Sve kategorije po listama

*Bratija

moody.blog.hr

Nakon verbalne eskapade B(r)atine ŽvalAVog, promašeno "izvinjenje ministarstva dez-informisanja" je po sadržaju još gore od predmetne nebuloze i mokrih snova o eSeSvetu, a u kojem se žali "zbog interpretacije" a ne zbog izrečenog.


SS Apologeti, trolovi i botovi ga promptno brane:
"Republika Hrvatska u današnjim grancima je lažna država. Komunistička tvorevina sa proizvoljno povučenim granicama bez ikakve istorijske utemeljenosti. Te granice republika su pod prisilom diktatorskog režima Josipa Broza morale da se poštuju u SFRJ. A nalaze Badinterove Komisije su potvrdili takođe komunisti - Milošević je kominternin đak i za njega je Jugoislavija bila svetinja ... Jedine nesporne granice na području bivše SFRJ su crnogorske koja je u istim granicama i ušla u zajednicu! Suština raspada SFRJ po titovim granicama je osveta Nemačke Srbiji za dva svetska rata. Nemačka je želela da se Srbija rastoči. Zato je EU priznala AVNOJ. Inače, iz istog razloga (osveta Rusiji) EU je priznala i raspad SSSR gde su granice unutar Saveza pravljene PO APSOLUTNO ISTOM kriterijumu kao i u SFRJ - potezom pera bez ikakvog osvrtanja na istorijsko, etničko i versko stanje ...

Ukratko ... Hrvatska državnost je sporna u svim segmentima a prva SUVERENA vlast koja dođe na čelo Srbije će da pokrene pitanje LAŽNE HRVATSKE DRŽAVE!

Inače, zato se želi Balkan u EU - da Srbija ne bi mogla da reši srpsko pitanje ... Komunisti su okupirali i rastočili Srbiju. Komunizam je prošao. Srbija je i dalje tu ... Srbija će vratiti svoje, to vam je zagarantovano ... kad ... tad ...!"

Cijelo vrijeme ukazujem kako nema razlike u narativu ovdašnjih kremaljskih ljubitelja "srpskog & ruZZkog sveta" , Poopija i junaka iz Banjske, čiji rasplet i kataklizma & uobrazilja i opsesija doživljavaju ( u konačnici ) istu sudbinu.


Slike iz Donbassa to i potvrđuju
photo via @ODJEK

Nič ni nemogoče

modrinaneba.blog.hr

Zavedam se, da nič ni nemogoče.
Obstajajo besede, občutki in čustva.
Vedno obstajaš - Ti

Foto: Pim.Grace (dovoljenje avtorja)

sjet(im)na

ehsaznala.blog.hr

ponekad u hladno mokro jutro poput ovoga
osjetim kako se pružiš prema meni
nestvaran
izroniš iz te neke tvoje dimenzije
i posegneš meko i sasvim jednostavno
lahor takne pramen kose
poljubi ono poznato mjesto između obrva

i šutimo tako nas dvoje mirno i bestjelesno
ćutimo jednost
praznina me budi uvijek iznova
nema katarze a ni osude
davno je zaboravljen taj kod
rumora kišnih kapi na balkonu
i mojim obrazima

Crvene jabuke

modrinaneba.blog.hr

U danima....

taango.blog.hr

Kupovina u vrijeme trubila

nachtfresser.blog.hr

Idemo u dućan, danas je bal penzića, valja spiskati ono što je Plenki udijelio, a panika, nestalo slatkog u kući. Auto je sinoć parkiran u vražju mater daleko, blizu psećeg igrališta i groblja na Kozali.



Napravili smo popis, Jin i ja čekamo drugaricu ispred dućana, Ja se smješkam gledajući vreću s krumpirom ženske koja čeka taksi, leži u donjem dijelu kolica, koliko puta sam samo zaboravio ili bakse piva dok sam još trošio ili isto krumpir, dođeš doma, a ono nešto fali.
Netko izuzetno srdačno prilazi, aha, čestitam, čuo sam da je primljena na posao u najelitnijoj gimnaziji, kažem da sam komentirao da je najbolji izbor, veli naravno da jesam. Šta se radi, direktno odgovara, čuli ste za "das Experiment", kažem naravno, aktualno, kad ljudima daš malo vlasti...Zapričali se iako uz kolica, u rukama drži dvadeset jaja. Ona cura otvara vrata taksija za ući, a onda trči nazad po krumpir.



Opraštamo se, nedugo zatim stiže drugarica, prepričavam joj susret, ona kao bivša profesorica te gimnazije komentira da ona ne bi obrađivala, nego radila eksperiment, znam, zato je bolje što ne radimo, pritvor bi nam visio nad glavom, tko bi u vrijeme vladavine prosječnih roditelja išta mogao razumjeti, a pedagozi, psiholozi i ravnatelji su nemoćni. Dovoljno je hrabro i raditi nastavu po ovom filmu.
Nasmijava me naljepnica na parkiranom auto, u zemlji živčanih, u kojoj nitko ništa ne čita, teško će postići efekt.

Korak po korak

modrinaneba.blog.hr

Ne trudim se biti človek, ki nikoli ne pade.
Sem samo človek, ki kljub svoji bolečini in joku
vstanem, poberem koščke svoje razbitne in grem
korak po korak naprej.
To je edina pot, težka a edina

Foto: Leonardo Della Vega (dovoljenje autorja)

6 dana do Božića

kockavica.blog.hr

Lako je druge optuživati
za vlastite misaone procese.
Kao da svi mi ne nosimo gaće,
i ne rijetko skrivamo njihovu boju.
(vidjeti slikovni prikaz)

To se zove projekcija.
O tome će vas više informirati
stručna suradnica Annaboni.

Pojavile su se,
ne prvi put,
insinuacije o motivima
ovog znanstvenog istraživanja,
kao da čista,
nevina,
djetinja,
znanstvena znatiželja,
ne može biti dovoljna.

Pretpostavka je da takvi porivi
imaju korijen u ljubomori.

Svi bi htjeli biti predmet znanstvenog istraživanja.

Ima u tome mnogo benefita.
Utječe na jačanje ega,
liječi hendikepe,
ublažuje lakoću postojanja,
i omogućuje istraživanom subjektu širenje krila.

Stoga nas ljubomorni ispadi ne trebaju čuditi,
već ih istinski znanstvenik može shvatiti
jedino i isključivo kao laskanje
i pohvalu kvalitete rada.

Ističemo,
još jednom,
nema govora o kuhanju!
Ne raspolažemo nužnim kompetencijama,
te upućujemo sve zainteresirane
za kulinarska iskustva
na promjenu programa
Preporučujemo nositeljicu rozih gaća.

Zablude

samolagano.blog.hr

Sjećam se jednog slučajnog razgovora koji sam načula, ima tome više od 12-13 godina. Jedna očito ponosna baka govorila je nekim drugim bakama kako je njezin petogodišnji unuk jaaaako pametan.

"Da ga vidite kako se snalazi na računalu, sve zna!"
Da, bili su to rani dani računalne zablude, kada je vještina prstića i snalaženja na računalu značila genijalnost, barem u glavama njihovih obitelji.

To je samo jedna od zabluda koje su isprobavane na dječici.
Jasno, trebalo je pronaći sretne načine odgoja djece u novim vremenima. Bilo je očito da su mnoge od starih metoda bile isto tako velike zablude, ali otišlo se u druge krajnosti.

Malo po malo došla je 2025., uskoro će i njezina nasljednica, a mnoga djeca stavljena su u neprirodnu ulogu suodlučivanja o doista važnim stvarima, čak i u ulogu zapovjednika.

U potpunosti sam ZA to da se djeci daju njihova prava i da ih se sasluša, ali nisam za to:
- da ih se ne usmjerava u tome što je prihvatljivo, a što ne,
- da im se, kada je potrebno, ne kaže jasan i glasan NE,
- da ih se pušta da upadaju u razgovor odraslih - osim ako ne prepoznate
doista važnu djetetovu potrebu za razgovorom,
- da se tolerira izgovaranje uvreda bilo vršnjacima, bilo odraslima i da se
preko toga prelazi pod izlikom da je to "samo dijete".

Mnogi odrasli su kroz godine lagano pogubili kompase pa nije čudo da su ih pogubila i djeca, a neka od te djece postala su odrasli ljudi, roditelji ili pripadnici raznih zanimanja, između ostalog i odgojnih.

Bit će jako napeto vidjeti hoće li biti moguće pronaći umjerenost i pravu ulicu kojom treba voziti.

U ritmu tam-tam

modrinaneba.blog.hr

Včasih hodim v soncu, drugič v dežju.
Srečujem ljudi ki so kot utrinki,
nekateri močni, drugi šibki.
Le eno pravilo velja za vse:
Upanje umre zadnje in upanje je močno

Foto: moja osebno

Razgovor kratak s Đipitijem Čatom

radivjetra.blog.hr

Čat Đipiti: Što je smisao života?

Mariano Aureliano: Spojiti osnovnu svijest s duševnim elementom.

ČĐ: Što je duševni element?

MA: Bog u nama. Dakle, sve dobro, lijepo i istinito na nekoj razini postojanja, u mjeri u kojoj je to moguće za tu razinu.

ČĐ: A što je osnovna svijest?

MA: Svijest svemira, univerzuma, kakogod. Ona je u atomu, kamenu, biljci, kukcu, kurcu, gmazu, ptici, sisavcu itd. Ona je isto što i postojanje. Kao što se postojanje ne može zanijekati, tako se ne može ni osnovna svijest.

ČĐ: I kako se spajaju osnovna svijest i duševni element?

MA: Kroz trenje. Nikada kroz ugodu. Ugoda može biti nagrada ili odmor, ali ne i evolucija. Jednom je neki autor (Joseph Campbell?) rekao da ego duševnu evoluciju doživljava kao uvredu za uvredom. To znači: čitav je ovaj svijet, i cijeli naš život, prepariran (pripremljen ili opremljen) tako da uslužuje imperativ duševne evolucije. Pritom, upravo o našoj duševnoj evoluciji ovise duševne evolucije svih razina života ispod nas, dakle životinja i biljaka itd., što znači da ne smijemo zakazati, da moramo biti iznimno odgovorni prema tom svetom zadatku.

ČĐ: Kako su točno povezani pojmovi trenja i evolucije?

MA: Često se u tu svrhu koristi slika školjke bisernice koja stvara biser samo zbog iritacije morskoga pijeska. Naravno da bol i patnja sami po sebi ne moraju i često nisu evolutibilni, u današnje vrijeme gotovo da prevladavaju slučajevi kod kojih oni prije degradiraju osobnost nego što je prosvjetljuju, pa ipak, gledano kroz jedan puno širi rakurs, sama suština frustracije ili nezadovoljstva (a postoje svjetovi u univerzumu gdje je frustracija strukturalno i esencijalno nemoguća) ima za učinak buđenje osnovne svijesti prema svojoj polarnoj suprotnosti, dakle prema duševnom elementu. To znači da u konačnici nema frustracije, patnje, nepravde ni zločina koji neće imati svoju punu božansku kompenzaciju, jednoga dana, na razne načine, ovisno o modalitetu. Jednom sam negdje pročitao, i naravno da ne tvrdim da je to istinito, kako će duša, čija je jedna od osobnosti bila Adolf Hitler, u nekoj budućnosti biti uzvišeni Avatar, Bogosilaznik, upravo zbog enormne, kompleksne i nepredočive patnje kroz koju će ta duša morati proći zbog grijeha te jedne osobnosti. Dakle, u Božjemu svijetu nema ni osvete ni osude, postoji samo srazmjerna reakcija na učinjena djela i srazmjerna kompenzacija patnje. Pa ako će duša Adolfa Hitlera morati silno i mučno patiti, po nužnosti će tada, nakon onog što je u religijama poznato kao iskupljenje, dobiti i jednakovrijednu kompenzaciju. Meni to ima smisla.

ČĐ: Koje su daljnje reperkusije takve ideje ili takvog razmišljanja?

MA: Da nitko, zapravo, nije kriv, da su krivda i pravda ljudski, a ne Božji koncepti, da pojedina osobnost sama po sebi uopće nije biće, već samo kompleksan kompjuter načinjen da služi duševnoj evoluciji bića koje postoji u pozadini. Velik je privid da osobnost vlada bićem, privid ravan onome gdje mislimo da Mjesec putuje kroz oblake, iako je upravo suprotno, oblaci su ti koji se kreću. Kada duboko grešna i prividno veoma insuficijentna osobnost umre, nad njom se uzdiže superiorna božanska duša koja svoju upravo završenu osobnost ne gleda u kodovima grijeha, greške, nedostatnosti ili neuspjeha, nego u božanskome osvjetljenju Postignuća "spajanja osnovne svijesti s duševnim elementom". I što je veći taj prividni neuspjeh, taj prividni užas ili jad ili bijeda, to je veći i moćniji jedan budući učinak spajanja osnovne svijesti i duševnog elementa.

ČĐ: Što je s ateistima nasuprot vjernika?

MA: Osobno, onako intimno za sebe, ne vjerujem naročito u tu podjelu. Kao što vjernici uglavnom to nisu osim deklarativno, tak isto ni ateisti uglavnom to nisu osim deklarativno, tj. osim na razini površinskog talasanja misli, na razini društvenoga dogovora što o sebi volimo misliti u odnosu na neku drugu kategoriju ljudi koju smatramo glupima, zatucanima itd. Da Crkva tijekom cijele svoje povijesti nije bila toliko isključiva, dogmatična, nasilna i plitka u nuđenju odgovora na ontološka pitanja, ne bi ni približno bilo tolike i takve reakcije u vidu ateizma i, na koncu, materijalizma koji upravo rapidnom brzinom uništava i čovječanstvo i sav život na planetu. Stupidnost klerikalizma proizvela je čudovište materijalizma. Nije moralo tako biti. Crkva danas nije niti će ikada u budućnosti biti svjesna svoje enormne odgovornosti jer ako bi je uistinu postala svjesna, morala bi se trenutačno samoukinuti. Papa Franjo, nadbiskup Uzinić i njima slični tek krpaju trulu torbu, i ma koliko zvučali dobro, lijepo i mudro, nisu se u stanju zaista odmaknuti od svoje pozicije i uloge i sagledati punu istinu Katoličke crkve, kršćanstva i svih drugih religija koje danas postoje u svijetu.

ČĐ: Zašto tako misliš?

MA: Zato što sama suština svih religija promašuje osnovnu bit ili istinu postojanja: da je čovjek kao božansko biće mjera svih stvari, a ne sustavi, religije, vjere, sljedbe, zakoni, dogme i norme koje proizlaze iz njega. Dakle, ne postoji Isus Krist kao jedini Sin Božji nego su svi ljudi Sinovi Božji i sav je život na planetu dijelom tog Sinovstva. I ne postoji Bog Otac kao odvojen od Svojega Stvaranja, nego su svaki čovjek i svako biće u svojoj suštini taj Bog Otac. A Duh Sveti nije nego Univerzalni Um koji je prisutan u umovima svih bića, u čovjeku mnogo više nego u životinjama. Tzv. ženska priroda božanstva pojavljuje se kao Kali, Lakšmi, Šakti, Parvati, Guanyin, Gospa/Bogorodica itd., a naročito zbog nadolazećega doba kojim bi trebao vladati upravo taj Ženski Princip ljubavi, mudrosti, suosjećanja, primanja Milosti s Nebesa (viših razina postojanja), izgradnje novog svijeta i nove civilizacije na ruševinama stare.

ČĐ: Ne čini se izglednim, kako sada svijet izgleda, da bi se to uskoro moglo dogoditi.

MA: Da, to je istina. Međutim, čovjekov je um dijelom planetarnoga i zato se sve doslovno može promijeniti u sekundi. Mindset ni blizu nije toliko čvrst ili stabilan koliko mi volimo vjerovati, bez obzira na to što se kod većine ljudi on uglavnom ne mijenja desetljećima. To znači: povodljivi umovi milijardi ljudi doslovno u nekoliko sekundi mogu sasvim promijeniti svoj način mišljenja, svoj svjetonazor i svoje obrasce emocionalnoga odgovora, a da te promjene uopće ne moraju biti svjesni, osim tek rudimentarno. Jer upravo tako funkcionira naša mentalna svijest: svaki put kad saznamo nešto novo, kad preuzmemo u svoj sustav neko novo vjerovanje, kad osjetimo neku novu emociju itd., mi to u djeliću sekunde reinterpretiramo kao da je to naš uobičajeni mindset. Osim, dakako, kod veoma svjesnih ljudi, koji znaju kad god im se dogodi takva promjena u umu.

ČĐ: Ako bi se zaista dogodila takva jedna iznenadna promjena mindseta čovječanstva, što bi to značilo za pojedince?

MA: Moglo bi biti da fizička tijela mnogih, možda čak i milijardi, neće biti u stanju "obraditi" tu promjenu mindseta svojih "vlasnika". To bi moglo značiti da će milijuni ili čak milijarde ljudi umrijeti u relativno kratkome roku, jednostavno zbog toga što će umovi tih ljudi doživljavati stvari na puno višoj vibraciji nego što njihova tijela mogu podnijeti. To, dakle, ne bi bila kazna ili odmazda nad grešnim čovječanstvom već samo i jedino nepripremljenost fizičkih tijela za više energije. Banalno, ali istinito. I ovdje nema mjesta za religijske interpretacije koje vazda odvajaju zle od dobrih, pogane od pravovjernika, ateiste od vjernika itd. Bog, koji svi mi jesmo, apsolutno se ne bavi ni jednom jedinom temom kojom se bave religije. Ni jednom jedinom. U Bogu postojimo jer jesmo Bog/Božica, dakle ne treba nam ni jedna jedina verbalizacija. Bilo bi dobro kad bismo mogli zaboraviti riječi/misli i ostati u Sebi.

Dan 1395.

ap-placenici.blog.hr

Slika: https://t.me/the_Right_People/60168

Od zadnjeg velikog napada na elektroenergetski sustav Ukrajine, Odesa je i dalje bez struje bez izgleda da će je dobiti do kraja godine. Rusi su od tada smanjili intenzitet rada sa DOS-ovima, dok Ukrajinci lansiraju dvostruko, pa čak i trostruko više bespilotnih. Rekord su oborili 16.12. kad Rusi javljaju obaranje 545 bespilotnih letjelica u protekla 24-sata. Poneka bespilotna letjelica se ipak uspije probiti kroz Rusku PZO. Tako se nakon napada u noći 17./18.12. na aerodrom Belbek na Krimu, SBU pohvalio s oštećenjem ili uništenjem najmanje jednog MiG-31, Pantsir-S1 uz par radarskih antena. U tim razmjenama bespilotnih sustava, ipak gore prolazi Ukrajinska strana. Izgleda kako je opremanje Gerana s IC vođenim raketama zrak-zrak R-60M omogućilo prvu zračnu pobjedu nad helikopterom Mi-24PU1. Ako ga MORF danas potvrdi, bit će to prvo obaranje letjelice s ljudskom posadom od strane bespilotnog sustava i ujedno 284 uništeni helikopter UAF-a. Za to vrijeme u zemaljskim borbama oslobođeni su ili zauzeti (ovisno o perspektivi) Peščanoj i Gerasimovka u Dnjepropetrovsku, Mirnograd u DNR, te Novoplatonovka u Harkovskoj regiji. Uz to nastavljaju napredak kroz Gualipole, kroz Konstantinovku, oko Siverska i odbijaju UAF-ove napade na Kupjansk.


Karta: https://t.me/RVvoenkor/105906

Iako će se za vikend održati Rusko-Američki pregovori u Miamiju, već sada može biti jasno kako će odbijanje povlačenja UAF-a iz DNR od strane Zelenskoga biti nepomirljiva točka. Zbog čega će naš hrabri Zeko još malo ostati na vlasti, a rat će se vjerojatno nastaviti kroz zimu do proljeća i nove rasputice. Uz nove gubitke ljudstva i teritorija. Europska birokracija za to vrijeme pokušava iznaći način financiranja Ukrajine kroz sljedeće dvije godine. Ako unatoč jasnom protivljenju najmanje sedam članica EU nekako prođe otimačina Ruskog novca u njihovim bankama, uslijedit će Ruski odgovor težak 127 milijardi Eura. Kakve to može izazvati potrese ne tržištima kapitala tek moramo doznati. Za to vrijeme ne stišava se ni zveckanje oružja oko Venecuele, iako za sada sve ostaje na Donijevim postovima na njegovoj društvenoj mreži Truth. Gdje je nedavno priznao kako to u biti nema veze s drogom, nego on želi vratiti otetu naftu Američkih korporacija u Venecueli. Koju pak "zli Madurov režim" prodaje ispod cijene Kinezima i tako finacira svoju državu. Začudo od dežurnih moralista iz EU kokošinjca izostale su reakcije na tu najavu kršenja međunarodnih zakona.


Slika: Pobi

Bez mogućnosti utjecaja na navedena zbivanja na svjetskoj sceni, opet smo krenuli na Banovinu s namjerom punjenja zamrzivača. Izlazimo na čeke još za vidjela i kako riječ kaže čekamo izlazak divljači. Čim se smračilo Pobiju pod čeku izlazi troje nazimčadi. Vidim ih i ja sa termalnim osmatračem sa druge čeke, ali su mi predaleko za hitac. Kad su krenuli prema šumi napokon odjekuje. Tipkamo se i kaže nije palo. Šalje mi snimak sa IC optike i piše kako je čekao da mu se dva preklope, pa da s jednim hicem odradi oba. Odgovaram poslovično - Bolje jedan u zamrzivaču, nego dva u šumi. Kaže - Istina, ali sad je kasno. Tako je to u lovu gdje imaš najčešće sekunde za donijeti odluku. Nakon još par sati čekanja zaključujemo da se neće vratiti i idemo u pregled terena. Ne nalazimo ništa, ali odlučujemo pretragu terena ponoviti kad se razdani uz pomoć njegovog Bavarskog krvosljednika. Koji je ujutro pronašao mirisni trag svinja, kretao se po njihovom tragu u krug, ali krvni trag nije pronašao. Znači promašio je. Pouka izvučena, bar što se mene tiče. Prihvati ono što ti se nudi, kad ti se nudi. Dok se WW3 nastavlja...


Slika: Manga

7 dana do Božića

kockavica.blog.hr

Mlijeko se pije s rukavicama,
rukavice spavaju u krevetu,
i strašno je ,
zbilja jako strašno,
kad palac neće ući di mu je mjesto,
a oblačiš rukavice deset puta dnevno.

Nastavimo...

Došli smo do novih saznanja.

Brgljez se rijetko pojavljuje
najčešće oko Božića,
(taj fenomen još ostaje nerazjašnjen)
ima specifičnu prehranu,
ne naročito bogatu,
štoviše pomalo bezličnu,
(vidjeti slikovni prikaz)
al pretpostavka je
da to ima veze sa obitavalištem
i zimskim periodom.

Moguće je da ljeti
dere još toplo meso
s kostiju nedužnih stvorenja,
i na taj način osigurava
dovoljno presudno važnih zaliha
za zimski period,
međutim,
dok ga ne ulovimo na djelu,
nećemo donositi sudove.

Kažu da 'tica nije poso,
pa neće uteć,
al sumnjamo u tu tvrdnju,
jer kod našeg subjekta,
upravo je bijeg,
bježanje,
lutanje,
izbjegavanje,
jedna od značajnijih karakteristika.

Stoga,
s mjerama opreza,
strpljivo i neprimjetno,
nastavljamo proučavanje.

Novi mobitel

dusakojaluta.blog.hr

Novi mobitel me pretvori u hibrid, pola malo dijete koje skače od sreće jer ima novu igračku, pola starica koja mrmlja „šta su ovo opet promijenili “ i traži naočale koje već nosi.

Danima ga namještam s ozbiljnošću kao da upravljam nuklearnim reaktorom, palim „wow“ opcije koje mi ne trebaju ni u ovom ni u sljedećem životu, a onda ih više ne znam ugasiti jer nemam pojma gdje sam ih našla ni što sam uopće dirala.
Sve je uključeno, sve nešto zuji, iskače, vibrira i obavještava me o stvarima koje me nimalo ne zanimaju, ali ne daj Bože da propustim onu jednu notifikaciju koja mi stvarno treba.

Svakih pet minuta trčim mužu da mu pokažem nešto „nevjerojatno“, on kimne glavom onim pogledom čovjeka koji je shvatio da je ovo sad njegov život, a ja se vraćam mobitelu uvjerena da sam ga upravo savršeno sredila dok pet minuta kasnije ne shvatim da mi je sve poremećeno i da nemam pojma zašto.

Na kraju imam osjećaj da je mobitel pametniji od mene, da me potajno osuđuje i da će me jednog dana zaključati iz vlastitog života. Ali hej, barem ima opciju da mi plešu srčeka po ekranu kada me dragi nazove.

Secrets We Keep

fragmenti2.blog.hr

Upozorenje: Tekst sadrži detalje o radnji serije

“Rezervat” nas upoznaje s bogatim obiteljima koje žive u elitnom kvartu nedaleko od Kopenhagena. Prva je bračni par Rasmus i Katarina te njihov sin Oscar. Rasmus je jedan od najbogatijih i najmoćnijih ljudi Danske koji, između ostalog, može spriječiti recesiju u državi. Njihovi su susjedi, hm, prijatelji i poslovni partneri Cecilija i Mike te klinci Vera i Viggo. Njihovi su životi, privatno i poslovno, snažno povezani – idilu bogatih ljudi Danske narušiti će nestanak dadilje (“au pair”), Filipinke Ruby koja brine o Oscara. Večer uoči nestanka Ruby je pokušala razgovarati s Cecilijom, ali razgovor je prekinut i od tada se Ruby gubi svaki trag…

“Rezervat” nije zahtjevna serija kada je riječ o vremenu koje je potrebno za gledanje čitave sezone. Epizode traju između pola sata i četrdeset minuta, šest nastavaka može se pogledati u jednom danu. Međutim, serija autorice Ingeborg Topsoe ima znatno veći problem – ona je jedna od onih (još uvijek rijetkih) kriminalističkih, triler priča iz Skandinavije u kojoj je kvantiteta važnija od kvalitete odnosno serija je snimljena, prije svega, kako bi zadovoljila apetite publike za serijama iz tog dijela svijeta.

Nestanak dadilje okidač je za otkrivanje tajna i laži bogatih obitelji, ali i priličnog broja, više ili manje, važnih društvenih i moralnih tema koje autorica pokušava, većinom neuspješno (površno), strpati u nešto više tri sata trajanja serije. Nakon nestanka dadilje glavna protagonistica serije postaje Cecilija – ona je, čini se, jedina zabrinuta za nestanak Ruby i postavljena je kao ona koja brine, ona kojoj je stalo (ili je prilično muči grižnja savjesti zbog razgovora koji se nikada dogodio nije?). Isprva, nitko nije pretjerano zabrinut oko nestanka dadilje (osim njezinih kolegica i, naravno, Cecilije), ali kada istragu preuzima detektivka Aicha stvari se ipak…počinju razotkrivati.



I dok Cecilija i detektivka pokušavaju otkriti istinu gledatelj je suočen s predvidljivošću radnje odnosno sudbine nestale dadilje. Bez obzira na to što autorica serije pokušava gledatelja navesti na krivi trag nije (pre)velika mudrost predvidjeti sudbinu nesretne Ruby (posebno u svjetlu još jedne iznimno popularne i gledane, “Rezervatu” superiorne, “Netflix” serije koja je premijeru imala ove godine). U redu, ambicija autorice nije isključivo zločin i kazna, ali i ostali detalji serije, blago rečeno, ne funkcioniraju ili su prilično….čudnovati i neuvjerljivi.

Svećenik koji zna istinu, ali ne može (pro)govoriti zbog ispovjedne tajne, televizijske vijesti u kojima se govori kako je nestanak djevojke (Ruby) posljedica iskorištavanje jeftine radne snage a ne kulturna razmjena (???!!!) kao što se misli pa sve do lika Cecilijina supruga Mikea koji je bivši silovatelj, danas poznati i priznati član društva (jer, eto, svatko može pogriješiti) neki su od detalja radnje koje je gledatelju doista teško progutati – ako dodamo i spomenutu predvidljivost onda od “Rezervata” ostaje jako malo. Premalo.

U redu, pamti se vizualni doživljaj serije, teške boje prevladavaju tijekom većine epizoda. Zanimljiv je i prikaz “majčinstva” u kojem ulogu majke preuzimaju dadilje odnosno djeca su povezana i povjeravaju se dadiljama umjesto…majci. Majke, naime, nemaju dovoljno vremena…prije svih Katarina…

Glumačka ekipa je, otprilike, na razini prosječnosti serije – Marie Bach Hansen nije pretjerano uvjerljiva u ulozi Cecilije, Danica Čurčić (izvrsna u seriji Lutke od kestena) solidna…i to je sve što se o glumačkoj ekipi može napisati.

Predvidljiva, lišena napetosti i ispunjena neuvjerljivim detaljima, serija “Rezervat” jedna je najslabijih predstavnica skandinavskog noira. Jedna od onih serija koja se (pre)brzo zaboravlja, ali dobra je, možda i najbolja, vijest relativno kratko trajanje epizoda…
Goodtalking



U danskoj seriji 'Rezervat', koja ovaj put potječe s Netflixa, a ne s danske javne televizije, još se jednom odražava slojevitost i inteligencija u pristupu snimanju serija ove nordijske zemlje. Jer ovo, iako jest triler i krimić, nije samo serija koja govori o razotkrivanju zločina i zločinaca. Ovo je i studija privilegije, globalne diskriminacije i eksploatacije te položaja stranih radnika u bogatim, razvijenim državama. A usuput ćete i napasati oči na prekranim vizurama bogatog kopenhagenskog predgrađa koje daje naslov ovoj seriji na danskom i na hrvatskom jeziku.

Danci su genijalci za televiziju. Još od globalnog uspjeha serije 'Ubojstvo', koja je doživjela i (vrlo dobar) američki remake i zapravo pokrenula val globalnog obožavanja takozvanog nordijskog noirea, traje rasprava o tome kako im to uspijeva. Činjenica da je sve to još k tome poteklo s danske javne televizije, a ne iz nekog komercijalnog bunara para kao što su američke kabelske postaje ili streaming platforme - dodatno je pojačala tu raspravu. Govorilo se i o tome kako jedna javna televizija uspijeva balansirati budžet između svoje informativno-edukativne i zabavne funkcije da bi mogla snimati takve blockbustere od serija, ali i o tome da komercijalci sigurno nikad ne bi snimili nešto toliko profinjeno i produhovljeno i duboko jer puca njima patka za sve to ako na odjavnoj špici ne procure pare k'o na pipi od zlata.

No najnoviji danski hit snimljen za Netflix, serija 'Rezervat', globalno poznatija po engleskom naslovu 'Secrets We Keep', apsolutno potire ovu zadnju tvrdnju o tome da se danska TV-serijska genijalnost ne da pretočiti u komercijalne vode. Sad, je li to zato što je u međuvremenu nordic noir postao notorna pop-kulturna činjenica i žanr čiji se zakoni poštuju zato što se već vidjelo da donose i popularnost i pare - ili je pak Netflix odlučio biti profinjen, produhovljen i duhovan - ostavit ću vama na procjenu.

I ovaj je put riječ o krimi-drami, možda na momente i trileru, ali je, kao i inače u nordijskom noireu, velik naglasak na drami i svim slojevima međuljudskih i društvenih odnosa koji stoje iza priče o samom zločinu koji se obrađuje u seriji. Moglo bi se čak i reći da je ovo izvrstan primjer analize socijalnih razdora između bogatih i siromašnih, 'domaćih' i 'stranih' te utjecaja koji to ima na privatne, međuljudske odnose.



Luksuz i treći svijet

Priča počinje jednostavno. Dvije bogate obitelji žive u bogatom predgrađu Kopenhagena, u fenomenalno dizajniranim kućama sa svim živim što si sirotanović s Balkana može zamisliti kao luksuz. U obje obitelji oba su roditelja zaposlena i uspješna, sjede u ostakljenim gradskim uredima kao da lebde nad vodenim putevima Kopenhagena i prekrasnim brodićima koji po njima pluže. Obje obitelji imaju i djecu - svaka po jednog sina u ranim tinejdžerskim godinama, a jedna i sasvim malenu kćer. Dakako, sa svom tom djecom i uspješnim karijerama, potrebna im je pomoć u kući, što znači da obje obitelj imaju zaposlene au pair, odnosno mlade žene koje im pomažu po kući i s djecom. I u jednoji u drugoj obitelji to su Filipinke. Ruby radi za Katarinu i Rasmusa, a Angel za Ceciliju i Mikea.

Jednoga dana, nakon zajedničke večere obje obitelji, Ruby - ona koja radi za Katarinu - obrati se Ceciliji i kaže joj da joj mora nešto reći i da ne može više nastaviti raditi za Katarinu i Rasmusa. Cecilija, koja je inače draga i simpatična žena, kaže joj da se ne bi miješala i neka to riješi sa svojim poslodavcima. Sljedećeg dana Ruby nestaje. Sve upućuje na to da joj se dogodilo nešto zbilja loše. I Cecilija i Katarina se zabrinu. Cecilija iz humanih razloga, a Katarina zato što je nervira situacija u kojoj joj se nitko neće moći brinuti za sina. Tu se odmah vidi razlika između te dvije žene, a do kraja serije vidjet će se još više. No do kraja serije vidjet će se i socijalna dimenzija preslikana na međuljudske odnose po kojoj će se vidjeti i koliko su slične.

Uglavnom, sad se tu pokreće policijska istraga, policiju - osim same policajke kojoj je dodijeljen slučaj - baš previše ne boli ona stvar za cijelu priču jer ne'š ti Filipinke, pa se cijeloj istrazi pridružuje zabrinuta Cecilija. Ispostavlja se da je nestala Ruby bila trudna, a svećenik iz crkve koju je pohodila otkriva im da je bila i silovana. Sumnja odmah pada na članove obitelji, posebice bogate i uspješne alfa-očeve.


Život iza fasade bogatstva. I siromaštva

I sad, svašta se tu zbiva, svašta otkriva, ima užasno mračnih priča koje prizivaju sjećanje na traumatičnu seriju 'Adolescencija', ima i tipičnih krimi zapleta i trilerskih momenata, ali ono što najviše fascinira jest fina, ali zamjetna nit koja se provlači kroz cijelu seriju. Filipinke. Au pair. Mlade žene koje su došle iz siromašne zemlje kako bi se za novac brinule za tuđe obitelji dok napuštaju svoje. Žene u ranjivom položaju koje se, čak i kad naiđu na obitelji koje ih tretiraju lijepo i s poštovanjem, de facto smatra robljem koje je stiglo zato da svojim gospodarima služi za sve. Baš za sve.

Povlaštene obitelji u prekrasnim kopenhagenskim kućama žele samo biti okružene ljepotom, svojim uspjesima i umivenim licima vlastite djece dok stasaju u ljude jednake ljepote i uspjeha kao što je i njihov. Sav napor, sva prljavština, sve ribanje podova i skupljanje dreka - doslovnog i metaforičkog - prepušta se nekome drugome. Nekome s takozvanog globalnog Juga (socijalna i ekonomska, ne nužno i geografska kategorija), tko mora biti sretan što mu se uopće pružila prilika na ubavom, uglancanom globalnom Sjeveru. A ako pritom izginu - ah, šta se tu može. Nikome nije drago, ali bolje oni nego mi.

Takvim se načinom života, takvom filozofijom, koja možda ostaje skrivena iza ljubaznosti, uglađenosti i prosvijećenih stavova lijepe i bogate klase 'Rezervata' - odgajaju i djeca, koja takav stav usvajaju praktički s majčinim mlijekom. I takvo usvajanje oblikuje novu generaciju, novu djecu, nove tinejdžere i nove ljude koji su spremni na sve i svašta da bi zadržali svoj položaj - ljepotu i lakoću s pozadinskim mrakom na koji se najbolje ne obazirati. A sad, Filipinka više ili Filipinka manje - šta'š. Netko se mora i žrtvovat. Ponekad i doslovno.

'Rezervat' je serija koja nam kroz svoju krimi priču s lijepim krajolicima i kućama otkriva tu prljavu i mračnu istinu. I doista vas tjera da stanete i razmislite o svemu tome, čak i ako niste osoba koja se nonšalantno koristi riječima kao što su 'globalni Jug', 'izrabljivanje', 'neokolonijalizam' i slično. Osjetit ćete sve ono što te velike riječi konkretno znače. I zato je ovo, unatoč pomalo nejasnom krimi raspletu koji je naljutio mnoge gledatelje, doista uspješan transfer danske TV-genijalnosti na komercijalni streaming.
Tportal



Njaaaa...
Još uvijek ništa ne radim. Zapravo, nešto sitno jesam počela, ali ubrzo sam po onoj - nije pos'o 'tica pa da utekne, napustila započeto, uvalila se u svoju fotelju i malo se, je li, opustila...
Ima božićnih filmova, ali mi je malo prerano za prebacivanje u zvončići mod, tako da sam ih lagano preskočila i ostala u ovome u kojemu sam već neko dulje vrijeme.
Zlikovaca amo... nema meni, majko, do njih...

I onda sam na Netflixu odgledala dansku mini seriju 'Rezervat' (Secrets We Keep).

Recenzije sam skinula s Interneta, ako ćete gledati, ja ću samo dodati svoj zaključak na kraju.
Pomisao je, otprilike, bila - Vid', materet'... Internet, pored toga što daje precizne upute teroristima kako napraviti bombu, sada i silovateljima i ubojicama daje pravne savjete kako lagano izbjeći kaznu.
Nešto je trulo u državi Danskoj... a i šire.
Njaaaa...