Sve kategorije po listama

KUM

zemlja2.blog.hr

Nedavno smo počašćeni reprizom kultnih filmova redatelja Francis Ford Coppole, Kum 1 i Kum 2.
Za glavnu ulogu u filmu, ulogu kuma,
Marlon Brando dobio je Oscara. Nagradu je odbio u znak protesta zbog tretmana Indijanaca.
Glazbu za film, najvećim dijelom, napisao je veliki talijanski kompozitor filmske glazbe Nino Rota.
Za ljubavnu temu iz filma nominiran je za Oscara, a dobio je Zlatni Globus i Grammy 1972.
Ljubavnu temu u izvođenju Hausera u Dubrovniku ponavljam.
Ova izvedba Hausera imala je 14 milijuna pregleda.
Uživajte.

Živo rdeči kamenčki

modrinaneba.blog.hr

Moji rdeči živi kamenčki ali ‘Rubra'(Pleiospilos nellii) in
Moonstone sukulenta

Foto: moja osebno

Pljuni istini u oči

nachtfresser.blog.hr

Dobra strana kapitalizma je što te u medijima podsjeća na one što žive gore od tebe i što te može zadesiti ako se suprotstaviš sustavu. Tako stalno odustaješ od svojih snova i tješiš se da još uvijek imaš krov nad glavom, mada prvo jače nevrijeme može razgolititi isti taj krov.
Jučer sam baš ponovo pao u prozaičnu depresiju, te su mnogo gore od onih poetskih, kad sam dobio polugodišnju kaznu za ne bacanje smeća,što me prosvijetlilo i shvatio sam da definitivno nema šansi ostvariti san svih po mojim mjerilima uspješnih ljudi, živjeti godišnje skromno na dvije udaljene lokacije:June Newton, Hundertwasser, njih dvoje mi padaju na pamet s idealnim izborom lokacija...
Krenuli smo u dućan odmah poslije ručka da bismo ulovili eventualno mjesto za parkiranje prije nego što nahrupe gomile radnih ljudi, koji se vraćaju u obližnje nebodere s posla, kad nas je zaustavila tutnjava. Prijatelj je zadnji put slušao i čuo da treba jače lupati na vrata, jer zvonce ne radi, a mi već slabije čujemo.
Posjet društva nakon dužeg vremena na par minuta u prolazu, koji se uobičajeno i željeno pretvorio u par sati. Razvedrila me ta priča, ali sam usput i shvatio da i drugi dobivaju kazne za nečinjenjei da će sustav lako dokazati da sami sebi mi smo krivi
Ohrabruje ipak činjenice, da ipak imaš prijatelje, inače veći dio preživjele rajenosi dijagnoze umjesto ordenja za razumijevanje, bit kapitalizma i tkz. slobode je da svaku spoznaju skupo plaćaš, zakon tržišta.
p.s.
Marko Brecelj iz videa, koji nećete pogledati, jer ipak traje više od minute i poučno završava, je između ostalog bio i mecena, npr. financirao je gostovanje benda Avlijaneri i nekolicine nas jedan vikend po Istri, tad je i bend bio neafirmiran, danas se pričaju legende i laži o njima, no čovjek je kužio stvari, a i imao love zahvaljujući iznenađujuće dobroj prodaji albuma s naslovom kao što je naslov ovog posta. Nikad mu se nismo usudili zahvaliti na burnom izletu.

The invasion is complete

radivjetra.blog.hr

Čovjek svako malo pomisli na ljude Mjanmara, naročito na Rohindže kao muslimansku manjinu, koji trpe silne progone i nasilje. Onda opet svako malo pomisli na Palestince u Pojasu Gaze i na Zapadnoj obali, pa na Ukrajince koji se smrzavaju na -20 u svojim stanovima bez struje i grijanja, pa na Ujgure u Kini, i na same Ruse u njihovoj krvoločnoj domovini, i na Irance pod fanatičnom (z)vjerskom strahovladom. Pa onda pomisli na obitelji ubijenih stotinjak osoba prilikom otmice Madura u Venezueli, za čije smrti nitko nikada neće odgovarati. Pa pomisli na silnu otetu djecu diljem svijeta, koja se prodaju u seksualno roblje ili radi crnog tržišta organa. Pa onda može pomisliti i na milijune mladih koji su se našli u paklu ovisnosti o narkoticima. I na milijune onih koji ne mogu kontrolirati svoju agresivnost pa mlate svoje najbliže - najčešće ženu i djecu. O vječnim užasima Afrike i njezinih prevratničkih režima, vojnih hunti i raznoraznih milicija i suprotstavljenih vojnih frakcija koje se međusobno ubijaju do u beskonačnost - da i ne govorim. Mogao bih ovako nabrajati sljedećih deset ili dvadeset kartica teksta, kako se čega sjetim. Npr. skroz sam zaboravio spomenuti kozmičku stravu sociološkog eksperimenta znanog kao Sjeverna Koreja. 

Imigrantska politika SAD-a pod Trumpom bespogovorno je fašistička. Njegovo zastrašivanje čitavog niza država bez presedana je u novijoj povijesti. Europska unija kalkulira u izjavama jer je njezinim čelnicima jasno da imaju posla s nepredvidljivim sociopatom, pa ipak, mogla bi joj se ta kalkulacija obiti o glavu. Ulozi su ogromni jer ako bi se države EU-a otvoreno i beskompromisno suprotstavile Trumpu pa bi to za posljedicu imalo rigorozno kažnjavanje Europe od strane Trumpa, daljnja posljedica mogla bi biti silno jačanje ekstremno desnih stranaka koje su već i sada u mnogim europskim državama sramotno jake. No i ovo kalkuliranje i svakomalo dodvoravanje Trumpu jednako može silno osnažiti ekstremnu desnicu jer ona lukavo vreba svaku, bilo koju priliku kako bi se dokopala vlasti. Nema boljih socijalnih psihologa od ekstremnih desničara.

U svijetu danas imamo tri supermoćna bullyja: Kinu, Rusiju i SAD. Čitav se ostali svijet u svojemu državnom djelovanju pozicionira spram ta tri Jahača Apokalipse. I kako vrijeme prolazi, tako su izgledi za bilo što globalno dobro, da ne kažem istinito, sve manji i manji. Lijepe priče mirotvoraca o tome kako mir bez pravde ne vrijedi puno i neće biti trajan polako se premještaju u sferu naivne bajke i dječjeg idealizma. Svi silni nesebični napori udruga civilnog društva također. Tekovine europejske civilizacije, najbolje zasade prosvjetiteljstva, kao mitraljezom pokošene padaju jedna za drugom, kao da nikada nisu ni postojale, kao da generacije odličnih žena i muškaraca nisu cijele svoje živote potpuno dale u oživotvorenje tih plemenitih ideja.

Kada se svuda najednom počne rasprostirati Zakon jačega kao kakva duševna pandemija, tada se i ljudi kapilarno počinju okretati svojemu solarnom plexusu, svojem bazičnom egu koji animalno i instinktivno štiti sebe i svoju najužu obitelj. Započne zbijanje redova, koje se vidi kao pojačana sebičnost. Npr. sve zastrašujuće "nove normalnosti" koje, recimo, iz mjeseca u mjesec, iz tjedna u tjedan uvode Putin i Trump, apsorbiraju se u ljudske umove ne na način da se ljudi beskompromisno pobune, već na način da se ljudi - nakon početnoga šoka - spuste u svoj solarni plexus i ondje se brzo prilagode novonastaloj ljestvici vrijednosti. Tako je bilo kod Nijemaca, Austrijanaca i Hrvata u doba Hitlera, tako je i danas diljem svijeta.

Na prvim poslijeratnim izborima narodi Ujedinjenog kraljevstva NISU izabrali svojeg voljenog i slavnog ratnog vođu Churchilla, time su pokazali silan civilizacijski potencijal koji se nakon rata bio probudio, a koji je onda također iznjedrio i Ujedinjene narode kao najuzvišeniji planetarni čin čovjeka IKADA. Danas imamo skroz nasuprotan smjer - smjer prema rastakanju moderne europejske civilizacije, smjer prema njezinom uništenju. Nositelji civilizacije otvrdnjuju, zastranjuju i kolektivno se premještaju u solarni plexus. Time se, realno, stvaraju temelji za raznorazne distopijske užase koji - jednom kad se dokraja utemelje - mogu dominirati čovječanstvom sljedećih tko zna koliko tisućljeća.

Istina je da se sve nekako urotilo protiv onog što zovem europejskom civilizacijom, a što je zapravo jedina civilizacija koja uopće postoji, bilo gdje u svijetu, jer je Europa njezin nositelj i ako je neka zemlja danas civilizirana, civilizirana je samo u europejskom smislu, ne u bilo kojem drugom. Japan je nekada davno imao značajan civilizacijski doseg, no danas on je razvijena civilizacija samo onoliko koliko je europejska civilizacija. Zvuči kao besmislica jer će svatko reći da Japan ima svoj vlastiti civilizacijski razvoj koji se ne može mjeriti europejskim aršinima, no to zapravo nije točno. Europejski dosezi zdravog razuma, univerzalne dobrote i zrele pravičnosti danas su vodeće tekovine koje vuku, ili bi barem - idealno - trebale vući čitav ostali svijet. Mnoge su se zemlje, među koje spada i Japan, prekomjerno uvukle u ljušture svojih tradicija. Iz tih tradicija nerijetko isijavaju na van divne osobine, kao što je slučaj upravo s Japanom, no one nisu proizvod zrelog i osviještenog razvoja društava nego su neka vrsta automatske i napola nesvjesne ostavštine. Mladica ili najfiniji izdanak civilizacijskog razvoja, međutim, nikada ne smije biti ostavština, ma koliko ta ostavština bila lijepa i plemenita. Eoni vremena ostavili su za sobom mnoga divna i gotovo prosvijetljena društva, no od njih su danas ostale samo mehaničke okamine uvjetovanog ponašanja ljudi porobljenih komandama tradicije i to apsolutno nema nikakve veze s glavnom strujom civilizacijskog impulsa.

No, kao što rekoh nešto ranije, sami se temelji europejske civilizacije danas tresu kao kod katastrofičnog potresa i kad se ta činjenica spoji s činjenicom bizarno prekomjernog tehnološkog razvoja koji ljudska svijest apsolutno nije u stanju pratiti svojom moralnom komponentom ili moralnom zrelosti, rezultat koji se ukazuje ne izgleda nimalo dobro.

S jedne strane imamo moćne globalne bullyje koji polagano spuštaju čitavo čovječanstvo u sebični mode, a s druge elektroničke gadžete koji omamljuju i hipnotiziraju milijarde. Da sam teoretičar zavjere, ustvrdio bih s priličnom sigurnosti da je Invazija gotovo kompletirana.

The anti-CEO playbook - Hamdi Ulukaya

lankd.blog.hr

Ovaj izrazito inspirativan TED Talk podsjetio nas je na to da u poslovanju nikad ne treba izgubiti ljudskost i da se zaposlenici ne gledaju samo kao brojka, već je potrebno brinuti o njima. Potrebno je raditi kao tim i slušati, a ne biti samo nadređeni. Baš ova priča nam otvara oči i pobija sve one predrasude da velika poduzeća "posluju bez duše", tj. samo s ciljem ostvarivanja profita, dok se sve ostalo zanemaruje. I velika poduzeća mogu poslovati na povjerenju i međusobnoj komunikaciji svim karika, to je realnost! Ulukaya gleda radnike kao žilu kucavicu poduzeća i zaista iskreno misli na njihove interese te pokušava reducirati njihove potencijalne probleme. On ne radi razliku između zaposlenika samo zato jer su druge nacionalnosti, već ih sve prihvaća i svima daje ista prava. Potiče nas na prihvaćanje različitosti i pokazuje da su to najveće prednosti, a ne nedostaci, kako ih možda većina ljudi vidi. Njegov način funkcioniranja nas sve motivira da budemo blaži prema drugima, sa više razumijevanja i otvoreniji prema novim načinima. On je primjer pravog pravednog i kvalitetnog vođe jer brine o svima, a u isto vrijeme ima jasne ciljeve i nije mu problem "zasukati rukave" i raditi sa svima ostalima, iako je vlasnik. Ono što smo naučili iz ovog TED Talka je to da je potrebno raditi na sebi i njegovati one ključne vrijednosti, a to je biti čovjek prije svega :)

BOKSER

starrynight2022.blog.hr

Moja ploča


Moja knjiga



„Tražeći samo radničku plaću
Krenuh u potragu za poslom
No ne nude mi ništa
Tek kurve na 7. aveniji pozivaju Dođi!”

(The Boxer)

Paul Simon

Zimska idila....

taango.blog.hr

Izvor slike:internet

sunčan dan, pomalo hladan...

hawkeye1306mob.blog.hr

5-705

iako vrlo lijep, dan baš i nije prikladan za radove na Planini
probudio sam se rano i pomislio...zašto ne
u tri pokreta ubacim u torbu mobitel, ključeve i rukavice ...
za dva sata



uobičajeno lijep pogled s plominskog vidikovca




još malo vožnje pustom starom cestom kroz sela...
prije odlaska u stan, naravno, velika riva
pozdrav iz srca

Biti introvert

samolagano.blog.hr

Ajme meni/nama introvertima. Nedavno sam shvatila da smo još uvijek marginalna skupina.
U 2026., kada su gotovo sve ostale takve skupine izborile neko svoje mjesto, otkrila sam da neki još uvijek zaziru od nas ili se osjećaju nelagodno u našem društvu.

Unatoč tome što se o introvertima puno pisalo, piše i zna. Međutim, valjda je pisana riječ jedno, a živo iskustvo nešto sasvim drugo.

Onda sam se jedne večeri dugo vrtjela u krevetu dumajući o mogućem razlogu.

Pitala sam se što smo mi to Bogu skrivili. Ako ne baš Bogu, a ono ekstrovertima. Očito to što ne pričamo puno. U vremenima kada se cijeni elokvencija, a ponekad i logoreja, introverti ne valjaju.
Nikako.

Kao kod Huga u onoj staroj TV igrici: Izaberi jedan broj, sigurno ćeš pogriješiti.
U prijevodu: ako šutiš, tko zna što snuješ i spremaš (“Niti smrdiš, niti mirišiš.”), a ako progovoriš slijedi šok i nevjerica (“Vidi, ONO govori!”).



Je li teško biti introvert?

Ponekad djeluje teško, ali biti introvert uopće nije loše ako ste svjesni svoje osobnosti, prihvaćate je, volite i ne želite je mijenjati pod pritiskom, nego samo svojom voljom.
Ekstroverti su glasniji, nametljiviji (jesu, bez uvrede), a samim time i uvjerljiviji.
Postoje razni brojčani podaci o tome koliko je jednih (introverta), drugih (ekstroverta) i trećih (ambiverta), ali jedno je sigurno: nijedna od tih skupina nije toliko značajno mala da bi je se trebalo gurnuti u zapećak.


Stidljiv i introvertan nisu isto


I introverti vole pričati.
Nešto manje s ekstrovertima jer neki od njih, čast izuzecima, ne daju čovjeku doći do riječi.
S ljudima koji vole razgovore, a ne samo monologe, slažemo se izvrsno. S njima možemo prakticirati i „small talk“, vjerovali ili ne.

Moram ponoviti i onu opću istinu da stidljivost nije isto što i introvertiranost. Da, ponekad to dvoje dolazi u kombinaciji, ali ih ne treba poistovjećivati.



Kakvi smo:



Naše ekskluzivno mjerilo za prihvaćanje ljudi je sposobnost slušanja. Po tome smo poznati, ali isto tako to jako, zaista jako cijenimo kod ostalih ljudi. Ako naiđemo na ambiverte ili ekstroverte koji znaju slušati i povremeno ušutjeti, dobit će u nama prijatelja.

To što introverti znaju slušati, ne znači da su dužni to raditi stalno. Stalno klimanje glavom nakon nekog vremena dosadi.
Zbog pogrešnih zaključaka o introvertima znaju se događati zabavne situacije. Na primjer, u radnom okruženju imate introverta koji se uglavnom ne ističe, ne sudjeluje u diskusijama i sastancima i, vidi vraga, jednoga dana iz neba pa u rebra, uputi komentar, izrazi mišljenje, kratko, sažeto, moguće čak i usmjereno prema nekome.

U tom trenutku se dogodi onaj šok koji sam spomenula na samom kraju prvog dijela.
Oni koji znaju ponešto o toj našoj čudnoj sorti ne iznenađuju se. Shvaćaju to kao prirodan slijed događaja, zbog toga što je netko pretjerao.
Ako introvert uputi kritiku, znači da je voda došla do grla.
Ili čak preko grla.

Iako neki ekstroverti mogu biti nametljivi, zanimljivo je što se u toj svojoj nametljivosti ne bave samoanalizom, nego točkama što, gdje, kako i s kim.

Red je biti samokritičan pa moram priznati da i mi introverti imamo dozu nametljivosti: volimo analizirati sami sebe. Jeste li ikada naišli na postove, članke ili knjige u kojima to rade ekstroverti? Naravno da niste, to radimo mi introverti.
Mi volimo čeprkati po nama samima, možda zato što o nama kruže neke neopravdane predrasude pa osjetimo isto tako neopravdanu potrebu braniti svoju osobnost.


Punjenje baterija

Ekstroverti lepršaju i uživaju u naelektriziranom životu, ne opterećuju se svojim karakteristikama. Introverti ne vole nekontroliranu energiju, oni se poput mobitela pune u svoja četiri zida.

Te tri slatke riječi

modrinaneba.blog.hr

Cezarov poučak?

baton.blog.hr

Nakon što su US pirati oteli posadu i Tanker pod "vlasništvom" Rusije, Rusija je zatražila od Amerike povratak svoja dva člana posade što us Ameri, brže-bolje udovoljili.
Nakon čega je Marija Zaharova, direktorica Odjela za informiranje ruskog Ministarstva vanjskih poslova, zahvalila Trumpu i američkoj vladi na oslobađanju svoja dva državljana.

Na press konferenciji, Trump je jasno pokazao da nema pojma što se u stvari dogodilo. Iako je pokušao uvjeriti novinare da ga je Putin nazvao telefonski, to nije želio potvrditi, jer došlo je samo do razmjene poruka. Nadalje, izjavio je da u trenutku piratskog čina, na horizontu su bili ruska podmornica i razarač, što je također netočno jer radilo se o lagano naoružanoj ruskoj korveti, te je još dodao da se nafta sa Marinera upravo iskrcava, mada svi znaju da je tanker bio prazan.

Ipak ako je Rusija istakla svoju zastavu, pravila nalažu da se ta zastava i brani!

Doduše Rusija je tog tjedna nanijela veće ekonomske štete Americi, nego što je vrijednost nekog tuđeg broda, ipak...
Jeli uobičajeno da zemlja žrtva piratstva zahvaljuje pomorskim kriminalcima? Ne naravno da nije! Osim ako ne zahvale Cezarovim poučkom, odnosno kao što se Cezar zahvalio svojim otmičarima.

75 godine prije Krista, u svojim 25 godina Gaj Julije Cezar je bio žrtva otmice Pirata s područja današnje Turske. Kao plemiću život mu nije bio u opasnosti, jer su pirati ubrzo zatražili otkupninu. Cezar je tada, zbog ponosa ili nekog drugog razloga, učinio nešto neobično, "zahvalio se otmičarima" je se pobunio protiv visine otkupnine te rekao da je on viši rimski plemić i da pirati moraju tražiti veći iznos, što je i učinjeno! otkupnina je isplaćena a Cezar oslobođen.
U Rimu je Cezar brzo organizirao vojsku, zarobio pirate te ih razapeo na križ.

Kako će Rusi dalje braniti svoju trgovačku flotu? Tek je za vidjeti! Ali nema nikakve sumnje da će ubuduće žešće braniti svoju zastavu nego što je to bilo u ovom krajnje sumnjivom slučaju, slučaju u kojem je Trump, ili netko drugi!! poduzeo veliki rizik, rizik kojeg razuman Putin nije bilo na kraj pameti poduzeti.

Obrana drskosti

nachtfresser.blog.hr

Uvijek su djevojke bile ljute, i nitko se nikad, osim luđaka i manijaka nije ljutio na vjerodostojne šamare s početka videa, jednostavno to je bio dio odrastanja, kao i na neki način viteške muške tuče usijanih glava na početku sazrijevanja, kažem viteške, jer nitko nije gazio bespomoćnog savladanog protivnika, koji je ležao na podu, osim naravno gore spomenutih koji je uvijek bilo.
Tako sam ja npr. na obrani diplomskog rada, neakademski, kako je prigovorio kritičar među prisutnima, branio naizgled u današnje, i onda današnje vrijeme, neobranjive Nietzscheove redke o ženama i ratovima. Na oba područja je Nietzsche bio potpuno neiskusan, sa ženama nikad nije prebrodio odbijenicu braka Lou Andreas Salome, dominantne, intelektualno nadmoćne, žene onog doba, o tome je svjedočio njegov prijatelj filozof Paul Ree. Nedvojbenu Nietzscheovu rečenicu:"Kad odeš ženi, ne zaboravi ponijeti bič sa sobom" može se tumačiti sasvim legitimnom sklonosti biti bičevan i tako dalje i tako bliže. Kad ga nacisti i staljinisti tako besmisleno i glupo prisvaajaju, zašto ga mi ostali ne bi branili humorom. Isto je s ratom i ratnicima, neki su kritičari tu dobro primijetili, da su svi ratovi za koje je Nietzsche mogao znati, ipak nosili neku dozu viteštva u sebi, u suvremenim ratovima sa sredstvima za masovno uništenje ne može biti ni govora o tome.
Bit ovog posta je obrana zdrave drskosti nasuprot aroganciji i prepotenciji, koje se besramno i drsko, u novijim rječnicima smatraju sinonimima iliti istoznačnicama.
Sledeće dvije fotografije su snimljene prije dva desetljeća, u inozemstvu, te više ne mogu povrijediti ničije osjećaje. Prva je snimljena s tramvajske stanice u trenutku kad je moj tramvaj otvarao vrata, vidi se da sam namjerno dopustio biti primijećen, druga u parku, obje snimane s javnih površina za što u ono vrijeme, zamislite, nijedan zakon nigdje po Europi, nije nalazio ništa sporno. Jučer sam pak ostao jako iznenađen, na hrvatskom blogu bliskom turističkoj zajednici, na njemačkom jeziku i za njemačko govorno područje, uz vijest, da dok se drugdje po Hrvatskoj zatvaraju FKK ili naturističke/nudističke plaže, Pula će od iduće godine imati dvije nove, i pazi sad, dvije autentične uvale s golaćima na njima, nisam odmah prepoznao poznatog fotografa, na dnu stoji, fotografije generirao AI, pa ti prepoznaj.
Fotografije pak na postu dolje su iz onih prepotopskih vremena kad još nisu bile kažnjive fotografije, koje snimaju ljudi od krvi i mesa.
p.s.
Ovaj put zadržavam pravo brisati komentare onih koji nisu pročitali dio posta vezan uz fotografije :P

Marjan - simbol Splita

modrinaneba.blog.hr

Na Kantunu kuča stoji, mala kuća judi moji

Foto: Joško Gudić (dovoljenje autorja)

Mary Trump o svojemu stricu Donaldu

radivjetra.blog.hr

Greenwashing i skrbničko vodstvo

lumina.blog.hr

U posljednjih nekoliko godina održivost i ESG postali su gotovo neizostavni pojmovi u, kako poslovnom pa tako i svakodnevnom svijetu. Sve više kompanija govori o brizi za okoliš, društvo i ljude, no u praksi se često događa da iza svih tih "dobrih riječi" ne stoje stvarne promjene, što se može smatrati dosta licemjernim. Upravo tu nastaje greenwashing, a to je praksa stvaranja dojma odgovornosti bez stvarnog sadržaja. Takav pristup izravno je suprotan skrbničkom vodstvu, koje polazi od iskrene odgovornosti i dugoročnog razmišljanja. Prva i ključna razlika između greenwashinga i skrbničkog vodstva je odnos prema istini. Greenwashing se temelji na prividu, znači pažljivo oblikovanim porukama koje stvaraju pozitivan imidž, dok se stvarne poslovne odluke često ne mijenjaju. Skrbničko vodstvo, s druge strane, polazi od konkretnih odluka i stvarnih postupaka. Umjesto uljepšavanja stvarnosti, ono podrazumijeva transparentnost, priznanje slabosti kada i koliko, a i ukoliko ih ima te jasno pokazivanje stvarnog učinka, čak i kada on nije savršen. Druga važna razlika odnosi se na vremenski horizont. Greenwashing je gotovo uvijek usmjeren na kratkoročne ciljeve, što znači bolju reputaciju, pozitivan publicitet ili smanjenje pritiska javnosti. Dok s druge strane, skrbničko vodstvo razmišlja dugoročno, kako bi i trebalo biti. Ono štiti povjerenje zaposlenika, kupaca, zajednice i drugih, s time da su svjesni kako se povjerenje gradi godinama, a gubi vrlo brzo. Dugoročna vrijednost organizacije ne može se temeljiti na prividu, već samo na dosljednim i odgovornim odlukama. Treća razlika vidi se u odnosu prema dionicima. Kod greenwashinga se ESG jezik često koristi kao alat manipulacije, znači koristi se kao način da se zadovolje minimalna očekivanja bez stvarnog slušanja potreba ljudi. Skrbničko vodstvo priznaje da dionici imaju legitimne interese i da organizacija ima odgovornost prema njima. To znači slušanje, dijalog i spremnost na prilagodbu, a ne samo jednostranu komunikaciju. Na kraju, razlika je i u ulozi ESG-a unutar organizacije. U greenwashingu ESG ostaje dio marketinga i komunikacije, dok s druge strane u skrbničkom vodstvu ESG je sastavni dio upravljanja i strategije. On utječe na način donošenja odluka, raspodjelu resursa i postavljanje prioriteta. Zbog svih tih navedenih razloga, greenwashing nije samo neetičan, već i kratkoročan. Skrbničko vodstvo pokazuje da se stvarna održivost ne gradi riječima, nego odgovornim djelovanjem koje ima smisla, a još bitnije, ima i značaj, i danas i u budućnosti.