Sve kategorije po listama

The night before a day off...

necenitko.blog.hr

MijaVu

supatnikll.blog.hr

Nakon što su onomad ljubitelji svega progresivnog i štovatelji gej klupica išli kupit male crnce u Afriku, sad je neka glumica otišla valjda i ona kupit malog crnca, pa je našla nekog od dvaes godina, ali je iako mu ladno more bit mater, odlučila da ga neće posvojit nego se udala za njega.

Sad je šokirana komentarima po društvenim mrežama jer eto priprosti Hrvati ne dijele njeno oduševljenje.

Mene sad zanima šta o svemu misle feministkinje koje se groze starih prdonja, koji u krizi srednje dobi nađu sebi plastične curice koje onda sponzoriraju.

Neki fratar je optužen da je tija nategnuti nekog dječaka ili mladića, u stvari dva fratra su optužena, i sad očekujemo da se katolička crkva odredi prema pederčinama i pedofilčinama u svojim redovima.

Ja bi volio da se i homoseksualna zajednica i brojne organizacije odrede prema činu pripadnika njihove zajednice, bilo bi zgodno kad bi prokomentirali i činjenicu da su većina pedofila koji su do sada otkriveni u okviru crkve ujedno i homoseksualci.

Čak bi bilo uputno da naprave anketu u svojim redovima, može i anonimnu da se utvrdi koliki je postotak onih koji su skloni pedofiliji među homoseksualcima, kako bi se taj broj mogao staviti u relaciju s postotkom u generalnoj populaciji.

Možda bi i gradska vlast u Zagrebu kao podršku uapšenim članovima homoseksualne zajednice, po vokaciji fratrima, mogli obisit zastave u duginim bojama, jer ljubav je ljubav, prema malim crncima, velikim crncima, dječacima ili mladićima.

Možda bi mogli i novu klupicu okrečit, ili nacrtat mačke po cesti.

3 - Pripremite put za Moj dolazak (48)

idragi28.blog.hr

Gospodine,
Kolika je tvoja snaga i moć u našem životu
i kako se ona iskazuje. Možemo li to uočiti?

Isus je rekao:
"Moj narode, svaki put kada Me posjetite klanjajući se
Mojoj hostiji, vi ste zahvaćeni veličanstvom svojega Boga.
Ja sam svemoguć, ali sam ipak radi vas prisutan u svim
svojim tabernakulima. Vi ste vidjeli razliku između Moje
snage u hostiji i Moje snage u prirodi u vrijeme ovog zadnjeg
uragana. Iako je bilo poplava i raznih uništenja, vrlo je malo
izgubljenih života i nije bilo toliko štete koliko je prognozirano.
Zato, ova oluja bi se mogla smatrati pozivom na buđenje
nakon kojeg su mnogi ostali zadovoljni, ali nisam primjetio
da je mnogo onih koji su došli na nedjeljnu svetu misu.

Poruka ove nedjelje je da se probudite i vidite kolika je Moja
moć u vašem tjelesnom i duhovnom životu. Želim da Mi se
duše približe s vjerom i odvrate se od svih suvišnih svjetskih zabava
i užitaka. Ova oluja se dogodila samo da skrene vašu pažnju,
i to je samo djelić kazne za sve vaše požudne grijehe i
obožavanje novca i imovine. Upamtite to, budite na oprezu
i pripremite svoje duše za Moj povratak.
(Napomena: Isti dan je uragan Irena prošao preko
sjeveroistoka SAD-a.)
(Poruka od 28 kolovoza 2011., Johnu Learyju)

Sjenčenje prošlosti

nachtfresser.blog.hr

Zanimljive su sjene kojima se, po današnjem tumačenju svjetlosti, pokušavaju zasjeniti neka svijetla razdoblja našeg života, pokušavaju pretvoriti u sjenke, koje će nas, same po sebi jadne i beskorisne, pratiti u daljem tijeku života. Sjene su same po sebi moćnije od jadnih priljepaka od sjenki, ali i one samo ako su stvarne, a ne konstrukcija u duhu jednog jadnog konzervirano lobotomiziranog vremena.
Po mjerilima današnjice, koja su definirali najuspješniji nekrofili sadašnjice i ovdješnjice, dalo bi nam se prikačiti sjenki pojedinih dijelova života i prekriti sjenom grijeha čitava biofilna razdoblja.
Nas koji vjerujemo samo u Frommovo "Umijeće ljubavi", a i tu smo već pomalo heretici, ti sudovi ne bi trebali zanimati. Ostavimo sjene suncu vječnom, a sjenke su ionako suštinske konstrukcije, koje ionako uvijek vidimo samo kod drugih, a tek ponekad otkrijemo da i nas pokušavaju pratiti.
p.s.
Rješavam se fotki bivšeg života: Frankfurtski vrtovi (novo na alter foto blogu)

Osamnaest godina te nema Stelice

malenazvijezdice.blog.hr

Stelice moja...
život ima stranice koje okreće .. radnja se nastavlja.. živote živimo kako tko zna i umije... no ponekad krene i nova knjiga... novi život. Ti bi danas bila preponosna teta jednom malom čarobnom biću... bila bi zaljubljena u svoju nećakinju Noru. Znam koliko bi ju voljela.. znam to. Znam koliko bi sretna bila i zbog Tine svoje. Moje srce je jedno vrelo emocija .. ne mogu to nikome niti opisati riječima. Teško je. Jako mi nedostaješ. Beskrajno sam tužna što i ti sve ovo nisi doživjela.. jer zato mi majke rađamo djecu.. da vas u ljubavi podignemo na noge i onda uživamo gledati kako vi ispisujete svoje stranice života, stvarate svoje nove knjige... A ti si se baš veselila svom odrastanju.. svašta si planirala biti već onako mala.. Danas nosimo cvijeće i svijeće tebi i tvom tati i samo ćemo šutjeti. Jer riječi više uopće nemaju smisla.. Sve što se izgovori i napiše neusporedivo je s onim što se osjeća. A još je nekako teže što to ljudi sve manje razumiju. Jednostavno njima vrijeme čini to da se lakše nose s činjenicom da tebe više nema. I čude se što to kod mene nije slučaj. Razumije me samo majka koja je isto ovo doživjela. Nitko drugi. No, tako je kako je.. odlučila sam ionako smanjiti krug ljudi u svom životu jer ne mogu podnijeti još i tuđe osude. Podižem zidove i trudim se da me njihove riječi ne dotiču. Ne obazirem se na to što ne razumiju...
Volim te i dalje i jako mi nedostaješ..
Voljela bih da si tu s nama.. živa, sretna i vesela.

Čovječe ne ljuti se

supatnikll.blog.hr

Kad malo bolje promislim ja sam u zadnjem desetljeću dosta radio na sebi.

Najprije sam s praskom pomalo i teatralno otišao iz prošlog života i raskinuo većinu površnih veza iz prošlosti.

Onda sam slijedom nekih ne baš lijepih događaja, shvatio što je važno u životu, i nekako se toga pridržavam.

Prestao sam nakon više od četrdeset godina staža, pušiti, s alkoholom sam se obračunao još ranije.

Pojačao sam tjelesnu aktivnost i to na način da mi ista donosi dodatnu lovu.

I vrlo važna stvar, prestao sam se ljutiti.

Vjerovali ili ne, tako mi je svejedno, ja se godinama već ne ljutim, o svemu kažem što mislim, nekada i poprilično glasno, i vozim dalje, ne pada mi na pamet da bi se opterećivao bilo čim, pogotovo mi ne pada na pamet da bi njegovao negativne emocije.

Dakle ako ste nekad pomislili da sam na nekoga od vas ljut, potpuno ste u krivu, ja naime bez iti malo ljutnje mislim sve ono što sam vam napisao, bilo dobro ili loše.

Kad to napišem i stisnem objavi, mene daljnji tijek događaja niti ne zanima, najčešće se više ne vraćam na taj post, ne gledam što ste vi ili neko drugi napisali.

Meni je potpuno svejedno hoćete li vi možda promijeniti mišljenje, ja vam dapače savjetujem ako ste zadovoljni svojim mišljenjem i ne sumnjate u njega da ga zadržite i ne mijenjate bez obzira što ja ili bilo ko drugi mislili.

Recimo ja stvarno mislim da su antivakseri, ljubitelji svega progresivnog, i rusofili, totalni kreteni, ali to ne znači da sam ja na bilo koga od vas ljut, ili da gajim bilo kakve loše osjećaje prema vama.

Ja to tako mislim bez obzira na ikoga od vas, i da se nikad niste pojavili na blogu, ili da se ja nisam nikada pojavio na blogu, ja bi mislio isto.

I znate ono kad ja kažem da se s kretenima ne razgovaram, to nema baš nikakve veze s nekim osobnim animozitetom prema bilo kome, evo recimo kad god se neko od vas odluči prestati biti kreten možemo se napričat do mile volje.

Zrenj – rodno mjesto svetog Jeronima?

viatrix.blog.hr

Zrenj je najviše (468 mnv) naselje Općine Oprtalj i prema popisu stanovništva iz 2021. godine ima 55 stanovnika. Kroz naselje prolazi cesta L50019 koja prema zapadu vodi preko ceste L50017 u naselje Sveta Lucija na cestu Ž5007 te dalje u naselje Oprtalj (pravac jug) ili u naselje Šterna (pravac sjeverozapad), a prema istoku preko ceste L50025 u naselje Salež i dalje prema naselju Buzet. Najstariji pisani spomen naselja Zrenj, ujedno i najstariji na području općine, je u darovnici kralja Henrika IV. iz 1060. godine u kojoj se Zrenj dodjeljuje akvilejskoj crkvi. Od 14. stoljeća je bio dio gospoštije Kostel (Pietrapelosa), a od 1440. godine u vlasništvu je obitelji Gravisi. U 16. stoljeću na području Zrenja naselile su se obitelji izbjeglica iz Dalmacije koje su bježale pred Osmanlijama.



Šetnju naseljem Zrenj smo počeli kod crkve sv. Jeronima (Jerolima) koja se nalazi pored mjesnog groblja, zapadno od naselja.



Crkva sv. Jeronima sa sakristijom izgrađena je 1910. godine na mjestu crkve koja se spominje 1580. godine. Crkva je obnovljena 1984. godine. Na crkve se nalazi preslica s jednim zvonom, a u crkvi su tri oltara.



Ispred crkve sv. Jeronima se nalazi kameni kip svetog Jeronima u sjedećem položaju koji je postavljen na drvenim cjepanicama. Sveti Jeronim (Stridon, 347. – Betlehem, 30. rujna 420.) je bio kršćanski svetac i Crkveni otac te Crkveni naučitelj Katoličke Crkve, teolog, filozof, pustinjak i prevoditelj Biblije na latinski jezik. Glagoljaši ga od 12. stoljeća drže tvorcem glagoljice i prevoditeljem Svetoga pisma na slavenski jezik te za njega pišu da je on "dika i poštenje, slava i svitlost, kruna hrvackoga jezika". Sam je za sebe napisao da je rođen u gradu Stridon, na tromeđi Italije, Dalmacije i Panonije. Različiti autori njegov rodni grad smještaju na različitim lokacijama među kojima je Zrenj koji se na talijanskom jeziku zove Stridone. Neke od spominjanih lokacija u Hrvatskoj su Štrigova i Zrina, u Bosni i Hercegovini Grahovo te možda najvjerojatnije u Starod u Sloveniji koji je smješten na sjevernoj granici Istre u kraju koji je predstavljao tromeđu triju antičkih pokrajina, a danas se nalazi na cesti Rijeka – Trst.



Od crkve sv. Jeronima smo krenuli prema obližnjem raskršću pored kojeg se nalazi kapelica u kojoj je kip Blažene Djevice Marije koja ima krov pokriven kamenim pločama (škriljama) te smo krenuli cestom L50019 prema istoku.



Nakon stotinjak metara ušli smo u naselje Zrenj koji ima dobro očuvanu ruralnu arhitekturu,...



...prošli smo pored još jedne kapelice i...



...stigli do raskršća na kojem se nalazi poučna ploča s geografskom kartom Općine Oprtalj, kapelica, autobusna stanica i spomenik žrtvama Drugog svjetskog rata koji je postavljen 14. srpnja 1964. godine.



Sjeverno od raskršća je župna crkva sv. Jurja pored koje je samostojeći zvonik koji je podignut osamdesetih godina 19. stoljeća.



Župna crkva sv. Jurja izgrađena je romaničkom stilu i prvi se puta spominje 1304. godine. Potom je proširena 1582. godine o čemu svjedoči glagoljski natpis otkriven za vrijeme obnove 1835. godine. Crkva je dvobrodna građevina sa svetištem i sakristijom. U crkvi se nalazi glavni mramorni oltar sa svetohraništem iza kojeg je smještena slika svetog Jurja, dok je u drugom brodu smješten oltar s drvenim kipovima Blažene Djevice Marije, svetog Jurja i jedne svetice. Crkva ima u svetištu kameni oltar, dok je krstionica izrađena u kombinaciji kamena i drva.



Nastavili smo dalje cestom prema sjeverozapadu, izašli iz naselja i nakon dvjestotinjak metara stigli do kapelice u kojoj je kip svetog Antuna s Djetetom Isusa.



Vratili smo se stotinjak metara i skrenuli desno na makadamsku cestu s kojom smo stigli u zaseok Šauleti iz kojeg se pruža pogled na zvonik župne crkva sv. Jurja.



U zaseoku Šauleti smo nastavili asfaltiranom cestom s kojom smo došli do kraja naše šetnje, do već spomenute crkve sv. Jeronima.



Karta naselja Zrenj s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 1,13 km.

Beskućnik

usputne-biljeske.blog.hr

Nikad nisam bio u Trebinju. Zapravo u jednoj prilici našao sam se blizu tog istočnohercegovačkog gradića. Vraćajući se s Pelješca u Ivanić naivno sam pretpostavio kako ću preko Hercegovine i Bosne uštedjeti na vremenu i novcu. Ako iz Hrvatske u BiH uđete blizu Čepikuća (to ime pamtim iz ratnih izvještaja) onda vas na putu za Mostar očekuje nekoliko neobilježenih križanja. Ako ste slab poznavatelj lokalne geografije (kao ja) onda tek pojavom natpisa Opština Trebinje shvatite da ste zalutali. Preko preče, okolo bliže. Tako kaže izreka.

Na tu pomalo neugodnu epizodu iz nepreglednog, hercegovačkog krša podsjetio me ovih dana pisac Namik Kabil svojom knjigom upečatljivog naslova Beskućnik. Zapravo njegovo ime (na prvu sam pogrešno pomislio da se radi o strancu i da ću čitati tekst prosječnog prijevoda) i pisanje mi je ugodno otkriće. Kad sam na poleđini, među ostalim biografskim podacima, pročitao da je scenarist filma Kod amidže Idriza znao sam da među koricama leži zanimljiva priča.

Naime Kabil je odrastao u Trebinju. Ranih devedesetih zbog ratnih zbivanja i neposredne opasnosti roditelji napuštaju obiteljsku kuću i sele privremeno u Dubrovnik. On sam otisnuo se "preko bare" i sreću potražio u Americi gdje ostaje devet godina da bi se naposljetku nastanio u poratnom Sarajevu. Nakon smrti roditelja zajedno sa sestrom nasljeđuje spomenutu kuću "dole" u koju sve rjeđe odlazi. Većinu vremena prazna kuća prepuštena je tako zubu vremena i neminovnom propadanju. Kabil posredno na stranicama ove knjige s čitateljima dijeli uspomene i opisuje trenutnu prazninu među zidovima kuće i melankoliju vlastite memorije povezanu s njom. Razapet je praktičnim razlozima koji uključuju i moguću prodaju i sentimentima koji ga sputavaju i oplemenjuju istovremeno. U trenutku kad spoznam njegove nedoumice u dobroj mjeri se poistovjećujem jer i sam trebam naslijediti kuću i Bosni koja od rata stoji prazna i među zidovima čuva uspomene na odrastanje. Već dugo mi na stranicama knjige netko nije vlastitom pričom ovako dobro preslikao obrise moje neodlučnosti.

Dodatna vrijednost ove knjige u mojem čitateljskom imaginariju je stil i vokabular. Kabilovi jezični konstrukti povremeno me katapultiraju u djetinjstvo i bude uspomene na drage ljude koji su izgovarali navlas iste rečenice i fraze. U uvodnom poglavlju naslovljenom Pohovani kaktus cijeli je traktat ispisan kurzivom koji obiluje takvom rustikalnom, jezičnom građom, a poanta je da u kući koja se u zimi ne koristi mora biti ispušćana voda. Trebinje Kabilu danas simbolizira povremene dolaske i sjećanje na prošlost. Sve rjeđi povratci građa su za priču o mladosti, roditeljima, rođacima i prijateljima koji su rasuti po svijetu ili na mezarju. Prilika je to i za propitivanja vlastitih odluka i dvojbi. Na više mjesta navodi da je odnos sa rodnom kućom zapravo kompleksan.

U jednoj prilici dugo odgađa posjetu da bi ga kad se ona konačno dogodi u banji dočekali štakori. Ta epizoda ga zgadi, ali potakne na praktično djelovanje. Rodi se tako ideja da nekom investitoru ustupi nekretninu na čijem će mjestu ovaj izgraditi manju zgradu. Zauzvrat bi on i sestra u toj zgradi svaki dobili stan. To međutim uključuje potpuno rušenje stare kuće što mu stvara nove dvojbe i kolebanja. Za mišljenje oko tog pitanja obraća se bolesnoj, praktički umirućoj majci koja mu donekle razrješuje dvojbe. To je opet prilika da odvrzi fim unazad i u tom poglavlju isporuči sentimentalnu priču o roditeljima kojoj rat čini glavnu okosnicu. Pri tom je prilično realan, ali istovremeno vrlo književan. Pripovjedač s mjerom, po mom ukusu, rekao bih. U opisivanju obiteljskih i općenito međuljudskih odnosa izravan je, a prema sebi iskren. Protagonisti ove knjige ljudi su sa imenom i prezimenom. U njoj nema okolišanja i lažne političke korektnosti, a istovremeno je stilski dotjerano i jezično bogato. To je dobro vidljivo u poglavlju Ulica svetog Đurđa koje je zapravo priča o ocu, uglednom trebinjskom liječniku koji je, kao i drugi Muslimani, u ratnom vihoru prisiljen napustiti mjesto boravka iako u njemu nema izravnih ratnih djelovanja. Odlazi živjeti privremeno u Dubrovnik, zatim u Sarajevo. Naposljetku se ipak vraća u Trebinje u kojem do smrti živi. Pišući o bliskoj osobi Kabil dopušta pripovjedaču u sebi dozu sentimentalnosti, a pritom vješto bježi od patetike. U odnosu na mjesto odrastanja izrazito je nostalgičan posebno u dijelu u kojem opisuje Begovu kuću. Prepoznatljivi amblem orijentalnog Trebinja sravnjen sa zemljom devedesetih. Međutim i za nostalgiju ustvrđuje kako ima rok trajanja i s vremenom počne blijediti.

U završnim poglavljima autor na volju pušta filozofa u sebi da se razmaše. Priča Mušema od ljudske kože filozofski je i sociološki mirko-esej na temu doma. Navodi upečatljiv primjer američkih homlessa kojima je svjedočio dok je živio i radio u Santa Monici. Ti nesretni ljudi duboko su mu usjekli u sjećanje i potaknuli ga na razmišljanje i djelovanje. Kao mini-istraživanje za pripremu ove knjige nenadano je nekolicini prijatelja postavio pitanje: Što je i gdje je tebi zapravo kuća, imaš li ti svoj dom? Većina njih biva iznenađena tim izravnim pristupom, zamisli se, nešto neodređeno odgovori ili postavi isto protupitanje. Potiče zapravo time i čitatelja da promisli i postavi sebi to pitanje na koje nema univerzalnog odgovora. Sam autor nudi jedan od mogućih, što ujedno može poslužiti i kao efektan završetak ove književne preporuke: Dom je tamo kamo se čovjek rado vraća. Dom je mjesto gdje se čovjek osjeća sigurno. Dom je napravljen od ljudi sa kojima živim, od ljubavi i uspomena.

Uskoro na zagrebačkim cestama....

taango.blog.hr

Izvor slike:internet

Ne volim klimu

malam.blog.hr

Kako moja potraga za poslom traje već neko dulje vrijeme i s obzirom da nije urodila plodom, shvatila sam da je možda došlo vrijeme da nešto promijenim. Već mjesecima šaljem mailove i javljam se na različite natječaje, ali ništa, jedan veliki čorak.

Kažu da ako čovjeku nešto ne funkcionira, treba vidjeti koji je njegov doprinos u tome. Tako sam ja odlučila malo promijeniti ploču odnosno životopis, jer zašto ne. Tko ne pokuša, ne može ni uspjet.

Uzela sam životopis u ruke, odnosno otvorila sam ga na kompu. Pri pomisli na to što me čeka, malo mi se prispavalo. Vjerujem da je tako i onima koji pregledavaju životopise. Kažu da nijedan posao nije lagan, ako ništa da te održi budnim.

Krenula sam od slike. Voljela bi reći da nisam dobro ispala taj dan. Mogu i malo lagati i reći da sam imala jako naporan dan, da mi je pukao zub ili guma na biciklu, ali zapravo istina je ta da ja stvarno tako izgledam. Lako je zavarat narod, a sebe nešto teže. Duga crna kosa i tamni podočnjaci pričali su istinu o meni i odlučila sam sliku ostavit baš takvu kakva je. Možda zapadne u ruke nekome tko se osjeća slično.

Zatim su uslijedili podaci o obrazovanju i radnom iskustvu. Tu nisam mogla nešto puno promijeniti i taj sam dio preletila.

Onda sam došla do rubrike „Socijalne vještine i kompetencije“. Tamo sam se izlagala toliko da bi se i Pinokio posramio. Pisalo je: „Timski duh, dobre komunikacijske vještine, sposobnost rada pod pritiskom“. A istina je ta da sam ja sve suprotno. Pa sam onda odlučila napisat istinu. Glasila je ovako: „Ako tražite radnika koji je timski igrač, ima dobre komunikacijske vještine i sposoban je raditi pod pritiskom, to nisam ja. Introvert i perfekcionist, malo pričam, puno radim. Šefu se ne ulizujem i govorim što mislim. Miroljubiva, osim ako je drukčije nužno. Ne volim klimu. Dolazim na posao u tenisicama“. Tu sam završila i poslala CV željenom poslodavcu.

Nitko mi se nije javio. Nema svaka priča sretan kraj. Ova ipak ima, jer sam shvatila da bi mi dobro došla prekvalifikacija.

Vještica iz Svartholda

filiparumenovic.blog.hr

Izvod iz dnevnika studentice nestale 30. listopada.

23. listopada
Danas smo na faksu imali predavanje o mitovima i legendama ruralnih krajeva. Profesor je spomenuo Svarthold, mjesto koje je svega nekoliko kilometara udaljeno odavde. Nikad nisam čula za njega, a navodno je poznato po sablasnoj legendi o staroj vještici koja je ondje živjela stoljećima. Profesor je spomenuo kako su ljudi ondje vjerovali da je ta vještica mogla kontrolirati živote i smrti onih koji su kročili u šumu
Zainteresirala me ta priča. Čudno je koliko blizu može biti nešto za što nisi nikad čuo ili možda samo nisi obraćao pažnju. Razmišljam o tome da posjetim to mjesto. Možda nije pametno, ali nešto me vuče.

24. listopada
Provela sam noć pretraživajući sve što mogu pronaći o Svartholdu. Većina je bila praznovjerna gomila gluposti: priče o nestancima, o djeci koja su se izgubila u šumi i nikada nisu pronađena. Ali, jedan članak mi je zapeo za oko. Govorio je o malom groblju usred šume, a navodno su tamo pokopani oni koji su „pali pod kletvom“. Te kletve su bile vezane uz vješticu, ona je uzimala njihove duše, a tijela su ostajala u selu.
Ono što me najviše uplašilo, bio je opis te žene: bila je stara, ali ne prirodno stara, nego iskrivljena. Bar su je tako opisivali mještani. Njezina koža bila je blijeda i zategnuta preko kostiju kao da se raspada, ali nikad nije u potpunosti umrla. Neki tvrde da ona živi vječno. U članku je pisalo „tko vidi njezine oči, postaje njezin“.
Nešto mi je stegnulo želudac kad sam to pročitala. Znam da su to samo priče, ali...

25. listopada
Danas sam pričala s kolegama o vještici iz Svartholda. Svi su se smijali, naravno i svi su rekli da su to obične izmišljotine koje je profesor ispričao da nas uplaši. Ali, kada sam spomenula šumu, Filip, koji živi blizu tog kraja, samo je problijedio. Filip je rekao da se nikada ne ide u šumu bez razloga. Ispričao mi je priču o svom djedu, koji je prije mnogo godina otišao po drva i vratio se bez riječi. Nikada više nije govorio o tome što je vidio.
Sve me to nervira, više nego što bih htjela priznati. Filip mi je dao neku kartu šume i rekao da nije siguran koliko je precizna, ali da pokazuje put do groblja o kojem sam čitala.
Ne znam zašto, ali odlučila sam sutra otići.

26. listopada
Šuma je tamnija nego što sam očekivala. I tiša. Dok sam hodala, imala sam osjećaj da me netko promatra cijelo vrijeme. Zrak je bio gust, kao da je vlaga natopila sve. Ponekad bih čula škripu grančica pod vlastitim korakom, ali čini mi se da je bilo i više od toga. Kao da netko drugi ide za mnom.
Karta me dovela do starog groblja, ako se to opće može nazvati grobljem. Neki nadgrobni spomenici su bili napuknuti, drugi posve uništeni, a zemlja oko njih izgledala je izrovana, kao da su grobovi davno zaboravljeni.
Tada sam ugledala nešto što nisam očekivala. Stara koliba. Bila je mala, skrivena, između drveća i gotovo u potpunosti prekrivena mahovinom i granjem. Unutra je bilo mračno, a vrata su bila poluotvorena, kao da me pozivaju da uđem.
Ušla sam!
Unutra je bilo sablasno tiho, a zrak je mirisao na trulež. Na zidu su bile obješene stare, požutjele slike. Neki dijelovi su bili izbrisani. A lica su bila iskrivljena, kao da ih je netko grebao noktima. U kutu sobe nalazila se lutka, stara i prašnjava. Na njezinom licu je bilo nešto čudno, koža je izgledala previše stvarna i kao da je bila poprskana krvlju koja se davno osušila.
U tom trenutku sam osjetila jezu. Trnce kroz cijelo tijelo. i hladan vjetar. Pobjegla sam.

29. listopada
Ovo je treća noć da ne mogu zaspati. Nešto se čudno događa. Stalno viđam sjene u daljini i prati me snažan osjećaj da me netko non stop promatra.
Odma prve noći sam čula teško disanje pred vratima, diše polako i čeka. Ostala sam u krevetu jer me je bilo strah. Nisam se usuđivala pomaknuti. Ujutro sam ispred vrata pronašla tanak komadić kože, kao one što sam vidjela u kolibi. Uhvatila me panika! Svugdje vidim te oči, na prozorima, u ogladalu, čak i u vodi dok perem lice.
Druge noći bilo je još gore. Bila sam umorna od nespavanja. Noću sam čula korake u hodniku, ali kad pogledam kroz špijunku, nema nikoga. Možda polako gubim razum! Počela sam osjećati peckanje po rukama, kao da mi se koža suši i raspada. Kada god dotaknem lice, osjećam nešto ispod kože, nešto što ne pripada meni. Bojim se. Mislim da gubim razum. Ujutro, kad sam se pogledala u ogledao, lice mi je bilo puno crvenih ožiljaka i blijedo. Koža mi izgleda staro i naborano. Stoga sam ostala doma, nisam izlazila cijeli dan.
Večeras sam pronašla poruku ispred vrata na kojoj je pisalo „nađimo se kraj groblja u šumi nakon faksa, Filip“. Odmah sam malo živnula, nadam se da će mi Filip pomoć. Ali... što ako je to zamka? Tada sam začula jako lupanje na vratima. uzela sam bejsbol palicu i otvorila vrata. Nema nikoga! Povirila sam kroz hodnik, svijetlo se na trenutak zatreperilo, a na dnu mračnog hodnika sam vidjela nekoga u sjeni. Siuleta stare žene, pogrbljena, s drugim mršavim rukama. Zastala sam srce mi je divlje kucalo, ali kad sam trepnula, više je nije bilo. Osjećaj da me netko promatra postao je neizdržljiv.
Ne mogu više!

30. listopada
Razmišljala sam cijelu noć... idem se naći s Filipom kraj groblja. On mi je jedina nada, on zna nešto. Zna kako se obraniti od vještice.
Ako čitaš ovo.. znači da sam mrtva!

Napomena istražitetelja:
Studentica je nestala 30. listopada. U njezinoj studentskoj sobi pronađen je dnevnik, no drugi tragovi nisu otkriveni. Filip, mladić spomenut u dnevniku, glavni je osumnjičeni za njezin nestanak, ali negira da joj je poslao pismo. Njegove izjave izazivaju sumnju, a istražitelji se pitaju je li možda upleten u misteriozne okolnosti njezina nestanka. Zanimanje studentice za mračne legende o vještici iz Svartholda dodatno komplicira situaciju. Istražitelji nastavljaju pretrage u šumi, nadajući se da će pronaći odgovore koji će rasvijetliti ovaj zagonetni slučaj.

***

Članak iz novina:

Misteriozni nestanci povezani s kultom: istraga vodi prema šumi Svarthold

8. studenog – Policija još uvijek istražuje nestanak dvoje studenata, koji su nestali u razmaku od tjedan dana, a slučaj postaje sve zamršeniji. Prva je nestala studentica Filozofskog fakulteta (22), posljednji put viđena 30. listopada, dok je njezin kolega Filip (23), nestao tjedan dana kasnije.
Dnevnik koji je studentica vodila prije svog nestanka otkriva nove tragove u istrazi. Prema izvorima bliskim istrazi, u njemu se spominje lokalna legenda o vještici iz šume Svarthold, te sugestija da je studentica bila opsjednuta otkrivanjem tajni koje šuma skriva. Profesor, koji je spominjao legendu na predavanjima i kolege kažu da je pokazivala neobičnu zanimanje starih mitova i lokalnim praznovjerima.
Filip, koji je navodno posljednji bio u kontaktu sa studenticom, također je ubrzo nestao, a policija vjeruje da je znao više nego što je otkrio o legendama i ritualima povezanim s vješticom. Prma riječima izvora, u njegovoj sobi pronađeni su stari zapisi, kao i karta koja vodi do zabačenog dijela šume. Međutim, policija ostaje šutljiva o tim zapisima, dok glasnogovornik tvrdi da su „određeni dokazi trenutno pod istragom i nisu za javnost“.
Tijekom pretrage šume, istražitelji su otkrili ostatke ritualnog okupljališta – kameni oltar prekriven simbolima uklesanim u stijene. Policija sumnja da je kult, za koji se vjeruje da stoljećima djeluje u sjeni, povezan s nestancima. Prema izjavama lokalnog stanovnoštva, kult je usko vezan uz legende o vještici koja je vladala tim područjem prije nekoliko stoljeća. Pripadnici kulta, prema vjerovanju, održavaju mračne rituale kako bi prizvali vješticu i dobili njezinu naklonost.
U jednom dijelu šume pronađeni su i zastrašujući dokazi – dijelovi ljudske kože. Ovaj nalaz izazvao je veliku uznemirenost među istražiteljima, ali policija odbija komentirati čija je koža. „Ovo je dublje, nego što se čini“, kazao je jedan istražitelj koji je želio ostati anoniman. „Postoje tragovi ritualnog djelovanja koje se proteže generacijama. Ove nestanke ne možemo gledati kao izolirane slučajeve.“
Policija je odbila komentirati jesu li pronađeni novi tragovi vezani uz samog Filipa ili studenticu, ali mnogi vjeruju da šuma skriva još mračnije tajne. Roditelji nestalih studenta izrazili su svoju frustraciju zbog nedostatka informacija. „Želimo odgovore, želimo znati što se dogodilo našem djetetu“, rekla je majka nestale studentice.
Lokalna zajednica Svartholda, inače mala i zatvorena, suočava se s rastućom panikom. Stanovnici tvrde da su godinama znali za šumu i njezinu mračnu povijest, ali mnogi sada izbjegavaju govoriti o tome. “Ovdje se ništa ne događa slučajno“, izjavio je stariji mještanin. „Svi mi znamo za tu šumu. Zna se tko tamo ide i zašto, ali to su priče koje se ne pričaju javno.“
Policija ne isključuje mogućnost daljnih pretraga, ali zasad šuma ostaje zapečaćena, dok istražitelji pokušavaju otkriti više o ulozi kulta i nestanku dvoje studenta. „Istražujemo svaki trag, ali ima mnogo toga što još ne možemo podijeliti s javnošći,“ kazao je glasnogovornik policije. „Radimo na tome da donesemo pravdu obiteljima i otkrijemo što se točno dogodilo u šumi.“
Istraga se nastavlja, ali misterij nestanka ostavlja zajednicu u strahu, dok se mnogi pitaju hoće li tajne šume Svartholda ikada biti potpuno otkrivene.

Riječke mandarine

nachtfresser.blog.hr

Nakon šetnje i doručka sam pojeo sladoled na suncem okupanom balkonu s pogledom na novu vizuru luke i mirno more, u društvu Jina koji je zalegao. Prije toga sam provaljivao na svoj fejs račun, sramotna je njihova sigurnosna služba, morat ću se odvikavati od te mreže, Tek jutros sam primijetio da code koji mi kao oni svaki put šalju na mobitel za ulazak pripada 092 računu, sad se računi mogu prenositi između mreža i ne vrijedi provjeravati, kao što se nekad moglo, na ovoj nekad ekskluzivno tomato mreži, pripada li organizaciji ili pojedincu (092 442 8941, ako netko ima ideju kako to saznati). U svakom slučaju korisnije je jutra koristiti u društvu s psom na suncu nego sa svojim paranojama na laptopu.
Jučer sam se žestoko izgalamio na Jina za podnevne šetnje. Naime neki budaletine istresaju oštre pileće kosti uz staze kojima obično mi vlasnici pasa prolazimo. Jin je u sekundi jednu zgrabio, već je zakrckalo prije nego što sam mu nasilno uz galamu oteo iz usta i bijesno ga odvukao s tog mjesta.
"Profesore, ma gdje ste samo u trenu nestali!?", čuo sam ženski glas iza svojih leđa i okrenuo se. Na puteljku je stajala nasmijana susjeda, bivša drugaričina učenica sa sušačke gimnazije, s velikom vrećom, kojoj nisam odmah mogao utvrditi sadržaj, u rukama. Dosta kasnije nego što smo uselili u ovu kuću, jučer je usput bila trogodišnjica useljenja, smo se sreli, ja sam šetao Jina, ona vozila malo dijete u kolicima, ispričala mi je da je završila faks, kratko povremeno radila u struci, sad tu živi isto u kući s vrtom od iznajmljivanja apartmana i ne žali se.
U vreći je bio dar za nas, njene svježe ubrane mandarine, za par zelenih je rekla da će se same zažutiti za par dana. Mi ove godine nismo uopće nabavljali mandarine, jer ih svugdje skupo prodaju baš zelene. Kad sam ove donio doma, drugarica se nasmijala i rekla, imamo problem, gdje ćemo ih ostaviti da "zriju". Rekao sam da ne znam, ali ću ih prvo probati kakve god da jesu. Mirisale su opojno i bile slatke, prva, druga, treća...I drugarica ih je probala, uspostavilo se da će nakon probanja stati u najveću zdjelu u kojoj je tužno ležalo par kupovnih naranči.
Inače kad je donošen zakon o dopuštenoj vrijednosti darova u državnim i javnim službama, najprije je kao i sve zaživio u obrazovanju, čak je i išla preporuka da se roditelje upozna s njim, nikad nisam to pročitao, a posljedično nikom ni proslijedio, istina kad sam na kraju školovanja po prvi put od bivšeg razreda dobio nešto vrjedniji sat, koji danas nosim, prošla me čak mala nelagoda.
Sad sam u mirovini i mogu se bezbrižno radovati ljudskim gestama.
p.s.
Znao sam ja nekad dobiti i francuski ili albanski konjak, škotski whiskey ili ekskluzivnu rakiju, ali oni bi u tjedan, najviše mjesec dana bili proslijeđeni doktorima ;)

Dan 980.

ap-placenici.blog.hr

Karta: https://t.me/intelslava/69118

Od prošlog javljanja oslobođena su brojna naselja u DNR - Bogojavlenka, Katerinovka, Dobrovolje, Izmailovka, Aleksandropol, Selidovo, Višnevoj, Gornjak, Kurahivka, Šahterskoj, Novoukrajinka, Jasnaja Poljana uz Peršotravnev i Krugljakovku u Harkovskoj oblasti. Ruska vojska nastavlja nezaustavljivo napredovati na toj širokoj bojišnici uoči jesenske rasputice. S ovim tempom napretka od 2 do 5 km dnevno trebat će im oko šest mjeseci za doseći granicu Dnjepropetrovske oblasti. Međutim pitanje je hoće li se na granici te regije Rusi i zaustaviti? Prema projekciji Njemačkih "obavještajaca" to se neće dogoditi, a rat će se nastaviti sve do 2026. s osvajanjem Harkova kao drugog grada po veličini nakon Kijeva. Logično za pretpostaviti je da će Dnjepar ostati velika prirodna granica na zapadu, te da će zbog toga tj. gubitka glavnih gradova regija Herson i Zaporožje biti kompezacije u istočnijim pokrajinama.


Karta: https://t.me/intelslava/69051

Međutim iz ove sadašnje perspektive osvajanje tog crvenog područja na karti s velikim gradovima Pavlovgrad i Harkov, mi ne zvuči realno. Izvjesnija mi je demilitarizacija tog područja u nekim budućim pregovorima. U svakom slučaju kao i sve do sad, vrijeme će nam pokazati što će biti. Kao što se postupno otkrivaju i posljedice napada IDF-a na Iran. Za sada znamo za četvoricu poginulih pripadnika OS Irana, te pogađanja tvornica raketnog goriva u Parčinu i Hojiru kod Teherana. Uništili su im navodno 12 mješalica za raketno gorivo. Štete definitivno ima, ali daleko je to od zaustavljanja Iranskog raketog programa. Koji je smješten u brojne podzemne instalacije raspoređene diljem te velike zemlje. Za to vrijeme Izrealski napad na Libanon kao da slabi.


Karta: https://t.me/DDGeopolitics/128140

IDF se već povukao iz nekih područja na jugu jer su kao "postigli ciljeve". Hezbollah se na terenu pokazao dostojnim protivnikom, a po izjavi Liebermana o 11.000 ranjenih broj poginulih bi trebao biti puno veći od službenih 800 i kretat se oko 3.600 vojnika IDF-a. Na osobnom planu obuke odrađen je airsoft trening u Zagorju kojem nazoči petorka Plaćenika. Unatoč većem broju učesnika taj mini-susret je bolovao od tipičnih nedostataka tog simulacijskog alata. Od napucavanja na par metara, došetavanja iza poginulih, brzih oživljavanja od strane medica i svega ostalog čega nema na našim treninzima. No tako je kako je. Krive Drine nema smisla ispravljati. Bitno je znati na što se isplati, a na što ne isplati trošiti. Dok se WW3 nastavlja...


Slika: https://www.facebook.com/profile.php?id=100063481087514

Rikošet

fragmenti2.blog.hr

Kada, nadobudno, s kojekakvim romantičnim idejama o takvim radnjama, krenete s renoviranjem i uljepšavanjem, tj. oblikovanjem svog životnog okruženja, i to sami, je li ...netko vas mora upozoriti da takve aktivnosti zapravo spadaju u ekstremne sportove, pa samim time i u jako opasne, nee...

Et', tak' bih se ja danas trebala pentrati na visoke i klimave lojtrice da bih... kako bih pokušala zagletati rupe u stropu koje su ostavština stare karniše...
I sad, umjesto da sebe vidim kako ljupko lepršam kao vila Zvončica oko tih rupa dok zvjezdastim pokretima nabacujem glet, kako to obično vidite dok je sve još uvijek tek s kauča, ležećeg, zamagljenog pogleda ideja, ja sada, kad je došlo vrijeme da se konačno i s time obračunam, samo tromo kružim oko tih lojtrica i računam hoću li se, ako s njih na kraju ipak tresnem, odbiti o tlo i skakutati naokolo kao ping-pong loptica, ili ću se pak zakucati u beton kao asteroid, pa takva poslije biti izložena u nekakvom muzeju kao vrijedan primjer(ak) ekstremnih ljudskih gluposti...

Nu, al' idem pa ćemo vidjet...
Ili možda ipak ne. Možda je najbolje da sve to odgodim za još nekoliko dana :)))

FENOMEN KAMALE HARISS

prokleta-od-daljina.blog.hr

ovo je Kamala Hariss





a ovo je Donald Trump





a ovo sam ja iz sredine 80 godina prošloga stoljeća kada sam u Hrvatskoj optužen da sam fašist pa onda stavljen doživotno u ludnicu kao opasan tip kojemu se svakih 15 dana daju injekcije droge jer sam zavisan doživotno od nje






a ovo je tekst LISE KASHINSKY koji je objavljen 28.10. ove godine u portalu POLITICO a pod naslovom HARISS IS POUNDING TRUMP ON FASCIZAM

Harris o Trumpovom fašizmu




KALAMAZOO, Michigan — Kamala Harris’ hammering of Donald Trump’s authoritarian rhetoric is alarming some Democrats in this critical swing state who fear that message is falling flat.
Voters, they argue, have grown desensitized to Trump and the warnings about him. Polls not only show the economy remains the top concern here, but that Trump holds the advantage on it. And activists worry Harris’ attacks on Trump are distracting from her strongest issue: abortion rights.


In Michigan, where the cracks in Democrats’ traditional coalition have set the party on edge for months, the concern about Harris’ late-stage tactic is coming from all corners.
“It doesn’t play well in communities that are struggling to make ends meet, and that’s the problem. They’re talking to the wrong people,” said Sherry Gay-Dagnogo, a former state representative and Detroit school board member who is backing Harris. “We can’t keep campaigning on modes of fear.”Harris has ratcheted up her warnings about the dangers of a second Trump term over recent weeks — returning to an argument that was central to President Joe Biden’s now-defunct reelection bid in what her campaign says is a response to the former president’s own escalating rhetoric.
In recent days, Harris has called Trump “unhinged” and “unfit to serve” over his threats to weaponize the military and the judicial system against his opponents, and over his portrayals of his political rivals as the “enemy from within.” She has promoted the idea that Trump is a fascist after his longest-serving chief of staff, John Kelly, warned that the former president meets the definition of one. And her campaign has launched TV ads in battleground states warning of Trump’s disdain for democratic practices, a message she is expected to amplify by appearing on Tuesday at the site in Washington where Trump rallied his supporters ahead of the Jan. 6, 2021, Capitol riot. “Democracy’s on the line, it truly is. When a person tells you something, that they’re going to be a certain way, and they worship people like Hitler, and they say they’re going to turn the army loose on you, … those are words coming from a potential dictator,” said Mary Waters, a Detroit City Council member who is supporting Harris. “Now that is scary.”
Harris ticked through those warnings at a rally in Kalamazoo this past weekend, adding that Trump would “claim unchecked and extreme power” if reelected and reminding voters he called for the “termination” of the Constitution after his failed attempt to overturn the 2020 election.
But even among this friendly crowd, some Democrats were concerned that Harris was placing too much emphasis on Trump.

a ovo je moj tekst FEMINIZAM I DRŽAVA koji je objaljen u SL zbog kojega sam doživotno stavljen u ludnicu






a ovo je pokušaj moje obrane u SL kojega redakcija nije htjela potpisati niti pokazati solidarnost, i ja sam im zahvalan zbog toga....







a ovo je moja knjiga koje je objavljena na digitalnim knjigama iz Zagreba FEMINIZAM knjiga o jednom apsurdu poslije više od 35 godina kada mi je dozvoljeno reći to što se dogodilo. I ja bih time rekao ono što mislim o tome fenomenu Kamale Hariss


Zlatan Gavrilović Kovač