Sve kategorije po listama
10
uto
12/24
Društvene mreže
nachtfresser.blog.hr
Kad sam počeo lutati bespućima interneta u Hrvatskoj su postojali samo forumi, nisam se snalazio na tim forumima i u prizemnim političkim diskusijama, tko je veći Hrvat, jezične diskusije koja je ispravna hrvatska riječ i koji su hrvatski sufiksi, u kulturi su žigosani relikti prošlog vremena i slično. Pobjegao sam na novu njemačku virtualnu zajednicu red7.de, koja je naglo rasta, ja sam bio među prvoborcima, a u vremenu najvećeg uspona bila je to treća po masovnosti zajednica u Njemačkoj, pisao sam i komentirao na njemačkom, u jednom momentu bio i na listi top10, ali eto, i kod njih jači gutaju slabije, kupio ih je gigant Pro7, urednici promijenili orijentaciju, koja u stvari nije ni postojala, čisti bazični kaos. Više se nisam osjećao tamo dobro, kod nas su se pojavili blog servisi i ostalo je blog povijest. Bio sam siguran da će to kratko trajati, uređivanje je ovdje bilo još mnogo katastrofalnije nego na kraju tamo, no morao sam negdje vježbati novohrvatski, potpuno sam se odvikao od njega, a trebao mi je na poslu za objašnjavanje finesa njemačkog jezika. Mislio sam da u prilično zatrovanom ozračju neću dugo opstati pa sam otvorio facebook i twitter račune. Na facebooku sam izgradio i njegovao zbilja širok krug poznanstava iz cijelog svijeta pa sam twitter zanemario, a otkako ga je Musk preuzeo i zamrznuo račun. Onda su mi na ovom starom bolesnom kompu koji sam morao reaktivirati, pukle najslabije karike, google i facebook računi, google sam vratio, a izgleda da je to za facebook nemoguće, zbog njihovih totalno blesavih postavki sigurnosti i očajne službe za korisnike. Na Muskovu x mrežu sam ovdje stavio link prije par dana, reaktivirao sam se kad već ne mogu na facebook. Jučer mi je prvo palo na pamet ići vidjeti kako moje berlinske frendice komentiraju promjene u Siriji i novonastalu situaciju i mjere oko sirijskih migranata. Čekalo me iznenađenje, oba računa su ugašena, odnosno napustile su x mrežu.
Tek kod treće starije bivše piratice sam našao objašnjenje, ekipa iz Ljevice i Zelenih se masovno u jednom danu prebacila na meni do jučer nepoznatu bsky mrežu. Ona se dvoumi jer joj vršnjakinje i po bolnicama doslovno provode zadnje dane tipkajući na svoj twitter, a i ona se osjeća slaba za novi početak, a bez društvenih mreža sama i bolesna ne može. Googlao sam, decentralizirana platforma kakav je prije Muska uglavnom bio i twitter, a osnovao ju je jedan od originalnih suosnivača twittera, koji je u doba njegove najveće popularnosti otišao jer nisu zadovoljeni njegovi standardi demokratičnosti i zaštite privatnosti. Epilog: gdje svi Turci/Turkinje i mali Mujica, pisat ću i na njemačkom i na hrvatskom, na toj me mreži već dočekala i postala mi prva, zasad i jedina pratiteljica vojvođanka Jelena Jovanović, sad već legendarna prva piratica s prostora bivše države :D.
bsky.app
NJIHOVI LJUDI
zemlja2.blog.hr
NJIHOVI LJUDI
O kućnim ljubimcima napisano je gotovo sve.
Na našim prostorima.ljubimci mogu biti zlatne ribice, ptice, papigice, zamorci, kornjaćice , zečevi itd. pa sve do gmazova.
Ipak najučestaliji kućni ljubimci su psi i mačke.
S njima je najjednostavnija interakcija,a pogotovo s psima.
Mačku nikad nisam imala za razliku od pasa.
Veliki sam zaljubljenik u pse.
Pas nije samo kućni ljubimac.
Pas je prijatelj, koji će razumjeti i kad ti je teško
pokušati te razvedriti,
Imamo pse o kojima brinemo “ dok nas smrt ne rastavi”, a psi imaju svoje ljude o kojima brinu.Mi smo
njima cijeli svemir.
Psi su i terapijski psi kod hendikepiranih, vodiči slijepih,
policijski i vojni psi, pomažu kod iskapanja unesrećenih,
traženja nestalih i još mnogo toga.
A sad nešto o čemu se malo piše.
Što u slučajevima, kada se njihovi ljudi ne mogu o njima više brinuti.
Razlozi mogu biti razni, kao na primjer dnevna šetnja, pogotovo kad njihov čovjek nema vrt.
Da, ima šetača pasa, ali to nije trajno rješenje.
Što onda?
Staviti psa u sklonište za nezbrinute životinje.
U Zagrebu je to Dumovec.
Neki će odlučiti ostaviti psa na ulici.
Udomitelj?
Za dobro rješenje morate imati sreću.
Mi smo je imali.
Našla se je rođakinja,plemenitu ljubiteljicu životinja, posebice pasa, a sa odličnim uslovima, uključujući vrt i
voljom da udomi peseka.
Tako je naša mala pikulica promijenila dom.
Patila je, ali je na kraju prihvatila promjenu.
Savjet: Nemojte u poodmaklim godinam udomljavati
štene.
A ja puštam suzu i suzicu.
i
09
pon
12/24
2. Memorijal Artura Jonaka von Freyenwalda
gogame.blog.hr
2. Memorijal Artura Jonaka von Freyenwalda
UDRUŽENJE OBRTNIKA POREČ
30. 11. 2024.
Potvrđuje se nova tradicija; tradiionalni go turnir Jonakov memorial u Poreču. Odigran je 2. Artur Jonak von Freyenwald Memorial Go Turnir u Poreču 30. studenoga 2024.
Igralo se u Udruženju obrtnika Poreč. Mcmahon sistemom u tri kola je sudjelovalo 18 natjecatelja. Partije su igrane ravnopravno uz komi 6,5 poena sa 40 minuta po igraču i byoyomi 3x30 sekundi.
Rejting klasa turnira je B.
Pogledajmo završnu tablicu sa rezultatima. Mj. Ime Prezime Kat FRŽ Klub MMS SOS SOSOS DC 1.k 2.k 3.kAkiko Kezuka 4d JP Toch 31 88 269 0 7+b 5+w 2+wStjepan Medak 4d HR Vrba 30 91 262 0 3+b 4+w 1-bKarlo Vlahović 1d HR VGor 30 87 270 0 2-w 8+w 5+bOliver Skočić 1d HR GKIN 30 87 268 0 8+b 2-b 6+wJakov Sičić 3k HR VGor 29 90 263 0 6+b 1-b 3-wRadovan Golja 1d SI Ljub 29 88 265 1 5-w 7+b 4-bBorut Zaplotnik 2k SI Ljub 29 88 265 0 1-w 6-w 8+bTonka Žderić 2k HR Zagr 28 89 262 0 4-w 3-b 7-wDalibor Čotar 4k SI Seza 28 77 238 0 11+w 10-w 12+bDavide Bertok 6k IT Trie 27 78 237 0 12+w 9+b 11+bTomo Krajina 5k HR Pore 26 79 236 0 9-b 12+b 10-wVlado Maružin 6k HR Pula 24 81 234 0 10-b 11-w 9-wDanijel Procek 9k HR VGrd 24 48 159 0 15+b 14+w 16+wJudita Sičić 15k HR VGor 17 52 141 0 17+b 13-b 18+wIgor Žeželj 15k HR Pore 16 53 149 0 13-w 16-w 17+bTina Smajić 17k HR Pore 15 54 147 0 18+w 15+b 13-bIrena Derenčin 16k HR GKIN 14 47 151 0 14-w 18-b 15-wDanijel Turkan 17k HR Pore 14 46 153 0 16-b 17+w 14-b Turnir je osvojila Aikiko Kezuka 4. dan iz Japana. Pobjednicom je postala pobjedom u zadnjen kolu protiv izravnog konkurenta Stjepana Medaka 4. dan iz Zagreba. Stjepanu ostade drugo mjesto. Karlo Vlahović 1. dan iz Velike Gorice je treći sa slabijim sos-bodovima od Stjepana. Sa istim mcmahon- i sos-bodovima, a malo slabijim sosos-bodovima od Karla, četvrti je Oliver Skočić 1. dan iz Zagreba. Toliko o hrvatskim dan igračima na turniru.
Najuspješniji kyu-igrač turnira je Jakov Sičić 3. kyu iz Velike Gorice.
Rezultati su obrađeni u EGD-i. Evo novoga stanja rejtinga hrvatskih predstavnika sa turnira. Mj. HRr. Prezime Ime Klub Kat Rejt +/- Tur Rej.kat 2. 2. Medak Stjepan Vrba 4d 2414 -2 235 4.dan 3. 14. Vlahović Karlo VGor 1d 2087 +6 190 1.dan 4. 12. Skočić Oliver GKIN 1d 2119 +8 88 1.dan 5. 23. Sičić Jakov VGor 3k 1815 +14 110 3.kyu 8. 21. Žderić Tonka Zagr 2k 1846 -13 91 3.kyu11. 27. Krajina Tomo Pore 5k 1551 -7 17 5.kyu 12. 29. Maružin Vlado Pula 6k 1443 -25 11 7.kyu13. 30. Procek Danijel VGrd 9k 1292 +15 81 8.kyu 14. 37. Sičić Judita VGor 15k 682 +39 67 14.kyu15. 39. Žeželj Igor Pore 15k 584 -5 9 15.kyu 16. 41. Smajić Tina Pore 17k 448 +69 7 17.kyu17. 42. Derenčin Irena GKIN 16k 445 -63 42 17.kyu18. 43. Turkan Danijel Pore 17k 398 -6 7 17.kyuNapreduje Judita Sičić u 14. kyu. Bravo Judita!
Slijedi Prvenstvo Hrvatske za mlade.
bl. Mufadenu
Sve što jeste
thelightoftheuniverse.blog.hr
Kaže mi - sve što jeste to proizlazi iz vašeg srca. Vaša duša govori kroz srce. Vaša duša se manifestira u vidljivom svijetu kroz srce. Vaše akcije i rezultat akcija, samo su produkt manifestacije kroz vaše srce. Vi ste ono što je vaše srce.
Frontmen
zeljkinkutak.blog.hr
Naslov: Frontmen
Autor: Inna Moore
Izdavač: Fokus
Rujan 2024. godine
284 stranica
"Srce ne bira."
Na Badnjak, Dean pjevač grupe Angel's Drops, u publici ugleda djevojku svojih snova, ona je TA za koju piše pjesme. Ni ona ne ostaje ravnodušna prema njemu. Cijelu večer pjeva samo za nju, oboje gledajući se cijelo vrijeme u oči.
"Ljubavi koje počnu jednim pogledom, iz jedne pjesme, nemoguće je ugušiti ili zaboraviti. Kad se čovjek zaljubi, nema tih prepreka koje mu mogu uskratiti ono što mu treba za život. A njemu trebaš ti."
Odlična radnja, ali me pojedini likovi toliko živcirali svojim ponašanjem, pogotovo Ruth. Glumljenje nemoćnosti i ponašanje balavice mi nikako nije sjelo. Ok, mlada je curka, život je još pred njom, ali nisi nesposobna i invalid da ne možeš sama ništa napraviti. Ne razumijem kako je mogla rođenu sestru tako iskoristiti i izdati bez imalo grižnje savjesti. Sestra se uvijek brinula i pazila na nju od malena.
"Onda imate sreće, kažu da najljepše stihove skladaju oni slomljena srca. "
Riley tako dobra duša, a tako naivna. Vlastita sestru ju iskorištava do iznemoglosti. Sve je na njezinoj grbači: briga o ocu u domu, briga o kući, briga o sestri, posao, plaćanje režija i nabavka namirnica. Oduvijek je zaluđena grupom Andel's Drops, pogotovo pjevačem. Koliko je samo sanjala da ga upoznaje, ali i nešto više. To badnje večer na koncertu, bilo je najbolje u njezinom životu.
"Daljina između nas
mjeri se u miljama
dok stojiš tu
na mojim usnama.
Gledaj me
kako te volim bez uspjeha
dok nam se sreća
smije iz prikrajka."
Inna piše takve knjige koje u meni uvijek izazovu vrtlog emocija. Od ljutnje, tuge, emapatije do zaljubljenosti, dragosti i sreće. Knjige koje ne ispuštam iz ruku, čitam ih u dahu. Tako je naravno bilo i sa ovom. Ne moram ni napomenuti da ju od svega srca preporučujem.
Za sve one koji su u tami ili sijeni nečega...
zavescak.blog.hr
Jednom kada naučite da brinete o sebi s ljubavlju, svi oko vas će osjetiti ljepotu te promjene.
Jer kad ste vi ispunjeni, vaše davanje postaje obilje, a vaša prisutnost dar.
Krenite od sebe.
-J.Collins
Kad te na putu stisne...
nachtfresser.blog.hr
WC opet poskupljuje
Transparentan WC
Otkako su mala i velika nužda u zemljama EU na autoputovima i kolodvorima "privatizirane" bezobrazluku nema kraja. Najveći nuditelj usluga, koji se kod nas srećom još nije probio na tržištu, za svoje automatizirane toalete, koji rade 24 sata, traži sad već 1,50 eura za jednokratno ulaženje, makar to samo bilo samo osvježenje vodom nakon noćne vožnje. Reagirale su samo organizacije mladih političkih partija, najprije socijaldemokrata, slijedili su ih ostali, mada je to mladima, uvjerio sam se na maturalcima, najmanji problem. Sjećam se kad su se tek ti WC monstrumi s fizičkim preprekama pojavili, kako je jedna od mojih prvih generacija, vješto, uz uzajamnu solidarnost i pomaganje svladavala te prepreke. Ili kasnije, pri noćnom dolasku u Berlin, na autobusnom stajalištu je bio samo jedan običan WC na pomična vrata, trebalo je ubaciti kovanicu od 0,50 eura, prvo je jedna učenica to napravila i obavila svoje, dvojica kršnih momaka nisu dopustili zatvaranje vrata, dok se ekipa nije izredala poluotvorenih vrata, i neke cure, ne samo dečki, dok jedna nije inzistirala, pustite vrata, ja ću platiti, ubacila je kovanicu i vidi vraga, vrata se nisu otvorila, poludjela je. Najjači dečko u razredu je kavalirski ubacio drugu kovanicu, ova svoju nije mogla prežaliti, i otvorio se WC. Poslije je dečko konstatirao, da bi oni našli načina razvaliti vrata, da je i ovu kovanicu "progutalo". Za razliku od mladih koji kad ih pritisne reagiraju, stariji šute i disciplinirano trpe sve ucjene i sve veće bezobrazluke, ne samo s toaletima, najaktualniji slučaj je s cijenama na adventskim sajmovima, koje bi očito komotno mogle biti i više, ništa se ne bi promijenilo.
O Japanu su na svojim blogovima ovdje pisali Teuta i Morski, Teuta nas je nedavno jednim videom podsjetila, dok je to na svom wordpress blogu napravila blogerica ovdje poznata kao Ani ram. Ona je duže boravila pa je mogla temeljitije pisati o sitnicama koje život znače pa i temi koju sam ovdje načeo. Njoj se kao mami svidjelo što ne mora za kćerku na dječjim igralištima tražiti grmlje, kad mjehur proradi, čist WC je svugdje na raspolaganju. Inače svi javni WC-i su besplatni i besprijekorno čisti, Wenders, svježi zasluženi dobitnik europske nagrade za životno djelo, je u svom zadnjem filmu opisao svakodnevnicu WC čistača u Tokiju (Perfect Days- ja bih dodao, ne samo dani nego i film), tu je i mene oduševio s prikazom prozirnog javnog klozeta i načina funkcioniranja (drugi link gore). Sad se postavlja pitanje, i Japanci imaju demokraciju i kapitalizam, kako kod njih mokrenje i kakanje mogu biti besplatni u urednim prostorima, dok je u EU "iz nužde" sve skuplje, to bi za sobom vuklo druga pitanja, npr. obnove nakon čestih potresa, pa nećemo širiti temu...
Kada odem od tebe
bijele-pahulje.blog.hr
Rekla mi je samo da će otići,
rekla nije kad, sad ili za dan dva,
možda ni tad, čeka oluju,
sa sjevera da puhne,
da je ponese rijeka ka utoci,
jer sve rijeka što ponese,
ne vraća se više izvoru svome.
Još mi je rekla da će ponijeti sve,
svaku našu sitnicu i krpicu,
da neće ostavljati nikakve uspomene,
nemoj me žaliti, a nemoj ni sebe,
umor mojim tijelom vlada,
ostaviit ću jedino odškrinuta vrata,
samo si mi ti u životu bio nada.
Ako budeš i dalje pisao,
nemoj tužne pjesme o meni,
nisam je bila cvijeće, griješila sam,
griješila mnogo, malo manje nego ti,
kad me rijeka ponese utoku svome,
ti baci jedan buket crvenih ruža nek me prate,
na kamenu napiši epitaf, da me pamtiš.
08
ned
12/24
IVAN BUNJIN
starrynight2022.blog.hr
"SUNČANICA
Posle ručka izašli su iz sjajno rasvetljene i vruće trpezarije na palubu i stali pored ograde. Ona je zatvorila oči, stavila nadlanicu na obraz i počela da se smeje neusiljeno i zavodljivo. Ta mala ženica očaravala je svim svojim bićem. Ona reče:
- Izgleda da sam pijana... Odakle se stvoriste? Pre tri sata nisam ni slutila da postojite. Čak ne znam ni gde ste se ukrcali. U Samari? Ali to je svejedno... Da li se to meni vrti u glavi ili brod zaokreće?
Pred njima je bila tama prošarana svetlima. Iz nje je duvao jak ali mekan vetar, svetla su bežala ustranu; kao što to čine parobrodi na Volgi, brod je oštro skretao i približavao se malom pristaništu.
Poručnik je uzeo njenu ruku i prineo je usnama. Ruka je bila mala i jaka, mirisala je po suncu. Pri pomisli kako ona verovatno izgleda ispod te lagane platnene haljine, čvrsta i tamnoputa posle čitavog meseca ležanja pod južnim suncem na vrućem morskom pesku, srce mu se sa blaženstvom i nekim pritajenim strahom stezalo (Ona je rekla da putuje iz Anape). Poručnik izusti:
- Da siđemo...
- Kuda? - upita ona začuđeno.
- Na ovo pristanište.
- Zašto?
On prećuta. Ona opet stavi nadlanicu na užareni obraz.
- Vi ste poludeli...
- Da siđemo, - ponovi on tupo, preklinjem vas...
- Ah, radite šta hoćete, reče ona, okrenuvši se od njega.
Parobrod u zamahu meko udari o slabo osvetljeno pristanište i oni zamalo da ne padoše jedno po drugom. Iznad njihovih glava prelete kraj konopa, zatim trzaj nazad, sa šumom uzavre voda, zagrmi mostić... Poručnik potrča po stvari.
Za jedan minut prošli su kroz usnulu poslovnicu, zagazili do gležnjeva u pesak i ćutke se smestili u prašnjavu kočiju. Blaga nizbrdica između retkih i nakrivljenih fenjera, mekana od prašine, učini im se beskonačna. Ali evo, uspeli su se i zagrmeli po kaldrmi. Tu je neki trg, razna nadleštva, vatrogasni toranj, toplina i noćni mirisi sreske varošice u leto... Fijaker se zaustavi pred osvetljenim ulazom iza čijih se otvorenih vrata strmo uzdizahu stare drvene stepenice. Stari, neobrijan stuga u crvenkastoj košulji i dugačkom kaputu mrzovoljno uze stvari i svojim razgaženim stopalima pođe napred. Uđoše u veliku, užasno sparnu sobu koja se preko dana usijala od sunca, sa belim, spuštenim zavesama na prozorima i dvema neupaljenim svećama na stoliću pod ogledalom. Kad uđoše i čim sluga zatvori vrata odlazeći, poručnik joj, kao van sebe, jurnu u zagrljaj. Celog života sećali su se poljupca koji ih je skoro ugušio: tako nešto nijedno od njih ne dožive u svom kasnijem životu.
U deset sati idućeg jutra, sunčanog, vrućeg, sretnog, punog crkvene zvonjave, pijačne dreke na trgu pred svratištem, mirisa sena, katrana i svega onog složenog i mirisnog čime odiše sreski gradić, ona, majušna ženica bez imena (svoje ime nije ni otkrila, u šali se nazivala prekrasnom neznankom), otišla je. Spavali su malo, ali ujutro, kad je izašla iza paravana pored kreveta, za pet minuta se oprala i obukla i bila je sveža kao da joj je sedamnaest godina. Da li se stidela? Ne, nije, vrlo malo. Kao i ranije, bila je neusiljena, vesela i već razborita.
- Ne, ne, dragi - odgovori ona na njegovu molbu da i dalje zajedno putuju: - ne, vi morate ostati do sledećeg parobroda. Kad bismo putovali zajedno, sve bi se pokvarilo. To bi za mene bilo neugodno. Dajem vam časnu reč da ja nisam onakva kako bi vi mogli da mislite o meni. Nikad nešto ovako slično nije mi se desilo i nikada mi se više neće desiti. Za mene je ovo kao da me obavila neka tama... Ili, bolje rečeno, kao da nas je oboje uhvatilo nešto poput sunčanice...
Poručnik se s nekom lakoćom saglasi s njom. U lakom i sretnom raspoloženju odveze je do pristaništa, upravo pred polazak crvenkastog »Samoleta«. Poljubi je pred svima na palubi i jedva uspe da iskoči na mostić koga su već povlačili.
Isto tako raspoložen, lako i bezbrižno, on se vrati u gostionicu. Ali se ipak nešto već izmenilo. Soba mu se pričini sasvim drukčija nego kad je ona bila u njoj. Još je bila puna nje - i prazna. Čudno je to bilo! Još je mirisala njenom dobrom engleskom kolonjskom vodom, na poslužavniku je još stajala njena poluprazna šolja, a nje više nije bilo... Odjednom se poručnikovo srce steže tako nežno da je morao užurbano da zapali i da prošeta nekoliko puta gore dole po sobi.
- Čudan doživljaj! - reče on naglas, smejući se i oseti kako mu na oči naviru suze. - »Dajem vam časnu reč da ja nisam onakva kako bi vi mogli da pomislite...« I već je otišla...
Paravan je bio odmaknut, krevet još nepospremljen. I on oseti da jednostavno nema snage da sada gleda na taj krevet. Ogradi ga paravanom, zatvori prozore da ne bi slušao pijačnu vrevu i škripanje točkova, spusti bele mehuraste zavese, sede na divan... Da, ovo je kraj »putnog doživljaja«! Otišla je - i sad je već daleko. Sigurno sedi u belom staklenom salonu ili na palubi i gleda ogromnu i sjajnu površinu reke pod suncem, splavove u sretanju, žute sprudove, sjajnu daljinu vode i neba, sav onaj beskrajni prostor Volge... I zbogom, već zauvek, zasvagda... Jer gde bi mogli da se sretnu? - »Ne mo- gu ja, pomisli on, ne mogu ja bez razloga da dođem u taj grad gde je njen muž, gde je njena trogodišnja devojčica, uopšte njena cela porodica i njen svakodnevni život!« - Njemu se taj grad pričinjavao kao nešto naročito, zabranjen. Pomisli da će ona u njemu živeti svojim usamljenim životom, možda će ga se često sećati, njega i njihovog slučajnog, kratkotrajnog susreta, a on nju nikad više neće videti. Ova ga je pomisao zapanjila i začudila. Ne, to ne može biti! To bi bilo isuviše grubo, neistinito i neprirodno! - I on oseti takav bol i toliku suvišnost svog daljeg života bez nje, da ga obuze užas i očajanje.
- Koji mi je đavo! - pomisli, diže se i poče da hoda po sobi nastojeći da ne gleda na krevet iza paravana. - Pa šta je to zapravo sa mnom? Čini mi se da mi to nije prvi put, ali eto... Šta ona ima nešto naročito u sebi i šta se to ustvari dogodilo? Stvarno, kao da je po sredi sunčanica! A kako ću ja da provedem ceo dan bez nje u ovoj rupčagi?
Ona mu je sva još bila u sećanju, sa svim njenim najsitnijim osobinama. Pamtio je miris njene opaljene puti i njene platnene haljine, njeno čvrsto telo, njen živi, neusiljeni i veseli glas... Osećaj skoro preživelih uživanja u njenoj ženskoj lepoti bio je još sasvim živ. Ali sada je preovladalo drugo, posve novo osećanje - neko čudnovato neshvatljivo osećanje, koje se uopšte nije javljalo dok su bili zajedno. Osećanje koje on sebi nije mogao da pretstavi kad se s njom upoznao, kad je sinoć sklapao poznanstvo za koje je mislio da će doneti samo zabavu. O tom novom osećanju on joj sada nije mogao ništa da kaže! - Ali, što je važno, pomisli on, to ja njoj više nikada neću moći da kažem! Šta da radim, kako ću preživeti ovaj beskonačni dan, u ovim uspomenama, s ovom neotklonjivom patnjom, u ovoj varošici koju je i bog zaboravio iznad sjajne Volge po kojoj je ona plovila u crvenkastom parobrodu!
Treba se spasavati, nečim se zaokupiti, skrenuti pažnju na nešto drugo, negde otići. On odlučno natuče kapu, uze štap, brzo pređe prazan hodnik zveckajući mamuzama i strča niz strme stepenice na izlaz... Ali gde da krene? Kod ulaza je stajala kočija. Mladi kočijaš u dobro skrojenom kaftanu mirno je pušio cigaretu. Poručnik ga pogleda rastrešeno i s čuđenjem: kako je moguće tako mirno sedeti na boku, pušiti i uopšte biti miran, bezbrižan i ravnodušan? - »Sigurno sam jedini ja tako neverovatno nesrećan u celoj ovoj varošici«, pomisli idući prema trgu.
Pijaca se već praznila. On je bez ikakvog razloga hodao po svežem đubretu između kola i taljiga s krastavcima, između novih zemljanih sudova i činija. Žene koje su sedele na zemlji pozivale su ga u jedan glas, uzimale suđe u ruke, lupale i zvonile po njemu prstima, pokazujući time kako je dobro. Seljaci su mu se derali u uši: - »Evo krastavaca prve klase, vaše blagorođe!«- Sve je to bilo toliko glupo i besmisleno da je on pobegao sa pijace. Pošao je u sabornu crkvu gde su već pojali glasno, radosno i odrešito, sa osećanjem ispunjene dužnosti. Posle je dugo hodao kružeći po malom, vrućem i zapuštenom vrtiću iznad provalije nad svetlo-čeličnim i ogromnim prostranstvom reke... Epolete i dugmad na njegovoj bluzi toliko su se zagrejali da ih se nije mogao dotaći. Kapa mu je iznutra bila mokra od znoja, a lice mu je plamtelo... On se vrati u gostionicu. Sa uživanjem uđe u veliku, praznu trpezariju u prizemlju, sa uživanjem skinu kapu, sede za sto kraj otvorenog prozora kroz koji ga je zapljuskivala jara, ali je ipak dolazio svež vazduh. Zatim poruči hladnu čorbu sa ledom... Sve je bilo dobro, u svemu je bila neizmerna sreća, velika radost, čak i na ovoj žegi i u svim pijačnim mirisima, u celoj ovoj nepoznatoj varošici i u ovom starom sreskom svratištu bila je ona, ova radost, a zajedno s tim srce mu se cepalo. Popio je nekoliko čašica rakije zalažući kiselim krastavcima sa mirođijama i osećajući da bi sutra umro bez ikakvog razmišljanja, samo kad bi je nekim čudom mogao da vrati i provede s njom još jedan današnji dan, da joj kaže, samo da joj kaže i da je uveri sa koliko je patnje i ushićenja voli... Zašto uveravati? Zašto ubeđivati? On nije znao zašto, ali je to bilo potrebnije i od samog života.
- Sasvim su mi popustili živci! - reče i natoči petu čašicu rakije.
Odgurnu od sebe ledenu čorbu, zatraži crnu kafu i poče da puši razmišljajući s naporom; šta treba sad da radi, kako da se reši ove iznenadne i neočekivane ljubavi? Ali rešiti se nje - bilo je nemoguće - on je to jasno osećao.
On se odjednom brzo diže, uze kapu i štap i zapitavši gde je pošta, brzo pođe tamo. U glavi je već imao gotovu rečenicu za depešu: »Odsad je sav moj život, zauvek, do groba vaš, u vašoj vlasti«. Ali kad stiže do kuće sa debelim zidovima u kojoj je bila pošta i telegraf, stade užasnut: znao je grad u kome ona živi, znao je da ima muža i trogodišnju kćerkicu, ali nije joj znao ni prezimena ni imena!
. . .“
Ivan Bunjin, SUNČANICA (početak priče)
moja knjiga, Bunjinove priče
jedan krasan valcer
Ivan Bunjin, prvi ruski nobelovac za književnost: "Ivan Bunjin je za Nobelove nagradu prvi put nominiran još 1922. (kandidirao ga je Romain Rolland), no 1923. nagradu je dobio irski pjesnik William Butler Yeats. Sljedećih godina ruski pisci-emigranti kandidirali su i dalje Bunjina, i on je na kraju dobio nagradu 10. 11. 1933."
I nekoliko slika žena bile su na UPSET festivalu
inspirationsart.blog.hr
Prvi put sam ove godine stavila nekoliko slika na UPSET FESTIVAL koji je poseban zbog ljudi koji sa svojim posebnostima sudjeluju u ovom festivalu. Moje slike su bile žene u različitim stanjima, Zapravo stanja.
Možete vidjeti dio ovdje.
https://www.facebook.com/upsetartfest/
Rođendani
fragmenti2.blog.hr
Znate li vi je l' Giboni ovo pjeva - Jednu svijeću, ljubavi, zapali za mene...,ili pjeva - Jednu svijeću ljubavi zapali za mene...?
Aj, kakogod, nije ni bitno. K'o i godine, i zlato, pa i rođendani. Dosade i oni više; znam to - točno dođe čovjeku nekad da si prosvira glavu... sam' da ima pištolj.
A nema ga... jer - il' ga uopće nije ni imao, il' ga je u akciji 'Vratite oružje' predao u PU (nekoj već)... pa ga onda zahebalo.
A ja svome (rođendanu, je li) nikada i nisam pridavala baš neku veliku pažnju. Uglavnom sam samo čekala da prođe. Lako moguće da je to zbog traume koju vučem još iz školskih dana.
Znate ono kad na svoj rođendan morate u školu ponijeti slatkiše za počastiti djecu, a i učitelje.
Takav je red bio 
Pa dok vas klinci skoro pregaze i pootimaju vam sve iz ruku, nastavnici vas, pak, nerijetko i odbiju jer oni ne jedu slatko... a vi jako tiho pričate
Pa dok netko pojasni to o rođendanu... ma, u zemlju propasti!
Taj dan se onda obično gledalo ne ići u školu :I
Jedino što nikad nije prolazilo :))
I sad ne znam kakvo je to prokletstvo da ja toliko tuđih rođendana pamtim.
Ozbiljno.
I ne samo to. Slabo pamtim ljude, al' sjetim se u pola noći što je rekao netko prije nego je uskočio sam sebi u usta... Pamtim povijesna zbivanja, al' ne pamtim datume istih.. a datume rođenja ljudi koji mi ništa ne znače nikako preskočiti. Dok bih svoj mogla bez problema.
Doduše, ne pamtim toliko one koji se stalno oglašavaju na sva zvona, nego više neka usput uhom ulovljena... al' poslije ih više nikako zaboraviti.
Pa tako, pored Njegovog, kojeg pamtim već godinama, iako se isto toliko godina nismo ni čuli ni vidjeli, pamtim još neke rođendane ljudi koji su jako, jako brzo prošli kroz moj život, a znam i mnoge s bloga. Pa tako znam da bi u iduću nedjelju Kupus slavio da je s nama, a sada jedino s jednim mladim čovjekom kojeg također nema već nekoliko godina...
Mayday, koja nas je nažalost također napustila, sjetila sam se prošle nedjelje. Jednom prilikom je Neverinu rekla da rođendan mogu zajedno proslaviti... i eto onda...
Naporno, brate, to kad te tuđi rođendani salijeću... al' okej... najmanje što mogu napraviti je svaki put poželjeti im puno sreće, pa to i napravim.
Pa 'primilo' se ili ne... ipak je uvijek puno bolje sjetiti se nekoga dok je još uvijek živ.
Miki u velikom poslu
sakurra.blog.hr
S obzirom da ću ovih dana biti dosta zaokupljena svakakvim obvezama odlučila sam vam pokazati našu Mikicu koja mrzi ili silno obožava papirnate ručnike. U svakom slučaju skrivamo pred njom sve što je papirnato hihihi...
Da sam pjesnik
najljepsapoglavljaotuzi.blog.hr
Objavljujem novu pjesmu, koja će zajedno s pjesmom "Noć prokletih ljubavnika" koju sam na blogu objavio prekjučer, činiti dio
moje prve zbirke poezije.
DA SAM PJESNIK
Stihove bih pisao krvlju, samo da sam pjesnik;
Stihove bih pisao krvlju - svaku riječ, svaki zarez, svaki uskličnik!
Stihove bih pisao krvlju, samo da sam pjesnik;
Stihove bih pisao krvlju - svaki sat, svaki dan, čitavi vijek!
Stihove bih pisao krvlju, samo da sam pjesnik.
Nije posljednji pozdrav
lilianke789.blog.hr
Na naslovnici piše 'posljednji pozdrav blogerici @Mayday'.
Odbijam slati , ikad više u životu, neke posljednje pozdrave,
ne priznajem rastanak zauvijek,
priznajem samo smrt tijela, ali to je jedino što smrt je,
no nije i nestanak duha (nazovi kako hoćeš, možeš, znaš, moraš, trebaš ...)
Blogeri dragi,
i dalje to mislim, i dalje to osjećam istinitim u svome biću,
i zato ne šaljem nikakav posljednji pozdrav.
Pozdrav da.
Vidimo se draga, srest ćemo se opet, budu li naše duše tako željele, što će ih spriječiti?
@Mayday mi je bila baš baš draga,
jako me ražalostila vijest o smrti.
Iznenadila.
Ono što je najbolje,
na dan kad sam čula vijest, koji sat prije,
sjetila sam se nje,
Mayday, mayday, kako neobično zvati se kao poziv u pomoć,
i pitala sam se tko zna piše li još.
Jer mene ovdje nije bilo dobrih pola godine....
pomalo su mi konci počeli iz ruku ispadati...
fokus mi je sasvim, sasvim drugdje...
i onda takva vijest.
I na poslu jedan kolega, dragi uvrnuti kolega,
frend mog pokojnog muža,
pamtim brdo anegdota njihovih,
i on je na odlasku,
a i stalno su mi na pameti smrti još nekih kolega i frendova...
pa moj tata,
i da
moj muž,
njihova mjesta nikada se ne popunjavaju,
te situacije nikada se ne popravljaju
i onda netko tamo pita...
što vam može ukrasti Božić?
Smrt krade Božić, a @Ypsilonka dobro kaže da je Božić stanje duha.
A ta nedostajanja, te žalosti, ne dopuštaju tvom srcu stopostotno radovanje, stopostotno puštanje...
srce krvari, ne možeš ga spriječiti.
Radovanjem gradiš novo, nove korake, nove odnose,
ali popravka staroga nema,
nema uzmaka.
Staro bolno i novo prožeto nadom žive paralelno.
I tako,
sada se ne može drugo nego - pusa na Onu stranu mojoj dragoj @May!
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr