Sve kategorije po listama

Sretan Božić!

kockavica.blog.hr

Misao si moja....

taango.blog.hr

Bijeli Božić

dusakojaluta.blog.hr

Sretan Božić

fragmenti2.blog.hr

Vijest da je, nakon teške bolesti, pred tri dana umro, jedna je od tužnijih vijesti ovog Božića.
- Otišao je kući - bila je moja prva pomisao. Vjerujem, misao i mnogih drugih.
Ono što nam je svima Chris ostavio, ova je predivna pjesma; meni, dugo godina, jedna od najdražih, a s kojom vam svima i sada želim sretan i blagoslovljen Božić.
I želja da uvijek imate mjesto kamo se želite vratiti, kamo god otišli.

Nek je sretan

dusakojaluta.blog.hr

Ako vam je bor uvenuo ili se srušio prije Badnjaka,
kolači su kupljeni, a mir u kući traje točno 47 sekundi dok netko ne prolije sok, i to je Božić. Pravi. Živi.
Želim vam svima sretan Božić.
Da ga provedete s ljudima koje volite, onako kako vi želite.
Bez pritiska, bez uspoređivanja i bez osjećaja da nešto morate.

New Swing Quartet - The Baby Boy

modrinaneba.blog.hr

Cabaret

nachtfresser.blog.hr

Moram priznati da mi se nešto ne sviđa u propovijedi našeg najboljeg i jedinog riječkog nadbiskupa, vjerojatno je to do mene, a i do činjenice da sam vjerojatno više vremena proveo na ulici te bolje poznajem mentalitet rulje i razumijem Schillera koji je pisao da je narod trebalo najprije odgojiti pa osloboditi, nego Držića kojeg je nadbiskup izvukao iz naftalina. Ipak ne može mu se poreći genijalnost revitalizacijom karakterizacije ljudi nahvao. Kod Držića ide to ovako, pa tko što i kako razumije, ako mu se čitati da:
»I za dosvršit besjedu, ovi obrazi od papagala, od mojemuča, od žaba, žvirati, barbaćepi i s koze udreni i, za u kraće rijet, ljudi nahvao, počeše se plodit i miješat s ženami nazbilj po taki način, er se ljudi nahvao toliko počeše umnažat, er poče veće broja bit od ljudi nahvao neg ljudi nazbilj«. Ljudi nahvao smisle konjuru – protjerati ljude nazbilj iz njihove zemlje, tj. iz gospoctva, što ovi ne dopuste nego ih prognaju, nakon čega se ljudi nahvao nasele »u ovi naš svijet«, gdje ih ima više nego ljudi nazbilj. Iako i dalje vode bitku, može se prepoznati koji su jedni, a koji drugi, jer »i današnji dan ljudi su nazbilj pravi ljudi i gospoda, a ljudi nahvao ljudi su nahvao i bit će potištenjaci vazda«.
Ovo je nenormalno dobro i aktualno, moćne su i slike egipatskog progonstva, te aktualiziranje odnosa prema slabijima, te drugima i drukčijima, sporna ostaje ta potreba za zajedništvom i nacionalnim jedinstvom, no radi se ipak o božjem pastiru i teško možemo naći drugog takvog za dijalog.
U daljini grme wagnerijanske fanfare, aktualiziraju se kabarei tridesetih godina prošlog stoljeća, muzika je fantastična, a život, mjesta za bjegove još ima mada se prostor sužava.

Djetešce nam se rodilo

supatnikll.blog.hr

Legenda kaže da se Božić oduvijek mogao slaviti, pa ipak mnogi ga nisu slavili, ko zna zašto, s mogli su.
U to doba ni djecu nisu krstili, imena djedova im nisu davali jer su bila previše znakovita.
Ako ih ponovo pitate, zaklet će se da se Božić mogao slobodno slaviti i prečuti pitanje zašto ga nisu slavili.

Evo i ovdje na blogu nitko nikada nije napisao zašto nije slavio Božić, ili zašto nisu njega ili on nije krstio djecu, a moglo se.

Da se Božić mogao slaviti posvjedočiti ćemo i mi koji smo ga oduvijek slavili, mi koji smo kršteni i koji smo krstili djecu.

Danas kada potomci onih koji nisu slavili Božić iako se uvijek moglo, pokušavaju iz Božića prognati Isusa, kako poput svojih predaka ne bi slavili Božić, iako se moglo, nego nešto drugo, Božić će se kao i proteklih 20 stoljeća vratiti tamo gdje i pripada, onima koji krste djecu i koji ga slave bez obzira može li se.

Svima vama koji ste dočekali rođenje djeteta, vašim obiteljima i svima do kojih vam je stalo, želim blagoslovljen i sretan Božić, mir, zdravlje i blagostanje vašim domovima.

zbogom godino

anchee24.blog.hr

zašto si uopće došla, neželjena, loša
uobičajeno ništa dobro nisi donijela
sada na odlasku, prijetvorno se smiješiš
nova će biti bolja
a naivna masa se i dalje nada
ali nikada
...
da pojednostavnim situaciju, ovo nije ništa osobno
jedino je žalosno gledati lijepu našu kako tone
...
btv, uspjela sam odvojiti nekoliko dana
bila sa svojim starim na obali, opet, ne slučajno
ispraćaj na Monte Giru je odlučio



uostalom, i teški trenutci ponekad donesu trak svjetla
tako sam, neplanirano, za kraj godine udahnula
kako stari kaže, miris vječnog mora

za godinu ovu, onako...sivu, ni dobru ni lošu
to bi bilo to
svima Vam želim bolju novu
:)

Radost svijetu svom ...

delicatus.blog.hr

Radost svijetu svom jer Krist je tu!
Nek' zemlja primi njeg'
nek' svako srce zapjeva
i kralja svoga dočeka,
nek' anđela čuje se pjev
i nek' zemlja sva slavi njeg'
Neka Isus nam daruje veselje i mir.

Radost svijetu svom jer vlada kralj!
Nek' pjesmom ori svijet.
Sve šume, polja, livade,
sve stijene, brda, planine
ponavljaju radosni zvuk.
Jer je spašen kršćanski puk,
jer je vjera i ljubav sad u srcima svim.

Na Badnjak

brgljezniblog.blog.hr

Zapisano prije petnaestak godina, aktualno jednako i danas:
Ipak dolje ispod pripovjetke stavio sam i dodatak (addendum) iz sadašnjosti (prosinac 2025.)

Pripovjetku „Na Badnjak“ već tradicionalno čitam, ako ne na Badnjak onda u vremenu prije Božića. Mislim da je to zato jer ova pripovijetka sumira sve ono što sam i ja ikada poistovjećivao s Badnjakom i Božićem sa aspekta klimatskih uvjeta, znači priča počinje sa hladnim jutrom i onda kako odmiče dan (koji likovi provode u vanjskoj aktivnosti, konkretno u lovu) počinje padati snijeg. Opisi prirode u tim uvjetima koje nam je dao Đalski upravo su fantastični.
Naravno tu je i povijesni element, opis života u plemićkim krugovima, u kurijama Hrvatskog zagorja, na kraju 19. st. u vremenu poslije ukidanja kmetstva, na kraju jedne epohe koja je ostavila naslijeđe u razmjerima koji nam niti dan danas nisu do kraja sagledivi. Ključan je idealizirani lik illustrissimusa Batorića kao poštenjaka, intelektualca, posljednjega od svoje loze plemića, čovjeka koji je svašta prošao, koji je druželjubiv i tradicionalist ali opet istovremeno i osamljeni ekscentrik, prijateljski nastrojen prema onima koji to zaslužuju no može biti i tvrdoglav i strog. Lik je to kojega u pripovijetkama ostali ne mogu do kraja shvatiti ali ga beskrajno poštuju zbog njegova iskustva i karizme. Pisac se kroz seriju pripovijetki stavlja u položaj Batorićeva bliskog prijatelja i biografa i polako gradi fascinantnu priču. Utjelovljenje povijesnosti, živa opipljiva povijest, konkretni ljudi u konkretnim vremenima ali isto tako i transcedentne svevremenske moralne pouke koje treba shvatiti i razumjeti…


…
Bio je to posljednji Božić što ga s njim provedoh, zato ga i spominjem premda nemam da pričam nikakvih čudesnih zgoda ni zanimljivih zapletaja. No taj je Badnjak još sjećao na stara vremena kad je taj dan svojim običajima i obredima u jedan čas i veličao slavu božju i izrazio skrušenu hvalu vjernika, a opet znao tako nedužno jednostavno i ujedno tako sigurno razveseliti i utješiti smirena ljudska srca.

Nad čitavim su krajem visili od prvoga jutra gusti, više bijeli nego sivi oblaci. Od zemlje pršila mliječna magla dižući se u trepetljivim pahuljicama i zastirući daleko naokolo svaki dol, svaki krov, svaki grm; tek visove bregova i vrške drveća nije zahvaćala. A bijaše ciča, griska zima; svaki korak po otvrdnuloj smrzloj zemlji čuo se gore u sobu uz tutanj i jeku. Na staklima prozora složio se smrznuti uzduh u najdivnije slike cvijeća, a ogromna stara peć, ma se gotovo i žarila, jedva je mogla nadjačati studen polutamne sobe.
- Danas je Badnjak- šapnem, gledajući na prozor u prekrasni zimski kraj i sjetim se da moj susjed illustrissimus Batorić, vjeran „običajima otaca“, na taj dan uvijek lovi lov, te ga već požalih u duši što ovaj put neće moći da lovi. Ta, tko bi zaboga mislio danas na to, kod te magle i sumrzlice! Nisam u misli ni dovršio izreke kad začujem dolje lovački rog, lavež pasa i glas svoga Batorića.

Kaj gospodin još spiju- kaj su pozabili kaj je danas? –Ej, dečko, skoči gore i kaži da smo ovde i da ga u lov zovemo- čuo sam kako glasno govori mome momku.
Otvorim hitro prozor i turim glavu kroz okno. Batorić je stajao pred dvorom u svom sivom lovačkom odijelu i u visokim ogromnim čizmama. O boku mu visila draga njegova „duplonka“, ruke složio preko trbuha i turio ih u mošnju od lisičje kože, koja je visila ne zelenoj uzici, prebačenoj oko vrata; imao je također uza se ogromnu lovačku torbu kao da se nada bogzna kakvu plijenu. Uz Batorića stajala je četa lugara i momaka, svi snabdjeveni starinskim nevaljalim jednocjevkama, iz kojih ipak naši seljaci gađaju sa tako nepojmljivom sigurnošću. Od grdne su se studeni branili svojim kratkim surinama.

Rulja pasa, sve dva po dva zakorlaćena, nestrpljivo je poskakivala, repovima mahala i gledajući lovce radosno lajala.
Dobro jutro, illustrissime!- javim se s prozora- zar zbilja, ta po tako nezgodnu vremenu?
- Oho, a ti lenčina nećeš- prekine me u šali starac; - ne, tak ne sme biti. Još, još, kad su mi se zmekli Štefica, Lacica, Tomica, ali ti , ajde ti z menom. Danas je Badnjak, svaki dobar krščenik ide u lov; ne bi, re vera, znal da je zutra Božić kad bi danas ostal doma.
-Ali tko će po toj magli, mrazu; ta psi ne mogu baš ništa za takva dana, a neće mi se uzalud po bregovima hodati.
-Gle ti njega, dijete, mogao bih ti ne ocem već djedom biti, pa tebi se neće, a ja starac idem!- odrješito odluči starac govoreći taj put njemački.
Ne bijaše dakle druge: moradoh se prometnuti lovcem i poći s Batorićem.
Kako rekoh, tako i bješe. Lov se nikako ne mogaše razviti. Psima otupio njuh od studeni; po tvrdoj smrznutoj zemlji nije se također mogao ostaviti trag, pa ako bi goniči i naišli slučajno na zvijer, ne mogasmo opet mi lovci ništa od magle. Tako prođosmo najbolje mete. I nikako ne htjede da najbolje krene. Magle su se doista počele dizati i miješati s oblacima, ali je počeo padati snijeg, najprije u sitnim tvrdim zrnima, zatim u velikim krpama, koje su zrakom ovamo-onamo letjele, dok se nije gusto spustio i za kratak čas sve prikrio svojim čistim bijelim plaštem.

-Ecce, juri Božić na bijelcu!- usklikne veselo Batorić. – Drugda bi kao pravi lovac očajavao s takvoga snijega, ali je danas Badnji dan, pa na Božić želi vidjeti snijega.- Baš mi je milo, makar i ne dobili pečenke. Barem ćemo se k polnoćki sanjkati. Pa da, re vera, tužan je Božić bez snijega!
Snijeg uistinu padaše tako gusto, ustrajno i neprekidno da je bilo potpuno opravdano nadati se saoniku. Crne grude na polju sve su više iščezavale, već se nijedan jarak među slogovima ne raspoznavaše. Po gustim se brežuljcima niski grmovi borovice svojim crnim granjem oštro lučili od jasnog bijelog plašta snježnoga i pričinjali se kao pjege na runu starih, kraljevskih mantija. Golo granje drveća, po kojem su se hvatale fine igle inja, sad se sve više sagibalo pod trhom snijega. Zrak, oblaci, sva visina: sve se gubilo u sipanju snijega, niotkuda se ne čuje ništa, tek se tužno koji put nezgrapnim graktom javljaju vrane i svrake, polijećući niskim, kratkim letom od jednoga polja do drugoga, ili časomice zamnije dolje iz ravnine, od potoka i crnih voda, čeznutljiv krik divlje patke da se onda odmah raspline u dalekom ovom miru. Inače sve tiho, ukočeno, gluho: gotovo nedohitna tišina, u kojoj i naši koraci odjekuju, te glasno pod nama škripi i cvili mladi snijeg. Nešto svečano, veličanstveno naleglo na sav kraj, baš kao da se pripravlja da dostojno dočeka mladoga kralja nebeskoga!

Oko bližnje šume što se bez svakoga gibanja pred nama širila zgustio se zrak u finu prozirnu koprenu. Na kraju šume, a na kosi brijega dizale se k nebu vite jele i tanki borovi, okićeni po tamnozelenim hvojama rubovima netom zapala snijega, koji su se pričinjali kao da su sačinjeni od milijuna i milijuna zvjezdica najčistijega srebra i bisera, a pobuđivali su u gledaoca spomen na one minule sretne dane jad je tako nestrpljivo, tako bogobojazno očekivao Božić, njegovo drvce i njegove darove!
I ja ne mogah odoljeti želji da ne pođem u šumu. Ostavim svoje mjesto i lovce, požurim se naprijed te zađem unutra. Kao da sam stupio u vilinske dvore ili u koju prekrasnu gotsku crkvu. Ravna stabla grabrova, bukva i mladih hrastova nizahu se u duge redove tankih visokih stupova, hlepteći k nebeskim visinama i u gornjim granama svijajući se u velebni svod. Svaka grančica, svaka svrž okićena je bijelim snijegom i čini se kao da je od mramora, te priliči onim divnim uresima starih gotskih hramova. Sve je to u pridušenu svijetlu zimskoga dana tonulo u polutamnim sjenama, a ipak svjetlucalo nježnim blijeskom koji je strujio iz bijeloga snijega, baš kao u crkvi u predvečerje kad na tamnim zidovima dršće trak vječne luči. Padajući snijeg jedva prodiraše ovdje do tla kojem se prosulo suho pocrnjelo lišće, tvoreći tako debeo, gust sag.

Najednom se prekine mir šume te začujem zvonak štropot od udarca sjekirom. Okrenem se onamo odakle je zvuk dopirao i spazim mladu seljačku djevojku kako siječe granu ogromne divne jele. Ljutito poskočih do nje, zaviknuvši na nju:- „Što radiš, neboga!“

Znao sam naime da je ova šuma Batoriću najmilija od sviju, osobito pak onaj nasad jela. Sam za svoju potrebu ne bi nikad dao ništa odavde dobaviti.

Djevojka se prestraši tako da joj je pala sjekira iz ruku, a zatim uze plakati i moliti za oprost. Saznao sam od nje da je željela za Badnjak načiniti kod kuće lug, a za to joj je trebalo zelena granja, pa budući da nije imala nikoga da joj otiđe u goru, nakanila se sama ovamo. Mene prođe odmah srdžba jer je bilo uistinu premilo lijepo djevojče, ali bojao sam se: što će Batorić kad je nađe. Lovci se uto sve više primicali: već se čuo glas Batorićev, a nikako nije bilo zgode da se ugneš. Eto ga!- U prvi je čas bio razjaren i rastužen, no kad mu se djevojka molila i spomenula da je htjela slaviti Božić, razvedri mu se lice, oprosti joj, dade joj odsječenu granu, te obrativ se k meni, reče njemački:- „Baš mi je žao za ovu lijepu jelu, da je barem koje drugo drvo; ali šta ću, danas je Badnji dan, čemu da se srdim- pa jer želi praviti lug po starom običaju, neka joj bude. Gledaj mladi amice, zato je Božić tako drag svetac što imade radosti i za bogataša i za siromaha. Dakako, treba imati vjere, držati se starih predaja, pa će barem jedanput u godini biti veselja!“

Iziđemo iz šume da nastavimo lov. Batorić nikako ne htjede da prestane.
-Danas ionako nema o podne ručka; što bismo kod kuće? Pa moramo naći za svece pečenke. Kakav bi to Božić bio bez divljačine! I još nešto: stari Adam Hržinić svake godine čeka na me u svojoj klijeti na taj dan. Znade da sam na Badnjak uvijek u lovu. I on me tom prilikom ponudi čašicom vina želeći da sretno božićujem, a ja mu čestitam godovno. Tako je već nebrojeno mnogo godina među nama. Bio je on nekad moj najbolji slobodnjak. Mogao sam ga usred noći s najznatnijim pismima svakud poslati bez ikakve bojazni
-reče Batorić opet njemački jer je jedan lugar bio blizu.

Bilo nam je prijeći do dva brijega dok se ne nađosmo pred Hržinićevom klijeti, sitnom zgurenom zgradicom bez okna i tek surovo sabijenom od crnih prastarih balvana.
Suhonjavi sićušni starčić, odjeven trošnom katanskom surkom i obuven u visoke i na sve strane okrpane čizme, stupi pred nas. Raskrite glave, pokloni se pokorno i nagne se čitavim gornjim tijelom, uvukavši uza to nekako trbuh u se. Batorića poljubi u ruku. Na isušenu mu licu nije se doista opažala bogzna kakva radost, no ova seljačka lica preko kojih je toliko jada, toliko bijede prohujilo takva su da s njih ne čita isto tkogod tako lako. Batorić, koji je poznavao svoga čovjeka, bio je do suza ganut. On je razumio smetenost staroga seljaka, njegovo nesigurno stupanje, više tapanje nogu, njegove suzne oči!

-Hvala budi božjoj diki da je itak nihovo gospodstvo došlo! Ovo zlo vreme plašilo me več da ih nikak ne bu. No sad je dobro, samo da su dostojali pohoditi me. Naj dostoju nutra!- I starac pođe prvi do klijeti, napinjući se drhtavom rukom da odriješi drvenu ključanicu.
-Dakle, stari moj Adame, jesi li mi kaj živ? – počne Batorić.
-Hvala budi bogu jedinomu i svetoj majki božjoj bistričkoj, jesem! Kaj da se tužim? Star sem, dosta da je ovak kak je. Em – nihovo gospodstvo znaju sami kak je vu starosti- od dana do dana- svaki je čas za nas starce božja milost.

-Zato baš daj sim „svrabljivca“ da pijemo vu zdravlje, em danas si godovnjak! – Reče mu Batorić potreptavši ga po ramenu, pa sjedne na tronogi niski stolčić.
- Evo, evo sve sam već pripravil, dala mi baba da zemem sobom sira, luka i jaja. – E, kaj čemo, kad je denes toliki post, pa ne morem gospodu nuditi z mesom.
-Gdo bi danas mesa, moj Adame!

Adam međutim smjesti na prevaljenu praznu bačvu kruha, soli i sira, a vina povuče iz lagva na cijev iz tikvice, pa onda saspe u vrčić, takozvani „svrabljivec“ i najprije ponudi Batorića. Poslije njega dođem ja na red, a tada svi ostali lovci. Sebi napuni najposlije, te naklonivši se pred Batorićem priklonom koljena prinese vrčić k ustima, pri tom se naslađujući tako da je poslije neprekidno usnice jezikom oblizivao.


Na slici: moj primjerak zbirke pripovjedaka „Pod starim krovovima“. Vanjski omot knjige se već zbog starosti i upotrebe počeo dezintegrirati pa sam ga baš neki dan oblijepio selotejpom.

Batorić međutim pošalje lovce u obližnje grmovlje, jer je Adam rekao da je tamo zec veliki kao vuk; mi pak ostasmo još neko vrijeme u klijeti. Stari se Adam za to vrijeme tako razveselio da je nazdravio i sveto Trojstvo i mladoga kralja i božansku „mamicu“.
Kad se iz dola javila puška, te začas dojurio momak uistinu sa zecom u ruci, ostavismo klijet i pođosmo prema domu.
Kratki se zimski dan sve više svraćao za bregove, i u mračni zrak sve jače prodirala siva večer. Snijeg je prestao padati, no zato zaduhao oštar vjetar, brijući grisko i bolno sa bregova u puste tamne dolove. Sa drveća i krovova sipao nam se u lice snijeg koji je bio na njima naslagan. Po nebeskom se svodu tjerali i komešali oblaci i magle, čas se trgajući, čas na krilima žurnog vjetra hitro brodeći onamo za gore. Iz oblačnih visina čuo se šum letećeg jata divljih gusaka, kao da prolazi bujica žestoke vode, a zatim se još nekoliko časaka pronosilo zrakom brbljavo im gakanje. Na istoku nad gorama žutjeli se oblaci mjedenom bojom, kao da se natapaju u ražarenoj kakvoj salitoj kovi, a gore u sredini neba trgali se. Kroz usku pukotinu zakrijesila sitna zvijezda i dopirući do nas svojim treptavim zlatnim trakom kao da nagoviješta blizinu svetoga časa!
-Bit će mjesečine, čuješ li- počne Batorić nakon dulje šutnje.- Veselim se već sada kako ćemo se lijepo sanjkati k polnoćki.
-Zar ideš i ti illustrissime!?
-Kako ne, zaboga, em tomu se najviše veselim kad bu moj Ivica kod orgulja zapeval prvi put: „Narodi se kralj nebeski.“
-Ako ti ideš ići ću i ja.
-No- to se razme- morali budu i ti i on i drugi.
-Koji?
-Štefica, Lacko, Đuka, Škender: svi su danas kod mene. Lenčine, v lov im se nije račilo. Pozval sem ih: oni sami bez obitelji, ja sam; najbolje je dakle da smo na takovu večer skupa.

Napokon se po dosta visoku snijegu dokopasmo umorni i gladni do brezovičkog vrta. Stara se kurija u sivoj tami svojim visokim kosim krovom i crnim zidovima usred nepregledna snijega pričinjala još čudesnijom, još sablasnijom.
Iz malih prozora sipahu rasvijetljene sobe kroz smrznuta stakla crvenosjajnu svjetlost, koja je u trokutnim repovima padala u vanjsku tminu, titrajući u hladnoj obasjanoj pari i praveći na bijelom snijegu duge sjajne plohe iz kojih se caklili i krijesili ledci snijega kao po bijeloj svili razasuti alemi i smaragdi. Ne znam i ovaj obični zimski prizor imao je za mene neki osobit, svečan božićni biljeg!
Sjevernjak sve jače hujio i brijao; iz dimnjaka stare kurije upravo sukljao gust, crn dim i svjedočio da su peći tople. Kako smo željno čeznuli za toplim kutićem koji nas je ondje čekao!
U staroj je kući sve odisalo mirisom pečenih kolača, gibanica i kuhanih šunka. Iz kuhinje se čuo zapovjednički glas staroga sukača Petra i žurna poslenost sluškinja. Štropot ribeža, mužara, noževa zvonkom se jekom razlijegao po svim kutovima drvenoga dvora, te miješajući se s veselim glasovima poslenika tako je jasno odavao radost koju donosi u kuću Božić.
(…)



Addendum iz sadašnjosti:

Kako bilo ova pripovjetka "Na Badnjak" ustvari mi je najbolja pripovjetka koju sam ikada pročitao. Kad to čitam ja sam tamo s njima. U dobrim starim (zdravim) vremenima.
Nakon nje jedino Čehovljeva "Sličica (Jedan dan na selu)", dolazi u obzir.

Ima audioknjiga na youtubeu:
https://youtu.be/LQlUpJvvHgY?feature=shared

A to je važno da poslušate jer nota bene ovo tu gore je samo polovica pripovjetke ili malo manje od polovice. Drugi dio je nešto drugačiji, radnja se nastavlja u kuriji Brezovica za večerom. Ima filozofije, mističnih priča, religijskoga tradicionalizma, svega što čini neku pripovjetku vrijednom čitanja. Nakon večere idu zaprežnim saonicama na polnoćku. Tamo se s pozicije pripovjedača događa i klimaks radnje, vrhunac romantiziranog pogleda na jedan svijet koji je na zalasku (sitno broji, kako bi se poetski to reklo) Ali u toj Badnjoj noći ništa drugo nije važno osim egzaltiranoga iskustva, koje kulminira, prema mojem mišljenju, kada pripovjedač kaže (točnije on to u priči vodi unutarnji monolog): Pro Deo et Patria (Razumjet ćete ako poslušate ili pročitate, volio bi čuti vaše mišljenje)

Sam kraj pak donosi nagli i neočekivani obrat i svojevrsno otriježnjenje od svih romantičnih i romantiziranih snatrenja, koliko god ona utješno djelovala dok su trajala... Uglavnom meni se čini da je sve to super značajno i znakovito na mnogo razina smisla. Možda u naše današnje vrijeme baš posebno. Ako investirate oko pola sata i poslušate audioknjigu siguran sam da vam neće biti žao.

Miške (fritule) za Božič

modrinaneba.blog.hr

1 navaden jogurt, 2 jogurtova lončka moke, 2 jajca,
malo sode bikarbone, vanilij sladkor, rum po želji
Vse sestavine zmiksamo v posodi i dajemo z žlico v vroče olje

Foto: moja osebno

Prvenstvo Hrvatske za mlade

gogame.blog.hr

Prvenstvo Hrvatske za kadete, mlađe juniore i juniore
Konfucijev institut Sveučilišta u Zagrebu
30. 11. 2025. (subota)

Buran kraj studenog donio nam je oglede najjačih mladih natjecatelja. Prvenstvo Hrvatske za mlade redovito donosi velike oglede, koje je ponekad i pola boda znalo odlučivati. Ovogodišnje prvenstvo je dovelo do nove podijele konkurencija, do 12, do 16 i do 20 godina. Ujedno su se okupili svi oni koji razmišljaju o odlasku na Europsko prvenstvo za mlade, koje će se krajem ožujka održati u Hrvatskoj. Ukupno je u tri konkurencije nastupilo 32 natjecatelja, što je činilo naše najmnogobrojnije Prvenstvo Hrvatske za mlade.



Konkurencija do 12 godina

Konkurencija do 12 godina je tradicionalno najbrojnija i najnepredvidljivija. Ove godine je zaslužila vlastiti turnir sa čak 14 natjecatelja! Prerasli smo odlučujući ogled iz prošlih godina - Jakova i Olivera - pri čemu je izostao i ogled Irene i Judite. Tako je Judita, uz još dva najiskusnija natjecatelja - Gabrijela i Andreja - u potpunosti ovladala vrhom, pobijedivši sve izravne konkurente, sukladno i odnosima kategorija. Štoviše, trojac na vrhu se od konkurencije razlikovao po još jednoj značajci: broju odigranih turnira, ali i sudjelovanju na turnirima sa odraslim suparnicima. Mladi natjecatelji bi ponekad trebali uzeti u obzir kako se odrasli ponekad više boje igrati protiv njih nego obratno. U tablicu U12 je unesen statistički podatak u posljednjoj koloni IgT (igrano turnira), kako bi se ocrtala važnost i prednost iskustva.

Ostatak natjecanja je bio vrlo izjednačen. Jedna od značajki novih natjecatelja je teško procjenjivanje kategorija, kao i velike varijacije u igri između dva turnira. Ovaj put su se istaknule Magdalena i Petra, te posebice Zara. Snaga igre svih igrača je vrlo bliska i sitnice nose prevagu, pogotovo ako netko krene nizati pobjede. Posebno bi trebalo istaknuti Nou, jedinog sudionika najnovije generacije, koji je go počeo igrati krajem rujna 2025. Iako je ove jeseni približno 30-ak djece počelo igrati go redovito, jedino se Noa odlučio priključiti Prvenstvu Hrvatske, te je postigao značajan rezultat. Svakako treba istaknuti i Patrika, kojem je ovo bio prvi odigrani turnir; kao i Martu, koja je počela igrati ovog ljeta, te iako ima 5 godina, redovno sudjeluje u aktivnostima u Osnovnoj školi Alojzija Stepinca u Zagrebu.

Mj. Ime i prezime Kat Dr Klu MMs SoS SoSS 1.k 2.k 3.k 4.k 5.k IgTSicic Judita 14k HR VGor 5 16 76 5+ 4+ 3+ 2+ 7+ 83Karapetric Gabrijel 18k HR VGor 4 15 69 6+ 9+ 7+ 1- 5+ 18Ciglar Andrej 19k HR VGor 4 14 63 12+ 11+ 1- 9+ 4+ 13Mujezinovic Zara 21k HR Vrba 3 16 68 8+ 1- 6+ 7+ 3- 5Rakvin Petra 22k HR GKIN 3 15 64 1- 8+ 10+ 11+ 2- 4Milovic Magdalena 22k HR GKIN 3 10 61 2- 14+ 4- 13+ 10+ 3Losenkov Leonid 21k HR Vrba 2 16 67 10+ 12+ 2- 4- 1- 5Letinic Noa 27k HR VGor 2 12 63 4- 5- 12+ 10- 9+ 2Hrybkova Vladislava 22k HR Vrba 2 12 61 14+ 2- 11+ 3- 8- 2Smolcic Nika 27k HR Zg 2 11 62 7- 13+ 5- 8+ 6- 2Bartolac Luka 27k HR GKIN 2 10 60 13+ 3- 9- 5- 14+ 2Milovic Patrik 25k HR GKIN 2 9 61 3- 7- 8- 14+ 13+ 1Turkalj Nika_Jr 20k HR GKIN 1 9 50 11- 10- 14+ 6- 12- 3Pavlovic Marta 30k HR Vrba 0 10 50 9- 6- 13- 12- 11- 4



Konkurencija do 16 godina

Prvenstvo u kategoriji do 16 godina je ponajviše izmijenjeno sa novim rasporedom kategorija. Tako nam se u dva razreda razdvojio tradicionalni konkurentski par Stjepana i Roka, koji pripada vrhu nacionalne seniorske konkurencije. To nam je Stjepana ostavilo samog u konkurenciji do 16, sa Jakovom kao prvim konkurentom. Odmah do njih se izdvojio novi par, pri čemu je vrlo aktivni Mihael u izravnom omjeru nadvladao Irenu i osvojio treće mjesto. Ostali su imali vrlo izjednačeno natjecanje u kojem su svi uzeli barem jednu pobjedu, ali i iskustvo igranja sa najjačima u Hrvatskoj.

Mj. Ime i prezime Kat Dr Klu MMs SoS SoSS 1.k 2.k 3.k 4.kMedak Stjepan 5d HR Vrba 31 99 338 5+ 3+ 2+ 0=Sicic Jakov 1k HR VGor 30 95 341 6+ 4+ 1- 0=Derencin Irena 15k HR GKIN 17 67 278 8+ 1- 5+ 4-Procek Mihael 17k HR VGrd 16 66 277 7+ 2- 6+ 3+Car Zora 19k HR Inse 12 64 266 1- 8+ 3- 7-Kustura Ante 25k HR Vrba 12 64 261 2- 7+ 4- 8+Procek Magdalena 28k HR VGrd 11 51 243 4- 6- 8- 5+Delac Nika 25k HR GKIN 11 49 246 3- 5- 7+ 6-



Konkurencija do 20 godina

Prvenstvo u kategoriji do 20 godina je okupilo 10 natjecatelja, čije su se snage protegle od 4 dan do 23 kyu. Uz Tonku, ovdje su se našla i tri majstora. Iako Tonka nije mogla protiv Roka, omjer Tea i Karla je bio daleko manje izvjestan. Bio je ovo Karlov dan, što nas je samo dovelo do finala, koje se činilo kako će biti prilično jednostrano. Međutim, Karlo se nije složio, te je poveo u teškom ogledu. Kada su sve ostale borbe poodavno završile, unatoč procjenama na Karlovoj strani, Roko je u završnici preuzeo vodstvo i osvojio naslov.

Ostatak konkurencije se rasporedio u parovima. Jan je tukao Danijela, a Ante Artura, dok Katja i Lea nisu stigle odigrati. Među svim navedenim natjecateljima se našlo troje studenata, svih redom sa Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Upravo je za njih promjena u rasporedu kategorija omogućila sudjelovanje na ovom prvenstvu, što bi moglo ohrabriti daljnje širenje nastavnih programa igre go i na drugim fakultetima.


Mj. Ime i prezime Kat Dr Klu MMs SoS SoSS 1.k 2.k 3.kCrvelin Roko 4d HR Vrba 33 86 248 6+ 4+ 2+Vlahovic Karlo 2d HR VGor 32 84 216 8+ 3+ 1-Sladetic Teo 2d HR Zagr 32 76 227 7+ 2- 6+Zderic Tonka 2k HR Vrba 30 74 205 9+ 1- 5+Procek Danijel 6k HR VGrd 25 70 209 10+ 6- 4-Ilekovic Jan 7k HR Inse 24 90 232 1- 5+ 3-Salihovic Artur 15k HR Inse 16 53 175 3- 10+ 8-Cigic Ante 17k HR Vrba 15 54 186 2- 9+ 7+Cicek Katja 23k HR Zagr 10 49 158 4- 8- 0=Stojkovic Lea 23k HR GKIN 10 45 153 5- 7- 0=

Veliki turnir, prepun događanja i druženja i preokreta i ludih ishoda, ostao je za nama, ugradio se u sve nas. Čak i kada smo pobjeđivali i gubili i čekali na partije i tješili sebe i druge, svi smo nekako zajedno učili i napredovali. Kamenčići su poslagani i pokupljeni, ali su nas sve obogatili, a pogotovo oni koji su ih postavljali. Već sljedeći vikend je na rasporedu Turnir šestero, koji će udomiti nove kamenčiće i doživljaje.


Izvijestio: GoZvonko

BOŽIĆNA PRIČA

starrynight2022.blog.hr

TAKO je živjelo dvoje djece: brat i sestra. Bratu bilo osam godina, a sestrici sedam. Bijahu veoma nesretni i veoma siromašni, jer ne imađahu roditelja na životu. Otac je prije više nedjelja išao da čuva vlastelinsku šumu, jer je bio lugar u moćna i bogata grofa. U šumi je bilo jezero, a kako bijaše oštra zima, površina se jezera sledila, pa je lugar, da skrati put, pošao preko leda. U sredini jezera bio je led slabiji pa se pod lugarevim koracima prolomio, a jadni lugar utonuo i utopio se. Dva ili tri dana kasnije nađoše nad prolomom lugarova psa, a uz psa tek pušku i šešir lugarov. Kad su ženi saopćili nesreću, puklo joj od očaja i nesreće bijedno srce. Tako ostadoše djeca sama, hraneći se tek od milosrđa u selu, a inače zajedno s očevim psom držahu se lugarske sad već puste i hladne kućice. Samo na Badnju večer nije im se dalo da ostanu sami u tamnoj i neugrijanoj sobi, pa makar je bila strašna zima, snijeg visok da im je sezao do pâsa, ipak pođoše napolje, a stari im se pas pridružio. Nadahu se da će se možda sastati gdje s »božjim djetetom« o kom im je majka svake godine toliko pričala, a mali se dječak također sjećao da je prošle godine s ocem bio te večeri u grofovskom gradu, pa tu vidio drvo božićno, krasno, krasno, da je još dugo i dugo poslije snivao o njem. Idu oni tako putem dvoru, dršćući od zime i straha; mala sestrica gotovo nije mogla više disati, a od suza jedva je štogod vidjela, pa je brat morao, onako malen i slab, svaki čas dizati sestru i nositi je, duhati joj u ozeble ručice i obećavati joj sto i sto slasti što ih čekaju u dvoru. Ali napokon i on malo sustane, te bi bio najvolio već više puta da sjedne u snijeg i da se malo otpočine da nije bilo staroga psa, koji je veselo uzeo pred njim skakati, mahati repom i lajati kao da mu govori: »Nije više daleko, ajde, ajde samo!« - a čim bi djeca ipak ostala, lavež bi mu se prometnuo u grubi tulež, pače i zube bi pokazivao. No djeca najposlije ne mogoše dalje. U taj se čas odnekale nađe treće dijete, isto tako sitno, slabo, no još bjednije odjeveno pa u toj strašnoj zimi bosonogo i bez šešira. Krasna njegova glavica bila je zaštićena tek dugom njegovom gustom kosom.
-Kuda idete? - upita dijete nježnim i bojažjlivim glasom.
- Ah, a ti si bos! - rekne mala djevojčica.
- Jesam, jesam - plačljivo otpovrnu strano dijete.
- A znaš što? - rekne brat djevojčici. — Ti ionako ne možeš više da ideš. Pa ćemo dati tvoje cipelice njemu; tebe ću nositi ja, a on će mi pomagati! Hoćete li, djeco, tako?
I djeca se tako sporazumiju, pa odsada hodahu puno, puno lakše pod vodstvom staroga psa i dođoše pred grofovski dvor. Izvana se već kroz sjajno rasvijetljene prozore vidjelo ogromno božićno drvo, ukrašeno svakojakim bogatim darovima, slatkim voćem, zlatom i srebrom. Djeca se nekako kradomice ušuljaju u dvor, prođu neopažena toplim hodnicima, nađu se napokon u dvorani gdje je bilo božično drvo, a oko njega grof, grofica, grofovska djeca i sva sila gostiju u sjajnim odorama. U prvi čas nitko nije opazio djece koja se ne mogahu načuditi bogatstvu i drveta i darova, no čudno im je bilo što grofovska djeca, primajući ih, jedva se i nasmiju.

»Oh kako bih ja s mojom sestricom bio sretan da samo deseti dio toga dobijemo« - spomene lugarov dječak tiho, tiho pred stranim djetetom. Ono se blaženo nasmiješi, no nije moglo ništa više odgovoriti, jer u taj čas opaze gospoda tuđu djecu, a tako razderanu i siromašnu da su svi viknuli od užasa.
- Što vi cigančad, vi deriščad ovdje radite! - bijesno krikne grof, zazivajući sluge da otjeraju djecu.
- Grofe, supruže, umiri se, umiri se! - zaklinjala ga grofica. - Odmah ćemo ih otpraviti, ali vidiš kako su poderana, valjda i gladna - a Badnja je večer, dat ćemo im štogod odijela, ta ostalo je još nešto od onoga što ih je skupio »Odbor gospođa i gospode za božićno drvce siromašne djece«, a Janči ili Pišta neka ih odvedu dolje k služinčadi, pa će se nahraniti.
I grofica, ne čekajući što će grof reći, pojuri u kut, gdje nađe još dva-tri svežnja odjeće i cipela za siromašnu djecu, pa dade djeci - ne sama, plašila se njihova vonja, već po sluzi, kojemu i naloži da djecu izvede iz dvorane.
- Hvala lijepa, hvala! - javi se uto dugovlaso strano dijete. - Evo, moja dva sudruga, pa i ja, da nam je štogod od - eno - tamo - od onih krasnih igračaka i slatkiša.
- Što, što? - u čudu lane i grof i grofica i cijelo društvo, a grofovska djeca vikahu: »Ne, ne, od toga ništa, to je naše!«
- Dakle, toga vam se hoće? Nije to za vas. Gle ti njih! Budite sretni da vas ogrnemo od zime i nahranimo od glada, a ne još da i to dobijete! - Što niste oprezniji bili »u izboru roditelja«?
I stanu u bjesnilu grof i gosti njegovi da rivaju siromašnu djecu iz dvorane, a grofica brzo otvori prozore da vonj siromaštva iziđe iz sjajne odaje. Djeca plakahu, no nitko od društva nije im se smilovao, već ih, pače, otjeraše gladne iz dvora. Na dvorištu čekao ih pas, pa se djeca, plačući i roditelje svoje zazivajući, opet predadoše da ih on vodi. Slijedila su njegov trag. On pak zakrenuo k šumi. U prvi se mah i brat i sestra zaplaše od duboke tmine među visokim i tamnim jelama i borima. No strano dijete ih umiri. I dok je još u riječi bilo, pokaže se na nebu mjesec, svjetlo njegovo prodiraše kroz granje stabalja, i gle - dječica se gotovo ne mogoše dosta nadiviti krasoti što se očima prikazivaše. Ne jedno božićno drvo kao u grofovskom dvoru, već stotine, tisuće njih stajale su tu pred njima, nakićene biserjem, srebrom i alemima. I stigoše do jezera. Tu opet gledahu u modrim valovima zvijezdu do zvijezde ah, divota! Pas je sjeo na brijeg jezera i gledao k vodi, a djeca sumorna poliježu kraj njega.
-Ah, da dođe k nama »božje dijete«!- šapne mala sestra bratu. U taj se čas strano dijete digne, i gle ono nije više poderano i bijedno. U anđeoskoj krasnoj bijeloj odjeći stoji pred njima, oko divne glave sjaji svijetli kolobar, iz ruku mu sijeva sjaj kao od zvijezde, a mjesto ove šume, gle-gle, najedanput stoji tu sjajan od bijela mramora sazdani kraljevski dvor, nakićen zlatom, srebrom i dragim kamenjem, svakud rasvijetljen plamenima zvijezda i sunaca, a kroz vrata širom otvorena i kroz prozore struje lagodna toplina i miris tamnjana. Iz dvora dolete anđelići i na zapovijed stranoga dijeteta nose djecu u krasne dvorove, pa tu najprije maloj sestrici obuvaju na njezine bose nožice zlatne cipelice, onda i nju i brata odjenu u sjajne odore, slične sasvim anđeoskoj odjeći stranoga djeteta.
- Zar si ti »božje dijete«?
- Jest, ja sam Krist, i jer ste se smilovali jednom poderančetu, sami u krpama dali pače svoje krpe, jer ste sirote, gladne i bose, eto ulazite u carstvo nebesko da Badnju večer slavite na nebu. - I sad su djeca došla pred božićno drvo nebesko, lijepo i sjajno kako može da bude samo u nebu, i kojemu drvo u grofa ni sluga ne bijaše. Pa kad su primili iz ruku samoga Krista darove jedan ljepši od drugoga, i kad ih je sveti Petar napojio i nahranio - sve u društvu božjega djeteta - onda, ah, onda - evo opaze svoje drage roditelje ne više jadne, napô gladne grofovske sluge, već kao anđele odjevene i blažene. I djeca ostadoše gore u nebu, pokraj svojih roditelja i drugih božjih ugodnika, igrajući se često i često s božjim djetetom.
U šumi pak, na mjestu gdje su počinula, nađoše ljudi tek otrcanu i jadnu njihovu odjeću, pa se rasprostro glas da su ih vukovi pojeli, ali za kratko vrijeme bila je ondje podignuta crkvica, a da nitko nije znao tko ju je sagradio. U toj crkvici bijaše oltarna slika svetoga poroda u Betlehemu i na njoj, među anđelima što pjevaju: »Gloria in excelsis«, dva su lišca naličila sasvim lugarovoj djeci. A na nebu od onog vremena opaziše ljudi da se vije mliječna staza, što nije ništa drugo nego onaj snježni put kojim je božje dijete prolazilo s lugarovom djecom od grofovskoga dvora, do jezera u šumi. A pitat ćete šta je s grofom, groficom i grofovskom djecom? Bog ih je kaznio jer su otjerali siromašnu djecu s »božjim djetetom«. Umjesto srca stvorio se u svakomu kamen, koji ih je sav vijek strašno mučio, a od slatkiša što ne priuštiše djeci tako im želuci narasli i proširili se da nisu nikad siti bili, a ipak ništa ne mogoše s tekom jesti, pa najposlije bolesni i jadni odseliše se iz dvora, koji ostane pust, i naskoro se u njemu nastaniše zmije i sove.

Ksaver Šandor Đalski (Tisak štamparskog zavoda “Ognjen Prica”, Zagreb, 1964.)

*Kyiv (badnjak)

moody.blog.hr

via #DenysGlushko



Ukrajina je 2023.g. vratila proslavu Božića za 25.12.; nadnevak kojeg su boljševici promijenili 1917.g.

U posljednja 24 sata na Ukrajinu je ispaljeno 650 smrtonosnih dronova i 30 krstarećih projektila.

Među žrtvama je i četvorogodišnje dijete.

Bezobzirno uništavanje energetske i civilne infrastrukture ne slama volju za otporom Ukrajinaca.

Naprotiv!