Sve kategorije po listama

Osmijeh s osmijehom

modrinaneba.blog.hr

Osmijeh koji liječi, ne znači da je na mome licu

Foto: John Weberai (dozvola autora)

Neka ti bude....

taango.blog.hr

Kaštel Parentin – tragom zaboravljenog blizanca Moncastella

viatrix.blog.hr

Na cesti L50101 (Kanfanar – Sveti Lovreč Pazenatički), četiristotinjak metara sjeverno od Dvigrada, kojeg smo posjetili u tri navrata (U lovu na blago kapetana Morgana, Dvigrad – kameni grad i njegova Anđeoska stijena te Groblje Kacavanac – zaboravljeni grobovi i skrivena crkva), nalazi se groblje s jednobrodnom crkvom sv. Marije od Lakuća pored kojeg smo parkirali auto.



Priča se nastavlja... Kliknite!

Dan 1385.

ap-placenici.blog.hr

Slika: https://x.com/raging545/status/1990121161779224615/photo/1

Usporavanje na Ukrajinskoj bojišnici znak je vladavine "rasputice", koja teren pretvara u blatne zamke za tehniku. Takvo stanje će potrajati do prvih ozbiljnih minusa i smrzavanja tla, s kojim će se ponovno omogućiti kretanje vojnoj tehnici. Iako rasputica otežava kretanje vozila po poljima, ne spriječava njihovo kretanje po cestama i urbanim područjima. Pa Rusi u DNR oslobađaju selo Bezimene sjeverno od Konstantinovke i Rovnoj na zapadnom ulazu u Mirnograd. U Zaporožju oslobađaju Novodanilovku kod Orehova i Stepnogorsk uz Dnjepar, dok zauzimaju Ostapov (Dnjepropetrovsk) i Kučerovku istočno od Kupjanska (Harkovska regija). Iz tih Ruskih pomaka vidljiv je pokušaj stvaranja dva nova "kotla" uz postojeći Mirnogradski i Kupjanski. Izuzetak u redovnoj razmjeni daljinskih oružnih sustava (DOS) bivaju noći 5./6. sa 704 DOS-a i sljedeća 6./7. prosinca s 249 DOS-ova. Uz uobičajene vojne, ciljevi su im logistički (tvornice i skladišta), prometni (željeznička čvorišta i spremišta vlakova) i energetski (elektrane i trafo-stanice) koji je pred slomom. Ne miruju ni Ukrajinske bespilotne, koje unatoč visoko učinkovitoj Ruskoj PZO, ipak povremeno pronađu put do njihovih luka, rafinerija i gradova.


Slika: https://t.me/the_Right_People/59414

Tako se u napadima na Krim prošli tjedan bilježi uništenje po jednog MiG-29 i Su-24. Dana 7.12. gube posadu lovca-bombardera Suhoj zbog katapultiranja u hangaru. Sljedeći dan UAF ostaje bez Su-27 kao 669 aviona koji im Rusi uništavaju od početka rata. Rat je to iscrpljivanja, ali koji puno više pogađa Ukrajinu i njene zapadne sponzore. Prekomorski sponzor koji je sve to i započeo, s dolaskom Trumpa se lagano izvukao iz priče, dok su brojni EU sponzori ostali zarobljeni u tom procesu financiranja već izgubljenog rata, koji im uništava gospodarstva i dodatno osiromašuje društvo. Prema novoj US-strategiji „Trumpova administracija je u sukobu s europskim dužnosnicima koji gaje nerealna očekivanja rata dok služe u nestabilnim manjinskim vladama, od kojih mnoge gaze osnovne principe demokracije kako bi potisnule oporbu. Značajne europske većine žele mir, ali ta se želja ne prevodi u politiku, uglavnom zbog potkopavanja demokratskih procesa od strane tih vlada.“ Toliko o uređenom EU vrtu, koji se naočigled pretvara u totalitarizam.


Slika: https://t.me/Slavyangrad/150045

Od ostalih zbivanja obnovljen je sukob između Tajvana i Kambodže, dok Izrael povremeno granatira Gazu i bombardira Libanon. Združeno US-središte za civilno-vojnu suradnju koje je uspostavljeno za provedbu "stogodišnjeg primirja" u Gazi "začudo" bilježi probleme u radu s Izraelskom stranom. Hoće li se zbog toga urušiti još jedan mirovni plan ostaje za vidjeti? Ni ovaj najnoviji Donijev angažman oko Ukrajine za sada nema puno mogućnosti za uspjeh. Pozitivno je jedino što je Doniju postalo jasno tko je glavni kočničar njegovog mirovnog procesa. Kako bilo, kod nas su nastavljeni građevinski radovi na uređenju objekta na aerodromu. Nakon postavljanja knaufa uslijedilo je gletanje spojeva. Poziv na dovršetak stepeništa na Pobijevoj novoj kući je zakazan za drugu polovicu tjedna, ali još se čeka potvrda. Pravna borba za dobitak odštete zbog onog izlijetanja divljači iz 2020. godine ušla je u završnu fazu. Sto stvari nam se vrti paralelno i ništa konkretno. Dok se WW3 i dalje nastavlja...


Slika: Manga

NEKOĆ I SADA

zemlja2.blog.hr

NEKOĆ I SADA












Za zabavu, uz šalicu kave i tanjurić keksa.

Blogerska solidarnost!

nachtfresser.blog.hr

Prijelomna vijest- imamo karticu! Nema je po specijaliziranim radnjama, nema na Njuškalu, nema takve ni na Amazonu, ali ta zastarjela može se naći na blogerskom oglasniku, kolega se odmah javio čim sam u postu oglasio drsku krađu, opisao o čemu se radi i danas je bila primopredaja.



Naravno morao sam odmah isprobati funkcionira li, perfektno, nismo se stigli dovoriti smije li selfie na blog, pa onda, najsigurnije je crno-bijelo, dame i gospodo blogeri Gogoo i Nachtfresser. Pokušao sam ga nagovoriti da skrenemo barem preuzeti dio već spakirane torte, ali humanist je hitao dalje.



Za svaki slučaj za uvjeriti se funkcionira li još jedan osobni selfie uz prigodan tekst iza sebe koji nisam u potpunosti ulovio:



Moje stube i mjesto gubitka tako rijetkih kartica:

16 dana do Božića

kockavica.blog.hr

Tišina

nachtfresser.blog.hr

"Moje slike jadikuju, mogao bih praviti nijeme filmove; već godinama nisam čuo nijednu riječ."

P.P.Pasolini po Nicolasu Bornu



Radije šutim nego bježim
Nikamo
Ni nikad.

Rcept za kolač/katastrofu

dusakojaluta.blog.hr

Kako to izgleda kada žena radi kolač za Božić.

Prvo uključiš pećnicu, onako optimistično, kao da će sve ići po planu. Zatim makneš sa stola prljave čaše, Lego kocke i omot od slatkiša.

Pripremiš posudu, sastojke, orahe, brašno, šećer…

Onda otjeraš djecu iz kuhinje i usput ih očistiš od brašna, iako još nije sasvim jasno kako su već uspjela biti prekrivena brašnom.

Uzmeš jaje… i u tom trenutku jesno djete treba pomoć. Vratiš se u kuhinju, a tamo drugo djete, pa obrišeš razbijeno jaje po stolu, podu i vjerojatno po nekim uspomenama.

Uzmeš novo jaje, pripremiš posudu… i zazvoni telefon. Nakon razgovora ponovno otjeraš djecu, pa pokupiš komadiće razbijene posude i razmažeš po podu još jednu rundu tragova božićnog “veselja”.

Uzmeš novu posudu, jer tako život želi, i napraviš tijesto. Uzmeš rum. Popiješ malo. Ne zbog tijesta. Zbog opstanka.

Odeš na wc, nema te 2 minute.

Djeca se opet pojave, naravno prekrivena tijestom, ostatak tijesta na podu. Otjeraš ih, opereš ih, vratiš se.
Popiješ još jedan gutljaj ruma. Za svaki slučaj.

I onda, u trenutku krajnje životne mudrosti i duhovnog prosvjetljenja, doneseš najbolju odluku: odeš u slastičarnicu. Kupiš kolače.

I Božić je spašen.

homage paulu watzlawicku

ehsaznala.blog.hr

pozivam sve
odbjegle nevjeste
plesačice na živcima
odljubljene poštare
snene drvosječe
posrnule intelektualce
čujte i počujte
situacija je beznadna ali nije ozbiljna
potraga za nesrećom nastavlja se dalje

Travanj 2026.?

radivjetra.blog.hr

LOVCI U SNIJEGU

starrynight2022.blog.hr

Umorni i bez ulova, lovci se tmurno vraćaju u selo utonulo u zimu. Zima je godišnje doba s dva lica, na jednom idila bijelih pejzaža, vesele dječje igre u snijegu i toplina seoskih kućica i naloženih vatri, a na drugom zaleđene zelene vode, prijetnja gladi i smrzavanja, surovost i nesigurnost života. Bruegel slika tjeskobu ispod idile. Slika kojoj se uvijek vraćam proučavati ju, kad zamiriši na snijeg, u neki zimski sumrak, kao Alisa zemlji čudesa.



„Lovci u snijegu” se tematski javlja u nekoliko filmova ruskog redatelja Andreja Tarkovskog, uključujući u Solaris iz 1972. god. https://hr.wikipedia.org/wiki/Lovci_u_snijegu



Još jedna Bruegelova zimska iz moje knjige


Pieter Bruegel stariji https://hr.wikipedia.org/wiki/Pieter_Brueghel_stariji

Nemam naslov

brgljezniblog.blog.hr

Iz Uredništva su nametnuli mi opet kao obavezu photoblog tjedna. Najljepše je tako- na najslabijega najveći teret.
:-S Ali meni ne pada na pamet forsirati se zbog nečije razonode! Ne, ne. Te sam škole ja prošao... :-P


Vladina Palača, Zasgiin gazriin ordon Ili Siva Palača Saaral Ordon kako neki kažu.



U suvremenoj riječi ordon =palača/dvorac očuvao se drevni korijen koji znaju svi turkijski i mongolski jezici orda/ordu ili kako je došlo do nas od Istočnih Slavena u verziji- horda.
Kad sam bio mali sjećam se, vjerujem kao i većina vas, rado sam listao povijesne atlase. Nekako me zabrinjavalo zašto te drevne države ucrtane tamo po Srednjoj Aziji/današnja Rusija, Kazahstan nose imena Zlatna horda, Bijela horda, Crvena i Srednja horda i možda još poneka, jer sam imao u glavi definiciju da horda je nekakva klanovska družina, banda, uža ili šira ekipa koja baulja okolo, ne zastajkuje, svako malo nekoga prikolje i slično.

Međutim nisam onda znao da u izvornom značenju riječ (h)orda se nije odnosila na družinu samu po sebi, barem ne dok je ona u takvom jednom dinamičnom stanju, nego na statično stanje, točnije mjesto utaborenja ili logorovanja. Jer svaka družina mora kad tad podići negdje u stepi logor da predahne malo od pljačkaških pohoda, paljenja gradova i odvođenja roblja i drugoga posla. I nije baš svaki nasumični logor u stepi kvalificiran da se smatra kao horda, nego onaj u kome boravi jaki vladar, kan.


Muzej kraljevića Činggisa.
Tu će se moći opskrbiti sa osobnim potrepštinama kada se vrati za nešto više od godinu dana.

CRVENE RUŽE

zemlja2.blog.hr

CRVENE RUŽE





I ove subote, dio glavnog zagrebačkog trga, zaposjeli su muškarci, koji mole krunicu, klečeći. Zovu ih klečavci. Nisu od jučer, a takvi molitveni skupovi šire se i na druge gradove.
Mole za razna dostignuća , kao i katolički brak, čednost žena , pokornost žena i autoritet muža u obitelji. Takve molitve krše ustav, koji garantira jednakost spolova.

S druge strane trga skupljaju se njihovi neistomišljenici i ometaju “tihu misu”. Neistomišljenici smatraju da trg nije adekvatno mjesto za klečanje i molitvu, nego je to crkva ili dom. Još je Isus rekao da molitvi nije mjesto pred hramom nego u hramu.

Policija čuva red na trgu. No postavlja se pitanje, da li
ta organizirana okupljanja na trgu, imaju i odgovarajuće dozvole.

Ove subote, protivnici molitvenih aktivnosti, u aranžmanu umjetnice Arijane Lekić Fridrich, u spomen na 38 žena ubijenih u posljednje 3 godine, postavili su 38 crvenih ruža. U međuvremenu, stradala je još jedna žena, 18. u ovoj godini i 39. u posljednje 3 .godine. Kako kaže jedna novinarka N1, izgleda da je opasnost za ženu veća u njenom domu, nego noću u parku ili ulici.

Zašto je to tako? Zakazuje li prevencija, policija ili pravosuđe? Kažnjavaju li se ubojice adekvatnom kaznom? Imaju li žene pravo na život bez nasilja?
Nitko nije klečavce povezao s femicidom, ali se je netko, ničim izazvan digao i počeo gaziti ružu po ružu.
Pokazivalo je to prezir prema ženama žrtvama, mržnju i primitivizam, a ne frajerluk kako kaže gđa Selak Raspudić.

Prepoznat je i identificiran, a ja ću preskočiti prezime.

Crvene ruže su prelijepe i simbol su ljubavi.
“Gažnjenik” je na skup stigao s velikim posterom Djevice Marije, ne znajući da je po kršćanskoj tradiciji ruža simbol Djevice Marije.


Izvor: Index.hr

"Idi, pitaj Alice!"

nachtfresser.blog.hr

"Put neumjerenosti vodi u zamak mudrosti."
William Blake

Jedan od naših najznačajnijih filozofa dvadesetog stoljeća uspješno je branio dosta teško branjivih teza, između ostalog da ne postoji povijest umjetnosti. Naime u umjetnosti je teško govoriti o nekom kronološkom rastu i napretku, štoviše ciklično se javljaju razdoblja dekadencije i nazadovanja, ja bih dodao što Grlić onda nije znao, da se eto taj proces umjesto "kraja povijesti" i politički upravo odvija, tako da se po tome umjetnost više ne može smatrati ekskluzivnom.
Nisam o tome mislio danas filozofirati nego opisati svoj glazbeni razvoj, od možda objektivno boljeg do moguće lošijeg. Tako sam ja u završnim razredima gimnazije već slušao Led Zeppelin, Uriah Heep, te Wagnera i Liszta koji su doduše zauvijek ostali, jer su od klasike ostali avangardisti, s kojima se doduše lijepo družiti, ali nisu baš za slušati. Krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih za razliku od većine "dogmata" iz mog društva uhvatio sam priključak punku i novom valu, u Sarajevu su novi primitivci, a u Rijeci Paraf i Termiti mi bili i generacijski bliski. Počeo sam studirati germanistiku, već sam imao kontakte s njemačkim anarhistima pa sam pratio i gradsku gerilu u Njemačkoj i Italiji, te su nakon nastupa na "Rock against Racism" Clash stekli kultni status kod mene, međutim majicu koju je frontmen nosio nisam uspio nabaviti, a bila mi je želja.



Glazbeni razvoj se pred kraj studija promjenama "ekipe" te stila života kretao u neobičnom smjeru, te sam uz praćenje prije navedenih scena dospio najdalje u prošlost popularne glazbe, oduševio se scenom i prije hard rocka, Jefferson Airplane i naravno kraljica psihodelije Grace Slick, povijest koja se razvija naopačke. Njima se oduševio i moj vareški komšija (tamo sam završio gimnaziju) Čombe, koji živi u Puli, te neke nove cure, pa je tako nastala i uzrečica"Ma tko će ga znati, idi i pitaj Alice"...