Sve kategorije po listama

Iz intervjua s Ivanom Sajko

nachtfresser.blog.hr

Ivana Sajko je suvremena hrvatska književnica, koja živi i radi već dugo u Berlinu. Poznata je po dramama i romanima, koji su zahvaljujući izvrsnim prijevodima ponajbolje hrvatske prevoditeljice na njemački jezik, rodom Splićanke, Alide Bremer, postigli veliki uspjeh i u Njemačkoj, a drame joj se već tamo izvode češće nego u domovini. Sajko ipak i dalje piše isključivo na hrvatskom jeziku, njen roman "Ljubavni roman" je vjerojatno najznačajniji roman o tranziciji, pretvorbi i privatizaciji, te posljedicama rata na sudbine malih ljudi kod nas. Na društvenim mrežama je oglas o prodaji jako lijepog dvosobnog pulskog stana, jer se u Hrvatsku ne misli vratiti, nego eventualno jednog dana doseliti. Berlin je odabrala kao najbolje mjesto za odrastanje još uvijek malog sina. Doživljavljala je situacije kad je sinu, dok on još nije znao čitati, a ona nije znala baš dobro njemački, čitala na njemačkom, on je sve razumio i komentirao, ona baš i ne. U svom berlinskom domu živi sa sinom, partnerom Nizozemcem i psom. Sa sinom razgovara na hrvatskom jeziku, s partnerom na engleskom, s psom univerzalnom, sin je prošao jaslice i vrtić i tečno govori njemački, a nema problema ni s hrvatskim i engleskim.

Likovi romana "šetaju" između nade i beznađa. Zanimljiv je karakter kojeg ste uveli, lik ratnog branitelja s kojim se On suprostavlja, dostojanstven lik koji čuva stražu nekog tamo ulaza u garažu protiv koje se bori cijela "urbana" grupa izvjesnog grada. Scena podsjeća na borbu Prava na grad. On pak, kao takav, uvijek je na krivoj strani. Imam osjećaj da nas je previše takvih, neovisno o ideologiji koju "kao" zastupamo...

Pozicije branitelja ipak su specifične pozicije i u psihološkom, i u političkom smislu, mada i lijeva intelektualna i desna konzervativna struja imaju tendenciju da ih pojednostave, no branitelji utjelovljuju tešku misao o ratu kojoj treba prilaziti iz drugačijih perspektiva, jer niti jedna od onih u opticaju nije konstruktivna budući da ih tretira simbolički, umjesto kao ljude.

Likovi branitelja javljaju se u svim mojim romanima. "Povijest moje obitelji od 1941 do 1991, i nakon" završava poglavljem u kojemu se osakaćeni otac vraća kući iz rata te pripovjeda kako je, bacajući granatu na kuću prepunu ljudi, izgubio ruku. Ili ju je zapravo bacio sam?, pita se. Pitanje vezano uz taj događaj zapravo upozorava na monstruoznost naredbe koja kadkad traži da čovjek zaniječe čovječnost u sebi, da čini ono što mu ruka radije ne bi. Branitelji, ili sudionici rata uopće, bili su dovedeni pred čin ubojstva, vlastitog ili tuđeg, a to je neizbrisiva trauma začeta u vjeri prema jednoj državi i prema cilju kojeg su ta država i njezina vlada uzdigli ponad pojedinca, uzimajući si za pravo da raspolažu sa životima i smrtima, da bi se nakon što su uzeli svoj krvavi danak povukli u puko politikanstvo, a zatim i mitologiziranje tog bespotrebnog rata, koji zapravo, jedino kao mit i može opravdati razaranje koje je uzrokovao, kao i njihov politički neuspjeh da civiliziranim načinima arbitraže postignu dogovor.

No lik bivšeg branitelja u ovom romanu, koji u poznim godinama radi kao zaštitar jednog gradilišta, i nije toliko vezan uz rat, koliko za kratak povijesni presjek jednog sistema. Na njegovom sam primjeru htjela sažeti sudbinu jedne generacije koja se bezuspješno pokušala izboriti za bolji život; s dvadeset odlazeći na privremeni rad u Njemačku, s trideset se vraćajući da uloži krvavo zarađenu ušteđevinu, s četrdeset gubeći sve što je privredila u već spomenutom ratu, s pedesetak shvaćajući da je za sobom ostavila tek grobove i dugove, te sa šezdeset radeći potplaćene poslove kako bi se dovukla do prava za kakvu takvu penziju.

p.s.
Moj bivši stan se nalazi u kvartu supermarketa, jedno od potkrovlja u sjeni dolje desno (moja jučerašnja snimka):

Dan 1363.

ap-placenici.blog.hr

Karta: https://t.me/Slavyangrad/148065

Toliko se stvari dogodilo u zadnja tri dana da nije bilo druge nego napisat novi pregled zbivanja. U noći pisanja prethodnog posta 13./14. studenog Ukrajinske ciljeve je zasulo 449 DOS-ova, od čega 430 bespilotnih letjelica, devet balističkih, šest krstarećih projektila, tri hiperzvučna Kindžala i jedan Cirkon. Koji dan kasnije doznajemo da su Kindžali pogodili aerodrom Starokonstantinov, nakon čega je googlemaps zamutio dijelove aerodroma na svom prikazu. Cijena tri Kindžala je 11,7 milijuna €UR, dok za pretpostavljena tri F-16C/D treba dati oko 100 milijuna €UR. Ozbiljan nedostatak lovaca natjerao je Zelenskog na nedavno potpisivanje ugovora za kupovinu 150 Gripena i 100 Rafala. Iako osobno sumnjam da će navedeni ugovori ikada biti realizirani, nastavlja se igra sve dubljeg uvlačenja Ukrajine u dužničko ropstvo zapada. Jer Zeko zna, dokle god igra tu igru da ga njegovi zapadni hendleri neće odraditi. Istodobno Ruska vojska nastavlja nezaustavljiv napredak na bojišnicama. U samo tri dana oslobodili su Rih kod Pokrovska, Orestopol, Jablukovo, Novopavlivku, Malu Tokmačku i Gaj na povezanoj bojišnici između Zaporožja i Dnjepropetrovska. Oslobodili su Platonovku u DNR, dok još čiste Šahovo kod Dobropolja sa ciljem stvaranja još jednog mini-kotla.


Karta: https://t.me/Slavyangrad/148069

Zauzeli su još Dvurečanskoj u Harkovskoj regiji, te odbili ne znam koji po redu napad na Kupjansk. Uz to polagano čiste Mirnograd od UAF-a. Ukrajinske bespilotne također iz noći u noć rade štetu po Ruskim regijama najčešće po rafinerijama i skladištima. Naravno takvi duboki udari u Ruski teritorij ne bi bili mogući bez potpore navigacijskih satelita Zapada. Ipak u toj igri iscrpljivanja lošije prolazi Ukrajinska strana. U moru bezbrojnih snimaka uništenja Ukrajinske tehnike s dronovima pojavio se snimak uništenja prvog oklopnog transportera M-80A ex-Yu proizvodnje. Za pretpostavit je kako se radi o jednom od 30 tih oklopnjaka, koje smo predali Amerima pod račun za donirane Bradlye. Stroj koji je preživio DR i služio nam godine iza toga, sada rđa negdje kod Konstantinovke. Za to vrijeme SAD je potopio 21-i gliser u vodama Kariba po onoj - Kadija te tuži, kadija te sudi. Bez ikakvog dokaza što su prevozii, dobili su smrtnu presudu i potapanje u međunarodnim vodama. Ako to nije piratstvo onda ne znam što jest. Srećom napad na Venecuelu još nisu započeli, ali sve je moguće u danima koji slijede. Kao i izbijanje nove ekonomske krize povezane s pucanjem balona na burzama povezanim s UI.


Slika: https://bsks.hr/terenska-vjezba-potrage-u-koritu-rijeke-save/

Mi smo za to vrijeme na planu osobne obuke odradili vježbu traganja s dronovima udruge "Bespilotni sustavi u kriznim situacijama". Po scenariju vježbe tragalo se za nestalom osobom u koritu rijeke Save. Naglasak je bio na uigravanju timova u sastavu pilot i osmatrač, te komunikaciju između timova i voditelja potrage. Iskustva iz vježbe će nadam se biti implementirana u budućem osposobljavanju posada i smjernicama za buduće nabave dronova. Unatoč brojnim propalim pokušajima provedbe airsoft treninga, jučer smo odlučili odradit trening jedan na jedan. Teren je katastrofalno loš, ali nije imalo smisla voziti se negdje dalje. Dvije borbe su bile dovoljnje za podsjetiti se i ujedno podučiti Mališu kako se odrađuje taj posao. Dok smo vježbu privodili kraju čujemo uzvik "Hit!". Dok izlazimo s vozilom s terena vidimo trojicu mladića u civilkama s kutijama od replika pod rukama. Popričali smo, našli se u razmišljanjima i nadam se da će nam se javit. Imamo ih čemu naučiti, dok će nam oni donijeti svježu krv u ekipu. Dok se proxy-WW3 nastavlja...


Slika: Manga

ja i škola

trustjesus.blog.hr

Škola mi ne ide dobro.
Slaba mi je koncentracija. Slabo pamćenje
Jako mi dugo treba da naučim neko gradivo i vječito nemam vremena.
Pred ispite je najgore tada kao da ne živim. Ne dozvoljavam si ni predahnuti i opustiti se.
Drugi nekako ležernije pistupaju školi i ispitima. Ja to ne mogu strah me razapinje.
Jako sporo čitam i treba mi puno više da pročitam lektiru. To ne znači da ne volim čitati ali ne pod pritiskom.
Često ne razumijem što sam pročitala kad moram pročitati neki tekst na nastavi.
Hvala Bogu ima na youtube nekih audio lektira.
Kad čitam na glas pred razredom mi je najgore. Mnogo griješim. Jako me sram radi toga.
Kad moramo na satu čitati u sebi a oko mene brbljaju, ja mogu deset puta počitati isti odlomak a d ne znam što sam pročitala.

Jerihonska roža

modrinaneba.blog.hr

Moj simbol sreće, ljubavi i vječnosti

Foto: moja osebno

Ove noći....

taango.blog.hr

Kad čajnik progovori — sitnice koje nadahnjuju

liviodinspiracija.blog.hr

Ponekad inspiracija ne dolazi iz velikih stvari.
Niti iz velikih planova.
Niti iz tišine šume ili svakodnevnih, mirnih kutaka.

Dolazi dok sjedim u Khala kafiću.
Ispred mene čajnik — jednostavan, ali s dušom.
Konobar Lovro donosi med u vrećici, diskretno razrezanoj pri vrhu.
Taman toliko da ne moram ništa otvarati.
Sitnica — ali meni iznenađujuće važna.





Uz čajnik dolazi i šalica, u koju mogu uliti baš onoliko koliko želim.
Tu su žličica, posudica s limunovim sokom.
I kolačić koji nikad ne pojedem, ali uvijek primijetim njegovu prisutnost.

Sunce nježno obasjava stol.
Toplo, nenametljivo.
Misli se bude.
Ideje izranjaju — tiho, ali snažno.

Inspiracija ne traži savršene uvjete.
Ona traži prisutnost.
Ako zastaneš i osjetiš trenutak, otkrit ćeš da su ideje bile tu cijelo vrijeme.

natjecanja

trustjesus.blog.hr

Natjecati se za mene je jako stresno.
U bilo kojem području.
Mrzim se preznojavat od stresa.
Čak iz biologije koju obožavam nebi isla na natjecanje.
Ispite i testove mrzim iz dna duse
A i natjecanja u sportu.
Imam osjećaj da je to nepotrebno mučenjeg mog izmučenog srca
Nepotrebnim dodatnim stresom.

Ne volim ni svirati instrument u javnosti. Čemu prolazit kroz stres hoću li odsvirati pravu notu. Koncentracija mi je vrlo slaba. I zna se jako lako prekinuti.
Nije mi ugodno ni pjevati na koncertu u javnosti jer mi je i to preznojavanje i stres. Mrzim se preznojavati. Volim pjevati samo kad se moj glas izgubi gomili.
I pjevati u opuštenom drustvu bez pritiska.

Uostalom što mi znači pobijediti i osvojiti prvo mjesto. Nista mi to ne znaci. Potpuno bezveze. Zar cu se praviti vazna vidis Boze kako sam pametna i cool. Bog tak i tak sve zna.

KRALJ GUBAVAC

starrynight2022.blog.hr

“A King may move a man, a father may claim a son, but remember that even when those who move you be Kings, or men of power, your soul is in your keeping alone. When you stand before God, you cannot say, "But I was told by others to do thus." Or that, "Virtue was not convenient at the time." This will not suffice. Remember that.”
 King Baldwin IV in Kingdom of Heaven



Veličanstvena arija "Vide Cor Meum" koristi se u filmu Kraljevstvo nebesko tijekom scene smrti kralja Baldwina IV. Skladao ju je Patrick Cassidy za film Hannibal, a ova operna skladba često se povezuje s prikazom Baldwinove smrti i sprovoda u soundtracku za Kraljevstvo nebesko. Kad sam ju prvi put čula u filmu, zapamtila sam ju zauvijek, za razliku od mnogih drugih filmskih glazbenih brojeva ušlih na jedno uho unutra, na drugo van, bez sjećanja. Možda i zbog tragične figure bolesnog kralja, sklada maske i arije, stvarne sudbine i kraljeva, u doba lepre i kolonija izoliranih gubavaca, i tragičnih života i smrti pod maskom i kapucama.

Avantura

dusakojaluta.blog.hr

Negdje između 50 drugih monologa u glavi prije spavanja sam shvatila da sam gotovo cijeli život živjela po tuđim pravilima.
Ne zato što nisam imala svoje, nego zato što sam ih stalno utišavala, iz pristojnosti, iz straha, iz navike.
Godinama sam donosila odluke na temelju tuđih očekivanja, savjeta koji su zvučali “razumno”, ili jednostavno zato što se nešto “podrazumijeva”. I tako sam se polako udaljavala od sebe same.

A onda mi je, valjda od umora ili od zasićenja, postalo jasno:
Ne želim više biti statist u vlastitom životu.

Odlučila sam krenuti u malu, osobnu avanturu. Ne spektakularnu. Ne onu koju bi netko stavio na Instagram.
Ovo je avantura u kojoj ću prvi put iskreno istraživati što JA želim, što mene veseli, što me uzbuđuje, a što iscrpljuje. Avantura u kojoj učim pitati se: “A što ja mislim? Što meni treba?” i makar pokušati ne osjećati krivnju zbog odgovora.

Znam da će biti onih koji će govoriti što bi trebala, što se očekuje, što je “najbolje”.
Ali moj kompas se pomalo kalibrira. Polako i nesigurno, ali prvi putem prema meni.

Dugo sam živjela život krojen po tuđim mjerama.
Vrijeme je da probam onaj šivan po svojoj.

Blagdani sjaje, ali duša ostaje prazna

filiparumenovic.blog.hr

Svake godine, kada dođe advent i Božić, gradovi se ukrašavaju. Ulice budu obasjane lampicama, trgovi ukrašeni velikim božićnim drvcima, a glazba i mirisi je svuda okolo i stvaraju poseban ugođaj. Uz svu tu raskoš i ukrase, nedostaje najbitnije – jaslice. Jednostavni prikaz rođenja Isusa koji su vjekovima simbol Božića.

Jaslice nisu samo dekoracija. One su priča. Priča o obitelji, o djeci o roditeljima, o kraljevima i siromašnima te o miru i tišini koju Isusovo rođenje donosi. One nas podsjećaju na pravo značenje adventa i Božića jer Božićno vrijeme nije samo svjetlo, blještavilo i zabava, nego trenutci za mir i zajedništvo. Kada nema jaslica, ta srž blagdana nestaje u gomili svjetala i komercijalnih atrakcija. Svi ti interaktivni ukrasi, svjetlosni tuneli i razne instalacije privlače turiste. Gradovi postaju izložbe božićne estetike, ali pritom zaboravljaju na ono što je ovaj blagdan kroz stoljeća zaista predstavljao.

Za mnoge ljude, posebno one koji su odrastali s vjerom i običajima, odsutnost ovih prikaza može učiniti blagdane praznima i hladnima. Dok hodamo ukrašenim ulicama, okruženi svjetlima i glazbom, često zaboravljamo na mir koji jaslice donose, na trenutak kada se zaustavimo i pomislimo o pravoj poruci adventa i Božića. Nije ni najveći problem u ukrasima, već da se zaboravljaju prave vrijednosti i značenje. Kao da se gubi sama bit adventa, odnosno došašća.

Advent predstavlja iščekivanje, radost i mir. To je onaj osjećaj kada se raduješ dolasku neke osobe koja ti mnogo znači u životu. I planiraš njegov dolazak, namještaš mu krevet, počistiš dom, pripremiš kolače, i ostala razna jela, dočekaš ga s poklonom koji nije ništa drugo nego jedna sitnica, ništa posebno, ništa veliko, ništa skupo, već sitnica koja predstavlja nit između dva srca, dvije duše. Tako je i advent, radujemo se Isusovu rođenju, njegovu dolasku, čistimo svoju dušu i otvaramo svoje srce i puštamo ga u naš dom, u našu obitelj i prijatelje.

Polako se pale 4 svijeće koje predstavljaju: Nada, Mir, Radost i Ljubav. Upravo one predstavljaju taj osjećaj iščekivanja nekoga tko nam znači. Nada – označuje buđenje čovjeka, početak puta, kada čovjek otvori svoje srce. Mir – dolazi iznutra, svijeća mira nas poziva da se čovjek smiri, oprosti i pomiri najprije u sebi, a onda i s drugima. Radost – ovo nije ona jeftina radost ili kratko veselje, već radost koja se rađa u čovjeku kada osjeti da nije sam, kada osjetimo Božju prisutnost, dolazak. Ljubav – je vrhunac pripreme, predstavlja potpuno povjerenje i predanje, ljubav je središte cijelog adventa jer Bog dolazi kao dijete – ranjiv, jednostavan i blag. Paljenje zadnje svijeće poziva čovjeka da otvori srce ljubavi koja ne traži ništa zauzvrat.

Te vrijednosti se polako zaboravljaju. Ne stavljaju se jaslice, dolaze neki novi simboli, zaboravlja se pravo značenje i gleda se samo zarada. Da li se ikada zapitate što vam je zaista važno, da li vizualni efekt ili duh koji se osjeti u tišini, molitvi i zajedništvu. Božić bez jaslica nije kraj svijeta, ali je podsjetnik da se u svakom blještavilu i spektaklu krije pitanje: jesmo li zaboravili srž ovog blagdana?

Svečani ručak

nachtfresser.blog.hr

U mraku me nokautirala vješalica
sam sam kriv jer nisam palio svjetlo,
a vješalica je tek odnedavno tu.

Opet smo pretjerali s hranom
o slatkom neću ni govoriti
sad me i glava i trbuh bole.

Pas mi je opet vjerovao
i opet se prevario
nisam više onaj od jučer.

Nikad nisam ni bio
jer jučer nije ni bilo
samo uništenje bez pokrića.

Moglo je i gore
mogao sam u poginuti kao heroj
nikad ne bih naletio na vješalicu.

p.s.
Jedan od bezbrojnih besplatnih koncerata jednog od bezbrojnih bendova po berlinskim parkovima nekog beznačajnog vikenda:

Nema naslova

klik4klik.blog.hr

Poslovanje kao pokretač društvene promjene

Poslovanje kao pokretač društvene promjene - pogled Michaela Portera

U svom TED govoru „The Case for Letting Business Solve Social Problems“, profesor Michael E. Porter iz Harvard Business Schoola iznosi viziju u kojoj poslovni svijet nije samo izvor društvenih problema-već i ključni akter u njihovom rješavanju. Njegova poruka je jednostavna, ali moćna: ako promislimo drugačije o svrsi poslovanja, možemo stvoriti model kapitalizma koji donosi zajedničku vrijednost („shared value“)-ekonomski profit i društvenu korist.

Zašto do sada ne napredujemo dovoljno brzo?

Porter ističe da, iako smo globalno svjesni brojnih problema-siromaštvo, klimatske promjene, nedostatak zdravstvene skrbi, nestašica vode i dr.-rješenja su često spora i fragmentirana. Tradicionalni pristupi-vlade, nevladine organizacije, filantropija-nisu dovoljno skalabilni jer ovise o ograničenim resursima.

Njegova „awkward reality“(neugodna stvarnost) je ta da, unatoč svim tim organizacijama, napredak nije dovoljno velik-potrebno je razmišljati drukčije.

Gdje poslovanje dolazi u igru

Porter tvrdi da je biznis jedini sustav koji doista može generirati masovne resurse. Profiti nisu samo sredstvo zarade-prema njemu, „profit je čarolija“ jer omogućuje da rješenja budu samoodrživa i skalabilna.

Drugim riječima, ako tvrtka na profitabilan način rješava društveni problem, može proširiti svoj model-i to globalno, bez oslanjanja na donacije ili državne subvencije.

Koncept “shared value” (zajednička vrijednost)

Središnja ideja Portera je „shared value“-koncept u kojem kompanije stvaraju ekonomski benefit i društvenu korist istovremeno.

To znači: Re-osmišljavanje proizvoda i tržišta tako da zadovoljavaju društvene potrebe (npr. zdravija hrana, pristup čistoj vodi, obrazovanje)

Optimizacija proizvodnog lanca kako bi se smanjili otpadi, poboljšala održivost, smanjila potrošnja resursa

Suradnja s lokalnim zajednicama, vladama i nevladinim organizacijama, kako bi se napravila sinergija i zajednički napredak

Primjeri iz prakse

U TED govoru, Porter navodi konkretne primjere tvrtki koje su uspješno inkorporirale model zajedničke vrijednosti:

Dow Chemical: razvija zdravija ulja koja zamjenjuju zasićene i trans-masti.

Jain Irrigation (Indija): koristi sistem kapanja za navodnjavanje, štedi vodu i pomaže poljoprivrednicima.

Fibria (Brazil): plantaža eukaliptusa smanjuje pritisak na izvorne šume.

Cisco: obučava milione ljudi u IT vještinama, ne samo iz altruističnih razloga, već i da proširi svoj poslovni ekosustav.

Što Porter predlaže kao put naprijed

Promijeniti način razmišljanja. Kompanije trebaju vidjeti društvene probleme kao priliku, a ne teret. Porter zagovara “viši oblik kapitalizma” u kojem nije nužno birati između profita i društvene odgovornosti.

Partnerstva su ključna. Ne radi se o tome da kompanije same “spase svijet”. Potrebna je suradnja s nevladinim organizacijama i vladama koje mogu podržati, omogućiti i pojačati utjecaj poslovnih inicijativa.

Nova uloga vlada i NGO-a. Prema Porteru, vlade bi trebale poticati modele zajedničke vrijednosti umjesto da gledaju poslovanje kao konkurenciju. NGO-i koji žele stvoriti značajan društveni utjecaj moraju surađivati s poslovnim sektorom, a ne ga isključivati.

Kritike i rizici

Naravno, Porterov pristup nije bez kritika. Neki autori upozoravaju da ideja zajedničke vrijednosti može biti idealistična i da profitno usmjerene kompanije ponekad “kozmetički” koriste društvene teme. Također, važno je osigurati da poslovni interesi zaista služe društvenim ciljevima, a ne samo marketingu.

Zašto je ova ideja važna danas

Održivi razvoj: S obzirom na rastuće društvene izazove- klimatske promjene, nejednakost, globalno siromaštvo-model zajedničke vrijednosti pruža put ka održivijem i profitabilnijem poslovanju.

Utjecaj kapitala: Kapital iz privatnog sektora može biti moćan pokretač promjena ako se koristi strateški.

Promjena paradigme: Ako sve više tvrtki prihvati društvenu misiju kao dio svoje strategije, kapitalizam može evoluirati u sustav koji stvara dobrobit, a ne samo profit.

Zaključak

Michael Porter nas poziva da preispitamo klasične podjele: “biznis=loše” i “dobročinstvo= dobro”. Umjesto toga, predlaže model u kojem profit i društveni napredak nisu suprotstavljeni-već mogu ići ruku pod ruku kroz koncept zajedničke vrijednosti. Ako prihvatimo njegovu ideju, poslovanje može postati moćan alat za rješavanje društvenih problema na velikoj skali. I možda je upravo to put prema održivijem i pravednijem svijetu.

zelim se posvetiti Bogu

trustjesus.blog.hr

Stvarno volim duhovnost Bogorodicu Krista i Dobrog Ljubeceg Boga Oca
I cak volim ici na misu za razliku od mojih vrsnjaka
Volim pjevati duhovne pjesme na misi i slusati radio Mariju i Hrvatski Katolicki Radio
Zanimaju me svetci i dosta ima na youtubeu kanala o zivou svetaca
Zainteresirala sam se kad sam bila kod tete a ona je na kredencu imala slicicu Oca Pia. Teta nije mnogo znala o njemu pa sam otisla na youtube.
I od tada sam poslusala bezbroj opisa zivota svetaca

Ali nisam duhovna.
Molim li? Razgovaram i s Bogom? Nije da nemam molitve. Imam veliku mapu s molitvama. Kao da mi svaki put prođe dan i da zaboravim na molitu.

Kao da me stalno neki vrag odvlaci od molitve.

Po priodi sam znatizeljna i volim uciti o novim zanimljivim stvarima na youtube i zanimaju me razne vjere i duhovnosti. Ali ni jedna druga vjera nema tako divnog Boga Krista i beskrajno prkrasnu divnu Kraljicu Mira. Kad molim u sebi isto ne mogu se koncentrirati na to sto molim. Koncentriram se na riječi koje izgovaram a značenje tih riječi mi se izgubi u magli.

Možda bi se više posvetila duhovnosti da nema te proklete škole i mog smotanog uma.

Lako molim kad su drugi samnom da mi održavaju koncentraciju.
Ali sama kad molim mozak mi bez moje volje odluta na sve strane.
I ne mogu mu narediti da se ne miče i da se koncentrira.
Koncentracija mi je prilično slaba

i tako, bila sam...

anchee24.blog.hr

u Metkoviću...obavila poslove
a ostalo je vremena i za šetnju
vrijeme lijepo, prikladno i ugodno



a najviše mi se svidjelo...svugdje su
male, šarene mace :)
iskreno, nije mi se baš dalo fotkati
eto, do iduće prigode...

With Love

modrinaneba.blog.hr

Vrata puščam odškrinuta, jer ljubav ide tamo, gdje je ljubav

Foto: Leon Vidic (dozvola autora)