Nastavljam gdje sam jučer stala. Deseta priča:Neću vam reći koliko je to velika stvar. I sjajan Marin! Smijala sam se od početka do kraja. Čitat ćete, pa sami vidite.:)))))) Smijeh do......
Sljedeće poglavlje, tata - pravi balans i govori o tatinoj vjeri u Bubu/Ivu. O svom tati. "Volim Te najviše na svitu" kaže Buba svom tati, kad tata završi u bolnici, ne sluteći da je to zadnji put da se čuju....:((( I "Ostala sam sama."....
Tu u Bubin život ulazi jedan mali wuf - Điđi. I Buba više nije toliko sama...
Novi problem - iako je težak svega dvije kile, Đidi ne smije s Bubom na posao.:(((
Radi Đidija se ide i psihijatru, ne bi li uvjerila doktoricu da joj je potreban terapijski pas - tj. Điđi i da če direktor ipak promijeniti svoje mišljenje i dozvoliti da i Đidi dolazi na posao. No psihijatrica ne razumije baš o čemu se radi. Buba, naravno, ne odustaje. Čim sazna da direktor odlazi u mirovinu, odmah vodi Điđija sa sobom na posao.
Na sreću, kolega koji se brine o zaštiti na radu prigrli Điđija, koji tako zapravo dobije dozvolu da dolazi sa Bubom na posao.
Marko i "Ajmo se mi ženiti" je opet toliko humoristično i lijepo, emotivno
- i ja se od srca cerekam, rekla bi Buba....Međutim, događa se tragedija - Marko pada sa skele. Dolazi hitna, ali u bolnici Marko umre. Ispostavlja se da Marko nije baš tako bezazlen - i ima svoju povijest nemilih događaja....Kasnije dolazi i Markova obitelj, koja želi obilježiti mjesto pogiblje. :(((( Bubina asistentica Gorana sređuje svijeće i obilježja ispred kuće - kupi ih i baca u smeće.Markovi roditelji i kćer su od kuće napravili groblje.:(((( Od tada - nepoznate osobe Buba ne prima u kuću. I - nešto što počne kao šala i glupiranje- na žalost se ponekad pretvori u tragediju.
Majstor Šime igra na kartu sažaljenja i slabosti za hendikepiranu djecu kod Bube - koja popusti i prihvati majku, dječaka i psa. Ali - kasnije stiže i zekan, ptičice, ribice, zamorac....Ajme!:(((( Jedino dobro su dijete - Jure i pas Luna....Nakon šest mjeseci žena se ipak seli - jer, što je previše, previše je....No, nakon nekog vremena žena je pronađena mrtva...:(((( Eksperimentiranje s drogama i ne može drugačije završiti....:(((( Jure i pas svoj život nastavljaju sretniji- kod Jurinog tate.
Kraljica burze je opet jedan humorističan, nadasve iskren zapis.....Mnogi su tako prošli na burzi, trgujući.....Ali, opet - Buba ne uzima tragično sve što se događa....Mene bi fras odnio....:))))
Nije bogme ni svakom rođaku za vjerovati....I ne, ne treba svakom dati priliku....Ili ipak ...?!
Kako jedna smrt može čovjeka natjerati da ovjekovječi svoje najdraže...i tetovaža Điđija.
Pogoršanje zdravlja..
O crkvi i jednom seminaru...."Moji ljudi" - divno i dirljivo o anđelima na zemlji...Pomagačima na zemlji. Ne samo na nebu.
Razmišljanje o smrti i odlasku....Možda najtužniji dio knjige....Osim poglavlja o tati....:(((
I tu je za sada kraj priči o jednoj Ivi i jednoj Bubi koje se raduju životu sa svim njegovim izazovima.....
Kad mi bude teško, najteže u životu - pred oči će mi izaći jedna Iva. I zapitati ću se kako je njoj. I što bi ona napravila da me vidi da cmizdrim.
Gdje god Iva odluči napraviti promociju - ja ću biti tamo. Jer razumim.
Ljubim vas, ljudi! Čuvajte se. I sve svoje.
|