Sve kategorije po listama

Imam nešto da kažem...

brmbo.blog.hr

Ljubav u svjetlu našeg iskustva

nachtfresser.blog.hr

Postoje dva velika čovjeka za koje baš nitko ne dvoji da su se ispravno postavili u drugom svjetskom ratu, Albert Einstein i Thomas Mann. Albert Einstein, skoro da o tome postoji konsenzus, jedan od najvećih umova u povijesti, je praktično morao biti na pravoj strani, jer je porijeklom i rođenjem pripadao Židovima. Thomas Mann, veliki, po cijelom svijetu priznati pisac, u zrelim godinama, odmah je otklonio sve mogućnosti bilo kakve suradnje s novom vlašću, za to nije bilo prepreka, zaboga nije bio Židov, odbio je suradnju s ionako slabim pokretom otpora, odbio je tkz. “unutrašnju emigraciju” i kao dobro situirani građanin, već tada priznat, doduše u manjim krugovima, kao reprezentant neke druge građanske Njemačke, usput, za razliku od Brechta, i uvjereni antikomunist, ostavio je svu nepokretnu imovinu i preselio, najprije u Švicarsku, da bi ga vjetrovi razbuktalog rata otpuhali na koncu u SAD, gdje je već bio Einstein i gdje je Th. Mann dočekan kao heroj njemačke nepokorene misli.

Tih godina je napisao jedan naizgled logičan i zdravorazumski esej, čija mi značenja, ono što je pisac želio reći, već desetljećima ne daju mira. Ni naslov, “Nietzscheova filozofija u svjetlu našeg iskustva”, kako vele samorazumljiv, meni baš i nije. Taj esej sam izbacio i iz literature za svoj diplomski rad o tragu Nietzscheovih utjecaja na dnevnike Thomasa Manna, ne želeći si svojim promišljanjima zagorčavati život i dalje si komplicirati obranu diplomskog rada, još je bilo vrijeme socijalizma i Nietzsche svakako nije spadao u junake tog doba, Mann je već kao antifašist bio prihvatljiv. Pokazalo se to ispravnom odlukom, jer je najteži dio obrane bio, kad se jedan diplomirani teolog i apsolvent germanistike obrušio na tezu koju sam branio o Nietzscheu kao “pozitivnom nihilistu”, za razliku od Selimovića kao pravog nihilista “Smrt je besmisao kao i život.” Dobio sam odličnu ocjenu za obranu kod zahtjevne mentorice, kolegica se zezala da mi je taj kolega teolog u stvari pomogao, jer poslije nije više bilo vremena za komunističke napade, ali to meni i nije bilo previše zabavno.

Što mi je sporno kod Mannovog eseja, kojeg su u ono vrijeme književni krugovi dočekali velikom podrškom? Nietzscheovu filozofiju, kao i njegovog svevremenog i vanvremenog Zarathustru, smatram kamenima temeljašima novije zapadne filozofije, civilizacijskom krugu, kojem uglavnom pripadamo, kakav je, takav je. Nietzschea su svojim tumačenjima i nerazumijevanjem izopačili oni koje je najviše prezirao, daleko najviše nacisti, a i socijalisti oko Georga Lukazsa. Thomass Mann je svakako te interpretacije najprije imao na umu, pišući kritiku o djelu svog duhovnog učitelja. Postavlja se pitanje s kojim pravom i može li biti ispravno postavljati kao meritum stvari to naše famozno iskustvo, odnosno mogu li se uopće uzeti kao relevantna za osudu nečije životne filozofije mišljenja ljudi, koji joj očito nisu bili dorasli, no igrom povijesnih okolnosti su izbili u prvi plan, uostalom još i Nietzsche je uočio taj problem, pišući o koristi i šteti historije za život.

Jutros se konačno u Njemačkoj netko prestao pravio ludim i uočio problem, koji je prije par godina definirala Ana Tomičić na svoj način, u alternativnim lijevim krugovima ovdje, naravno na sasvim drukčiji način od ovog u članku dolje, ali barem je javnosti skrenuta pozornost na nešto što se događa van idile ugodnog potrošačkog društva. Naime AfD, stranka koja u sebi ima i neonacističko krilo, koje se uglavnom veže uz utjecajnog Höckea, je već dugo druga po snazi stranka u Njemačkoj, i već je postala floskula za inozemnu uporabu, bez brige, nitko pristojan neće s njima koalirati. Nikoga nije čudio njihov nagli uspon, kao što nikog nije zanimao detalj iz biografije njihove najuspješnije “umivene” političarke Alice Weidel o njenom dugom boravku u Kini, te njene pohvale načinu vođenja te velike, nominalno socijalističke države. Sada nezadrživi uspon doživljava novoosnovani savez, do nedavno istaknute ljevičarke Sahre Wagenknecht, isto je izvan radara prošlo da je njena najbliža suradnica dugo vremena provela u Kini. Obje se u javnosti inače percipiraju, Alice i Sahra, kao proruske političarke, mada nijedna nije nikad javno pozdravila rusku invaziju na Ukrajinu. Živi bili, pa vi koji tad još budete živi, ćete možda i shvatiti...

Kinine korisne budale

p.s.
Nove sunčane cvike...

Svršeno je!

thelightoftheuniverse.blog.hr

Iran lansirao dronove prema Izraelu

Na štandu s Brankom

nachtfresser.blog.hr

Moj prijatelj Branko pomalo gubi živce

Kaže trebalo je to bolje organizirati

Netko je trebao pripremiti štand

Prije nego što mi dođemo

Moja je on generacija, a vjeruje da Netko postoji

Odmahuje glavom,

Dok mi stari i oni mladi

Filozofski sklapamo pokušajima i greškama plastiku

Mi rođeni znatno prije, oni poslije Ikea svijeta

Nazivamo onog koji je već bio na putu za Pulu

Kaže dolazeći upravljat će državom, a problem im sklopiti štand

Konstatiram da smo različiti, mi smo majstori demontaže

A to se sad najprije traži

Moj prijatelj Branko promatra stvari s distance

Nije siguran da biramo najbolji način pristupa ljudima

On je inače živa enciklopedija

Od njega sam naučio sve o ludovanjima

U slobodnoj državi Rijeka

A jednom mi je i potvrdio da se rat u Španjolskoj

Počeo gubiti kad su ga komunisti počeli organizirati

Al eto, trebalo je nekoliko ljudi s vrha

Bolje osmisliti ovaj rad na terenu

Kaže moj prijatelj Branko i načas zbog obveza napušta štand

Načas i nije se vratio

Zadnje što je rekao, postaje zbilja prevruće

Moj pas je potvrdio i zalajao

I odmah je dobio vodu

I dojurila je jedna prolaznica

I pitala me može li mu dati keks

Kimnuo sam joj glavom, a ona je rekla

Ne morate ponavljati, broj 11,

Ja svejedno vjerujem samo gluhonijemom prolazniku

Pet minuta nisam mogao shvatiti

Što on još želi, nije odlazio

Na kraju sam shvatio da bi još jednu kemijsku

Za prijateljicu ili prijatelja nisam siguran

Rekao sam mu da kemijska radi samo ako zaokruži 11

Fora koju sam ukrao od drugarice

Nasmijao se odlazeći i pokazao 11 na letku

Pred rastavljanje i odnošenje štanda

Napravio sam uz štand selfie s novim sunčanim naočalama

Znam da se to mom drugu Branku ne bi svidjelo

Ne krije se pogled od potencijalnih birača

Inače on je uz sve i umjetnik

Čujem da se najskuplje prodala

Slika koju nitko nije razumio

Eto svijet i meni postaje sve jasniji...

Oj drugovi jel vam žao

supatnikll.blog.hr

Nije me bilo na blogu neko vrijeme, nešto sam morao kopati, pa me zanima je li neko od vrhunskih intelektualaca nešto Rekao o podršci Branimira Glavaša Zoranu Milanoviću predvodniku Rivers of Babilon koalicije i koalicijskom partneru platforme Moremo.

Lijepo bi bilo da se o tome očituje neko ko je bolje upoznat sa likom i djelom Branimira Glavaša zvanog selotejp.

Također bi me zanimalo šta vi blogeri mislite o nasilnom outanju homoseksualaca od strane pedera, iz Zagreb Pridea, mislite li da je kolega Mariano u pravu kad tvrdi da sam ja homofoban zato jer tvrdim da su institucionalizirani homoseksualci u stvari pederčine i to kao karakterna osobina, a manje kao opredjeljenje.

Možda bi mogli imati i novu anketu, mogu li se pederi iz Zagreb Pridea, miješati u izbore, zloupotrebljavajući prIvatnost homoseksualaca, ili je miješanje u izbore zabranjeno crkvi, ali ne i pederima.

NEBESKI SVOD 13.04.

recenzijefilmova27777.blog.hr

Na svjetskom danu kazališta gledalo se reprizno "nestajanje" a pogledat će se još koji put. Na kvalitetne stvari se vrijedi vraćati. Istovremeno kad je kupovana ulaznica za reprizno gledanje kupljena je i za postpremijernu večer za predstavu "nebeski svod".


"U petak, 12. travnja u HNK-u u Zagrebu održat će se premijera dramske predstave Nebeski svod Lucy Kirkwood, nagrađivane britanske dramatičarke čiji su tekstovi izvedeni u svim većim europskim kazalištima. Predstavu je režirala Marina Pejnović, a nastupa čak 13 glumica iz ansambla HNK-a u Zagrebu (Jadranka Đokić, Alma Prica, Ksenija Marinković, Iva Jerković Oreški, Mirta Zečević, Olga Pakalović, Dora Lipovčan, Lana Barić, Iva Mihalić, Ana Begić Tahiri, Jelena Otašević Babić, Ivana Boban i Barbara Vicković), uz Marina Klišmanića i gošću, mladu Lanu Meniga koju je publika imala prilike gledati u predstavi Sorry.

Sudjelujemo u parafrazi filma Dvanaest gnjevnih ljudi u ženskoj verziji vježbe iz demokracije. Godina je 1759. i zemlja čeka najavljeni dolazak Halleyjeva kometa. Kći Lady Wax je ubijena, a stanovnici ovoga ruralnog grada željni su krvi. Sally Poppy proglašena je krivom za zločin, zajedno sa svojim ljubavnikom koji je već obješen. Sallyn put do omče ovisi o tome je li ona doista trudna, kao što tvrdi, ili otvoreno laže. Ako je trudna, život će joj biti spašen i neće biti obješena. Sallyna sudbina leži u rukama dvanaest žena, okupljenih da donesu jednoglasnu odluku na ovaj ili onaj način.

Neke od žena jedva čekaju obaviti svoju dužnost, dok druge jedva čekaju da im dužnost završi. Njihov status, dob i klasa su različiti; jedna je tek zakoračila u punoljetnost i brak, druga je u osamdesetima. Jedna od žena je nerotkinja, druga je imala dvadeset i jedno dijete. Usred njihove svađe i zadirkivanja, jedna žena shvaća važnost njihove prisutnosti u porotničkoj sobi. Primalja, Lizzy, zna da, usprkos rulji koja vapi za krvlju ispred njihovog prozora, dvanaest žena ima priliku donijeti važnu odluku koja će promijeniti život u svijetu kojim upravljaju muškarci. Međutim, žene se moraju boriti sa svojom savješću kako bi donijele odluku. Kreće radikalno iznošenje pozicija koje mi u našoj svakodnevnici doživljavamo kao zamaskiranu dinamiku međuženskih odnosa. No, autorica je postavljanjem djela u 18. stoljeće omogućila prezentnost i vidljivost tih stavova. Time nije opisala prošlost, već je raskrinkala sadašnjost."

* Volim te

blumi.blog.hr

 Volim serije jer relativno sažeto obrade neku temu. U jednoj epizodi Raymonda su prikazali kako se ljudi odnose prema verbalnom iskazivanju ljubavi. Otprilike je ispalo da smo vrlo različiti. Moj je zaključak da nekontrolirano površno ponavljanje haba srž i da se gubi u prijevodu. Ako osobe koje uistinu volim to nisu skužile bez da im to kažem milijun puta dnevno, negdje sam grdo fulao. S druge strane, volim te je sasvim lijep ukras svake komunikacije. Bezuvjetna je pretpostavka je da se radi o iskrenom osjećaju.

Greensleeves

fragmenti2.blog.hr

Kosim ja tako travu - 'na rate', jer se brzo umorim, a dok kosim 'jukebox' u glavi neumorno vrti 'Greensleeves', tradicionalnu englesku kompoziciju iz vremena Tudora.
Iako danas povjesničari tvrde da to nije istina, jako dugo su kružile priče kako je tu pjesmu skladao Henry VIII za svoju tadašnju odabranicu Anne Boleyn.
Naime, ne znam koliko je vama to poznato, ali poznato je da je Henry VIII u pauzama od sjeckanja ženskih glava vrijeme trošio na skladanje i sviranje. Kažu da je znao svirati čak nekoliko instrumenata.
Et'... kad svašta znaš pa ti svašta pada na pamet.
Njemu sjeckanje vratova, a meni ovakve gluposti :I






'Alas, my love, you do me wrong
To cast me off discourteously
And I have loved you oh so long
Delighting in your company
Alas, my love, you do me wrong
To cast me off discourteously
And I have loved you oh so long
Delighting in your company
Greensleeves was all my joy
Greensleeves was my delight
Greensleeves, my heart of gold
And who but my Lady Greensleeves
And I will pray to God on high
That thou my constancy may see
And that yet once before I die
Thou wilt vouchsafe to love me
Greensleeves was all my joy
Greensleeves was my delight
Greensleeves, my heart of gold
And who but my Lady Greensleeves
Greensleeves, now farewell, adieu
To God I pray to prosper thee
For I am still thy lover true
Come once again and love me'

PRI KULEŽIMA

prokleta-od-daljina.blog.hr

ovo je moja najnovija slika PRI KULEŽIMA, akrilik na solidnom kartonu 60x40 cm ZGK






ovo je to isto ali snimljeno bez blica

Hrvati mi idu na jetra

nachtfresser.blog.hr

Na današnji dan rođen je Boris Maruna, pa nek bude i u ovoj internetskoj vukojebini pribilježeno. Za života su ga svakako krstili, ovdje u blog kloaki bi dočekao da ga desničarski šovinisti još nazovu komunjarom i mrziteljem svega hrvatskog, ne znajući za njegov životopis, dok bi slatkogreška lijeva intelektualka, čekajući prijem u stranku u koju se navodno gura, iskopala odnekud. da ga je svojevremeno osvjedočeni klerofašist optužio, da u radno vrijeme na službenom kompu gleda porniće, kao što već desetljeće i pol goebbelsovski kopipejsta utuživu bljuvotinu jednog bivšeg blogogovnara kontra mene.

Hrvati mi idu na jetra

Hrvati mi idu na jetra
Nikakvo čudo: družim se s njima
Već trideset i osam godina
Kao prvo, svi sve znadu.
Drugo, ostavljaju smeće za sobom.
Treće, u stanju su da vam probiju uši
S revolucijom i ženama.
Dim njihovih cigareta puni barove
U trokutu između Münchena
Vancouvera i sidnejskih dokova:
U lijevoj mladi luk
U desnoj komad pečene janjetine
U džepu Katekizam hrvatskih kamikaza.
Dodajmo tome da uvijek nalaze
Ispriku za svoje postupke;
Kao veliki ruski državnici
Uvijek nađu prikladan savjet:
Zašto ne pišeš osjećajne pjesme?
Ti bi trebao biti borbeniji!
Od tebe smo s pravom očekivali više.
Govore Hrvati.
Vi možete zajebavati poeziju,
Ali ne i mene, odgovaram ja.
I to je dovoljno da se uvrijede
-Bilo što je dovoljno da se uvrijede-
Zapale novu cigaretu i
Emigriraju nekuda.
Ponekad ih ne vidim godinama
Ponekad desetljećima.
Ja pokupim smeće za njima
I ugradim ga u sljedeću pjesmu.
Ne moram naglašavati da žalim
Što se tako lako vrijeđaju.
Ali hrvatski pjesnik ima pravo
I rodoljubnu dužnost
Da kaže što mu ide na jetra.
U mom slučaju to su Hrvati.
Možda je posrijedi onaj panični osjećaj
Da su ti ljudi dio moje sudbine?
Možda je razlog u činjenici
Da polako ali sigurno gubim živce?
Možda.
Dopuštam razne mogućnosti, ali ne vidim
Nikakvoga razloga za čuđenje.

Zelenski će...

betel.blog.hr

Ukrajinci su puno učinili da se svide Amerikancima.
Zabranili su svu političku oporbu koja se protivila, ugasili sve nelojalne medije, zabranili ruski jezik u javnom životu.
Spalili 12 milijuna knjiga na ruskom jeziku, zabranili rusku pravoslavnu crkvu i u majdanskim događajima ubili stotine Rusa.

Zahvaljujući svemu tome, Ukrajina i Zelenski su od Amerike i zapada dobili sveti status "demokratske države" i zaslužili sveto pravo da idu tamo gdje nitko pametan ne ide, u rat protiv Rusije.

Tamo gdje je Napoleon podbacio.
Tamo gdje Adolf nije uspio
Zelenski će...

I Ukrajinci su se odlučili hrabro boriti, kako bi njihov genijalni vojskovođa uspio tamo gdje ni najbolji nisu.

U međuvremenu komedijaš i kurcoklavirist pribavlja stan u Londonu, imanje na Floridi, u Italiji, na Cipru, te najnovija akvizicija, rezidencija u Engleskoj koju mu je prodao nitko drugi do Kralja Charlesa III, za pišljivi 25 i kusur milijuna Funti.
Pipa je doduše, u posljednje vrijeme, malo presušila, u američkom kongresu su zapele 61 milijarda pomoći za Ukrajinu.
Pomoć koje će Biden pokušati svim snagama rasplesti, jer Ukrajinci se moraju boriti barem do 5 studenog, a poslije koga briga...

Zanimljivo je također napomenuti da su Ukrajinci hranili svoju hrabrost i vjeru u uspjeh na Hrvatskom Domovinskom ratu.
Priča kaže da su u to doba, kad bi na njihovoj televiziji bila riječ o Domovinskom ratu, svi u kući zašutjeli, i hlapljivo su gutali svako slovo o hrvatskim vojnim uspjesima.
Nema sumnje da su tada pomislili "Ako mogu oni, možemo i mi".
Možda su Ukrajinci hrabri, ali Rusi nisu Srbi, to je jednostavna 2+2 matematika.

Pastir Gogo

brmbo.blog.hr

Odličan razgovor s Goranom Bregovićem, a najmudrije su svakako zadnje minute. Bregović je odmjeren, uravnotežen, nećete od njega čuti baš nijednu nezrelu rečenicu. Ako sam dobro shvatio, Bijelo dugme priprema niz koncerata povodom 50 godina postojanja. Ovaj sam video pronašao asocijativno zahvaljujući drugarici Dvije, tri riječi. ;))

U što gledaš?

thelightoftheuniverse.blog.hr

Kaže mi – ti se zrcališ u meni. Zato vam je kroz pokoljenja rečeno – stvorio sam vas na svoju sliku.

Na kraju života

brmbo.blog.hr

Smrad tehnike

nachtfresser.blog.hr

Ljetni dani, prvi kruzeri već startali, fotkam velike brodove iz vrta, ne stanu ni u kadar. Nitko ne zove za družiti se na štandu, nama se ne da po vrućini do grada. Na fejsu se pojavila uspomena iz 2013., jedan prijatelj, inače u društvu omiljen, poziva ljude da zaokruže mene, stavlja link na program i post "Naivac u politici", naivno, ali me nasmijalo. Te godine se blog još cijenio kao platforma za širenje političkih ideja, poznati političari su otvarali blogove prije i gasili poslije izbora. I ja sam tad vodio blogokampanju i skupio mnogo više preferencijalnih glasova, nego iduće godine, kad sam šutio, čini mi se da je u Zagrebu bilo 78 preferencijalnih za mene, u Rijeci 27 što me tad jako razočaralo, a iz ostalih mjesta su bili uglavnom blogerski glasovi, ja sam objavio na blogu u kojim mjestima i zaseocima su ljudi glasovali za mene, i blogeri su se javljali, to su bili EU izbori i cijela Hrvatska je bila jedna izborna jedinica. Samo desetak glasova je ostalo najasno, tko mi ih je udijelio, druge godine je bilo samo 70 ukupno, bez kampanje, i bio sam najlošiji, iako visoko pozicioniran na listi.
Druga slučajnost mi se nametnula pri razmišljanju. Naime tad mi u prvom planu kod predavanja nisu bili komp i zidne projekcije, omiljen mi je moto bio da je nastavni plan kao žvakaća guma, može se rastezati i skupljati poput žvakaće gume, uglavnom nastava se koliko toliko smisleno odvijala i postojala je još neka šansa za obrazovni sustav. Kako sam toliko siguran? Pa jučer sam došao ranije, morao sam, zbog potpisivanja besmislenih novih ugovora usljed preimenovanja radnih mjesta, te sam nastavio prazniti svoj radni ormarić, da bude čist do kraja nastavne godine. Spakirao sam vrijednu povijest filozofije u stripu na njemačkom jeziku, koju sam baš prije desetak godina zadnji put i koristio u nastavi, te krenuo odraditi svoje. Iznenadilo me je da je sve iskopčano iz kompjutora i iz struje, al NNNI, veći dio nas seli iz učionice i učionicu i svašta se događa. Pokopčao sam sve i upalio, dugo se palio, al to je uobičajeno, jedino nisam mogao dobiti sliku preko cijelog ekrana, učenicama sam rekao da pripreme knjige, ja ću samo upisati sat u e dnevnik i ugasiti, pa ćemo raditi kao u stara dobra vremena. Tako sam i napravio, ugasio komp, no osjetilo se negodovanje. Sjetio sam se tijeka jednog super sata prije valjda 11 godina, izvadio već spremljenu filozofsku knjigu, Nietzsche je kao Superman na naslovnici, pokušao i zažalio. Za najpoznatije izričaje poput "Mislim, dakle jesam" nitko nije čuo, atmosfera onda i sad neusporediva, a sjetio sam se i tadašnje briljantne maturantice, kojoj je sve to bilo i prelako, iz njenog mjesta pokraj Rijeke sam dobio jedan preferencijalni glas, ali to nikad nismo spominjali. Nije išlo s nastavom, al počeo se širiti smrad goruće plastike, svi smo pomislili da netko nešto pali u wc-u u blizini, poslao sam dvije cure van da izvide, vratile se, vele da izvan učionice ne smrdi. Počeo sam pipati spojeve, iako sam isključio komp sve vrelo, hitro isključivanje iz struje, te svega iz kompa i otvaranje vrata, učionica nema prozora.
Shvatio sam da ionako ništa od stoika, koji su izuzetno duhovito opisani u stripu, što će to njima, neće biti na maturi, a nismo uostalom u dvadesetom stoljeću, pa da radimo bez tehnike.
Ima novosti na foto blogu, moram linkati jer na prvi ovogodišnji brod nitko nije kliknuo, ostali postovi su i bez reklame s dovoljno posjetitelja...