Sve kategorije po listama
11
čet
04/24
* Zeleni čaj s jasminom
blumi.blog.hr
Svi mi ulažemo štošta u životu, nerijetko i riskiramo. Nekada se vrati, često i ne baš. Jutros, s guštom, popio sam zeleni čaj s jasminom. Bio sam i vrijedan. Pogledao sam film O ljudima i miševima, na mig drage @Dinaje, koju izuzetno cijenom, i to s dobrim razlogom. Film je napravljen po romanu nobelovca Johna Steinbecka. Zanimljivo je koliko se neke situacije prisutne oduvijek. Lijepo je sanjati, i vjerovati, ali razliku čini naša spremnost na suočavanje s činjenicama.
Najbolje isplanirane sheme miševa i ljudi, često krenu naopako.
Šampionka i olimpijka iz Rijeke
nachtfresser.blog.hr
Ima jedna divna žena koju sam danas u šetnji s Jinom konačno i zvanično upoznao. Radi se o starijoj dami, kojoj Jin nepogrešivo juri, kad je vidi, on ima nepogrešivo čulo za prilaženje dobrim ljudima. Ja sam u jutarnjim šetnjama zapazio da hrani mačke lutalice, one joj u određeno vrijeme s raznih strana dojure u susret, par puta sam na početku morao sprečavati Jina, da ih ometa u gozbi. Uskoro se počela zaustavljati pred Jinom, na početku se nismo ni pozdravljali, vadila bi iz džepa slasticu, on bi me kratko prije nestrpljivog skoka pogledao, ja kratko kimnuo glavom i taj ritual se počeo ponavljati, svaki put kad bih ja kimnuo glavom da je dosta, ona bi istog trena prekinula, ja bih se zahvalio, on bi mašući repom produžio dalje.
Jina smo razmazili. Danas je opet jurnuo u smjeru gospođe, koju ja nisam ni primjetio jer je izlazila iz za mene mračnog prolaza, nije tako uvijek izgledao. Pozdravili smo se, ona je ovaj put istresla neke sjemenke iz vrećice, on je ponjušio i želio hitro nastaviti dalje, vidio sam razočarenje u njenim očima, ja mu uostalom nisam dopustio dalje. Pogledao me upitno, ja sam mu odmahnuo glavom i pogledao u pravcu hrane, počeo je polako, očito mudro mozgajući, na kraju je sve istreseno pojeo, a mi smo započeli razgovor, izuzetno zanimljiv, da se Jinu nije žurilo za curama, sigurno bi još potrajao.
Najprije mi se pohvalila da joj kći ima najuspješniju uzgajivačnicu cocker spaniela u ovom dijelu Europe s brojnim titulama, u prvom momentu mi je kroz glavu proletjelo, zašto držim određenu distancu prema toj pasmini, onda sam se sjetio iskompleksirane blogerice, koju 15 godina uspješno ignoriram, a ona sve to vrijeme, tamo gdje me nema, kopipejsta infatilnu, goebellsovsku, lako dokazivo i utuživu laž, koju je preuzela od naciblogera s kojim je očito bila intelektualno bliska vedrana mudana.
Uglavnom vretimo se pozitivi, otvorila je torbicu koju stalno nosi sa sobom, pokazala mi fotke s dodjela europskih medalja i ozarenu kći koja ih prima, ja sam unutra primjetio jednu stvarnu medalju i indiskretno pitao, jel to to.
Ne, rekla je, to je moja zlatna medalja s prvenstva Jugoslavije u skoku u vis, znate, ja sam dugo bila najuspješnija u tom sportu na ovim prostorima. Ja sam se napravio važan i pitao za prezime, od sportova sam u mladosti pratio atletiku, čak sam u Rijeci davnih godina, kad sam tek počinjao raditi, odveo učenike na Kantridu, na upoznavanje sa svjetskom rekorderkom u bacanju koplja Petrom Felke iz tadašnje DDR, koja je tad gostovala na atletskom mitingu. Kimnula je glavom da zna o čemu govorim, te mi rekla svoje ime i prezime, koje mi nisu ništa značili, ispostavilo se da je mnogo starija nego što izgleda, a da je najuspješnija bila oko godine mog rođenja. Pričala mi je i kako je Ćiro Blažević svojevremeno bio zaljubljen u nju i na koje joj se sve domišljate načine pokušao približiti, ali jednostavno nije bilo kemije na prvu, bio je dosta niži od nje.
Kad sam došao doma, išao sam odmah guglati, ništa, razočaran kako se vrhunski sportaši iz bivšeg doba zaboravljaju upisao vrstu pasa i njeno prezime, vidio da sam imao jedno slovo h manjka, pa ponovo uguglao i evo, vidim da se i Ćiro spominje, ne stignem sad preko translatora čitati, ali morao sam ovo podijeliti s mojim malim krugom blog pozitivaca: Dame i gospodo, drugarice i drugovi: Prvakinja Jugoslavije u skoku u vis
Dan 777.
ap-placenici.blog.hr
Karte: https://t.me/Slavyangrad/94202 i https://t.me/intelslava/57285
Noćas je posao opet odrađivala Ruska strateška avjacija lansiravši 20 raketa H-101 s raketonosaca Tu-95. Ako je vjerovati UKro-propagandi od tog broja oboreno je čak 16 krstarećih projektila. Od 40 bespilotnih Gerana slavna UKrajinska PZO oborila ih je čak 39. Od četiri krstareće H-59 lansiranih sa Su-34 oborene su dvije rakete. Međutim rezultati na terenu ne govore u prilog njihovim tvrdnjama. Djelovali su i strateški lovci MiG-31K lansiravši 6 hiperzvučnih raketa H-47 Kinžal. Za sada se zna da su im jedan od ciljeva bila dva podzemna spremnika plina Strij u Lavovu. Navodno su Rusi djelovali i sa 12 raketa S-400 koje isto tako ne mogu presresti. Kako god bilo ciljevi su pogađani diljem Ukrajine, a njihov popis se još osvježava. Najznačajniji uništeni cilj je Trjpilska termocentrala kod Kijeva snage 1,8 GW kao jedna od najvećih u toj podijeljenoj zemlji. Dok sve posljedice ovonoćašnjeg napada tek treba sumirati, ono što postaje jasno i najzadrtijim zapadnim propagandistima je da UKrajina troši svoje zadnje ljudske, tehničke i materijalne resurse. Prvomajsk je zauzet, dok se borbe nastavljaju za još desetke naselja. Sirski je u obranu Časov Jara poslao ozloglašenu postrojbu Azov. Uz izvjestan razvoj događaja po tom planu, ono što je trenutno neizvjesno je očekivani Iranski odgovor Izraelu na raketiranje njihovog veleposlanstva u Damasku. Pravno gledano to je bio napad na Iranski teritorij, dok bi možebitni Iranski uzvrat na baze IDF-a na Golanu bio napad na okupirani Sirijski teritorij po svim rezolucijama UN-a. Samim time Izrealu bi se izbila mogućnost uzvrata po Iranu, ali s njima se nikad ne zna.
Slika: https://besacenter.org/israel-iran-war/
Pogotovo kad se (ne)zna da raspolažu s navodno 200 nuklearnih bojevih glava. Pritom ih čak ni njihov najvjerniji saveznik SAD, nije uspio prizvati pameti i nagovoriti na primirje s Hamasom. Umjesto toga Bibi je najavio nastavak operacije u Gazi tj. konačni napad na grad Rafah u koji se uz navodnih 6 bojni Hamasa sklonilo 1,5 milijuna izbjeglica. Pošto su to stvari na koje se ne može utjecati preostaje nam isključivo rad na sebi. Stoga je na osobnom planu pokrenuta obuka za stjecanje dozvole SPL s konačnim ciljem upravljanja s letjelicama naziva TMG. Iako je ta obuka provedena još u bivšem državnom uređenju, zbog rata i prelaska na motorne letjelice ista do danas nije bila okrunjena s važećom dozvolom. Pa ćemo sad čak 34 godine kasnije pokušati ispraviti i taj propust. Ujedno uz uvođenje podmlatka u čarobni svijet upravljanja s letjelicama. Jer ljudi u konačnici vrijede onoliko s koliko vještina vladaju. Uostalom kako možemo vidjeti iz dana u dan na aktivnim bojišnicama, vještine upravljanja oružnim sustavima sve su traženije. Naravno pritom ne treba zaboraviti i stare vještine rukovanja s temeljnim borbenim alatima poput dugih sječiva. Stoga je nakon skoro desetljeća čežnje napokon odrađena i ta stavka. Ručno kovano i zakaljeno sječivo izrađeno je od visokougljičnog čelika 1045 po uzoru na tachi (konjičku katanu) iz perioda Kamakura (1185.-1333.). Bila mi je to zadnja stavka za nabavu u željenom arsenalu, pa WW3 sad može preći i u izravnu fazu, bar što se mene tiče...
Šupaktnika za predsjednika!
betel.blog.hr
Nisam vidio, ali kažu da su, u nekom ruskom gradu na granici s Finskom, Rusi postavili tri ogromne zastave. Prva je zastava Carske Rusije, druga je SSSR a treća je zastava današnje Ruske Federacije.
Možda se pitate zašto su to Rusi napravili? Pa iz istog razloga zbog kojeg, iako više nisu komunistička zemlja, i dalje drže crvenu zvijezdu kao simbol svoje vojske.
Razlog je taj što se Rusi ne srame svoje povijesti, jer povijest je takva kakva je, ima dobrih i loših strana i tu se ništa ne može učiniti! Osim ponosit se dobrim stranama, jer sve ostalo je samo to "povijest", zbir događaja u kojem nismo sudjelovali.
Iako je Tuđman zagovarao pomirbu "partizana i ustaša", odnosno pomirbu naroda koji je u međusobnoj zavadi po sistemu "moj djed je bio partizan (pa sam i ja), a moj djed je bio ustaša (pa sam i ja)" što zvuči više manje isto kao "ja Torcida i mrzim Dinamo, a ja BBB pa mrzim Hajduk" i sto sličnih razloga kao opravdanje da se mrzimo, jer smo narod mrzitelja, pa onda i šupaka.
Poznajem tipa koji ne mrzi ni ustaše ni partizane, on mrzi Talijane!
Talijani su mu u selu izvodili neku tajnu operaciju, i naredili su svim mještanima da uđu u kuće i zatvore škure. Njegov djed je ipak bio malo previše znatiželjan pa je kroz škure virio, te ga talijanski vojnik ubio.
Mislim da mu je djed bio šupak, jer nije mislio svojom glavom, mislim da mi je poznanik šupak, jer mrzi Talijane zbog jednog talijanskog vojnika koji je vršio svoju dužnost, mislim da smo narod šupaka jer rezoniramo pod utjecajem iskrivljene slike, jer imamo potrebu da mrzimo, jer smo sitne lokal-patriotske duše koje ne uspijevaju vidjeti dalje od svog dvorišta , a kamo li od svog sokaka.
Možda mislimo da smo država s fašističkim korijenima jer smo u svojoj povijesti imali NDH-a?
I Francuzi su imali Višijski Režim ili Višijsku vladu koja je u Drugom svjetskom ratu, kao marionetska država, surađivala s Nacističkom Njemačkom i Silama Osovinama od srpnja 1940. do kolovoza 1944.
Pa gle čuda, nitko to u Francuskoj ne spominje kao francusku karakternu manu, već slave svoj pokret otpora koji je bio jedan od najslabijih u Europi.
S druge strane Jugoslavenski partizani su bili najjači europski pokret otpora, a Hrvati su u toj vojsci činili većinu i imali najjače udarne brigade.
Zašto se poput Francuza ne ponosimo time? Zašto se, poput Rusa i Francuza (naroda koja vole same sebe) ne ponosimo cjelokupnom svojom povijest?
Jel zato što smo narod šupaka?
Pa kad je tako, onda Šupaktnika za predsjednika!
Jer Šupatnik će vašu mržnju podići na višu razinu.
10
sri
04/24
Voćin – burna povijest naselja podno Papuka
viatrix.blog.hr
Na cesti D69 (Slatina, Virovitičko-podravska županija – Kamenska, Požeško-slavonska županija), dvadesetak kilometara od naselja Slatina, nalazi se naselje Voćin. Naselje je prema popisu stanovništva iz 2021. godine imalo 956 stanovnika te je sjedište Općine Voćin (1.911 stanovnika – 2021. g.) u Virovitičko-podravskoj županiji. Na početku 13. stoljeća područje oko današnjeg Voćina je bilo u sastavu vlastelinstva Novak. 1317. godine ga je kralj Karlo I. Robert (Napulj 1288. – Višegrad, Mađarska 16. srpnja 1342.) darovao članovima ugarskog roda Aba. U srednjem se vijeku u Voćinu spominje župna crkva sv. Nikole koja je zabilježena u popisu župa Zagrebačke biskupije iz 1334. godine. Početkom 15. stoljeća pojedini su članovi roda Aba izgubili voćinski posjed zbog podrške kralju Ladislavu Napuljskom (Napulj, 15. veljače 1377. – Napulj, 6. kolovoza 1414.), ali su, pošto ih je Sigismund Luksemburgovac (Nürnberg, Njemačka, 15. veljače 1368. – Znojmo, Češka, 9. prosinca 1437.) pomilovao, ubrzo vratili nekadašnje vlasništvo. Od 1434. godine, nakon što je rod Aba izumro, područje je promijenilo nekoliko vlasnika. 1543. godine područje Voćina osvajaju Osmanlije i pod njihovom vlašću ostaje do 1687. godine. Te ga je godine Leopold I. Habsburški (Beč, 9. lipnja 1640. – Beč, 5. svibnja 1705.) darovao obitelji Caraffa. 1765. godine pripalo je Dvorskoj komori, a 1777. Ivanu Nepomuku Jankoviću de Pribert. Nakon smrti Ladislava Jankovića 1896. godine vlastelinstvo je kupio Edmund Guttman de Gelse (Velika Kaniža, Mađarska, 3. ožujka 1841. - Belišće, 17. siječnja 1918.) i njegova braća. 13. siječnja 1942. godine, za vrijeme Drugog svjetskog rata, ustaše su u Voćinu ubile 174 stanovnika Kometnika i 32 stanovnika Dobrića, a 12. i 13. prosinca 1991. za vrijeme Domovinskog rata, četnici paravojne formacije Beli orlovi ubili su 47. stanovnika Voćina. Hrvatska vojska je oslobodila Voćin u operaciji Strijela 15. prosinca 1991. godine.
Šetnju naseljem Voćin smo započeli u hodočasničkom svetištu Gospe Voćinske (kraj 19. st.) pored kojeg se nalazi jednobrodna župna crkva Pohođenja Blažene Djevice Marije ili Bazilika Gospe Voćinske.
U lipnju 1496. godine, Katarina Krbavska (udovica kneza Ivana Krbavskog) i Eufrozina Gorjanska (udovica plemića Joba Gorjanskog) su bile vlasnice posjeda Voćina te su osnovale opservantski franjevački samostan posvećen Blaženoj Djevici Mariji.
Župna crkva Pohođenja Blažene Djevice Marije je iz 15. stoljeća i rijedak je primjer gotike u sjevernom dijelu Hrvatske. Iznad prostrane sakristije se uzdiže 38-metarski zvonik s četiri zvona, a na pročelju iznad portala je rozeta. Dekretom Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata crkvi je dodijeljen status manje bazilike. Crkva je više puta oštećena i obnavljana tijekom više od pet stoljeća, ali je u noći s 13. na 14. prosinca 1991. godine, za vrijeme tromjesečne okupacije od strane pobunjenih Srba, srušena gotovo do temelja. Obnova crkve je započela 2002. godine prema nacrtima stare crkve i trajala je sve do 2011.
U krugu župne crkve Pohođenja Blažene Djevice Marije nalazi se spomenik Voćinskim žrtvama Domovinskog rata.
Nakon što smo obišli župnu crkvu Pohođenja Blažene Djevice Marije krenuli smo dalje ulicom Vladimira Udatnya prema zapadu.
Ulica završava nakon tristotinjak metara i nastavlja makadamska cesta uzbrdo kroz šumu.
Stopedesetak metara dalje je oštar zavoj u desno, a mi smo nastavili ravno kroz šumu.
Prošli smo preko ostataka nekadašnjih zidina Starog grada Voćina i nastavili po jedva vidljivom puteljku šumom, uvijek uzbrdo.
Kako smo se približili vrhu od 300 metara nadmorske visine puteljak je bio sve vidljiviji.
Kada smo s puteljkom izašli iz šume nakon nekoliko desetaka metara stigli smo do Starog grada Voćina.
Stari grad Voćin ili Turski grad su ostaci srednjovjekovnog utvrđenog grada. Kako je nekada izgledao nije moguće ustanoviti jer nema nacrta. Stari grad je trajno oštećen nakon odlaska Osmanlija u 17. stoljeću, a nije isključeno da je ovdje postojalo naselje prije srednjeg vijeka. Pedesetih godina 20. stoljeća područje Starog grada je pošumljeno crnogoricom. Danas je vidljiv jedan njegov dio koji je građen od kamena klesanaca i opeke te dijelovi obrambenih zidina ili podgrađa na padinama brda s južne i istočne strane.
S lokaliteta Starog grada Voćina se pruža lijep pogled na naselje Voćin.
Nakon kraćeg odmora krenuli smo nazad prateći puteljak koji je najbolje vidljiv.
Tako da se nismo vratili u ulicu Vladimira Udatnya (sjeveroistočno od Starog grada), već smo se spustili do ceste D69 (jugoistočno od Starog grada).
Skrenuli smo desno na cestu D69 i prešli preko mosta 136. brigade Hrvatske vojske koji premošćuje rječicu Jovanovicu.
Tu se nalazi zgrada Geo info centra u kojoj je multimedijalni i interaktivni postav kao početna točka za upoznavanje s Geoparkom Papuk.
Pored zgrade se nalaze dvije poučne ploče. Prva je s geografskom kartom Parka prirode Papuk, a druga s biciklističkim i planinarskim stazama. Malo dalje je kapela s nedovršenom krstionicom te pravoslavna crkva sv. Otaca prvog Vaseljenskog Sabora sa zvonikom na pročelju.
Crkva sv. Otaca prvog Vaseljenskog Sabora izgrađena je u prvoj polovici 18. stoljeća. Za vrijeme Drugog svjetskog rata, 9. siječnja 1942., potpuno je uništena. Obnovljena je sedamdesetih godina prošlog stoljeća, ponovno oštećena tijekom Domovinskog rata i 2000. godine je opet obnovljena.
Iza crkve je križ na kojem na ćirilici piše: "ŽRTVAMA RATA//1991 – 1995".
Dalje smo nastavili kroz Veliki park koji se nalazi sjeveroistočno od Geo info centra.
Park smo prošli glavnom stazom uz koju se nalazi dječje igralište, spomenik žrtvama Drugog svjetskog rata i nekadašnja fontana.
Prošli smo mostom opet preko rječice Jovanovice koja se sedamdesetak metara dalje spaja s rječicom Đedovicom i tvori Voćinsku rijeku.
Prešli smo preko ceste D69 i raskršća na kojem je raspelo te nastavili ulicom Trg Gospe Voćinske sve do svetišta Gospe Voćinske gdje smo završili izlet.
Karta naselja Voćin s posjećenim lokacijama.
Dužina rute 2,18 km.
* Mali slatki miševi
blumi.blog.hr
Što kockar više uloži veća su i očekivanja. Lako je razviti ovisnost, a lažno neovisni će ga ionako razapeti. Bio optički, domaći, poljski ili šumski, miš je miš, a zmija je zmija, i pretrči li joj pred jezikom rado će ga smazati, ako kakva mačka ne naiđe prije. Eto što ti je zaigranost života. Ljudima je lako. Možeš biti miš, zmija i kockar, a možeš si umisliti i to da nisi ovisnik o vlastitom karakteru, da ne kažem baš prirodi, tj. da nisam nezgodan ne znači da bih bio zgodan.
P.S.
Jagode se beru sve u šesnaest. Hoće li ih si itko moći priuštiti osim nas umirovljenika?
"SVAKO ZLO - ZA NEKO DOBRO"
shadowofsoul.blog.hr
slika: https://www.facebook.com/photo/?fbid=122137989062191811&set=g.231165704617172
Mnoge moje priče su već ispričane, na tim putevima bilo je raznih spirala neiskazanih odmaka od stvarnosti i zanesenosti opsjenarskim svijetom snova i iluzija.
Ono što me činilo mogućom čuvaricom stvarnog života bili su dnevni presjeci osjetljivih očiju, jarko svjetlo žutog diska koje je znalo osvijetliti pravu stvarnost.
Promijenila sam mnoge velove kroz koje sam propuštala tu svjetlost da mi presiječe pogled ispod spuštenih trepavica.
Iznutra je uvijek gorjela zagonetna vatra i vodila me i još me vodi tim neprohodnim stazama velikih nepravilnosti, jakih kontradikcija i dubljeg uvida u svoj put kojeg slijedim.
Odabiremo ono što najbolje znamo, ono što nam se čini ili ne čini dobrim ili lošim za nas.
Stvar loše procjene ili stvar trenutka?
Ne znam.
Prirodno je odabrati dobro za sebe, neprirodno je odabrati zlo.
Je li stvarno svako zlo za neko dobro?
Možda... ne znam.
30.03.2011. objavljeno na portalu Magicus, a iz moje 1. zbirke poezije "SJENA DUŠE"
https://www.magicus.info/ostalo/poezija/svako-zlo-za-neko-dobro-2
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
ISBN 978-953-7673-60-4
@Copyright https://www.facebook.com/varga.jadranka - Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika.
@Copyright https://www.facebook.com/varga.jadranka
All copyrights reserved. No part of this book may be reproduced or transmitted in any form or by any means electronic or mechanical, photocopying, recording or reproduction in any computer system for storage or use without the prior consent of the owner.
Jakobove kapice
nachtfresser.blog.hr
Danas uglavnom odmaram, bježim od kontaminiranog bloga, koliko je to moguće, još sam napet, jer znam čije je dijete žrtva kolektivne histerije, koju spominju imenom i prvim slovom prezimena. Ni najmanje se ne zamajavamo kampanjom za iduću srijedu, danas neće biti štandovanja iz jednog prozaičnog razloga, nebitnog za javnost, znam iz prve ruke, jer kod nas su na čuvanju ključevi prostorija stranke, kojoj formalno, kao niti bilo kojoj drugoj, ne pripadamo.
Lijepo sam se s Jinom išetao, tražim lakše sadržaje čekajući teže pozive, Blumi je ponovo stavio fejs ikonu ili mi je promakla na minus 40 blogu, kliknuo sam, otvorila se moja tiha patnja, jakobove kapice, par godina ih nisam kušao, u stvari nije mi se dalo zbog cijene po restoranima naručivati više od dvije i uvijek sam glumio, da mi je to sasvim dovoljno. Neusporedive su mi usporedbe po portalima s dagnjama, nekima je to kao i mnoge stvari u životu sve isto, njihov problem.
Na mail mi je jučer stigla statistika wordpress.bloga za prošli mjesec, netko ga posjećuje uporno, iako tamo ne objavljujem, jednog uljeza sam jučer otkrio, bivši učenik je posjetio školu, izvadio mobitel i ponosno pokazao link među favoritima, ispravili smo. Na blogspot neću više ekstra stavljati linkove ovdje, i ovih pet posjeta dnevno raznih osoba kad nešto objavim me zadovoljava, moji se ne broje, link tko želi ima na ovom blogu, ako blog.hr platforma padne, tamo ću i nastaviti pisati, blogger je ipak blogger, iako se wordpress hvali da objavljuje 47 posto svjetskih blogova.
*F***Off scenario
moody.blog.hr
Neki će teško shvatiti da je wanabe režiser D.M samo metafora u priči o licemjerstvu okoline i dubiozama o nekome koji je manifestirao svoju moć isključivo na temelju pozicije ili titule, a takav pristup naginje "tradicionalnoj" moći.
Kad takvo nešto ode u krajnost, treba imati hrabrost Koraljke M.
Nikako šutjeti kako to lijepo objašnjava B. Dežulović.
screenshot AFby @MyBrainHurts
* Nastrane šale
blumi.blog.hr
Obitelj na okupu u centru je naših vrijednosti, a uz malo genetski modificiranog kukuruza sreći i noćnom prosvjetiteljstvu nema ni konca, a bome ni kraja. Šalu na stranu, ali danas se ne smiješ niti našaliti na neke teme, a da te neki samoprozvani papa ne prozove, stoga, budi pametan i pričaj o nogometu. Dakle da, Real i Manchester City, praznik guranja lopte. Naš Luka, naš ponos i dika, pa i kad uđe s klupe unosi nemir među protivnike, iako su među njima naši Joško i Mateo, isto ponos i dika. Ah, kakva milina. Pucam od ushita i sreće zbog svih njih, baš kao da sam ja osobno zabio gol i ostao gol, a nisam. Ne volim javno biti gol, jer sam tek prosječan, a današnji vrli mediji su me obavijestili da naši dragi susjedi preko Dunava, Drine i tko zna kojih još rijeka pravde, imaju čunu u prosjeku veću za puni milimetar, ali za "dobar" naslov to je i više nego dovoljno. Uglavnom, da se vratim s razonode na sport. Na žalost, moje breme godina i godišnji zbroj treninga od sveukupno 10 do eventualno 20 minuta, uglavnom nakon odlučnih novogodišnjih odluka, nije dovoljan da budem svjetska klasa, ali zato su oni tu, "naši dečki", da pronose slavu i uspjehe svih nas. Nadam se da niste propustili primijetiti i šaljivu notu sarkazma. Baš sam jutros pogledao Seinfelda i Raymonda kojeg svi vole. Jedan je sarkastičan i pametan, drugi je tek dobroćudni seksualni predator koji u kontinuitetu seksualno uznemirava svoju milu i dragu ženicu, ali eto, njega nitko ne shvaća ozbiljno, pa izostaje i osuda pravovjernih krvnika. Bajram Šerif Mubarek Olsun. Kur’an nek ti bude najbolji drug, svjetlost Islama nek ti obasja put, meleki nek ti budu vjerni čuvari, nek ti Allah sve što želiš podari. Hvala što nitko nije pobio ljude u Madridu i Londonu, kako su prigodničarski najavljivali. Iskreno se nadam da će tako biti i danas u Madridu i Parizu. I da, čestitao je i Dani Olmo, jasno, gol, frendu Jošku. Jedan zločesti za sam kraj: Pitali su Jožu Manolića da otkrije tajnu dugovječnosti i veli on: Čekam da Hajduk osvoji prvenstvo! Forza Fiume, pa da bar našeg dragog @NF-a malo obasja sunce, nama u metropoli ne može ni vrli pjesnik Zoran pomoći. Naravno, mislim na Vakulu, ostali su manje bitni za lijepo vrijeme, ili bilo što lijepo.
P.S.
Breaking news: Luka dobio tramvaj u Zagrebu, naravno, onaj s brojem 10. Luka, vrati se, skuhao sam ti punjene paprike i napravio sendvič sa sirom i pokojom rupom u zakonu, sjećanju, što ti već više paše.
RED - RETIRED, EXTREMELY DANGEROUS
starrynight2022.blog.hr
V ponovo jaši. Kreće u izbornu kampanju protiv samog sebe s naglaskom na premalim mirovinama. Čovjek koji je uništio hrvatske ZOMO umirovljenike (opaska – V nije ZOMO građanin, on je građanin Posebnih propisa ali odlučuje o životima građana iz općih propisa, naime, o ogromnoj većini ljudi „iz općih propisa“ paradoksalno odlučuju privilegirani „posebnjaci“!) na funkciji ministra rada i socijalne skrbi sedme i osme vlade RH kad je svojom „mirovinskom reformom“ iz 2002.g. drastično smanjio mirovine po osnovi rada i izjednačio ih s naknadama za socijalnu pomoć, i svi koji su radili i koji nisu radili počeli su primati isti kunski iznos i mirovine po osnovi rada i radnog staža u vrijednosti manjoj od prosječnog računa za tzv. centralno grijanje omanjeg stana, cca 2000,00 kn za cjeloživotni rad, koje mirovine, citiram, "osjetno zaostaju za starim mirovinama." Radili vi 30, 35 i 40 godina po tvornicama i uredima ili kao obrtnik i privatni poduzetnik plaćali tuđe mirovine po Zakonu o obveznim doprinosima, ili ne radili cijeli život ništa, isto vam se piše što se tiče iznosa mirovine, po V-u i njegovoj mirovinskoj reformi iz 2002. g.
Stručnjaci vele da je V svojom mirovinskom reformom, osim umirovljenika po osnovi radnog staža, uništio i hrvatsko gospodarstvo:
„Mirovinska reforma iz 2002. najveće je zlo koje je zahvatilo Hrvatsku.“
https://www.nsz.hr/wp-content/uploads/2019/04/Novilist_drugistup-e1555589984904-768x840.jpg
"Od 2002. godine hrvatski mirovinski sustav počiva na tri stupa: međugeneracijska solidarnost (I.), obvezni mirovinski fondovi (II.) i dobrovoljni mirovinski fondovi (III.). Kao ključni razlozi provođenja mirovinske reforme, navodili su se fiskalni i demografski razlozi. Trenutni rezultati pokazuju da se stanje mirovinskog sustava pogoršalo u odnosu na razdoblje prije reforme. Mirovinski izdaci u I. stupu kontinuirano rastu i nadmašuju prihode, što se pokriva transferima iz proračuna. Tranzicijski trošak zbog II. stupa raste, opterećuje javne financije i veći je nekoliko puta od prinosa obveznih fondova. Ne postoje permanentni izvori za pokriće tranzicijskog troška. Formalno, privatna imovina na privatnim računima članova, koristi se kao državna imovina. Vlade jednom koriste imovinu fondova za financiranje proračunskog deficita dopuštajući nekim članovima prijenos imovine i prijelaz iz II. stupa u I. stup. Drugi put se na dogovorenim aukcijama središnje banke kupuju državne obveznice iz imovine fondova radi kupnje novih izdanja središnje države. Treći put, središnja banka u dogovoru s vladom, kreditira mirovinske fondove koji onda kupuju državne obveznice, stvarajući financijski vrtlog helikopterskog novca. Dok deficit I. stupa i tranzicijski trošak II. stupa kontinuirano rastu, dotle je dugoročno dizajniranje fiskalne i ekonomske održivosti mirovinskog sustava samo podredni cilj u odnosu na kratkoročne političke ciljeve. Je li vrijeme za re-reformu?"
Do kada će šarlatani i šarlatanski politički veterani bez stručne i moralne kompetencije, V je recimo po u biografiju mu upisanom obrazovanju i kompetenciji filozof a nije ekonomist ni matematičar, a koji desetljećima profesionalno, za lovu, djeluju na hrvatskoj političkoj sceni i koji su se besramno samoizmjestili u "posebne propise" i bave se politikom „za osobni profit“ što besramno i javno poručuju sve siromašnijoj masi koja ih plaća, do kada će donositi katastrofalno lošu legislativu i okvir za život građana koje tamane svojim pogrešnim procjenama i odlukama? Jesu li ovi podkapacitirani i nesposobni a masno plaćeni PUBLIC SERVANTS, javni servis ili javne sluge, zapravo uništili kuću koja ih desetljećima plaća za svoj razvoj i napredak a ne za raspikućstvo s kojim smo nakon 30 godina bolno i brutalno suočeni, da su nas naše dobro plaćene sluge pokrale do kosti a njihove „mirovinske reforme“ uništile hrvatske umirovljenike i srozale ih na europsko i svjetsko dno, sve u samo 22 godine njihovog „rada“?
Old Man My Ass
09
uto
04/24
Otišlo je predaleko
nachtfresser.blog.hr
Jedna meni poznata mlada osoba je pokušala samoubojstvo, još pokušavamo iščitati na srpskim i bosanskim portalima u kakvom je stanju, kod nas su sve stranice o tom slučaju pobrisane, djevojka je na fejsu objavila iskren status o Mataniću, iako ga je brzo obrisala, izložena je bila očito nevjerojatnim pritiscima, jer je naivno i iskreno opisala u detalje što se između njih događalo, uglavnom sa zaključkom u stilu, na tragu onog što sam ja pisao u komentarima, i za nešto inteligentnije u dva posta "između redova". "Ne može on biti predator, samo je ljigav". To je već po bosanskom mediju druga žrtva ove neviđenje hajke, naime vidjeli su mu navodno osmogodišnju kći, kako se uplakana vraća iz škole.
Više nas ima taj fejs status, a vi samo nastavljajte hajku na čovjeka, koji sigurno nije uzoran građanin, vjerojatno jest ljigav, al to nije zločin, koliko vas takvih samo među predvoditeljima blog hajke ima...
Demos pa onaj drugi
supatnikll.blog.hr
Šta ti je demokracija.
Dragan Crnogorac, inače bivši saborski zastupnik, iz redova stranke osuđenog ratnog zločinca, najvjernijeg koalicijskog partnera vladajućeg adezeja, je odlučio napustiti Milorada Pupovca, čelnika stranke osuđenog ratnog zločinca, i prikloniti se Rijekama pravde aktualnog precjednika iz stranke koja je po izgubljenim izborima, predala oružje JNA a ova srbijanskim teroristima, koji su istim poubijali tisuće Hrvata.
Dakle navedeni Dragan koji se nada vladati Hrvatskom s vrhovnim komandantom, je gostujući na srbijanskoj televiziji izjavio da su oni Vukovar oslobodili 91, a da danas po njemu šetaju ubojice Srba.
Duo des fleurs
fragmenti2.blog.hr
Alzo... sve skupa, ove i prošle godine, posađeno dvanaest novih ruža. Ostaje još jedna koju želim, sadim kad oslobodim prostor za nju. Ove posađene do sada sve su se primile.
Mašala.
Četiri ribizle posađene prošle godine također su preživjele i počinju cvjetati. To me silno veseli, jer je njih nevrijeme prošlog ljeta dobrano zatrpalo starim i polomljenim suhim voćkama.
Ja nekako baš volim ove otporne i korisne biljke.
Novi klematis, posađen prošle godine, također je jedva preživio svoju kalvariju... što zbog prevrnute smokve, što zbog mačaka koje su se baš rado odmarale na tankoj slamčici koja je od njega ostala. Eno ga sad, narastao više od metar i pokazuje prve pupove.
Cvjetovi bi trebali biti kraasneee purpurne boje. Zapravo bordo, ali lupim nekad tako nešto krivo... da ne ureknem, je li.
Novi ružmarin je dobio cvjetiće, božikovina se drži, kao i dvije od četiri novoposađene voćkice. Za treću se još ništa ne zna, a nije se znalo ni ranije, pa se čeka, dok je četvrta sada počela štucati.
No ja sam dosta optimistična i u vezi njih dvije.
Nedostaje mi red mirisnih datura (anđeoskih truba) koje smo godinama imali, sve dok se jedan moj macan nije zaigrao s jednim njenim suhim listom pa drugi dan uginuo. Onda smo ih povadili.
Ne želim ni zamisliti kako bi to izgledalo s ovim današnjim šašavcima, pa onda sadim ruže...
Mlada trešnja, koja je već odavno dovoljno stara za plodove, a njih još nema, ove godine je dobila zadnji ultimatum - ne bude li ni sada niti jedne jedine zrele trešnje, prijeti joj smrtna kazna.
Prvi put smo joj zaprijetili prije četiri godine i nakon prijetnje je prvi put u svom životu pokazala nekoliko cvjetića pa smo je ostavili. Plodova nije bilo, no iduće godine je cijela jedna grančica bila rascvjetana pa joj je život ponovno bio pošteđen. Plodova ni onda nije bilo, ali lukavica se prošle godine cijela bila rascvjetala i ponovno preživjela.
Iako ni prošle godine nije bilo zrelih plodova, dana joj je još jedna šansa.
Prije nekoliko dana dok sam se žalila na nju, a cijelu rascvjetanu, prijatelj je obazrivo pitao da ju dođe poprskati.
- Pršći! - reko' mu bez puno razmišljanja.
I za kraj još jedna od meni dražih arija (no, dobro... a koomee nijeee... :I) iz opere Lakme, iako i sirota Lakme na kraju skončava od otrova anđeoske trube :I
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr