Sve kategorije po listama

Oslobođenje

thelightoftheuniverse.blog.hr

Sjedio sam pored njega. Bio je zadubljen. No, onda se prenuo. Okrene se prema meni te mi kaže – često postavljaš sebi pitanje kako se možeš osloboditi ovog svijeta. Odgovorit ću ti na to pitanje – kaže mi. Moraš postati promatrač. Kad to uspiješ, biti ćeš u svijetu, ali ne dio njega. Osvijestit ćeš sebe u tijelu, kao promatrača, i svijet u kojem jesi po tijelu. Nasmijao se, pa mi kaže – hoćeš li tada sebe osloboditi kruga uzroka i posljedica? Znaš, dok god jesi u krugu uzroka i posljedica, što si ti? – upita me? Malo sam razmišljao, ali sam na kraju izustio – zarobljenik. Samo se nasmijao.

Pogledaj svoje prste na ruci – kaže mi. Što vidiš? – upita me. Pa vidim prste kažem mu. On reče – kako ih vidiš. Pa vidim ih takve kakve jesu. Hm – izusti. Sad ih pokreni – kaže mi. Zatitram prstima nato. On se nasmijao pa kaže – ti si ih pokrenuo. Nisu se pokrenuli sami od sebe. Ti upravljaš svijetom, ne on tobom. Kad to shvatiš, bit ćeš slobodan.

Violenta

supatnikll.blog.hr

Draga susida, jednom si rekla za jednu moju pjesmu da bi volila da si je ti napisala, pa ti je evo sada na kraju poklanjam, neka bude tvoja.

Pozdravi ekipu gore, i nemojte sad po cilu noć tipkati.

Božićna čuda

fragmenti2.blog.hr

Jučer sam kuhala 'ćufte'. Jedan veći lonac. Dosta je bilo prženja, ja sam ipak više od kuhanja.
Zdravije je.
A dok sam ih pripremala razmišljala sam o tome koliko i takve razne kuhane okruglice volim gledati kada, nakon što potonu na dno, ponovno isplivaju na vrh... kao oslobođene tereta koji ih je vukao ispod površine.

Da, a moglo bi se reći da sam i ja opterećena hranom.
Ja zapravo i ne volim gubiti previše vremena na ovo svakodnevno kuhanje. Za jedan kvalitetan kuhani obrok potrebna su oko dva sata... dva sata koja se mogu potrošiti i na razne druge načine - igranjem igrica na mobitelu, recimo :O
Ali jesti se... mora.
Pa onda smišljam razne načine kako doskočiti ovom problemu, te tako radije povremeno izgubim cijeli dan, ili dva i skuham nekakvu 'klasiku', koja je nutritivno dobro izbalansirana, a dobro podnosi podgrijavanje... dapače - tako bude čak i bolja, i onda se neko vrijeme ne opterećujem, nego se samo lagano održavam na površini.

Naravno, postoji i alternativa u vidu industrijskih polugotovih i gotovih proizvoda i dvominutnih sendviča, ali takav način prehrane rezultira štetom koja za svoj popravak zahtjeva još više vremena nego svakodnevno kuhanje. Pa to nastojim izbjegavati koliko mogu.
I postoji još opcija s potpunom apstinencijom.
Koja je meni još i najlakša. Kada odlučim ne jesti, meni hrana više uopće ne pada na pamet, ništa lakše ... i to vam je ravno onom osjećaju kad prestanete pušiti pa više ne morate razmišljati: imate li u džepu dovoljno novca za novu kutiju cigareta, hoćete li ih imati dovoljno do jutra, radi li benzinska u blizini...
Jednostavno ste oslobođeni.
Jedino što, u ovom slučaju kad-tad dolazite do one prijelomne točke kada morate odlučiti što dalje, jer nakon nje, za razliku od one s cigaretama, odlučni ste da dalje više ne postoji.
U najudaljenijem, a ujedno i najbližem trenutku ikada, takva točka se kod mene pojavila nakon dvadeset i prvog dana. Naime, točno toliko je bila duga moja najduža odluka o prestanku hranjenja.
Umor, i velika želja za odlaskom.
I ništa lakše, kao prestanak pušenja - preko noći, s osjećajem oslobađanja.

E... i bilo bi to jednostavno da te nisu odgajali usađivanjem osjećaja grižnje savjesti... prema nečemu već. Uvijek bi se nešto našlo, taman toliko da moraš stalno preispitivati svoje odluke i sagledavati njihove posljedice.
Svo ono vrijeme dok sam ja odbijala hranu, odbijala komunicirati, odbijala izlaziti iz sobe, moja majka je uporno pred mene iznosila pune tanjure hrane, koje bih ja onda vraćala ili prosljeđivala mačkama. Nijemi očaj koji je izbijao iz njenih očiju, nakon dvadeset i jednog dana, dok me gledala kako se pretvaram u kostur koji se jedva drži na nogama, bio je toliki da to moja savjest nije više nikako mogla otrpjeti. Drugo jutro sam sjela na mjesto koje me čekalo za božićnim stolom.
I dok sam stisnutog grla gutala svoj prvi zalogaj, mir koji je izbijao iz moje majke govorio je o tome da je ona dočekala svoje božićno čudo.
Jer kad je želja baš jako snažna... ponekad je i grižnja savjesti omogući.

Danas sam skuhala i lonac graha.
Da ne bude jednolično.

Hollywood ili o životopisu

nachtfresser.blog.hr

Angelina o biografskim filmovima

Ovaj članak sam tek jutros kliknuo, u momentu kad je bio objavljen preskočio sam ga, jer je bilo, činilo mi se, puno zanimljivijih i "prioritetnijih" vijesti, o Angelini ionako svi sve znaju i ta prežvakivanja postaju dosadna. Pošteno rečeno, nisam nikad pozorno pratio vijesti o njoj, niti sam veliku većinu njenih filmova uopće gledao, od estradnih osoba koji su stalno u žiži interesa javnosti, mnogo više su me zanimali marginalci ili oni koji su u životu svjesno preuzeli uloge marginalaca poput Charlesa Bukowskog, koji je, dopuštam sebi prosudbu, u svakom slučaju bio talentiraniji pisac nego što je ona glumica, nisam gledao film "Maria", možda promijenim mišljenje o njenim glumačkim dosezima, nakon što ga odgledam, jedna osoba koju cijenim, ju je nahvalila u toj najnovijoj ulozi.
Ovaj linkani članak mi se pak usprkos naslovu koji ne obećava svidio, po mojim kriterijima je dobar, jer me za razliku od drugih, dosadno trivijalnih vijesti s naslovnice (opet je neki lik kod nas ubio najprije partnericu pa sebe, Rusi ubacuju novo mlado meso u stroj za mljevenje i napreduju u želji za ostvarenjem strateških ciljeva prije dolaska Trumpa na vlast), članak o Angelini me potakao na razmišljanje. Njen stav o biografskim filmovima, a posebno o eventualno takvom filmu o njenom vlastitom životu, bio potpuno iskren ili ne, jako mi se dopao. Naravno skoro sve prosuđujemo po sebi i vlastitim mjerilima, o ovakvim stvarima možemo objektivno razmišljati (koga bi zanimale biografije naših suvišnih života, osim sličnih blog gubitnika, a ni njih baš i ne potpuno iskreno), za razliku od razmišljanja o nama samima.
Dolazimo do onog što želim reći, njeno razmišljanje o biografskom mi se više sviđa od onog jednog od mojih omiljenih pisaca, na blogu je bolje tezu iznijeti jasno na početku, inače prvi komentatori, a komentari su srž bloganja, često odvedu priču u neželjenom smjeru. Gledao sam dokumentarac o snimanju filma "Barfly" o navodno autobiografskom djelu Charlesa Bukowskog, za film je, vidi vraga, scenarij sam napisao i snimanje nadzirao Bukowski, glavom i bez kape. U dokumentarcu se vidi i osjeti da je pri snimanju naš Buk uživao, posebno u glumi Mickey Rourka, vrhunskog profesionalca, koji je sjajno "skinuo" lik glavnog junaka, po uputama njega samog. Mickey je realno, to se vidi kako u dokumentarcu, tako u jednom od najlošijih djela, koje je Bukowski napisao, a predstavlja kao ironičan osvrt na snimanje filma samog "Hollywood", privatno potpuno drukčija osoba od pisca samog, bajker nesklon alkoholu, samoljubljivi glumac od glave do pete, što uživa u svojim pretvorbama po zadanim shemama. Pisac je mnogo kritičniji prema glavnoj glumici Faye Dunaway, koja se istina glumom i ljepotom uopće ne uklapa u polusvijet Bukovih junakinja, očito je da je dječački iskreno oduševljen njenim dugačkim nogama i da mu je, bez obzira što je kasnije u svom stilu kritički napisao o njenoj glumi, imponiralo što baš ona glumi u filmu o njemu, koji je bio predodređen postati kultnim...
S druge strane Angelina je čini mi se, vrlo brzo postala svjesna, da isti oni koji su je uzdigli u najveću zvijezdu svjetskog filma, bespoštedno kritiziraju i omalovažavaju njen humanizam i barem u detaljima hvalevrijednu osobnost, kako na privatnom tako i na filmskm planu. Njen film koji su Bosanci dočekali na nož, i to sve sukobljene strane, o proteklom ratu, je barem održao Sarajevo i Bosnu u centru europske pozornosti, ta nesretna opustošena zemlja očito samo sebi niti zna niti može pomoći, ipak još uvijek imaju jedan od najkvalitetnijih svjetskih filmskih festivala i možda se glede kulture za početak toga treba držati. Što se tiče Angelininog filma, pogledao sam dostupne isječke i heretički pomislio, a što ako je Angelina bolje shvatila bit tog sukoba, od sudionika samih?

Nema naslova

lilianke789.blog.hr

Potrubi za obrnutu logiku i bolje nego ikada

necenitko.blog.hr

Sajmovi su povijesno poznati po nižim cijenama.
Nećeš doći na Interliber
kako bi knjigu koja se inače prodaje po knjižarama
platio 10% skuplje.
Ali kad dođeš na sajam poznat kao Advent,
onda pivo i fritule plaćaš skuplje nego da
u foajeu nekog luksuznog hotela
sjediš zavaljen u udobnu fotelju
i toplo ti je
i na suhom si,
skinuo si jaknu,
diskretno se odnekud čuje ugodna glazba.
Umjesto toga, smrzavaš se
i možda pada ledena kišica,
svuda oko tebe je nesnosna gužva
i zaglušna buka
i za te hebene fritule čekao si u redu četrdeset minuta.
Zašto ljudi misle da je normalno platiti više
u takvim uvjetima
nego u udobnim kafićima i restoranima?
Zar samo zato što su ovdje svi u čoporu?
Je li čopor postao jedinim stvarnim kriterijem vrednovanja,
ekskluzivan čopor,
čopor jednom godišnje na Advent?

Puno prije sada već glasovitih zagrebačkih adventskih Bakanalija
primijetio sam jedne godine,
možda još devedesetih,
kako je na Trgu
a povodom nekog događaja
pivo u plastičnim čašama vrlo skupo
iako je još prošle godine i svih prošlih godina
logično bilo jeftinije
nego u birtijama
jer je udobnost na ulici i na studeni
nevrijedna spomena
i navala je puno veća pa je zarada bolja
pa cijena može biti manja.
Netko se, međutim, dosjetio da će upravo zbog toga
što bi trebalo biti jeftinije
sada biti skuplje
jer valja udariti porez na budalizam i retardsansu.
Obrnuo je logiku.
I kapitalizmom već sasvim zaglupljenoj raji
to ne samo da je bilo OK
nego je u tome čak vidjela dodanu vrijednost
pa je počela naročito cijeniti sva masovna bakanalijska događanja
puna buke, guranja i kaosa
kao ekskluzivna i vrijedna visokih cijena.

No, naravno, nije to hrvatska izmišljotina.
Pogledajmo samo cijene na Oktoberfestu -
nisu takve ni u hotelima s pet zvjezdica!
Na Oktoberfest dolaze idioti iz cijeloga svijeta
pa je porez na budalizam ondje naročito visok.

Obrnuta logika s vremenom nas je sve obuzela
i sada navijamo za privatne poliklinike,
glasamo za one koji nas pljačkaju,
kupujemo skuplje,
gledamo i čitamo gluplje,
pretvaramo se da uživamo
u nikad jadnijim,
površnijim
i glupljim sadržajima
i neprestano izmišljamo nove
"niše" nepostojećeg sadržaja,
nove i nove slojeve sranja
na bazi istog mekanog Govnermenta.

E da,
rata kredita za garsonijeru u Istri i Zagrebu
veća je od minimalne plaće.
A tu je negdje i stanarina.
Dakle, gdje da žive svi oni koji rade za minimalac
a nisu stambeno zbrinuti?
Na drvetu?
Ili možda ipak radije
u Pički Materini?
Govnerment kaže da nam je bolje nego ikada.

I šta sad

supatnikll.blog.hr

Evo sve čekam da neko od ovih naših s bloga koji imaju pravo na drugačije mišljenje kaže nešto o ovim blogerima, šta se nisu pelcovali, koje niko neće čipirat, koji rak dojke liječe pastom od češnjaka, a za sve ostalo tu je marihuana.

Ništa nisu imali s državom i farmaceutski lobiji, ni Bill Gates im nisu mogli ništa, pa su zeru zakopavali dicu iza kuće.

Sad kad vidimo što se događa ako debilima ne kažemo na vrijeme da odjebu sa svojim mišljenjem, mislite li još uvijek da pretjerujem kada kažem da takvima treba oduzeti djecu.

Ili još stojite na stanovištu da i debili imaju pravo na drugačije mišljenje i zakopavanje dice iza kuće.

Umiranje slobode

thelightoftheuniverse.blog.hr

I kaže mi – kad ostavljate prošlost iza sebe, nemojte se odreći onog što vas je ispunjavalo. Što je činilo da idete naprijed. Što vas je inspiriralo. To vam je podstrek da budete bolji u novom vremenu u koje ulazite i koje je ispred vas. U vašem svijetu postojala je zemlja iz koje je krenula sloboda. Proširila se se cijelim svijetom. Skoro. No, sada ta ista sloboda, nestaje u toj istoj zemlji čineći da sloboda umire iz dana u dan u njoj, a time i u cijelom svijetu. Nije kasno da tu slobodu sačuvate. Ili će to biti vaš novi podstrek za novo vrijeme, ili će to pak biti vaš put u mrak iz kojeg ćete teškom mukom naći put na kojem ćete ponovno naći izgubljenu slobodu.

Ne zavarajte se, to će uvijek biti vaš izbor.

Nakon toga se okrenuo i otišao svojim putem.

Grižane-Belgrad – kaštel među izvorima

viatrix.blog.hr

Cesta D99, ukupne dužine oko 25 kilometara, povezuje naselja Križišće i Novi Vinodolski, a na pola puta između ta dva naselja nalazi se naselje Grižane-Belgrad (818 stanovnika – 2021. g.), jedno od četiri naselja u Vinodolskoj općini. Naselje Grižane-Belgrad je nastalo spajanjem Grižana i Belgrada te više okolnih zaseoka (Antovo, Barci, Baretići, Bašunje Vele, Blaškovići, Dolinci, Franovići, Kamenjak, Kostelj, Marušići, Mavrići, Miroši, Saftići i Šarari).



Izlet smo započeli kod mjesnog groblja koje se nalazi na području Belgrada.



Krenuli smo uzbrdo, prema sjeveroistoku, napustili asfaltiranu cestu tako što smo nastavili ravno makadamskom cestom. Nakon 150 metara stigli smo do raskršća na kojem smo skrenuli lijevo i ubrzo stigli do srednjovjekovne crkve Majke Božje Snježne.



Crkva Majke Božje Snježne je izgrađena u 16. stoljeću na temeljima starije crkve, a pregrađena je u 17. stoljeću što je vidljivo iz glagoljaškog natpisa na nadvratniku. Crkva je bila sjedište župe do 1790. godine. Crkva ima vrijedan inventar kao što je glavni oltar, nadgrobna ploča s ugraviranom kraljicom smrti i veći broj nadgrobnih spomenika na glagoljici te velik broj glagoljaških natpisa u kamenu i izuzetno vrijedne orgulje na mijeh iz 17. stoljeća, jedne od najstarijih u Hrvatskoj. Na pročelju crkve se nalazi zvonik s tri zvona kroz koji se ulazi u crkvu.



S mjesta gdje se nalazi crkva Majke Božje Snježne pruža se pogled sve do Crikvenice, Jadranskog mora i otoka Krka.



Vratili smo se do raskršća i nastavili ravno u pravcu putokaza za kaštel Grižane do kojeg smo stigli nakon petstotinjak metara.



Kaštel Grižane je imao oblik nepravilnog četverokuta s okruglim kulama na kutevima. Nepravilnost gradnje uzrokovana je specifičnim terenom, jer je smješten na poroznom tlu uz krševite litice “griže” odnosno žive stijene, po čemu je kaštel i dobio ime. "Griže" se nalaze ispod stijena koje zatvaraju grižansku dolinu sa sjeveroistoka. Kaštel Grižane se spominje 1288. godine kao jedan od devet vinodolskih općina (Novi, Ledenice, Bribir, Grižane, Drivenik, Hreljin, Bakar, Trsat i Grobnik) potpisnika Vinodolskog zakona (jedan od značajnijih pravnih dokumenata pisan na hrvatskom jeziku glagoljaškim pismom). Kaštel se prvi put spominje 1225. godine kada je bio pod vlašću krčkih knezova (od 15. stoljeća nose naziv Frankopani). 1323. godine kada je Vinodol zadesio potres, kaštel je oštec
en. S prijelaza s 15. na 16. stoljeće prelazi u posjed Zrinskih. Nakon uhićenja Petra Zrinskog (Vrbovec, 6. lipnja 1621. – Bečko Novo Mjesto, 30. travnja 1671.) i Frana Krsta Frankopana (Bosiljevo, 4. ožujka 1643. – Bečko Novo Mjesto, 30. travnja 1671.) kaštel je opljačkan i postaje vlasništvo austro-ugarske komore. Potom je kaštel obnovljen, a najvjerojatnije je konačno napušten krajem 18. stoljeća te je zub vremena i klizišta napravili svoje tako da je danas od kaštela ostalo samo dio zidova i tri kružne kule.



U središnju ulaznu kulu se može ući i s nje se pruža lijep pogled na dolinu, Grižane i na akumulacijsko jezero Tribalj, a može se vidjeti i utvrda (gradina) Badanj na brdu s druge strane doline.



Nastavili smo dalje uskom šumskom stazom koja se strmo spušta u Grižane.



Ušli smo u naselje i kod kamene zgrade vodovoda skrenuli desno, nizbrdo, te došli u središte naselja Grižane-Belgrad, točnije na područje Grižana.



Kroz središte naselja Grižane-Belgrad prolazi cesta D99 i ako se krene prema jugoistoku s lijeve strane ceste se može vidjeti niz od četiri spomenika.



Prvi u nizu je spomenik žrtvama Domovinskog rata koji je postavljen 5. kolovoza 2004. godine, drugi je spomenik žrtvama Drugog svjetskog rata postavljen 29. studenog 1963. godine,...



...treći je spomenik palim borcima Drugog svjetskog rata postavljen 29. studenog 1952. godine i četvrti je spomenik hrvatskom slikaru i minijaturistu Juraj Julije Kloviću (Grižane, 1498. – Rim, 5. siječnja 1578.).



U nastavku se nalazi jedan od mnogih vrela Vinodola, vrelo Bačevo.



S druge strane ceste D99 se nalazi spomenik ženama koje su nosile svježu vodu iz izvora.



Pored spomenika smo se spustili stepenicama do perila vrela Bačevo koje je 1889. godine ozidano klesanim kamenom.



Vratili smo se u središte naselja Grižane-Belgrad i nastavili do obližnje trobrodne župne crkve sv. Martina.



Župna crkva sv. Martina je izgrađena u srednjem vijeku o čemu svjedoči i dio preostalog crkvenog inventara i glagoljaški natpisi o obnovama crkve u 16. i 17. stoljeću. Crkva je iz temelja pregrađena i proširena 1906. godine te je tada dobila dva bočna broda i oznake historicizma odnosno neorenesanse. Na pročelju crkve se nalazi zvonik sa satom.



Nastavili smo dalje uskim prolazima s kojima smo došli do ceste D99 na kojoj smo skrenuli desno.



Malo dalje s desne strane ceste primijetili smo slavinu vrela Podgrad iz 1931. godine.



Ubrzo smo skrenuli desno u pravcu putokaza crkve Majke Božje Snježne i mjesnog groblja.



Četiristotinjak metara dalje, s lijeve strane ceste, primijetili smo vrelo Dobrovica i njegovo perilo iz početka 20. stoljeća.



Nastavili smo dalje prema zapadu i ubrzo stigli do raskršća na kojem smo nastavili ravno.



Tristotinjak metara dalje, s desne strane ceste nalazi se vrelo Orihovik koje je ozidano 1907. godine.



Nedaleko od vrela Orihovik je raskršće s cestom D99 na kojem se nalaze tri pipe kroz kojih teče izvorska voda.



Vratili smo se uzbrdo nazad do raskršća blizu vrela Dobrovica i nastavili lijevo uzbrdo sve do mjesnog groblja u Belgradu gdje smo završili izlet.



Karta Grižana i Belgrada s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 3,31 km.

Crno bijeli cvijet....

taango.blog.hr

Tebi draga
poklanjam ovaj
crno bijeli cvijet,
iako znam
nedostaju mu
one najljepše
proljetne boje
pa da bude lijep
baš kao i lice tvoje.

Autor stihova Taango
Izvor slike : internet

PRIJATELJI STARI GDJE STE

starrynight2022.blog.hr

Zabavnije je razgovarati s nekim tko ne koristi komplicirane, duge uvode, već kratke, jednostavne poput: “A što misliš o večeri danas?“ Odmah sam rekla da, da, da, idemo! Staro društvo se okupilo u svjetlucavom ozračju okićenog restorana i uz smijeh, priču, pizze i jegere, par sati je prošlo kao tren. U tome i jest draž života, kad te stari prijatelji požele tako da kažu, čuj ti Lila, jesi ti nas skroz zaboravila? Naravno da nisam, neki dan sam vas sanjala. Pusti sanjanje, idemo u ŽIVOT!

Negdje sam pročitala da kad sanjaš nekog kog dugo nisi vidjela, javit će ti se. Istina je.

Brrrm, brrrrm, al smo se vozili, pili jeli, zezali, evocirali, pričali i uživali, ali to mora biti ljubav-prijateljstvo i po tome se takvo druženje razlikuje od površnog dvorskog ludusa, tj. leta social butterflya od stola do stola, sličnije je ljubavi po dubini i odanosti.

Zanimljiva je ta telepatija između bliskih si ljudi.

“Telepatija” doslovno znači osjećati na daljinu, kao što je “telefon” čuti na daljinu, a “televizija” je vidjeti na daljinu. Riječ sugerira komunikaciju ne misli nego osjećaja, emocija. Ljudi koji se jako dobro poznaju, koji žive zajedno, koji su uvježbani u međusobnim tonovima osjećaja, asocijacijama i stilovima razmišljanja, često mogu predvidjeti što će partner reći. Ovo je tek uobičajenih pet osjetila plus ljudska empatija, osjetljivost i inteligencija u radu. Možda djeluje ekstrasenzorno, ali to uopće nije ono što se misli pod riječju "telepatija". Kad bi se nešto ovakvo ikad konačno dokazalo, mislim da bi to imalo uočljive fizičke uzroke - možda električne struje u mozgu. Pseudoznanost, ispravno ili pogrešno označena, nipošto nije isto što i nadnaravno, koje je po definiciji nešto izvan Prirode.”
 Carl Sagan, Svijet progonjen demonima: Znanost kao svijeća u tami

Priča o DDR kaputu

auroralucidissima.blog.hr

Upravo kada sam počela sa speckom iz psy , tada sam se zatekla u jednoj mizernoj, ledenoj, maglovitoj i smrdljivoj pustopoljini bivše DDR čija je bolnica bila najveća ustanova u cjelokupnoj regiji. Budući da su tu zimske temperature padale i do -25 C, ja sam morala pronaći rješenje što se kupovanja tople odjeće tiče. Dakle radilo se o oštroj klimi , skoro poput one u Kanadi. Ali evo ja sam imala tada Kanadu u malom izdanju i morala sam se promptno pobrinuti za ovaj problem, jer izlazak na polje bio je noćna mora u mojoj južnjačkoj robici. I tako lijepo ja pronađoh sebi odličan kaput u punk stilu koji je bio poput vojnog šinjela- taman za takvo podneblje. I da, kaput je uistinu godinama služio svrsi, uvijek mi je bilo toplo u njemu a tako sam bila u svom stilu. Kada sam se prvi put nakon duže vremena pojavila u mojoj domovini i kada su me roditelji vidjeli u tom kaputu, moja majka je procijedila - kako vrijeme odmiče, sve više ličiš na one SS-ovce! Tada sam imala i moje predivne crne martensice do koljena koje jedne od rijetkih koje imaju crvene ruže na sebi. Da , inkarnacija prave DDR psihijatrijske nade. I godinama sam ja gazila tu istu robu, martensice su se izlizale po psihijatriji i postale su skoro muzejskim eksponatom. Kaput je preživio sve moguće nedaće. No, on je još tu. Kada je došla faza planiranja selidbe u njemačku regiju tamo na jugu, morala sam promisliti o strategiji prezentacije. I ono mislim se što ću ja sada obući na taj grande intervju u jednoj od najvećih ludara na jugu Dojčlanda.....i mislim se....i dođem na ideju o kombinaciji boja crne i ciklame. No kaput je još uvijek mainstream i ne pronalazim si nešto u mom stilu da bih to sebi kupila....Na taj dan grande intervjua uputila sam se ranije u bolnicu, prošetala cijelim zemljištem i dobro odahnula. Ulazila sam u glavnu zgradu gdje će biti taj intervju. Prošlo mi je instantno kroz um kako dolazak u kaputu ne bi bila pametna stvar, jer bi u južnoj Dojčland vrlo lako moglo stvoriti predrasude. Prije ulaska u dvoranu za intervju ja sam smotala kaput na obrnuto i brzinski ga složila na stolicu iza mojih leđa da ga se ne vidi. Bila sam u toj kombinaciji crna-ciklama koja je bila toliko magnetična te se jedna prilično ugodna komunikacija otvorila, unatoč tome što me intervjuiralo 18 liječnika. Pouka ovoga je upravo da u većini slučajeva odijelo čini čovjeka, skreće pozornost i uklanjanjem dijela onoga što je potencijalna prijetnja za intervjuiranje može bit prilično lakši put u ostvarenju ciljeva. Nitko nije skužio moj DDR kaput, tek sam ga obukla tada kada sam odmakla 200 m od zgrade. Čarobni mentalitetni oponenti ex DDR i Bavarska. Ludilo!
Možete li zamisliti kako je društvo unatoč svemu ipak prilično konzervativno?

ZABORAVI I OPROSTI

starrynight2022.blog.hr

Karlo osvaja 31. Cvjetno

gogame.blog.hr

31. Go-turnir Cvjetno naselje Velika Gorica
24. 11. 2024. – nedjelja
Prostor Gradske četvrti Hrvatski velikani
Cvjetno naselje- Velika Gorica

Polako se, ipak, povećava broj natjecatelja i u Cvijetnom. Vrijee je za priključivanja nove generacije iz školskih go grupa. U školama rade najviše na manjim pločama, 9x9 ili 13x13, pa se mnogi učenici 'plaše' većih prostora i izobilja mogućnosti. Osobno me raduje svatko novi na turniru, a ovdje se igra na pločama 19x19. Pređimo iz 'tegle na livadu'.
Odigran je i 31. Cvjetno. Igrane su dvije grupe švicarca. Granica grupa je na 21. kyuu.
Partije su handicap -3, a vrijeme za razmišljanje 45 minuta po igraču za partiju. To odgovara B rejting klasi.
Pogledajmo završnu tablicu sa rezultatima. Br. Ime Prezime Kat Klub Pob SOS SOSOS 1.k 2.k 3.k 4.k Gr Mj.Karlo Vlahović 1d VGor 4 8 36 3+w1 5+w9 2+w6 4+w9 A 1.Danijel Procek 9k VGrd 3 8 36 5+w0 3+b2 1-b6 6+w6 A 2.Marko Ugarčina 4k VGor 2 10 34 1-b1 2-w2 4+w8 5+w5 A 3.Judita Sičić 15k VGor 2 8 32 6+w0 7+w2 3-b8 1-b9 A 4.Boris Milašinović 12k VGor 1 10 34 2-b0 1-b9 6+w3 3-b5 A 5.Ante Jelić_Milašinović 18k VGor 1 8 34 4-b0 10+w2 5-b3 2-b6 A 6.Valerija_Iva Banić 20k Inse 1 6 32 11-b0 4-b2 10-w0 12+w4 A 7.Andrej Ciglar 30k VGor 3 7 31 12+w0 9-b3 11+b5 10+b4 B 1-2.Marija Jelić_Milašinović 24k VGor 3 7 31 10-w0 8+w3 12+b0 11+w0 B 1-2.Gabrijel Karapetrić 23k VGor 2 8 28 9+b0 6-b2 7+b0 8-w4 B 3.Iva Sičić 22k VGor 2 7 29 7+w0 12+w2 8-w5 9-b0 B 4.Krešimir Habljak 27k VGor 0 9 27 8-b0 11-b2 9-w0 7-b4 B 5.Pobjednik A grupe, a i turnira, je Karlo Vlahović. B grupom vladaju učenici Osnovne škole 'Eugen Kumičić' iz Velike Gorice. Pobjedničko mjesto grupe dijele Marija Jelić Milašinović iz 5. razreda i Andrej Ciglar iz 3. razreda. Andreju je ovo tek prvi turnir.
Pogledajmo tablicu promjena rejtinga i kyueva. HRr. Prezime Ime Klub Kat Rejt +/- Tur Rej.kat 14. Vlahović Karlo VGor 1d 2081 +9 189 1.dan 25. Ugarčina Marko VGor 4k 1684 -6 161 4.kyu 30. Procek Danijel VGrd 9k 1277 +41 80 8.kyu 34. Milašinović Boris VGor 12k 887 -3 29 12.kyu 37. Sičić Judita VGor 15k 642 +27 66 15.kyu 49. Jelić_Milašinović Ante VGor 18k 262 -11 45 18.kyu 55. Banić Valerija_Iva Inse 20k -4 -58 6 21.kyu 57. Sičić Iva VGor 22k -140 +0 32 22.kyu 59. Karapetrić Gabrijel VGor 23k -169 +26 8 23.kyu 60. Jelić_Milašinović Marija VGor 24k -180 +75 19 23.kyu 69. Ciglar Andrej VGor 30k -718 +182 1 28.kyu 70. Habljak Krešimir VGor 27k -730 -123 30 28.kyuNapreduju:
Danijel Procek u 8. kyu,
Marija Jelić Milašinović u 23. kyu i
Andrej Ciglar u 28. kyu.
Bravo za: Danijela, Mariju i Andreja!
Slijedi turnir u subotu u Poreču.

bl. Muradenu

Podržavljenje (Erich Fried)

nachtfresser.blog.hr

bijele ruke
riđa kosa
plave oči

bijelo kamenje
crvena krv
plave usne

bijele kosti
crveni pijesak
plavo nebo

prijevod NF


Jedna od pjesama meni jako dragog Ericha Frieda koju sam eto igrom nevjerojatnih slučajnosti, jer bio sam uvjeren da posjedujem svu njegovu poeziju u originalu, čitao u prijevodu i ništa nisam razumio, iako su me asocijacije i poznavanje opusa pjesnika vodile u pravom smjeru. Naslov je bio "Prirođenje". Jutros sam tražeći po internetu jednu drugu njegovu pjesmu naletio na original te pjesme te sam na internetu potražio prijevod naslovne riječi i vidi vraga, kaže prirođenje, naturalizacija. Znači greška će kao i obično ostati u meni.

Erich Fried je pjesnik i čovjek jednog drukčijeg vremena. Uživao sam u priči bivše piratice U.B.Hielscher koja je sedam dana provela u londonskom stanu Friedovih i družila se s njima i drugim gostima. Takva druženja s noćenjima u tuđem su bila nikad uobičajena, srećom to vrijeme je i mene djelomično zakačilo. Friedov stan je bio promenada intelektualnih gromada (NF konstrukcija), zatvarao se samo za intenzivnog prevođenja Shakespeara i kad se mislilo da prevodi. U njegovom londonskom stanu se jedno vrijeme krila najtraženija i najskuplje ucijenjena žena tog vremena Ulrike Meinhof, poslije se to saznalo.