Sve kategorije po listama

Nema naslova

taango.blog.hr

Izvor slike: internet

MISAO

onaodprije.blog.hr

Da li znate priču o dvije kutijice?

Crnu otvori kad ti je teško, a bijelu kad ti bude najbolje.
A znate šta je u njima pisalo?

I u jednoj i u drugoj isti tekst: "Proći će."

Tango na ledu

modrinaneba.blog.hr

Profitirati čineći dobro: skrbničko vođenje u primjeru Leene Nair i Chanela

quattrostagioni.blog.hr

Leena Nair i Chanel: promjena fokusa u luksuzu
U suvremenom poslovnom svijetu sve je jasnije da dugoročni uspjeh ne proizlazi isključivo iz financijskih pokazatelja. Sve više se govori o potrebi da organizacije profitiraju čineći dobro, a jedan od najzanimljivijih primjera takvog pristupa jest Leena Nair, globalna direktorica Chanela. Njezino imenovanje označilo je promjenu paradigme i poslalo snažnu poruku da luksuz 21. stoljeća uključuje odgovornost prema ljudima i društvu, a ne samo vrhunski proizvod i imidž.
Dolaskom iz svijeta upravljanja ljudima, Nair je u fokus stavila organizacijsku kulturu, dostojanstvo rada, raznolikost i dugoročnu održivost. Chanel se time pozicionira kao brend koji razumije da njegova snaga ne leži samo u naslijeđu, već i u načinu na koji vodi svoje ljude i utječe na svijet oko sebe.

Profitirati čineći dobro
Profitirati čineći dobro ne znači odustati od poslovnih ciljeva, već ih promatrati u širem kontekstu. Organizacije koje se odgovorno odnose prema zaposlenicima, zajednici i okolišu grade povjerenje koje se dugoročno pretvara u stabilnost i rast. Takav pristup jača reputaciju brenda i stvara dublju povezanost s kupcima, osobito u industrijama u kojima su vrijednosti sve važniji dio odluke o kupnji.
Primjer Chanela pokazuje da etično i odgovorno poslovanje nije prepreka profitabilnosti, nego njezin temelj. Dugoročna vrijednost nastaje onda kada se uspjeh mjeri ne samo brojkama, već i utjecajem.

Skrbničko vođenje kao temelj uspjeha
U središtu ove filozofije nalazi se skrbničko vođenje. Skrbnički vođa organizaciju ne doživljava kao sredstvo osobne moći, već kao povjerenje koje treba čuvati, razvijati i ostaviti u boljem stanju nego što je zatečeno. Takvo vođenje podrazumijeva dugoročnu perspektivu, moralni kompas i istinsku brigu za ljude.
Leena Nair često ističe važnost ljudskosti u vođenju, a upravo ta dimenzija daje Chanelu dodatnu snagu u globalno konkurentnom okruženju. Kada se ljudi osjećaju viđeno i poštovano, raste i njihova sposobnost stvaranja vrijednosti.

Lekcija za današnje lidere
Priča o Leeni Nair i Chanelu nadilazi okvir jedne kompanije. Ona je podsjetnik da se dobro i profit ne isključuju, već se međusobno pojačavaju. Skrbničko vođenje nudi put kojim je moguće ostvariti poslovne rezultate, a pritom zadržati integritet i ostaviti pozitivan trag.
Možda je upravo to nova definicija uspjeha: voditi tako da organizacija raste, ljudi napreduju, a vrijednosti ostaju čvrst temelj svega što se gradi.

Odprto srce in oko

modrinaneba.blog.hr

Nežna bitja, ki s svojimi učkami očarajo
začarajo, res jih ni težko ljubiti.
Oni vračajo ljubezen brez besed

Foto: Sandrine Di - fraja Garcia (dovoljenje autorja)

Skrbničko vodstvo

5senses.blog.hr

Predavanje o skrbničkom vodstvu natjeralo me da preispitam način na koji inače razmišljamo o uspjehu u poslovanju. Kao studenti često učimo da je glavni cilj poduzeća maksimizacija profita i zadovoljavanje vlasnika kapitala, no ovo predavanje je pokazalo da takav pogled nije nužno dugoročno održiv. Skrbničko vodstvo polazi od ideje da lider nije vlasnik moći, već čuvar povjerenja, resursa i svrhe organizacije, s odgovornošću prema svim dionicima, a ne samo prema dioničarima.

Posebno mi je bila zanimljiva razlika između tradicionalnog, dioničarskog pristupa i dioničkog pristupa koji u obzir uzima zaposlenike, zajednicu, okoliš i buduće generacije. Kao studentici, taj mi se pristup čini realnijim jer živimo s posljedicama poslovnih odluka koje su često bile vođene isključivo kratkoročnim interesima. Skrbničko vodstvo pokušava biti most između profita i odgovornosti, naglašavajući da financijska održivost jest važna, ali sama po sebi nije dovoljna.

Primjeri kompanija poput Unilevera, Starbucksa ili Tata grupe pokazali su da je moguće istovremeno poslovati uspješno i odgovorno. U tim slučajevima održivost i briga za ljude nisu prepreka profitu, već njegov preduvjet. To je u suprotnosti s greenwashingom, koji se svodi na stvaranje privida odgovornosti bez stvarnih promjena. Dok greenwashing upravlja percepcijom, skrbničko vodstvo upravlja stvarnim posljedicama poslovnih odluka.

Predavanje je također otvorilo pitanje zašto ESG često ne funkcionira u praksi. Problem nije u samoj ideji odgovornog poslovanja, već u sustavima nagrađivanja koji i dalje potiču kratkoročne rezultate, dok se dugoročna odgovornost samo deklarativno zagovara. Organizacije na kraju dobivaju ponašanja koja nagrađuju, a ne ona kojima se nadaju.

Ono što nosim s ovog predavanja je spoznaja da skrbničko vodstvo nije metoda ili alat, već način razmišljanja. Ako želimo organizacije koje traju i stvaraju stvarnu vrijednost, lideri moraju preuzeti odgovornost ne samo za današnje rezultate, već i za svijet koji ostavljaju onima koji dolaze nakon nas.

Naši ljudi 1 (Meister Hucu umjesto odgovora)

nachtfresser.blog.hr

Ovaj komentar Meister Huca, koji sam jutros pročitao kao odgovor na moj komentar probudio mi je lavinu asocijacija. Moje riječi su označene kurzivom.

@NF –
„Nećemo se lagati, došao sam samo vidjeti tko ti je čestitao novu godinu…“

Ima B. Glumac tu knjigu, Moji ljudi… Ne mogu reći da imam svoje ljude,neki kulturni gang koji se međusobno podupire bez obzira na kvalitetu.
Pa ipak, svi koji su se ovdje oglasili u neku ruku Moji su ljudi.

„ne podnosim muškarčine s brčinama“

Muškarci s brčinama uvijek su estetski upitni, no ponajboljem evropskom brku – Nietzscheu - uvijek smo spremni oprostiti mrvice hrane zalijepljene za dlake pod nosom.

„… Moravijine žene ili ljubavnice…“

Mislim da je riječ o D. Maraini, tek sam nedavno nabasao na to ime. Nisam je čitao. Još neki tvrde da zna pisati.

„Popij jednu i za mene, živio!“

Kao što sam ti napisao, popio sam jednu za tebe.
A, onda još jednu…(Kraj citata!)

Nevjerojatno, ali prvi mi je pao na pamet naš u svijetu najuspješniji dramatičar, kojeg ja beznačajan ni najmanje ne cijenim, čak sam napustio dvoranu za trajanja jednog gostovanja u gradu, uostalom zašto bih se mučio to slušati, kad ni ulaznicu nisam platio :P Riječ je naravno o Miri Gavranu. Palo mi je na pamet čitajući blogera Huca, kojeg pak naravno zbilja cijenim, da bih se i ja u novom komentaru mogao razbacivati prezimenima poznatih, ne samo mrtvih ljudi, kao što to Gavran često čini i postiže očito pozitivan efekt kod svojih čitatelja. Pa ajmo probati na tragu Hucovog komentara mog komentara, sad su za promjenu Hucove riječi označene kurzivom:

Ima B. Glumac tu knjigu, Moji ljudi… Ne mogu reći da imam svoje ljude,neki kulturni gang koji se međusobno podupire bez obzira na kvalitetu.

Pođimo od Branislava Glumca autora kultne "Zagrepčanke" (nije greška u naslovu, Glumac je bio pismen za razliku od nekih suvremenih autora i blogera), kojeg sam imao zadovoljstvo upoznati neočekivano, na neobičan način. Naime moj drugar Matija je sa svojom udrugom istomišljenika "ParNas" organizirao u Rijeci sad nažalost pokojni festival književnosti "Kičma" (Knjige i časopisi na morskoj ariji)
Ja sam Matiji rekao da vjerojatno mogu na festival bez problema dovesti autora najznačajnijeg hrvatskog romana dvadesetog stoljeća (naravno mislim na urbanu književnost, varalice i ognjištari nisu u toj konkurenciji) Alojza Majetića, njegov Čangi je već povijesni junak jednog književnog razdoblja kod nas, jer itekako dobro poznajem Majetićevu novu književnu muzu i suradnicu blogericu Danielaland. (fotografija je pak iz povijesnih dana bloga haer):


(samoslik radila Danči)

Rekao sam da u paketu naravno ide i velika blog pjesnikinja Danči, što je Matija odmah objeručke prihvatio. Nazvao sam Danči da joj priopćim da zaokruže Rijeku na svojim kalendarima te da se spreme za promjenu za druženje ovdje, a s Matijom će se bez problema dogovoriti o refundiranju troškova. Ona je odgovorila, oke, super, ja neću čitati, zadnje vrijeme volim biti voditeljica (onda je moment zastala), ali imamo jedan problem. Pitao sam koji problem, sve se da dogovoriti, pa s Majetićem zadnje vrijeme uvijek putuje i Glumac. Koji glumac, pitam ja zbunjeno, pa Branislav. U jebote problema, kako neočekivano, dva kapitalca jednim udarcem, ne, ne trebam uopće sa šefom Matijom razgovarati. Ostalo je povijest, bilo je to odlično posjećeno književno druženje, poslije smo Matija, oni i ja završili u dobrom ribljem restoranu, Majetić se pokazao neobično darežljiv, darovao mi je čak četiri svoje knjige, Glumac je donijeo uz ljubaznost i svoj potpisani zaštitni znak "Zagrepčanku" na dar, od Danči sam tradicionalno dobio obećanja i šipak, ali to je već neki tradicionalni đir, osim legendarne blogerice s kojom od 2009. ne komuniciram, kod koje se mora dobro paziti kakvim ćeš joj darom uzvratiti na njen. Majetić mi je u povjerenju rekao, da on baš nije prije pratio blogove, da mu je Daniela rekla da sam ja najbolji, odgovorio sam, ako je rekla, valjda i jesam, te da i on s Danči vodi zajednički blog koji su nazvali Heidegger i da ga je nagovorila da objave zajedno prvi hrvatski blog roman, i bi tako...
Odužio mi se post, nisam se maknuo od početka, smislio sam ja odgovore i na primjedbu o brkovima velikog Nietzschea, to možda drugi put, a možda na sveto Nikadarevo
kako obično govore one koje me bolje poznaju...

bez sjenki

ehsaznala.blog.hr

volio si me najviše najslabiju
jaka sam te željela najviše
nema novih obećanja
u meni samo ja
tama grli jabučice oka
glad bol snaga smijeh
može se naravno izreći laž
tko sanja snove satkane za me

Dobro i zlo

thelightoftheuniverse.blog.hr

Postoje samo dva osjećaja koja definiraju dobro i zlo, a to su ljubav i mržnja. Po njima se definiraš. Po njima jesi. Prolaze kroz tvoje srce, a onda definiraju tvoje misli i tvoja djelovanja. Postaju tvoj svijet. Što je mržnja? Mržnja je zbroj svih tvojih nedostataka. Ona je ono sve što mrziš kod sebe. Sve ono s čime se ne možeš nositi. Ona je tvoj poraz neprihvaćanja svih svojih mana, nedostataka, straha, kojih si svjestan, ali nemaš snage suočiti se s njima.

Zato je teško biti dobar. Najteže je stati, pogledati sebe u ogledalu i suočiti se sa samim sobom.

Nema naslova

taango.blog.hr

DVORAC DRUGI

starrynight2022.blog.hr

Čitam Hesseove Male radosti, kratki mudri esejčić o svima pristupačnim i nadohvat ruke "malim radostima". Uživanje u blještanju snijega u noći, npr., u zimskoj šetnji kada se grad čini kao dvorac s ledenim dvoranama punim kristala i svjetlucanja inja i ukrasa po drveću kao vitezovima okruglog stola, okrugli stolovi kafića i srcaste stolice prekriveni snijegom, crkveni zvonik po čijem satu i kazaljkama je napadao snijeg, streha s koje vise prozirne sige koji prizor nisi vidjela od djetinjstva, raskošni ogromni borovi s bijelim šlagom na granama nasuprot ljubičastom zimskom nebu... Za male radosti samo treba puno mašte i eventualno iskrenog i autentičnog književnog teksta kakvog dobrog pisca čiji savjeti će nas pratiti u našim čarobnim nalazištima dragulja svakodnevnog života, gdje drugi vide samo običnu golu granu na kiši mi vidimo blistavu ljepoticu. Kristalizacija se to zove, po Stendhalu, kada ružno postaje nam dragulj, ali ne jer se je ružno izretuširalo u nešto što nije, nego jer je naše oko otkrilo ljepotu - istine. Cijeli tekst je tu, pa poslušajmo "razmišljanja i raporte" velikog pisca:

Male radosti

Veliki dijelovi stanovništva u našem vremenu žive u dosadi bez radosti i ljubavi. Profinjeni umovi smatraju naš neumjetnički način života opresivnim i bolnim te se povlače iz današnjice. U umjetnosti i književnosti, nakon kratkog razdoblja realizma, osjećaj nezadovoljstva opipljiv je posvuda, a najjasniji simptomi su čežnja za renesansom i neoromantizmom.

„Nedostaje vam vjere!“ viče Crkva i „Nedostaje vam umjetnosti!“ viče Avenarius. U redu, meni. Mislim, nedostaje nam radosti. Bujnost uzvišenog života, shvaćanje života kao radosne stvari, kao slavlja - to je, u biti, ono čime nas renesansa tako blistavo privlači. Visoko poštovanje prema minuti, žurba, kao primarni uzrok našeg načina života, nesumnjivo je najopasniji neprijatelj radosti. S čežnjivim osmijesima čitamo idile i sentimentalne putopise prošlih epoha. Za što naši djedovi nisu imali vremena? Kad sam jednom pročitao Schlegelovu Eklogu o besposlici, nisam se mogao oteti pomisli: Kako biste uzdahnuli da ste morali raditi naš posao!

Čini se tužnim, ali nužnim da ta žurba našeg modernog života ima štetan i napadački utjecaj na nas od našeg najranijeg odgoja. Nažalost, međutim, ta žurba modernog života odavno je zauzela naše oskudno slobodno vrijeme; naš način uživanja u životu teško je manje nervozan i iscrpljujući od aktivnosti našeg rada. "Što je više moguće i što brže moguće" je moto. Iz toga slijedi sve više zabave i sve manje radosti. Svatko tko je ikada svjedočio velikom festivalu u gradovima ili čak metropolama, ili mjestima za zabavu modernih gradova, sjećat će se ovih grozničavih, iskrivljenih lica s uprtim očima bolno i odvratno. I ovaj morbidni način uživanja u životu, potaknut vječnim nezadovoljstvom, a opet vječno prezasićen, pronašao je svoje mjesto i u kazalištima, opernim kućama, čak i koncertnim dvoranama i umjetničkim galerijama. Posjet izložbi moderne umjetnosti zasigurno rijetko predstavlja zadovoljstvo.

Čak ni bogati nisu pošteđeni tih zala. Mogao bi, ali ne može. Čovjek mora sudjelovati, biti informiran, ići u korak s vremenom.

Kao i svi ostali, ne znam univerzalni lijek za ove probleme. Jednostavno želim podsjetiti na stari, nažalost prilično zastarjeli, osobni lijek: Umjerenost je dvostruko zadovoljstvo. I: Ne previdite male radosti! Dakle: Umjerenost. U određenim krugovima potrebna je hrabrost da se propusti premijera. U drugim krugovima potrebna je hrabrost da se književni novitet ne sazna nekoliko tjedana nakon izlaska. U najširim krugovima, smatra se da je netko posramljen ako nije pročitao današnje novine. Ali poznajem neke koji ne žale što su imali tu hrabrost.

Svatko tko ima kino pretplatu ne bi trebao misliti da ima što izgubiti ako je koristi samo jednom svaka dva tjedna. Jamčim im: dobit će. Svatko tko je navikao gledati slike u masi trebao bi pokušati, ako je još uvijek u mogućnosti, provesti sat ili više ispred jednog remek-djela i zadovoljiti se time za taj dan. Dobit će od toga.

Isto tako, strastveni čitatelj itd. trebao bi to isprobati. Nekoliko će se puta iznervirati što se ne može pridružiti razgovoru o nečem novom. Nekoliko će se puta osmijehnuti. Ali uskoro će se i sam nasmiješiti i znati bolje. I svatko tko se ne može natjerati na bilo koje drugo ograničenje trebao bi isprobati naviku odlaska u krevet u 10 sati barem jednom tjedno. Bit će zadivljen koliko se briljantno nadoknađuje ovaj mali gubitak vremena i uživanja. Sposobnost uživanja u "malim užicima" usko je povezana s navikom umjerenosti. Jer ta sposobnost, izvorno urođena svakom ljudskom biću, pretpostavlja stvari koje su često atrofirale i izgubile se u modernom svakodnevnom životu, naime određeni stupanj vedrine, ljubavi i poezije. Te male radosti, posebno one koje se daruju siromašnima, toliko su neupadljive i toliko brojne u svakodnevnom životu da ih tupe umove bezbrojnih radnih ljudi jedva da više dotiču. One prolaze nezapaženo, ne reklamiraju se, ne koštaju ništa! (Čudno, čak ni siromašni ne znaju da su najveće radosti uvijek one koje ne koštaju novca.)

Među tim radostima, najpoznatije su one koje nam otkriva svakodnevni kontakt s prirodom. Naše oči, prije svega, mnogo zlostavljane, prenapregnute oči modernog čovjeka, posjeduju, ako se samo poželi, neiscrpan kapacitet za užitak. Kad ujutro idem na posao, brojni drugi radnici žure sa mnom i prema meni, upravo se probudivši iz sna i kreveta, drhteći brzo i preko ulica. Većina hoda brzo, držeći pogled na cesti ili najviše na odjeći i licima prolaznika. Glavu gore, dragi prijatelji! Pokušajte ponekad - drvo ili barem dobar komad neba mogu se vidjeti posvuda. Ne mora uopće biti plavo nebo; svjetlost sunca se uvijek može na neki način osjetiti. Naviknite se svako jutro na trenutak pogledati u nebo i odjednom ćete osjetiti zrak oko sebe, dah jutarnje svježine koji vam je darovan između sna i rada. Otkrit ćete da svaki dan i svaki krov ima svoj izgled, svoje posebno svjetlo. Obratite malo pažnje na ovo i imat ćete ostatak blagostanja i mali dio zajedništva s prirodom za cijeli dan. Postupno se oko bez napora uvježbava da bude posrednik mnogih malih podražaja, da promatra prirodu, ulice, da shvaća neiscrpnu komediju svakodnevnog života. Od tamo do umjetnički uvježbanog pogleda je manja polovica puta; glavna stvar je početak, otvaranje očiju.

Komadić neba, vrtni zid obrastao zelenim granama, lijep konj, prekrasan pas, skupina djece, lijepa ženska glava – nećemo dopustiti da nam se išta od toga oduzme. Svatko tko je napravio prvi korak može vidjeti prekrasne stvari unutar ulice bez gubljenja ijedne minute. Ovakvo gledanje nipošto nije zamorno, već jača i osvježava, i to ne samo oko. Sve stvari imaju živopisnu stranu, čak i nezanimljive ili ružne; čovjek jednostavno mora biti voljan vidjeti ih.

A s gledanjem dolazi vedrina, ljubav i poezija. Čovjek koji prvi put ubere mali cvijet kako bi ga držao blizu dok radi, napredovao je u svom uživanju u životu. Preko puta kuće u kojoj sam dugo radio bila je djevojačka škola. Razred desetogodišnjaka imao je svoje igralište na toj strani. Morao sam naporno raditi i patio sam od buke djece koja su se igrala, ali koliko mi je radosti i životnog žara pružio jedan pogled na to igralište neopisivo je. Ta šarena odjeća, te živahne, vesele oči, ti vitki, snažni pokreti povećali su moj životni žar. Jahaonica ili kokošinjac mogli su mi slično poslužiti. Svatko tko je ikada promatrao učinke svjetlosti na monokromatskoj površini, poput zida kuće, zna koliko je oko zadovoljno i sposobno za užitak. Zadovoljit ćemo se ovim primjerima. Mnogi drugi mali užici sigurno su se nekim čitateljima dogodili, poput posebno ugodnog mirisa cvijeta ili voća, slušanja vlastitih i tuđih glasova, prisluškivanja dječjih razgovora. Pjevušenje ili zviždanje melodije također pripada ovdje, zajedno s tisuću drugih sitnica od kojih se može utkati svijetli lanac malih užitaka u vlastiti život. Svakodnevno doživljavanje što više ovih malih užitaka i štedljiva raspodjela većih, napornijih užitaka na blagdane i lijepa vremena, savjetovao bih svima koji pate od nedostatka vremena i motivacije. Za opuštanje prije svega, za svakodnevno olakšanje i oslobađanje, dani su nam mali, a ne veliki, užici.
(1899)
Hesse, Hermann: Razmišljanja i izvještaji 1899–1926

Ekstaza beline

modrinaneba.blog.hr

Ko mraz riše tišino, jaz lovim srečo.
Ne da bi vedela kaj iščem, je moja sreča
nagrada ali samo občutek topline

Foto: Posa Tamas (dovoljenje avtorja)

:)

dusakojaluta.blog.hr

Ena pesem

modrinaneba.blog.hr

Nekaj pa je še takih ljudi, ki se jih človek razveseli

Rado ide Hrvat u ...

nachtfresser.blog.hr

U velikoj sam gužvi, za razliku od socijalističkih vremena i nestašica kava i deterdženta radi se o nestašicama vitalnih stvari, nužnih za opstanak. Još u staroj godini je počelo s traganjem za inzulinom, uspjeli smo ga naći u maloj privatnoj virovitičkoj ljekarni, oklijevali, jer smo ga mogli samo naveliko kupiti, na kraju nam se itekako isplatilo. Sad već tragamo za špricama,a po dućanima je umjetno izazvana i nestašica dijabetske pseće hrane, pokušava se stvoriti monopol one koju psi ne žele. Dovijamo se narudžbama, no paketi s prazničkim darovima su izazvali kaos kod svih naših dostavnih službi, a snijeg, potpuno neočekivan u ovo doba godine je problem dodatno potencirao. Ha, koju smo naivnu sliku imali o kapitalizmu i potrošačkom društvo "Trebat će samo novaca pa ćeš imati i biftek i dobar pršut te francuske sireve i sve što uzaželiš."Novca za nužno za preživljavanje bi se našlo, makar sve prodali lihvarima u pola cijene, ali malo sutra, istina je nešto drukčija. Završavam, idem na mail, još tinja nada za pronalaženjeg željenog paketa, gospođa iz središnjice privatne službe se zbilja trudi, ali teren je, kao u stara dobra vremena, nepredvidiv.
Ajmo na pjesmu i na za Hrvatsku bitnije stvari: