Blog.hr

uto

11/25

U jednoj ubrzanoj partiji bijeli je upravo odigrao 85. Kh6 i nastala je pozicija na dijagramu:

d1025

Crni je bio oštrouman i mudro odigrao 85...Sf6 te nakon uzimanja bijelog h7 pješaka remizirao. Pažnju, međutim, privlači jedan drugi nastavak koji se mogao odigrati i koji na karakterističan način opisuje potpunu nepredvidivost skakačkih završnica:
85... Sxc3
Koji znak da stavimo nakon poteza? Uskličnik ili upitnik? Naravno da će bijeli uzeti crnog skakača na c3, jer boljeg poteza trenutno nema.
86. Sxc3

d1026

Ono što je jasno jest da se bijeli skakač protiv dva uznapredovala crna pješaka ipak ne može boriti.
86... b4

d1027

Čini se kako sve osim Sc3-a2 gubi odmah jer napuštanjem kontrole polja a2 crni a-pješak nezaustavljivo ide u promociju prema polju a1. Ali ni Sc3-a2 ne zadovoljava jer tada crni igra b4-b3 i skakač je nemoćan protiv dva vezana pješaka na 3. redu. Možete postaviti ovu poziciju na ploču i igrati koliko Vas je volja, ali dva pješaka ovdje jača su od skakača...
Pa ipak je bijeli taj koji dobiva!
87. Se4!!
Kakav preokret! Sad ništa, ali baš ništa ne može zaustaviti bijelog skakača koji će u dva poteza matirati crnog kralja!
87... a2 88. Sg5 a1=D 89. Sf7# 1:0

d1028

Završna slika. Uz svu materijalnu nadmoć crni nebi mogao spriječiti da mu kralj bude matiran na polju h8!

----------

Da bi dobili još potpuniju sliku ove završnice možemo se vratiti na poziciju prije 86. poteza crnoga:

d1029

Možda bi crni uvidio svoj promašaj iz prethodnog poteza pa bi se pokušao spasiti forsirajući pat tj. remi (budući da crni kralj na h8 ne može igrati) na način:
86...a2!? 87. Sxa2 b4!?

d1030

Napredovanjem b-pješaka crni bi pokušao isprovocirati bijelog skakača da tog pješaka uzme i tako ostvari svoju remi (pat) namjeru...

88. Sc1! +-

Ovdje ćemo stati sa daljnom analizom. Crni vuče i u slijedeća tri poteza on može izvući damu na b1, ali bijeli skakač u slijedeća tri poteza matira pomoću manevra: Sc1-d3-e5-f7 !

31 dan do Božića

kockavica.blog.hr

Kako bismo izbjegli komercijalizaciju,
pokušat ćemo učiti nešto novo,
svaki dan,
ili svaki drugi,
na kraju krajeva,
sada radim u školi,
i moja sveta dužnost je širiti znanje,
jer Znanje je moć!

Međutim, kako je ipak predbožićno vrijeme u pitanju,
moramo ga nekome posvetiti,
svima je jasno da to može biti samo i isključivo jedna osoba.

Brgljez.
Stoga ćemo i nastojati teme prilagoditi njegovim krilima.

Krenimo.

Danas ćemo naučiti tko je Vittorio Sella.

Zna li netko nešto o njemu?

Koliko ruku imamo u zraku?

Vittorio Sella bio je Talijan.
I bio je fotograf.
Rodio je se davne 1859.g.

Jednog dana odlučio je ići sa unukom
prvog talijanskog kralja vojvodom od Abruzza,
u brda,
točnije planine,
još točnije tam visoko na Karakorum.

Tko zna gdje je smješten Karakorum?

E pa blizu Brgljeza,
više manje,
u svakom slučaju bliže njemu nego nama.

I tako si je Sella zabrijao fotografirati planine.
Nešto ko naša V.,
al ona brije na hranu,
i ipak je razumnija,
ali to je ta muško ženska razlika,
i razlog zašto žene duže žive.
Mi ipak ne stavljamo glavu na panj zbog svake ludosti koja nam prođe kroz glavu.

Ali da se vratimo Vittoriu.

Da bi on to mogao,
fotografirati mislim,
s ondašnjom opremom,
to je ipak bio malo žešći pothvat,
to mu moramo priznati.

Oprema mu je težila kakvih 30 kilograma.
Onda nisu imali današnja lake materijale,
pa ti bicikl od karbonskih vlakana teži pol kile.
A ne ne, tada je sve bio stvarno,
a stvarnost je teška,
i što te ne ubije to te ojača,
i zato su tada ljudi bili jaki,
ili mrtvi.
A ne ko današnje pahulje od muškaraca i žena,
pa cmizdre po društvenim mrežama,
slabi i živi.
Najgora kombinacija.

Tada nije bilo ni društvenih mreža,
pa ako si i cmizdrio,
bar to nitko nije znao,
eventualno tvoja mama ili best frendić,
a i oni su to zaboravili pod teretom svojeg stvarnog teškog života,
zbog čega su morali ojačati ili umrijeti,
pa tako ništa nije ostalo ovjekovječeno internetskom vječnošću dostupnih informacija.

Al opet sam skrenula...

Vittrio Sella prvi je fotografirao K2,
i iako su mu mnogi negativi uništeni,
jer surovost planine ne pita,
ona je jedina i jaka i živa!,
njegov opus od kakvih 250 fotografija,
vrijedan je doprinos povijest ljudskog roda.

Za razliku od 250 selfija koje svaka šuša uplouda na net svaki dan.

Toliko za danas.

Zadatak za dz:

- pronaći informaciju da li je imao ženu i djecu
- izabrati njegovu naj fotografiju i obrazložiti izbor
- pronaći Karakorum na karti
- reći ne nepotrebnom zatrpavanju interneta

Putovanje (pjesmica iz Priručnika za djevojčice)

vermieterin.blog.hr

Idi zlato moje, idi za svojom zvijezdom
Pomest ću pred tobom sve puteve
Neka ti ceste budu suhe i ravne

Bura je, čisti nebo
najplavije plavetnilo
Beskraj j još veći
još beskrajniji udah
zraka u plućima

Raširi ruke koliko možeš
maksimalno
pokaži srce Suncu

Presložit ću zvijezde u povoljnije konstelacije
nek ti putokazi budu jasni
oprat ću stakla čarolijama
nek svjetlost uđe bez lomova

Bacit ću sve utege i spone
sve s tavana i sve to nas tišti odozgo
sve utege iz podruma i sve što nas priječi da isplivamo
i udahemo beskonačno

Mi,
kćeri svojih očeva
otplatit ćemo njhove dugove
pokrpati u sebi njihove rane
za našu djecu očistiti svoje puteve
od nekažnjenih grijehova
zatajenih

Kamuflirana autodestrukcuja

dusakojaluta.blog.hr

Kad ljudi pričaju o ovisnostima, uvijek se vrte iste riječi: droga, alkohol, kocka.
Kao da je to to. Kao da je ljudski mozak toliko jednostavan.

A meni je život, čini se, dodijelio VIP propusnicu za sve ostale ovisnosti o kojima se ne priča.
One koje nemaju ime, nemaju upozorenje na kutiji, nemaju helpline broj.
One koje se uvaljaju u tvoj život tiho, kao “samo faza”.
A onda shvatiš da si godinama taoc nečega što nitko ni ne prepoznaje kao problem.

Meni se to događalo opet i opet.
Maknem se od jedne stvari, jedva, mukom, zubima i noktima.
I taman kad pomislim “super, evo me, napokon sam slobodna”, hop, mozak mi nađe novu zamjenu.
Kao da ima kreativni odjel samo za autodestrukciju.

Prošla sam samoozljeđivanje.
Ne zato što sam “htjela pažnju”, nego zato što sam na sekundu htjela tišinu u glavi.
To se, naravno, nigdje ne priznaje kao ovisnost. Ljudi to svrstaju u nešto “drugo”.
Ali tko je to iskusio, zna da te povuče. Da te vraća. Da te uvjeri da je to jedini način da izdržiš još jedan dan.

Prošla sam izolaciju.
Na početku je to bilo “treba mi malo mira”.
Kasnije više nije bilo malo.
A ja sam se navukla na tu tišinu kao da je neka vrsta sedativa. Na svoja 4 zida kao najjači oklop.
Teško je objasniti ljudima koliko je lako naviknuti se na to da ti nitko ništa ne traži, da se ne moraš pretvarati, da samo postojiš u miru s vlastitim kaosom.

Prošla sam i hranu. I glad.
Faze u kojima mi je hrana bila sidro.
Faze u kojima mi je glad bila kontrola.
Ni jedno ni drugo nije “zdravo”, ali kad se izgubiš, uhvatiš ono što možeš.

I naravno, igrice. Mobitel. Kompjuter.
To se najlakše sakrije. Svi bulje u ekrane, pa nitko ne skuži da ja buljim iz potpuno drugih razloga. Ne zato što mi je zabavno, nego zato što mi je mozak u stilu: “Ajmo bilo gdje, samo ne ovdje.”

Ali dobro, te faze me uvijek puste.
Odnesu me do neke točke, pa me ispuste ko lošu naviku.
I onda si mozak opet nađe novu zamjenu.

Trenutno sam navučena na knjige.
Utonem u njih kao da me netko povukao ispod površine.
Pročitam 400 stranica u jednom danu kao da će mi netko dati medalju.
Ne spavam jer “ajde još jedno poglavlje”, a onda još jedno, pa još jedno,
i evo me u 4 ujutro, vodeći ozbiljan pregovor sama sa sobom oko toga mogu li sutra funkcionirati.
(I mogu, naravno. Tko je jednom bio funkcionalni ovisnik, zna taj skill.)

Jer ja sve svoje obaveze odradim.
Sva očekivanja ispunim.
Sve držim pod kontrolom da nitko ne pati zbog mojih bijegova u druge univerzume.

A onda, kad završim…
ja elegantno pobjegnem u književnost.
Mislim, realno, bilo je i gorih mjesta na kojima sam se izgubila.

Kad sve skupim, kad sve stavim na jednu hrpu, sve moje “faze”, “navike”, “probleme”, “bijegove”…
Svi imaju isti korijen.

Autodestrukcija.
Možda zvuči dramatično, ali meni je to najiskrenije ime.
Jer to je točno onaj obrazac koji me pratio:
tražiš nešto što će utišati kaos, što će te na tren izbaciti iz vlastite glave, što će te zadržati na površini još pet minuta.

Ljudi koji to nikad nisu doživjeli često ne razumiju.
Kažu “to nije ovisnost”.
Naravno da neće razumjeti, nisu bili "unutra".
Nisu osjetili kako je kad ti mozak doslovno traži bilo što samo da preživi.

I upravo zato o tome pišem.
Jer šutnja je najvjerniji saveznik autodestrukcije.
A meni je dosta toga da se sve ovo gura pod tepih kao “nepostojeće”, “pretjerivanje” ili “fazu”.

Nije faza.
Nego obrazac.
I ako ga ne prepoznaš, gutat će te cijeli život, samo u različitim oblicima.

Jin i njegov prijatelj Werner Riemann

nachtfresser.blog.hr

Uloga osobnog sjećanja u očuvanju tradicije

Prije dvije godine jednog sličnog neobećavajućeg jutra današnjem me zatekla vijest pri dnu jednog ne baš čitanog portala o smrti Wernera Riemanna, Brechtovog suvremenika i prijatelja te imitatora naročito njegove supruge Helene Weigel. Ove godine se ostvarila i njegova zamisao da se dvorište unutar kazališta Berliner Ensemble nazove njenim imenom, pronađe u podrumima klupica bačena pod bivšim intendantom, renovira i postavi uz njenu bistu također u dvorištu.
Nakon umirovljenja se posvetio vođenjima kroz unutrašnjost Brechtovog kazališta, bio je živa enciklopedija i njemu su dolazili i ljudi iz cijelog svijeta po informacije o životima Weigel i Brechta, koje bi onda dodavali svojim doktorskim dizertacijama, kao ravnopravan dokument onim pisanim, kako je to lijepo opisano u blog postu gore linkanom. O ulozi osobnog sjećanja u očuvanju i oblikovanju tradicije mogla bi se također napisati zanimljiva dizertacija.
Ja ovaj post posjećujem ipak prijateljstvu mog psa gospodina Jina i Wernera Riemanna, koje je započelo na prvom vođenju kroz kazalište kojem smo prisustvovali, a stigli smo zadihani tik prije zaključavanja velikih kazališnih vrata. Riemann je već grupi držao uvodni govor, koji je, improvizirajući kao i uvijek, poslije smo to naučili, prekinuo, ispričao se grupi, te se progurao kroz nju ne bi li osobno upoznao gospodina Jina i uručio mu poklon dobrodošlice, koji je izvadio iz unutarnjeg džepa. Jin je najprije upitno pogledao mene, kad sam klimnuo glavom, s guštom ga pojeo.
Kad smo zadnji put ušli u Berliner Ensemble, godinu prije covida, bili smo već stari poznanici, opet smo stigli u zadnji moment, vođenje je već trebalo početi. Riemann nam je klimnuo glavom u znak prepoznavanja, okrenuo se i nestao ovaj put bez isprike. Nije ga bilo neko vrijeme, vratio se nezadovoljan , Jin se zajurio prema njemu, nasmijao se i ovaj put rekao grupi, oprostite još malo ćete pričekati, a nama dodao, nabavio sam nešto posebno za njega, nije vas dugo bilo, bio sam siguran da mi je u kancelariji, ali eto, ne mogu naći, ali bez brige, znam gdje mogu nabaviti nešto drugo. Vratio se sad on zadihan, zamolio sam da sačeka sekundu, da drugarica za moj blog fotografira povijesnu primopredaju između starih prijatelja.
Ovaj kratki filmić sam stavio samo da se tko želi uvjeri u praktičnu genijalnost vječne intendantice Helene Weigel, zamolila vlasti DDR-a i dobila kotače uništenih ruskih tenkova pri oslobađanju Berlina i upotrijebila ih za stvaranje velike pokretne pozornice svog kazališta, isto smo saznali iz svjedočenja Wernera Riemanna...
Nakon spomenutog zadnjeg vođenja, jedno vrijeme smo šetali kvartom i razmjenjivali dojmove, naletio je Riemann odlazeći doma pa smo još malo popričali. Rastali smo se i drugarica je predložila da još jednom prođemo pokraj kazališta, kao što je sumnjala ipak je nekoliko svjetala zaboravio ugasiti pa su nastavila gorjeti dalje u noć, čovjek je imao 83 godine i moralo se to negdje primjetiti.

Perfidni pal

baton.blog.hr

"Perfidan" znači podmukao, lukav, nepošten, lažljiv i zlonamjeran. Osoba koja je perfidna prikriva svoje prave namjere ili osjećaje i iskorištava povjerenje drugih za postizanje cilja."

Na našim blogerskim stranicama smo nažalost "prisiljeni" gostiti perfidnog pal-a, tipa koji ime Rusija, čak i u pisanom obliku, izgovara s škrgutom zubi, izražavajući beskrajnu i bolesnu mržnju, atipičnu kršćanskoj duši.

U svom posljednjem izljevu mržnje, perfidni pal, na podli način, roni suze za ukrajinskom djecom i zločinom koji se možda dogodio a možda i nije, jer perfidni pal obmanjuje čak i ako govori istinu.

Roniti suze za gorkom sudbinom djece je najčišći ljudski osjećaj, jer djeca su nevina u svakom kontekstu. Ali ne i za pal-u koji taj osjećaj koristi kako bi obmanuo iskrene osjećaje onih koji ne poznaju njegovu zlobu.
Da je pal-u stalo do djece, ronio bi suze i za ruskom djecom, ronio bi suze nad sudbinom djece Donbasa, njih 254 stradalih u namjernom granatiranju škola od 2014 do 2022. Ronio bi suze nad sudbinom 149 ubijena civila (609 ozlijeđenih, pretežno mladih koji su išli na koncert) u terorističkom napadu na velikom tržnom centru Crocus City Hall u Moskvi, među kojim i 11 djece za kojim pal nikad suzu nije pustio, možda samo zato što su Rusi, ili zato što su ubojice unajmili njemu dragi Ukrajinci.

Pal-u u biti i nije stalo do Ukrajinaca a još manje do njihove djece, kao ni cijeloj Europi niti SAD-u, koji su rat organizirali, pripremili i sproveli, i koji ne žele da rat stane ni nakon 2 milijuna mrtvih Ukrajinaca.
Rat koji je započeo iz jednostavnog razloga što je perfidni zapad pomislio da bi bilo dobro posjedovati 80 bilijuna vrijedni ruski energetski potencijal, a da o rijetkim mineralima i ne govorimo, ali kako bi pal, bez intelektualnog potencijala i zaslijepljen mržnjom sve to mogao znati.
Ali tu je, oduvijek prisutna, bolesna mržnja spram Rusije, koja se može opravdati samo perfidnošću, tim ubojitim oružjem svih lažova na svijetu.

Kokosovi poljubčki

modrinaneba.blog.hr

Svuda miriše na kokos u stanu a idu u slast kad vani pada kiša

Foto: moja osebno

Djeco, pijte odgovorno!

radivjetra.blog.hr

pon

11/25

Mihaelu Proceku pobjeda na glavnom turniru Međuškolske

gogame.blog.hr

Međuškolska go liga 2025/26
Osnovna škola Eugena Kumičića, Velika Gorica
Subota, 22. studeni 2025.

Na samom kraju studenog i u snijegom prekrivenoj Velikoj Gorici, održano je drugo natjecanje ovosezonske Međuškolske go lige. Osnovna škola Eugena Kumičića je ugostila brojne učenike iz mnogih škola, čak iz četiri županije. Sveukupno je nastupilo 24-ero natjecatelja u tri konkurencije, od kojih je četvrtina počela igrati go unutar posljednja 2 mjeseca, time nam predstavivši novu generaciju sudionika naših edukacijskih programa.

U najjačoj konkurenciji smo imali četiri igrača. Iz razloga što se broj natjecatelja tek kasnije nadopunio, oni su više igrali međusobne partije. Roko Crvelin, koji se sasvim nedavno vratio sa natjecanja iz Kine i Koreje i osvojio majstorsku kategoriju 4 dan, dva puta je nadjačao domaćeg Karla Vlahovića, a domaći Jakov Sičić grđevačkog Danijela Proceka.

Mj. Ime i prezime Kat Dr Klu Pob 1.k 2.kCrvelin Roko 4d HR Vrba 2 3+ 3+Sicic Jakov 2k HR VGor 2 4+ 4+Vlahovic Karlo 2d HR VGor 0 1- 1-Procek Danijel 6k HR VGrd 0 2- 2-

U glavnom turniru je sudjelovalo 15 natjecatelja. Zapravo smo imali dvije jakosne polovine koje su se ponešto razdvojile. Najiskusniji Mihael Procek se u potpunosti istaknuo sa svim pobjedama, te je za njim iskočila Nika Turkalj kojoj je ovo bio drugi turnir. Svi ostali u gornjoj polovici su bili poprilično izjednačeni, međusobno se pobjeđivali, te je redoslijed mogao biti sasvim drugačije posložen unutar samo malo drugačijih okolnosti.

Donji dio turnira je ugostio mnogo novih i manje iskusnih natjecatelja, koji su imali priliku ogledati se sa jačima, ali odigrati i mnogo međusobnih partija. Za njih je Međuškolska go liga posebno važna, jer često predstavlja jedinu priliku za sudjelovanje na natjecanjima, a koja ponajviše donose motivaciju i mogućnost usporedbe i suočavanje sa teškim potezima i suparnicima. Još važnije, jedinstvenu priliku za napredovanje, kao i ono čemu se svi nadamo: dugotrajnije sudjelovanje i upoznavanje kamenčića.

Pogledajte tablicu glavnog turnira na EGD-u.

Mj. Ime i prezime Kat Dr Klu Pob SoS SoSS 1.k 2.k 3.k 4.kProcek Mihael 18k HR VGrd 4 11 29 3+ 7+ 2+ 4+Turkalj Nika_Jr 20k HR GKIN 3 9 34 5+ 10+ 1- 8+Car Zora 19k HR Inse 3 8 37 1- 5+ 13+ 6+Milovic Magdalena 23k HR GKIN 3 6 33 13+ 14+ 8+ 1-Radulovic Sara 20k HR Krnj 2 10 26 2- 3- 6+ 9+Rakvin Petra 22k HR GKIN 2 6 35 10+ 13+ 5- 3-Karapetric Gabrijel 18k HR VGor 2 6 30 12- 1- 10+ 13+Letinic Noa 27k HR VGor 2 6 26 14+ 15+ 4- 2-Bartolac Luka 27k HR GKIN 2 3 17 0- 11+ 15+ 5-Horvat Mateo_M 22k HR Krnj 1 7 27 6- 2- 7- 14+Pavlovic Marta 30k HR Vrba 1 2 8 15+ 9- 0- 0-Procek Danijel 6k HR VGrd 1 2 6 7+ 0- 0- 0-Zdjelar Emil 22k HR Krnj 0 10 26 4- 6- 3- 7-Horvat Andrea_M 25k HR Krnj 0 6 19 8- 4- 0- 10-Horvat Toni_M 25k HR Krnj 0 5 11 11- 8- 9- 0-

Treća skupina se u potpunosti sastojala od novih sudionika, koji su sasvim nedavno upoznali crne i bijele kamenčiće. Igrali smo na maloj 9x9 tabli, po punim pravilima. Ovo natjecanje je bilo zamišljeno kako bi pružilo priliku za sudjelovanje onima kojima je igra na velikoj tabli još uvijek po nešto teška i zahtjevna, kako bi se ubrzano postepeno mogli pridružiti ostalima. Ova skupina će već sljedeći tjedan, na Prvenstvu Hrvatske za mlade u Konfucijevom institutu, igrati uglavnom na srednjoj tabli.

Treći turnir je imao više izmjena, kasnih ulazaka i ranih izlazaka iz turnira. Luka Bartolac je ostvario dvije pobjede, pa se pridružio glavnom turniru, gdje je uzeo još dvije. Zbog toga nismo dobili jasno izraženo natjecanje, ali jesmo dobili priliku da svi odigraju, isprobaju natjecanje i korištenje satom za igru i da upoznaju svoje nove suparnike-prijatelje. Uz sakupljene 3 pobjede možda su se ponešto više istaknuli Sara i David, ali i Vanja sa samo pola pobjede manje. Treba istaknuti i Gabrijela, koji se našao između svih navedenih promjena, bila je tu i Andrea koja nam se pridružila iz glavnog turnira, ali i jedan Sven koji tek ide u prvi razred i redovno dolazi na go i koji će za dvije tri godine zacijelo biti na vrhu svih tablica.

Za kraj ćemo najaviti sljedeći turnir Međuškolske go ligu negdje u veljači. Prije toga se nadamo kako će se svi okupiti i sljedeći tjedan na državnom prvenstvu za mlade. Još važnije, kako će nastaviti dolaziti u svoje grupe u svojim školama i knjižnicama i nastaviti učiti i igrati igru go.

Pripremio: GoZvonko

Kad se svijesti ne poklapaju

kejtoo.blog.hr

Ima li smisla raspravljati o određenim stvarima/temama ako sugovornici nisu na istoj razini svijesti? Mislim da nema ukoliko se ne slažu oko temelja. Svatko ima svoje temelje tj. perspektivu gledišta od koje polazi i ako ne gledaju istom perspektivom, umjesto da se raspravom nadopunjuju, samo će se sukobiti i rasprava će postati puko natjecanje i nadmetanje dvaju ega. Budimo realni, vegani se nikad neće složiti sa svejedima, vjernici sa nevjernicima. To su samo dva primjera koje sam se sjetila. Zašto onda uopće dvije suprotnosti ulaze u raspravu? Jedan razlog je provokacija, drugi nadmetanje, treći nametanje. Nijedan nije u redu. Zato je puno bolje kad se suprotnosti jednostavno ignoriraju.

You're My World

modrinaneba.blog.hr

Izvještavanje o održivosti više nije opcija - već strategija preživljavanja

lankd.blog.hr

Danas više nije pitanje hoće li poduzeća brinuti o okolišu i ljudskim pravima, pitanje je kako to rade i koliko su transparentna? Europska unija svojim regulativama, poput Direktive o korporativnom izvješćivanju o održivosti (CSRD) i Direktive o dužnoj pažnji za održivo poslovanje (CSDDD), postavlja jasne standarde: poduzeća moraju pratiti i izvještavati svoj utjecaj na okoliš, društvo i upravljanje. Za mnoga poduzeća to znači promjenu paradigme. Nije više dovoljno reći "mi se trudimo smanjiti emisije", sada se traži konkretna analiza: kolike su emisije, koji rizici postoje u lancu vrijednosti i kakav je njihov utjecaj na financijsku stabilnost i strateške odluke poduzeća. Ovdje dolazi do izražaja koncept dvostruke materijalnosti, koji zahtijeva da poduzeća sagledaju utjecaj sa dvije strane - kako ona utječu na okoliš i društvo, ali i kako ti utjecaji utječu na njih same.

Europska komisija je u veljači 2025. predstavila Omnibus I paket pojednostavljenja, koji olakšava primjenu CSRDa i CSDDDa. Prag za obvezno izvještavanje podignut je na poduzeća s više od 1.000 zaposlenika, čime bi oko 80/% poduzeća bilo izuzeto iz obveze. Smanjuju se zahtjevi za podatke i odgađa se primjena regulativa, što daje dodatni prostor poduzećima da se pripreme. No, pojednostavljenja ne smiju značiti gubitak transparentnosti, investitori i javnost i dalje očekuju pouzdane, usporedive i digitalno dostupne podatke.

Primjer hrvatskog poduzeća koje aktivno provodi ove standarde je Atlantic Grupa, koja kroz sustavna izvješća prati i smanjuje svoj okolišni utjecaj, optimizira lance opskrbe i investira u projekte društvene odgovornosti. Poduzeća u EU i Hrvatskoj sve više shvaćaju da dužna pažnja nije samo formalnost - ali koliko daleko idemo? Istraživanja pokazuju da većina želi da obveze obuhvate cijeli lanac vrijednosti, jer fokus samo na izravne partnere ostavlja stvarne rizike nereguliranim. Omnibus I paket pojednostavljenja zvuči lijepo na papiru, ali postavlja pitanje: pojednostavljujemo li samo papirologiju ili doista gradimo održive i odgovorne lance opskrbe? Transparentnost nije birokracija, ona je temelj povjerenja, dugoročne otpornosti i reputacije. Ako poduzeća žele preživjeti u 21. stoljeću, ignoriranje ESG-a više nije opcija, to je strateška nužnost. Omnibus I donosi ravnotežu između smanjenja administrativnog tereta i očuvanja odgovornosti, ali poduzeća koja ozbiljno shvate održivost već danas grade konkurentsku prednost. Strateško upravljanje ESGom nije trošak, već investicija u dugoročno stabilno i konkurentno poslovanje.

Izvori:
https://www.atlanticgrupa.com/en/news/atlantic-grupa-becomes-esg-champion-in-croatia/
https://www.europarl.europa.eu/topics/hr/article/20221110STO53001/odrzivo-poslovanje-sto-eu-ocekuje-od-poduzeca
https://financije.hr/hrvatske-tvrtke-zadovoljne-eu-direktivom-o-odrzivom-poslovanju/
https://eufondovi.gov.hr/komisija-pojednostavnjuje-pravila-o-odrzivosti-i-ulaganjima-eu-a-vise-od-6-milijardi-eura-ustede-na-administrativnim-troskovima/

31 dan do Božića

supatnikll.blog.hr

Liječnici u Zagrebu su do pola porodili dijete, intubirali ga, drugi tim je odradio pripremu i stabilizirao dijete, treći tim je na pola rođenom djetetu operirao tumor koji ga je životno ugrožavao.

Vjerojatno sam nešto u redoslijedu pogriješio, potrudite se sami, vjerujte mi na riječ vrijedno je truda, iako nije izazvalo ni približno toliko pažnje kao kad neko nešto ukrade, ili kad Severina padne na pozornici, ili kad se Meri Goldašič razvodi.

Dječak je danas star mjesec i pol dana, u statusu zdravog djeteta uz obavezu liječničke kontrole jednom mjesečno narednih tri godine.

Uglavnom šanse za ovakav rasplet su bile minimalne, ali eto majka nije iskoristila pravo na izbor, liječnici nisu odustali. Nego su uradili nešto što nikad prije nisu, a možda je i neki Buda pomogao, koga briga, koji je uostalom smisao Božića.