Blog.hr

cool

sri

01/26

Doba ekstremnih politika, tuposti elita i lijenih političara, a tek je prošla četvrtina stoljeća

panonija.blog.hr

Foto: Grok
Nikada se u životu nisam osjećao ovako nemoćno kao ove 2026. godine. Malo je previše nerješivih životnih rebusa ispred mene i to me čini malo previše nervoznim za vlastitim ukus. Jednostavno, izvan mojih su snaga, trudim se koliko ide.

Ne volim nikako biti nemoćan. Mislim kako nemoć uzrokuje najgori stres, a stres tjera u bolest. Uh, baš su crne ove prve rečenice. Obećao sam davno sebi da uvijek trebam biti pozitivan i širiti pozitivu, ali osjećam kako životno vozim na benzinskim parama i sve me stvarno živcira.

Jedna od onih stvari što mi je uspješno hranila ego, bila je mogućnost da relativno dobro "vidim" svjetsku i domaću političku situaciju. Nije da mi je to ikada donijelo bilo kakvu korist u životu, bilo materijalnu, bilo financijsku, štoviše, možda je i odmagalo jer nitko ne voli pametnjakoviće, ali barem je meni činilo neopisivi gušt.

Ako itko može uopće predvidjeti kojim putem ide Trump i koliko sluša ljude oko sebe (najžilavijim se pokazao Marco Rubio, ministar vanjskih poslova i savjetnik za nacionalnu sigurnost), svaka mu čast. Predsjednik Trump je oslobođen bilo kakve stranačke stege, bilo kakve odgovornosti prema ikome, američka mutava ljevica ga je dovela u položaj da ako nije na pozicijama moći, onda ga čeka zatvor i sasvim je moguće da će jednostavno biti doživotni predsjednik. Značajan dio glasačke baze, koji je usto naoružan do zuba, jednostavno će prihvatiti takvo stanje stvari jer ne žele demokrate na vlasti. Američka ljevica je skup klauna koji su ovako ili onako svojim luđačkim politikama i doveli Trumpa na vlast. Pisao sam dosta o tome kroz godine.

Velimir Bujanec dobio je nogu sa Z1 i implicira da Možemo i desnica šuruju, kako je svojevrsna žrtva buduće koalicije Možemosa i desnih snaga izvan HDZ-a koji žele na vlast. Zoran Milanović bi više od ičega htio srušiti Plenkovića i vratiti se na Markov trg. Ništa tako lijepo kao koalicija Možemosa, SDP-a i desnice i odvođenje Hrvatske u zagrljaj putinizma i razmontiravanje svake ustanove u Hrvatskoj. Milanović jednostavno uživa u uništavanju svega oko sebe, krajnje faustovska figura koji je samo sretna kada su svi ostali nesretni. Povratak Milanovića je smrt Hrvatske, svaki onaj koji je glasa(o) za Milanovića je mazohist željan kaosa.

Preslagivanje svijeta pod dirigentskom palicom Trumpa vodi svijet u nepoznatom smjeru. Europske elite bave se promašenom zelenom agendom, u Europi bi na vlast vrlo lako mogli doći Farage, obitelj Le Pen i nacisti iz AfD-a, dok novinari trabunjaju o fašizmu i traže nekakvu novu Gretu Thunberg da ih povede u hipijevski raj u svijetu u kojem nema muškaraca i oružja. Svijet u kojem Putin ako pregazi Ukrajinu, kreće prema Zapadu.

Kako je Europi teško ili nemoguće naći nekoga kao Thatcher ili Kohla, stvarno fascinira. Kako se ne može naći nekoga kao što je bio De Gaulle, nego imamo Macrona koji 15 minuta nije zadržao stav. Branit ćemo Europu do zadnje lezbijke na biciklu.

Pero Panonski, 894. put

Tri zadatka i raspad sistema

dusakojaluta.blog.hr

Imala sam jučer tri zadatka.
Tri... Bar sam tako mislila.
Oprati suđe, oguliti krumpir i pripremiti meso.
Tri zadatka.
Ne raketu za Mars.
Ne operaciju na otvorenom srcu.
Krumpir. Suđe. Meso.
Ulazim u kuhinju i u roku od deset sekundi moj mozak napravi hard reset. Stojim tamo i nemam pojma zašto sam došla. Znam da sam imala razlog. Znam da je bio važan. Ali on je otišao. Kao ljudi koji kažu “čujemo se” i nikad se više ne jave.
Produžim u kupaonicu jer očito sam tamo krenula. Logično. Tamo vidim ormarić i ogledalo koje sam planirala očistiti prije dva sata. Krenem čistiti. Usred ribanja me pogodi misao: KRUMPIR.
Pustim kupaonicu i idem po krumpir.
U kuhinji vidim suđe.
Ne oprano. Prljavo. Optužujuće.
Perem suđe i sjetim se mesa. Meso treba odstajati. Meso ima potrebe. Pustim suđe, idem po meso. Pripremim sve na stol i u tom trenutku mi se mozak dere: KRUMPIR, ŽENO.
Idem po krumpir da ga ovaj put stvarno ogulim i naravno vidim suđe koje nisam završila. Krećem riješiti suđe kad se sjetim ormarića u kupaoni. Pa mesa. Pa krumpira. Pa suđa. Pa svega. Pa ničega.
U tom trenutku se raspadam.
Ne metaforički.
Stvarno.
Trčim u kupaonicu kao kriminalac koji je upravo opljačkao banku.
Počinjem plakati jer ne znam što prvo napraviti
i imam osjećaj da će mi glava eksplodirati, a komadi mozga završiti po pločicama koje, usput, također nisam očistila.
Smirim se nakon 20 minuta.
Udahnem.
Složim PLAN.
Redoslijed.
Struktura.
Kontrola.
Suđe.
Meso.
Krumpir.
Dok se kuha, kupaonica.
Vraćam se u kuhinju puna optimizma i tamo… čaj.
Čaj koji sam zaboravila.
Uzimam čaj i vraćam se u dnevni boravak da ga popijem.
Jer… pazi sad...
po čaj sam i krenula kad sam ustala s kauča.
Ne da perem suđe.
Ne da gulim krumpir.
Ne da pripremam meso.
Ne da čistim kupaonicu.
Da pijem čaj.
Sjedim na kauču, sabirem misli, umirem od smijeha.
Ne onog sretnog, zaraznog smijeha.
Nego onog očajnog, histeričnog, kad se smiješ jer je sustav potpuno kolabirao i više nema smisla ni pokušavati.
Tri zadatka.
Jedan čaj.
I potpuni mentalni kolaps.

Šepet ima svojo moč

modrinaneba.blog.hr

Tisti občutek
ko so misli glasne a šepet ima svojo moč

Foto: Stanislav-Stanley-Jelinek (dovoljenje autorja)

uto

01/26

Dalmatino povišću pritrujena

komentatoricamicaa.blog.hr

Sičanj je, grub i ladan i vitar jaki i škuro nebo
i nema nego se držat doma a vanka samo kad moraš.
Vrime je to, kada se u Dalmaciji pritvaraju škure koje držimo na libar da bokun svitla uđe ,
užiglju se špakreri na drva ko ih ima , kuva se malo žešća spiza , jer od leđere nema koristi ni kriposti. Vaja nam durat tako da poštujemo adet naših starih , pa se kuva raščika sa suvim lebrima ili gnjatom od gudina, fažola sa orzom i kiselim kupusom , sve lipo šesnoi obilato da ima za svijer i za večeru ostane.

Svit od familje je nekako bliži jer je studeno pa i mladi ne gredu vanka kako bi tili .I tombula i briškula i sve to se igra i ćakula, jer su dani malo dulji a i svit u ovoj ladnoći željan jedan drugoga
Po večeri frigaju se pršunate i svaka mati je atento da dica ne kradu jer se kaže, da će onda više popit uja kod friganja. Padne i pisma od radosti i dosade onako šoto voće , dođe susid susidu i ćakula o svemu pane.

Kontrade, kalete i sve lipe užance čekat će nas do pramalića , a onda će se moć opet u đir do Rive, Peristila, pazara , do ribarnice pripune svita i ribe i dragih ljudi u prolazu.
Za pravo reć , ova ladnoća nas ni umela , nego samo pokazala, da je ovod život lip , ma i more kad poludi je lipo samo triba znat guštat u ovemu što imamo ovod

foto: S.Šegvić

Po jutru se ne poznaje dan

bubuleja.blog.hr

Znala sam da ne mogu dva dana zaredom biti dobro. Ne mogu! Jutros sam se jedva digla iz kreveta. Ka glista sam se koprcala po krevetu dok nisam uspjela sjesti. Kad sam ušla u kuhinju, došlo mi je slabo kad sam vidjela “kućice” od Princeza. Nemam ni snage, a ni volje puniti ih kremom pa sam mudro dočekala asistenticu s posebnim zadatkom. Nije se bunila i s veseljem je bezlične pogačice punila kremom pretvarajući ih u prave princeze.

320

A ja sam nakon što sam se razgibala napravila kolač od čokolade.

320

Posjetom me iznenadila Gorana. Od milja zvana gospođa Goga je, za one koji ne znaju, moja prva asistentica. A sve prvo se pamti. Silno me razveselila, naravno ne samo zbog rođendanskog poklona nego zbog same njene pojave i izuzetno dobrog karaktera kakav se rijetko danas može naći. Osam i po’ godina smo se mi družile i imam osjećaj da me ona poznaje bolje nego što znam samu sebe.
Pored svih poslastica koje sam spremila za svoj rođeni dan, Goranu sam počastila čašom vode. Ona ne samo da je vegetarijanka nego je i zadrti vegan koji se čvrsto drži svojih principa. Poštujem njen izbor, ali kako bi joj bar nešto dala, darovala sam joj svoju knjigu “Ne razumiš!”. Gospođi Gogi ne moram ništa objašnjavati. Sigurna sam da ona razumi SVE,
A ti ako ne razumiš, pročitaj
Ne razumiš
I tako, ipak, dva dana zaredom mogu biti dobra.

Večerna Ljubljana

modrinaneba.blog.hr

Včasih pogledam proti nebu
in ga objamem, da me modrina prevzame.
Takrat se zavem, da življenje ni prevara,
čeprav se sonce kdaj prižge
ob napačnem času

Foto: Andrej Tarfila (dovoljenje autorja)

pon

01/26

Dva neloša Miloša

penetenziagite.blog.hr

""Haos na srpskoj književnoj sceni" i "Da li je ovo NAJVEĆA PREVARA u srpskoj književnosti ili samo vešt trik"? Ti naslovi koji posljednjih nekoliko dana vrište sa srpskih portala govore, naime, o "slučaju Ane Miloš", spisateljice rođene u Beogradu 1992., autorice zbirke pjesama "Govori grad" i zbirke priča "Kraj raspusta". Njezini radovi objavljivani su u nizu časopisa i portala, među kojima su Express i Lupiga. Primila je nagrade Đura Đukanov, Miodrag Borisavljević i Štefica Cvek, dala više intervjua, a gostovala je i u Zagrebu na prošlogodišnjem Interliberu. Anu Miloš nazivali su "autentičnim novim glasom na književnoj sceni Srbije", hvalili njezinu vještinu pisanja i svježinu stila. Problem je u tome što Ana Miloš – ne postoji.

Za Anu Miloš prvi put čulo se prije nekoliko godina. No iza Ane Miloš, izgleda, stoji Miloš K. Ilić iz Pančeva, dramaturg i pisac, čije ime zvoni iz jednake daljine. Ilić je pak autor niza radiodrama, zbirki "Priče o pivu" i "Umorni kao psi", koja je osvojila nagradu Edo Budiša, te romana "Deca Nedođina" koji se našao u izboru za NIN-ovu nagradu. A upravo je u izdanju kuće Plato objavio knjigu "Po zanimanju: Ana Miloš". Biografska je to pripovijest, odnosno dokument njegova petogodišnjeg eksperimenta tijekom kojeg je na književnoj sceni djelovao pod pseudonimom "Ana Miloš".

"Umjesto da razgovaramo o književnosti uopće, potencira se to da postoje muška i ženska književnost i time, umjesto da se razlike i granice brišu, one postaju sve jače. Na tome se onda lijepo i zaradi, pa i lijepo živi, a šteta ostaje i nastavlja se sve veće propadanje društva i nerazumijevanje", u najavi jedne knjige napisali su iz izdavačke kuće Plato. Dalo se tako zaključiti da je Ilić "Anu Miloš" izmaštao kako bi dokazao da na književnoj sceni danas bolje kotiraju žene koje se, kažu neki, svim nastoji silama progurati i dajući im nagrade "popuniti kvote". Našao se tu i niz komentara o navodnoj komunikaciji koju je Ilić lažno predstavljajući se vodio sa ženama, svojim čitateljicama i kolegicama, a koju tek imamo vidjeti.

Spomenimo samo da najednom "razgovarati o književnosti uopće" u društvu odgojenom i ukusima brušenim na kanonu koji su stvarali muškarci i nije tako jednostavna stvar kao što se na prvu može činiti. A da je besmisleno vrednovati književnost tek nabrajanjem kojekakvih nagrada, jasno je svakome tko zna čitati. Za kraj, jedna bi stvar bila da je Ilić s "Anom Miloš" postigao nekakav neviđen svjetski uspjeh, ali Ana Miloš na književnoj je sceni koja se diči svake godine sve manjim brojem čitatelja prošla tek nešto bolje od samog Ilića. Ipak, možda je ovaj suludi marketinški trik pogodio ravno u sridu: i Ana Miloš i Miloš K. Ilić sada su se katapultirali na sam vrh onog popisa knjiga koje treba pročitati."

(Preneseno iz "Večernjeg lista", autorica Tia Špero, kao i sa Facebook stranice Radioaktivni Komarac, na kojoj se kao komentar događaja iznosi tvrdnja kako woke kultura čini isto ono protiv čega se bori)

Rođendanski tjedan

bubuleja.blog.hr

Kroz cili život me prati poslovica “Ono što možeš učiniti danas, ne ostavljaj za sutra”. Priznajem, rugala sam joj se i izvrtala njeno značenje onako kako meni paše. Nekako mi je lipše zvučalo “Ono što možeš učiniti danas, ostavi za sutra” uz moj dodatak “Di prišiš? Odmori! Ima vrimena!”. Za ovakvo razmišljanje krivi su dalmatinski geni. Ali sve se minja (osim genetike) pa tako se i moje shvaćanje svita oko mene prominilo.
Gore navedenu poslovicu uvažavam u potpunosti i s velikim respektom gledam na nju. Vrimena nema onoliko koliko sam mislila i stvarno sutra ne mora doći. Sve se promini u trenu. Btw zbog ove spoznaje i jesam napisala “Ne razumiš!”, ali neću vas sad pilati s knjigom nego ću iskoristiti titulu blogerice tjedna (Blogy hvala) i ove godine ću rođendan proslaviti sa vama blogerima. Blog.hr doživljavam kao ono nešto moje; mjesto kojem pripadam. Zato vas sve pozivam na rođendanski tulum. Bit će to party za pravu ekipu pod budnim okom našeg Blogija. Znam da će na proslavu doći Morska, Konobarica, Demetra, Googo, Luki, Annaboni, Kockavica, Sarah, EuM, Zemlja, Garancija, Lasta, Zvijezda i mnogi drugi. Svi ste pozvani!
Iako mi je rođendan tek za dva dana, ja sam već krenula sa pravljenjem kolača. Napravila sam “kućice” za kremu jer ono što možeš danas ne ostavljaj za sutra. Kako vjerujem da će sutra ipak doći i da ću imati snage, napravit ću tomorrow kremu za Princeze.
.....nastavlja se....

320

320

320

Biti introvert

samolagano.blog.hr

Ajme meni/nama introvertima. Nedavno sam shvatila da smo još uvijek marginalna skupina.
U 2026., kada su gotovo sve ostale takve skupine izborile neko svoje mjesto, otkrila sam da neki još uvijek zaziru od nas ili se osjećaju nelagodno u našem društvu.

Unatoč tome što se o introvertima puno pisalo, piše i zna. Međutim, valjda je pisana riječ jedno, a živo iskustvo nešto sasvim drugo.

Onda sam se jedne večeri dugo vrtjela u krevetu dumajući o mogućem razlogu.

Pitala sam se što smo mi to Bogu skrivili. Ako ne baš Bogu, a ono ekstrovertima. Očito to što ne pričamo puno. U vremenima kada se cijeni elokvencija, a ponekad i logoreja, introverti ne valjaju.
Nikako.

Kao kod Huga u onoj staroj TV igrici: Izaberi jedan broj, sigurno ćeš pogriješiti.
U prijevodu: ako šutiš, tko zna što snuješ i spremaš (“Niti smrdiš, niti mirišiš.”), a ako progovoriš slijedi šok i nevjerica (“Vidi, ONO govori!”).

Je li teško biti introvert?

Ponekad djeluje teško, ali biti introvert uopće nije loše ako ste svjesni svoje osobnosti, prihvaćate je, volite i ne želite je mijenjati pod pritiskom, nego samo svojom voljom.
Ekstroverti su glasniji, nametljiviji (jesu, bez uvrede), a samim time i uvjerljiviji.
Postoje razni brojčani podaci o tome koliko je jednih (introverta), drugih (ekstroverta) i trećih (ambiverta), ali jedno je sigurno: nijedna od tih skupina nije toliko značajno mala da bi je se trebalo gurnuti u zapećak.

Stidljiv i introvertan nisu isto

I introverti vole pričati.
Nešto manje s ekstrovertima jer neki od njih, čast izuzecima, ne daju čovjeku doći do riječi.
S ljudima koji vole razgovore, a ne samo monologe, slažemo se izvrsno. S njima možemo prakticirati i „small talk“, vjerovali ili ne.

Moram ponoviti i onu opću istinu da stidljivost nije isto što i introvertiranost. Da, ponekad to dvoje dolazi u kombinaciji, ali ih ne treba poistovjećivati.

Kakvi smo:

Naše ekskluzivno mjerilo za prihvaćanje ljudi je sposobnost slušanja. Po tome smo poznati, ali isto tako to jako, zaista jako cijenimo kod ostalih ljudi. Ako naiđemo na ambiverte ili ekstroverte koji znaju slušati i povremeno ušutjeti, dobit će u nama prijatelja.

To što introverti znaju slušati, ne znači da su dužni to raditi stalno. Stalno klimanje glavom nakon nekog vremena dosadi.
Zbog pogrešnih zaključaka o introvertima znaju se događati zabavne situacije. Na primjer, u radnom okruženju imate introverta koji se uglavnom ne ističe, ne sudjeluje u diskusijama i sastancima i, vidi vraga, jednoga dana iz neba pa u rebra, uputi komentar, izrazi mišljenje, kratko, sažeto, moguće čak i usmjereno prema nekome.

U tom trenutku se dogodi onaj šok koji sam spomenula na samom kraju prvog dijela.
Oni koji znaju ponešto o toj našoj čudnoj sorti ne iznenađuju se. Shvaćaju to kao prirodan slijed događaja, zbog toga što je netko pretjerao.
Ako introvert uputi kritiku, znači da je voda došla do grla.
Ili čak preko grla.

Iako neki ekstroverti mogu biti nametljivi, zanimljivo je što se u toj svojoj nametljivosti ne bave samoanalizom, nego točkama što, gdje, kako i s kim.

Red je biti samokritičan pa moram priznati da i mi introverti imamo dozu nametljivosti: volimo analizirati sami sebe. Jeste li ikada naišli na postove, članke ili knjige u kojima to rade ekstroverti? Naravno da niste, to radimo mi introverti.
Mi volimo čeprkati po nama samima, možda zato što o nama kruže neke neopravdane predrasude pa osjetimo isto tako neopravdanu potrebu braniti svoju osobnost.

Punjenje baterija

Ekstroverti lepršaju i uživaju u naelektriziranom životu, ne opterećuju se svojim karakteristikama. Introverti ne vole nekontroliranu energiju, oni se poput mobitela pune u svoja četiri zida.

ned

01/26

Izlet u Krapinu

litterula.blog.hr

Poslije Uskrsa 2025. god, kad sam objavila zadnji post, nisam ljenčarila ni gledala televiziju nego sam radila u vrtu. Do jesensko zimskog zahladnjenja uspjela sam obaviti gotovo sve što je bilo planirano - riječ je naime o kompleksnoj rekonstrukciji moga vrta: obrubljivanju gredica, uređenju stazica i terasica oko kuće, uređenju djelomično zapuštenih cvjetnjaka i tome slično.

Budući da sam veliki dio dana provodila na dvorištu i gledala u zelenu travu i plavo nebo, a ne u bijele zidove, zdravstveno stanje mi se znatno popravilo. Pa sam krenula u šetnju u grad i na izlete u hrvatske gradove iz kojih se do kraja dana, kad dadilja odlazi kući, stignem vratiti.
Najprije sam otišla na kavicu i u kupovinu u Zagreb – iako nisam u penziji dobila sam, na osnovi životne dobi, iskaznicu za besplatnu vožnju vlakom – pa sam si kupila jednu lijepu crnu torbicu i cipele.
No prije toga sam, čim sam stigla na kolodvor i izašla iz vlaka, snimila kraljaTomislava…

...i ovu lijepu zelenu magnoliju.

Nakon toga sam sa starom prijateljicom otišla na izlet u Krapinu, glavni grad Krapinsko-zagorske županije. Malo smo se prošetale po gradu i uz obalu rijeke Krapine, pa sam snimila nekoliko lijepih zgrada. „Povijesna urbana jezgra Krapine sačuvana je i danas“, čitam na internetu. „Nju čine Gajeva ulica, Trg Ljudevita Gaja, Magistratska ulica i Šetalište hrvatskog narodnog preporoda. Taj prostor u kojem su sačuvani povijesni urbani i arhitektonski elementi daje prisnost ambijentu ovog gradića. Mnoge su klasicističke fasade obnovljene i ukrašene cvijećem, a na ponekoj se može uočiti i secesionistički detalj.“

Snimila sam i župnu crkvu sv. Nikole - malo mi je zasmetala ova antena - koja se prvi put spominje u listini zagrebačkog biskupa Augustina Kažotića od 6. srpnja 1311. godine (i dalje 1334., 1501. i 1574.). Ne zna se točno kada je stara župna crkva gotskog sloga podignuta jer je, na žalost, porušena. Na njenom mjestu je od 1901-1903. sagrađena nova župna crkva, unutar koje je od stare preostao samo mali dio: gotički presvođena sakristija ispod tornja. Na ulazu u sakristiju ostao je kasnogotički dovratnik sa zaravljenim lukom. Od inventara stare crkve danas je sačuvano niz umjetnički vrijednih zlatarskih predmeta iz vremena od XVII do XIX stoljeća: križ, kasnogotički, ranobarokni, barokni, rokoko kaleži, te barokni elikvijari, ciborij i kadionica.
U današnjoj crkvi koju je po uzoru na staru gotičku crkvu projektirao arhitekt Josip Vancaš naročito su vrijedne orgulje, djelo vrsnog orguljara F. Heferera (1903. god.).

U Muzej krapinskoga pračovjeka nisam išla ovoga puta, razgledala sam ga već prije, čim je bio otvoren; pa danas nema fotki iz toga muzeja i arheološkoga nalazišta; nisam još ni post o tome napisala, nikako da dođe na red.
No za vrijeme naše ugodne šetnje - bio je prvi dan listopada i bilo je lijepo vrijeme, ni prevruće ni prehladno ni kišno ni vjetrovito – snimila sam krapinski Stari grad, točnije krapinsku srednjovjekovnu utvrdu.
Na brežuljku iznad Krapine, sačuvana je samo jedna zgrada koju je 1919. godine njen vlasnik Franjo barun Ottenfels sa ostacima gradine darovao Krapinskoj općini. Najstariji vlasnici grada bili su ugarski i hrvatski kraljevi, među kojima su bili kneževi Celjski, hrvatski ban Vitovac i Keglevići.

Nismo stigle otići gore i razgledati tu zanimljivu utvrdu, morale smo ići na kolodvor da ne zakasnimo na vlak. A to znači da ćemo moja draga najbolja prijateljica i ja morati otići na izlet u Krapinu i ove godine, dok još imamo HŽ-ove iskaznice za penziće i bakice.

***

agava505.blog.hr

službeno odsutna na
određeno vrijeme

@keyframes metalik-plavi-sjaj { 0% { background-position: 0% 50%; filter: brightness(1.0) contrast(1.2); } 50% { background-position: 100% 50%; filter: brightness(1.35) contrast(1.45); } 100% { background-position: 0% 50%; filter: brightness(1.0) contrast(1.2); } } pusti moje riječi one neće šutjeti ni pred kim pusti ih da u pjesmama teku kao rijeka ponornica da se vrate u jecaju slapa... pusti moje riječi, neka nemire kriju tjeraju tugu u daleka plava mora srce čisto iz njih zbori svijaju se, lome i liju u stihove nove riječi, kovane u čeliku snova nizane u pjesmu blagoslova pusti moje riječi da opijene blagošću miluju nam srca tvoje u mome u kom stanuje tuga… pusti moje riječi da cvjetaju kao pupoljci u svitanju jutra daj im osmijeh da me snaži novu nadu za sutra moj najljepši san iz kojeg će izrasti san iz jutrenja duše dolinom života u kojoj se rađam

11.01.2026 !!

torakvokun.blog.hr

Dobro jutro, dobar dan, sretna Nova godina svima koliko Vas jos ima !!

Kao sto primjecujemo opet me.nije bilo stoljecima ali zivot se dogada kako se dogada. Neke nove rutine su usvojene neke nove mavike pisanja ... pa nikako svratiti ovdje i ponesto natipkati. Ali evo me !!

Pisem vam iz bolnice !! Daaa evo 6. Dan u bolnici, prikljucena na infuzijj !! Kortikosteroidi!

Ptosle godine imala sam jedan jaci napad tzv. Šub koji je pogodio desnu mogu i desnu ruku te mi oslabio finu motoriku na 2 tjedna ubog cega sam se realno usrala ko grlica i odlucila otici kod neurologa i traziti terapiju za MS napokon ! Sve se to jako brzo izrogadalo .. u roku 2 mjeseca sam imala odradena 2 magneta i osvjezena neka cjepiva jer ovdje je to neki đir osvjezavat cjepiva.

Magnet mi na zalost ili bolje srecu nisu napravili s kontrastom (ubrizgava se u vene da se vide aktivne lezije kod MS-a) i moja neutologinja je ipak odlucila poslati me nu kliniku specijaliziranu za MS gdje ce mi napraviti onda kompletnu dijagnostiku kao i lumbalnu pinkciju!!

Koliko uzasno zvuci heeeej!! Usrala sam se ... ali ja kakva jesam sam istrazula sve. Kako ide lumbalna sta je vazno kako se pripremiti fizicki psihicki koje su procedure koliko traje .. sve! Bila sam spremna! Tako da kad smo dosli do toga je bilo zbilja kao da mi vade krv! Nit bol nit strah iako necu lagat uzela sam tabletu za smirenje za svaki slucaj da me ne pukne panicni napad negdje na pola ... ali osim togaa odradeno je sve za 5 minuta. Moje oblokavanje vidim prije pomoglo je da ta tekucina brze iscuri van i stvarno je sve bilo savrseno !!

Definitivno nakgluplje je lezati 2h nakon bez ustajanja szo ja nisam mogla zbog kolicine vide koje sam popila pa sam ustala 2 puta na wc sto je izazvalo glavobolje koje su s Ibuprofenima bile podnosljivije iakoo ja i bez punkcije znam imazi uzasene glavobolje ovo nije bilo nista specijalno !!

Kasnije na magnetnoj rezonanci su mi ptonasli 2 aktivna šuba. Sto znaci dva aktivna unistavanja mijelinske ovojnice oko zivca. Naravno da ja nisam imala pojma da se to dogada. Iskreno mislila sam sa sam se malo pokocila na poslu i da me uhvatio išijas ... ali ispostavilo se da je to moja draga MS prinateljica. Također se ispostavilo da je u pozadini poskrivecki radila i druga sranja ali tako da ja ne znam. ... i tako ova osoba sad 2 tjedna mora lezat u bolnici prikopcana na divoticu od kortikosteroida!!

Prije sam primala kortiće ali neke zestoke ... ubili mi stomak ubili mi kozu, satrali me. Ali sada sam dobila neke blaze koje onda moram duze primatj. Sto koliko god tesko mozda zvucalo bolje je! Stomak mi je oke, koza ne pece ... sve su mi to ogromni plusevi !!

Cekam jos rezultate lumbalne punkcije. Moja neurologinja je u jednom trenu bila posumnjala na jednu drugu autoimunu bolest koja se meni ucinila jos opasnija i strasnija.... ali bi se to sada sa rezultatima lumbalne trebalo sce 100% razjasniti !! I jedva cekam. Znati napokon na cemu sam i krenuti sa svojim procesom !!

Ponudili su mi terapiju za MS - Ocrevus !!

Ako netko nesto zna, ima iskustva, pisite mi molim vas. Sto vise info imam to bokje!! Hvala sto citate !!

Budite mi dobro i nadam se da je vama Nova dobro krenula!!!

Sonce vedno najde pot

modrinaneba.blog.hr

Žari z nekom, ki žari od sreče,
Je naročje, ko nekoga boli in luč v temi

Foto: Stanislav-Stanley-Jelinek (dovoljenje autorja)

sub

01/26

Malo topline.....

luki2.blog.hr

Danas sam baš sa zadovoljstvom kuhala. I to ono ono što mi se najviše jelo: povrtnu juhu. Mali krumpir, luk, rajčice, čak i sir, mrkvica, malo češnjaka, pa poriluk, paprika. ljuta papričica....Mljac!
Evo fotkice da govore za sebe:

I za kraj: zapekla sam tost, malo prelila maslinovim uljem i stavila malo crvene paprike. Savršeno!

Ljubim!

Marjanska skalinada

komentatoricamicaa.blog.hr

- Marjanske skale, skaline, skalinada kako vas je volja idu od podnožja sa Solurata do Prve vidilice (odakle puca prekrasan pogled na Split i otoke) ima ukupno 314.skalina ...koje smo nas dvoje "odhodali" dolje-gore jedne prekrasne nedjelje popodne jednog proljetnog mjeseca pri kraju moje prve trudnoće lakoćom, poput lepeta leptirovih krila, nakon čega odthodali oko tri kilometra do stana.jer naravno, da u to vrijeme i godinama poslije nismo imali auto
Lakoćom koja mi u ovom trenu izgleda kao nemoguća misija ravna podvizima Stipe Božića, u najmanju ruku

Da ne zaboravim dodati : taj pothvat nikad više nisam ponovila i neću sigurno

Ali - rodila sam dva dana kasnije
I to je vjerojatno " pomoć " ove skalinade

foto: Joško Gudić, facebook