Sve kategorije po listama

Don't know much about history

baton.blog.hr

Kaja Kallas i dalje zvuči ludo.

„Moramo gledati stvari razumno. Imamo jednog agresora i jednu žrtvu. A oni koji stvarno trebaju sigurnosne garancije su Ukrajina, a ne Rusija. Kao što sam već rekla, tijekom proteklih stotinu godina Rusija je napala najmanje 19 zemalja, neke od njih tri ili četiri puta. Nijedna od tih zemalja nikad nije napala Rusiju. Stoga joj nisu potrebne sigurnosne garancije. Sigurnosne garancije su potrebne svima drugima.”

Ali povijest govori drugačiju priču ... Rusija je posjećena s osam glavnih invazija europskih zemalja ili koalicija pod vodstvom Europe od 1600., a četiri puta od 1900. godine:



Sumnjam da većina Europljana zna koliko se europskih zemalja borilo sa strane nacističke Njemačke u Drugom svjetskom ratu ... Bilo je 13:



Ruska vojna zanimanja i aneksije od 1800. godine ograničeni su na područja na njenoj granici. 1877. godine, u sklopu turskog –ruskog, Rusija je oslobodila Bugarsku, Rumunjsku, Srbiju iz Osmanskog carstva. Rusija nije zaslužna za invaziju na Francusku 1814. godine jer se borila zajedno s drugim europskim zemljama. Francuska pod Napoleonom napala je Rusiju 1812. ( katastrofalna kampanja koja je uništila Grande Armée). Od 1813. – 1814, Šesta koalicija(Rusija, Prusija, Austrija, Švedska, Britanija i mnoge njemačke države) borili su se protiv obrambenog, a zatim ofanzivnog rata protiv Napoleonske Francuske. Ruske, pruske i austrijske vojske prešle su Rajnu u Francusku početkom 1814. godine, porazile Napoleona u nizu bitaka (uključujući bitku za Pariz) i okupirale francusku prijestolnicu. Car Alexander I osobno je ušao u Pariz na čelu koalicijskih snaga.

Ne znam je li Kaja Kallas jednostavno neobrazovana ili jednostavno glupa. Bez obzira na to, njezin pokušaj slikanja Rusije kao imperijalističku silu u namjeri osvajanja Europe samo je još jedna manifestacija projekcije ... Rusija ne želi nijedan europski teritorij, ali isto se ne može reći i za Europljane.

Za to postoji jedan logičan razlog. Europa nema baš ništa što bi Rusija željela, ama baš ništa!.
za razliko od Europe, Rusija ima ama baš sve što Europa želi, od plina, nafte, rijetki metali, široka i plodna poljoprivredna zemljišta, stvari bez kojih upravo sad Europa propada na očigled.

"CVIJET U PUSTINJI" - JADRANKA VARGA, MOJA NOVA 31. ZBIRKA POEZIJE

shadowofsoul.blog.hr

ISBN kod NSK RH 978-953.354.374-1
slika: Nenad Grbac


"Nova knjiga na portalu https://digitalne-knjige.com/ -

"Cvijet u pustinji", Jadranka Varga
https://www.facebook.com/varga.jadranka/ "


CVIJET U PUSTINJI - Jadranka Varga https://www.facebook.com/varga.jadranka/
napisano: 20.7.2025. u 16:30h

Kao cvijet u pustinji
život me ovdje donio
i ostavio samu,
a sa sobom dušu mi odnio.

Kao pustinja duga
žalost mi je u duši,
a zid oko mene
to ne može da sruši.

Kao cvijet u pustinji
koji stoji sam u noći
i moj život tako ide,
a pitam se dokad će moći?


SKRIVENA - Jadranka Varga https://www.facebook.com/varga.jadranka/
napisano: 1.10.2025. u 10:00h

Zamotana u svoje misli kao najljepšom nježnom svilom provirila sam u ovaj jesenji dan.

Iako me čudne misli obilaze, one samo u ponor silaze i više se ne javljaju.

Još uvijek imam to nešto moje u meni, duboko skriveno i tajnom pokriveno.

Krila noći su odletjela, zlatna boja jutra je sletjela i lice mi obasjala.

Ipak, u sebi sam još uvijek ona ista, duša mi je bijela i čista, skrivena od pogleda i nikome sebi prići ne da.

Ona druga ja je vani, ona živi ovaj život, dok ona prava ja u svojoj bijeloj duši skriveno spava.



slika: Nenad Grbac


"Zbirku poezije "Cvijet u pustinji", Jadranka Varga https://www.facebook.com/varga.jadranka/ predstavit ćemo uz pomoć recenzije knjige:


Jadranka Varga - "CVIJET U PUSTINJI", MOJA RECENZIJA

Cijenjeni čitatelji!

Ispred Vas se nalazi Jadrankina 31. zbirka poezije, ovoga puta u nešto drugačijem ruhu.

Emotivan je to probir, varirajućih raspoloženja, dojmova i zaključaka. Njezina interpretacija događaja, izrazito je vjerodostojna, s tendencijom pažljivog iščitavanja novih redaka.

Između listova se krije fenomenalan talent, isprepleten razočaranjima, tjeskobom i umijećem baratanja metaforama. Ona dočarava težinu svakoga slova. Dok, s druge strane, u isti mah, ostavlja bez daha, ali i intrigira zaljubljenike u pisanu riječ.

Autorica je nadasve iskrena, surova, ogoljena do kraja u svojim previranjima uma. Dinamika je polagana, prava jesenska, pomalo sumorna i povučena u svoje odaje. No, naša Varga nije pesimistična. Dapače, hipersenzibilna je duša sa sjećanjima brojnih prošlih života. S tom mudrošću raste, napreduje i eliminira zlobne pojedince iz svoga vidokruga. Iz njenih strofa možete podosta naučiti.

Ovdje se isprepliću motivi: vjere, ljubavi prema bliskim osobama, brige o ljubimici Maši, sanjarenja, nostalgije za davnim trenucima, tiha čežnja i snatrenje ka budućnosti.

Svakome bih preporučila da zaviri u čaroban svijet ovoliko svestrane autorice! Srca će vam zadrhtati, a razbor, utoliko zamišljati pjesničke slike, ove nadarene eminentne gospođe.

S izrazitim poštovanjem, spisateljica Lorena Galeta

Onako usput ćemo spomenuti da je i ta knjiga dostupna i u Epub i PDF formatu (formati namijenjeni čitanju knjiga na tabletima i mobitelima).
Tu knjigu, baš kao i sve naše ostale dosad objavljene digitalne knjige, moći ćete preuzeti s našeg portala tako da svojim mišem kliknete na link:

https://www.digitalne-knjige.com/varga31.php

te pažljivo slijedite daljnje upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.

Posebno ćemo spomenuti i činjenicu da su sve digitalne knjige objavljene na našem portalu uključene u sustav ISBN (International Standard Book Number ili međunarodni standardni knjižni broj).

Time se te knjige i pravo izjednačuju s tiskanim knjigama što je posebno važno za sve autore knjiga objavljenih na našem portalu, jer se time i digitalne knjige objavljene u našoj nakladi, odnosno na portalu www.digitalne-knjige.com, priznaju kao objavljena djela.

Nadamo se da ćete posjetiti stranice našeg portala te da ćete biti zadovoljni kvalitetom i atraktivnošću materijala, koje vam nudimo.
Srdačan pozdrav

Uredništvo portala https://digitalne-knjige.com/

Hvala mom uredniku i izdavaču gsp. Nenad Grbac na još jednoj odlično izrađenoj mojoj 31. zbirci poezije "CVIJET U PUSTINJI".


slika: Nenad Grbac

Catfishing

fragmenti2.blog.hr

Catfishing je pojam za stvaranje lažnog online identiteta (profila) na društvenim mrežama, forumima ili aplikacijama za upoznavanje, s ciljem obmane druge osobe, najčešće u emotivnoj ili romantičnoj vezi, kako bi se iskoristile njene ranjivosti, osjećaji, ili čak za financijsku korist, ucjenu, ili zabavu. Osoba koja to radi ("catfisher") koristi lažne slike, imena i životne priče, izbjegava video pozive i susrete, i manipulira žrtvom, koja je često usamljena i traži ljubav.

Ključni elementi:

- Lažni identitet: Korištenje tuđih (ili izmišljenih) fotografija i podataka.

- Emocionalna manipulacija: Gradi se lažna bliskost i povjerenje, često uz "love bombing" (prekomjerno izražavanje ljubavi).

- Izbjegavanje stvarnosti: Ne želi se čuti preko telefona, ne želi se na video poziv, odgađaju se susreti uživo.

- Motivi: Mogu varirati od dosade i niske razine samopouzdanja, do financijske prevare, osvete ili seksualnog iskorištavanja.

- Posljedice: Teške emocionalne posljedice za žrtvu (tuga, sram, bijes, gubitak povjerenja).

Kako se prepoznaje:

- Uvijek ima izgovor zašto ne može video poziv ili susret.

- Profil mu je previše "savršen" (profesionalne slike, malo prijatelja).

- Traži novac ili vrlo intimne podatke/fotografije.

- Pojavljuju se nedosljednosti u pričama.

Porijeklo imena:

- Postalo je popularno nakon dokumentarnog filma "Catfish" (2010.) i MTV serije o tome.

- Naziv potječe od priče o načinu na koji se bakalar (cod) prevozio s ribom (haddock) kako bi ostao svjež, te se paralela povlači s ljudima koji "podgrijavaju" situacije online.





Iskočio mi je u filmu ovaj pojam pa sam pomislila kako bi bilo zgodno iskoristiti ga u novom postu. Namjeravala sam to napraviti uz pomoć nekakvih poznatih mi primjera, situacija s elementima donekle sličnim onima iz gornjeg teksta ... ali me do danas već obišla volja pa sam samo prepisala to što mi je ponudila umjetna inteligencija.

Inače, kod drugog čitanja (u oblaku parfema Cosmic (kategorija - čist' solidno za male pare)) nalazim u svom ponašanju neke slčnosti s ovim predatorima... recimo - ja se isto ne bih ni sa kime susretala, a ni video veze ne dolaze u obzir, čak ni mejlanje. Ne volim iznositi puno podataka o sebi, smatram kako se to nikoga ne tiče (a i onaj strijelac u meni vječito strahuje od bilo kakvog sputavanja)... mada, na kraju jesam i dosta otkrila jer je to ipak puno jednostavnije od nošenja tereta misterija u nastajanju i zabadanja tuđih noseva (dajte ljudima što traže i više im nećete biti zanimljivi...).

Eh, da, pa kome se sviđa, kome ne...
I da, čovjek teško može znati koja maska se krije iza kojeg lica... al' kad sam ja u pitanju, u jedno uvijek možete biti sasvim sigurni, a to je da od mene nikada nećete doživjeti prekomjerno izražavanje ljubavi :)))

Susreti nesusretljivih svjetova

nachtfresser.blog.hr

Ništa u ovoj kući ne mogu pronaći pa ni svoju prošlost, nije ni čudo koliko se suprotstavljenih svjetova u njoj sastaje. Kad sam nakon dugog vremena sreo H-u na Korzu (nakon njenog boravka u Indiji) samo je pozdravni poljubac bio normalan, kad je spomenuto davno vrijeme našeg druženja, one lude ratne godine kad smo kao Iranke danas živjeli paralelne živote, stresla se:"Brrr, ne volim se ni sjetiti te Sodome i Gommore..." Ja pak to isto vrijeme pamtim kao doba nevinosti.
Sjećam se istina onog jutra, kad smo Sr. i ja pili kavu(da, i ja sam u jednom od proteklih života pio kavu i pušio), dok je ona polugola preskakala po podu spavače u vrećama, što izbjeglice, što partijanere, za stići do kupaonice, Sr. joj je buljio u dupe i ponavljao:"Jebote ja nešto ovako dobro dugo nisam vidio!" Sr. doduše nije nikakvo mjerilo, par godina kasnije je završio na odvikavanju od alkohola i droga, zatim logično na psihijatriji, na društvenim mrežama sad, provirio sam, pozira brkat u odijelima i s kravatom, a dosegao je i samo dno, bio je na Tomsonovom koncertu.



S druge strane blogerske susrete, kako one u reali tako i zanimljivije virtualne, u svako doba umijem prepričati. Tako sam u jednom banalnom svakodnevnom postu, svakako jednom od najbeznačajnijih tog mjeseca, pisao kako Jin i ja sjedimo na klupici/ležimo na podu i gluvarimo čekajući drugaricu koja unutra nešto kupuje, promatramo žene koje užurbano prolijeću i svaku dvadesetu, iole zanimljivu nekim detaljem, snimimo. Na to je bloger Pametni zub ostavio jedan od svojih promišljenih komentara, koji nije bio vjerojatno toliko epskih razmjera moćan, no nakon toga ja duh trgovačkih centara ipak osjećam nekako drukčije. Zahvaljujući tome nije me ni iznenadilo, kad Jinu i meni nije dopušten boravak ni na nedopustivo blatnom prostoru ispred sale u kojoj se održavao Interliber (već tad je naš pulski sajam knjiga bio daleko kvalitetniji), ali nas je toplo prigrlio i u društvo primio obližnji trgovački centar za bacanje vremena. Ukratko sva ta izgubljena vremena, u kotlu najbesmislenije od svih groznica, one potrošačke, jer mi smo termiti koji svojim postojanjem razgrađujem iznutra bit tih velebnih građevina, čekajući da se jednog dana skrhaju u vlastitu prašinu, su odjednom imala smisao. Eto što sve može postići jedan blogerski komentar, blogera, koji me potpuno razumio i doprinijeo da i ja sam sebe mrvicu bolje razumijem.
p.s.
Radenska je na akciji, ali u pakiranjima po četiri koja treba naći, pakiranja po šest su u izložena u prvom planu. Guštanje lovca koji je ulovio plijen:

Zašto EU Omnibus nije samo još jedna regulativa

minks.blog.hr

Kada se spomenu nove EU regulative, prva asocijacija često su birokracija i dodatni troškovi za kompanije. Iskreno, i sama sam EU Omnibus u početku doživljavala kao još jedan „paket pravila“ koji se tiče uglavnom menadžmenta i izvještavanja. No što više razmišljam o tome, sve mi je jasnije da se takve regulative ne odnose samo na kompanije, nego i na ljude koji u njima rade.
EU Omnibus ne mijenja ciljeve održivosti, nego pokušava pojednostaviti način na koji se oni provode. Drugim riječima, poruka ostaje ista: očekuje se da poduzeća budu odgovorna prema okolišu, društvu i zaposlenicima. Ono što se mijenja jest činjenica da se ta odgovornost više ne može svesti samo na dobrovoljne inicijative ili lijepe izjave.
Za mlađe generacije zaposlenika, posebno generaciju Z, ovo je važan signal. Sve više njih želi raditi u kompanijama koje znaju objasniti zašto donose određene odluke i koje su spremne preuzeti odgovornost za svoj utjecaj. Kada EU jasno postavi okvir, zaposlenici lakše razlikuju stvarnu društvenu odgovornost od pukog „greenwashinga“.
Zanimljivo je da se ovdje ponovno vraćamo na pitanje svrhe poslovanja. Ako kompanija održivost doživljava samo kao obvezu koju mora „odraditi“, to se vrlo brzo osjeti u organizacijskoj kulturi. S druge strane, kompanije koje EU Omnibus koriste kao priliku da jasnije definiraju svoje vrijednosti i odnos prema društvu mogu time ojačati povjerenje zaposlenika.
Iz perspektive nekoga tko tek ulazi na tržište rada, ovakve regulative mi djeluju kao svojevrsna zaštita. One ne jamče savršeno poslovanje, ali postavljaju minimalna očekivanja i smanjuju prostor za neodgovorno ponašanje. To znači da posao sve češće biramo ne samo prema plaći, nego i prema tome kakav sustav vrijednosti stoji iza kompanije.
EU Omnibus me podsjetio da društvena odgovornost poduzeća više nije stvar izbora. Ona postaje dio šireg okvira u kojem kompanije moraju znati odgovoriti na jednostavno, ali ključno pitanje : zašto postoje i kome zapravo stvaraju vrijednost.

10 dana do Božića

kockavica.blog.hr

Dolazim na posao lagana,
odlazim s posla lagana.

Još uvijek se čudim,
još uvijek čekam ratni poklič,
još ne vjerujem,
ovakva radna mjesta postoje,
di je kvaka?

Jahve je pastir moj:
ni u čem ja ne oskudijevam;
na poljanama zelenim
on mi daje odmora.
Na vrutke me tihane vodi
i krijepi dušu moju.

Odmaram,
psihički,
fizički,
moje tegobe,
uzorkovane perimenopauzom
(ne idem više doktorima,
žena sam,
samo sam zaboravila na to),
su se ublažile.
Moje srce ne preskakuje više,
i puno rjeđe bez razloga lupa.

Prošla sam hrpu doktora i pretraga,
da bi mi na kraju Instagram,
i žene koje su posvetile svoje profile perimenopauzi,
objasnile sve moje simptome.

Neracionalan pristup,
slažem se,
ali izgubili smo pleme,
više ne mogu pitati plemensku vračaru što mi je?
Moram pitati internetsku vračaru,
provjeriti s vlastitom intuicijom,
i onda razumu reći laku noć,
ovo nije tvoja bitka,
ovdje su neke druge sile u pitanju.

Prozori su oprani,
lampice postavljene,
bijelom kreda-pisaljkom
cure su nacrtale selo i grad,
jaslice i crkvu,
objesili smo vjenčiće
što sam ih prije par godina radila od brezinih grana,
adventski kalendari se uredno njupaju,
čokoladica po čokoladica.

A prije spavanja čitamo Snježnu sestru,
priču o Hedvigi i Kristianu,
o gubitku,
i tuzi koja može biti paralizirajuća,
i govorenju koje može biti oslobađajuće.
Čitamo ju samo u adventu
jer se radnja odvija pred Božić.

Divno je vidjeti Božić kroz oči mlađe,
koja ga s dvije godine sada prvu put svjesno doživljava.

Kad želiš nešto što si prošao,
ponovno doživjeti,
ponovno prvi put gledati neki film
koji već znaš napamet,
ili opet prvi put pročitati knjigu,
ili obići neko mjesto,
ili ponovno prvi put upoznati neku osobu,
samo moraš povesti sa sobom osobu kojoj je to zaista prvi put,
i onda kroz njene oči,
njeno biće,
njen duh,
doživljaj doživjeti
drugi put po prvi put.

Moja sreča

modrinaneba.blog.hr

Slika govori više od rijeći

Foto: moja osebno

nađilo

ehsaznala.blog.hr

uh.....sanjam ja babu vangu i ona će ti u snu meni:

.... ma slušaj ćerce. nemoš ti sam tako do mene. s neba pa u rebra.
nisam ja tu da rješavam tvoj džumbus.
nego, vako ćemo.
ti radi to što radiš, nako kako to radiš.
a kast će samo, jel ja to stvarno trebam pogledat,
il je bolje da ti progledaš.

bome…dalo mi misliti. šta ja to radim i kako radim.
okay. da sve što radim valja, ne bi mi ni trebalo do nje. na njezino “gledanje”.
ajaooj, kako me samo nadžak-baba u tom snu prožela i prožežla
ništa joj pogled onako prazan i opak nije omelo...
a ono, ajd nek i ja progledam
pa nek džumbusa nestane
i mozgam i mozgam pa domozgam
naravno, ženski, odem u kupovinu.
i gle, kupim novi jastuk, nekih čudnih dimenzija
i jastučnicu baš za njega, eno je, jedina čekala tamo,
s otisnutim zlatnim sazviježđima na crnoplavoj pamučnoj tkanini.

i otada svake noći položim lice na neki novi dio jastuka,
i mantram,
nekad sanjivo,
nekad nestrpljivo,
nekad tužno,
nekad bijesno,
nekad radosno,
nekad glasno,
nekad iz navike,
nekad strasno:
hajde, zvijezde, zvjezdice, sestrice daleke,
pomozite, šapnite, zazovite, posvijetlite, prikažite...
gdje to divani i gdje derneči taj moj nađilo,
gdje luta jadan, zabludio svoj a nepotpun,
ma sigurno i on jednako žudi za mnom, samo to još ne zna.
hajte zvjezdice,
ma
hajde nađilo, mamicu mu poljubim,
hajde, probudi se, pokreni se,
potrudi se malo i ti
dok te još čekam :D

Svojoj miloj zaručnici PISAC

starrynight2022.blog.hr

“XXX.

Godine 1875. bio sam u Trstu i tude sam se sprijateljio s mladim, veoma umnim redovnikom.

Među ostalim puno mi je propovijedao o starcu Ambroziju, jako milu, učenu čovjeku, a rodom iz Zagorja. - To je najpobožniji, najvrjedniji član u cijeloj provinciji, reče mi prijatelj. Sada je teško obolio, ali silno voli kada ga mladi ljudi posjećuju.

Kada dočuh da je starac rodom iz Zagorja, vrlo se obradovah i posjetih ga.

Starac me je toli milo i toli prijazno primio, da se nijesam mogao dugo odijeliti od njega.

Kada mu rekoh da sam iz Zagorja, čudno mu zaigra oko i starac, za koga mi rekoše da je tolik svetac, sasvim me iznenadi, počev ovako:

- Moji su zemljaci vatrene krvi. Tvoje oko, mladiću, tako je časomice vatreno, a sad opet toli vlažno, da bih se skoro pobojao, nije li mojemu zemljaku zaplijenjeno srce?

Poniknuh glavom i mučah.

- Što, mladi zemljače?

- Kada me pitaš, pravo ću ti reći, časni starče. Mislim, da me ti ne bi pitao o tom da ti nijesam zemljak. Dakle pravo ću ti reći: da mi itko zaplijeni srce, zaplijenila bi ga barunica K. što stanuje u tvojoj ovdje ulici.

Starac se trznu. Žar mu se proli blijedim licem, bijela brada mu zadrkta, a nešta tajna šapnu što ga nijesam razumio i uzdahnu duboko.

- Okani se barunice! - stisnu mi na polasku ruku, - i pozdravi sveto rodište moje, dražesno Zagorje!

Za tri dana, odlazeći iz Trsta, čuo sam da je Ambrozij umro. - Taj Ambrozij bijaše Ivan Martinić.

*

Lijepo i milo moje Zagorje! Opet dišem slobodnim, razdraganim dahom u tvojih vinorodnih brdinah. Vlastelinski dvorovi sve su rjeđi i rjeđi na tvojih brdinah; gospodarske djece ponestaje, da se voziču ljenčariti u velike gradove i učiti kako treba postati odmetnikom svoje domovine!

Mjesto vlastelinskih dvorova, punih tamnih romantičnih priča, dižu se ponosno čiste potleušice zdravoga i veseloga puka, a iz tih potleušica hrle sinovi puka, marljivi i daroviti mladi ljudi u široki svijet, pa se svi vraćaju zdravi, krepki Hrvati u domovinu svoju i svi se hvataju u zajedničko složno kolo, da uskrise opet sretnu i staru hrvatsku zemlju!

Samo dao Bog još zdravom tvomu puku pravih hrvatskih učitelja, pa smjelo pokaži onda put svakomu ciniku što zdvaja o tvojoj budućnosti i prezire tvoju sadašnjost, neka se ukloni od tvoga ognjišta!”

POSVEĆUJE
gospodični
Milici Hajdinovoj
svojoj miloj zaručnici
PISAC

ANTE KOVAČIĆ, BARUNIČINA LJUBAV (1878)



“Milka Kovačić, djevojački Hajdin, rođena je 1858. kao kći velikogoričkog nadcestara Đure i žene mu Marije (rođene Vučinić), porijeklom iz Srpskih Moravica. Učiteljsku je školu pohađala u Zagrebu; 1878. udala se za poznatoga hrvatskog književnika i pravnika dr. Antu Kovačića, koji je u siječnju 1889. otvorio advokatsku kancelariju u Glini. Nakon iznenadne muževe smrti u prosincu 1889., Milka u Karlovcu upisuje Srpsku učiteljsku školu i ondje maturira 1890., ali u tom gradu ne uspijeva dobiti učiteljsko mjesto jer odbija zahtjev župnika Hegedušića da prijeđe na rimokatoličku vjeru. Godine 1891. postaje učiteljicom glinske pučke škole, gdje je na službi sve do 1909. Za vrijeme tzv. Veleizdajničkog procesa u Zagrebu, montiranog protiv 53 srpska političara, usmjerenog protiv javnosti sklone stvaranju zajedničke države Južnih Slavena, biva premještena u Satnicu kraj Đakova, a potom i Jakovo pored Zemuna. Umirovljena je prije vremena iz političkih razloga, pa je u Glini živjela sve do smrti 1931. Njezin i Antin sin Krešimir Kovačić bio je poznati novinar i predsjednik Jugoslavenskoga novinarskoga udruženja između 1923. i 1928. Zanimljivo je da je Milka od nasljednika poznate glinske porodice Peleš otkupila klavir na kojem je navodno prvi put odsvirana hrvatska himna koju je na tekst Antuna Mihanovića uglazbio Josif Runjanin; to je glazbalo ostalo u vlasništvu njezine kćeri Olge Kovačić, koja ga je 1950. poklonila Muzeju Srba u Hrvatskoj.”

Noćas....

taango.blog.hr

Sreća se rađa djelovanjem

liviodinspiracija.blog.hr

Sreća se često doživljava kao nešto što se dogodi samo od sebe – kao nagrada, slučajnost ili plod idealnih okolnosti. No u stvarnosti, sreća je mnogo češće rezultat svjesnih izbora i dosljednih postupaka. Ona se ne rađa iz velikih odluka, nego iz malih, ali redovitih činova vjernosti sebi.

Jedan od najjednostavnijih, a pritom najmoćnijih koraka prema sretnijem životu jest osvještavanje vlastitih strasti. Kada napišemo popis deset aktivnosti koje nas istinski raduju i ispunjavaju, ne stvaramo tek popis želja – stvaramo mapu prema sebi. No prava promjena nastaje tek onda kada te radosti prestanu biti ideje i postanu dio našeg rasporeda.

Raspored je, naime, ogledalo naših stvarnih prioriteta. Sve dok nešto ne upišemo u njega, to ostaje u području odgode i izgovora. Iznimni ljudi ne žive iznimno zato što imaju više vremena ili bolje okolnosti, nego zato što djeluju. Oni rade ono što su odlučili, čak i onda kada im se ne da, jer znaju da se ispunjen život gradi dosljednošću.

Sreća se tako pokazuje kao proces, a ne stanje. Ona se rađa u trenutku kada sebi dopustimo da ono što volimo ima stvarno mjesto u našem životu. Ne sutra, ne „kad bude vremena“, nego sada – u ovom tjednu, u ovom danu.

Model 7R i njegova primjena

lumina.blog.hr

U današnjim vremenima svjedočimo sve većoj opterećnosti na prirodne resurse, a količina otpada postaje jedan od najvrćih izazova s kojima se društvo susreće. Recikliranjem postižemo tek dio rješenja saniranja otpada, zato je razvijen model 6+1R odnosno 7R koji stavlja naglasak na važnost promišljenog korištenja proizvoda, ''impulzivne kupnje'' prije nego ono što koristimo postane otpad. Model se sastoji od 6 elemenata; Refuse, Reduce, Reuse, Repurpose, Repair, Recylce + Rethink koji povezuje sve prethodno odnosno govori već spomenuto da promislimo o tome što i kako koristimo. Prvi korak govori mnogi predmeti koje koristimo rijetko se ili nikad ne koriste, stoga govori o odbijanju već unaprijed nepotrebne potrošnje. U poslovnom životu može podrazumijevati na odluke u lancima nabave, načinu proizvodnje i materijala koji se koriste. Reduce - manje potrošnje za veću učinkovitost što se može odnositi na smanjenje otpada, potrošnja energenata, dok se u poslovnom okruženju može se odnositi na neke od inovativnih rješenja poput pretvaranja viška hrane u novu umjesto njezinog bacanja. Reuse - višekratne ambalaže koje smanjuju pritisak na okoliš, fokus je na pitanju 'Hoću li moći ovo ponovno koristiti umjesto da se tog riješim?', dakle smanjuje se potreba za proizvodnjom novih proizvoda i potiče se efikasnije upravljanje resursima koje vec posjedujemo. Repurpose - govori o korištenju proizvoda u više svrha ili novu svrhu. U kućanstvu se može odnositi na restauraciju starih predmeta, namještaja, drvenine koja bi se mogla baciti, dok u poslovnom svijetu prenamjena potiče inovacije, maštovitost, efikasnost te na kraju razvoj novih proizvoda i usluga. Repair - popraviti; termin koji ima važnu ulogu u roku trajanja nekog proizvoda, usluge, poticaj proizvođača na odgovorniji izgled, namjenu proizvoda i usluga koje nude. Recycle - posljednji korak u 6+1R modelu, a njegova bit je vraćanje materijala, ambalaže, sirovina u proizvodni ciklus kako se nebi morali koristiti iznova novi resursi, a s time se ujedno pazi i na okoliš oko nas jer se sprječava spaljivanje smeća koje uzrokuje onečišćenja. Dodatni element - Rethink - potiče na promjenu razmišljanja, razvoj svijesti o mogućim posljedicama vlastitih odluka. Modelom 7R pojedinci i organizacije (privatni i poslovni segment života), a na kraju i društvo mogu ostvariti ekološke, ekonomske i društvene dobrobiti što ovaj model čini vjerodostojnim za suvremeni način života i poslovanja.

Neograničena sezona lova na žene

samolagano.blog.hr

Neki muškarci ubijaju neke, mahom "njihove" žene ili partnerice.

Svaki takav slučaj je istovremeno potaknut osobnim, ali i općim razlozima. Ne bih ulazila u one individualne, ali opći su svima zajednički: određenom muškarcu nije išlo onako kako je zamislio te je odlučio to riješiti silom kad ne ide milom. Jer, napokon, žena je ono što sam gore stavila u navodnike "njihova".

Bravo, "majstori" !

To pokazuje koliko su sposobni ljudski riješiti nesporazume, prekide i ostalo, a samoinicijativno si daju božansku moć raspolaganja ženinim životom.

Ni Bog ne reagira tako u slučaju kad se žena i muškarac ne mogu usuglasiti oko nečega. Bog je svemoguć, ali je milostiv, zar ne? Slabo smo slušali na vjeronauku ili smo nešto pogrešno protumačili? Ili su nas pogrešno odgojili, stoga ...bravo i roditelji!

Odgojili su... ma što odgojili, zapravo NISU. Njihovi potomci su po svojoj zrelosti ostali zaglavljeni tamo negdje oko treće godine ili oko nekog davnog stoljeća.

Djecu treba odgajati drugačije, bajke i ljubavne priče treba im dobro protumačiti.

Partnerstvo i brak im ne treba predstaviti kao cilj i krunu svega, nego kao etapu putovanja, bez vlasničkog lista, uz uzajamno poštovanje.

Očekivanja smiju postojati, ali prvenstveno od sebe, a od drugoga onoliko koliko se dogovorimo.

Nakon ubojstva, sućut i pomoć preživjelima ne vrijede.

GDJE SU DANAS ?

zemlja2.blog.hr

ODVEDENA DJECA UKRAJINE


/
/Hannibal Hanschke/


Ukrajinski dječak Saša iz Mariupolja, imao je samo 11
godina kada su Rusi napali Ukrajinu.
Sašu i njegovu majku Rusi su smjestili u “filtracijski logor” u Mariupolju, odvojili ga od majke i poslali u okupirani Donjeck.
Saša je s puta uspio nazvati baku Ljudmilu u Kijev. Baka ga je spasila. Sudbina Sašine mame i danas je nepoznata.

Priču o Saši, ispričala je gospođa Ursula von der Leyen u Europskom Parlamentu u Strasbourgu u septembru ove godine. Sudbina Saše, samo je jedna od mnogih.

Navodi se, da je iz okupiranih dijelova Ukrajine, bez pristanka roditelja, odvedeno u Rusiju oko 20.000 djece. Ta djeca pate zbog odvajanja.

Djecu u Rusiji smještaju u sirotišta, daju posvojiteljima, neki stariji prolaze vojnu obuku i šalju se u rat protiv Ukrajine.
Tjera ih se da govore ruski jezik, a predsjednik Putin
predlaže za ukrajinsku djecu jednostavniju proceduru dobivanja ruskog državljanstva

Međunarodni kazneni sud je 2023. zbog masovne deportacije djece iz Donbasa, izdao je tjeralicu za Vladimirom Putinom.
Odgovor ruske strane je da tako spašavaju djecu od strahota rata.

Nakon niza apela, dio djece je vraćen roditeljima ili skrbnicima. Navodno 1603, u posljednje 3 godine. Sudbina preostale djece je nepoznata.

Apelima za povrat djece pridružila se je i Melanija
Trump pismom predsjedniku Putinu.

Odgovor je bio kako ruska strana radi na rješavanju problema.

Međutim, najnovija, neprovjerena i nevjerojatna vijest govori o slanju ukrajinske djece u Sjevernu Koreju, u Međunarodni dječji kamp, na političko preodgajanje.

Informaciju su ukrajinski borci za ljudska prava
prenijeli američkom kongresu.
Isto objavljuje i Sky News.

Sjeverna Koreja daje ruskim saveznicima oružje, kao
i vojnike za rat u Ukrajini.


Izvor: DW, Index.hr

Dan 1390.

ap-placenici.blog.hr

Karta: https://t.me/Slavyangrad/150081

U tjednu za nama rasputica je dodatno usporila donedavni ubrzani tempo Ruskog napredovanja kroz Ukrajinu. Osim oslobađanja Siverska, javljaju zauzimanje Limana južno od Volčanska i tek danas oslobađanje Varvarovke u Zaporožju. Uz to dok je nGS Gerasimov izvještavao Putina o oslobađanju Siverska, doznali smo da kontroliraju 45% Konstantinovke. Uz usporavanje kopnenih aktivnosti, pojačalo se djelovanje na Crnom moru, gdje je UKrajinski SBU napao treći brod iz Ruske "flote u sjeni". Tanker "Dashan" pod zastavom Komorskog otočja plovio je prema Novorosijsku na utovar Ruske nafte. "Začudo" tijekom tog napada nad Crnim morem je letio UK nadzorni zrakoplov RC-135W. Koliko je UK involviran u taj rat, otkrila je pogibija njihovog vojnika na obuci u Ukrajini, sa čime smo doznali da ih ima navodno stotinjak, unatoč jasnim Ruskim upozorenjima. Zato ne čudi što su Rusi u noći 12./13. prosinca žestoko napali energetski sektor Odese, a potom Turski kontejnerski brod u istoj luci. Drugi koji je prevozio suncokretovo ulje za Egipat je pogođen na moru. Poput obnove napada na energetski sektor, zahvaljujući Kijevu to se sad prelilo i na pomorski. Pomorsko ili bolje rečeno gusarsko djelovanje zabilježeno je i na drugoj strani planete u Karibima.


Prikaz: https://t.me/DDGeopolitics/167383

Gdje su US specijalci izvršili helikopterski desant na Venecuelanski tanker u plovidbi prema Kubi. Pod nekavim smiješnim obrazloženjem da je prevožena nafta povezana s Iranom i Hezbolahom, oteti tanker je preusmjeren u Teksas. Tako da priče o US-antikartelovskom djelovanju lagano poprima stvarne obrise njihovog budućeg djelovanja. U sklopu čega Trump najavljuje početak napada na kopnene ciljeve, dok USN zrakoplovi lete sve bliže obali sa ciljem snimanja rada i položaja Venecuelanskih radarskih postaja i sustava PZO. Uz taj sve izvjesniji US napad na suverenu zemlju bez ikakvih pravnih osnova, nazire se još jedna vjerojatna agresija. Izraelski ministar dao je izjavu o neminovnosti napada na Siriju. Kad se to dogodi gledat ćemo uspostavu "Davidovog koridora", koji za cilj ima zauzimanje prostora uz Iračku granicu i povezivanje s Kurdima na sjeveru. Takav potez uveo bi Tursku u izravan sukob s Izraelom. Tako bi nakon njihovog višedesetljetnog rušenja obitelji Asad, došlo vrijeme da se isti izravno pobiju oko plijena - naftnih i plinskih polja Sirije. Tako ne čudi što se i u obnovi neprijateljstava između Tajlanda i Kambodže vide potpisi stranih agentura. Dok svijet tako balansira na pragu rasplamsavanja još dva rata, korak smo bliže uvlačenju cijelog svijeta u tu spiralu ratnog nasilja.


Slika: Manga

Rat, resetiranje dugova i razvoj novih tehnologija tijesno su povezani. Dronovi, roboti, UI, egzoskeleti samo su neki od pojmova koji su već promjenili današnje bojišnice. U sklopu toga nastavljena je osobna obuka s radovima u aeroklubu, ali i kod druga Pobija na završetku izrade terase i stepeništa s južne strane kuće. Nakon izvršenja radova doznajemo kako će terasu zatvoriti i ostakliti za smještaj lovačkih pasa. Popodne koristimo za pripremu lovačke opreme i odlazak na tri čeke. Jedna obična dnevna optika, jedna noćna (NVG) i jedna termovizijska (IC). Ispod čeke sa dnevnom optikom kretao se vepar, ali ga Andro nije čuo, ni vidio. Bočno od čeke sa noćnom optikom, nešto je puhnulo, ali dok sam se premjestio i upalio optiku ničega nije bilo. Pobi je sa svojim "termalom" sa druge strane polja vidio ranije spomenutog vepra kod Androtove čeke, ali mu je bio predaleko za hitac. Kad su mu oko 19h na polje išetala dva čaglja, skinuo je oba. Toliko o uvođenju novih termovizijskih sustava na lovnu "bojišnicu" i rezultatima koji iz toga proizilaze. Iz čega se nameće razmišljanje o potrebi nabave IC ciljnika. Dok se WW3 nastavlja...


Slika: Manga