Sve kategorije po listama
29
uto
10/24
Board Games Festival .Deskohrani. 2024 - Prag
gogame.blog.hr
Board Games Festival .Deskohrani. 2024
Prag 19. – 20. 10. 2024.
Pored raznih igara na pločama na Festivalu je odigran i veliki turnir goa. Bio je to međunarodni turnir A klase, na kojem su ipak većinu činili domaćini, Česi. Sudjelovao je i naš Oliver.
Pogledajmo dio završne tablice sa prvih deset i Oliverom. Mj. Prezime Ime Kat DRŽ Klub Pob MMS SOS SOSOS 1.k 2.k 3.k 4.k 5.k 1. Lukas Podpera 7d CZ APWS 5 29 133 668 8+/b 2+/w 3+/w 5+/b 7+/w 2. Ondrej Kralik 4d SK Kosi 4 28 133 664 5+/w 1-/b 10+/b 6+/w 3+/w 3. Bartik Dach 4d CZ BMik 3 27 136 653 4+/b 6+/w 1-/b 11+/w 2-/b 4. Boris Dovcik 3d SK Kosi 3 27 130 665 3-/w 7+/b 5-/w 9+/b 6+/b 5. Tomas Grosser 3d CZ KVaG 2 26 135 642 2-/b 9+/w 4+/b 1-/w 12-/w 6. Zbynek Dach 4d CZ BMik 2 26 134 663 7+/b 3-/b 8+/w 2-/b 4-/w 7. David Holecek 4d CZ SRev 2 26 133 650 6-/w 4-/w 15+/b 8+/b 1-/b 8. Petr Cipra 4d CZ CPis 2 26 131 649 1-/w 14+/b 6-/b 7-/w 10+/b 9. Jan Komin 3d CZ APWS 2 25 127 632 16+/w 5-/b 17+/b 4-/w 11-/w10. Ales Rak 3d CZ TOst 2 25 126 624 14-/w 18+/b 2-/w 23+/b 8-/w........................................ iz Hrvatske..................................22. Oliver Skočić 2d HR GKIN 1 23 118 563 13-/b 20-/w 18-/b 19-/w 34+/b.........................................Sveukupno 85 natjecatelja....................Hm, jaki su Česi.
Pogledajmo sada sa kim i kako je po kolima igrao Oliver.
22. Oliver Skočić 2. dan član GK 'Insei' sa 1 pobjedom u 5 partija
u 1. kolu poraz od 13. Dominik Franek 2d iz Češke sa 3 pobjede u 4 partije
u 2. kolu poraz od 20. Michal Kovarik 2d iz Češke sa 2 pobjede u 2 partije
u 3. kolu poraz od 18. Oliver Seman 1d iz Slovačke sa 3 pobjede u 5 partija
u 4. kolu poraz od 19. Dita Vasova 1d iz Češke sa 3 pobjede u 5 partija
u 5. kolu poraz od 34. Jan Levy 4k iz Češke sa 3 pobjede u 5 partija
Rezultati su obrađeni u EGD-i. Evo novoga stanja Oliverova. HRr. Prezime Ime Klub Dan Rejt +/- Tur Rej.dan 11. Skočić Oliver GKIN 2d 2129 -34 86 1.danAjmo sada do Istambula, gdje se istovremeno igrao Seygo turnir.
bl. Muradenu
Šuti moj dječače plavi...
nachtfresser.blog.hr
Par retoričkih pitanja umjesto kilometarskog odgovora MA, kojeg sam obrisao, nakon što sam pogledao kroz prozor i vidio kako je vani lijep i sunčan dan. Zna li netko koliko je ljudi zaposleno u Agenciji za odgoj i obrazovanje, službama za hitne intervencije, koliko je savjetnica u tim službama, jesu li to uglavnom bivše ravnateljice koje su zbog nesposobnosti smijenjene i koliki je postotak istih upućenih na još bolje plaćena mjesta, zna li netko koliko je ljudi zaposleno u agenciji za vanjsko vrednovanje, koliko je ljudi zaposleno u gradskim i županijskim uredima za školstvo, koliko je ljudi zaposleno u Agenciji za strukovno školstvo i što su konkretno osim par savjetovanja po atraktivnim destinacijama odradili, da se razumijemo, što manje sve agencije rade to bolje sustav funkcionira, zna li tko na kraju koliko je ljudi zaposleno u ministarstvu za obrazovanje, tih kako ih je moja kolegica nazvala zločestih patuljaka, koji ništa drugo ne rade nego smišljaju nebulozne pravilnike, ne bi li administrativno zagorčali život zaposlenih u školstvu.
Sad dolazimo do paradoksa groteskne situacije, ovaj nesretni devetogodišnjak je u javnosti stvorio dojam da se ministar i njegovi savjetnici trude, kao razumiju i pokušavaju riješiti problem, sve su učinili, slali su interventne ekipe stručnjaka, traže preispitivanje načina školovanja kao da devetogodišnjak ne može pratiti program i ne radi se samo o neprilagođenom ponašanju, kakva školske službe svakodnevno rješavaju, usprkos prividnoj svemoći koje sustav daje roditeljima., samo ako im se to dopusti. Svima osim djeci je u interesu da se slučaj podgrijeva, jer kad se ugase svjetla, u percepciji glasača će ostati da je ministar bio zabrinut, ljut i trudio se...
aka *promijeniti svijet
moody.blog.hr
Jeste li se ikada zapitali što bi ste radili tijekom uspona fašizma?
(Možda) to radite upravo sada, u ovome trenutku!
Crno-bijela fotografija ruže u uzorku dijagonalnih linija u polutonu. Podebljani tekst crno na bijelom iznad navodi: “Ever Wondered What You Would Have Done During the Rise of Fascism? You’re Doing it Right Now.”
#justseeds
Zbog jednog dječaka?
necenitko.blog.hr
Prije nekoliko dana doslovno sam ovo čuo iz zvučnika televizora i pročitao na ekranu istoga u vrijeme večernjeg Dnevnika HTV-a:
"Roditelji žele da im djeca idu u školu u sigurnim uvjetima, no garancije za to nismo dobili", kaže odvjetnica roditelja učenika 4. razreda, Lina Budak. "To im institucije ne mogu dati", kažu iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih te navode: "...takve garancije u ovom trenutku mogu dati jedino roditelji navedenog učenika".
Kad čovjek koji računa na svoj i tuđi razum čuje i pročita nešto takvo, prođu ga srsi tjeskobe zbog još jedne iznenadne preplavljenosti osjećajem da živi u suštinski iracionalnom i proizvoljnom svijetu od kojega u bilo kojem trenutku može očekivati bilo što. Kažem "zbog još jedne" jer u ovoj našoj zemlji ludila i gluposti ne samo da ne manjka, nego se svakodnevno s njim susrećemo na svakome koraku.
Danas, pak, u nekim vijestima slušam izjave ministara Fuchsa i Piletića u kojima kažu da se nimalo ne osjećaju odgovornima jer su njihova ministarstva sa svoje strane učinila sve što je trebalo i što je bilo moguće. U jezivom stranačkom podmetanju gradskom Možemo!, prebacuju odgovornost na Grad Zagreb, od kojeg se u narednih desetak dana očekuje porođenje još jednoga Rješenja o obliku nastave tzv. problematičnog djeteta. Novinarka Vanja Vesić u Glasu Istre pravilno detektira:
Mediji pišu da je dotični mališan u kratkom roku promijenio nekoliko škola, a institucije su očekivale da će na nekoj od adresa problem jednostavno nestati (!?). Tko je tu lud? U posljednjoj školi u koju je birokratski šutnut školski je ravnatelj podnio neopozivu ostavku. Zašto dotičnom učeniku i njegovim vršnjacima nije pravodobno osigurana zaštita i pravo da se bez straha obrazuju i ne gube školsku satnicu? Odvojeno, kombinirano, online, kako god. Gdje su nestali svi ti silni zavodi, službe, državne agencije za ovo i ono, sva sila stručnjaka plaćena da rješenje ponudi na pladnju? Ne danas, nego jučer. Roditelji su izgubili živce, sasvim ljudski, jer su njihova djeca u pitanju. Živce je izgubio i resorni ministar znanosti Radovan Fuchs koji je očeve i majke spremne za prosvjede optužio za pripremanje »balvan revolucije«, militantnim rječnikom kakav priliči jedino raspamećenim internetskim trolovima zarobljenim u devedesetima. Previše za ministra znanosti, makar i HDZ-ovca.
Ali eto, ministri se ne osjećaju odgovornima ni koliko je crnog pod noktom. To tako biva kad HDZ treći put zaredom pobjeđuje na parlamentarnim izborima, a i lokalno vlada diljem Hrvatske od pamtivijeka - kao što ne možeš Maji Šuput ili Jeleni Rozgi spočitnuti da su im pjesme najgori šund jer će ti uvijek kontraargumentirati posjećenošću njihovih koncerata, tako ni Plenkoviću, sada već faraonu, ne možeš reći da nešto s njegovom vladom i njegovim ministrima duboko, preduboko ne valja, jer on sada već lebdi nekoliko centimetara iznad tla, više ni ne dotiče zemlju, toliko je nedodirljiv i apstraktan u svojoj nepobjedivosti.
A što ako - pitam se - to famozno Rješenje Grada Zagreba, koje se čeka kao spasonosna kiša i zbog kojeg djeca tolike dane neće pohađati nastavu, na koncu dođe u onom istom obliku u kojem je došlo i u veljači, dakle s pravorijekom da dječak može pohađati nastavu u redovnom razredu uz individualizirane postupke, samo ovaj put možda s pomoćnikom u nastavi? Silan je pritisak na stručnoj službi škole, a onda i na stručnom povjerenstvu Grada koje to rješenje treba donijeti pa se već unaprijed s pravom možemo pitati hoće li ono biti objektivno ili će biti oblikovano tim pritiskom, društvenim, medijskim i političkim, najmanje onim profesije. Malo je vjerojatno da će Rješenje ići u smjeru dječakove dugoročne izolacije. Zbog gorespomenutog pritiska vjerojatno će se ići na neko hibridno privremeno rješenje u vidu određenog perioda individualne online-nastave od kuće slične onoj u vrijeme pandemije, perioda od možda mjesec ili dva tijekom kojeg će se dalje psihološki raditi s dječakom, nakon čega će ga se ponovno pokušati integrirati u razred. Nešto slično već je bilo pokušano, ravnateljica prethodne škole rekla je novinarima:
Mi smo učinili sve što je u našoj ovlasti, dalje su institucije na redu za radnje za koje škola nema ovlasti. Poduzeli smo sve da riješimo tu situaciju. Dječak je neko vrijeme individualno radio s učiteljicom tako da ostala djeca nisu dolazila u kontakt s tim dječakom, i to više mjeseci.
Unatoč svemu, ove je jeseni, na početku nove školske godine, od strane roditelja zabilježeno ovakvo ponašanje dječaka:
Djeca su bila dva dana s njim u razredu i već tada je počelo to suspektno ponašanje. Sva su nam djeca ispričala da se dječak čudno ponaša, da je prost i vulgaran i našoj djeci je to bio potpuni šok. Već je prvi dan pod odmorom nacrtao penis na ploči. Djevojčici u svlačionici objašnjavao je da su cure glupe, ali da imaju ‘cice i dlake na koki’. Dječaka je drugi dan štipao za stražnjicu. To su stvari koje normalno dijete neće izgovarati u 4. razredu osnovne škole, rekla je u utorak za srednja.hr majka jednog od učenika četvrtog razreda.
Ono što mi se na ovom mjestu čini bitnim naglasiti dvije su stvari. Prvo, bilo je sasvim nepotrebno da cijela škola (plus područna škola) tjedan dana ne ide na nastavu, i sasvim je nepotrebno da taj jedan 4. razred i dalje neće ići u školu sve do svečanog dolaska Rješenja Grada Zagreba na planet Zemlju, u Europu te zatim u Hrvatsku i Zagreb. Ali kad kažem nepotrebno, time ne želim krivnju baciti na roditelje i školu / učiteljsko vijeće. Krivnja je na sustavu, dakle na Fuchsovu ministarstvu koje nema protokole, načine i znanja da ovakvu situaciju riješi naprosto zdravorazumski (valjda u vječnom strahu od tužbi?), dakle tako da sporni dječak ne ide na nastavu do silaska Rješenja na planet Zemlju, a ne da ogroman broj drugih učenika ne ide na nastavu. Nakon prošlogodišnjeg masakra u beogradskoj osnovnoj školi od strane odličnog i darovitog učenika Koste, zbog kojeg dan-danas i naši roditelji strahuju i brinu svako jutro kad svoje dijete pošalju u školu, to je najmanje što je ministar u vladi faraona Plenkošupkua mogao učiniti. No očito je Fuchs prosvjed roditelja i škole doživio kao uvredu na osobnoj razini pa se baš eto zainatio da se drži zakona kao svojevremeno rukovodeći kadrovi njemačkih koncentracijskih logora. A hrvatski su zakoni po količini dvosmisla, preklapanja nadležnosti, proturječja i nedorečenosti poznati u celoj vasioni. Druga stvar koju želim naglasiti jest da je nedopustivo baciti u zaborav odgovornost pojedinaca i/ili sustava zbog ispisivanja četrnaest ili petnaest učenika iz jednog razreda OŠ Miroslav Krleža poradi šesnaestog učenika. Ravnateljica spomenute škole više se ne spominje; niti je novinari išta pitaju, niti ona smatra potrebnim išta reći. Prepisujem dio članka s portala 24sata:
Odvjetnica Ana-Marija Vegar koja zastupa djecu koja su žrtve navedenog dječaka za 24sata je potvrdila da se ispisalo 14-ero djece tog razreda, dok su neki ispisali i stariju djecu iz škole, a neki o tome još razmišljaju.
- U šoku sam zbog razine ignoriranja ovog problema. Nitko nam ne odgovara ni iz Ministarstva znanosti i obrazovanja ni iz Gradskog ureda za obrazovanje o tome što će biti u novoj školskoj godini. Ne odgovaraju na naše upite tako da nemamo službene informacije kako misle nastaviti s nastavom u novoj školskoj godini. U ovom je slučaju učinjeno toliko propusta, što je neprihvatljivo. Sad ostala djeca misle da su kriva, a nisu. Osim što sam tražila službene informacije, uz to sam tražila pomoć Gradskog ureda za obrazovanje oko premještaja ostale djece u druge škole. Nikakvu informaciju nismo dobili. U procesu komunikacije s ovim resorom jasno se vidi da je sustav zakazao. Ovo je potpuni debakl i žrtve su na kraju djeca, njih 14 u dobi od 9 i 10 godina koji sad kreću u 4. razred i raseljeni su po drugim školama - rekla je za 24sata odvjetnica Ana-Marija Vegar.
Posve je očito da nitko ni iz Gradskog ureda ni iz Ministarstva neće odgovarati ni za što. A ni za što neće odgovarati ni ravnateljica, koja nije odgovorna za iste stvari za koje su odgovorne druge institucije, ali to ne znači da nije odgovorna. Kao što isto tako nitko neće odgovarati zato što pošiljka iz Zagreba u Zagreb Hrvatskom poštom putuje po mjesec dana ili pak mnoge pošiljke uopće nikada ne stignu na odredište, što je već godinama alarmantno pa ipak - nikome ništa. Kao što isto tako nitko neće odgovarati zato što građani Hrvatske de facto nemaju ispravnu i adekvatnu zdravstvenu zaštitu jer su liste čekanja za sve i svašta apsurdno velike. Kao što isto tako nitko neće odgovarati zato što građani Hrvatske de facto ne žive u pravnoj državi jer suđenja traju godinama, jer se prvostupanjske pa čak i drugostupanjske (pravomoćne) presude u toliko ogromnom postotku poništavaju i jer je pravna sigurnost da će nešto što je očigledno istinito tijekom parničnog postupka i ostati istinitim ravna nuli. Budući da u ovoj faraonskoj državi, u kojoj čak 5,5 % građana ima člansku iskaznicu HDZ-a čime se svrstavamo u grupu totalitarnih i diktatorskih režima, manjeviše ništa ne funkcionira kako treba jer su naše državne "insignije" primitivizam, korupcija i nepotizam u okrilju nacionalističkog vjerskog patosa, gotovo da ni nema smisla očekivati da će se ikakva borba za zdrav razum, na primjer borba roditelja koji žele zaštititi svoju djecu, riješiti u korist zdravoga razuma. Problemi se u nas vazda rješavaju tako da neki od aktera na kraju odustanu. Stanovništvo ove zemlje rapidno se i neprestano smanjuje jer su odustajanje / osjećaj poraženosti, malodušnost / osjećaj uzaludnosti i bijes / osjećaj nemoći glavne osobine naše nacionalne kolektivne psihe.
Bilo kako bilo i ma što na kraju bilo prava varijacija istine (jer ravnateljica prethodne, gornjogradske škole kaže: "Roditelji su maknuli djecu od djeteta koje se na neki način nije prilagodilo razredu i za kojeg oni tvrde da ih je, otkad je došao u školu, zlostavljao. Roditelji su osjetljivi, nitko ne voli da mu dijete bude izloženo komentarima i takvim situacijama gdje se ne osjeća dobro. Mi smo učinili sve što smo mogli."), ostaje izvjesno da situacija savršeno odgovara naslovu filma Sve zbog jednog dječaka (About a Boy, 2002.). A kad se cijeli sustav iz temelja zatrese i dovede u pitanje zbog jednog dječaka, tada možemo biti potpuno sigurni da je taj sustav glasno pa i vrišteće zakazao. Stoga jednostavno nije moguće da bijednici poput Fuchsa, Piletića i faraona Plenkošupkua nisu odgovorni za cijelu ovu situaciju. Ako je itko odgovoran, onda su oni.
28
pon
10/24
Kada umren umotan u bilo
supatnikll.blog.hr
Prekjučer je bilo jedanajst godina da je umra Coce, zadnji put sam ga vidija u Plominu u konobi Porat, ja sam nekim poslom tamo zaluta, a Coce je negdi piva, izili smo, popili i pričali o Hajduku, o čemu drugom bi i pričali.
Neki dan je bija rođendan Torcide, pa su osim šta su napravili spektakl na stadionu, pozvali su svoje članove da daju krv.
Hajduk je dobio utakmicu, nevažno dobio ih je ko zna koliko, poslije utakmice igračima su se na terenu pridružile obitelji, igrači su malim navijačima dijelili dresove, sve je bilo nekako lipo lišeno bilo kakve agresije.
Prije dvadeset godina je umra Zdenko Runjić, koji sigurno ne bi glasa za Puljke i Ivoševiće, valjda se zato grad Split na nikakav način nije sitija velikana.
Danas je partija šjor Tonći, jedan od onih koji nikad neće umrit, kad nikoga od nas ne bude, neka dica koja se još nisu ni rodila će pričat kako su bili jednom otac i sin koji su osvojili Hajdučko srce.
Ja nisam gleda Bajdu i Ankovića, ali sam milijun puta čuo priče o njima, i moja dica su čula priče o njima, o lambreti i večerama koje je Anković od nevelikih honorara plaća svojim Neretvanima.
Kako kaže Delboy slijedeće godine u ovo doba bit ćemo bogati.
Tako se i mi hajdukovci svake godine iznova nadamo da ćemo biti prvaci, hoće li to biti ove godine u konačnici nije ni važno, jednom hoćemo i to će onda biti fešta za pamćenje, a šjor Tonći, Vinko, Zdenko i Oliver će gori zapivat
Starog placa višje Nima
Ma se opet isto druka
Na terenu od života
Di se trči di se cota
Neukalupljena
fragmenti2.blog.hr
Kasno, nepotrebno i suvišno... ali kad je tako sexy :O
I kad tako krasno miriši iz pećnice.
*****
Update lagani:
O susretima (viđenjima zapravo)
nessunodivoi.blog.hr
Hej nisam ti ispričao...a skoro i zaboravio na krajnje neobično iskustvo "viđenja", prije par mjeseci tj.onda kad sam te vidio kod muzeja i odlučio ti poslati poruku da sam te spotao.
Tada nas je supruga vozila, pa sam blejao okolo pa vidio psa pokraj auta i mislim imaš ti takvog, pa onda pogledao gazdu/gazdaricu i mislim....pa liči na tebe....pa sam onda i tvog muža vidio, pa opet tebe gledam na metar od auta, a ti me naravno ne kužiš.
A baš si bila vesela i nečemu se smijala jer te peso vukao a mužić trčao za vama. I on nasmijan.Happy family ste bili!
Ugl, to je bila nedjela, a ja ti ponedjeljkom kod Cecy idem na vježbe. Pa ostavim ujutro auto kod nje i idem pješice na posao. Da razbijem rutinu i izbjegnem popodnevne gužve. I sad, naravno, naletim ti popodne tamo opet na tvog mužića. Malo je puno, jeli, 2 put u 24 sata da ga vidim al, ništa sad čudno. Tamo živite, a tu on radi, sve ok.
I tako ja sad potaknut tvojim zakonitim, razmišljam o susretima i kako, kad si vani hoćeš- nećeš srećeš ljude i kako neke ipak ne srećem nikako i pomislim na neke moje iz mog života, i da ne znam jesu li uopće živi.
I u taj čas ja hodam pokraj stanice, one di je Dubravica na ćošku pa ljudi utrčavaju sa sendvičima u tramvaj, stanica prema gradu i vidim nekako poznatu figuru ali ne znam odakle ju znam, gleda ta žena grčevito u mobitel, ne gleda me a poznata mi nekako. I pogledam ju bolje jer prolazim pol metra od nje.
A to je bila ona, koju nisam vidio od dana kada sam joj priznao rođenja mog drugog dijeta (danas teenagerice), kada je napokon odustala od mene/nas i naših godina. I sve nas riješila bolesne drame koju ja nisam znao riješiti.
Na nju sam, između ostalog pomislio, koju minutu ranije. Kad sam ti prošao pokraj muža. Da ne znam jeli uopće živa sam mislio i kako srećom za mene, nisam ju viđao nikako. Mislim da me vidjela i prepoznala i da je zato piljila u mobitel, a ja sam bio izgubio zrak i skroz izgubljen prošao pokraj nje. Izgubljen i posramljen. Jer ne znam što bih joj rekao. Bok, to sam ja, kako si?
Ybg, neobična pričica, vrijedna da ju zapišem i tebi ispričam jer sve likove dobro poznaješ.
I samo da znaš, bio sam sretan kad sam te vidio sretnu sa sretnim mužićem zajedno.
AKO ODLAZIŠ
eternalsunshineofspotlessmind.blog.hr
Ako odlaziš, povedi me sa sobom. Na onaj posljednji ples. Obećavam, neću plakati. Suze sam davno zakopala, kao i emocije koje me žderu iznutra. Lakše je tako, barem u ovom trenutku. Jednostavno je moralo biti tako, nikako drugačije. Ako odlaziš, povedi me sa sobom. Prošetajmo ulicama grada, kao nekad. Šuteći. Nema smisla trošiti riječi, odavno su potrošene. A toliko toga je lijepog rečeno. Poput one davno zaboravljene melodije, koja te takne, u dušu. Ako odlaziš, povedi me sa sobom. Još jedan put. Da trčimo kao djeca, slobodni od okova života. Ovog puta ćemo se smijati. Novom sutra. Novim stranicama, u praznoj knjizi, koje tek treba ispisati. Ako odlaziš, povedi me sa sobom. Kroz prošlost, sadašnjost i neotkrivenu budućnost. Da proživim još pet minuta slušajući kako dišeš. Taj trenutak trebam za sebe. Ako odlaziš...Sretan ti put.
Sami protiv umjetnosti
recenzijefilmova27777.blog.hr
Današnji post kod Riste mi je kresnuo inspirativnu iskru da već načetu u nekim esejima temu na ovom blogu ponovo otvorim. U principu ovo je neki oblik odgovora na dotični post iz mog kuta.
Oni koji ovaj blog redovito prate živo se sjećaju jednog od intenzivnijih i žešćih obračuna sa piskaralima iz kritičarskog miljea a i komentari na dotični post su plastično i vrhunski dopunili samu temu i poantu. Glavna premisa kod Riste je da je: "kritike mogao pročitati u kasno-večernjim izdanjima Vjesnika, Večernjaka i drugih novina, tog istog dana. Danas toga više nema. Gotovo da i ne postoje kritike a ako se i pojave to je tek nakon nekoliko dana." Nekad je sve bilo ozbiljnije u nekom općenitom kontekstu kritike iz toga izuzimam jer ih nikad niti nisam pratio pa i to uzimam s rezervom ali da je ovo danas-dno dna apsolutno. Elem na linkanom postu sam se bacio u pobijanje nebuloznosti iz 2 pamfleta iako iz jednog imperativno drugi je tek linkan kao još jedan izvor verbalne bljuvotine ekvivalentan ovom prvom ako ne i gori.
Druga stvar-opće je svima ovdje poznato da-da se izrazim najblaže što mogu ne simpatiziram kritike posebno ne ove današnje koje su samo oblik pametovanja i ispucavanja frustracija sa jednom intencijom-da potencijalnu publiku odbije od gledanja (ako još uopće ima onih koji to uzimaju kao nešto relevantno kod izbora gledati ili ne gledati). A to me sjetilo na proljetni slučaj ove godine kad sam bio na nebeskom svodu predstavi smještenoj u 18. stoljeće kao refleksija i projekcija mentaliteta i sustava onda iz perspektive današnjeg vremena. Onda sam predpremijerno dosta surfao u potrazi za više niformacija kao i dan postpremijerno ali ne da mi kritike govore kao izvor nečeg relevantnog u smislu izvedbe scene ekipe nego samo da skupim fragmente priče-sličan slučaj kao s filmom kad se uvid u njega daje kroz natruhe njegovog sadržaja po istom principu se skupljalo materijala o predstavi. Imao sam referentnu crtu na to baš u tom postu.
"Kao što sam već naveo propisan dio posta nastao je danima prije gledanja predstave na osnovu informacija skupljenih o njoj a izuzetno mi je zanimljivo nalaziti povezice i korelacijske točke sa nekim drugim kazališnim projektima posebno kad im je radnja smještena u daleku prošlost. Sa tim nekim premisama se i išlo gledati predstavu. Još jedna teza više u prilog premisi" "žene mogu biti opasne po druge žene isto kao i muškarci"
HRT
Sakupljanje natruha informacija o predstavi je jedna od stvari koja je legitimna i za mene potrebna metoda po principu otkriti što više o samoj stvari ali ne i odgovore rasplete i suštinu to su jedine situacije u kojoj otvaram kojekakve članke kojekakvih piskarala-zapravo nađe se i rijetkih iznimki koje ostanu na podnošljivoj razini dok je većina isfrustriranih piskarala koja veze s vezom nemaju. Ristina premisa je kritike danas ne vljaju-nekad su valjale. Moja premisa kritie danas ne valjaju-jesu li ikad valjale? Iz tog kuta sagledavam te dvije relacije nekad i sad. Onaj posebno iritantan moment kod današnjih kritika na koje u principu naletim u lovu na isključivo informacije o nekom kazališnom projektu je u činjenici srozavanja i pljuvačine na koju se i Isabelči svojevremeno genijalnim komentarom kod mene referirala. Evo ću izvući iz arhive njene blistave riječi koje od prve do zadnje potpisujem.
"na kritičare bilo čega, posebno umjetnosti,a nadasve kazališne i filmske uopće se ne obazirem, gledam predstave koje volim, gledam filmove koje volim i pratim glumce koje volim , čitam njihove intervjue gdje god stignem, njihove biografije itd , posebnu pozornost obratim na ono što su i kako odgovorili na postavljena pitanja , popratim ulogu koju iznesu u kazalištu,ili na filmskom platnu i prema sveukupnom donesem svoj zaključak i nitko i ništa me ne može skrenuti u bilo kojem drugom smjeru osim mog osobnog kako doživljaja ,tako i uvjerenja,
tp.
p.s. da bi se usudio kritizirati neki članak, stav, mišljenje o bilo čemu, onaj tko se upusti u takvo nešto, prvo bi trebao potruditi se shvatiti temu, subjekt, kako god i tek potom ostaviti neku suvislu kritiku, dobronamjerna, konstruktivna kritika uvijek je daleko jačeg učinka od plitke pohvale"
Fale njene genijalne observacije posebno ovdje kod mene. Elem, upravo je to tek dio problema-kad kojekakvi mamlazi prime tipkovnicu pa po svemu navedenom seruckaju srozavajući moć sceniranja glumljenja interpretacije na najniži nivo što je već stvar rutine u tim verbalnim ispljuvcima koji uglavnom izalze kao ishod pretrage kad se ciljano gugla nešto relevantno u vezi s nekom predstavom. U postu linkanom na početku sam izdvojio plitke reference samo da bi ih pobio argumentima iznošenjem pravog stanja stvari onakvo kakvo je. Konstruktivnosti sve manje praktički je i nema ni blizu a još svjetlosnim godinama daleko od takve konstruktivnosti na koju se Isabelči generalno referira i iz te pozicije povlačim legitimno pitanje-dali je ikad postojao oblik kritika iz premise iz koje je dan Ristin post? Ove sezone radim reprizna gledanja drami koje su mi ostavile specifičan i intenzivan pozitivan dojam. Bile su to sljedeće komada 3 "nestajanje" 19-og je na repriznom repertoaru bio "nebeski svod" i 13.11 ponovo suvremena adaptacija klasika "mjera za mjeru"
Izvanredan koncept što neskriveno simpatiziram-modernizirana verzija Shakespearea koja je uzela u seciranje izazovnu premisu-prebaciti na scenu toksičnost i nakaradnost teokratsko-puritanskog mentaliteta ukucanog u zakon kroz vizualne okvire današnjeg modernog vremena, neka vrsta eksperimenta kako bi Shakespeare funkcionirao-zapravo mentalitet njegovog vremena u današnjem a nije da materijala u stvarnosti za takav oblik scenskog eksparimenta nema na izvoz. Ovi incelni bolesnici su samo jedna od masu primjera iz realnosti koja ide u proilog legitimnosti takvog oblika eksperiment(iranj)a na kazališnim daskama.
HNK ZAGREB
Da se razluči jedna važna stvar-da se nekome nešto ne sviđa najlegitimnije moguća stvar ali da se ispisuju pljuvački pamfleti i prodavanje pameti kako je nešto "trebalo" napraviti je ipak prelazak preko crvene linije i to je jedan od milijun razloga zašto prema kritičarima nemam promil poštovanja. Iste je razloge u jednom komentaru kasnije (koji nisam imao vremena tražit po arhivi dobro da nađoh i ovaj jedan) i Isabelči navela kao krajnju granicu koja ne ostavlja prostora promilu poštovanja prema dotičnima. Općenito volim stare klasike ali nemam ništa protiv umjetničkog eksperimentiranja stavljanjem onog vremena u ovo moderno tim više što je u stvarnosti materijala na sve strane dostupno a ovo je bilo i svojevrsno osvježenje nešto novo inovativno i izvrsno je poslužilo približavanju i osvještavanju koliko je stvarnost modernog vremena blizu izvornog Sahkespearovog. Ispod tog posta sam se zapetljao u polemike s Luki stvarno-ovo je jedan od onih rijektih trenutaka kad smo kao s drugih planeta po pitanju stavova. Linkana mi je konkretno tekst prvog mi u top 5 ljestvici opskurnog tomislava čadeža čiji mi svi tekstovi potenciraju rigoleto reakciju baš zbog prepotencije pljuvanja i pametovanja kako je nešto "trebalo". Imali smo spor u kojem se nismo mogli naći na pola puta moj stav i mišljenje je ostalo nepromijenjeno posebno kad se zna i za ideološki predznak dotičnog a sve u stilu ratnika na tipkovnicama u komentarima na vijesti o Frljićevim predstavama kuca svoje pamflete. Konstruktivnosti općenito nema a u slučaju ovog nema ni promila relevantnosti. Prva stvar-na meti problematizacije je aktualan problem koji postoji od srednjeg vijeka a provlači se i u ova moderna vremena samim time modernizacijom scene i stavljanjem sustava tog vremena u 21.stoljeće se pojačava poanta. Druga stvar-ne mogu se otet dojmu da ovako koncipirana predstava nema crte nekog vizionarstva kao što je bio slučaj u filmu the show must go on umjetnost je otvoren koncept za razne improvizacije eksperimente introspekcije. Ne sjećam se da postoji zakon koji zabranjuje da se orginalna priča Shakespirijanskog vremena stavi u kontekste 21.stoljeća sa modernizacijom scene a po nekima postoje intencije da se zakon(i) koji kontroliraju i ograničavaju izglasaju i stave na snagu posebno kad se zna ideološka pozicioniranost i riječi hvale za onog koji je prvi bio u napadu na zagrebački HNK u ograničavanju i kontroliranju umjetničkih sloboda. Ali da ne ostane sve na ideološkom predznaku (to je samo jedan dio problema!) ima kritizerstva određenog i bez toga. Ovdje se može pročitati dio kmečanja sa pompoznim naslovom kako ovo "neće dočekati jesen" sve se svodi uglavnom na kmečanje u čadežovom stilu i bulažnjenju o "unakažavanju" na što više neću pisati demantije na to sam sad argumentirano odgovorio. Neće dočekati jesen a evo je...dočekala... i izvodi se i 3 mjeseca nakon premijere a-ako će se u HNK vodit samo gledanošću izvodit će se i dalje. Premisa po kojoj "neće dočekati jesen" je stavljena ne zato jer bi dotični znali ponuditi uvjerljive protuargumente zašto nego iz čiste želje da tako nešto ne bude dalje na repertoaru nešto što se njima ne sviđa što im se gadi. U toj kompletnoj premisi je svo moje gađenje i zaziranje od kritika i kritičara i zato mi je iz ove persektive teško vizualizirati neke iznimke nekad prije koje su bile suprotnost ovima sad.
NOVA NEPISMENOST
starrynight2022.blog.hr
Povijesni začeci suvremenog školskog sustava
Do demokratizacije obrazovanja došlo je iz dva razloga: da modernoj državi osigura prosvijećeno građanstvo, te da obuči djelotvornu radnu snagu. U devetnaestom su stoljeću prevladali politički razlozi; obrazovna je reforma išla ruku pod ruku sa širenjem glasačkog prava, ODVAJANJEM CRKVE OD DRŽAVE i stvaranjem republikanskih institucija. Kao i te druge novine, zajednički je školski sustav izrastao iz demokratske revolucije koja je stvorila novu vrstu građanskog prava zasnovanog na JEDNAKOSTI pred zakonom i ograničenoj upravi - »upravi zakonâ a ne ljudi«. Po ranoj republikanskoj teoriji uzoran građanin poznaje svoja prava i brani ih od povreda drugih građana i države. Ne mogu ga zavarati demagozi niti zastrašiti učene zbrkanosti profesionalnih sveznalica. I ne dojmljuje ga se pozivanje na autoritet. Štoviše, uvijek je oprezan prema prijevarama i ima dovoljno ovozemaljske mudrosti da shvati ljudske pobude, razumije načela logičkog rasuđivanja i dovoljno se vješto koristi jezikom da otkrije intelektualnu prijevaru u kojem god se obliku ona pojavila.
Stvaranje ovakvog uzornog građanina očigledno je zahtijevalo novi obrazovni sistem, premda je u glavama ranih republikanskih teoretičara važnija bila misao da to pretpostavlja naciju malih posjednika i prilično ravnomjernu podjelu bogatstva. Po Jeffersonovim riječima, cilj je republikanskog obrazovanja da »sveobuhvatnije proširi obrazovanje u masama«. To je obrazovanje naglašavalo ono što bi osamnaesto stoljeće zvalo korisnim znanjem, posebno stariju i noviju povijest, za koju se Jefferson nadao da bi mogla podučiti mlade prosudbi »djela i namjera ljudi, PREPOZNAVANJU AMBICIJE kako god prerušena ona bila; a poznavajući je, moći će poraziti njena stajališta».
Usporedba ranog američkog društva i politički nerazvijenih država rasvjetljava prilike koje je republikansko obrazovanje trebalo nadvladati. U Francuskoj, na primjer, čak ni revolucija nije okončala VEGETIRAJUĆU OBAMRLOST masa koju su društveni reformatori smatrali glavnom preprekom daljem napretku. U njihovim je očima seosko stanovništvo ostalo ne samo nepismeno već iracionalno vezano za tradicionalne načine života i utonulo u praznovjerje. Michael Chevalier je svoju studiju o američkom društvu, pisanu 1830-tih godina, završio nizom primjedbi koje jasno osvjetljavaju to pitanje. On smatra da se napredak ljudske vrste može zamisliti kao progresivno »uvođenje« masa u intelektualna otkrića, »osvajanje ljudskog uma« koje je započelo reformacijom. U Americi su »velika znanstvena i umjetnička otkrića već bila izložena vulgarnom zurenju i ležala su nadohvat svima«. Francuska je, s druge strane, posebno njeni seoski predjeli, bila tužan prizor vjekovnog neznanja.
»Proučite stanovništvo naših seoskih područja, ispitajte mozgove naših seljaka, pa ćete vidjeti da je izvorište svega što rade u zbrkanoj smjesi biblijskih parabola i legendi punih tupog praznovjerja. Pokušajte ponoviti postupak s američkim farmerom pa ćete vidjeti da je u njegovom umu velika tradicija Svetog pisma skladno udružena s Baconovim i Descartovim načelima moderne znanosti, s doktrinom moralne i vjerske nezavisnosti kakvu je objavio Luther i sa još novijim pojmovima političke slobode. On je jedan od 'uvedenih'.«
Nakon što je raspravljao o visokoj seksualnoj moralnosti i ustaljenijim domaćim navikama američkog farmera, Chevalier je primijetio da je »američki čovjek u političkoj djelatnosti postao mnogo upućeniji od Evropljana jer NJIME NE TREBA VLADATI; ovdje (u Sjedinjenim Državama) svaki čovjek u daleko većoj mjeri u sebi nosi načelo samouprave i spremniji je sudjelovati u javnim poslovima«. Chevalier je smatrao da je istovrsna razlika postojala i u privrednom životu: američki je mehaničar bio bolji radnik uglavnom stoga što se oslanjao na sebe i što je bio »PUN SAMOPOŠTOVANJA«.
Christopher Lasch, Narcistička kultura
Kak je nekad bilo i kak je sad
ristabiciklista.blog.hr
Kad sam bil dečec pa sve tamo do prvih studentskih dana, nakon neke dramske predstave ili koncerta klasične glazbe kritike sam mogao pročitati u kasno-večernjim izdanjima Vjesnika, Večernjaka i drugih novina, tog istog dana. Danas toga više nema. Gotovo da i ne postoje kritike a ako se i pojave to je tek nakon nekoliko dana. I najčešće umjesto kritike dobijemo opis toga što se dešavalo a ne kako se dešavalo i da li je bilo na ovoj ili onoj razini. Očigledno su kritičari-znalci nestali s naših prostora. A prije kojih šesdesetak godina zagrebačka publika je bila poznata po svom znanju i razumijevanju klasične glazbe i opere. Najveća imena su tu gostovala i davala sve od sebe da zadovolje i usreće tu sofisticiranu publiku. No, život teče kako teče i tog Zagreba više nema. Da, i dalje dolaze poznata svjetska imena ali publika više nije ista.
Bezministarske regije
mc54b.blog.hr
Ne znam zapitate li se ponekad od kuda su sve ministri u vladi našeg premijera? Ima ih odsvakuda. Iz Zagreba dolaze 3 ministra, 2 iz Dubrovnika, jednak je broj ministara iz Splita, po 1 je iz Cetingrada, Pule, Rijeke, Osijeka, Sinja, Zadra, Novske, Varaždina, troje je iz BiH i jedan iz Beograda.
Ne bih na ovom mjestu o imenima, jedino mi nije jasno po kojim kriterijima su neki ministri zaslužili mjesto u vladi. Ako su mjerila uspješnost, stručnost i znanje, jao, jao, jao, jao si ga nama!! Što očekivati od ostalog stanovništva kad za neke ministre složiti 5 - 6 suvislih rečenica predstavlja već popriličan napor.
Četiri ministra rođena su izvan teritorije RH. Koliko ministara u Plenkovićevoj Vladi dolazi iz hrvatskih regija istočnije od Siska? Vjerovali ili ne samo dvojica: Piletić iz Novske i Anušić iz Osijeka.
Bio bih zahvalan premijeru da nama koji smo imali sreću roditi se u bezministarskim regijama objasni zašto u Vladi ima dvostruko više ministara iz drugih država nego iz regija istočnije of Siska. Možda je slaba zastupljenost ministara iz tih regija jedan od razloga zaostajanja i iseljavanja stanovništva iz Moslavine, Slavonije i Baranje i odljeva naših znatnih sredstava u Hercegovinu.
Čitam neki dan da Slavonija postaje siromašnija i od Srbije. Zato Hercegovini i Ukrajini cvatu ruže. Hrvatska za Ukrajinu izdvaja 1 %, BDP-a, podatak je s Eurostata. U nekim našim medijima podatak je da se za Ukrajinu izdvaja 0,37 % BDP-a. Za državu naše razvijenosti - suviše.
I to bez troškova za izbjeglice. Koga boli, što već obično boli, što Slavonija postaje sirotinjska regija bez stanovništva kad je to HDZ-ova utvrda u kojoj HDZ uvijek uvjerljivo pobjeđuje.
Ne želim ni misliti o propasti te regije kad našu plodnu i kvalitetnu zemlju zahvaljujući HDZ-ovoj destruktivnoj politici za siću pokupuju stranci. Kad se to dogodi neka se pepelom pospu po glavi svi koji su šakom i kapom dijelili glasove HDZ-u i njegovim pulenima.
Dok nam je Plenković na čelu mogućih idućih vlada (daj bože da se to ne dogodi), ove regije teško se mogu nadati ljepšim i sretnijim vremenima u kojima bi se broj ministara iz tih regija bar izjednačio po broju s ministrima koji dolaze iz BiH. Neka je nama naše Hercegovine, bar nećemo oskudijevati u svećenicima i ministrima.
Obojana tišina
safiris.blog.hr
Izvor:internet
Magleno jutro naizgled sivo,
tišina je obojana i sve je živo.
Dva mokra maslačka zagrljajem se tješe
po zelenoj travi crveno lišće
zadnji ples pleše.
Rosne kapi na paukovoj mreži
biserne niske nižu,
i sve je stvoreno
da božanskost učini nam bližu.
Kvarljiva civilizacija
nachtfresser.blog.hr
Eh kako neki mirovinu zamišljaju idilično. Istina ljudi ne mogu vjerovati kako mi je stigla brzo i otpremnina koja i stiže tako brzo, te prvo ono što sustav misli da sam zaslužio, i ja njega isto toliko cijenim i milosti mu ne bih dao, samo su sirovi šovinizam i otvoreni fašizam gori.
Elem uštedjeli smo nešto, nalili ulje u auto i sinoć, nakon superpotjere i nove junakinje našeg doba, perilica suđa zapišti i pokazuje šahovsko E4, odmah guglam, velika i skupa nevolja, mada ne vidimo ono što piše, da je makina puna vode i da je negdje procurilo. Adieu bijedna uštedo.
Znam da nije baš atraktivno blog puniti osobnim lamentacijama, koga briga za moje nevolje s Google i povezanim računima, to je inače sudbina starih računala izloženih hakerskoj balavurdiji, što bi naši nacionalisti napisali, četnicima početnicima, jer oni znaju imenovati svako zlo u lijepoj domovini.
Sve manje pišem direktno o politici, koja postaje prozirna do moguće nepredvidivosti, što se naše domaće tiče tiče, jedini napredak je samo, što znam za koga neću glasovati u eventualnom drugom krugu predsjedničkih izbora, gdje samo imam, za razliku od nekih, pravo glasovati.
Zašto bih pisao o stvarima o kojima odavno imam zatucane stavove i ne ponavljam ih papagajski poput nekih uglavnom desnih blogera, čiji bih stav iz aviona pogodio, a oni osjećaju potrebu da ga stalno dodatno pojašnjavaju.
Tako sam nekad podržavao, sad toleriram selektivan terorizam, ubojstvo terorističkih vođa i uništenje tvornica oružja, oštro osuđujem neselektivno bombardiranje po Gazi, rješenje može biti samo jedno, dvije države, to da se ne bi mogli dogovoriti oko granica, može se okačiti mačku o rep, balkanski čelnici su se mogli dogovoriti oko podjele Bosne pa šipak. Volio bih da Harris pobijedi na američkim izborima mada su male šanse, jer je, bojim se, važniji Muskov novac, koji šalje rakete u svemir i podmornice na dno oceana, od potpore glazbenih heroina, ali tko zna...Putina podržavam jedino u ekstra oporezivanju multimilijardera, ali ne za svrhe agresije, što on čini, u Ukrajini ne podržavam dalje sniženje godina za obaveznu mobilizaciju, ionako je preniska (mislim 24 je bila dok sam pratio), dezerterima bih svima i od svigdje pomogao, naravno uz sigurnosne provjere i dokaze, kao što su Austrijanci radili za vrijeme našeg rata, pričao mi jedan sad uspješan naš poduzetnik iz prve ruke. Dakle zašto pisati o tako dosadnim stavovima, vidim kod nas ponovo dižu glavu izuzetno dobro plaćeni lobisti prljavih energija, svi lobiji imaju svoje dobro plaćene stručnjake, ne sumnjam da će ih uskoro podržati korisne blogobudale, jer Njemačka je za razliku od nas odavno ekonomski propala...
Nego pustite ove budalaštine, ima li tko iskustva s E upozorenjima, makina i nije baš prestara i može li se dugo ignorirati jedan kontaminirani račun na kompu,dva pitanja koja mene muče, ja sam promijenio preglednik, obavijestio svoj krug ljudi o novoj mail adresi, u boksu na blogu to ne mogu promijeniti, ali to je do bloga, u postavkama na kraju, uz potporu admina oko drugog pitanja, jesam.
p.s.
Linkovi iz prošlog posta funkcioniraju i jutros, ne izgleda to loše, iako sam objavio neke manje dobre fotke, jer ne ih ne mogu vidjeti uvećano prije odabira, kao na nekim sad neiskoristivim blog platformama, čisto onako usput, vidim da je bilo desetak pregleda, nije to ni malo, sve Zagreb, ali to je upitno, i na mojoj lokaciji Google računa se ne može promijeniti Zagreb ;)
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr