Sve kategorije po listama

MLADI I EUFORIČNI OPTIMISTI

starrynight2022.blog.hr

Lubanja s cigaretom, Vincent Van Gogh


MLADI I EUFORIČNI OPTIMISTI

Robotizirani starci
danas je četvrti prosinca a oni još rade
ujutro misle na posao
popodne misle na posao
navečer misle na posao
dalo im da rade do kraja života
možeš raditi do kraja života za mene
reče nadležna lubanja s kravatom
i bankovnom karticom bez limita
tko ne plati mrtav je
radimo radimo do smrti
lubanji za karticu
za beskonačno peglanje
iz naših džepova u lubanjin džep
iz sivog u sivo
zone sumraka smjenjuju se
nestala su nekud zauvijek godišnja doba
i sunčana jutra
kao u filmu Uljezi Alejandra Amenabra
magla i samo slike mrtvaca
u ladicama
nikad krečena stubišta i flekave zapuštene fasade
(rad do smrti za lubanjino održavanje)
tik do groblja
pozicija koja je trebala biti znak
koji nisu prepoznali na vrijeme
kad su se useljavali
sretni i veseli u bijele novogradnje
s parkovima
dok još pljačke i flekova
i pukotina i propadanja
praznih lokala
i razbijenih stakala
nije bilo
a šutljivi starci podozrivih pogleda
jedini preostali u stubištima plaćati
samo ništa i propast
bili su tek mladi euforični optimisti.

Starry Night, 4.12.2025.

Druga adventska svijeća – svijeća mira

filiparumenovic.blog.hr

Druga adventska svijeća tradicionalno nosi ime Svijeća mira, a pali se na drugu nedjelju došašća. U kršćanskoj tradiciji, ona predstavlja korak dublje u pripremi za Božić. Nakon što se prvom svijećom budi nada, druga nas poziva da stanemo, zastanemo u svom tempu i otvorimo prostor za mir – onaj unutarnji, ali i onaj koji gradimo s ljudima oko sebe.

U vremenu došašća mir se ne shvaća samo kao odsutnost sukoba. On je više poput tišine u koju čovjek može ući kada se odmakne od svakodnevne buke i briga. Druga adventska svijeća podsjeća da taj mir ne dolazi sam od sebe, nego ga treba tražiti, stvarati i čuvati. U duhovnom smislu, povezuje se s prorocima koji su naviještali dolazak “Kneza mira” i govore o svijetu u kojem se čovjek otvara Bogu i drugima.

Paleći drugu svijeću, vjernici se prisjećaju koliko je važno njegovati smirenost, razumijevanje i strpljenje. To je vrijeme kada se čovjek poziva da izgradi bolji odnos prema sebi i bližnjima. Mir počinje u srcu, ali se širi kroz naše riječi, geste i male svakodnevne izbore.

U cijelom nizu adventskih svijeća, druga zauzima posebno mjesto. Ona povezuje nadu s radošću koja tek dolazi, stvarajući prostor da se čovjek pripremi za Božić ne samo izvana, nego i iznutra.

Neka svjetlo ove svijeće donese mir u naše domove i srca. Neka nas podsjeti da ljubav i dobrota grade svijet u kojem želimo živjeti.

Ljubav

supatnikll.blog.hr

Druga svijeća simbolizira ljubav.

Nikad se nemojte naviknuti na to da vaša ljubav nekome smeta.

Suprostavite se kada vas zbog ljubavi prema domovini proglase nacionalistom ili čak fašistom, zbog ljubavi prema Sinu božjem katolibanom, ljubavi prema drugom spolu homofobom, kada vas zbog ljubavi kad spremite obiteljski ručak neki psihopata proglasi već nečim, kad zbog ljubavi prema djeci, želite da svijet bude skrojen po njihovoj mjeri.

Moramo prihvatiti da postoje loši ljudi kojima smeta vaša ljubav, i da će ih uvijek biti, valjda kao podsjetnik da se moramo držati svjetla, ali se ne smijete naviknuti na njihovu tamu, i nikako ne smijete zašutjeti i prestati svjedočiti svoje ljubavi, jer nema pogrešne ljubavi, zato sam i ponosan na vas, jer nikada nisam vidio da je nekome od vas zasmetala ljubav, bez obzira o kojoj se domovini radi, koji je Svevišnji u pitanju, koji spol se voli, i po mjeri čije djece bi krojili planetu, i nikad ali baš nikad niste imali patološke ispade jer je neko skuhao sarmu, niti bi bilo kome zabranili da pjeva.

Vi ste ta ljubav koja gori na današnjoj svijeći, da vi ne volite tama bi nas odavno prekrila.

Ljubite braćo i sestre, čuvajte svjetlo.

Moja Ljubljana

modrinaneba.blog.hr

Moja je, prekrasna kad zasja i zablista

Foto: Andrej Tarfila (dozvola autora)

kosti

ehsaznala.blog.hr

tišina nema eho
ali niže urlike kroz noć
režu ti noževi
nabujale noći tuge i strasti
nemam što ponuditi vjetru
i demoni su me napustili
najglasniji krici nikada ne odlaze

budući ljubavniče
u meni odsutan, šutiš
glas moj ne dodiruje te
izranjaš sličan
a tako slab

Slatki predah

nachtfresser.blog.hr

Vrijeme je napraviti pauzu sa škakljivim temama. Površni ljudi, a takvi prevladavaju u svim skupinama i miljeima, mogu vrlo lako steći dojam da ne držim ni do kakve tradicije, nije baš tako. Imamo veterinarku svog izbora, naravno bivša učenica, do nje ipak idemo autom, nije najbliža, najpoznatija nam čak blizu stanuje, ali iza izbora stojimo. Danas smo išli po posebnu hranu koju Jin troši kao glavne obroke, naravno uvijek se malo i šverca, za doručak ga sirom budim i mamim do zdjelice, naravno to nisu moji gorgonzola ili roquefort, meki nepikantni su zastupljeni u našem ritualu. Kad idemo veterinarki u "Njušku", tradicionalno se zaustavimo za kruh u popularnoj pekari, a ispred je često i teta s domaćim voćem i povrćem.



Danas smo nakon zbilja dugo vremena odlučili usput i ručati vani, ponesene su i Jinu bobice, a i vodu ionako uvijek imam u torbici. U "Marunu" je najbolji, odmah ću naglasiti, banjalučki ćevap u gradu, ja ga jedem u kombinaciji sa šiš ćevapom, a imaju i lijepu bašću...Toliko da se hejteri mogu šprdati s ćevapima kao izborom



Naravno gastro vrhunac je slijedio kod kuće, torta se od sinoć hladila, ja sam tople ostatke testirao još sinoć, ali blizu savršenstva je tek danas, ne topi se samo krema u ustima, puno je tu sastojaka mada sve izgleda jednostavno.



Nalazi markera i UZ su još jednom bili oke, odličan izgovor za opako griješiti...

p.s.
@gogoo: Imaš odgovor ispod prethodnog posta...

Za tebe.....

taango.blog.hr

Andante, Andante

modrinaneba.blog.hr

19 dana do Božića

kockavica.blog.hr

Happy pill

dusakojaluta.blog.hr

Nakon borbe s prošlim tabletama koje su, iskreno, bile kao da pijem ravnodušnost u obliku kapsule, uz bonus paket nuspojava koje su se držale mene kao čičak, napokon sam dobila nove. Navodno su “sretne”. Onako, za pojačati dobro raspoloženje, a ne da mi mozak pretvore u starca kokemu je dosta života.

Prvi dan… pa, recimo da me uspavalo. Ne onako slatko, romantično, filmski, nego više kao da me netko naglo isključio iz struje. Moj mozak je valjda bio predugo u survival modu pa se sada čudio što mu netko prvi put nakon dugo vremena šalje signal: “Ej, prijatelju, možeš se opustiti.”

Drugi dan, potpuno druga priča. Tableta je valjda procijenila da sam se naspavala i odlučila mi otvoriti špinu s dopaminom do kraja.
Rezultat?

Dan provodim u nekontroliranim napadajima smijeha. Onim blesavim, iskrenim, koji ti izleti iz grla prije nego mozak uopće shvati što se događa. Djeca su me gledaju malo zbunjeno, a muž je zaključio da sam napokon poludila. Meni je apsolutno sve smiješno.

Ne znam što slijedi treći dan, ali ako ovako nastavi, možda ću se napokon osjećati kao funkcionalan čovjek… ili kao lik iz sitcoma.
I iskreno? Obje opcije mi zvuče bolje od prethodnih tableta.

*na Sv. Nikolu...

moody.blog.hr

Ako ne znaš što je bilo...
06.12. 1991. Dubrovnik
Iznimno tužan dan, dan kada je 1991. godine, na blagdan sv. Nikole, yugo armija pokrenula najžešći napad i bombardiranje dubrovačke starogradske jezgre.
Tog dana poginulo je 11 branitelja, 14 civila, a 52 osobe su ranjene.

Nikad zaboraviti, nikad oprostiti!

credit#PeterNorthallAFPprofimedia

Advendt

radivjetra.blog.hr

Naša učiteljica Dubravka Punogaća, koju mi ekipa, onako za sebe, zovemo Duca napuši se kuca, dala nam je u radnu obvezu preko krajotjedna da napišemo zadaćbu o tome kako mi djeca doživljavamo Advendt iliti Ušašće. Svi smo se počeli smijuljiti kad je rekla Ušašće, ali se onda ona ispravila i rekla Došašće. Moj frend Jovica uzviknuo je: "Mislite Svršišće?", na što je cijeli klas urnebesno se izneredio. A učiteljica se zacrvenjela i nastavila dalje: "Propozicije su da nema smartphona ni Ej Aja ni Mikipedije, jasno?" "Ej aj, štafelaj!" viknuo je Đuro Drobić zvani Crijeva. "Ej aj, po srpski belaj", uzviknuo je drug Jovica. "Ej aj, sretan kraj", prošaptala je drugarica Nježnica, koja je baš nedavno uspjela preboljeti leukemiju. Tu smo svi ušutjeli jer smo se osjetili osramoćenima teškom ljudskom sudbinom. No Jovica k'o Jovica, nije mogao šutjeti pa je jednako tihim glasićem dodao: "Ej aj, odgodila si kraj." Pa je ekipa opet sva upala u orgazmičke grčeve.

"Uglavnom", zauzela se za sebe učiteljica Duca, "nemoj da mi neko u ponedjeljak dođe s taksativnim nabrajanjima Čata Đipitija ili Groka i generičkim pizdarijama koje su svima poznate. Hoću da date svoj vlastiti doprinos čovječanstvu na temu Advendta, kako se vi osjećate i kako u krugu obitelji proživljavate taj sveti hrvatski period."

Pa evo mojega sastava:

Ja se, draga učiteljice kojoj uporno ne uspijevam vidjeti bradavice već cijelo polugodište (ovo ću editirati na kraju, sad mi je bitno da imam flow svijesti), ionako ne mogu koristiti smartphonom jer sam ih od Tohmsponovog koncentriranja, pardon, koncertiranja početkom ljeta na Hipodromu razbio već tri i tata je rekao da će slijediti primjer Australije i zabraniti mi te skupe igračke sve dok ne napunim 16. A što se tiče Mikipedije, ona je samo za luzere i metuzaleme, ako niste znali enciklopedizam je off. A što se tiče Advendta, ja nemam ništa protiv njega. Neki kažu da je on izraz potrošnog mentalititeta i disocijativni sindrom prenapregnutog libida, ali ja ne mislim tako. Tko želi potrošiti, neka potroši. Tko ne želi, neka samo gleda, kao što samo gleda radnička klasa i tako čuva svoje dostojanstvo.

Kad smo sinoć oko pola pet bili na Zrinjevcu, tata je najedanput uzviknuo: "Ajmo, djeco (drug Jovica je išao s nama), svako će da dobije jednu Dubai knedlu pa makar bankrotir'o!" I ja i Jovica smo uglas kriknuli: "Neeeeee! Oćemo kobasicu!" Ali, tata k'o tata, uvijek zna što je za nas najbolje pa je rekao: "A ne, ne, nismo mi seljačine ni radnička klasa, mi smo niža srednja klasa i jest ćemo Dubai knedle barem jednom na godinu." Tu moja mater više nije mogla šutjeti pa je dreknula: "Ja nemam za nove cipele, a ti se kurčiš Dubai knedlama! Je l' ti znaš, tupi tupsone i glupi glupsone, koliko košta jedan jedini grudnjak?! Ovi stari mi se žicama zabijaju u tijelo, a ti hoćeš Dubai knedle! Je l' ti znaš kako mi izgledaju pete na cipelama iz 2023.?! Pička ti materina isukrstova, odjebi sa svojim Dubai knedlama!" Tu smo ja i Jovica poskočili od sreće i u spontanitetu dječje nevinosti poviknuli: "Toooo, jeboteee!" Tata je ustuknuo pa smo otišli na kobasice i svi smo jako uživali, a mama je bila odlično raspoložena i čak je davala tati da je pipa po... hm, neću da ekspliciram.    

Zaboravio sam reći da je mama tati rekla da ne ide na Advendtu po rakijašnicama nego da si napuni jednu politraču, neku čuturicu, i da polako cuga iz nje. Majke su uvijek bile praktične, samo ako su htjele, tj. ako nisu ipak sebi uzele u zadatak da preodgajaju svoje muževe. To sam negdje pročitao. I tako je tata, kad smo se vraćali kući, već bio prilično nacugan iz te svoje čuturice (a mama nije imala pojma da je on po džepovima imao još šest malih pelinkovaca i čak se čudila kako mu dah tako lijepo miriši od te odvratne rakijetine) pa je započeo besjedu:

"Draga djeco, ti Josipe sine moj i ti Jovice koji si isto kršćanin, samo malo čudan, je l' vi znate šta je to zapravo Advendt? To vam je ono vrijeme kad je drug Isus već bio odlučio da će se spustiti na Zemlju, ali još su se trebale razraditi neke stvari tijekom prosinca." Mama je kolutala očima i udarala petom. "Koje stvari?", pitao je Jovica, nadajući se urnebesu i izneredu. "Ah, koje stvari. Pa to je opće poznato. Trebalo je vidjeti tko će poševiti Mariju umjesto Josipa, i tko će odglumiti arhanđela Gabrijela da joj navijesti rođenje po Duhu Svetome. Nije to bio tako lagan zadatak kao što vi, djeca, mislite." "Daj ušuti, pijanduro, rakija progovara kroz tebe!" Ja i Jovica smo se zasmijuljili. "Ne, ne, nemoj me prekidati, ženo, djeca imaju pravo znati punu istinu o Advendtu. Dakle, to je potrajalo neko vrijeme. Dobar dio prosinca bio je potrošen samo na to da se pronađe među seljanima netko tko bi se usudio prići Mariji jer je bila ljepotica bez premca, dok je većina muških seljana bila ružna i krezuba. A kad se konačno pronašao netko odgovarajući, nije se znalo je li on stariji maloljetnik ili mlađi punoljetnik. Na to je pitanje opet potrošeno puno vremena. Na koncu se i to dogodilo da se među vijećnicima pojavio sam Josip i nevino upitao: 'Oprostite, ali u čemu je problem ako bih ja oplodio svoju zakonitu ženu?' Na što su svi vijećnici grohotom prasnuli u smijeh i to je u povijesti ostalo zabilježeno kao 'Josipova šala'. Na kraju je cijela rasprava po sili vremena morala biti premještena za sljedeći prosinac, a u međuvremenu je gospa Marija zatrudnjela i nitko nije postavljao neugodna pitanja s kim i kako. Tek, ostalo je da se Advendt slavi kao mjesec kad se odlučivalo tko će ju poševiti." "Isuse bože kako si odvratan! Za kog sam se ja udala?!"

"Advendt mene Srbina podsjeća na Lindt. Ne znam kako vas.", rekao je drug Jovica.

Draga učiteljice Punogaća, ja vjerujem da je Advendt transcendentalno događanje kroz koje se čovječanstvo polagano uvodi u sarmu i kolače, kobasice, kulen, čvarke, šunku i kokakolu bez limita, u sve fino što nam je Isus Krist namijenio u našim životima. Meni zbilja nije jasno zašto jugokomunistički velikosrpski četnici propitivaju naše narodne običaje. Zar žele da mi djeca gladujemo?! Molim Vas da dobijem barem četvorku, unaprijed hvala. Hvaljen Isus i Marija, živio Advendt!

Josip Horvat, 3b

kraj

ehsaznala.blog.hr

sreća je hirovita milosnica
odaja punih poklona nedostojnih
tek nedužnima nudi spas

ratnik čeka mirno u sjeni oluje
u zvjezdanoj grobnici
nema oprosta bjeguncima

u peru pjesnika drhtaj praznine
utočište zatvara vrata i briše tragove
tminu plavi krv ljubavnika

Multitasking, počivaj u miru

samolagano.blog.hr

Bilo jednom doba kada sam upoznala multitasking i bila prema njemu sasvim prijateljski raspoložena.

Tada su ga upoznavali svi i gotovo svima se sviđao jer je omogućavao da na poslu lepršamo na sve strane, kao pčelice Maje, a u domovima svojim smo sve odjednom postajale žene, majke, kraljice. U nešto manjem broju, muškarci, očevi, kraljevi, hehe.

Tko je mogao i znao multitaskati, bio je, ne cijenjen, nego tražen. Jer multitaskanje povećava učinak, a obično u rezultatima ne uživa onaj koji se naradi, nego onaj tko dođe na gotovo i eventualno opet stvara uvjete za sljedeće multitaskanje. Ne svoje, naravno.

Ova vještina je zarazna: potiče u mozgu natjecateljski duh sa samim sobom. Na primjer, koliko čega smo napravili, oprali, očistili, napisali, ... slobodno nastavite niz.

Povremeno se kompetitivnost javlja i prema van:

Osoba A: Jučer sam radila dva sata dulje, okrečila sve sobe, sve počistila,
oprala svih 12 prozora, zavjese, povješala ih, skuhala ručak,
pokupila djecu, odvježbala u teretani i prošetala psa.
Osoba B: (u sebi: Moš' mislit'.)

A sad ozbiljno: Ništa nije toliko pozitivno koliko se čini na prvi pogled. Kad tad nastupe okolnosti koje poprimaju efekt snježne grude koja se kotrlja niz planinu.

Kada drugi vide koliko ste sposobni, njihov prirodni poriv je da dodatno natovare tako vrijedno biće novim zadacima.
Osim toga, paralelno rješavanje mnogih poslova zaista dovodi do zasićenja i stresa.
Multitasking je koristan samo u minimalnim dozama i treba znati stati.

"Laibach" u Jajcu

nachtfresser.blog.hr

Laibach u Jajcu link

Laibach su povodom proslave dana zasjedanja AVNOJ-a (praznik bivše države) nastupali u Jajcu u dvorani u kojoj se to zasjedanje održavalo. To je bilo iznenađujuće jer su bivšoj državi nakon ispada u Zagrebu (projekcija felacija preko Titove slike) bili u nemilosti, imali zabrane nastupa, a režimski ideolozi su ih proglasili bendom s nacističkom ikonografijom što i nije bilo daleko od istine. Na otvaranju ovogodišnjeg koncerta se frontmen i vođa sastava simbolično ispričao zbog tog ispada mrtvom predsjedniku, sve to prepričavam naravno s njemačkog portala (link gore), koncert je mogao početi s projekcijama iz života u bivšoj državi u pozadini, te sportskim uspjesima (vježbanje Miroslava Cerara npr. na konju s hvataljkama, za koje je osvajao zlatne svjetske medalje) kao i sletovima ne samo jugoslavenskim nego i sjevernokorejskim gdje su Laibach kao prvi zapadni bend trijumfalno nastupali. Kad se atmosfera zahuktala pjevač je zagalamio: "Smrt fašizmu!", publika je zborno oduševljeno uzvratila :"Sloboda narodu!" i tako par puta i onda je sagalamio "Sieg!" (prvi dio njemačkog nacističkog pozdrava "Sieg heil!", no cijela dvorana je umjesto nasjedanja na foru prasnula u smijeh. Na kraju koncerta umjesto mirnog razlaza zadovoljnih ljudi, slijedilo je novo iznenađenje koje nitko nije očekivao, psovanje publike uz tekst pjesme kod nas manje poznatog kantautora Damira Avdića (prilažem pjesmu sa zagrebačkog koncerta, tko ne čuje dobro tekst i bolje mu je), autora koji danas izaziva sablazan kao Laibach nekad i rijetko tko je siguran "što je pjesnik zaista htio reći".



p.s.
Otvoren je novi trgovački centar u susjedstvu, ajde barem su pustili grafitere da oslikaju zidove. Prilažem drugu fotku nakon što mi je lopovica ukrala karticu na kojoj naravno nema nje), prva još nije za javnost, već je pao mrak je slika ne baš bistra. Ispostavlja se da je kartica tehnološki zaostala i jako ju je teško nabaviti pa eto ideje čitateljima bloga za praznični mi dar (danas sam fotkao s posuđenom drugaricinom, ispada po trgovcima da smo te kartice samo nas dvoje koristili, kartica je
xD-Picture card (fujifilm najbolje, ali nije bitno)