Sve kategorije po listama

O kruhu i još ponečemu...

nachtfresser.blog.hr

Problem praznika je što ostajemo bez svježeg kruha, doduše u zamrzivaču uvijek ima rezervi, život nas tome naučio, ali svježe je svježe, mada ja osobno čak radije jedem kruh drugi dan, moram i tu biti drukčiji od drugih. O važnosti kruha sam se uvjerio u vojsci bivše države.
Nakon što je rano ujutro jedan major shvatio da mu profesor kojeg je upoznao na pijanki u kino sali povodom nekog praznika otvara kapiju mostarske kasarne poslije noćne straže "po kazni", premješten sam u odjel tiska, odnosno na jutarnje raznošenje novina po cijeloj vojarni. Odmah sam to organizirao, ispostavilo se jako pametno. Naime procijenjivao sam po prezimenima tko je iz kojih krajeva pa sam svakom, na opću radost, dijelio "njihovu" štampu. Veliki pogodak je to bio posebno s Mađarima, koji su radili u vojničkoj pekari, dočekivali me svako jutro izuzetno radosno i za poputbinu mi davali prvo jedan, poslije više toplih kruhova, koji su se pokazali izuzetno vrijednom vojnom valutom, poput novina uostalom. Na taj način sam došao između ostalog i do trajne dozvole izlaska u grad, koja je trajala samo par tjedana i pretvorila se u izričitu zabranu nakon incidenta s jednim oficirom pri povratku. Stekao sam i važnu kolektivnu zaštitu šiptarske zajednice do kraja vojnog roka.

Na prvoj ilustraciji je test nakon parkiranja auta blizu pekare, hoće li u polumrak fotić išta uloviti. Jest barem zanimljivu siluetu...



Jin se pak za to vrijeme ispružio na svjetlijem mjestu. S njim su jutarnji polasci u šetnju postali sve naporniji. Jutros čim je vidio da mu se približavam upotrijebio je novu taktiku otpora izlasku na mokro i hladno, počeo je glasno lajati, što u kući debelih zidova, pogotovo u svanuće, izuzetno dobro odzvanja, pa smo se žestoko posvađali prije nego što je valjda uspio probuditi susjedstvo, vani je na početku isto prkosio, na kraju smo, iako ljuti jedan na drugog, obavili dužu šetnju nego jučer i što je još važnije i te kako produktivnu, sad gospodin spava snom pravednika. :P



Zadnja fotografija meni osobno izgleda lošije nego prva u postu, služi samo za ilustraciju jednog tijeka misli, otkako sam na blogu dobio poduku o izvornosti argentinskog tanga i razlici prema plesu kojeg sam ja držao za pravi tango, sad tek primjećujem da se na brojnim plakatima po gradu naglašeno, u najpoznatijoj plesnoj školi ovdje, onoj na Trsatu, izričito spominje samo argentinski tango. Još jedan primjer što se svašta na blogu može naučiti...

KAŽU DA VOLI KNJIGE

starrynight2022.blog.hr

Lukas Potpera osvojio Veliku Goricu

gogame.blog.hr

9. Turnir povodom dana Velike Gorice
OŠ Nikole Hribara, Velika Gorica
13 - 14. 12. 2025. (subota)

Povodom dana grada Velike Gorice, održan je jedan od najvećih turnira u Hrvatskoj. 80 natjecatelja iz 17 zemalja, uključujući natjecatelje iz samog natjecateljskog vrha Europe. 3 profesionalna igrača i 6 igrača 6 dan ili jačih, te ukupno 27 majstora, činilo je jedan od naših najjačih dosadašnjih turnira. U takvoj konkurenciji, naš Stjepan Medak je odnio pobjedu u srazu sa profesionalnim igračem i osvojio 3. mjesto. Ništa manje uspješan, kao najbolje plasirani 4. dan, Roko Crvelin je došao do 9. mjesta.

Sve od kraja 1990-tih godina Otvoreno prvenstvo Hrvatske je turnir koji pokušava privući što više natjecatelja iz drugih država. U tom periodu je OPH bio dio Europskih nizova natjecanja, Grand Prixa (tablica turnira iz 1998) i Toyota European Toura. Od 2019 godine je turnir na Ljetnom go festivalu u Zaostrogu počeo privlačiti vrsne mlade Europske natjecatelje, koji su se uz prisutne trenere znali sakupiti u veće i značajnije natjecanje. Prošle i ove godine je Turnir povodom dana grada Velike Gorice zasjenio oba redovita godišnja događaja, te je ove godine uključen u EGF Grand Prix Bonus C kvalifikacijski niz turnira. Postojanje tri ovoliko značajna međunarodna natjecanja uvelike domaćim natjecateljima pruža priliku za stjecanje iskustva i borbu sa konkurencijom iz drugih država.

Turnir je ostao poprilično neizvjestan sve do samog kraja. 3 vodeća natjecatelja sa istim brojem pobjeda, pri čemu je pobjednik imao 1 SoSoS bod više (ali i izravnu pobjedu) i 5 natjecatelja sa samo jednom pobjedom manje. Svi su izgubili po neku partiju, jedni od drugih, pri čemu je Mateusz sve pobjeđivao do posljednjeg kola gdje ga je dobio Lukas, kojeg je dobio Benjamin, kojeg je dobio Mateusz. U sve ovo se upleo naš Stjepan sa gubitkom u prvom kolu, što ga je malo zaštitilo od navedene trojice sve do posljednjeg kola i potpunog iznenađenja pobjedom protiv Benjamina i osvajanjem 3. mjesta!

Mj. Ime i prezime Kat Dr Klu MMs SoS SoSS 1.k 2.k 3.k 4.k 5.k Podpera Lukas 7d CZ APWS 37 179 895 10+ 5+ 4- 11+ 2+Surma Mateusz 3p PL Dzim 37 179 894 9+ 6+ 12+ 4+ 1-Medak Stjepan 6d HR Vrba 37 178 891 5- 18+ 6+ 7+ 4+Drean-Guenaizia Benjamin 1p FR 13Ma 36 182 890 7+ 11+ 1+ 2- 3-Ovsiienko Vsevolod 6d UA Kyiv 36 180 887 3+ 1- 8+ 10- 11+Maekawa Kaku 6d DE K 36 179 883 8+ 2- 3- 19+ 10+Eerbeek Alexander 5d NL AmsO 36 177 887 4- 13+ 9+ 3- 17+Fragman Amir 6d IL MGC 36 176 886 6- 14+ 5- 17+ 9+Crvelin Roko 4d HR Vrba 35 179 883 2- 10+ 7- 13+ 8-Ling Martijn_van 4d NL Utre 35 177? 882 1- 9- 22+ 5+ 6-Jabarin Ali 2p XX Yafa 35 177 885 12+ 4- 23+ 1- 5-Fukushima-Maekawa Akira 4d DE K 35 175 874 11- 20+ 2- 14- 18+Petrashevskyi Danyl 3d UA Kyiv 35 174 872 21+ 7- 14+ 9- 19+Tukara Tadej 3d HR Sred 35 174 870 17+ 8- 13- 12+ 20+Fu Tianyi 6d CH Zur 34? 164 826 0= 24+ 21+ 18- 26+Suc Timotej 4d SI Ljub 34? 157 785 0= 0= 0= 25+ 29+Waahlin Lova 2d SE Berl 34 174? 863 14- 22+ 20+ 8- 7-Dubakovic Dragan 3d RS KGRa 34 173? 859 23+ 3- 19- 15+ 12-Sladetic Teo 2d HR Zagr 34 173 867 20- 21+ 18+ 6- 13-Sebela Jan 3d CZ Brno 34 171 865 19+ 12- 17- 23+ 14-Naiboglu Omer 2d TR Ist 34 169? 846 13- 19- 15- 24+ 23+Vlahovic Karlo 2d HR VGor 33? 165 832 24+ 17- 10- 27+ 0=Skocic Oliver 2d HR Gkin 33 169 855 18- 25+ 11- 20- 21-Swan Andrew 2d SI Ljub 33 166 825 22- 15- 26+ 21- 25+Petrashevska Nika 1d NL Utre 32 164? 811 26+ 23- 28+ 16- 24-Hu Lilly 1d AT GO7 32 162? 808 25- 27+ 24- 31+ 15-Milosevic Aleksandar 1d RS BGbg 32 159? 790 28- 26- 31+ 22- 32+Sicic Jakov 1k HR VGor 32 157 788 27+ 30+ 25- 29- 34+Hable Moritz 1k AT GO7 32 155? 775 38- 39+ 30+ 28+ 16-Malinic Natasa 1k BA BaLu 31 156 767 31+ 28- 29- 32- 35+Logar Maja 1k SI Ljub 31 154 773 30- 34+ 27- 26- 40+Hu Cherry 3k AT GO7 31 152 760 36+ 37+ 38+ 30+ 27-Leko Dominik 3k AT GO7 31 145 742 34- 45+ 39+ 38+ 36+Klamecka Natalia 2k PL Wroc 30 153 756 33+ 31- 35- 39+ 28-Recheis Len 2k AT GO7 30 149 762 39- 38+ 34+ 36- 30-Miksa Marta 2k HR GKIN 30 148 726 32- 0= 0= 35+ 33-Paar Kurt 4k AT Wien 30 143 727 40+ 32- 43+ 44+ 38+Zderic Tonka 2k HR Vrba 29 154 744 29+ 35- 32- 33- 37-Vasilescu Maria 2k RO Hika 29 151 733 35+ 29- 33- 34- 42-Veselinovic Zeljko 4k RS NiPr 29 142 705 37- 43+ 47+ 46+ 31-Pats Shimon 5k IL xxxx 28? 129 646 0= 0= 0= 45+ 46+Ilekovic Jan 7k HR Inse 28 130? 666 53+ 49+ 48+ 43+ 39+Balvan Zoran 4k BA BLu 27 141 686 47- 40- 37- 42- 44+Bertok Davide 5k IT Trie 27 138 688 46- 47+ 45+ 37- 43-Ugarcina Marko 5k HR VGor 27 136? 662 49+ 33- 44- 41- 51+Tausan Mato 5k HR GKIN 27 134? 659 44+ 0= 0= 40- 41-Ribicic Vladimir 5k HR VGor 27 133 671 43+ 44- 40- 0= 0=Petrov Nikola 8k SI Ljub 25? 123 609 52+ 53+ 42- 50 0=Procek Danijel 6k HR VGrd 25 129 634 45- 42- 52+ 51- 50-Petkovic Strahinja 9k RS NiPr 25 123 605 51+ 54+ 53+ 48- 49+Likosar Valentin 8k SI Krnj 25 121 626 50- 52+ 57+ 49+ 45-Popovic Dimitrije 7k RS NiPr 24 123 604 48- 51- 49- 53+ 55-Vodenik Dragoslav 7k BA BLu 24 122? 614 42- 48- 50- 52- 57+Marconi Anna 9k IT Udin 23? 109? 536 0= 50- 58+ 55- 60+Kelava Josip 11k HR Sred 23? 108? 543 57+ 56+ 0= 54+ 52+Hecimovic Noa 12k HR Inse 22 101? 521 62+ 55- 59+ 57+ 58+Matana Zoran 11k HR VGor 20 114? 553 55- 59+ 51- 56- 53-Milasinovic Boris 11k HR VGor 20 103? 501 0= 0= 54- 59- 56-Surma Agnieszka 13k PL Dzim 20 100 506 60+ 57- 56- 58+ 63+Sicic Judita 13k HR VGor 20 96 483 59- 65+ 62+ 63+ 54-Derencin Irena 15k HR GKIN 18? 79? 408 0= 0= 0= 65+ 62+Ilic Kosta 13k RS NiPr 18 94? 450 56- 63- 60- 66+ 61-Salihovic Artur 15k HR Inse 18 90? 460 65+ 62+ 67+ 60- 59-Karamatic Lukatoni 18k HR VGor 17 73? 385 79+ 69+ 68+ 67+ 66+Simakovic Emilija 14k BA Banj 16? 88? 428 63- 60- 66- 61- 0=Cigic Ante 17k HR Vrba 16 82? 410 70+ 67+ 65+ 62- 64-Zavadil Martin 16k CZ xxxx 16 81 397 69+ 66- 63- 64- 71+Tsyhanova Anastasiya 18k AT Go7 16 76 359 71+ 70+ 64- 72+ 69+Procek Mihael 16k HR VGrd 15 79 375 67- 64- 71- 70+ 68-Karapetric Gabrijel 17k HR VGor 15 73 367 66- 68- 73+ 69- 76+Ciglar Andrej 18k HR VGor 15 72 367 68- 74+ 69+ 76+ 67-Jelic_Milasinovic Ante 20k HR VGor 14 62 337 80+ 76+ 79+ 68- 74+Popovic Dunja 20k RS NiPr 14 61 315 78+ 80+ 70- 75+ 77+Popovic Sava 26k RS NiPr 13 62 323 77+ 71- 78+ 79+ 72-Letinic Noa 26k HR VGor 13 57? 322 76- 79+ 80+ 73- 78+Losenkov Leonid 21k HR Vrba 12 69 324 75+ 72- 77+ 71- 70-Karapetric Petar 25k HR VGor 12 60 317 74- 78+ 76- 80+ 73-Losenkov Andrej 30k HR Vrba 11 62 290 73- 77- 74- 0+ 75-Pavlovic Domagoj 30k HR Vrba 10? 67 305 64- 75- 72- 74- 0=Pavlovic Marta 30k HR Vrba 10? 63 290 72- 73- 75- 77- 0=

Kao naš najbolji predstavnik, Stjepan je sa 4 pobjede ponovno ostvario izuzetan rezultat. Kada govorimo o Europskom vrhu, pobjeda nad profesionalnim igračem govori sve - svi su u Stjepanovom dosegu. Sve u svijetu se stalno mijenja, možda na bolje, a možda i ne, te se trebamo nadati kako će Stjepanova igra samo rasti. Još od vremena kada je Zoran Mutabžija dva puta postao Europskim prvakom (1967 i 1971), nismo imali nekoga tko se mogao nositi sa najjačima. Puno sreće Stjepanu u partijama koje dolaze! Baš kao i Roku, koji malo po malo, u sjeni, također galopira naprijed, te ako nastavi, možda niti njemu kategorija 6. dana neće biti strana.

Čak je 33 domaćih natjecatelja nastupilo na turniru, tako da je moguće mnogo toga za prenijeti. Važnije od toga je 47 stranih igrača koji su došli, te osnažili našu domaću razinu konkurencije, pružili nam priliku usporediti našu kvalitetu igre i naše kategorije spram svih nam dragih gostiju. Među majstorima je Tadej imao 3 pobjede, a Karlo 2 iz 4 kola. Jakov je također sakupio 3 pobjede i snažno očvrstio svoj 1. kyu. Možda najviše treba istaknuti nevjerojatnih 5 Janovih pobjeda, od kojih je ona u posljednjem kolu bila protiv 2. kyua, kao i 4 Josipove pobjede, iako niti sam nije vjerovao da će četvrta biti moguća. Tu je i Lukatonijevih 5 pobjeda i čak 200 rejting bodova, Noine 4, Antine 4, kao i Juditini, Irenini, Arturovi, Anteovi, Andrejevi i Noini pozitivni omjeri.

Pobjede i porazi nam dolaze sa svakim natjecanjem, iako volimo isticati pozitivne priče, one su došle zato jer netko nije pobijedio, zato jer je nekome bilo teško. Zapravo su obje strane nužne i prisutne stalno, zapravo obje strane podjednako napreduju sakupljajući iskustvo i znanje sa svakom odigranom partijom. U ovom izvještaju smo istaknuli 16 domaćih igrača, ali i svi ostali su sa sobom ponijeli iskustvo sudjelovanja u jakom domaćem međunarodnom natjecanju, a često će porazi neistaknutih dovesti do još jače motivacije za napredovanjem u igri.

Na kraju svakako treba istaknuti napore organizatora, prvenstveno Karla Vlahovića, mladog igrača koji je glavni organizator, inicijator i motivator, promotor među natjecateljima, nosač stolova i nabavljač hrane i još mnogo toga. Cijela Karlova obitelj je stala iza oba turnira, te su ostvarili velike organizacijske iskorake: od uključivanja u međunarodni sustav natjecanja, od osiguravanja potpore grada Velika Gorica na financijskoj i provedbenoj razini, kao i pri osiguravanju nužnih volontera i materijalnih sredstava. Savršena koordinacija sa Hrvatskim go savezom i sasvim organizacijski neizostavnim predsjednikom Damirom Medakom, koji je natjecateljski i sudački provodio turnir, uvijek je važan dio uspješne organizacije svakog većeg natjecanja, kao i aktivna pomoć koju su u kritičnim trenucima pružili gotovo svi domaći sudionici, čak i oni koji se ne ubrajaju među natjecatelje.

Sve u svemu, imali smo fini turnirček. Puno hvala Karlu, Stjepanu, svim domaćima i stranima, gradonačelniku Velike Gorice gospodinu Krešimiru Ačkaru. Puno hvala svim dragim gostima što su se naputovali, naplaćali roaminga i smještaja i pristupnina, što su se igrali sa nama. Na kraju puno hvala Zoranu i Velimiru, kojih smo se nekoliko puto prisjetili, jer su nam utrli putove kojima sada koračamo. Ponajviše hvala Mladenu, koji nas je sve naučio igrati go i naučio imati što više turnira i čija je priča bila spomenuta tijekom otvaranja i zatvaranja turnira, a neki su ga otišli doma posjetiti.

Za dogodine, priča se, Karlo ima još luđe planove. Svi se moraju pripremati: još više vježbati, igrati i rješavati tsumiće!


Izvijestio: GoZvonko

Tišina, ki zdravi

modrinaneba.blog.hr

Kjer se srečata mir in globina,
misli utihnejo in srce dobi besedo

Foto: Marko Vrdoljak (dovoljenje avtorja)

Tu te vas

modrinaneba.blog.hr

Godišnje izvješće

baton.blog.hr

Kao čuvar "Istina u koje vjerujemo", dužnost mi je dati anualno izvješće o nesumnjivim zakonitostima koje one utvrđuju.

Svijet će se i ove godine, baš kao i upravo sad, uvjeriti u dokazane ispravnosti "Globalnog zatopljenja" (Klimatskih promjena, ili kako god želite) i u toj vjeri neće nas pokolebati niti trenutni gubitak vjere sv. Grete, koja smatra da je genocid u Gazi nešto bitnije, i za koju sam nedavno saznao da, između mnogim vlastitim imenima, ima i ono inspirirajuće "Tintin", pa bi je ubuduće, ako dozvoljavate, htio i tako oslovljavati.
Još manje će nas pokolebati činjenica da smo nakon nekoliko godina svi!! Iz ormara, škrinja itd. ponovo izvukli poplune, sukance, inbotije za naše koćete, beše i vunene štramce.

Rusija u dalje gubi na svim frontovima, kako ljudstvo tako i tehniku, pa je iz ruskih muzeja počela dekonzervacija starih, ali solidnih T-34, one iste koje su i Wehrmachtu dale papra! Dok su se za posade počeli obučavati učenici moskovskih srednjih škola (sic. Kijevska Pravda 2023), pa je daljnja sudbina ovog sukoba neizvjesna.

Kovid "tempesta" i dalje hara. Jedna od najvećih greška ljudskog roda, koje je odustalo od masovnog procjepljivanja, zatvaranja te obaveznog nošenja maske, uzrokuje danas tisuće i tisuće mrtvih u svim ratovima svijeta! U svim nesrećama svijeta! I u svim gripama svijeta.
Naše "Carstvo istine" neće, dragi moji, nikad propasti, tek će se tiho ugasiti u ime novih vječnih istina ;)

Hvaležna in Srečna

modrinaneba.blog.hr

Novo leto se je začelo a nimam občutka,
da se je staro poslovilo.
V meni domuje poseben mir.
Diham kot eno, živim,
želim si bit tam, v krogu srca,
varna in povezana in vem,
da nismo vsi srečni ljudje hvaležni,
ampak smo hvaležni ljudje srečni

Foto: moja osebno

Kada praznovjerje naplati dugove

dusakojaluta.blog.hr

Nisam prala robu.
Nisam prala suđe.
Bila sam poslušna. Praznovjerna. Odgovorna prema višim silama, sudbini, svemiru i svim onim nevidljivim knjigovođama sreće koji, navodno, 1.1. stoje iznad perilice rublja i bilježe tko je pustio centrifugu, a tko nije.
Kažu da se na Novu godinu ne pere ništa(osim ljudi) jer se s vodom ispire sreća. I bogatstvo. I emocionalna stabilnost, valjda.
Nisam htjela riskirati.
Sreća mi ionako nije u neograničenim količinama. Bolje ne izazivati.
Dakle, nisam prala.
Ali moj muž je kuhao.
I to ne ono minimalističko kuhanje u jednoj tavi, s idejom da se poslije sve lako sredi.
Ne.
To je bilo kuhanje s entuzijazmom. S vizijom. S više faza.
Svako jelo imalo je svoju posudu. Svaka faza kuhanja imala je novu žlicu.
Kao da posuđe raste na drvetu iza kuće.
Naravno, nisam rekla ništa.
Jer Nova je godina.
Jer nisam htjela biti osoba koja 1.1. kvari karmu prigovaranjem o loncima.
Osim toga, mijenjali smo posteljinu na Staru godinu. Čisto, svježe, simbolično. Novi početak i to.
Stara posteljina je čekala.
I tako je 1.1. prošao.
Sreća, ako je bila u opasnosti, spašena je.
Perilica je šutjela. Sudoper je šutio. Ja sam šutjela.
Sve je čekalo.
Danas je, kažu, sigurno.
Danas se smije prati.
Danas se sudbina više ne vrijeđa vodom i deterdžentom.
Danas više nisam praznovjerna nego samo… odgovorna.
Danas imam:
– hrpu suđa koja izgleda kao dokaz kolektivnog sloma jedne kuhinje
– robu koja se sama neće teleportirati perilicu
Sreća se, dakle, nije isprala.
Ali se posao uredno akumulirao.
Jer to je zanimljivo kod praznovjerja.
Uvijek se odnosi na rad koji netko ionako mora obaviti.
Ne kaže se:
– nemoj 1.1. donositi glupe odluke
– nemoj se zaduživati
– nemoj lagati
– nemoj trošiti novac koji nemaš
Ne.
Kaže se: nemoj prati.
Kao da sreća živi isključivo u bubnju perilice.
Kao da je bogatstvo osjetljivo na omekšivač.
Kao da će emocionalna stabilnost nestati ako se opere pidžama.
I, naravno, nikad se ne kaže tko će to sve oprati sutra.
Jer praznovjerje nema nastavak.
Nema poglavlje o posljedicama.
I evo me danas.
Sretna, valjda.
Bogata iskustvom, sigurno.
Emocionalno stabilna koliko to dopušta činjenica da perem treću mašinu zaredom i još nisam došla do dna košare.

Ako se pokaže da je perilica rublja odgovorna za sve ove godine do sada, barem znam koju grešku više neću ponavljati.

Creme de la creme (pedagog Salieri)

nachtfresser.blog.hr

Tajnu uspjeha torte, naročito kreme koju sam naglasio u prethodnom postu, nije samo u tome što ju je autor ovog posta miksao, ima nešto i u sastojcima, specifičan okus kojeg bi blogerica AnnaBonni1, da ima sreću ovo degustirati, brzo razotkrila, da AB1, dokrajčili smo onu stopostotnu tamnu čokoladu, da toliko može obogatiti okus nismo naravno mogli predvidjeti. Ipak za vas ostale, kad mi hipotetski darujete tamne čokolade, sadržite se na 75 posto, meni tamne čokolade ipak pretežno služe za početak dana nakon prirodne limunade natašte, čime ljutim trenutno vrlo uspješnu hrvatsku nutricionisticu, svoju dragu učenicu, koja povremeno piše i za Gloriju, jer kako mogu slijepo vjerovati u raširene mitove?! Svi, draga moja Endži, vjeruju, možda ne slijepo, poput nas Hrvata, u raširene mitove.



U ovoj ulici praktično počinje moja i Jinova šetnja i otkako penzikujem tu šetajući osmišljavam svoje jutarnje postove. Poznat sam kao bloger patchwork postova, začinjenih najjeftinijim provokacijama pa ne smijem ni jutros iznevjeriti svoj glas.
Danas smo za neuobičajeno kratke šetnje, stigli smo do kanti za smeće, gdje je Jin čučnuo, pokakao se, čekao da ja pokupim i jasno dao do znanja da bi to bilo to za danas, smatrao je da je već dovoljna žrtva bila spuštati se mokrim i klizavim stubama do tu, a uostalom, ponovo je počela kiša sipiti, dosadna kao u pjesmi iz lektire. Stigao sam samo izmozgati i urediti u glavi par činjenica za davno planirani post o Antoniju Salijeriju.
Antonio Salieri je bio svakako jedan od najuspješnijih glazbenih pedagoga svih vremena, njegovi učenici su bili, ja sam upamtio dvojicu, koji meni spadaju u top tri najjačih kompozitora ozbiljne glazbe, Ludwig van Beethoven i Franz Liszt, koji mi je treći na popisu pitajte blogera Gogooa (isprobavam kako zvuči akuzativ).
Salieri se zamjerio mladom dolazećem geniju Mozartu, kad je logično kao bolji i iskusniji pedagog dobio unosan posao glazbenog podučavanja, mlade, bogate i očito razmažene plemkinje.
Salieriju se dogodila velika nesreća, naime živio je jako dugo za ono vrijeme, skoro duplo od prosječnog životnog vijeka u Europi krajem 18. stoljeća, koji je iznosio manje od 40 godina, ako sumnjate u mene, pitajte umjetnu inteligenciju, te već za života slavljen i nagrađivan, u suton života postao dementan.
Dementni starci samci su i prije znali biti žrtve beskrupuloznih ljudi, ne samo u Hrvatskoj 21. stoljeća gdje su zločini nad njima ozakonjeni famoznim ugovorima o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju.
Za vrijeme Salerijeve bolesti, nemoći i umiranja, raširila se priča koju je potpirivao Mozarov očajni prolupali otac, koji je umislio da mu je sin otrovan i da je Salieri priznao da ga je on iz ljubomore otrovao, što su svi iz Salijerijevog kruga, a i ovaj u rijetjkim lucidnim trenucima demantirali.
Uzalud, bilo je to vrijeme početka romantizma i traženja velikih senzacionalnih tema i ruski genij Puškin je nanjušio jednu za svoj brzi umjetnički proboj i sve ostalo je povijest, jer lavina kad krene ne da se zaustaviti, traje do današnjih dana i novijih genija, koji će dalje musti povijesnu krivotvorinu poput Miloša Formana, poznatog po znalačkom odabiru mitskih tema "Kosa"npr..

Misao

onaodprije.blog.hr

"Ima mnogo samih žena na svijetu
s jednim, dvoje ili troje djece.
I čovjek se zapita,
kud su muževi otišli
ili kud su ljubavnici otišli
i ostavili iza sebe sve te ruke, oči, stopala i glasove."

Charles Bukowski

Okupana suncem

kockavica.blog.hr

Jutros je nebo bilo šareno.

Držim mlađu na prozoru.
- Gle! netko je obojao nebo!
- Ja sam to.
kaže ona meni.

-Ti si pošarala nebo?
- Da.

Jutros sam sjedila na kauču.
Bez knjige,
bez mobitela,
sama,
u tišini.

Kroz uski procjep
izmeđ zgrada,
i kroz dvije sobe,
sunce je došlo do mene,
do tog jednog jedinog
mjesta na kauču.

Petnaest minuta,
čiste prisutnosti,
okupana milošću.

Za mene nova godina počinje u rujnu.
Ovaj datumski prijelaz ništa ne znači.

Ipak donosim odluke,
jer ih uvijek donosim kad imam novi period u životu,
kad osjetim da je vrijeme za nove zalete,
kad sam dio tereta odložila
pa si mogu natovariti drugi,
kad mi Život dopusti malo disati,
pa grabim halapljivo prije nego me opet stisne,
i zagnjuri pod vodu.

Kažu da postoji sveti prozor u ženinu životu.
Kratki period kad su djeca ni prevelika ni premala,
kad su roditelji još dovoljno zdravi,
kad joj je život taman toliko posložen
da može imati malo mira za sebe.

Međutim,
ja ga neću doživjeti,
jer sam prekasno imala djecu,
jer sam tri godine bila u brakorazvodnoj krizi,
jer nosim posljedice davnih odluka
o izboru mjesta življenja,
jer su mi dugo drugi krojili dane.

Sad mi je mlađa još uvijek zahtjevna i mala,
starci nagriženi i u sve većoj potrebi,
a stambeno odvajanje tek u realnom planu.

Ali zato postoje sveti prozori u danu ženinog života.
Kad okupana suncem,
zahvaljuje na milosti,
i sve je dobro,
sve je moguće,
vrijeme stoji,
i ona diše.

Vječnost.

siječanjska elegija

ehsaznala.blog.hr

oduvijek je između zemlje i neba
kamen taj koji u ljude gleda
kamen gleda i pamti ali ne zbori
vajde nema sve i da progovori

čudna il' čudesna igra svijetla i tame,
dana i noći, spomena i moći
toliko je staza kojima nećemo proći
mislimo da jaki vučemo konce
tek u magli pratimo najbliže zvonce
u mraku je mračno i hladno je svuda
nije grijeh poželjeti suputnika, druga
bilo sa sjevera ili topline juga
zavojita i pusta je ta staza duga
dok jedno grize duša tijesna
drugo misli, sirenina pjesma
ljudi mogu na toj stazi ustajati, padati
velikim se ljubavima nadati
od tišine pjesmu skladati
sretni zvjezdanim sjajem sjati
nekome postelje od laži tkati
tiho tugom tugovati
na osami se kamenu jadati

kamen šuti kamen zna
dom je tamo
gdje tlo pamti svako naše omiljeno mjesto
a ne tamo gdje srcem tek povremeno jesmo

O pucanju

samolagano.blog.hr

Općenito

Prošao je prosinac, a koliko me sjećanje služi, slušat ćemo još rafala i eksplozija prva dva, tri dana siječnja… da se ne baci … Valjda je takva logika piroljubitelja.

Nisam nikada kupovala pirotehniku, ali slučajno znam kolike su cijene. Ima se, može se.
Ne samo kod nas, nego i van naših granica. Prema današnjim vijestima i žrtvama, ni ostali Europljani nisu ništa bolji, tako da to možda i nije samo naše obilježje.
Pokušavam razumjeti opijenost vatrometom. Recimo, lijepo izgleda i tako to …

Ono što ne razumijem je zašto treba gruvati cijeli prosinac i zašto neki ljubitelji pirotehnike moraju imati krajnje omalovažavajući stav prema protivnicima pirotehnike. Zašto moraju kolati izrazi poput “tko šljivi pse i mačke, djecu i starce”? U obrani svojeg stava ispuštaju ogromne količine pasivne agresije. Maltene ne smiješ reći da ti pirotehnika smeta jer će te okarakterizirati kao mlakonju, slabića ili neupućeno biće koje ne shvaća što su pravi životni užici.

Osobito za djecu i mlađahne tinejdžere kojima posljednjih godina nedostaje snijega pa pronalaze nove zimske radosti: bum-bumiranje između zgrada ili kuća.
Procedura: obuku hudice ili jakne s kapuljačama, natrpaju džepove ili ruke piro-artiljerijom koju su financirali njihovi još nezreliji roditelji (ne zanima me jesu li majke ili očevi, sve je to isti IQ).

Pronađu mjesto s, po mogućnosti, dobrom jekom, raspale i rastrče se kuda koji mili moji, ushićeni što su postigli cilj. Usput se cerekaju i smišljaju plan za sljedeću akciju. Ukoliko su ostali čitavi…
Tu ne vrijedi niti građanski reagirati, niti zvati policiju, jer što im reći kad ne znaš tko su ti dripci. Tu vrijedi biti samo dovoljno ogorčen i zao i poželjeti da strada još koja budala. Nije lijepo od mene, ali što mogu.
Ili možda u svakom gradu treba pronaći jedan napušteni objekt, a imamo ih hvala Bogu jako puno te u prosincu tamo zatvoriti naše zlatne kadete plus njihove sponzore na nekoliko sati nekoliko dana za redom, omogućiti im da se ispucaju. Pod nadzorom policije. Nek’ uživaju dok im ne popucaju bubnjići.

Osobno

Gledam svog malog dlakavog bijelog heroja u njegovom krevetiću. Proživio je mnogo i doživio je svašta. Ma koliko to bolno zvučalo, znam da proživljava jako kasnu jesen svoga života. Napunio je petnaest godina, jako slabo vidi, pomalo je klimav na nogama i više ništa ne čuje. Znam to i po tome što proteklu noć nismo proveli u kupaonici koja je najviše nalik skloništu. Osim toga, protekla dva, tri dana udrobila sam mu po jednu pseću tabletu za smirenje u hranu.

Svakako smo se snalazili svih ovih godina: postavljala sam mu jastučiće i dekice u ormare, pod krevete, u skrivene kutke i u najultimativnijem skloništu: u kupaonici.

Unatoč prskanjima i šištanjima pravoga vatrometa i unatoč udarima ilegalno kupljenih sredstava naše “sirotinje”, sinoć nije drhtao, nije bježao u kupaonicu, nije tražio moju zaštitu, samo je povremeno dizao glavu, zabrinuto me pogledavao (koliko me može vidjeti) i onda spustio glavu natrag. Sve je to izostalo ovog Silvestrova jer je, eto, totalno ostario.

Možda je meni i njemu noćas bilo malo lakše, ali mnogima nije. Znam da su neki četveronošci jednostavno imuni na buku, a neki drugi jednostavno zamru ili čak i umru. To je valjda nekakva životna lutrija.

Ispričavam se na dugom postu.
Svima sretna nova 2026. od srca, bez pucanja na užoj, a i na široj razini!

Raspucali šavovi

filiparumenovic.blog.hr

Život je neobično tkanje, satkano od niti koje često ne znamo ni imenovati, a kamoli kontrolirati. Ponekad sjedim i promatram kako se sunce polako uvlači iza obzora, ostavljajući za sobom samo grimizni trag, i pitam se — jesmo li mi išta više od tog trenutka prolaznosti? Prolaznost je jedina istina koju svi znamo, a od koje svi neprestano bježimo. Gledamo sat kako otkucava, gledamo svoja lica u ogledalu koja se polako mijenjaju i osjećamo taj neobjašnjivi strah. Ali, jesi li ikada razmišljao o tome da je upravo ona ono što životu daje boju? Da cvijet cvjeta vječno, nikada ga ne bismo pomirisali s takvim divljenjem. Da ljeto traje zauvijek, nikada ne bismo čeznuli za suncem. Mi smo putnici koji kroz ovaj svijet nose samo svoje osjećaje. Sve materijalno što dotaknemo, sve što sagradimo, jednoga će dana postati prah. Ali onaj drhtaj u glasu kad nekome priznaš da ga voliš, ona suza koja ti pobjegne dok gledaš zalazak sunca — to je ono što prkosi vremenu. Prolaznost nas uči najvažnijoj lekciji: sada je jedino što imamo. Ne sutra, ne "kad riješim probleme", nego ovaj trenutak, ovakav kakav jest – nesavršen, možda tužan, ali tvoj.

Postoje dani kada nas obuzmu osjećaji koje ni sami ne razumijemo. To je ona teška, olovna tuga koja se useli u prsa bez kucanja. Nije to uvijek tuga zbog nečeg konkretnog; ponekad je to jednostavno umor duše od svijeta koji je postao preglasan, prebrz i previše okrutan. U tim trenucima, depresija nije samo riječ, već sivi veo koji prekriva boje života. Želimo biti sami, bježimo u osamu, a onda, kad u njoj ostanemo, shvatimo da nas samoća ne liječi, već nas pretvara u otoke. Postoji ogromna razlika između toga da želimo biti sami i toga da se osjećamo usamljeno usred gomile ljudi koji nam se smiješe, ali nas ne vide.

Ljudi često bježe od te samoće jer se boje onoga što će čuti kad nastupi tišina. Boje se sresti sami sa sobom. Ali u toj samoći se rađa prava snaga. Tu, gdje nema tuđih očekivanja i potrebe da se nekome dokazujemo, počinjemo shvaćati tko smo zapravo. To je onaj osjećaj kada stojiš na ulici punoj ljudi, a osjećaš se kao da govoriš jezikom koji nitko ne razumije. Možda si danas umoran, možda se osjećaš kao da si zakazao – ali i to je dio tvog rasta. Ti si poput šume zimi: izvana izgledaš mrtvo i hladno, a duboko u tebi, ispod slojeva snijega i leda, život se tiho priprema za novo proljeće.

Priroda je, možda, jedina koja nas uistinu razumije. Pogledaj stablo u jesen. Ono ne plače za svojim lišćem. Ono ga pušta, svjesno jer zna da mora ogoljeti svoje grane kako bi preživjelo zimu i ponovno procvjetalo. To nas uči najtežoj lekciji: umijeću puštanja. Sunce mora zaći da bi zvijezde mogle zasjati. Bez tog mraka, nikada ne bismo vidjeli beskonačnost svemira iznad nas.

Produbiti osjećaj puštanja znači razumjeti da naša srca nisu skladišta, već rijeke. Rijeka koja ne teče postaje stajaćica, zamuti se i u njoj život nestaje. Tako je i s nama. Ponekad grčevito držimo ljude, uspomene ili ljubavi koje su odavno prestale biti utočište, a postale su kavez. Ponekad nosimo terete starih krivnji ili ljudi koji su nas izdali, misleći da nas to sjećanje definira. Voljeti nekoga ponekad znači imati hrabrosti reći "zbogom", ne zato što nam više nije stalo, već zato što nas ostanak uništava. Ljubav ne bi smjela biti teret, već vjetar u leđa. Puštanje nije čin slabosti niti poraz; to je najviši oblik ljubavi prema sebi. To znači reći: "Hvala ti što si bio dio mog puta, ali moj put ide dalje bez tebe". Tek tada oslobađamo prostor za ono što dolazi.

Ljudski odnosi su komplicirani labirinti. Svi mi nosimo maske čvrstine, glumimo nedodirljivost dok u nama vrište dječaci i djevojčice željni običnog, iskrenog zagrljaja. Često smo grubi prema onima koje najviše volimo jer se bojimo vlastite ranjivosti. Ali istina je — jedino kroz tu pukotinu ranjivosti može ući svjetlost. Svijet može biti okrutan i može nas slomiti na mjesta za koja nismo ni znali da postoje. Ali u tom istom svijetu postoji i miris kiše na vrelom asfaltu, ruka koja te dotakne kad misliš da si potonuo i ona neočekivana radost kad ugledaš prvo proljetno cvijeće.

Nemoj se bojati svojih "mračnih" faza i nemoj se sramiti što ponekad ne razumiješ vlastite suze. Mi smo bića satkana od zvjezdane prašine i blata. U nama žive i heroji i slabići, i to je u redu. Ljudi koji su najviše propatili često imaju najviše svjetlosti u očima, jer znaju cijeniti svaki tračak nade. Budimo oni koji će pružiti ruku, a ne oni koji će suditi, jer ne znamo kakve bitke netko vodi iza zatvorenih vrata svoje duše. Budimo nježni jedni prema drugima, jer svi smo mi samo djeca koja su malo ostarjela, još uvijek tražeći put kući u ovom velikom, ponekad hladnom, ali neopisivo lijepom svijetu.

U redu je biti tužan i osjećati se izgubljeno u vlastitoj koži. Naše su emocije poput plime i oseke — dolaze i odlaze, i nijedna nije vječna. Život nije samo sreća; on je i bol, tjeskoba i neshvaćena čežnja. Tek kad prihvatimo tu cjelovitost i dopustimo sebi da osjetimo sve te nijanse, tek tada počinjemo uistinu živjeti. Budite nježni prema sebi, svijet je već dovoljno grub. Naučite voljeti svoju tišinu, ali ne dopustite joj da postane vaš zatvor. Pronađite ljude koji vide vašu dušu i kada su vam oči pune suza i čuvajte ih kao najveće blago. Jer na kraju dana, kad se svjetla pogase i buka utihne, ostaje samo ono što smo dali i ono koliko smo iskreno voljeli — unatoč svemu.

Scary Teacher 3D

starrynight2022.blog.hr

SCARY TEACHER
stisnuti stolac uz stolac
grijemo se i surfamo
ne kaže ništa kad ga nešto pitam
samo se krasno ošišana glavica
čvršće stisne uz moju ruku
kojom tipkam svoje a on
tipka svoju Scary Teacher* -
dakle gospođica T misli da nam može
uništiti Božić?
napravi joj snjegovića
kojeg neće
nikad zaboraviti!

*Scary Teacher 3D je pakistanska horor survival igra koju je objavio ZNK games, a razvio Zubair Anwar, kao i Scary Dudes. Objavljena je 15. lipnja 2017. Sažetak: Gospođica T je sadistička učiteljica koja muči svoje učenike, muči i životinje, a čak je i ubila neke ljude, poput svog bivšeg supruga Sama. U igri ćemo morati prikriveno ući u kuću gospođice T kako bismo ju prevarili i naučili ju lekciju.