Sve kategorije po listama
15
sri
01/25
Ništa posebno
kockavica.blog.hr
Šta radim kad ne radim?
Skuhala sam Šarenoj griz za doručak,
i kakao,
počešljala ju i napravila dvije punđe,
svaka s jedne strane,
uzela Veselu koja se taman probudila,
skup s vrećom za spavanje,
izgleda poput velikog crvića,
pa smo skupa ispratile tatu i seku.
Pa pa,
pa pa!
Onda doručak za Veselu,
i ostatci za mamu,
al tek kasnije,
nakon kapanja očiju,
mazanja očiju kremom,
prematanja i oblačenja,
i dojenja,
tek kad se ona malo zaigra sama,
onda mama pojede ostatke,
i napravi si svoj " bučkuriš",
jedan limun,
žlica meda,
žlica kurkume,
naribani đumbir,
nasjeckani češnjak,
voda,
i na eks popiti.
Jer mamu boli grlo,
i glava,
i zima joj je,
al mame nikad nisu bolesne.
Onda hodamo,
iz sobe u sobu,
ona me drži za prst,
čvrsto,
jako čvrsto,
dok prst ne poplavi,
idemo iz sobe u sobu,
navigira me proizvoljno,
pa se igramo bebama,
pa čitamo knjige,
pa crtamo pupak,
zovemo Alo alo baka,
razvrstavamo veš,
sekine gaće navlači na glavu,
pa kao narukvice,
kapanje očiju,
mijenjanje pelene,
i konačno uspavljivanje.
Kuhanje ručka,
poziv Šarene,
peko pametnog sata,
nema mobitel,
mama prijeti da će ga dobiti tek s 18,
kao što je i sama dobila,
Mama krenula sam iz škole doma,
imam dvije zadaće!
Dobro, dođi doma,
kuham ručak.
Što kuhaš?
Mahune.
To ne volim jesti!
Kad Šarena bane na vrata,
dižem prst pred usta,
beba spava!
Skini odjeću za školu,
operi ruke,
grlimo se,
pa ide pisati zadaću.
Jedna zadaća je iz glazbenog,
pa mi pjeva falševe svih boja,
al s uvjerenjem
i samopouzdanjem Elona Muska.
...
Što radim kad ne radim?
Ništa posebno,
stvaram nečije djetinjstvo.
Križni put Premantura – Volme i povijest Križnog puta
viatrix.blog.hr
Križni put Premantura – Volme postavljen je 2013. godine na Gornjem Kamenjaku i dijelom smo ga posjetili u dva prethodna izleta, Istraživanje Kamenjaka (2. dio) i Od Volma do rta i nazad preko Kaštelira. Njegovu ukupnu dužinu od oko četiri kilometra, koja uglavnom prati makadamsku cestu uređenu za vrijeme Austro-Ugarske Monarhije, odlučili smo propješačiti u cijelosti. U to vrijeme je ova cesta služila kao poveznica vojnih objekata na tom području. Na Križni put je postavljeno četrnaest kamenih skulptura koje predstavljaju postaje. Skulpture su izrađene u tehnici reljefa na kamenim blokovima veličine jednog kubnog metra, koje su teške i do tri tone. Sve skulpture su isklesali renomirani kipari koji su djelovali u sklopu likovne kolonije Cave Romane u kamenolomu Vinkuran kojeg smo posjetili na izletu Šuma Soline – ekosustav Mediterana.
Krenuli smo Križnim putem Premantura – Volme kod poučne ploče i ubrzo došli do I. postaje, Isusa osuđuju na smrt.
Sljedeća je II. postaja, Isus prima na se križ. Križni put se sastoji od četrnaest postaja na kojima su razni umjetnički izražaji, kao što su slike, skulpture, križevi i sl., a ta tradicija postoji od 17. stoljeća.
III. je postaja Isus pada prvi put pod križem. Križni put su promicali sveti Franjo Asiški (Asiz, Italija, 1181. – Asiz, 3. listopada 1226.) i franjevci, a značajnije se je proširio u 18. stoljeću.
Isus susreće svoju svetu Majku na IV. postaji. Molitveni dio križnoga puta sastoji se od četrnaest molitvi za svaku postaju i završne molitve.
Kada smo došli do V. postaje saznali smo da Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ, a cijeli križni put je opisan u Novom zavjetu.
Došli smo do VI. postaje, Veronika pruža Isusu rubac. Isus je predan rimskom upravitelju Ponciju Pilatu koji ga je ispitao, ali iako nije našao nikakve dokaze protiv njega, ipak ga je pod pritiskom naroda i svećenstva osudio na smrt razapinjanjem na križ.
Na pola puta, Isus pada drugi put pod križem, te smo stigli do VII. postaje. Vojnici su ga bičevali, stavljali mu krunu od trnja oko glave i rugali mu se, a do Golgote (latinski Kalvarija) je nosio teški križ.
Isus tješi jeruzalemske žene na VIII. postaji Križnog puta. Uspinjanje na brdo Golgote traje petnaestak minuta, ali je Isusu trebalo dobrih pola sata, jer je bio bičevan, te je imao rane po tijelu, oslabio je i patio od boli u duši.
IX. postaja, Isus pada treći put pod križem. Put se prvo spuštao pa zatim strmo uspinjao do Golgote te je Isus pao tri puta pod križem koji ga je nizbrdo pritiskao, a uzbrdo vukao natrag.
Sljedeća je X. postaja, Isusa svlače. Kada je Isus stigao na Golgotu, vojnici su mu dali ocat pomiješan sa žuči, svukli su mu odjeću, razapeli ga na križ i čavlima mu probili ruke i noge.
Kada smo došli do XI. postaje, Isusa pribijaju na križ, skrenuli smo desno i dalje nastavili asfaltiranom cestom prema Volmama.
Stigli smo do XII. postaje Isus umire na križu. Papa svake godine na Veliki petak predvodi pobožnost križnog puta u rimskom Koloseju.
Predzadnja je XIII. postaja gdje Isusa skidaju s križa. Golgota je brdo gdje je prema Bibliji razapet Isus Krist i tada se nalazilo izvan zidina Jeruzalema (danas se nalazi unutar grada) i tamo su se svojedobno izvršavala pogubljenja. Brdo je bilo kamenito i vjerojatno je podsjećalo na lubanju tako da je na latinskom nazvano Kalvarija što znači lubanja.
Stigli smo do Volma gdje smo završili šetnju Križnim putem Premantura – Volme i tu se nalazi zadnja XIV. postaja, Isusa polažu u grob.
Karta Gornjeg Kamenjaka s lokacijom početka i kraja Križnog puta Premantura – Volme.
Dužina rute 4,21 km.
Ako ne znaš što je bilo
betel.blog.hr
"Ako ne znaš što je bilo" reče Bauk u Saboru, pa nastvi recitiranje s izbornim rezultatima u Lici, Dubrovniku, Kotarima, Šibeniku i Vukovaru.
Problem je što Milanovićeva pobjeda nije i pobjeda SDP, već poraz HDZ-a i sve neoliberalne i neokonzervativne misli u koju spada i SDP, pa je pobjeda Milanovića ujedno i njihov poraz..
Davno je prošla 2022 kad je jadna bakica na Trgu Bana Jelačića rekla "čula sam da imamo novog Hitlera", misleći na Putina povodom ruskog napada na Ukrajinu.
Stvari su se od tada dupkom promijenile, a u centru te promjene bio je upravo predsjednik Milanović, koji je prvi obznanio istinu kako se u Ukrajini vodi proxi rat zapada protiv Rusije, jer je zapad u Ukrajini našao budale za topovsko meso.
Upravo zato se Biden danas hvali da je sredio Ruse bez da je Amerika ušla u rat, doduše to je daleko od istine jer, Rusiju nije nitko sredio a Amerikanci u Ukrajini također imaju krvave ruke.
Hvali se Biden kako je sredio i stvari na Bliskom istoku bez da su se ratno angažirali, što je također daleko od istine, jer Biden napušta Bijelu kuću u trenutku kad je Izrael pred kolapsom vojnim i moralnim a u Gazi su američke ruke krvave do ramena.
Bez obzira što uvijek postoje budale i što će budale uvijek postojati, jer čitam ovih dana kako jedan Splićo ide braniti Ukrajinu, jedno je sigurno
pobjeda Milanovića garantira da sudbina tog Spliće, neće biti masovna hrvatska kazna pod apsolutnom vlašću HDZ-a.
Sebičnost
kejtoo.blog.hr
Usudila bih se reči da su ljudi zaraženi ovim virusom. Iz sebičnosti raste želja za još više novaca, iz sebičnosti se narušavaju i raspadaju prijateljstva i veze, ratuje se iz sebičnih razloga, svađaju se iz sebičnosti. Svašta loše proizlazi iz tog virusa. Traži se neka sebična sreća i ispunjenje, a ne kuži se da pravo ispunjenje i sreća dolazi iz davanja. Zamislite biti u vezi s nekim, a oboje imaju neke svoje sebične razloge zašto je u toj vezi. Najčešće je to iz gledišta što mi to druga osoba pruža i daje (dok mi daje dovoljno ja ju/ga volim), umjesto što to ja dajem i pružam toj osobi (tu treba bit razuman). I onda se svađaju i raziđu jer, nije bilo dovoljno intime, nije bilo dovoljno maženja, nije bilo ovo ono.... kužite uzorak. Sebičnost! Uzmite za primjer ratove, ratuje se radi "tuđih" resursa, jer se ne mogu dogovoriti. Iz sebičnosti se želi i prisvaja tuđe. Sebičnost čini od nas da imamo preveliko mišljenje o sebi i onda se bezrazložno veličamo i uzdižemo. Iz sebičnosti gledamo na druge s visoka, a kad to radimo, vrlo lako zapadamo u druge mane kao što su prigovaranje, ogovaranje, zavist, omalovažavanje drugoga, itd. U globalu, većina lošeg proizlazi upravo iz sebičnosti. Možda ne bi bilo loše da malo promišljamo o tome.
memento
moody.blog.hr
"Hrvatski branitelji, tada zatočeni u srpskim koncentracijskim su toga dana imali poseban tretman, iako tada još nismo ni znali da je Hrvatska postala međunarodno priznata država. Nije bilo ni jednog zatočenika koji tada nije prošao stravičnu torturu“ (T.Josić)
Republika Hrvatska obilježava 33. godišnjicu međunarodnog priznanja te 27. godišnjicu mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja i završetka mandata UNTAES-a.
#Ukazivač
Odlazak u noć
nachtfresser.blog.hr
Hladno je, jako hladno. Iako već dugo grijemo dnevni boravak i kuhinju tijekom dana, a spavaću preko noći dodatnim radijatorom, stara je to kuća jako visokih debelih zidova, nije prevruće. Kupaonica i veca su u negrijanom dijelu stana, a piće u prostoru uz stepenice koje vode ka vrtu, nijedan hladnjak ga bolje ne bi ohladio. Jučer me Jin probudio glasno pijući vodu u četiri i pol po noći, iskoristio sam to, ustao i natašte se pripremio za odlazak u hladno mračno jutro na redovito polugodišnje vađenje krvi odnosno markera, nije propisan datum, ali ja uvijek sve obavljam u zadnji moment. Pogledao sam na netu, piše radno vrijeme od 6,30, jednom sam došao nešto ranije, pa završio u redu, redomat su uključili pet minuta prije radnog vremena, pa ovaj put nisam žurio. Svejedno je vani bio mrkli mrak, ostavio sam u hodniku svjetlo, da bih vidio niz stepenice prema dolje, spomenute za vrt vode prema gore, to rijetke posjetitelje uvijek zbuni. Vani izvan kućnog dvorišta su se u grad spuštale već uglavnom mlade radnice, razaznajem ih po upaljenim svjetlima mobitela ili baterijskim lampama, jadan je onaj tko je poput mene lijen prčkati po postavkama na mobitelu i uzda se u javnu rasvjetu. Javna rasvjeta je takva da bi već oko pet popodne moj Jin, koji ionako poput mene već slabije vidi, godine nas sustižu, rado odustao od podnevne šetnje i trpio dok fiziološke potrebe pritišću, ali nemilosrdnik ja ne dopuštam. Samo ću primijetiti jednu pojavu, meni zanimljivu, od šest ili sedam ujutro radno vrijeme, sudeći po viđenom, počinje uglavnom ženama ili samo one po tom mrklom mraku i hladnoći, možda zbog linije, pješače na posao.
Svuda hodam pod jadnom rasvjetom, netko je valjda u gradskoj upravi izračunao da se tu dosta može uštedjeli, ili je možda bio neki ekološki prosvjed za koji ne znam, ali znam da je europski trend, protiv svjetlosnog zagađenja i za štedljivo korištenje električne energije. Jedino su prelasci preko dviju već prometnih ulica bili raskošno osvjetljeni uz pojačanu rasvjetu i svjetlima prometala. Odabrao sam put mračnom cestom do moje zadnje škole, od nje znam prečicu do bolničke ambulante niz isto tako mračne stube. E tu me čekalo iznenađenje, stuba ima dosta, ali nisam došao ni do polovice oprezno silazeći kad se sve osvijetlilo, očito mjere zaštite, jer je na dnu stube sporedni ulaz u školu, koji direktno vodi u fiskulturno dvoranu. Osmjehnuo sam se, ali nisam mahnuo prema instaliranoj kameri, po hladnoći čovjek nema vremena za gluposti. Svjetlo se automatski ugasilo nakon mog prolaska.
Na odjelu za vađenje krvi u prizemlju iznenađenje, šest i kvarat je ujutro, sve puno ljudi u zagrijanom prostoru, redomat radi, s olakšanjem konstatiram da sam dobio solidan broj 11, odmah sam doduše shvatio da ima i dosta njih s prioritetnim brojevima, dobra početna pozicija, toplo je, ima mjesta za sjediti, a ima i simpatičnih pacijentica koje možeš nesmetano proučavati jer su sve redom okupirane buljenjem u svoje pametne telefone.
Uglavnom već oko sedam i kvarat sam bio gotov, Jin će biti zadovoljan jer ću se brzo vratiti, što je stariji sve teže podnosi vrijeme biti sam, drugarica poput normalne gradske većine spava. I još jedna zanimljiva novost koja uzrokuje kod mene uobičajene fiks ideje, sestra mi diskretno priopćava da ovaj put ne trebam dolaziti po nalaz, poslat će ga direktno doktorici kod koje imam zakazan pregled idućeg tjedna. Odmah sam pomislio, valjda sad ulazim u statistički prosjek mogućih loših rezultata, što me pak ne bi previše iznenadilo, iscrpljen sam kasnim lijeganjem, ranim ustajanjem i svime što se događa, kratko je trajala očekivana umirovljenička idila. Ipak oko ovih nalaza se ne uzbuđujem, zadržao sam "Let it be" mirnoću, s druge strane ne stiže mi očekivani poziv za eksperimentalnu očnu terapiju, ako jednom na papiru dobijem "smrtnu presudu" to je u redu, svi umiremo, ali ako napisano ne budem vidio pročitati, e to je već prava drama.
BURA nas je UMELA
komentatoricamicaa.blog.hr
u ovo vrime od godine kad od puste bure nemoš proć priko semafora ,Dalmacija < barenko oni stari dio kuć' od kamena > užge špakere i kuva malo žešću spizu recimo kaštradinu i raščiku da se čovik malo stepli iznutra, Familja je nekako više skupa jer se nikome ne iđe vanka po škuroj buri koja te deboto umete..
Ako je mlađi svit baci na tombolu, stariji na briškulu i trešete, dan se mrvu produljia pa ova bura i studen činidu da smo doma i bliže sebi i svojemu svitu.
Uveče se pravidu pršunate a i koji put baci pisma šoto voče
Kontrade i kalete čekaju bolja vrimena kad će se sist isprid svojih vrat, malo proćakulat i znat, da si živ ti i tvoji susidi u kali.
Tila sam zapravo reć , da je ovod najlipje živit na svitu , u ovoj ariji šta joj bura potaraca sve bakcile, očisti zrak - samo triba i u ovome znat guštat.
14
uto
01/25
APOLLINAIRE
starrynight2022.blog.hr
Mes ręveuses pensées pieds nus vont en soirée
- Palais, Guillaume Apollinaire
Što želiš ?– kaže mi.
thelightoftheuniverse.blog.hr
Kamo ide ovaj svijet? – upitah ga. Pogledao me je te mi kaže – milijarde ljudi bi trebalo pogledati u ogledalo da bi odgovorilo na to pitanje. Baš se glasno nasmijao. Nastavi – živite u svijetu gdje više od 90 posto ljudi ne poznaje sebe. Nije svjesno sebe. To je tako poražavajuće. Vi ste usredotočeni na zgražanje promatrajući posljedice, ali niste svjesni što je uzrok posljedica. Tu je ključ za promjenu.
Stao je ispred mene te me je pogledao ravno u oči. Kaže mi – Dinamiku vašeg svijeta određuju vaši osjećaji, a smjer vaše misli. I to je sva istina.
Okrenuo se i otišao svojim putem.
Hulje i bezdušnici
bijele-pahulje.blog.hr
Nemam u planu ništa,
ni danas ni sutra,
možda napišem jednu priču,
kratku, sažetu na arak papiru,
hoću da sanjam, samo nitko..nitko,
ako vam se i ne svidi neka ona živi,
hulje i bezdušnici bi rado da im se divi.
Radosti i smijeha,
ni u tragovima nema više,
zaokupljeni pobjedama,
poljane prekrivene ratnicima,
na kojima su makovi u žitu cvjetali,
siročadi bez oca i majke,
ko utjehu da im pruži.
Slavljenici smrti i bola,
uzdižu pobjede na Olimp boga,
lente i znamenje zlatno,
prekrivaju grudi pobjednika,
ako vjeruju i kažu da je Bog jedan,
zašto mu ubijaju djecu,
izbori su skoro bili,..slavi se zlo a ne živi.
Nježne noći, tiha jutra
necenitko.blog.hr
Zaštićeni slutnjom sreće
osluškivali smo zvijezde svu noć.
I znajući da je sreća unutarnje svojstvo
ćutili smo našu uzajamnu ljubav
kao komadić besmrtne ljubavi zvijezda.
Pa kad bi u svitanje zvijezde iščezle,
zaspali bismo u zagrljaju
i jednim se zamahom volje vinuli u visine,
sustižući njihov trag na nebu
nježnim, tihim obrtajem misli
u nepojamno.
Ove noći na ABC Lounge Music Radiju išle su ovakve nježne i tihe stvari:
13
pon
01/25
Zahvalna
kockavica.blog.hr
Čučim na raskrižju,
mrak je,
i hladno je,
Veselo dijete negoduje dok ga pridržavam lijevom rukom,
po asfaltu su mi se rasuli lijekovi,
ruksak s pelenama,
i torba,
u desnoj ruci držim mobitel,
javljam šefici da mala ima konjunktivitis,
otvaram bolovanje,
sutra je sud u tom i tom predmetu,
spis je kod mene na stolu,
jer sam ga proučavala da budem spremna,
znam ga napamet,
al od toga sad nikakve koristi.
Čekajući sa hrpom drugih roditelja i bolesne djece,
Veselo dijete je izašlo i ušlo sto puta,
pregledalo sve stolce, klupe i vrata,
sve naljepnice, plakate i obavijesti,
sve točke po podu,
odvelo me van pa unutra,
van pa unutra,
van pa u glavnu zgradu,
pregledalo kolica,
veliki kotač i mali kotač,
van pa unutra,
mali bijeli pas,
van pa unutra,
a onda pleši pleši pleši!
Mrdaj guzom,
mrda vrda,
pleši pleši pleši!
Kaže pedijatrica,
koliko vam bolovanja treba?,
reko koliko vi kažete,
na poslu me čekaju ko ozebli sunce,
al vrtić ne da povratak bez vaše potvrde.
Dva dana.
Kako bih se prošla ja grizla,
sad mi stoji ono napisano rješenje,
treba ga samo isprintati,
tko će na sud na raspravu,
a treba pozvat one stranke...
Oh kako bi mi bolovanje teško palo!
Sad mi je svejedno.
Radije bih da su mi djeca zdrava,
ali tko će i kako rješiti posao,
ili će stajat dok ne dođem,
potpuno mi je svejedno.
Veselo dijete spava kraj mene,
diše konačno kroz nos,
kapanje oka i mazanje je mučenje,
ali djeca brzo opraštaju,
vole nas unatoč svemu.
Nas nesavršene,
pokidane,
rasute ljude,
oni nježni,
savršeni,
rumeni.
Zahvalna.
UMORNE OČI
najljepsapoglavljaotuzi.blog.hr
Još jedna pjesma večeras...
UMORNE OČI
Umorne oči, umorne vjeđe - prošle su dugačak i dalek put;
Umorne od suza, umorne od grijeha – za uskrsnuće novo već ne žele čut;
Golgotom šibane, vječno ugibane – postojano sjaje svoju bol;
Samoćom potkovane, tragikom žigosane – iz duše prosipaju na živu ranu sol;
Nadama site, radostima gladne – spokojno čekaju nadolazeći kraj;
Nikad pognute, uvijek uspravne – već su prošle pakao, jel' sad na redu raj?
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr