Sve kategorije po listama

krafne!

ehsaznala.blog.hr

kakve krafne najviše volite?
ja najviše volim s pekmezom...ha dobro, i ove druge mogu probati ako baš moram, žrtvovati se, jel :)
ima li koga da ne voli krafne? i zašto to, pobogu?

za mene, najfinije krafne na svijetu rade poljaci! njihove tradicionalne krafne (pączek, pl. pączki) su velike, punog slatkog aromatičnog tijesta, pomalo jajolike, prelivene laganim sirupom od šećera, posute nasjeckanom narančinom ušećerenom koricom i punjene isključivo pekmezom od ruža. ma, prefine prefineeeee :)

nekoliko godina sam radila vrlo često u varšavi....i uvijek sam gledala da se tamo nađem za tzv. "debeli četvrtak", ili kako to oni kažu, tłusty czwartek. za razliku od našeg pokladnog utorka, na četvrtak prije korizme, u čitavoj se poljskoj (a i u dijelu katoličke njemačke i vojvodine) jedu isključivo krafne čitavog dana...iako ponekad uz krafne peku i jedu i kroštule, "poderane gaće", baš poput naših.
ludo mi je bilo prvi puta vidjeti uvijek užurbane (i često namrgođene) poljake i poljakinje kako hitaju na posao, svi sa običnim najlonskim vrećicama punih krafni koje će pojesti tijekom radnog dana. u velikim trgovačkim lancima, u stotinama malih pekara i štandova, na ulicama, ma baš svugdje se najviše prodaju i kupuju krafne s ružinim pekmezom (ali, naravno, ima i drugih). kao najzanimljiviju sliku pamtim (u ogromnoj carrefour trgovini u shoping centru zlata terasa), višemetarske piramide od poslaganih krafni, pokraj kojih su prodavačice stajale na dugim ljestvama i dodavale krafne kupcima, nikad manje od 10tak komada, pa na više, i to od jutra do mraka.

krenulo je pokladno vrijeme, u varaždinu sam već pojela najpoznatiju i najveću njihovu krafnu u slastičarnici jedne arbie, veselim se i posjetu samoborskoj fašničkoj republici i tamošnjim krafnama....no ne mogu čvrsto obećati da neće pasti i pokoja kremšnita...a što ću, kad sam slaba :):)

Franz Kafka: "Predaj se!"

nachtfresser.blog.hr

Bilo je rano ujutro, ulice čiste i prazne, išao sam prema kolodvoru. Kad sam usporedio sat na kuli sa svojim, vidio sam, da je bilo mnogo kasnije, nego što sam vjerovao, morao sam jako požuriti, nelagoda od tog otkrića dovela je do nesigurnosti, nisam se još jako dobro snalazio u tom gradu, srećom bio je policajac u blizini, požurio sam do njega i pitao ga bez daha za put. On se nasmijao i rekao: „Želiš da ti ja pokažem put?“ „Da“, rekao sam, „jer ga sam ne mogu naći.“ „Predaj se, predaj se“, rekao je i okrenuo se s velikim poletom, poput ljudi, koji žele biti sami sa svojim smijehom.

Franz Kafka "Predaj se!" (prijevod i popratne fotografije s Korza danas NF



Danas mi se učinilo da su mi uspjele dvije nevjerojatne stvari, kazna za nepredavanje smeća šest mjeseci je nakon razgovora stornirana i u ljekarni, kad sam izvadio praznu vrećicu od šprica koje dugo tražim, rekla je žena imamo i donijela mi i prodala na moje traženje cijelu kutiju. Ipak nisam slavio, nekako sam se odvikao od slavlja, uvijek krene nešto u krivo. Krenuli smo dati Jinu injekciju s novom špricom i nešto nije u redu, 0,1 nije 0,3, ovaj put sam začudo sačuvao račun. Ista gospođa mi je stavila sa strane i inzulin za sutra. Kako će se nastaviti priča s računima pričekajmo...

U dvoje je ljepše....

taango.blog.hr

Stihove govori: Dražen Marek
Autor stihova meni nepoznat
Izvor slike : internet

U OBLOM OKVIRU

starrynight2022.blog.hr

Moj reface i obrada u "oblom okviru"


THEOPHILE GAUTIER

1811-1872.

PASTEL

J'aime ŕ vous voir en vos cadres ovales

Promatrat volim, u oblom okviru,
Ljepotâ davnih sure slike, vas;
U ruci ruže mrű vam na papiru
Jer sto je ljeta rastavilo nas.

Taj zimski mraz što lica vam se hvata
Karamfil, lijer je ofurio vaš,
Koketni madež piknje sad su blata,
Zaprljo vas na keju prah je naš.

Odzvonilo je carstvo Paraberâ
I Pompadourâ, slavi njihovoj.
Sad ćudljivih tek ima kavaljera,
A ljubav s njima u grob leže svoj.

Međutim vi, zaboravljene slike,
Buketa tih još mirišete cvijet,
I smiješite se sjetno, ljubavnike
Sve spominjuć, što ostaviše svijet.

__________________________________________________________
GAUTIER, Théophile (1811-1872), francuski pjesnik i pripovjedač, u mladosti slikar. Započeo je kao oduševljeni pristaša romantizma, ali se ubrzo od njega udaljuje, romantičarskim lirskim izljevima pretpostavlja suzdržanu i impersonalnu poeziju, a u predgovoru romanu Gospodica Maupin (Mademoiselle Maupin, 1835) razvija doktrinu larpurlartizma. Umjetnost prema Gautieru postoji jedino radi umjet nosti (l'art pour l'art), te ne smije služiti nikakvim političkim, društvenim ili moralnim idejama, već jedino ostvarenju ljepote. Uz romane i putopise objavio je nekoliko zbirki pjesama, a najpoznatija su Emajli kameje (Emaux et Camées, 1852), u kojoj je nevjerojatnom brižljivošću cizelirao svoj izraz i okom slikara fiksirao krajolike ili evocirao pojedina slikarska ostvarenja. Pjesničkim opusom i teoretskim pogledima djelovao je na parnasovce i na Baudelairea.

Madame de Pompadour (Jeanne Antoinette Poisson) bila je slavna ljubavnica francuskog kralja Luja XV. od 1745. do svoje smrti, a njezina uloga daleko je nadilazila fizičku vezu, jer je imala ogroman utjecaj na kraljev dvor, politiku, umjetnost i kulturu, okupljajući u svom salonu najvažnije mislioce «doba prosvjetiteljstva». Postala je službena kraljeva miljenica (maîtresse-en-titre) 1745., dobivši dvorac Pompadour i titulu markize. Utjecala je na vanjsku politiku, uključujući sklapanje saveza s Austrijom (što je dovelo do Sedmogodišnjeg rata), i na imenovanja na visoke položaje, iako je to često vodilo do krize. Njezin salon bio je centar prosvjetiteljstva, okupljajući filozofe i književnike poput Voltairea, Diderota i D'Alemberta, te je podržavala umjetnost i izgradnju. Unosila je radost u kraljev život organizirajući zabave, igre i prateći ga u lovu. Madame de Pompadour je ostala jedna od najpoznatijih figura francuske povijesti, simbol moći, mode i utjecaja ljubavnice na apsolutnu monarhiju.


Théophile Gautier

Obavijest!

ristabiciklista.blog.hr

Čini se da je to posljednja objava nakon. Ili možda nije. U biti je prazna, poput praznog Banachovog prostora. Nema misli, nema ideja. Ništa. Usred prostora je teleskop. Traži nepravilnosti vakuumskih kvantnih oscilacija. Tu i tamo pronađe jednu i izvještava o njoj Zemlju. Na Zemlji više nema ničega organskog da razumije poruku. To uzrokuje mreškanje u svakodnevnom životu umjetne inteligencije. Zatim se sve smiruje u normalu: tiho zujanje procesora u posljednjem atomskom skloništu.

MISAO

onaodprije.blog.hr

"... jer neka noć mora da bude poslednja,
i nešto mora biti što boli, uvijek."

Meša Selimović "Derviš i smrt"

TRAPIST I TRAPISTI

zemlja2.blog.hr

/Iz arhive samostana Novy Dvuri/


Trapisti su katolički redovnici osnovani 1663. u francuskoj opatiji La Trappe, odakle su dobili ime
trapisti. Nastali su reformacijom cistercita i benediktinaca.
Samostane imaju u Banjoj Luci, Austriji, Njemačkoj, Francuskoj Belgiji , Češkoj i SAD-u.
Zajedničko svim trapistima je; “ Ora et labora”
( moli i radi ) Obučeni su u bijele halje. Zovu ih i bijeli
monasi. Ne smiju govoriti, osim kad je neophodno.
Većina samostana trapista proizvodi povrće i uzgaja stoku za vlastite potrebe i prodaju. Proizvode između ostalog pivo, senf , čokoladu ,likere , ali i svoj čuveni sir trapist.

Originalni recept za proizvodnju, svjetski poznatog, sira trapista je
strogo čuvana tajna.
Zapisan je u samostanu u Francuskoj.
Ne smije se prepisivati nego samo pročitati, memorirati te prenijeti redovničkoj braći u samostanu.
U jednom samostanu samo 3 redovnika smiju znati
recept. To dovodi i do problema u slučaju smrti jednog od njih.

U Hrvatskoj postoji proizvodnja sira trapista, ali ne prema ovom strogo čuvanom receptu. Nemamo ni
trapiste.

Krajem 19. stoljeća, trapisti su kupili posjed u Rečici
kraj Karlovca, ali zbog povijesnih razloga sele u Banja
Luku i 1872. osnivaju samostan “Marija Zvijezda”.
Bilo je još vrijeme osmanlijskog carstva.
Sagradili su školu, obučavali zanatlije, sagradili
hidroelktranu,/svjetlo žarulje prije nego u Zagrebu/ proizvodili pivo i čuveni sir.
“A nemaju ni svoju ulicu u Banja Luci” kaže biskup
Komarica.


/foto Livac-zz.com/


U našim krajevima bio je još jedan samostan trapista, u Sloveniji.u dvorcu Rajhenburg.
Trapisti su došli u dvorac 1881.
Rajhenburg je udaljen svega 55 km. od Zagreba/nedaleko atomske centrale Krško/ Tu su monasi proizvodili likere, čokoladu koju su prodavali na bečki dvor i čuveni sir trapist.
Kada su 1941 došli Nijemci i preuzeli dvorac, trapisti su nastavili raditi u svojim ostalim zgradama.
Godine 1947 dvorac je nacionaliziran, a samostan raspušten.

Novi samostan trapista sagrađen na staroj farmi zapadne Češke 2003. Sagrađen je u
minimalistickom izdanju . To su Novy Dvuri. Redovnici su mladi Česi, Slovaci, Francuzi, Belgijanci i 1 Hrvat.
Jezik u samostanu je češki.
Uz molitvu , sade povrće, uzgajaju stoku i proizvode senf po nekim starim samostanskim receptima.
Naravno, i oni smiju govoriti samo najnužnije.

Usput. Američka FDA preokrenula je piramidu zdrave prehrane. Na vrhu zdrave prehrane su masni
sirevi, crveno meso, jaja…, a na vrhu nezdrave, kruh,
žitarice…….


Izvor Net, Bitno Net

Gledam, ali ne vidim

dusakojaluta.blog.hr

Nije tajna da imam problem s vidom još od djetinjstva.
Oduvijek sam mrzila naočale. Smetale su mi na nosu i ušima.
Svaku priliku sam koristila da ih ne nosim.
Plašili su me da ću do tridesete ostati bez vida na jedno oko.
Rekli su to ozbiljno, kao da će me ta informacija natjerati da odjednom zavolim naočale. Nije. Samo sam ih još odlučnije skidala.
Pokušala sam i s lećama. To je završilo suzama, crvenim očima i osjećajem da mi netko pokušava nasilno zalijepiti plastiku direktno na dušu. Nije to za mene.
Tridesetu sam u međuvremenu prošla, a naočale su mi i dalje
neprijatelj broj jedan. Možda bi mi bilo i bolje da su predviđanja bila točna. Vidim malo, ali dovoljno da se snalazim, barem dok ne moram nešto pročitati, prepoznati ili pronaći. Naočale imam isključivo za gledanje televizije, jer bez njih gledam apstraktnu umjetnost.
Netko tko ne zna da sam poluslijepa to vjerojatno ne bi ni primijetio.
Osim u onim specifičnim situacijama koje se, naravno, događaju stalno.
Na primjer, kad trebam nešto pročitati djetetu ili kad pokušavam pronaći mobitel koji sam ostavila na crnoj podlozi.
U tom trenutku moj mobitel postaje mitološko biće.
Ako smo vani, stvari postaju još zanimljivije.
Ako djeca nisu u jarkim bojama, ja ih ne vidim čim su dva metra ispred mene. Oni hodaju ispred mene, sasvim mirno, a ja već zamišljam scenarije u kojima sam najgora majka koja je izgubila djecu na ravnom pločniku.
Nastane kaos: ja paničarim, a djeca su doslovno ispred mene.
Smeta mi i jaka svjetlost, pa je kod nas u kući stalno polumrak.
Imamo upaljeno žuto svjetlo koje daje atmosferu stalne nostalgije i lagane depresije. Voljela bih nositi naočale koje mi stvarno pašu, lagane, lijepe, one koje ne ostavljaju tragove na nosu i ne izazivaju glavobolju jer su teške.
Ali takve naočale su skupe, a ja za to nemam novca.
I tu negdje leži poanta svega.
Ljubomorna sam na ljude koji vide besplatno.
Ja moram dignuti kredit da bih vidjela.

Nova Biblija

radivjetra.blog.hr

Svatko ima svoju vrstu umora.
Umori bi se, svakako, mogli patentirati, prodavati, pjevati...
Ima nas koji smo umorni na način svjedočenja,
moglo bi se reći: umorni i od samoga umora.
Naravno da to nije optimizam
i naravno da ne rađa veseljem
i - čisto da se razumijemo - nije duhovnost.

Duhovnost tako često vidi Isusa i Trumpa
u istoj kategoriji vrijednosti.
Veselje tako često ne vidi buku kao svoju
osnovnu osobinu.
Optimizam tako često hoće tek posvijetliti
polovicu mračne strane svijeta.

Neki su ljudi obrazovani,
neki čiste ulice, neki rade kruh,
neki su zaslužili osam Nobela za mir,
neki su vojnici koji otmu predsjednika susjedne države
jer im je tako naređeno,
neki ne mogu ustati iz kreveta,
neki skupo naplaćuju pristup svojem putopisnom vlogu,
neki kažu: čupaj pičku.

Gubim iako nisam kockar,
a kad se smijem nisam sretan.
Pijem gorka vina
radi žene koju volim.

Mile voli disko-klub,
a ja šumadijsko kolo.
Kako bismo našli isti jezik
harmonika je zasvirala disko glazbu.

Svakoga dana u pola šest ujutro
moja Milena putuje.
Miriše po jabukama
i podstanarka je.
Snena je.
Ne znam kako se preziva.
Ne pokazuje ruke.
Kaže da je dobro.

Rušenje kula od bijesa

nachtfresser.blog.hr

Očaj nam katkad razbija dane
Kao ja nekad isprazne flaše
Vlaga od juga otvara rane
Vjetar raznosi grijehe naše.

Zajedno u nemoćnom bijesu
Lupamo po zidovima gnjevno
Prošlost je u šarenom lijesu
Budućnost nam bježi svakodnevno.

Okovani u jutra beznađa
Prezreni u nemoći svog bola
Rezači smo potonulih lađa
Hvatamo zrak jadni odozdola.

Zlo nas je sustiglo natenane
Gurnulo nas grubo s površine
Ronimo u dane odbrojane
Pobrisane su životne šine.

Zajedno odlazimo drug i ja
Sve iza nas će ostati isto
Izdajničko sunce i dalje sja
Stranica života zjapi čisto.

Još mnogo....

taango.blog.hr

Guštan

delicatus.blog.hr

Snovi

matebalota.blog.hr

Snovi i Sanje
U kojima sam ljubljen
Sve je što mi ostade
Od tebe.

Dok djeca i unuci rastu
Ja polako nestajem
Sa tužnim osmjehom
na licu.

Neću nositi svu i za svakoga
krivnju na svojim leđima.

Dok god dišem,
Nisam dužan nikom
Davati objašnjenja
Niti suditi.

" Ne marim za vaš sud.
Ne marim za ičiji sud.
Niti sam sebi sudim.
Ima sudac na nebu.
On će mi pravedno suditi."

Ja znam tko sam.
Ja znam što hoću.
Život je često nepravedan,
Zato ne pitam zašto.

Ja nisam od onih
Koji odustaju.
Niti se povlačim.
Trpim i ustrajem.

Ulazim u snove i Sanje
U kojima sam ljubljen.
To mi jedino ostade,
Od tebe dok trajem.

Človek sem, to je pomembno

modrinaneba.blog.hr

Človek sem, ki ima svojo zgodbo i prehojene poti.
Motim se in delam napake a niso važne napake
niti zapravljen čas,
četudi proti sebi, na napačen način.
Vem kdo sem kdaj in kdaj sem to, kar so me naučili.
Trudim se biti vedno samo jaz, jaz,
ker samo to šteje

Foto: Gill Brooks (dovoljenje autorja)

Rogačevo pecivo

modrinaneba.blog.hr

SESTAVINE:
4 jajca, 1/2 skodelice sladkorja, 1/2 skodelice olja, 1 skodelica moke,
1/2 skodelice mleka, 10 dkg rogača v prahu, 10 dkg rozin,
4 jabolka in malo sode bikarbone.
DELO:
Jabolka olupimo in naribamo, v posodi zmiksamo skupaj rumenjake,
sladkor, olje, moko, rogač in mleko, dodamo sneg beljakov,
rozine, naribana jabolka in sodo bikarbono.
VSE SKUPAJ zmiksamo, ter damo v pekač na peki papir,
pečemo 45 minut pri 180 st.
Ko je ohlajeno narežemo na kocke

Foto: moja osebno