Stil
cool
Isključi prikazivanje slika31
sri
12/25
Dočekajmo je kao ....
agava505.blog.hr
Ispratimo ovu 2025. godinu bez petardi
recimo zbogom svemu
što nas je žalostilo
pamtimo lijepe dane
i ljude koji nas vole
h v a l a
na
druženju
i svakom
zajedničkom
trenutku na blogu
svima u 2026. želim
dostojanstveno i
mirno putovanje
dočekajmo je, ne kao gosta
već kao najbližeg svoga...
možda će se smilovati
i biti nam naklonjena...
Matko
borut.blog.hr
Mislili smo da smo jaki, neuništivi, vječni! Posjećivali smo bolesne, ispraćali neke na makarskome Kanpu, ali nama ..., nama se,mislili smo, nije moglo dogoditi ništa. I nikada dovoljno vremena, jer uz obitelj i radne obveze bili smo obuzeti sportom. Ali kada bi se susreli, sve je išlo u drugi plan i za čas je bila dogovorena marenda ili večera, a mac karata na kojemu su izblijedila slova naših imena je bio i ostao uvijek uz mene. Vesna je čekala, znala je da sam u dobrom društvu. Lidija je čekala, znala je da je Matko sa mnom.
A noćas slušam neke tužne pjesme i ćitam Krešu Žanetića, kojemu je Matko bio trener:
"Taman sam spakira sve stvari za na put, još samo da teću sa sarmama stavim u mali frižider na teraci i krećemo. Vratim se u dnevni a Ivana mi govori umra je Matko. Koji Matko? Tvoj Matko. Kostanić. Šta? Kako? Pa nekidan sam ga vidio. Jesi li sigurna? Nemogu virovat. Nemogu virovat. Nemogu virovat. Zovem Danijelu. Suze ne mogu zaustavit. Poslje par izmijenjenih riječi utjehe, prekidam vezu ali suze i dalje teku. Idem zapalit cigar na teracu ali i dalje suza suzu goni. Prođe mi on kroz glavu di mi govori : Šta palačeš pi-f-ko. I razvuče mi se osmijeh.
Koji car. Mega car."
O Matkovom radu piše DDMN na Facebooku
"Matko Kostanić nije samo volio sport – on ga je živio. Njegova predanost, vizija i neiscrpna energija ostavili su neizbrisiv trag na makarskoj sportskoj sceni.
Još za vrijeme studija, Matko je osnovao Vaterpolo klub Drvenik, s kojim je tijekom ljeta sudjelovao u Općinskoj ligi. Po završetku studija na Fakultetu za fizičku kulturu u Beogradu, 1982. dolazi u Makarsku i zapošljava se u Srednjoj školi fra Andrije Kačića Miošića. Ubrzo postaje član Vaterpolo kluba Galeb, za koji je igrao do 1985. godine. No, njegov doprinos nije bio samo igrački – prepoznavši potrebu za razvojem mladih talenata, okuplja djecu i započinje sustavan rad s mlađim kategorijama. Kao trener, voditelj i šef struke, postaje srce i duša kluba idućih dvadeset godina. Rezultati nisu izostali.
Godine 1985. VK Galeb osvaja drugo mjesto na prvenstvu Hrvatske za mlađe kadete i kadete, a samo pet godina kasnije klub ulazi u zlatno razdoblje. Godine 1990. postaju prvaci Općeg prvenstva Savezne Republike Hrvatske te ulaze u jedinstvenu II. ligu Jugoslavije. U tom razdoblju Matko prima i brojna priznanja – 1989. godine proglašen je najboljim stručnim radnikom SOFK-a Makarska, a samo godinu dana kasnije, VK Galeb postaje najbolja sportska organizacija u Makarskoj.
Uspjesi su se nastavili i nakon osamostaljenja Hrvatske. Klub 1992. godine postaje prvak II. lige te ulazi u I. ligu Hrvatske, u kojoj ostaje do 1995. godine. Iako Galeb tada nije imao vlastiti bazen, utakmice su igrali na splitskom Poljudu, gdje su Makarani u velikom broju dolazili bodriti svoj klub. Bila su to vremena ponosa.
Pod Matkovim vodstvom klub niže uspjehe u svim mlađim kategorijama – od kadeta koji su još tri puta bili viceprvaci države, preko mlađih juniora koji osvajaju prvenstvo Dalmacije, postaju viceprvaci države i brončani u Kupu Hrvatske do juniora koji su također bili viceprvaci države. Klub sudjeluje i na mnogim međunarodnim turnirima sa kojih se vraća sa brojnim priznanjima. Organizacija Međunarodnog vaterpolskog turnira "Mladi Galeb" 2000. godine još je jedan od njegovih značajnih doprinosa. Klub još u dva navrata postaje opći prvak II. Lige RH. Njegov trud prepoznala je i Zajednica, pa je VK Galeb više puta proglašavan najboljom sportskom udrugom u Makarskoj a Matko još jedan put najboljim stručnim radnikom – trenerom. Njegove sposobnosti prepoznali su i oni na samom vrhu hrvatskog vaterpola te je nekoliko godina bio voditelj kampa za mlađe uzrasne kategorije te šef struke za sve mlađe uzrasne kategorije Hrvatskog vaterpolskog saveza.
Njegov pedagoški i trenerski rad iznjedrio je brojne reprezentativce, među kojima se posebno ističu Mirko Ivandić i Dino Krnić, svjetski juniorski viceprvaci, te Ivan Buljubašić, koji je s hrvatskom seniorskom reprezentacijom osvojio europsko i svjetsko zlato te olimpijsko zlato.
No, Matko nije bio posvećen samo vaterpolu. Kada se Odbojkaški klub Makarska 2003. godine počeo širiti, pridružio se trenerskom timu, podižući organizaciju kluba na višu razinu. Klub počinje sudjelovati na međunarodnim turnirima, a pod njegovim vodstvom seniorska ekipa dominira u II. Hrvatskoj ligi – jug, osvojivši 2008. godine i prvo mjesto. Iako se 2011. godine povlači iz trenerske uloge, ostaje aktivan u klubu kao član uprave i organizator turnira.
Jednaku strast ulagao je i u rad sa školskim sportskim ekipama, ostvarujući izvanredne rezultate u odbojci, rukometu, košarci i stolnom tenisu. Među brojnim uspjesima ističu se srebrne medalje na Školskom prvenstvu Jugoslavije u košarci i Školskom prvenstvu Hrvatske u odbojci.
Matko je cijeli svoj život posvetio sportu, a njegova strast nije jenjavala ni s godinama. Nastupao je za veteranske ekipe KK Amfora, RNK Zmaj i naravno VK Galeb. Još 1976. godine, na Dan antifašističke borbe, preplivao je kanal Sućuraj – Drvenik, a isto je ponovio trideset godina kasnije s trojicom prijatelja.
Njegova priča nije samo priča o uspješnom sportskom radniku, već o čovjeku koji je generacijama prenosio ljubav prema sportu, inspirirao mlade i ostavio neizbrisiv trag u makarskoj sportskoj povijesti."
PUNE VREĆE ODLAŽEM
komentatoricamicaa.blog.hr
......budite dobro : osobno, godina ova bila mi je vrlo loša , i neka ode s današnjim danom
neke situacije ne možemo predvidjeti pa iznenađenja znaju biti bolnija i svatko od nas postaje ekvilibrist nad životnim potonućima.
Budite dobro, kažem - sve ostalo dobar plivač može preplivati
SRETNI BILI....
30
uto
12/25
Sažetak
dusakojaluta.blog.hr
2025 je počela preseljenjem. Novi stan, stare navike, previše kutija i kronični manjak živaca. Tijekom godine potrošili smo oko 4.800 € da imamo krov nad glavom, mjesto za spavanje i privatni prostor za povremeno psihičko raspadanje. Osnovna ljudska potreba. Luksuzna stavka u budžetu.
U tom istom stanu smo, protiv svih očekivanja, slavili rođendane, godišnjice i one male datume koje inače preskočiš jer si preumoran da bi ih primijetio. Ove godine nismo. Pekli smo kolače, palili svjećice i slagali uspomene po policama. Sitnice koje objektivno ne rješavaju ništa, ali zgodno glume dokaz da se život, unatoč svemu, i dalje odvija.
Kako je godina odmicala, odlučio se uključiti i sustav. Telefonski pozivi, obrasci, institucije koje očekuju smirenost, elokventnost i strpljenje, osobine koje misteriozno nestanu čim ih netko službeno zatraži. Bilo je iscrpljujuće, frustrirajuće i ponižavajuće u standardnim dozama.
Razlika je bila u tome što ovaj put nisam samo kimala glavom. Napisala sam pritužbu. Pa još jednu. I još nekoliko. Rekla sam naglas da nešto nije u redu. I, šokantno, preživjela sam.
Negdje usred tog administrativno-emocionalnog kaosa napravila sam nešto razumno: potražila sam stručnu pomoć. Bez filmskog trenutka prosvjetljenja, bez velike nade, više u stilu: ajmo vidjeti koliko je stvarno loše.
Dobila dijagnozu. Ne kao etiketu, nego kao objašnjenje. Nakon godina u kojima sam se pitala zašto mi je sve teže nego drugima, nešto je napokon dobilo ime. Nije riješilo život, ali je skinulo dio krivnje. Za početak, sasvim korektno.
Slijedila je terapija, u nastavcima. Promijenila sam četiri lijeka koja mi nisu odgovarala. Četiri pokušaja, četiri seta nuspojava i dovoljno iskustva da mogu pisati recenzije. Trenutna terapija mi je napokon sjela. Ne osjećam se kao “nova ja”, ali se osjećam stabilnije, što je u ovom trenutku vrhunac luksuza.
Ove godine sam prestala piti alkohol. Tri puta sam ponovno počela i tri puta ponovno prestala, jer očito njegujem kružne procese.
Trenutno sam dva mjeseca bez alkohola. I isto toliko bez samoozljeđivanja. Ne zvuči herojski, ne ide na majicu, ali je tiše u glavi i manje kaotično u tijelu. Uzimam to kao napredak.
Prestala sam piti i kavu i jesti više od jednog obroka dnevno. Da, i to se broji. Počela sam malo manje tjerati tijelo da “samo izdrži”, a malo više slušati što mi pokušava reći već godinama. Udebljala sam se nekoliko kilograma, što je dobra vijest. Ispada da tijelo bolje funkcionira kad ga se ne tretira kao projekt s rokovima.
Kad sve to stavim na papir, postane jasno koliko toga stane u 365 dana. Preseljenje, računi, institucije, dijagnoza, terapija, odvikavanja, navike koje sam gasila jednu po jednu.
Iskreno, previše za jednu godinu. Ali stalo je. Nekako.
Zato se nadam da će sljedećih 365 dana biti malo mirnije. Ne savršeno. Ne bez problema. Samo s manje borbi i više pozitivnih promjena koje ne zahtijevaju hitne intervencije. Ako bude dosadnije nego ova godina, smatrat ću to velikim uspjehom.
Ako ništa drugo, 2025. je godina u kojoj nisam odustala i išla sam par koraka naprijed.
Za 2026. imam skromne želje: malo mira i manje životnih lekcija serviranih istovremeno.
Onima, koji jesu...unatoč
komentatoricamicaa.blog.hr
Usamljenost je prostor u kojem se više ništa ne mora.
Ona nije odsustvo, već prisutnost tišine.
Dugo joj prilazimo polako, gotovo korak po korak, dok ne shvatimo da je postala stanje duha.
Hladna je, ali ne ranjava; prazna je, ali ispunjena mirom.
U njoj se misli rastvaraju, a biće nam postaje široko i mirno
nalik tihom svemiru u kojem zvijezde kruže
bez pitanja
i bez cilja.
foto : Marin Krause
29
pon
12/25
„Nema glupih pitanja“ – floskula za one koji ne žele misliti
liviodinspiracija.blog.hr
Izjava „nema glupih pitanja“ jedna je od najvećih floskula komunikacije.
Najčešće se izgovara na edukacijama, sastancima i u učionicama.
No, ta teza, unatoč dobroj namjeri, jednostavno nije istinita.
Glupa pitanja itekako postoje.
Glupa pitanja nisu ona koja dolaze iz neznanja, nego iz intelektualne lijenosti.
To su pitanja koja se postavljaju bez slušanja, bez čitanja i bez ikakvog pokušaja razumijevanja konteksta.
Glupa su i ona pitanja na koja je odgovor upravo izrečen, jasno napisan ili vidljivo istaknut, ali je lakše pitati nego obratiti pažnju.
Glupa su i pitanja koja prebacuju odgovornost na druge: „A što ja sada trebam?“ – nakon što su upute već dane.
Glupa su i pitanja koja ne traže odgovor, nego samo pažnju. Ona koja služe samo da se ispuni tišina, a ne da se pritom nešto i nauči.
Nisu glupa teška, neugodna ni provokativna pitanja. Dapače.
Glupa su ona koja pokazuju da pitanje nije problem – problem je izostanak misaonog napora prije njega.
SRETNO NOVO LETO
zemlja2.blog.hr
SRETNO NOVO LETO
/zagrebacki suvenir-philatz/
Bok Jalžika.
Fanika pri telefonu.
Kak si kaj?
Spremaš se kam na doček Novog Leta?
Kaj veliš? Štef te pelja v Westin.
To je tak nobl. Bute v restoranu na vrhu?
Na 17tom katu?
Bu romantično, a vidi se i celi Zagreb.
A može se tam i tancati?
Veliš da može. Baš fajn.
Moraš se lepo zbigecati. Dugu klajdu i špičok štikle.
Nećeš dugu klajdu i štikle?
Morti imaš prav. To bu duga večer i hoćeš biti gemitlih.
A frizura? Ideš kod naše frizerke v gradu?
Buš napravila i pramenove?
Za Novo Leto se ne špara, makar su frizeri skupi.
Baš buš zgledala kak prava herzig puca.
A ja?
Onaj moj i ja bumo doma. Sami, bez pajdašije.
Nekak nam se neda van.
Sve sam abštaubala. Ne volim đumbus.
Moramo bedinati i cucka. Cvika kad pucaju. Dobro ga pokrijemo da tak jako ne čuje pucanje i pošmajhlamo.
Alzo, napravila bum francusku salatu, spekla frišlinga i napravila finu tortu. Ja sam maher za torte, sve ajnfah i apetitlih. Bumo si požlempali en fraklec žestokog i šampanjac. Već se hladi. Mi smo prav za prav fajn šmekeri. Bumo se upicanili, a ja bum metle i rinčice. Nedamo se pošeremetiti, čak i ak buju preveč rondali.
Tak Ti je to. Kužiš lepa moja. Fakat, dost blebetanja jer bumo v cajtnotu. Fajrunt. Kušlec.
Uživajte.
Naj kaj zameriti. Prosim lepo.
Javi , kak je bilo.
Sretno Ti Novo Leto.
ŠTO REĆ' a ne FALIT' ?
komentatoricamicaa.blog.hr
prošle godine, u ovo zimsko doba u žiž ' Nove godine Blogy je napravio isto što i sada :
imenovao moj blog Blogom tjedna a zna, vrlo dobro zna, da je ovo tjedan kraja kalendarske godine
vrijeme zimskog zatišja , kućnih poslova i nezanimljivih tekstova .
Vrijeme, kako neki naslovi danas kažu - rekapitulacije proteklog vremena , uglavnom pokazivanje uspješnica
slikama i riječima, a ja upravo suprotno od tih i takvih , toga nemam.
Na žalost.
Zašto Blogy baš mene ?
28
ned
12/25
Ohni dir
slavonchica.blog.hr
Sjedim u tvojoj sobi i pakiram tvoje stvari. Uspomene na lijepa vremena.
Našla sam Findusov rep koji si ti heklala. Sjećaš se kako ga je mačak uvijek „krao“ i igrao se s njim?
Znam da se sjećaš.
Tvoje knjige. Sve plišane igračke za koje si me obavezala da ih čuvam. Dok se ne vratiš.
Rekla si da mrziš ovo mjesto. Ovu zemlju.
Ona nam je prije godinu i pol trebala biti novi početak. Naša sloboda. Naše lijepo. Naše mirno.
Sjećaš se kako smo se radovale selidbi?
Pogledu na jezero, duge šetnje, nepoznati dijalekt... sve nam je bilo lijepo.
Dok se sve nije srušilo kao kula od karata.
Tvoja bolest. Beskrajna lutanja. Umjesto hodanja po brdima, hodali smo po bolnicama.
Tvoj smijeh je zamjenila gorčina i ljutnja. Strah.
Najgore je prošlo. Vjerujem u to. Znam da ćeš ozdraviti. To je jedino što znam.
Ne znam što ja radim tu. Možda vjerujem u čudo koje debelo kasni.
Možda čekam da se vratiš (ne u ovo mjesto koje smo proglasile ružnim) nego negdje dalje, u neko ljepše. Gdje nema straha, gorčine i ljutnje.
Vrijeme mi ističe. Ne pomičem se s mjesta. Ne znam gdje ću. Ne znam kako. Koji god korak napravim, naletim na zid.
Čudo kasni.
Znam samo da mi nedostaješ i tu prazninu ne ispunjava ništa.
Drugo više ne znam ništa.
Rekapitulacija
luki2.blog.hr
Mala rekapitulacija ove godine, koja ide svom kraju.....
2025. je bila lijepa i teška. Da, istovremeno. Meni važan događaj mamin rođendan! Uživanje sa mamom, sestrom, nećacima....Čini se da sve ide kako treba. No....Čim sam stigla natrag u Zagreb, mama je završila u bolnici. :((((( Srećom, nevezano za njenu dijagnozu. Problem je bio gastroenterološki, i rješivi!!!! Tako, malo panike za početak godine ne škodi..:((((
Ali, sve je dobro što se dobro završi. Idemo dalje do medalje!
Dobra godina, jer nitko moj nije stradao, nestao, umro.....I životinjice su dobrog zdravlja....
Ljeto - nekoliko lijepih dana u Istri......Zahvalna.
Jesen - zima: Bruxelles. Moj zakašnjeli rođendanski poklon.
Sjećam se, i baš mi ne izlazi iz glave, makarski stari nogometni stadion, tada sam imala četiri godine. Napucavam loptu, pa zatim trčim prema njoj i dodajem tati.....To mi izranja kao jedno od lijepih sjećanja. Mama nas je izgnala iz stana, jer je htjela počistiti i spremiti ručak. A mi - zakasnili.:)))))
"Ručak se hladi, Ivaneeeee...." Briga Ivana, on sretan da smo proveli lijepo i zanimljivo vrijeme. Ja se slažem s njim.:)))) Što baš nije bio uobičajen slučaj.:)))))
Dolazak slovačke bake u Makarsku - koju sam od početka prihvatila kao dobro. Kao pozitivu. Kao moju dragu baku. Moj najljepši dio djetinstva.Sretno me vodila kroz moj mali život, koji je pretvarala u nešto veliko.
Eto, tako mi došlo sjećanje - pa ga prenosim vama, mojim dragim blogerima....
Prije nekoliko dana pravila sam pašticadu, i ispala je odlično. Imala sam za dva dana....Ispala je ne dobro, nego savršeno....Sa punooo šljiva, jer tako ne volim, nego obožavam.....
Obratiti pažnju i na slaninicu....Mljac! Uz to sam skuhala gotove njoke. Bolji ručak ne mogu zamisliti....
A da ne bi manjkalo slatkog, pobrinula se moja draga susjeda.
Otkrila sam da od domaće orahnjače, gle čuda, nemam kiselinu kao od kupovne....Vidi vraga.....:)))))))
Moja Jasna s kolačima. Tata ubio mamu, u zatvoru godinama....Jasni otkriju tumor.....:((((( Prema tome, da ne čujem da je nešto teško ili naporno. Da vas ne čujem!
Toliko za danas. Malo razmislite o teškoćama u životu.
Hvala Lastavice na ideji. Poslušala sam.
Ljub!
Srečno 2026
modrinaneba.blog.hr
Naj bo leto, ki prihaja polno ljubezni,
spoštovanja,prijateljstva,romantike,solidarnosti.
Vsega po malem a ravno prav
Foto: moja osebno
Želje za 2026
andrea-bosak.blog.hr
Prvo sretno svima i bericetno
Želim svima Vama, sebi i svojoj djeci puno, puno zdravlja i sreće jer kada to imamo, imamo sve ostalo što je potrebno.
Želim da konačno mogu stati na svoje noge kao nekada jer dosta mi je da samo dobra patronazna sestra skida prašinu s mene (kupanje).
Želim da moj stariji sin bude sretniji, da shvati koliko je život divan sa svim krivim i dobrim potezima.
Želim da me konačno netko odvede mome Josipu ili da ga dovedu do Zagreba na izlet tako da ga zagrlim nakon dugo dugo vremena jer nemam prevoz da me odvede niti imam novaca za taksi da ne odvede i vrati nazad.
Znam da su mi želje teške ali nadam se da će mi se bar neke ostvariti 2026 jer bio bi red da mi iduća godina kao i svima Vama bude puno, puno bolja no prošle godine.
27
sub
12/25
Ne razumiš - drugi dio
luki2.blog.hr
Nastavljam gdje sam jučer stala. Deseta priča:Neću vam reći koliko je to velika stvar. I sjajan Marin! Smijala sam se od početka do kraja. Čitat ćete, pa sami vidite.:)))))) Smijeh do......
Sljedeće poglavlje, tata - pravi balans i govori o tatinoj vjeri u Bubu/Ivu. O svom tati. "Volim Te najviše na svitu" kaže Buba svom tati, kad tata završi u bolnici, ne sluteći da je to zadnji put da se čuju....:((( I "Ostala sam sama."....
Tu u Bubin život ulazi jedan mali wuf - Điđi. I Buba više nije toliko sama...
Novi problem - iako je težak svega dvije kile, Đidi ne smije s Bubom na posao.:(((
Radi Đidija se ide i psihijatru, ne bi li uvjerila doktoricu da joj je potreban terapijski pas - tj. Điđi i da če direktor ipak promijeniti svoje mišljenje i dozvoliti da i Đidi dolazi na posao. No psihijatrica ne razumije baš o čemu se radi. Buba, naravno, ne odustaje. Čim sazna da direktor odlazi u mirovinu, odmah vodi Điđija sa sobom na posao.
Na sreću, kolega koji se brine o zaštiti na radu prigrli Điđija, koji tako zapravo dobije dozvolu da dolazi sa Bubom na posao.
Marko i "Ajmo se mi ženiti" je opet toliko humoristično i lijepo, emotivno
- i ja se od srca cerekam, rekla bi Buba....Međutim, događa se tragedija - Marko pada sa skele. Dolazi hitna, ali u bolnici Marko umre. Ispostavlja se da Marko nije baš tako bezazlen - i ima svoju povijest nemilih događaja....Kasnije dolazi i Markova obitelj, koja želi obilježiti mjesto pogiblje. :(((( Bubina asistentica Gorana sređuje svijeće i obilježja ispred kuće - kupi ih i baca u smeće.Markovi roditelji i kćer su od kuće napravili groblje.:(((( Od tada - nepoznate osobe Buba ne prima u kuću. I - nešto što počne kao šala i glupiranje- na žalost se ponekad pretvori u tragediju.
Majstor Šime igra na kartu sažaljenja i slabosti za hendikepiranu djecu kod Bube - koja popusti i prihvati majku, dječaka i psa. Ali - kasnije stiže i zekan, ptičice, ribice, zamorac....Ajme!:(((( Jedino dobro su dijete - Jure i pas Luna....Nakon šest mjeseci žena se ipak seli - jer, što je previše, previše je....No, nakon nekog vremena žena je pronađena mrtva...:(((( Eksperimentiranje s drogama i ne može drugačije završiti....:(((( Jure i pas svoj život nastavljaju sretniji- kod Jurinog tate.
Kraljica burze je opet jedan humorističan, nadasve iskren zapis.....Mnogi su tako prošli na burzi, trgujući.....Ali, opet - Buba ne uzima tragično sve što se događa....Mene bi fras odnio....:))))
Nije bogme ni svakom rođaku za vjerovati....I ne, ne treba svakom dati priliku....Ili ipak ...?!
Kako jedna smrt može čovjeka natjerati da ovjekovječi svoje najdraže...i tetovaža Điđija.
Pogoršanje zdravlja..
O crkvi i jednom seminaru...."Moji ljudi" - divno i dirljivo o anđelima na zemlji...Pomagačima na zemlji. Ne samo na nebu.
Razmišljanje o smrti i odlasku....Možda najtužniji dio knjige....Osim poglavlja o tati....:(((
I tu je za sada kraj priči o jednoj Ivi i jednoj Bubi koje se raduju životu sa svim njegovim izazovima.....
Kad mi bude teško, najteže u životu - pred oči će mi izaći jedna Iva. I zapitati ću se kako je njoj. I što bi ona napravila da me vidi da cmizdrim.
Gdje god Iva odluči napraviti promociju - ja ću biti tamo. Jer razumim.
Ljubim vas, ljudi! Čuvajte se. I sve svoje.
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr