Sve kategorije po listama
08
čet
01/26
težimo li sreći ili uspjehu?
ehsaznala.blog.hr
kompromisi su uspješni ako se sve dobro odvija dalje, iako ni jedna strana nije potpuno sretna u tom procesu. vodi li sreća neuspjehu?
Artsy „ST-ćanistika“: pogledali smo „Crvenu vodu“ tako da vi – NE MORATE!!!
splicanistika.blog.hr
...ali bi bilo lijepo od vas da ipak pročitate ovaj osvrt na predstavu kojega pišemo kao redakcijsko priopćenje. I kao dokaz da smo, na razini redakcije, daleko iznad Gerinih grezunština umotanih u celofan verbalnih bravura. U ocjeni „Crvene vode“, predstave koja je napravljena prema istoimenom Pavičićevom romanu, nastojali smo pisati odmjerenim stilom kazališne kritike kakva se inače može pročitati u najeminentnijim tiskovinama. Budući da je povijesni okvir važan za razumijevanje radnje „Crvene vode“, također smo se potrudili biti što informativniji za slučaj da ste ili potisnuli, ili prespavali, ili pukim tajmingom susreta roditelja jednostavno nesvjesni krvavo bolne i glupe tranzicije osamdesetih i devedesetih na ovim prostorima. Jer ako je ova predstava, baš zbog panoramskog pristupa adaptaciji predloška, išta uspjela tako vjerno dočarati je koliko je bolna i glupa (a ne krvava) bila tranzicija na ovim prostorima. Točno tako – bolno i glupo – smo se osjećali nakon otprilike dva sata davljenja u „Crvenoj vodi“ uz jedan kraći predah zbog pišanja u tranziciji između zapleta i songa u izvedbi Saše Antića. A sad, idemo psihoanalizirati pozadinu naših osjećaja...
Pravilo „prvih 100 dana“ veže se uz Franklina D. Roosevelta, koji je preuzeo dužnost predsjenikovanja SAD-om usred Velike depresije. Zemlja je bila paralizirana, banke su propadale, nezaposlenost rasla, a povjerenje u institucije potrošeno. Rooseveltova zakonodavna ofenziva, kad je u prva tri mjeseca svog mandata progurao čitav niz mjera koje će kasnije biti objedinjene pod nazivom „New Deal“, pretvorila se u političku konvenciju – novoj vlasti se daje 100 dana fore da pokaže namjeru i elementarnu sposobnost upravljanja krizom. I ta ideja prijelaznog razdoblja, tog hodanja po rubu između starog koje se rapada i novog koje još nema oblik, čudno je bliska onome o čemu piše Jurica Pavičić. Njegova „Crvena voda“ je kronika jedne tranzicije – ne samo političke i ekonomske, nego i moralne, obiteljske, mentalne. Kao i u Americi tridesetih, i ovdje se društvo raspada brže nego što se može popraviti, institucije kasne za stvarnošću, a ljudi se snalaze kako znaju, često preko tuđih leđa jer to isto spada u kategoriju „kako znaš“. Međutim, na ovim prostorima ta tranzicija nije imala svoj završni crescendo u ratu, nego je rat postao njezin središnji dio, dio u kojem je sklopljen drugačiji New Deal. Jer ako je izvorni New Deal bio pokušaj da se šok-terapijom spasi društvo od krize, u balkanskoj verziji kriza je iskorištena da se ratnom šok-terapijom društvo spasi od – vlasništva. U toj balkanskoj perverziji od tranzicije, koja za razliku od američke nije izdignula srednju klasu nego pse rata, nastala je trajna društvena praznina u koju su zalutali svi ostali, ti gubitnici tranzicije. Isti oni koji cijenu toga skupo plaćaju dandanas. Jer i upad na „Crvenu vodu“ se plaćao.
U suvremenoj teoriji dramaturgije postoje dva pravila slična pravilu „prvih 100 dana“ u politici. Prvo pravilo glasi ovako – ako u kazališnoj predstavi istovremeno glume Nives Ivanković i Arijana Čulina (pri čemu je nebitno koja je glavna glumica), primjenjuje se pravilo „prvih 100 sekundi“. 100 sekundi označava razumno dug period u kojem se sjedi mirno, cinizam je prigušen, ne traže se greške i dopušta se da Nives Ivanković i/ili Arijana Čulina uspostave ton, ritam i jezik svijeta kojega igraju. Ali ako je jedino što se uspostavi nakon tih prvih 100 sekundi ton, ritam i jezik Nives Ivanković i/ili Arijane Čuline, onda je razumno otići s predstave. Drugo pravilo u suvremenoj teoriji dramaturgije slično pravilu „prvih 100 dana“ u politici glasi ovako – ako se želi odgledati do kraja i preživjeti kazališnu predstavu u kojoj istovremeno glume Nives Ivanković i Arijana Čulina (pri čemu je nebitno koja je glavna glumica), a ta predstava se zove „Crvena voda“, primjenjuje se pravilo „prvih 100 minuta“. U tom slučaju, 100 minuta je razumno dug period u kojem je cinizam prigušen, ne traže se greške i dopušta se da Nives Ivanković i/ili Arijana Čulina nastave s tonom, ritmom i jezikom svijeta kojeg su već uspostavile, ali za kojega vas zaboli kurac jer je „prvih 100 sekundi“ ionako davno prošlo i već ste u mislima o „prvih 100 sekundi“ nakon predstave koje znače slobodu do sukljanja prvog od 100 duvana ispred teatra. Možete se mentalno postaviti kao kazališni redatelj koji konačno riskira prvih 100 godina splitskog HNK i zamisliti što bi bilo kad bi, usred one tranzicijske obiteljske svađe koja eskalira, Jakov dao neglumljenu, nefingiranu trisku Nives Ivanković i bi li to u prvih 100 desetinki nakon triske promijenilo ton, ritam i jezik svijeta kojeg je uspotavila Nives Ivanković dok je Arijana Čulina čučala iza scene. Možete otići još dalje s razradom ovih dramaturških pravila i zapitati se bi li Maduru bilo lakše da primjeni pravilo „prvih 100 godina“ za američki zatvor u kojeg su ga strpali niti 100 sati prije ovog prikazivanja „Crvene vode“ po kojem dopušta crnadiji iz Bloka C da odrede ton, ritam i svijet u koji će bježati dok se tušira. Dakle, mogućnosti su razne i ako ništa, „Crvena voda“ je dovoljno široka da budete slobodni otploviti bilo gdje. U svakom slučaju, mi smo uspješno primijenili pravilo „prvih 100 minuta“ što nam je dalo dovoljno snage da izdržimo zadnjih 20 minuta tranzicije od monologa-priznanja Arijane Čuline do onog songa Saše Antića kojeg smo spomenuli na početku. Ili je tranzicija bila obrnuta? Zaboravili smo.
Međutim, treba biti pošten i osvrnuti se na elemente predstave koji su nas dotakli. Prije svega scenografija koja je vrlo ekonomično i elegantno riješena s četiri različite scene na pokretnoj platformi koje su se rotirale prema potrebama radnje. Što nas je podsjetilo na Kolo sreće. Naime, pitali smo se hoćemo li imati sreće da se platforma zaustavi na segmentu u kojem slučajno nema ni Nives Ivanković ni Arijane Čuline. Također, vrlo upečatljivo je bilo obraćanje lika Silve Vele u zadnjih „100 sekundi predstave“ (ne računajući vrijeme za naklon glumaca i ovacije publike). To obraćanje nećemo parafrazirati. Ovdje samo iznosimo poantu, a to je da je svuda oko nas crvena voda koja će nas svih preplaviti ili tako nešto. I u tom trenutku smo ostali pogođeni apokaliptičnošću te poante, iako s malo daltonizma. Jer u stvarnosti, nakon „prvih 100 sati“ jače kiše u Splitu, iz svake špine curi smeđa voda. Koja nas preplavljuje i potvrđuje onu tranzicijsku mutnoću što se vuče još od devedesetih. I koju uredno plaćamo. Pa zato, na kraju ovog osvrta, mišljenje o predstavi (što ćemo potvrditi rezolucijom na idućem sastanku redakcije „ST-ćanistike“ bez Gere) ipak mijenjamo za 180 stupnjeva. Zanemarite sve što je napisano u prethodnim odlomcima. Jer „Crvena voda“ je zapravo genijalno kazališno uprizorenje kojim je melodramatski prenesena bit tranzicije na Balkanu – kao čistog gubitka vremena.
07
sri
01/26
O knjigama, serijama i internetu
samolagano.blog.hr
Kako starim, shvatila sam da se zaista transformiram. Sigurno ne u tolikoj mjeri da ću se pomladiti, kao što to mnogi žele za sebe, a to ni ne želim. Iako ima i takvih primjeraka, odnosno hodajućih karikatura.
Nisam usamljena u tome jer sam čula od mnogih mojih vršnjaka kako postaju selektivniji u onome što puštaju u svoj život. Tako i treba.
Obožavam činjenicu što mogu birati čime ću popuniti slobodno vrijeme. Sjećam se da sam kao mlađa za mnoge stvari mislila da ih "moram" pročitati, vidjeti, proživjeti itd. i kada to ne bih stigla uraditi, eto frustracije.
Zato sada i jesam samolagano, :))
Neku večer sam slučajno nabasala na seriju Grof Monte Cristo na jednome od TV programa i isto tako slučajno (ili možda ne) nastavila gledati. Rekoh, nekoć sam to čitala i pročitala pa zašto ne vidjeti kako ću to doživjeti sada. Nisam sigurna je li bila koja ekranizacija i jesam li je gledala, ali prošlo je dovoljno vremena i ne bi mi trebalo biti dosadno. I nije.
Povratak u vrijeme kada smo i gledali i čitali - Dumasa, Hugoa, Dickensa, Vernea ... i to ne samo kao lektiru nego kao ulazak u svijet prošlosti i ljudskih karaktera. Čitalo se više, to je danas općepoznata činjenica. Neki ni tada nisu voljeli čitati, ali to je valjda do osobnih tvorničkih postavki. Nije osuda, nego činjenica. Ne doživljavaju svi isto čitajući neku knjigu, ne uspijevaju vizualizirati tu priču u svojoj glavi. Mislim da je to jako lijep dar na kome treba biti zahvalan.
U mojoj obitelji se puno čitalo i bilo je puno knjiga, ali ne toliko da ne bih odlazila u knjižnicu. Bilo je čarolije u tome da mi početkom godine izdaju novu kartonsku iskaznicu koja će za nekoliko mjeseci dobili brojne žigove s datumima posudbe i vraćanja i koja će se prilično brzo pohabati.
Knjige tada nisu baš zadovoljavale današnje kriterije očuvanosti, a ni korisnici nisu baš bili civilizirani (šteta). Bilo je iskidanih listova, mrlja od hrane, kojekakvih upisa kojima su neki željeli pokazati svoju duhovitost i nisu uspjeli u tome. Često je bilo selotejpom zalijepljenih listova i PVC omota oko korica.
Čudna, davna vremena, ali ono što je bitno je sadržaj tih knjiga. Nekome zanimljive, nekome dosadne, ali za svakoga ponešto.
Šteta što se danas više ne čita kao nekada. Tim više što je ipak moguće uspješno pomiriti stare i nove hobije. Jednako koliko volim čitati, toliko volim i proširivati znanja ili jednostavno opuštati mozak na internetu.
Ne treba biti isključiv.
*Bella-1" Ciao...
moody.blog.hr
Život nerijetko nudi zanimljivije scenarije od onih pisanih za knjige i filmove.
Špijunski triler iz 1990. "The Hunt for Red October" nadmašila je današnja stvarna pomorska potjera za korodiranim tankerom "Bella-1" (aka "Mariner") na Atlantiku koja se privodi kraju između obala Islanda i UK.
Ukratko, taj brod je kao jedan od "ruZZke flote iz sjene" (dakle pod američkim sankcijama!) još prošle godine krenuo iz irana prema Venezueli pred čijim obalama je odbio provjeru amričke obalne straže, isključiivši transpondere okrenuli se i (privremeno) nestali s radara.
Za vrijeme te "tihe plovidbe" preimenovali su brod u "Marineru" s domiclinom lukom Sochi i nevješto prefarbali panamsku zastavu ruZZkom trobojnicom.
U američkoj potjeri sudjelovali su zrakoplov za opskrbu gorivom u zraku Boeing KC-135T Stratotanker, pomorski patrolni zrakoplov Boeing P-8A Poseidon i nekoliko zrakoplova za specijalne misije Pilatus U-28A Draco, uz još neke savezničke snage.
RuZZija je panično i s ljutnjom reagirala šaljući podmornicu i ratne brodove kako bi zaštitila tanker i pretekla USCGC "Munro" u zaposjedanju plovila (!? tko bi tako štitio prazni tanker)!
Prića je donekle nalik onoj oko broda Ursa Major, ali to bi se tek trebalo razjasniti kad se vidi što je (ili koga) Bella-1 prevozila.
Oprema može biti uništena.
Brod može biti potopljen.
Teret može biti izgubljen.
RuZZija je već pokazala tu spremnost.
Očigledno skretanje Belle-1/Marinera prema sjeveru, prema Islandu, Grenlandu i potencijalno Barentsovom moru, u skladu je s prekidom misije s osobljem ili izviđačkim istraživanjem.
Komercijalno brodarstvo ne mijenja naglo kurs u vode visokih geografskih širina.
Operativna sredstva to čine.
Da je Bella-1 uspjela pristati u Murmansku, lekcija je brutalna: zastave i papirologija mogu kupiti vrijeme, ali također pretvaraju jedan brod u geopolitički izazov.
Sljedeći put kada netko kaže da su sankcije samo papirologija, neka pogledaju rutu plovidbe ovog broda.
Tijekom potjere, brod jest promijenio jurisdikciju i ponovno je registriran pod ruZZkom zastavom.
Međutim, američke vlasti kažu da je početna naredba za zaustavljanje dana kapetanu prije promjene zastave te se stoga operacija ne može smatrati napadom na ruski brod.
SIC!
"Zona interesa" je izgleda dobila obrise.
#HakonRimmeraid
Grad Snežnik
modrinaneba.blog.hr
Dih zime v svetlobi
Foto: Stanislav-Stanley-Jelinek (dovoljenje autorja)
Famozni snjeg
dusakojaluta.blog.hr
I tako je opet pao taj famozni snijeg. Onaj koji izgleda slatko dok ga gledaš kroz prozor, a onda izađeš van i shvatiš da je to zapravo prirodna katastrofa u bijeloj boji.
Naravno da nemam cipele za snijeg. Jer živim u uvjerenju da mi ne treba
i da snijeg “neće biti baš toliki”.
Ali muž ima cipele. Njegove ne propuštaju. To mi je rečeno s takvim samopouzdanjem da sam povjerovala. Pogreška broj jedan.
Pogreška broj dva bila je što sam zaboravila da ne živimo u bajci nego u snijegu do koljena. Jer nepropusne cipele funkcioniraju samo dok snijeg poštuje granice obuće. A snijeg ih, kao i sve drugo u mom životu, potpuno ignorira i ulazi odozgo kao da plaća stanarinu.
Moje dijete je, naravno, u svemu tome uživalo maksimalno. Sanjke? Nepotrebne. Jer zašto se voziti kad se može baciti u snijeg
i valjati dok te isti taj snijeg ne zakopa cijelu. Svaki put kad bih pomislila da je hladno, mokro i da bismo mogli kući, dijete bi demonstriralo čistu, sirovu sreću, crveno u obrazima, mokro do kože i potpuno spremno živjeti u snježnom nanosu do proljeća.
Dok sam ja stajala smrznuta, hodala kao pingvin u prevelikim cipelama, dubokom snjegu i preispitivala svoje životne odluke, ona je slavila zimu kao osobnu pobjedu.
Šetnja je trebala biti kratka i ugodna. Bila je duga i mokra.
Na kraju nisam znala jesu li mi stopala hladna ili su jednostavno odlučila prestati surađivati.
Pouka dana: Ne pomažu muževe cipele.
Ne pomaže optimizam.
Kad je snijeg do koljena, pomaže samo povratak kući, topli tuš i odluka da danas više ne glumim funkcionalnu odraslu osobu.
Dan 1414.
ap-placenici.blog.hr
Crtež: https://t.me/DDGeopolitics/169309
Madura i njegovu gospođu su izveli pred 92-godišnjeg suca znakovitog prezimena Hellerstein. Gospođa je dobrano dobila po licu i ima napuklo rebro, dok Maduro vidljivo šepa. Prebili su ih Delte ko mačke u vreći. U istoj operaciji su ubijena 32 Kubanska plaćenika i još nepoznat broj Venecuelanskih vojnika (preko 70 po zadnjim javljanjima). Navodno na Atlantiku još traje lov na tanker Bella 1, koji je u međuvremenu izvjesio Rusku zastavu i ponio novo ime Marinera. WSJ navodi da mu u zaštitu stižu Ruska podmornica i druga plovila RRM. Navodno je još pet tankera u plovidbi prešlo pod Ruske zastave. Međutim ako je vjerovat Doniju koji je sve to odobrio, nova predsjednica Venecuele je već pristala na njegove uvjete. Nafta će iz Venecuele od sada putovati u US rafinerije, te će se prekinuti dosadašnja suradnja sa Kubom, Kinom, Rusijom i Iranom. Kako će se to zaista odviti pokazat će vrijeme. Nakon te brze pobjede, Doni je opet spomenuo Grenland. Dobit će ga na ovaj ili onaj način. Milom ili silom. Pritom Danska i ostatak EU mogu samo lajati. Bit će onako kako gazda kaže.
Slika: https://t.me/DDGeopolitics/169471
Što je dozvoljeno Jupiteru, nije volu. Zakoni vrijede samo za sitnu raju, dok veliki rade što god požele. To vam je jasna poruka na početku ove godine. Priznaje se samo sila i zakon jačega, kao i uvijek kroz povijest. Maske su pale. Međutim takozvani lideri EU to nikako da shvate, pa održavaju nekakve sastanke "koalicije voljnih" o raspoređivanju vojnika u Ukrajinu. Od kojeg neće ništa biti, dok Moskva ne promjeni dosadašnji stav, što je vrlo malo vjerojatno. Jer je upravo zbog primicanja NATO-a svojim granicama i krenula u SVO u Ukrajini. Minusi na terenu, snijeg i Božić po Julianskom kalendaru su usporili tamošnje napredovanje. Od prošlog javljanja Ruske zastave zavijorile su se samo nad Bondarojem (DNR), selom Podoli južno od Kupjanska i Grabovskojem u regiji Sumi. Uz to bilježe se još napretci na terenu kod Limana i Dimitrova (bivšeg Mirnograda).
Slika: Manga
Na osobnom planu obuke odrađen je prvi ovogodišnji airsoft trening. Dva binoma izlaze na teren i nakon prve borbe kroz gustiš oko hangara, prebacujemo se u susjedni objekt koji je velika garaža sa nekakvim bočnim prostorijama. Igramo na ispadanje i borbe su vrlo brze. U principu pobjeđuje strana koja bolje i koordiniranije nastupa kroz taj urbani prostor. Po onoj prastaroj uzrečici "Two bad, Milosh dead.". Kroz skoro dva sata odrađujemo desetak borbi. Izostanak redovne trenaže osjetio se u rukama i leđima. Sumrak pada i zaključujemo da nam je dosta. Vraćamo se prema vozilu i raspremamo opremu, dok je mrak sve gušći. Idealna prilika za isprobati Tasin NVG. Posudio ga je Mišu koji upravo razmatra kupnju jednog. Slika je malo zrnata, ali osigurava značajnu prednost tijekom noćnog kretanja po terenu što su upravo dokazale Delte s početka posta. Isproban je na kraju u kombinaciji s red-dot ciljnikom, laserskim pointerom i svijetlećim bibijima. Dok se WW3 nastavlja...
Slika: Manga
Ludilo na hrvatski način
mc54b.blog.hr
Poznato je da je Hrvatska rasadnik nenormalnih, granično normalnih i političkih idiota svih vrsta i fela. Članove Autohtone stranke prava mogli bismo uvrstiti u bilo koju skupinu. U zadnje vrijeme agilni članovi s Draženom Kelemincem na čelu posebno su aktivni u "očuvanju Hrvatske od komunizma".
Da ne nabrajam sve "grijehe" Mrak Taritaš, sve je vidljivo iz "poziva domoljubima". Kao što možemo vidjeti iz poziva, u grijeh joj se ubraja i napad na Thompsona:)) Ubuduće ću i ja samo lijepo o Thompsonu da me ne stigne pravedni gnjev Keleminca i 10 članova njegove stranke.
Adresu na kojoj stanuje Mrak Taritaš zacrnio sam, zanima me i hoće li policija dozvoliti ovaj takozvani prosvjed. Kelemincu i njegovima, kao i HDZ-u koji im ovo dopušta, moramo dati do znanja da je Hrvatska utemeljena na vrijednostima antifašizma i da će takva ostati unatoč svim domaćim i stranim prijetnjama.
Kunu se naši čuvari Domovine u domovinu i vjeru, a ne poštuju ni jedno ni drugo! Očito da ne znaju na drugi način artikulirati svoje licemjerje nego vrijeđanjem i "zastrašivanjem" obitelji i pojedinaca. Domoljublje se na iskazuje na takav prostački i primitivan način! Jednom riječi užas!
Da sam na mjestu Mrak Taritaš ispekao bih im kolača, kupio dovoljno litara kakve žestice i popričao s njima. U kolače bih stavio puno laksativa pa neka si misle kakva ih je to nepogoda zadesila kada za sat ili dva laksativ počne djelovati :))).
Budući da pozivaju istomišljenike da dijele ovaj poziv mislim da problema s autorskim pravima ne bi smjelo biti.
Niti slučajno nisam njihov istomišljenik. Ovo sam objavio tek toliko da se vidi da nema straha za ovu državu dok je nama Keleminaca. A i Thompson može mirno spavati, ima tko nad njim bdije. Iskreno se nadam da pametni ljudi imaju bitnijeg posla od prosvjedovanja pred nečijim stanom ili kućom i da se neće odazvati više od onih 10 jadnika koji očito ne znaju što bi sa sobom.
Treba razumjeti ljude, dođu s televizije, snimaju, navečer se pojave u dnevnicima i dožive svoj trominutni trenutak slave. Mislim da nije loša ideja da organiziramo prosvjed pred stanom ili kućom gdje stanuje naš junak na braniku Domovine.
06
uto
01/26
ZIMSKI DVORCI
starrynight2022.blog.hr
Opčinjavaju me šikare, bila je predivna jedna u blizini sinoć, pod snijegom, s bršljanima punim kristala od snijega koji se topio pa se kapi zaledile na lišću u ledeni nakit, a šikara svjetlucala u mraku kao balska dvorana iz velikih romana. Gotovo se mogao čuti orkestar iz palače u kojoj je patila Kiti gledajući ples Karenjine i Vronskog.
.jpg)
.jpg)
.jpg)
DVORAC PRVI
šikara pod šneom
ona nasrće na stranicu knjige prostački
jer joj se ne otvara
vriježa bršljana nosi kristale
poput Kitine dijademe na balu
na kojem je Vronski gledao samo u Karenjinovu
ljubljenu ženu
“jeste, ima nečeg tuđeg, paklenog i bajnog u njoj”
- za se će jadna Kiti
a kad ju je Vronski ugledao ispred sebe
sastavši se s njom u mazurki
nije ju odmah prepoznao - toliko se bila promijenila
gotovo je umrla do proljeća
ali ovo nije pjesma o Kiti
ovo je pjesma o otrovnim bršljanima
Mornaričko groblje u Puli – tajanstveno spomen-groblje
viatrix.blog.hr
Mornaričko groblje (njem. K.u.k. Marinefriedhof), koje smo posjetili tijekom izleta Šetnja mornaričkom Pulom, je spomen-groblje smješteno u Puli, nedaleko od kupališta Valkane u uvali Zelenika. Groblje je otvorila Austro-Ugarska Monarhija 1862. godine, prostire se na površini od oko 22 tisuće četvornih metara, a na njemu je pokopano oko 150.000 ljudi što ga čini jednim od najvećih vojnih groblja u Europi. U razdoblju kada je Pula postajala glavna ratna luka Austro-Ugarske mornarice, u grad su se doseljavali vojnici, inženjeri, brodograditelji i njihove obitelji iz svih dijelova Monarhije. Zbog toga je groblje već od svojih početaka imalo izražen multietnički i multikulturalni karakter, što je i danas vidljivo raznolikim natpisima na nadgrobnim spomenicima na hrvatskom, talijanskom, njemačkom, mađarskom i drugim jezicima tadašnje Monarhije. Osim pripadnika mornarice, na groblju su pokopani i mnogi civili, članovi obitelji mornara te vojnici iz različitih razdoblja, uključujući i one iz Prvog i Drugog svjetskog rata. Groblje također čuva posmrtne ostatke vojnika iz različitih nacija, ne samo iz Austro-Ugarske, već i iz Italije, Njemačke, Francuske i Engleske, što mu daje univerzalni karakter ratnog i pomorskog memorijala.
Priča se nastavlja... Kliknite!
Snježne radosti
nachtfresser.blog.hr
Čitam na računalu da je u mom kvartu minus dva i da pada snijeg, izlazim na balkon, vidi stvarno, čudi me da fotić nije ulovio pahuljice, padalo je prilično gusto.
Penjemo se u vrt nakon jutarnje šetnje i razočarenje mekšom mekšom stolicom, Jin je već drugi dan bez suhe hrane, a sad se bojim, hoće li i sutra stići, snijeg u Hrvatskoj, opća opasnost ;) Vrt, malo se ulovilo i s ove, a i s druge strane, gdje je više rastinja, ali nije baš fotogenično. Nestašice hrane, snalaženje za šprice i inzuline, ma fućka se više meni, ako se glupom narodu opet ratuje, ali nestašica lijekova, e to već plaši.
.jpg)
Dobro je, auto koji smo konačno uspjeli jednom parkirati uz naš vrt svjedoči da je ipak padao pravi snijeg, mada iskustva s Bosnom i Gorskim kotarom sugeriraju suprotno.
Jina smo konačno dobili u vrt, ne gušta kao one davne godine, kad je stao
javni promet i nas par mlađih naivaca došli na posao da nam se domar čudi, pa zašto niste zvali barem školu, na radiju su javili čim je počelo padati, da se sve odgađa.
Nakon ručka i ponovo vrta Jin i ja smo krenuli, dok se još snijeg vidi, u novu šetnju, danas nije bilo eksplozija kao sinoć, kojima je sve iznenadio valjda "jedan druge vjere", ali su letjele grudve, izgleda da zbilja Jin i ja loše starački izgledamo, pa nas poštedjelo.
Da nije čuvara morala mogao sam snimiti epohalnu fotografiju, trojica dječaka sadističkih izraza lica drže curu znatno višu rastom od njih, koja ih pokušava otresti, četvrti joj ubacuje grudve i trlja gdje stigne, a peti s odstojanja uspješno pogađa sve skupa.
Lica budućih ratnika i nekih novih osloboditelja od nas samih...
KNEDL U GRLU
zemlja2.blog.hr
Izraz, knedl ili njok u grlu koristi se i za opis emocionalnog stresa.
Imam knedl u grlu zbog žalosti.
Žalujem za mojom pesicom Denikom, mojom neprežaljenom prijateljicom i članom moje obitelji.
O psima sve znaju oni koji ih vole, kao i oni koji ih ne vole.
Pas nije samo kućni ljubimac koji nam uljepšava život. Pas može biti ugledni radni član našeg društva. Terapeut i njegovatelj bolesne djece i odraslih, vodič za slijepe, policijski i vojni pas.
Psi otkrivaju drogu, spašava ljude ispod ruševina kod potresa , ispod ruševina u ratu i štošta drugo.
Moj pesek je bio kućni ljubimac i član obitelji. Majušna jazavčarka, Bila je prijateljica kojoj se je moglo izjadati i koja je najvećom pažnjom slušala.
Ako je u kući bilo nervoze i ona je bila zabrinuta. Pružala je ljubav i toplinu.
Psi ne kritiziraju, ne pamte uvrede.
Psi su zamjena dragih ljudi u našim životima.
“Nastojmo biti dobri, no trebali bi se truditi biti toliko dobri, koliko naši psi misle da jesmo.”
O psima treba i brinuti. Treba ih hraniti, voditi veterinaru i svaki dan šetati.
Dogodi se da jednog dana ne možeš više šetati psa ,a nemaš vrt. Iako ima dobrih šetača pasa, nije to rješenje.
Što onda?
Mi smo psa dali na usvajanje. Imali smo
sreću . Našla se je dobra rođakinja koja voli pse, ima vrt, i svaki dan šeće psa.
Psu sam rekla da ću doći po nju. Ne znam da li je razumjela.
/ Denika ide/
Stavili smo je u auto, s košaricom za spavanje, dekicom i igračkama i poslali.
U novom domu sjedila je tjedan dana u uglu i tresla se.
Bila je član naše obitelji, a mi smo bili njena jedina obitelj. Novogodišnja me je pucnjava podsjetila na Deniku, koliko se boji, koliko mi nedostaje, pa sam umjesto novogodišnjeg šampanjca, otišla pod poplun.
Jedna ljubav
bijele-pahulje.blog.hr
Neka doba noći, telefon zvoni, ko bi moga da bude ovako kasno?. Osjetih samo prigušeno disanje, ko da tiho plače. Molim te, nemoj me prekidati, nazvala sam te i nepitaj odkud mi tvoj broj. Dugo ćutimo oboje, meni grlo gorko, čaša vode uvijek je na stolcu pored ležaja, osjetim kako mi lice gori. Iz studentskih dana prepoznah njeno disanje. Da ti se nešto nije desilo, kako su tvoji, kako je mama, čujem kako jeca. Njena mama me voljela ko svoje dijete. Dobro su svi, ali je nisam dobro, želim da te samo čujem, zapravo odavno sam to poželjela, ne mogu snage da prikupim, bojim se da se nećeš javiti. Jesi li bar sad sretna, kako si? Nemoj me to pitati, molim te. Znaš da neću nikad biti više sretna, samo sam s tobom dokučila sreću na ovom svijetu. Pa dobro znam, ali tu se ništa ne može učiniti, ti si njegova sad.Tebi tako samo izgleda, ja znam kako mi je, oboljet ću još više nego sad, kako da izađem iz ovog začaranog kruga u koji sam upala, duša me boli, duša mi prazna. Htjela sam ti reći da te nikad nisam zaboravila, uvijek si u mojoj duši bio, ali nazad nisam mogla, uvijek ćeš u njoj i ostati.To tebi može da izgleda ko floskula, ali znaj da nije tako. Ljutiš li se na mene? Ma ne, zašto bi. Život je jedan, ja sad volim tišinu u svojoj usamljenosti, imam uvijek u sobi našoj živu melodiju koju smo slušali u ponoć. Znači da si se oženio ,ili imaš nekog ako nisi? Ne..ali on mi puno znači, pa zar si zaboravila našeg mezimca, još uvijek je živ. Bio je onih prvih dana jako tužan kad si otišla, skoro isto kao i ja. Mogu li ga bar malo da čujem? Žao mi je, on već spava. Sjećaš li se kako je vodu sa tvoga dlana uvijek pio, imali su neki čudan miris, i meni nedostaju. Da pamtim, te njegove nježne nožice kad mi dodiruje ruke i usne ljubi, kad kafu zajedno smo pili, jednom ste me skupa ljubili, bio si ljubomoran na njega. Nego znaš srećo moja, htjela sam te pitati nešto. Pošto dolazim za odmor u naš Dubrovnik, hoću da te vidim, puno..puno sam te poželjela. Avio kartu sam rezervirala, dolazim sama, i da znaš da mi mama nije dobro. Mislim da ću biti tu, znaš da nikud neću ići, kud bih poželjela kad ljepšeg grada na svitu nema.Ti si najljepša u njemu bila, nedostaju mi tvoje ruke, tvoji vreli dlanovi na mojim obrazima, miris kose i ruku tvojih. Nismo se čuli ni vidjeli od kad si otišla, glas ti je isti, jesi li lipa kao nekad? Nasmijala se, djeluje opušteno, čujem smijeh i glasan vrisak, jedva čekam da se sritnemo na našem keju gdje galeb usamljeno na njemu drima. Zatim se začuo plač. Adio ljubavi...Adio,..zvat ću te sad češće, srce mi je puno radosti, našeg sunca i Straduna, našeg zagonetnog otočića- Lokruma- jedinog raja na svijetu. Nemoj da se iznenadiš kad se sritnemo, kemoterapije su dobro prošle, kosa će mi ponovo porasti, ona ista, onu koju si volio da češljaš svojim prstima. Ponovo se začuo plač, odjednom je utihnuo. Meni njen eho i danas odzvanja, ko da je nikad neću sresti, a hoću, tako puno oboje očekujemo od našeg susreta.
prava tehnika
ehsaznala.blog.hr
izdavaču uveo si u priču
balkon, moje noge i roze lisice (roze, pobogu)
a krenuli smo sasvim obično, poslovno
sviđa ti se baš ovaj koncept
sklon si nekonvencionalnim projektima
nekada prije ti
pokušao si biti velik i bahat i zločest
tražio žene izvan kutije
a čučao sam u njima
nudio manipulativne intelektualne sheme
a čudio se pametnim ženama
možda čitavo vrijeme zapravo čekaš
da te netko kazni, a možda i ne
nekada prije ja
nisam bila autorica
ali oduvijek sam znala koga držati na kratkoj uzici
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr