Sve kategorije po listama

Zabranjivanje prirodnosti

nachtfresser.blog.hr

U novom postu obrađujem društvo restrikcija i zabrana svega lijepog i prirodnog, tobože s intencijom zaštite privatnosti, dok s druge strane cvijeta deepfakes pornografija.
Post možete naći na ovom linku:

Zabranjivanje prirodnosti

Klikanjem na lijevo od headera (fotografije mojih očiju) možete doći do novosti na blogovima koje vrijedi pratiti...



p.s.
U blog editoru ovdje se i gutaju moji objavljeni blogovi, sad smo već na 1283, kao da pišem od jučer, a ne skoro 22 godine...

Dan 1446.

ap-placenici.blog.hr

Karta: https://t.me/the_Right_People/63107

U noći kad je objavljen prethodni post zabilježen je jači napad s 521 daljinskim oružnim sustavom na ciljeve u Ukrajini. Pritom Ukrajinska PZO navodi 71, dok Ruski izvori govore o 86 raketa. Razlika od 15 raketa nam govori o nastavku urušavanja kapaciteta UAF-a. Sljedeće noći 3./4. veljače navode djelovanje sa 105 bespilotnih po sljedećim ciljevima. U noći 4./5. djeluju sa 185 DOS-ova, a u noći 5./6. sa 335 DOS-ova. Međutim zbog atentata u Moskvi na generala Alekseeva, koji obnaša dužnost zamjenika načelnika GRU-a (Vojno-obavještajne službe Ruske vojske), u noći 6./7. bilježi se novi žešći udar sa 447 DOS-a uglavnom na elektroenergetski sektor zapadne Ukrajine. Pošto je načelnik GRU-a vodio pregovore u Emiratima jasno je da je Kijev s napadom na njegovog zamjenika pokušao isprovocirati prekid pregovora od strane Rusa. Međutim zauzvrat su dobili potpuni raspad elektro-sustava sa isključivanjem svih nuklearnih elektrana iz mreže. Prema zadnjim vijestima general je došao svijesti nakon operacije, dok je počinitelj uhićen u Dubaiju i bit će isporučen Rusiji.


Karta: https://t.me/Slavyangrad/154828

Takvo "pregovaranje" Kijeva bez namjere postizanja realnog sporazuma jasno pokazuje kako im je jedini cilj daljnji ostanak na vlasti sa produljavanjem ove ratne agonije, koja će uskoro ući u svoju petu godinu trajanja. Unatoč strahovitim gubitcima ljudstva i tehnike, te razaranju većine industrijskih i energetskih kapaciteta Ukrajine, taj besmisleni rat se nastavlja samo kako bi šačica političara uz Zelenskog još malo bila na vlasti. Za to vrijeme unatoč ekstremnim minusima Rusi nastavljaju napredak na terenu sa oslobađanjem Staroukrajinke u Zaporožju. S tim manevrom snaga OBG Istok zaobilazi Guliapole s namjerom presjecanja zadnje ceste koja vodi do njega. OBG Jug je jugozapadno od Konstantinovke oslobodila Stepanovku nastavljajući svoju ofenzivu za oslobađanje tog dijela DNR. OBG Sjever javlja zauzimanje sela Popovka na granici između Belgorodske i Sumske oblasti. Od ostalih svjetskih zbivanja bilježimo prve US-Iranske pregovore u Omanu, ali bez rezultata za sad.


Slika: Manga

Isto tako, ako je vjerovat podatku koji je admiral Lošo iznio u podcastu televizije Z1, US odustanak od napada na Iran u noći 14./15. siječnja bilo je hakiranje dva strateška bombardera B-2 tijekom leta prema Iranu. Takvo hakiranje koje je bombarderima USAF-a ciljeve u Iranu zamjenilo sa ciljevima u Izrealu mogli su izvesti samo Ruski i/ili Kineski hakeri preko satelita. Mi nemamo satelite, ni strateške bombardere, ali zato imamo nekoliko dječjih vrtića zrakoplovstva - aeroklubove, bez kojih nema ni vojnog, ni profesionalnog civilnog zrakoplovstva. Nakon građevinskih radova u učionici, koji su za sad završeni sa gletanjem i farbanjem zidova, te postavljanja laminata, danas smo rastavili našu školsku jedrilicu K7. Tako rastavljenu smo prenijeli iz hangara u učionicu na buduće radove godišnjeg održavanja. Sad ćemo je u grijanom prostoru moći lagano pripremiti za obuku nove grupe pilota. Predavanja iz devet predmeta im počinju već u ožujku, a nakon polaganja teorije, imat će intenzivnu praktičnu letačku obuku u lipnju. Dok se WW3 nastavlja...


Slika: Manga

Kaažiii prstu...

fragmenti2.blog.hr

U kategoriji jeftini(ji)h a solidnih parfema (od onih koji su meni poznati) među prvima je definitivno (prst od) Naomi Campbell . Ja ga često znam ujutro špricnuti na zapešća nakon što skuham kavu i netom prije no što ću sjesti za komp, pa tako naDAHnuta njime, svojim prstima ostaviti na tipkovnici nezaboravni, veličanstveni i neponovljivi trag...

N'da... al' onaj svoj sam ja sada malo sasjekla. Prst.
Nemam pojma kako, al' svakako glupo ak' se uspjelo dogoditi u tek jednom sitnom djeliću sekunde :I
Inače, nakon (sve skupa) nekoliko godina 'bolničkog staža' i bezbroj godina sjedenja po raznim čekaonicama, ja sam u jednom trenutku, a zbog spašavanja svog mentalnog zdravlja koje je do tada, za razliku od onog tjelesnog, sve to dosta dobro podnosilo, odlučila da je dosta takvog života pa sam takve aktivnosti svela na minimum. Zapravo, skoro pa na nulu.
U posljednjih deset godina uglavnom sam po bolnicama boravila zbog maminih i tatinih problema a ne zbog sebe.
Što se dalo skrpati, skrpala sam doma. Što je boljelo, fetus položaj je rekao - Proći će... Čekala sam i ono što baš i nije bilo za čekanje... ali, da si imao puno sreće, to saznaš puno poslije, u međuvremenu samo mantraš - Proći će...
Pa tako i nepomično rame, nakon teškog pada i rupture nadlaktične tetive mjesecima je svakodnevno slušalo to isto, a posljednji komad odjeće kojega baš nikako nisam mogla sama zakopčati, slušao je to najmanje godinu i pol. A što dijete zna što je dvjesto kila...
Jedna rana na nozi pretprošle godine je nakon par dana malo čudno izgledala, nakon još nekoliko dana još čudnije... i trebalo joj je baš nešto neuobičajeno dugo vremena da zacijeli, al' dobro, na kraju ipak je.

Ovo najnovije sjeckanje prsta se, kako sam već rekla, dogodilo bezveze, iznenada i skoro već u mrak. Vidjelo se odmah da samo moje mantranje možda i neće biti dovoljno, al' što mi je tako kasno preostalo nego samo oprati ranu, dezinficirati i umotati. Od šoka, valjda, krvi skoro da nije ni bilo. Šok jedno nije uspio uljepšati izgled rane.
Bljak.
Iako ušokirana i ljuta (na sebe), prije lijeganja u krevet još uvijek mi nije ništa pametnije palo na pamet od ljutitog - Proći će!
Ujutro sam se ipak malo skulirala. Nisam skidala zavoj, i nije me boljelo (što bi značilo da sam sve dobro napravila) ali sjetvši se ružnoće rane pomislila sam kako bih, ovakva nenormalna, baš jednom mogla biti i malo normalna :O
Uostalom, do Doma zdravlja mi treba desetak minuta, ako i toliko, pa bi baš bilo bezveze da si život zakompliciram zbog takve sitnice. S jednom rukom mi je trebalo malo više vremena da se spremim... al' etooo...
I to sam riješila.
Junakinja.

Godine sjedenja po čekaonicama (mogla sam i nekakvu mirovinu zaraditi na račun toga :I) naučile su me nekakvim trikovima, i ispostavilo se da se ne zaboravljaju kao ni vožnja bicikla... pa sam na taj račun u Dom zdravlja uspjela doći u vrijeme kada baš nikoga nije bilo. Nisam čekala ni sekunde.
I dobila sam 'puni paket' - trakice za zatvaranje rane, fini, debeli zavoj, ANA - TE cjepivo, antibiotike (prvi put od djetnjstva) i upute kako se služiti prstom, odnosno ne... nikako, je li. Da ne bi trakice popucale.
I onda sam ja tako, s prstom u zraku, razmišljala kako si skuhati pristojan obrok. Pa sam malo pregledavala posljednje što sam kuhala... sve klasika je li...

Bečku školu...




Pa mađarsku...




Pa grah s klobasom i pašta fažol (btw. koji je fažol vama bolji?!)...









Pa talijansku (ovo je nekakva talijanska verzija granadir marša, s puno više sastojaka, ali vodenastija i ružnija (barem meni, baš mi nije odgovaralo)...









Pa tako...




















Kad držite prst u zraku onda se valjda krv slijeva u želudac pa od toga jako ogladnite :O
Mene glad baš napala. Al' ne bilo kakva glad.
Inače nemam problem s povremenim životom na sendvičima i sl. brzinskim rješenjima, al' sada kada bih si na takav način štošta olakšala, e ja bih baš nešto na žlicu :I
I eto novog problema. Uz slična jela kao ova iznad ide i rizik od usvinjavanja finog, bijelog i debelog zavoja, te mogućnost da ja s takvim, od sramote, odlučim ne ići na previjanje rane, pa opet neću biti normalna...:I
Dakle - ova jela otpadaju, al' prst u zraku inače služi i za briljantne ideje, pa je meni tako sinulo da nikakav problem nemam ako s jednim bolesnim kažiprstom u zraku odem u mesnicu pa sa drugim, zdravim, pokažem dolje na fini komad junetine.
Za ljekovitu juhu (juha, juha se kuha...), s finim domaćim rezancima.
Fina, normalna juha, za jednog normalnog rekonvalescenta.

Pronašao sam te....

taango.blog.hr

Selidba

nachtfresser.blog.hr

Zbilja nema smisla ostajati ovdje gdje mi sad osim u blog editoru novi postovi kao onaj jutros brzo nestaju s naslovnice, ono nadao sam da će me barem na fresh listi taj takozvani bug ostaviti na miru. Ovdje ću do daljnjeg ostavljati linkove na moj do sad foto blog.Tamo na vrhu lijevo od headera s mojim očima, klikom na crtice ili prije toga strelicu, otvara se pogled na vaše najnovije postove i po toj listi ću ići komentirati, ne da mi se dolaziti na naslovnicu, od vas koji češće dolazite do mene i objavljujete nije mi prihvatilo Modrinu, vas koji rjeđe objavljujete ću postupno dodavati kad vidim kako će ovo funkcionirati.

Dakle novi post možete kliknuti ovdje :

Povratak na mjesto zločina

Tko iz principa ne želi klikati ne mora, može kao i svi komentirati ovdje, gdje ću, dok mi blog.hr bude dozvoljavao ulogirati se, objavljivati kratak sadržaj posta i jednu od više slika:

CONCIERTO DE ARANJUEZ-ADAGIO

zemlja2.blog.hr

Koncert de Aranjuez za gitaru i orkestar djelo je najpoznatijeg španjolskog
skladatelja Joaquina Rodriga. Rodrigo je bio slijep od svoje treće godina. kao posljedica difterije. Koncert se smatra najpoznatijim glazbenim djelom 20. stoljeća/Wikipedia/
Besmrtna glazba odražava njegovu ljubav supruzi i bol za izgubljenim djetetom.

Od beskrajnog broja izvedbi i izvođača, odabrala sam
koncert u pulskoj areni iz 2018, s našim Hauserom i
Petrut Cekuom.

Video je pogledalo 21 milijun pratitelja.

Par riječi o Hauseru.
Međunarodno poznati violončelist.
Rođen je u Puli, školovao se u Rijeci, Zagrebu, Londonu i Manchesteru. Dobitnik niza međunarodnih
nagrada. Nastupa po cijelom svijetu.

Petrut Ceku je hrvatsko - kosovski gitarist, rođen u
Prizrenu gdje počinje glazbenu naobrazbu. 2002 seli u Zagreb gdje nastavlja školovanje na Muzičkoj akademiji
gdje je i diplomirao 2008. Nastavlja na konzervatoriju
Peabody, Baltimore.
Nastupa u Zagrebu, diljem Europe i Sj. Amerike, solo
recitalima ili kao solist u pratnji simfonijskih orkestara.
Dobitnik je niza nagrada u Hrvatskoj i u svijetu.

Svima želim mir i ljubav.



Izvor:Wikipedia

Svet ni samo črn in bel

modrinaneba.blog.hr

Ne lovim popolnosti, gradim svoj ritem.
Zato imam rada ljudi ki mi pokažejo,
da svet ni samo črn in bel.
Ampak, da se lahko igram tudi z barvami

Prvo se obveži. Kako ćeš – doći će poslije.

liviodinspiracija.blog.hr

Najveća zabluda je čekati savršen plan, savršene uvjete i sve odgovore.

U stvarnosti, obveza dolazi prva, a rješenja usput.

Kad se istinski obvežeš, um prestaje tražiti razloge zašto ne i počinje tražiti načine kako da.

Obveza stvara fokus, oslobađa energiju i otvara prilike koje prije nisi vidio.

Strah od neuspjeha skriva se iza beskonačnog „razmišljanja“.

Ali istina je jednostavna: većina odgovora dolazi tek kada kreneš.

Zato, ne čekaj savršen trenutak.

Ne čekaj sve odgovore.

Prvo se obveži.

Način ćeš pronaći usput.

SEZONA 2015/2016

recenzijefilmova27777.blog.hr

Na kvalitetne stvari se vrijedi vraćati, na bilo koji izvediv način što mi je bila inspiracija za ovaj post. Koju godinu unazad brzinska rekapitulacija kazališne sezone 2015/2016 prije ravnih 10 godina izvođen je program "HNK u vašem kvartu" izvođenje raznog programa po svim zagrebačkim kvartovima do zatvaranja sezone koje je bilo ispred HNK. I tamo su izvođeni razni programi a našlo se i promotivnog materijala iz
te i prethodne sezone.



Period početka inovacija, otvorenje projekta tajna povijest kazališta otkrivanje skrivenih hodnika,prolaza loža barova.Zadnjih 5 godina toga nažalost više nema. Druga inovacija 9 godina unazad je filozofski teatar sa Žižekom kao inicijatorom projekta video iz 2014, kad je koncept realiziran. Nisam pratio taj projekt jer mi je "tajna povijest kazališta" bila daleko zanimljivija razgledavanje tajnih prostorija, loža skrivenih caffe-a sa glumcima iz ansambla drame. Ps digresija i taj koncept je zadnje 4 godine ukinut.



Iako, zapravo će fokus biti na nešto sasvim drugo na drame iz sezone 2014/2015 2015/2016.

RAZBOJNICI


STORY

Sezona 2014/2015 otvorena je sa premijerom ovog dramskog klasika

"Nema loše uloge za dobrim glumcima"

(Schiller)

Citat nije slučajnost, ciljano ga ovdje u kontekstu drame ubacujem i to ni manje ni više jer je riječ o adaptaciji njegove drame u sezoni 2014/2015. Ima još razloga zbog kojekakvih prozirnih nebuloznih krebilarija stručnjaka za sranje po svemu i svima. S vremenskim odmakom rekapituliram određene stavke scene riječ je o adaptaciji života kriminalaca u drugoj polovici 18.stoljeća koja se fokusira na njihove živote i pozadinu njihove priče što ih je dovelo u tu situaciju, dramatika je bila pojačana uživo izvođenim glazbenim podlogama da se naglasi trenutak. Jedan od njih je uvodna pjesma koju Iva rastura pred samo otvaranje scene.Video- najava predstave:





Ovo je u principu podijeljena drama na atagoniste jedne protiv drugih i protagoniste kao osobe sa kojima se spajaju na neke načine kroz neke situacije.



Ono što je za izdvajanje je svaka situacija zasebno, svaki od kriminalaca ima neku svoju verziju i pogled na život i ima poprilično poveznica sa današnjim vremenom. Da se vratim na Schilerov citat i krebilarije koje razno-razna piskarala ostavljaju i još su plaćeni za to. "Nema loše uloge za dobrim glumcima" ansambl predstave je izvukao maksimalno sve što se dalo, a bljezgarije poput ove:

"Evo već desetljećima kao da u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu gledam istu predstavu: prenapeti glumci stupaju pozornicom u sivim šinjelima te izvikuju replike, svatko za sebe, kao da prodaju krumpire, svaki svoju hrpu, pa je eto i važno vikati samo za sebe. Pritom ostaju neartikulirani i u toj replici"

Se pobiju u par riječi, najjednostavije srati i prodavat pamet kako je nešto "trebalo" u ovom slučaju kao i u milijun drugih "napetost" ili
bilo što drugo što nekima izgleda kao materijal za kmečanje su ono što je u karakteru uloge, u ovoj drami stvar je ozbiljna samim time
su protagonisti/atagonisti u njoj ozbiljni kakve morske ideje imaju oni koji tipkaju pamflete samo da bi srozavali nekoga? Ne pratim niti općenito samo me uvijek nekako nađe internet-stranice su toga pune kad se gugla nešto konkretno u vezi premijera i izvođenja. Ovdje je i na neki način riječ o introspekcijama samih njihovih života i izbora to je ono što sam u principu uzeo kao poantu kompletne predstave.


HNK ZAGREB

S vremenskom distancom teško je ulovit sve interakcije i događaje ali je sve u podsvjesti, drama je u formi trilera u kojoj su intrige od kriminala, introspekcija i nesretnih ljubavi, što potvrđuje istinitost citata, ako i ima nekih falangi u predstavi izvanredna glumačka postava je izvukla uspješno kreaciju uloga.Ima u samom projektu o negativnosti



Dijametralno-suprotan ovoj je Krležin klasik

VUČJAK

Ovo sam prvi put gledao u periodu prvog vala korone na "online kazalištu" nešto više od 3 sata dramatike. Dužina lagano prelazi crvenu liniju ali u prilog ni jedna scena u činovima od početka do kraja ne gubi na zanimljivosti, neizvjesnosti intrigantnosti. Osim toga
kazališne adaptacije Krležinih tekstova uvijek su obećavajući. Premijera je bila 30.12.2014



"Drama 'Vučjak' Miroslava Krleže u režiji Ivice Buljana, čijom je premijerom Hrvatsko narodno kazalište (HNK) u Zagrebu u utorak navečer zaključilo 2014., svevremensko je čitanje Krležina vizionarskog teksta o slomu pojedinca u kaotičnom svijetu u kojemu je 'čovjek čovjeku vuk'

U jednoj od svojih najboljih i najizvođenijih drama Krleža dodiruje brojne neuralgične točke današnjeg društva u čijem je središtu neurotični pojedinac koji preživljava njegujući romantični ideal o postojanju savršenog mjesta na kojemu je moguće pronaći trajni mir".

Scenografija se dijeli na 2 priče prva u uredu, druga na selu.



Ono što komplicira kompletno povezivanje svih događaja protagonista atagonista situacija je što je prekardašeno sa dužinom, imao sam sa Isabelči rasprave o samoj predstavi i došli do zaključka (nakon obostranih replika o dužini same predstave) zbog kojeg su se izgubile neke određene ključne pojedinosti da je sukob idealizma suština drame na kojoj su bazirane situacije akcije i reakcije na sceni.
U svakom slučaju jedno od boljih dramskih ostvarenja malo monotonije koju inače ne podnosim se ovdje može isključit kao stvaku zbog koje bi predstava izgubila na kvaliteteti.

MI SMO KRALJEVI A NE LJUDI



Izvanredan unikatan i specifičan eksperimentalni projekt o njemu sam tipkao ranije ovdje i ovdje predstava koja je bila probijanje leda nešto novog i inovativnog koncepta stavljenog na scenu zadnji put je izvedena 2016 i od onda se više ne izvodi. Ova 3 kazališna ostvarenja su jedna od najboljih u toj sezoni.








Ali ono što me ovdje zanima i čemu sad s odmakom želim dati dodatan prostor je projekt "Vučjak

_____________________________________________________________________________________

1

Kompletna selekcija najboljih dramskih komada iz sezone 2015/16 je u prvom redu bila premisa posta. S vremenskim odmakom prioriteti su se promijenili kako na blogu nema recenzije Krležine predstave "Vučjak" samo je usput spomenuta s obzirom na kompleksnost i dužinu i vremenski protok od gledanja iste ovdje će biti dodane natruhe predstave.

2

"U haustoru dnevnoga lista Narodna sloga pronađen je mrtvac. Ustrčalo se svo osoblje, novinar Polugan pokušava završiti jutarnje izdanje. Iznenada u redakciju utrčava suludi Venger koji je izbačen iz lista zbog pljačke urednikova stola. Mladi Krešimir Horvat, nakon obilaska Zagreba iz kojega se ispraćaju vojnici na front, kolegama priznaje kako namjerava otići na selo kao učitelj. Urednik zatiče Vengera i premlati ga. Horvata na putu za Vučjak opljačkaju i ranjavaju zelenokaderaši, a umjesto idilične škole dočeka ga improvizirana gostionica u kojoj udovica bivšeg učitelja, okuplja šareno društvo žandara i dezertera. S njom se prve noći zapliće u strastven odnos, što nije po volji članovima školskoga odbora koji ga uvjeravaju da je njezina prošlost vrlo burna. Horvat se zbližava s Evom, Amerikankom koja se vratila u Vučjak i šverca zlatom opljačkanim po crkvama. Marijana ga ucjenjuje trudnoćom. Njezin oplakani muž Lazar vraća se iz ruskoga zarobljeništva i propovijeda vjeru u Boga. Eva odlučuje pobjeći s Horvatom u Ameriku i ubije žandara Panteliju koji ih je došao uhititi.

Vučjak je jedna od najvažnijih drama Miroslava Krleže i ona u sebi sadrži gotovo sve karakteristike njegova dramskog opusa – od ranog ekspresionizma i avangarde, tematskih blokova i ideja do stilske nenadmašnosti kasnijih djela, koja su obilježila velik dio domaće književnosti 20. stoljeća. Sukob idealizma i svijeta kojim upravljaju animalni instinkti učinit će Horvata našim svakidašnjim neurastenikom s kojim možemo suosjećati, a Vučjak nadasve modernim tekstom koji s lakoćom prepoznajemo i u ovome vremenu.

Praizvedena 1923. na središnjoj nacionalnoj pozornici, zapravo neposredno uoči nove 1924. u kojoj se obilježavala deseta godišnjica početka Velikoga ili Svjetskoga rata, drama Vučjak Miroslava Krleže stabilizirala je promjenu na kojoj je njezin autor u shvaćanju umjetnosti i društva odlučno inzistirao. Poslije nepročitanih legendi i zapriječene Galicije (1920), pa nagrađene Golgote (1922), Vučjak je dramaturški, ali i stilski, metaforički, sažeo kompleks zaraćenog društva u unutrašnju dimenziju snažnog naslovnog simbola koji do danas zvuči kao opomena. Hrvatski su se ratovi, nakon što ih je Krleža (jezično) osvijestio kao domobransku historiju pokazali uvijek odveć velikim i premalo svjetskim, pa se u nas i o stotoj obljetnici Velikoga rata, kako ga se standardno memorira u europskoj kulturi sjećanja, o njemu gotovo isključivo govori kao Prvom svjetskom, čime se i nesvjesno zaliha (velikih) razmjera ostavlja za vlastito iskustvo kao posebnu, prije nego opću bol. Skicirajući ga dvostruko komorno, kao daleki, distancirani, ali unutrašnji, domaći prostor te sobnu scenu njegove konferencijske zagubljenosti, Krleža Vučjaku daje razmjer velikoga svijeta iz kojega se, kao američke i ruske iluzije, vraćaju glasovi, poruke koje bi trebalo doživljajno vrednovati prije nego se otputuje. Stoga je Vučjak Ivice Buljana na izvornoj pozornici u završnom računu stoljeća kao umjetnosti i javnosti, s razbijenim ratnim ogledalom na zavičajnom horizontu, glavni kolodvorkrležijanskih postaja kojima se kretao. Buljanovi su Glembajevi na Baltiku i u Leibachu, Kraljevo u Abidžanu i Kolumbo u Podgorici povratna kronotopija Krležinih rasporeda, koji podrazumijevaju identifikaciju ali uvjetuju više od prigodnog konteksta. Krležina je fraza kao antologija sentimentalna, nasuprot atentatorskom dinamitu kao sredstvu za razbuđivanje zemlje koja obično u predvečerje velikih zbivanja nelijepo hrče da bi se u zoru probudila s osjećajem poraza kao stanja duha. Zagledan u njezin predtekst kao žanrovski labilnu građu prevratnih vremena, pisac je osjećajući rat s kojim se njegova kultura probudila tek kada je kao takav završio, redatelju ostavio Vučjak kao osobnu stilsku ljestvicu sve ako ne mijenja težišta: premda nije polemična, Vučjak je drama na humusu mita o oporoj ljepoti graničnog i nedovršenosti."

3

Imao sam krespondenciju s Isabelči o "vučjaku" baš i u vrijeme korone i online kazališta-koju ne mogu iskopat ni da se ranim pa neću po sjećanju navoditi tok iste. Uglavnom ono što je meni upalo u oko kroz kompletnu predstavu je prelazak iz grada na selo u potragu za mirnijim životom koji donsi još sijaset turbulentnih pizdarija kao glavnom premisom drame.

Ni več korakov

modrinaneba.blog.hr

Zgodbe so zgodbe.
Ene smešne, ene žalostne, ene za zjokat,
druge za znoret. Vsi jih imamo.
Ob koncu dneva se vsi slečemo.
Vse maske gredo z lic, vse solze se posušijo
in ves smeh zgine.
Ob koncu dneva mi še Bog ne sodi.
Zato Ostajam predana sebi,
taka sem in ostajam

Sportaši i navijači domoljubi

nachtfresser.blog.hr

Vice President JD Vance gets roundly booed at the opening ceremony of the Milano-Cortina 2026 Olympics. "Those are a lot of boos for him, whistling jeering," says the presenter. US athletes receive a warm welcome from fans, though.

Što god mislio o Amerikancima, svaka im čast na ovakvim ispadima istinskog domoljublja, volio bih doživjeti i da se naši navijači i sportaši znaju postaviti prema svojim vlastodršcima.



Ne pratim sport, ali je ovo bilo utjeha vidjeti, koliko bi glava kod nas za tako nešto palo.
Inače čitam jutros da nisu samo ljudi u Ukrajini na minus trideset i više bez struje i grijanja, isto vrijedi za skoro cijelu Irkurtsku oblast u Rusiji, nastavimo sa sportskim navijanjem u kaputima i zastavama s vanjskih strana prozora...
p.s.
Kad nešto napišem moram odmah objaviti, nema naknadnih ispravki, jer ništa ne ostaje u blog editoru, sad već piše da sam objavio samo 1282 od 6911 postova, ako nestane blog , odnosno isprazni, da znate o čemu se radi, ja do osmog mjeseca prošle godine imam svu arhivu spašenu, sinoć sam imao poteškoća i kod sejvanja...

Hana

radivjetra.blog.hr

Jučer mi se dogodilo nešto jedinstveno, nešto što mi se nikada ranije u životu nije dogodilo: posvađao sam se s Hanom. Nije to, doduše, bila prava svađa, zapela je već na samome početku jer je Hana bila dobro poučena o tome kako se treba ponašati. Sve je počelo tako što sam noć prije na X-u saznao da HZZO ne namjerava ljudima slati obavijesti na kućnu adresu o tome da je usluga dopunskog osiguranja poskupjela s prvim veljače (i koliko sada iznosi) i o tome kako se trebaju nositi s plaćanjem prve rate poskupljenja, budući da svatko od nas ima drugačiji dan dospijeća rate u mjesecu. Ja imam dvadesetpetog. Riječ dospijeće mi je inače jeziva, jedna od mnogih normiranih riječi u javnoj upotrebi, a vezano uz zakonske obveze građana. Na računima za režije uvijek piše: vrijeme dospijeća, a ja se pitam: što to dospijeva? Smrt nakon terminalne faze neplaćanja usluge? OK, znam, dospijevaju zatezne kamate ili ovrha, ali ja ovdje govorim o mojim psihološkim odjecima. Kad nešto dospijeva, to je nesvršeni oblik glagola dospjeti, koji znači doći. Dakle, nešto nam se primiče, dolazi, dolazi, sve nam je bliže - nije li to ipak pomalo spooky? Vrijeme dospijeća je onaj dan i sat i minuta kad se sablast konačno pojavi pred nama. Btw., plin i struju plaćam petnaestog iako je vrijeme dospijeća petog; nikad mi se ništa ne dogodi zbog ogrješenja o dospijeće.

Nego, da se vratim na Hanu i njezine sestre, pardon, marifetluke. Jučer prijepodne posjetih stranicu HZZO-a i ondje nađoh broj besplatnog telefona za dopunsko osiguranje. Nazvah ga s očekivanjem da ću morati provesti najmanje pedeset minuta kao vazda sedamnaesti u redu čekanja, kao što biva kad HEP Toplinarstvu prijavljujete da u zgradi nema grijanja, no na moje iznenađenje gotovo trenutno sam dobio vezu, samo da bih u slušalici čuo: "Dobar dan, ja sam Hana, virtualna asistentica. Moram Vam napomenuti da se ovaj razgovor snima, radi usavršavanja usluge. Recite kako Vam mogu pomoći?" Nepripremljen za chatbot (i danas imam tremu kad automatu svoje doktorice moram jasno i glasno izreći svoje ime i prezime, datum rođenja i redovitu terapiju), započeo sam stilski ne dokraja savršeno:

"Molim Vas, moja rata Dopunskog 25. u mjesecu dospijeva..."

"Kako Vam mogu pomoći?", prekinula me je.

"Dakle, rate Dopunskog mi dolaze na naplatu svakog 25. u mjesecu. Zanima me..."

"Recite što vas zanima."

"Pa evo, upravo sam htio reći. Dakle, ako mi sljedeća rata dospijeva 25. veljače, koliko točno moram platiti..."

"Gospodine, recite što Vas zanima."

"Pa želim reći, ali Vi me stalno prekidate. Dopustite mi da dovršim rečenicu..."

"Gospodine, vidim da ste frustrirani. Bit će bolje da Vas preusmjerim na razgovor s operaterom..."

"Ne, ne, ne želim razgovor s ope..."

Ali ona me je već prespojila. I opet mi se javio automat, ovaj put onaj benigni, koji nema interakciju s mojim nesigurnim glasom, e samo da bi mi rekao da sam u redu čekanja i da slobodno mogu spustiti slušalicu / završiti razgovor jer će me oni povratno nazvati čim dođem na red. Naravno da me nisu nazvali.

Moja je supruga stajala malo podalje i vjerojatno je mislila kako se ja opet jednom počinjem svađati s neljubaznim, nestrpljivim, bahatim i nesusretljivim službenikom/službenicom s one strane kafkijanštine pa se pomalo iznenadila kad sam, zbunjen i zatečen, tako brzo završio tu svađu. "Zamisli, Hana mi je rekla da vidi da sam frustriran. Hana je virtualna asistentica. Prekinula je sa mnom razgovor i preusmjerila me na 'listu čekanja'."

Da sam skupljao značke svojih svađa s neljubaznim i bezobraznim službenicima, ovo jučer definitivno bi i neupitno bila kraljevska, jedinstvena, neočekivano dragocjena značka! Chatbot mi tri puta nije dao da kažem što želim, upadao mi je u riječ, i onda me je još nazvao frustriranim - ako to nije glavni zgoditak na Distopijskoj Lutriji, onda ne znam što jest!

Uvrijeđen i ponižen, išao sam je - Hanu - ponovno zvati. No kad te ona jednom kazni "preusmjeravanjem na operatera", to je to, nema popravnog. Dosjetio sam se da bih je mogao nazvati s fiksnog. I gle stvarno - njezin umilni glasić ništa nije posumnjao. Ovaj put nastojao sam biti koncizniji, brži i odlučniji, kako joj ne bih dao vremena da me zbaci sa sedla, da osjeti moju neodlučnost. Ali - imala je ona još trikova u rukavu. Dugo je šutjela. Dugo. A onda je počela ponavljati opće odredbe o poskupljenju cijena od prvog veljače (pri čemu bi joj riječ veljača svaki put imala bizaran kratkouzlazni naglasak na prvom "a"). Ponavljao sam pitanje. Govorio: "Halo? Čujemo li se?" Svašta sam pokušavao. Obećavao sam joj da ću prestati piti, da više neću u Ilici okretati glavu za svakom ljepoticom, da ću konačno popraviti ugradni ormar. Sve džaba. Ovaj mi put nijedanput nije upala u riječ, ali me je zato maestralno ignorirala. Pa sad vi recite da žene nisu mušičave/vjetrenaste. No ipak, nakon ne znam koliko pokušaja i šutnji prozborila je: "Ako Vam je rata Dopunskog osiguranja 25. u mjesecu, morate platiti 13,39 eura." Ma daaaj! Nemreš biliviiiiit! To sam, dakako, trebao platiti još u siječnju, kod one rate koja je zlokobno dospijevala do 25. siječnja, no budući da sam ja tu ratu platio 9,29 eura, izračunao sam da sam u dugu 4,1 euro. Ali - nije mi vrag dao mira pa sam je sinoć oko 23 sata išao ponovno nazvati. Mislio sam: sada je sama, call operateri su odavno otišli kući, na zasluženi vikend, možda si je i popila koju čašicu, bit će razgovorljivija i maznija, hajde da probam. No čim sam počeo sa svojom rečenicom, prekinula me je i rekla mi da to nije njezina domena, da nazovem u ponedjeljak ujutro pa će me prespojiti agentima za razgovor uživo. Nisam se dao samo tako, nazvao sam je opet. Ovaj me je put fino slušala. I rekla mi da dugujem 5,1 euro. A onda sam ipak još jednom otišao na stranice HZZO-a i pokušao s opcijom "Provjera salda Dopunskog zdravstvenog osiguranja" (za koju sam, ne znam zašto, sve vrijeme mislio da moram imati "račun" u e-Građanima, koji nemam), ukucao svoj OIB i MBO (matični broj osiguranika, koji se nalazi na novim osobnim iskaznicama, ali i - zajedno s OIB-om - na zdravstvenim iskaznicama) te datum rođenja i gle: saldo u plusu, tj. u dugovanju, iznosi mi 4,42 eura. Ne pitajte me zašto se ovdje dugovanje izražava u plusu, a preplata u minusu; svakako ostaje činjenicom da mi je Hana dvaput lagala: prvi put mi je rekla da dugujem 4,1 euro, a drugi put 5,1 euro.

Neovisno o mojemu šaljivom tonu, evo kako sam ja, naivčina i "mrzitelj svega hrvatskoga", zamišljao da će poskupljenje od 1. veljače 2026. s 9,29 na 15 eura izgledati:

1. Prvo sam mislio da će svi dobiti nove police osiguranja, na kojima će točno pisati od koje rate više ne plaćaju manju cijenu.

2. Zatim sam - vidjevši da se to ne događa - pomislio da će nam ipak poštom poslati obavijest o poskupljenju i novoj cijeni i izračun za taj prijelazni mjesec. Jer: ljudi NISU DUŽNI iz medija, preko televizije, radija ili interneta, ili iz novina, saznavati o bilo kakvome poskupljenju njihovih obaveznih davanja ili davanja na koja su se odlučili. Mediji mogu imati zavaravajuću informaciju, dakle građanima se MORALA pružiti službena informacija od strane HZZO-a. A jedini način za to je putem pošte. HZZO-u to nije bilo ni nakraj pameti da učini, niti mu je bilo nakraj pameti da o tome da to neće učiniti obavijesti javnost. Nevjerojatna bahatost, po meni i zakonski nedopuštena, koja je sasvim kod novinara prošla ispod radara!

3. Da bi stvar bila mučnija i bizarnija, HZZO je dodatno zakomplicirao već maksimalno zakompliciranu situaciju s tzv. "alikvotnim dijelom" računa. Koliko građana Hrvatske - a HZZO se hvali da ih oko dva milijuna koristi njegovo Dopunsko osiguranje - zna što je "alikvotni dio"?! Ovo je bianco svinjarija (dakle: upiši iznos svinjarije koji želiš). Da i ne govorim o tome kako je sigurno povelik broj onih koji su, poput mene, mislili da s dospijećem 25. siječnja 2026. (ili bilo kojim u siječnju) zapravo plaćaju za period unatrag, a ne za period unaprijed, jer to je kod svih drugih računa smisao dospijeća. Čak je i HRT pristao na to da mu dospijeća računa ne budu unutar mjeseca koji još nije prošao. Iskreno, do preksinoć mi nije bilo ni nakraj pameti da u slučaju HZZO-ovog Dopunskog osiguranja dospijeće ne znači period unatrag, već period unaprijed, naprosto zbog toga što smo svi navikli na to što riječ dospijeće znači. Automatski sam godinama oko petnaestog u mjesecu plaćao Dopunsko koje dospijeva 25. u mjesecu i nisam razmišljao o tome u kojem smjeru ide to jebeno dospijeće. Vjerujem da se takvi poput mene broje u tisućama.

Da je tzv. Sustav (dakle općenito državne i gradske službe vezane uz obveze plaćanja i izdavanja dozvola) veoma često gluh i slijep svima nam je više nego poznato. Svježi takav primjer ja i supruga imali smo u vezi računa za plin zagrebačke tvrtke GPZ - Opskrba (nismo prešli na Međimurje-plin). Krajem listopada stigle su nam rate za listopad, studeni i prosinac koje su nam - protivno tradiciji procjene u odnosu na isti period prošle godine, najmanje proteklih 17 godina koliko smo na toj adresi - najednom procjenjivale potrošnju od nekih 30 do 50 kubika mjesečno, iako smo mi trošili oko 3 kubika, samo za kuhanje (grijemo se na Toplanu). Morao sam im slati e-mail sa zahtjevom obustave te nebuloze, kojem su zahtjevu morali udovoljiti jer sam im poslao nepobitne dokaze. No onda su mi prije desetak dana poslali novi obračun za siječanj i veljaču, s procjenama od 53 i 39 kubika, iako naš plinomjer stoji na 109 kubika još od 1. prosinca jer smo počeli kuhati gotovo isključivo na struju. Tek se jučer, evo, prebacio na 110. I opet sam im morao slati e-mail, i što su mi odgovorili? Poslali su mi generički odgovor, dakle odgovor namijenjen tisućama korisnika, a ne ciljanom pojedincu, u kojem stoji da su od ove jeseni i zime odlučili SVE korisnike tretirati kao sudionike u ogrjevnoj sezoni, dakle kao one koji se griju na plin. Iako im je jasno da se tisuće Zagrepčana griju preko Toplane! Pa sad mi vi recite: tko je ovdje lud i o čemu se tu radi?! Iako su i ovaj put uvažili moj prigovor, njihovo je obrazloženje katastrofalno po zdrav razum.

Ne daj se, Hana
Poderi pozivnicu, otkaži večeru
Prevari muža, odlazeći da se počešljaš
U nekom boljem hotelu
Dodirni me ispod stola koljenom

Dođi večeras....

taango.blog.hr

YOU'RE ALL INDIVIDUALS

starrynight2022.blog.hr

Jugoslavija - najhumanija socijalistička država u povijesti

kros.blog.hr

Mario Nakić
Naišao sam na Facebooku na neke kritike vezane za moje pisanje o socijalizmu i Jugoslaviji. Pojedinci smatraju da iskazujem "mržnju prema socijalizmu i Jugoslaviji". Iako zapravo daleko veći otpor gajim prema nacionalizmu nego socijalizmu i za mene je NDH daleko negativnija povijesna epizoda nego SFRJ, u određenim krugovima sam smatran mrziteljem isključivo Jugoslavije.

Ne pišem ovo da se nekome opravdavam jer smatram da stvarno nemam razloga to činiti, budući da se čovjek nikada ne može obraniti od optužbi koje su protiv njega doslovno izmišljene, mislim da postoje neke stvari koje su zanimljive i trebalo bi ih razjasniti potpuno.

Socijalizam nije nešto što bi itko trebao "mrziti", to je legitimna ideja, odnosno svjetonazorski i ekonomski pravac, koji dijeli manje-više iste ciljeve s liberalizmom, ali se bitno razlikuje u sredstvima kako doći do tih ciljeva. Dok socijalizam put u prosperitet društva temelji na kolektivnom pogledu na čovjeka i vjeruje u javno, društveno vlasništvo, liberalizam vidi put u društveni prosperitet kroz što veće individualne slobode, odnosno slobode svakog pojedinca, člana tog društva, a poštivanje prava upravljanja privatnom imovinom je glavni poticaj za pojedince da rade, stvaraju i tako guraju kompletno društvo naprijed.

Ja sam protivnik socijalističkih politika ne zato što mrzim socijalizam niti zato što je on u suprotnosti s mojim svjetonazorom, već jednostavno iz pragmatičnih razloga. Socijalizam se služi lijepim izrazima poput solidarnosti, brige za druge i slično, a u pravilu dovodi do groznih rezultata. Socijalizam u praksi ne dovodi do cilja, tj. društvenog prosperiteta, a liberalizam dovodi. Zato smatram da je bitno razbijati socijalističke mitove i teze kako bi naše društvo moglo prosperirati. Dok god budemo vjerovali u socijalistička rješenja, imat ćemo i socijalističke rezultate. To nije mržnja nego stotinu puta dokazana činjenica.

A što se tiče Jugoslavije, mislim da sam već napisao kako je ona bila najhumanija socijalistička država u povijesti čovječanstva. Komunistička partija Jugoslavije, nakon razlaza sa Staljinom, bila je dovoljno mudra pa nije implementirala marksističku teoriju skroz do kraja u praksi. Zato Jugoslavija nije imala onolike masovne gladi poput SSSR-a, Kine, Kambodže, Kube i drugih socijalističkih zemalja. SFRJ je dopuštala mikropoduzetništvo, osnivanje obrta s manje od 10 zaposlenih iako su tržišne slobode bile vrlo ograničene, a cijene je diktirala država. SFRJ je dopuštala i upravljanje privatnim zemljištem na selu ograničene površine, pa i raspolaganje mini farmama na kojima su seljaci često prodavali svoje proizvode "na crno" bez većih problema.

Dakle, Jugoslavija nije bila 100% socijalistička država niti je to pokušavala biti. Zato je imala bolji životni standard od drugih socijalističkih zemalja, zato je imala nešto veće osobne slobode. Ljudi nisu imali nikakve političke slobode, uvoz je bio bitno ograničen pa nije bilo ni obilja, ali su ljudi bili vrlo slični po imovinskom stanju pa se malo tko osjećao siromašnim iako smo gotovo svi zapravo bili siromašni u odnosu na zapadnu Europu.

Radničko samoupravljanje je bilo promašaj, kao i bilo koji drugi oblik planske ekonomije i državnog vlasništva u sredstvima proizvodnje. Jednostavno nije funkcionirao i nije bio produktivan. Gospodarski rast Jugoslavije između 1950. i 1978. bio je temeljen na konstantnom zaduživanju i pomoći izvana. Onog trenutka kad je dugove trebalo početi vraćati, SFRJ je bankrotirala i BDP se strmoglavo počeo rušiti, što je trajalo skroz do 1989. i implementacije Markovićevog paketa reformi. Prava je šteta što je nacionalizam pobijedio baš u trenutku kad se krenulo s postupnom privatizacijom gospodarstva i mirnom tranzicijom iz planske u tržišnu ekonomiju.

Jugoslavija je po meni imala još jednu veliku prednost, a to je ono ozloglašeno "bratstvo i jedinstvo". Tito je bio diktator i zločinac, ali je uspio gotovo nemoguće - desetljećima držati balkanske narode na okupu i ne oduzeti im nacionalne identitete, a u isto vrijeme da žive zajedno. Ja sam 1980-ih živio u maloj sredini s vrlo miješanim stanovništvom: 40% Srba, 32% Hrvata i ostalo Talijani, Česi, Slovaci, Mađari...Ali za to nisam imao pojma skroz do 1990. godine! Mi smo svi živjeli zajedno bez opterećivanja nacionalizmom i bez bilo kakve mržnje. Kad sad na to pogledam, izgleda mi totalno nestvarno, nezamislivo.

Usporedbe Jugoslavije i NDH nemaju nikakvog smisla, kao ni usporedbe komunističkog i fašističkog/ustaškog režima. Jednostavno, NDH je poput svih nacističkih i fašističkih režima tijekom WW2 imala rasne zakone, a to znači da je po zakonu protjerivala, zatvarala i ubijala ljude određenog porijekla. To je bio režim zločinački u svojoj srži, u svom osnutku. Komunistički režim u Jugoslaviji je osnovan s ciljem spajanja različitih naroda, a zločini koje je počinio bili su njegov nusprodukt, a ne cilj.

Svejedno, kao liberal, ne mogu nikada stati u obranu bilo kojeg režima koji je provodio jednoumlje. To je jednostavno u suprotnosti s filozofijom liberalizma i svemu u što vjerujem. Čak i da je taj režim bio "dobar", on liberalima ne može biti dobar. Čak i ako država "daje", takva država ne može biti dobra dok god pojedinac nema mogućnost biti slobodan i neovisan. Ne postoji argument za obranu bilo koje diktature ili autoritarne vladavine iz liberalnog gledišta, pa tako niti SFRJ.

Ali ne možemo se praviti ludi poput predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović pa govoriti kao da je Jugoslavija imala režim poput SSSR-a kad nije bilo tako. Koliko god je Hrvatima u bivšem režimu bilo bolje nego Estoncima ili Litvancima, toliko sad zbog toga plaćamo visoku cijenu. Jer njihov socijalizam oni nisu sami uveli, kao narod. Njima je socijalizam bio nametnut izvana, to je bila zapravo ruska okupacija. Osim toga, Lenjin i potom još više Staljin, inzistirali su na što potpunijoj implementaciji ideja Marxa i Engelsa u praksi, u sve gospodarske sektore, na kulturu, umjetnost itd. U sve sfere života. I to je bilo prilično brutalno i bolno za veći dio stanovništva.

Zato kad Estoncima i Litvancima danas netko spomene socijalizam, njima na pamet padne ruska čizma, represija i glad. A Hrvatima na spomen socijalizma padne kako su velikog i dobrog vođu imali, cijenjenog u svijetu; kako su išli na more preko sindikata; kako su na poslu pola sata radili pa onda sat vremena odmarali itd. To su dva potpuno različita, čak često i suprotstavljena sjećanja. Naravno, ima i onih koji su na vlastitoj koži ili u svojoj obitelji osjetili političku represiju jugoslavenskog režima, ali većina to nije osjetila pa ne može s time ni suosjećati.

Zato Hrvati nikako ne mogu napustiti plansku ekonomiju. Kad nema novca za plaće, ne prosvjeduje se pred upravom tvrtke nego na Markovom trgu pred Saborom. Kad seljaci ne mogu prodati svoje proizvode zbog konkurencije, traži se od države da ograniči, poskupi ili zabrani uvoz. Rad, sam po sebi, još uvijek smatramo nečim što se "mora", a ne nečim što se "želi". Rad je tlaka, zato ga država treba ograničiti, a bilo bi idealno kad bi ga mogla zabraniti. A hrvatski san je zaposliti se u uredu neke tvrtke u državnom vlasništvu. To su sve ostatci tog sistema koji nas proganja i gotovo 30 godina nakon njegove propasti.

Hoćemo li se uspjeti riješiti tog prokletstva? O tome ovisi naša budućnost i budućnost naše djece.


Podijeli s prijateljima
Sadržaj Liberala mogu ocjenjivati samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.

Piše: Mario Nakić
20.9.2018.
Prosječna ocjena čitatelja: 4