Blog.hr

pet

10/24

U životu je vrlo važno imati babu.
Vjerojatno je jednako važno imati i didu, ja sam jednog izgubio prije nego li sam se rodio, a drugog isto dosta rano pa mi nije ostao zabilježen kao neka značajna figura u životu, a možda je tome tako i jer je kad sam se ja rodio več bio jako star.

Babe su pak s druge strane bile jako značajne, pogotovo jedna od njih.
U stvari jedna mi i nije bila prava baba, jer je ona prava kao i onaj drugi dida mlada izginula, pa ni nju nisam nikad upoznao, ali se dida onda opet oženio pa sam ja imao jednu pravu i jednu surogat babu.

U to doba ja o tome nisam baš vodio računa obzirom da je surogat baba pekla fantastičan kruh i imala uvijek jedan veliki zagasito crveni lonac pun kiselog mlijeka, koje je imalo okus kao da nije sa ovoga svijeta.

Ona druga baba, koja je ostavila veći utjecaj na mene, je živila neku vrstu isposničkog života, sama je proizvodila hranu, stalno mantala okolo i skupljala neke trave, koje je onda sušila, pa smo imali travnate lijekove za sve bolesti i tegobe, i proizvodnja marmelada džemova kisele kapelice, paprika, krastavaca, konšerve, šalše, cikle, i ostaloga kao da nikad nije prestajala, uvijek se nešto u neke tegle punilo.

Baba je živila sama, život joj je djecu raselio po cijelom svijetu, i jedino smo mi svaki vikend, praznik i blagdan provodili s njom, nekad se pitam kako je moj stari sve to skupa izdržavao, rad u firmi, rad u fušu, rad na polju, rad u vinogradu, bidan moj pape, odmorio se kad je partija.

Nije bila od puno riči, nikako nije volila televiziju, političare, ni bilo kakvo prenemaganje, znala je stotine priča o vilama i vilenjacima, i gomilu poslovica i narodnih mudrosti.

Koliko je tih mudroslova bilo baš njenih a koliko ih je samo citirala nemam pojma.

Uglavnom nikad se nije dogodilo da sad pročitao negdje nešto što je rekao Nietzsche, Kant, Aristotel, Bruno Šimleša, Rumi Ivo Andrić, Meša Selimović, ili bilo koju poruku na boci, a da to nisam puno ranije čuo od svoje babe.

Valjda sam zato ja ovako samopouzdan, i teško me je impresionirati, pogotovo tuđim riječima ili površnim poznanstvima s nevažnim ljudima.

Ludilo u dvoje

metric.blog.hr

Film nije nešto, ali glumac je u redu.

Moj filmski grijeh

nachtfresser.blog.hr

Razmišljam malo o Blumijevim romantičnim komedijama, koje su mi redom simpatične i filmovima koje sam ja gledao u vrijeme kad sam se smatrao filmofilom, te pokušavam otkriti, jesam li ja ikad išta gledao što bi izmaklo oštroumnoj cenzuri hrvatske "nove desnice" Našao sam! "Mendu i Slavicu" je veličao i hvaljeni bloger koji svako malo uskrsne, očara nas religioznošću Beatlesa, pravi se pametan brkajući Demostena i Diogena u citatima, te onda kad ga ni njegovi, koji isto vole uspomenu na "Mendu i Slavicu", kao i svi mi, ne prihvate, ponovo se gasi.
Razmišljam, "Pipi duga čarapa" je previše erotizirana, Charlie Browna i Snoopyja u tom kontekstu neću ni spominjati, Pinki Linki je proizvod homoseksualnog lobija, neću nastavljati dalje s dječjom literaturom, ostao bi samo možda zbog filozofije kažnjavanja "Janko Raščupanko", s čijim prijevodom sam se ja afirmirao, a prepjevao sam ga zbog novaca i zato što mi nije nuđeno ništa bolje.
Koga god da nabrojim od voljenih redatelja sve po prihvaćenim mjerilima luđaci i manijaci: Bertolucci, Bunjuel, Fassbinder, Wenders, Kubrick Antonioni, Fellini, Tarkovsky, Makavejev., Almodovar..od autorica koje mi sad padaju na pamet Campion, von Trotha, Hogg...Najbolja mi je bila prijateljica koja me naivno pitala, nabrojao sam još više tih "nemoralnih", oke svi, ali što tu radi Wenders, važno sam odgovorio, skinuo je Nastassju Kinski kad je imala samo 12 ili 13 godina u jednom ranom filmu, odlučno je odgovorila, gledala sam sve od njega, nisam primijetila, nisam ni ja, ali sam čitao, ma gluposti, da je istina ne bi ponovo snimala s njim "Paris Texas", slegnuo sam ramenima, moralisti znaju.

čet

10/24