Sve kategorije po listama
14
sri
01/26
Sjećanje na jedan drugi blog
inspirationsart.blog.hr
7.1.2009. (12:24) pazi-staklo.bloger.hr napisao je
Amplitude tvojih dolazaka
što si mislila da ćeš naći?
zar od krhotina možeš ponovo sastaviti staklo
i kroz njega kao nekada vidjeti otkucaje
iako znaš da oni u meni postoje i
zvuče baš kao tvoje ime?
zar si očekivala riječi koje odbacuju nježnost
iako znaš da takve ja ne znam stvorit u sebi?
možda prazninu na mjestu misli koje si ostavila
kuda si nakon svega morala poći
ili prazne dlanove koji više ne žele
moliti na dar novi dan?
oduvijek si znala gdje počinju moje tame
ali i da u sebi krijem svjetlo
i sve što si očekivala sigurno nije bila
laka predaja
kojom sam te poslao u neki drugi život
i sada te opet dugo neće biti
sunce će se dizati i padati rasti i tonuti
stvoreno da izmjenjuje proljeća, ljeta i jeseni
samo će zima zauvijek ostati kakva je
i onda bila
kao što si i ti
prelijepa u mome sjećanju
I onda kad pročitaš takvu pjesmu potražiš one svoje i kažeš piši dalje.... :D
Budna ko dan
kockavica.blog.hr
- Mama ja bi papati.
šapuće moje malo u mraku spavaće sobe.
Odbijam ju čuti,
šutim,
glumim da spavam,
možda odustane.
- Mama, ja bi papati.
tiho ponavlja moje malo u mraku spavaće sobe.
Moje misli jure...
... jela si prije pola sata,
zdjelicu juhe sa mrkvicom i kuhanom piletinom,
piškila si,
obukla sam te,
u vreći si,
nema šanse da se sada ustanem
i opet ponavljam cijeli postupak!
Umorna sam ko pas,
dva zadnja sata jedva držim oči otvorene!
Neću,
neću se ustati!
- Papala si. - kažem tiho.
- Mama, ja bi papati.
poput molitve kaže moje malo u mraku spavaće sobe.
Kaže to nježno i uvjereno,
s potpunim povjerenjem,
bez naznake,
ma ni daška
ni najmanje sjenke sumnje,
potpuno izložena,
čista.
"Možda nisam dobro izgovorila,
ali to su te riječi,
točne su,
a mama uvijek čuje,
znam,
to je moja mama,
i ona me čuje."
Čitam njene misli.
- Ti bi papala?
konačno pitam.
- Da. - kratko i veselo.
Palim svjetlo,
a ona me gleda sjedeći
ozarena,
poput najslađeg bombona,
budna ko dan.
Izvlačim ju iz vreće,
odlazimo u kuhinju,
vadim kruh i maslac,
i ona jede,
stvarno jede.
Moje sretno dijete.
MISAO
onaodprije.blog.hr
Legenda kaže da su se jednog dana Istina i Laž srele na putu.
- Dobar dan, reče Istina.
- Divan dan, reče Laž.
Istina stoji da vidi da li je istina i da bi bila istinita.
- Divan dan, odgovori Istina.
- Jezero je još ljepše, reče Laž.
Tako istina provjerite opet da li je istina i da bi bila istinita.
Laž dotrča do vode i reče: Voda je najlepša. Hajde da plivamo.
Istina dotakne vodu prstima i vide da je zaista divna te se složi sa laži.
Skinuli odjeću i ušli u vodu. Nakon nekog vremena Laž izađe iz vode, obuče odijelo Istine i ode. Istina uopće nije mogla obući odijelo laži, i počne hodati gola, i svi se počnu šokirati kad je vide.
I od tada ljudi više vole vidjeti laž odjevenu u odijelo Istine nego golu Istinu. "
Saga o Sumraku
baton.blog.hr
Nakon što se Zelenko nakupovao i nakupovao aviona svake vele (vrste) po Švedskoj i Francuskoj, napokon je dobio i jedan poklon... SUMRAK!!
Sumrak ili Nightfall je zamišljeni balistički projektil kratkog dometa koji, maštoviti Britanci, zamišljaju pokloniti Ukrajincima kako bi ovi gađali mrske Ruse po gradovima koji im sada nisu u dometu. Maštoviti Briti su odredili da taj raketlin mora imati domet veći od 500 km., mora nositi teret eksploziva veći od 200 kg. i mora koštati 800.000 Funti po komadu.
Industrijski partneri koji su potpisali sporazume o povjerljivosti dobili su zahtjeve 19. prosinca 2025. godine. Rok za dostavu prijedloga projekata je 9. veljače 2026. i namijenjen je dodjeli razvojnih ugovora u ožujku 2026. Namjera je da se tri partnera dodijele Ł9 milijuna razvojnog ugovora i proizvedu svoje prve tri rakete prije travnja 2027. za ispitna lansiranja.
Drugim riječima, maštoviti Briti (besmislen naziv za raju koja odavno više ne postoji, jer su ih zamijenili najprije Švabe zvane Saksonci ili Stari Sasi, pa Vikinzi, zatim drugi Vikinzi polu-Francuzi zvani Normani, a čini mi se da su danas, poput njihove kraljevske obitelji, svi opet Švabe) planiraju promijeniti tijek rata tako što će darovati (dragi ljudi) Ukrajincima nešto raketa u travnju 2027.. (tko živ tko mrtav).
Ali taj plan ima isti problem kao i Zekina maštovita kupnja borbenih aviona (avioni koji ne postoje, kupljeni novcem kojeg nema).
Uloženih 9 milijuna Funti dovoljno je tek da raketni stručnjaci stave nacrt takvog projektila na papir, i što onda?
Onda treba napraviti takav projektil kako bi se izvela probna lansiranja, napravile korekcije, vratili koncept na radnu ploču itd. itd.. Zatim treba uložiti novac u proizvodnu liniju, a što je daleko najveći izdatak, zaposliti kvalificiranu radnu snagu i upoznat je s projektom, i na kraju bi trebalo uložiti rečenih 800.000 Funti za svaki projektil koji bi se poklonio Ukrajini (i tako njih deset svaki mjesec he-he).
Sve to naravno od države čiji brodovi trunu u lukama jer nemaju novaca za plaćati mornare, sve to od države čija je ekonomija u kolapsu i više nije u mogućnosti pošteno financirati škole, vrtiće, medicinske institucije i tako dalje i bliže.
Drugim riječima, mašta političara je za sada odredila kakva raketa mora biti, ali valjda postoji razlog zašto, takvu raketu, za sada u Europi ima samo Njemačka.
Od političke mašte do rakete u Ukrajini može proći i cijelo desetljeće, tako da će Ukrajinci te rakete dobiti u isti vrijeme kad i kupljene borbene avione! A tad će Rusi vidjeti svoga Boga!!
Tri zadatka i raspad sistema
dusakojaluta.blog.hr
Imala sam jučer tri zadatka.
Tri... Bar sam tako mislila.
Oprati suđe, oguliti krumpir i pripremiti meso.
Tri zadatka.
Ne raketu za Mars.
Ne operaciju na otvorenom srcu.
Krumpir. Suđe. Meso.
Ulazim u kuhinju i u roku od deset sekundi moj mozak napravi hard reset. Stojim tamo i nemam pojma zašto sam došla. Znam da sam imala razlog. Znam da je bio važan. Ali on je otišao. Kao ljudi koji kažu “čujemo se” i nikad se više ne jave.
Produžim u kupaonicu jer očito sam tamo krenula. Logično. Tamo vidim ormarić i ogledalo koje sam planirala očistiti prije dva sata. Krenem čistiti. Usred ribanja me pogodi misao: KRUMPIR.
Pustim kupaonicu i idem po krumpir.
U kuhinji vidim suđe.
Ne oprano. Prljavo. Optužujuće.
Perem suđe i sjetim se mesa. Meso treba odstajati. Meso ima potrebe. Pustim suđe, idem po meso. Pripremim sve na stol i u tom trenutku mi se mozak dere: KRUMPIR, ŽENO.
Idem po krumpir da ga ovaj put stvarno ogulim i naravno vidim suđe koje nisam završila. Krećem riješiti suđe kad se sjetim ormarića u kupaoni. Pa mesa. Pa krumpira. Pa suđa. Pa svega. Pa ničega.
U tom trenutku se raspadam.
Ne metaforički.
Stvarno.
Trčim u kupaonicu kao kriminalac koji je upravo opljačkao banku.
Počinjem plakati jer ne znam što prvo napraviti
i imam osjećaj da će mi glava eksplodirati, a komadi mozga završiti po pločicama koje, usput, također nisam očistila.
Smirim se nakon 20 minuta.
Udahnem.
Složim PLAN.
Redoslijed.
Struktura.
Kontrola.
Suđe.
Meso.
Krumpir.
Dok se kuha, kupaonica.
Vraćam se u kuhinju puna optimizma i tamo… čaj.
Čaj koji sam zaboravila.
Uzimam čaj i vraćam se u dnevni boravak da ga popijem.
Jer… pazi sad...
po čaj sam i krenula kad sam ustala s kauča.
Ne da perem suđe.
Ne da gulim krumpir.
Ne da pripremam meso.
Ne da čistim kupaonicu.
Da pijem čaj.
Sjedim na kauču, sabirem misli, umirem od smijeha.
Ne onog sretnog, zaraznog smijeha.
Nego onog očajnog, histeričnog, kad se smiješ jer je sustav potpuno kolabirao i više nema smisla ni pokušavati.
Tri zadatka.
Jedan čaj.
I potpuni mentalni kolaps.
Šepet ima svojo moč
modrinaneba.blog.hr
Tisti občutek
ko so misli glasne a šepet ima svojo moč
Foto: Stanislav-Stanley-Jelinek (dovoljenje autorja)
13
uto
01/26
Profitirati čineći dobro - Paul Polman i Unilever
dop-blogatel.blog.hr
Paul Polman često se spominje kao jedan od rijetkih lidera koji je zaista promijenio način na koji gledamo na ulogu velikih kompanija u društvu. Tijekom svog mandata na čelu Unilevera jasno je pokazao da uspjeh ne znači samo maksimizirati kratkoročne profite, već stvoriti dugoročnu vrijednost koja uključuje ljude, zajednice i okoliš. Njegova vizija bila je jednostavna, ali revolucionarna: kompanije mogu i trebaju biti pokretači pozitivnih promjena, a ne samo gospodarski strojevi.
Jedan od najvažnijih koraka koje je Polman poduzeo bio je Unilever Sustainable Living Plan. Kroz njega je održivost postala integralni dio svakodnevnog poslovanja, a ne samo dodatak ili marketinški slogan. Kompanija se usredotočila na smanjenje negativnog utjecaja na okoliš, etičko nabavljanje sirovina i stvaranje boljih uvjeta za zaposlenike i lokalne zajednice. Polman je pokazao da je moguće istovremeno rasti i biti odgovoran - zapravo, da su te dvije stvari često povezane.
Ali ono što Polmana čini posebnim nije samo njegova poslovna strategija, već i njegov pristup vođenju. On je vjerovao da lideri ne “posjeduju” kompanije koje vode - oni ih privremeno čuvaju i oblikuju za buduće generacije. Takav pogled na skrbničko vođenje podrazumijeva donošenje odluka s dugoročnom perspektivom, uz osjećaj odgovornosti prema zaposlenicima, zajednici i planetu. Umjesto da gleda samo brojke na kvartalnom izvješću, Polman je stvarao kulturu u kojoj je smisao rada i moralna odgovornost jednako važna kao i profitabilnost.
Pod njegovim vodstvom, Unilever je postao primjer kompanije koja ne mora birati između rasta i etike. Polman je pokazao da brendovi koji djeluju odgovorno grade povjerenje potrošača i lojalnost zaposlenika, a to se dugoročno pretvara u održiv uspjeh. Njegov pristup također šalje jasnu poruku svim liderima današnjice: vodstvo nije samo upravljanje resursima, već i oblikovanje svijeta na bolje – korak po korak, odluku po odluku.
Priča o Paulu Polmanu i Unileveru podsjeća nas da se profit i dobrobit društva ne isključuju, već se nadopunjuju. Voditi s integritetom, jasno definiranim vrijednostima i brigom za druge nije slabost niti luksuz – to je strateška prednost. U svijetu koji sve više cijeni etiku, održivost i odgovornost, Polmanov primjer pokazuje da istinski uspjeh dolazi kada kompanije stvaraju vrijednost ne samo za dioničare, već i za ljude i planet koji ih okružuju.
*Gvozdansko
moody.blog.hr
U osvit zore 13. siječnja 1578. Ferhat-paša zapovjedio je svoj svojoj vojsci da krene na juriš prema utvrdi zametenoj snijegom.
Osmanlijska vojska je od 1571. do 1577. godine poduzela četiri neuspješna pohoda na tu čvrstu utvrdu, da bi tek 1578. godine, nakon petog pohoda, i to nakon tromjesečne opsade pod vodstvom Ferhat-paše, ušli u utvrdu, ali bitku koju su vodili nisu dobili.
Gvozdansko branilo je 300 branitelja sastavljenih od malobrojne posade Zrinskih vojnika (svega pedesetak) i oko 250 seljaka i rudara sa ženama i djecom, pod zapovjedništvom kapetana Doktorovića, Nikole Ožegovića i Andrije Stepšića.
Na drugoj strani našla se vojska od 10 000 turskih napadača potpomognuta vlaškim četama.
U Drugom svjetskom ratu Gvozdansko je bilo mjestom masovnog zločina počinjenog nad Hrvatima 1941. godine. Za Božić 1941. selo su napali četnici,
Hrvate su poubijali i protjerali, kuće opustošili i na kraju zapalili zajedno s crkvom.
Gvozdansko danas ima dvadesetak stanovnika.
Utvrdu još nitko nije obnovio.
#ukazivač
Jezero Butoniga – vodeno srce Istre
viatrix.blog.hr
Jezero Butoniga je akumulacijsko jezero i s površinom od 2,45 km˛ najveće je jezero u Istri. Osnovna mu je namjena vodoopskrba, a služi i za zadržavanje vodnih valova (obrana od poplava) te navodnjavanje. Glavni su mu pritoci potok Butoniga (Grdoselski potok), Dragućki potok i Račički potok, a od jezera se, kao potok Butoniga, ulijeva u rijeku Mirnu. Jezero je nastalo izgradnjom 23 metara visoke i više od 550 metara duge brane (na kruni brane – na gornjem rubu) 1988. godine, a kapacitet vodoopskrbe iznosi 1.000 l/s. Kota krune brane nalazi se na 44,7 metara nadmorske visine, a kota prelijevanja (praga) brane, odnosno razina vode pri kojoj započinje prelijevanje, iznosi 41 metar nadmorske visine. Obujam akumulacije iznosi 19,7 milijuna m˛, od čega na mrtvi prostor za prihvat nanosa (mrtvi volumen - donji dio jezera predviđen za skupljanje mulja, pijeska i drugog nanosa kojeg rijeke i/ili potoci donose) otpada 2,2 milijuna m˛. U jezeru obitavaju ribe poput šarana, klena, štuke, smuđa i pastrve.
Priča se nastavlja... Kliknite!
Večerna Ljubljana
modrinaneba.blog.hr
Včasih pogledam proti nebu
in ga objamem, da me modrina prevzame.
Takrat se zavem, da življenje ni prevara,
čeprav se sonce kdaj prižge
ob napačnem času
Foto: Andrej Tarfila (dovoljenje autorja)
KUM
zemlja2.blog.hr
Nedavno smo počašćeni reprizom kultnih filmova redatelja Francis Ford Coppole, Kum 1 i Kum 2.
Za glavnu ulogu u filmu, ulogu kuma,
Marlon Brando dobio je Oscara. Nagradu je odbio u znak protesta zbog tretmana Indijanaca.
Glazbu za film, najvećim dijelom, napisao je veliki talijanski kompozitor filmske glazbe Nino Rota.
Za ljubavnu temu iz filma nominiran je za Oscara, a dobio je Zlatni Globus i Grammy 1972.
Ljubavnu temu u izvođenju Hausera u Dubrovniku ponavljam.
Ova izvedba Hausera imala je 14 milijuna pregleda.
Uživajte.
Živo rdeči kamenčki
modrinaneba.blog.hr
Moji rdeči živi kamenčki ali ‘Rubra'(Pleiospilos nellii) in
Moonstone sukulenta
Foto: moja osebno
Pljuni istini u oči
nachtfresser.blog.hr
Dobra strana kapitalizma je što te u medijima podsjeća na one što žive gore od tebe i što te može zadesiti ako se suprotstaviš sustavu. Tako stalno odustaješ od svojih snova i tješiš se da još uvijek imaš krov nad glavom, mada prvo jače nevrijeme može razgolititi isti taj krov.
Jučer sam baš ponovo pao u prozaičnu depresiju, te su mnogo gore od onih poetskih, kad sam dobio polugodišnju kaznu za ne bacanje smeća,što me prosvijetlilo i shvatio sam da definitivno nema šansi ostvariti san svih po mojim mjerilima uspješnih ljudi, živjeti godišnje skromno na dvije udaljene lokacije:June Newton, Hundertwasser, njih dvoje mi padaju na pamet s idealnim izborom lokacija...
Krenuli smo u dućan odmah poslije ručka da bismo ulovili eventualno mjesto za parkiranje prije nego što nahrupe gomile radnih ljudi, koji se vraćaju u obližnje nebodere s posla, kad nas je zaustavila tutnjava. Prijatelj je zadnji put slušao i čuo da treba jače lupati na vrata, jer zvonce ne radi, a mi već slabije čujemo.
Posjet društva nakon dužeg vremena na par minuta u prolazu, koji se uobičajeno i željeno pretvorio u par sati. Razvedrila me ta priča, ali sam usput i shvatio da i drugi dobivaju kazne za nečinjenjei da će sustav lako dokazati da sami sebi mi smo krivi
Ohrabruje ipak činjenice, da ipak imaš prijatelje, inače veći dio preživjele rajenosi dijagnoze umjesto ordenja za razumijevanje, bit kapitalizma i tkz. slobode je da svaku spoznaju skupo plaćaš, zakon tržišta.
p.s.
Marko Brecelj iz videa, koji nećete pogledati, jer ipak traje više od minute i poučno završava, je između ostalog bio i mecena, npr. financirao je gostovanje benda Avlijaneri i nekolicine nas jedan vikend po Istri, tad je i bend bio neafirmiran, danas se pričaju legende i laži o njima, no čovjek je kužio stvari, a i imao love zahvaljujući iznenađujuće dobroj prodaji albuma s naslovom kao što je naslov ovog posta. Nikad mu se nismo usudili zahvaliti na burnom izletu.
The invasion is complete
radivjetra.blog.hr
Čovjek svako malo pomisli na ljude Mjanmara, naročito na Rohindže kao muslimansku manjinu, koji trpe silne progone i nasilje. Onda opet svako malo pomisli na Palestince u Pojasu Gaze i na Zapadnoj obali, pa na Ukrajince koji se smrzavaju na -20 u svojim stanovima bez struje i grijanja, pa na Ujgure u Kini, i na same Ruse u njihovoj krvoločnoj domovini, i na Irance pod fanatičnom (z)vjerskom strahovladom. Pa onda pomisli na obitelji ubijenih stotinjak osoba prilikom otmice Madura u Venezueli, za čije smrti nitko nikada neće odgovarati. Pa pomisli na silnu otetu djecu diljem svijeta, koja se prodaju u seksualno roblje ili radi crnog tržišta organa. Pa onda može pomisliti i na milijune mladih koji su se našli u paklu ovisnosti o narkoticima. I na milijune onih koji ne mogu kontrolirati svoju agresivnost pa mlate svoje najbliže - najčešće ženu i djecu. O vječnim užasima Afrike i njezinih prevratničkih režima, vojnih hunti i raznoraznih milicija i suprotstavljenih vojnih frakcija koje se međusobno ubijaju do u beskonačnost - da i ne govorim. Mogao bih ovako nabrajati sljedećih deset ili dvadeset kartica teksta, kako se čega sjetim. Npr. skroz sam zaboravio spomenuti kozmičku stravu sociološkog eksperimenta znanog kao Sjeverna Koreja.
Imigrantska politika SAD-a pod Trumpom bespogovorno je fašistička. Njegovo zastrašivanje čitavog niza država bez presedana je u novijoj povijesti. Europska unija kalkulira u izjavama jer je njezinim čelnicima jasno da imaju posla s nepredvidljivim sociopatom, pa ipak, mogla bi joj se ta kalkulacija obiti o glavu. Ulozi su ogromni jer ako bi se države EU-a otvoreno i beskompromisno suprotstavile Trumpu pa bi to za posljedicu imalo rigorozno kažnjavanje Europe od strane Trumpa, daljnja posljedica mogla bi biti silno jačanje ekstremno desnih stranaka koje su već i sada u mnogim europskim državama sramotno jake. No i ovo kalkuliranje i svakomalo dodvoravanje Trumpu jednako može silno osnažiti ekstremnu desnicu jer ona lukavo vreba svaku, bilo koju priliku kako bi se dokopala vlasti. Nema boljih socijalnih psihologa od ekstremnih desničara.
U svijetu danas imamo tri supermoćna bullyja: Kinu, Rusiju i SAD. Čitav se ostali svijet u svojemu državnom djelovanju pozicionira spram ta tri Jahača Apokalipse. I kako vrijeme prolazi, tako su izgledi za bilo što globalno dobro, da ne kažem istinito, sve manji i manji. Lijepe priče mirotvoraca o tome kako mir bez pravde ne vrijedi puno i neće biti trajan polako se premještaju u sferu naivne bajke i dječjeg idealizma. Svi silni nesebični napori udruga civilnog društva također. Tekovine europejske civilizacije, najbolje zasade prosvjetiteljstva, kao mitraljezom pokošene padaju jedna za drugom, kao da nikada nisu ni postojale, kao da generacije odličnih žena i muškaraca nisu cijele svoje živote potpuno dale u oživotvorenje tih plemenitih ideja.
Kada se svuda najednom počne rasprostirati Zakon jačega kao kakva duševna pandemija, tada se i ljudi kapilarno počinju okretati svojemu solarnom plexusu, svojem bazičnom egu koji animalno i instinktivno štiti sebe i svoju najužu obitelj. Započne zbijanje redova, koje se vidi kao pojačana sebičnost. Npr. sve zastrašujuće "nove normalnosti" koje, recimo, iz mjeseca u mjesec, iz tjedna u tjedan uvode Putin i Trump, apsorbiraju se u ljudske umove ne na način da se ljudi beskompromisno pobune, već na način da se ljudi - nakon početnoga šoka - spuste u svoj solarni plexus i ondje se brzo prilagode novonastaloj ljestvici vrijednosti. Tako je bilo kod Nijemaca, Austrijanaca i Hrvata u doba Hitlera, tako je i danas diljem svijeta.
Na prvim poslijeratnim izborima narodi Ujedinjenog kraljevstva NISU izabrali svojeg voljenog i slavnog ratnog vođu Churchilla, time su pokazali silan civilizacijski potencijal koji se nakon rata bio probudio, a koji je onda također iznjedrio i Ujedinjene narode kao najuzvišeniji planetarni čin čovjeka IKADA. Danas imamo skroz nasuprotan smjer - smjer prema rastakanju moderne europejske civilizacije, smjer prema njezinom uništenju. Nositelji civilizacije otvrdnjuju, zastranjuju i kolektivno se premještaju u solarni plexus. Time se, realno, stvaraju temelji za raznorazne distopijske užase koji - jednom kad se dokraja utemelje - mogu dominirati čovječanstvom sljedećih tko zna koliko tisućljeća.
Istina je da se sve nekako urotilo protiv onog što zovem europejskom civilizacijom, a što je zapravo jedina civilizacija koja uopće postoji, bilo gdje u svijetu, jer je Europa njezin nositelj i ako je neka zemlja danas civilizirana, civilizirana je samo u europejskom smislu, ne u bilo kojem drugom. Japan je nekada davno imao značajan civilizacijski doseg, no danas on je razvijena civilizacija samo onoliko koliko je europejska civilizacija. Zvuči kao besmislica jer će svatko reći da Japan ima svoj vlastiti civilizacijski razvoj koji se ne može mjeriti europejskim aršinima, no to zapravo nije točno. Europejski dosezi zdravog razuma, univerzalne dobrote i zrele pravičnosti danas su vodeće tekovine koje vuku, ili bi barem - idealno - trebale vući čitav ostali svijet. Mnoge su se zemlje, među koje spada i Japan, prekomjerno uvukle u ljušture svojih tradicija. Iz tih tradicija nerijetko isijavaju na van divne osobine, kao što je slučaj upravo s Japanom, no one nisu proizvod zrelog i osviještenog razvoja društava nego su neka vrsta automatske i napola nesvjesne ostavštine. Mladica ili najfiniji izdanak civilizacijskog razvoja, međutim, nikada ne smije biti ostavština, ma koliko ta ostavština bila lijepa i plemenita. Eoni vremena ostavili su za sobom mnoga divna i gotovo prosvijetljena društva, no od njih su danas ostale samo mehaničke okamine uvjetovanog ponašanja ljudi porobljenih komandama tradicije i to apsolutno nema nikakve veze s glavnom strujom civilizacijskog impulsa.
No, kao što rekoh nešto ranije, sami se temelji europejske civilizacije danas tresu kao kod katastrofičnog potresa i kad se ta činjenica spoji s činjenicom bizarno prekomjernog tehnološkog razvoja koji ljudska svijest apsolutno nije u stanju pratiti svojom moralnom komponentom ili moralnom zrelosti, rezultat koji se ukazuje ne izgleda nimalo dobro.
S jedne strane imamo moćne globalne bullyje koji polagano spuštaju čitavo čovječanstvo u sebični mode, a s druge elektroničke gadžete koji omamljuju i hipnotiziraju milijarde. Da sam teoretičar zavjere, ustvrdio bih s priličnom sigurnosti da je Invazija gotovo kompletirana.
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr