Sve kategorije po listama
21
čet
11/24
20
sri
11/24
KONESER
starrynight2022.blog.hr
„Nepoznata gospođa na Promenadi sunča svoju bebu u novim novcatim blistavim metalnim kolicima, u krznu, u čizmicama, elegantna. Nisam se mogao sjetiti odakle je znam.
Sanjam o toj nepoznatoj gospođi. Crno u crnom, ona ista sa Promenade, u sivoj, bogato plisiranoj suknji, kao kreda bijeloj bluzi, aranžira velike crne grozdove sa lincer-kolačićima u kristalnoj zdjeli, očito za neki bogati servis, i tu sam se u snu sjetio da je ta dama bila kelnerica u restoranu »Palace«. Vitka, vesela, privlačna, vatreno crveni nokti, vatreno crvene goruće usne, vesela udovica, a netko je psuje prostački glasno, i hoće da navali na nju, grubo, drsko, neki tip, đavo bi ga znao odakle je dojurio u staromodnoj kočiji, u sivom dresu za trke, sivi cilindar, sivi redengot, bijele kamaše, neko reprezentativno gospodsko lice, varijanta jednog Delcasséa, Vivianija, Françoisa Ponceta ili grofa Ormessona, vatikanskog ambasadora. Izazvati na dvoboj grandseigneura je riskantno, pa ipak s kojim pravom inzultira ovu kelnericu iz »Palacea«?
11 h uveče
Slušam prvu radio-izvedbu Trećeg klavirskog koncerta Stjepana Šuleka. Jedan koneser o Šuleku: “On je eklektik. Nema svoga lica ni ideja. Njegov treći koncert za klavir svršava kao bagatela sa sasvim kratkim trećim stavkom iznenada zbog toga što kompozitor u onom trenutku nije imao ništa više da kaže. Da se javio prije ,Arijadne na Naksosu' njegov klavirski koncerat bio bi datum. Nažalost, tome je već davno. Prvi stavak jako iglato talasanje jedne apstraktne skerco-teme. Slikovito, ništa više od toga.«
Šulek je moja simpatija, bez obzira na zlobna zanovijetanja. Živi u ovome gradu priznat i nepriznat. Osamljen. Nije jedini. A što se tiče Šulekovog violinskog koncerta (mislim prvog), za moje grubo neuko uho to je doživljaj kakav se ne zaboravlja. Nisam za neke datume ni u muzici ni u poeziji. Muzika ili knjiga govore ili ne, pa nije važno kako dolazi do kontakta, glavno je da ono što slušamo »našem srcu godi«.
Moj se jaglac još uvijek drži, ne da se, bori se iz petnih žila svom snagom, stoji na svojim nogama, prkosi, nije mala stvar, snijeg je tako zvjerski, kozmički bešćutan, a moj vitez sa žutom perjanicom bori se protiv giganta. Ja sam ga oslobodio na trenutak, ali ove noći opet ga je poklopilo, pa sad neka se vrši volja vražja. Nije bezizgledno. Mokar februarski snijeg lomi granje, a kosovi čeprkaju po snijegu puni optimizma. Oni su u svakom slučaju bolji meteorolozi od nas.“
Miroslav Krleža, Godina 1958
* Tamna strana svjetla
blumi.blog.hr
Teško da je itko jednoznačan na svim područjima i u svim situacijama. Ipak, nešto smo složeniji, pa je realno očekivati da i najvrliji možda u nekim specifičnim okolnostima popuste po kriterijima većine, jer puno je procjena dobra zapravo tek dogovor, a ne neka apsolutna vrijednost. Kroz sličnu prizmu nastojim gledati sebe, kao i ostale. Svejedno, pokušavam biti malo oprezniji u osudi drugih, da ne velim i drugačijih, osobito u intenciji. To je valjda i razlog zašto često nisam skroz direktan. Doživljavam to kao davanje prostora i vremena da se samostalno dođe do nekih zaključaka koji su bar manje daleki od istine. Lako je meni biti strog prema sebi. Znam da ću to podnijeti, ali eto, vas fakat ne bih volio povrijediti, a ne jednom se ponovilo da živom čovjeku štošta smeta, jer tako često spomenuta tamna strana ega kod mnogih je upravo ta koja je stalno okrenuta prema sebi samima. Logično, kao obrambeni odgovor upravo se meni to spočitava. Razumijem, prihvaćam i sam bog zna koliko se s tim borim, ne da dokažem da je netočno, nego nešto sasvim drugo, ali o tome neću ovaj puta, ionako sam previše rekao. Oj mjeseče sjajni, čega li se ti sramiš, pa ne valjda sjene šišmiša. Da, da, ima i nas koji nismo najponosniji na sebe u kontinuitetu, dapače, niti smo uvijek pametni, kamoli uspješni. Znamo u slabosti i zavikati, podviti rep kad je frka, svjesno zaobići istinu u vjeri da činimo dobro i još svašta drugo, loše, ali eto, neka prvi baci kamen vlastitog bremena grijeha onaj tko ga uopće može podići. Kako god, meni ćete teže lagati, ali sebi možete do mile volje, tj. savršeni ste, ili ste možda i vi tek ljudi?
Virovitica – 1234
viatrix.blog.hr
Virovitica je grad u sjeverozapadnom dijelu Slavonije i administrativno je sjedište Virovitičko-podravske županije. Prema popisu stanovništva iz 2021. godine naselje Virovitica ima 13.486 stanovnika, dok područje grada, koje obuhvaća Viroviticu i još devet naselja, ima 19.302 stanovnika. Grad Virovitica je utemeljen 1234. godine kada je slavonski herceg Koloman (?, 1208. – Čazma, 1241.), sin kralja Andrije II. (Ostrogon, Mađarska, 1177. – Eger, Mađarska, 21. rujna 1235.) i brat Bele IV. (Ostrogon, Mađarska, 29. studenoga 1206. – Margitin otok kraj Budima, 3. svibnja 1270.), izdao povelju kojom je tadašnje naselje dobilo status povlaštenog trgovišta s odgovarajućim slobodama, odnosno, virovitičkim došljacima podaren je status građana slobodnog grada. Zanimljiva je poveznica Virovitice i Zagreba. Prema povijesnim zapisima, kralj Bela IV. je bježao pred Mongolima prema Trogiru preko Gradeca, današnjeg Zagreba. Kada se iz Trogira vraćao prema Slavoniji 16. studenog 1242. godine zastao je u Virovitici te je Gradecu dodijelio status slobodnog grada, odnosno "Zlatnu bulu“. 1429. godine je kralj Sigismund (Nürnberg, Njemačka, 15. veljače 1368. – Znojmo, Češka, 9. prosinca 1437.) založio svoj kraljevski posjed za 10.000 forinti Emeriku Marczalyu te je Virovitica postala privatni posjed Emerika i Ivana Marczalya. Do 1552. godine kada Viroviticu osvajaju Turci grad je promijenio više vladara od kojih je posljednji bio Stjepan Banffy. Za vrijeme turske vladavine je pod Požeškim Sandžakom te postaje utvrđeno tursko središte s utvrdom u kojoj je smješteno topništvo s nekoliko stotina vojnika. 1684. godine je završila turska vladavina Virovitice te je pripojena Đurđevačkoj kapetaniji. 1753. godine cijelo je virovitičko imanje darovnicom Marije Terezije (Beč, 13. svibnja 1717. – Beč, 29. studenog 1780.) dodijeljeno obitelji Pejačević.
Postoji legenda koja je napisana u povijesnoj pripovijesti Ivana Dobravca Plevnika "Ljubav je jača od mača”, iz doba turskog gospodarenja Slavonijom. Opisana je romantična priča o ljubavi muslimanke agine kćeri Ljeposave i kršćanina Stanka Ilića, virovitičkog junaka. Stanko je prerušen u Turčina ušao u tursku tvrđavu te je zapalio i tako pomogao u oslobođenju Virovitice od Turaka.
Šetnju središtem Virovitice započeli smo na Trgu kralja Zvonimira, pored kompleksa franjevačkog samostana i jednobrodne župne crkve sv. Roka.
Župna crkva sv. Roka je izgrađena 1752. godine u baroknom stilu, a teško je oštećena u potresu koji je pogodio Viroviticu 1757. godine. U unutrašnjosti crkve se nalazi glavni oltar i osam sporednih bočnih oltara ukrašenih skulpturama.
Pored župne crkve sv. Roka je kip istoimenog sveca, dok se ispred crkve nalazi lijepo uređeni trg s kipom sv. Antuna Padovanskog te spomenik osnivačima i zaslužnim članovima hrvatskog pjevačkog društva "Rodoljub".
S druge strane ulice je fontana i barokna palača Pejačević koja je izgrađena u drugoj polovici 18. stoljeća, a obnovljena 2014. godine te se danas u njoj nalazi Gradska uprava.
Nastavili smo prema istoku, prešli na drugu stranu ulice Tomaša Masaryka i ušli u gradski park Virovitica u kojem se nalazi barokno–klasicistički dvorac Pejačević.
Dvorac Pejačević je izgrađen 1804. godine na mjestu srednjovjekovne utvrde. 1841. godine obitelj Pejačević je prodala građevinu njemačkoj kneževskoj obitelji Schaumburg–Lippe koja ju je preuredila za vlastite potrebe stanovanja i upravljanja vlastelinstvom. 1911. godine vlasnik dvorca postaje Ivan grof Drašković, a 1930. godine ga za svoje potrebe kupuje Općina Virovitica. Danas se u dvorcu nalazi Gradski muzej Virovitica.
Južno od gradskog parka Virovitica nalazi se stoljetna zgrada gimnazije koja od 1968. godine nosi ime Petra Preradovića (Grabrovnica kraj Pitomače, 19. ožujka 1818. – Fahrafeld kraj Beča, 18. kolovoza 1872.).
Jugoistočno od dvorca su ostaci jugoistočne kružne kule s bedemom iz kasnog srednjeg vijeka (kraj 14. do početka 16. st.).
Prošetali smo parkom i napustili ga mostom te došli na Trg kralja Tomislava na kojem se nalazi zgrada prve hrvatske štedionice, danas zgrada Fina-e, koja je izgrađena u 19. stoljeću prema bečkim graditeljskim standardima, a na vrhu koje je kip rimskog boga trgovine Merkura.
Nastavili smo prema zapadu, šetalištem koje nosi ime prve dame avangarde, slikarice Edite Schubert (Virovitica, 17. svibnja 1947. – 25. srpnja 2001.) te završili šetnju kod kipa svetog Roka pored župne crkve sv. Roka.
Šetalište Edite Schubert je uređeno tako da su na pročelju zgrada aplicirani njezini geometrijski radovi obojeni u "šubert" crvenu i plavu, a na zabatnim zidovima su oslikana lažna vrata što je vjerna replika autoričina djela, a na šetalištu su postavljene drvene klupe s barkodovima.
Karta s posjećenim lokacijama.
Dužina rute 1,06 km.
6 po 6 i vikinški pogreb
betel.blog.hr
Joj, kažu, kad dođu oni f16 Ukrajini, pa kad razbucaju sve, od Novgoroda do Vladivostoka, joj kak bu Rusi najebali...
I poslali su, nekoliko..
I 6 "obučenih" pilota, jer ka, nisu mogli više jer ti Ukrajinski piloti slabo i nikako spikaju Engleski.
Moram priznati da nikad nisam čuo za pilote koji ne znaju Engleski, al valjda je u Ukrajini sve moguće.
Uglavnom, od tih pustih f16 i čak 6 pilota, poletio je samo jedan i srušio se..
Drugi je uništen kad je pokušao izaći iz hangara.
Joj, kažu, kad dođu oni ATACMS od 2 milijuna $ po komadu, pa kad pokažu kako cijena prati kvalitetu, ajoooj
i došli su, još prošle godine, ali...
Joj kad oni bidni Biden da dozvolu da tučemo po Rusima, al ne ovdi u Ukrajini gdje nas napadaju, već tamo u Rusiji, ajooj..
I dao im Biden, doduše neustavno, jer samo kongres može odobriti rat s drugom državom, ali zakoni odavno ne stanuju u Americi.
I ispalili oni, svih 6 koje su dobili, jer osim što su skupi, ATACMS-i su i vrlo rijetke zvjeri, koje Amerikancima trebaju i u bliskom i u dalekom istoku
a ispada da ih vojna industrija ne uspijeva naštampati kao npr. FED dolare.
Ali zlu nema kraja, zli i pokvareni Rusi oborili svih šest (doduše jednog su samo "ranili" pa je jadan i bespomoćan pao na negostoljubivo rusko tlo).
I što sad? Ispada da se suludi Rusi sad osjećaju kao hrpa debila, koji su prijetili paklenim sumporom, ako se samo usude...
Ali Biden se usudio, doduše sad Republikanci traže njegov opoziv. Ali Biden zna da će uskoro biti opozvan od samog života, pa si je želio prirediti vikinški pogreb, kako bi sa sobom povukao što više onih, svojih i tuđih, koji su planirali ostati poslije njega.
Urušavanje volje
nachtfresser.blog.hr
Ja sam nihilist
vraćam se na tvorničke postavke
uvijek sam bio
ali sam dijabolički opstajao
pod umjetničkim maskama.
Ništa smisla nema
nebo se uobičajeno ruši
nakon uvertire vjetra
mahnitih kiša
i bolesti bližnjih.
Nitko nikome ne može pomoći
produžetkom dalje kvarimo igru
ne mogu te spasiti, ne možeš me spasiti.
Kažeš opet će izbiti sunce
opet ću izbiti i ja
nasmiješen i optimist
sve se može postići
uz malo dobre volje.
Tako piše u izvještaju
hakiranog antivirusa....
19
uto
11/24
Via Adriatica 2 Ližnjan-Šegotići
moreplanina.blog.hr
Ovaj vikend smo nastavili Via Adriaticu.
Nastavljamo gdje smo zadnji puta stali, Ližnjan, uvala Kuje.
Današnja ruta je dužine cca 25 km i ide od Ližnjana pa do kružnog toka malo poslije mjesta Šegotići.
Opet Trio fantastico. Oni jesu fantastični, a ja ako ovo danas uspijem, oboriti ću vlastiti rekord.
Prošli put sam dobio žulj na peti pa sam dva dana prije pothvata išao skidati tvrdu kožu sa peta, pretpostavljajući da i od tvrde kože može doći žulj. Skidam tako ja žiletom tvrdu kožu sa pete pa malo sa palca, popusti mi koncentracija i jaoo.
Krv počne kapati, e baš sam kreten, skinuo sve do krvi. Kako ću sada na Via Adriaticu. Slično mi se dogodilo i kada smo išli na Triglav, večer prije sam čistio pete i to nije dobro. Koža je nakon toga osjetljiva, treba joj par dana da se oporavi.Evo drugi put sam ponovio grešku, ali ovaj put sam baš zahebo. Jedino što mogu je staviti flaster i trpiti bol.
Baš sam glava od kapuza, a na ovoj slici ima ih more 
Staza ide 3,5 km uz more pa se diže na brdo Svetica ili Monte Madonna
Zanimljivo da je Svetica bila vojna baza koju su počeli još 1915 graditi Austrijanci, a bila je dio fortifikacijskog sustava glavne ratne luke Pule. Glavna funkcija objekta je bila zaštita Kvarnerskog zaljeva,
Na brdu su bila smještena 4 topa od 310 mm.
Jedna od 4 pozicije topa, vijci za fiksiranje su namazani antikorozivnim sredstvom za nedaj Bože, a nedaj Bože da ponovo bude trebalo.
Nakon odlaska Austrougarske 1918 bazu je koristila talijanska, NDH vojska, njemačka, američka, jugoslavenska i hrvatska vojska.
Brdo je visoko 88 m, a 30 metara ispod površine je složeni sustav kanala, tunela, prostorija gdje je bila mini vojna baza. Vojna baza je dograđena 1950-1960 g. u toku Hladnog rata i bila je 50 godina najstrože čuvana vojna tajna.
Danas su tuneli zatvoreni i nije više u funkciji.
Osmatračnica na Svetici
Pogled na jugoistok prema Lošinju, Osoršćici (588 m.n.v.), Unijama.
Pogled na sjeveroistok prema Koromačnu i Cresu.
Na Svetici nailazimo na drvo Planika ili Maginja
Ima lijepe, slatke , jestive plodove. Eto prilike za marendu. Ja sam se napucao crvenih bobica.
Staza dalje ide na sjeveroistok ponovo prema moru, ali je djelomično gotovo neprohodna. Označio sam taj dio na mapi.
Ipak smo nekako us pomoć GPS navigacije, pametnih satova, mobilnih aplikacija uspjeli doći do mora. Da nismo imali tih pomagala možda bi još i danas tražili izlaz iz te šikare.
Nastavljamo dalje uz more još 5 km.
Prva uvala je uvala Kale gdje malo sjednemo i odmorimo.
Dio puta uz more je i visoka gusta šuma Lovora i hrasta Crnike
Prije ulaska na šumski put i makiju sjednemo, odmorimo noge, popijemo pivicu i nešto prizalogajimo.
Dok se noge fuftaju cipela je dobila novu funkciju.
Tu završava "lungomare" i skrećemo na šumski put i makiju
Markacija nije baš česta
Opet smo se izgubili, jednostavno staza nestaje, sve je zaraslo u šikaru i bez modernih pomagala teško da bi izašli na pravi put.
Na mapi sam označio dio koji je zarastao i jednim djelom gotovo neprohodan.
Dalje pratimo trasu dalekovoda i dolazimo do luke Budava
Tu opet imam problem sa tabanima, stavljam dodatnu samoljepljivu elastičnu bandažnu traku i nastavljamo dalje.
Spuštamo se u uvalu Budava pa onda se opet dižemo makadamom prema Kavranu.
Evo nas u Kavranu i crkve sv. Jeronima
Prolazimo 20-deseti kilometar i opet problem, ovaj puta sa međunožjem. Počinje peći, od trenja i znoja. Kolege kažu da treba imati dječju kremu i prije tako dugog hoda namazati se. Meni je ovo prvi puta da toliko hodam i ebiga nisam znao, ali ću zapamtiti. Možda netko nešto nauči iz mojih pogrešaka i neznanja.
Trpi junače i hodaj dalje, doduše više sam hodao na široko kao kauboj. Ili kako se nekada znalo reći kao John Wayne.
Od Kavrana do cilja idemo po cesti i prolazimo kroz mjesta Pavićini i Šegotići.
Ne idemo danas kući ostajemo prespavati u blizini i sutra kolege nastavljaju Via Adriaticu. Plan im je prijeći od današnjeg cilja do Raše, 30 km.
Za mene je to previše i danas sam imao teškoća sa tabanima i međunožjem. Danas sam oborio vlastiti rekord 25 km. Sutra ću biti samo logistika.
Navečer butelja Žlahtine i roštilj, zaslužili smo.
NASTAVLJA SE
Jesmo li veći gotovani od Srba
mc54b.blog.hr
Po svemu sudeći jesmo, možda ne bi bilo loše da se u nekim stvarima ugledamo na istočne nam susjede. Znaju kako organizirati velike prosvjede i ne boje se izaći na ulicu i pokušati se izboriti za svoje ciljeve. Sjetimo se samo masovnih prosvjeda protiv Vučića zbog navodno ukradenih glasova na izborima. Ove godine već su nekoliko puta organizirali masovne prosvjede zbog rudnika litija. U nedjelju su ponovo prosvjedovali zbog pada nadstrešnice na javnom objektu koji je rekonstruirala vlada Srbije i pustila u rad u srpnju, već u listopadu zbog rušenja nadstrešnice smrtno je stradalo 14 osoba.
A kada smo mi prosvjedovali? Zadnji prosvjed bio je prosvjed umirovljeničkih udruga 1. listopada. Čini mi se i jedini u Hrvatskoj ove godine. Teško je Hrvatu izaći na ulicu, izađe on na ulicu jedino kada se nogometna reprezentacija vrati s nekog natjecanja.
Možda siromaštvo pojedinih socijalnih skupina u Hrvatskoj i nije najveći problem ovog društva. Hadezeovci dobro znaju da će biti na vlasti sve dok je naše društvo nehomogeno jer u nehomogenosti društva njihova je moć.
Upitajmo se jesu li u Hrvatskoj ozbiljniji prosvjedi uopće mogući. Hadezeovci se drže one podijeli pa vladaj što se do sada pokazalo vrlo uspješnim. S jedne strane imamo poput ličkih medvjeda zaštićene i dobro plaćene državne službenike i sve koji su na državnoj sisi, s druge strane imamo radnike u privatnom sektoru od kojih dobar dio radi za minimalac ili nešto više od minimalca, imamo i penzionere umirovljene po posebnim propisima s velikim penzijama, ne svi, nasuprot penzionera iz rada koji su najčešće na granici ili ispod granice siromaštva.
Razumije se da se dobro plaćeni državni službenici i većina umirovljenika umirovljenih po posebnim propisima neće na protestnim skupovima pridružiti umirovljenicima iz rada koji samo traže veće mirovine da mogu koliko - toliko pristojno živjeti. Ako tome dodamo i ne mali broj starijih umirovljenika s vrlo malim penzijama koji nisu spremni i ne žele bar pokušati izboriti se za dostojanstveniji život, ostaje nas malo koji smo spremni izaći na ulice.
Imamo li mi razloga za prosvjede, ne mislim samo na umirovljenike? O da, itekako imamo. Mi prosvjedujemo na fejsu i u kavanama, kod kuće na kavicama, svi smo deklarativno za promjene ali, nažalost, nitko nema muda izaći na ulicu, blokirati promet na najprometnijim raskršćima, upotrijebiti bejzbolske palice i pokazati vladajućima da se narod budi i da je nezadovoljan općim stanjem u državi.
Lako se može pretpostaviti da su afere ministara tek vrhovi sante leda, tko zna koliko je afera i stotina milijuna € otišlo u džepove lakomih državnih službenika koji su mogli sjesti (milijuni, ne državni službenici!) na račune umirovljenika s najnižim mirovinama. Građani Hrvatske darovali su ES za ljudska prava 100 000 €, što jedna od najizdašnijih donacija u EU; za ES novca ima, mogli bismo govoriti i o perfidno prikrivenom mitu, ali za penziće nema.
Možda umirovljenici iz rada shvate da bi nam Vlada morala objasniti kamo odlazi sav taj novac; ako ne može i ne zna kontrolirati putove novca, vrijeme je da se zahvale na povjerenju i s premijerom na čelu podnesu ostavke. Teško je očekivati da će to napraviti dragovoljno, zato bismo im mi trebali olakšati odlazak.
......dobro je dok i toliko daju.......a što ja tu mogu, neka se netko drugi bavi s tim....... Drugim riječima logika tipičnog Hrvata gotovana: ti se bori a ja ću uživati plodove tvoje borbe.
Ne shvaća većina umirovljenika da Vlada ništa ne daje jer ona ne zarađuje već samo vraća ono što su umirovljenici kroz godine rada uplatili u mirovinski fond, a to nisu mali novci. Treba prekinuti praksu vlada da mirovinski fond koriste kao kasicu prasicu iz koje uzimaju kad im god zatreba. A to je vrlo često. Iz istrage cure detalji kako je proračun tempiran da se namiri mafija, u pitanju su milijarde, koliko je umirovljenika s najnižim mirovinama i koliko godina za taj novac moglo mjesečno dobiti dodatak od samo 100 €. Pomoć koja bi im puno značila.
Po svemu sudeći Hrvati su zadovoljni, mnogi vjerojatno ni ne znaju da se može i ljepše živjeti. Razumijem da određene socijalne skupine doista nemaju razloga buniti se jer im je dobro; čudi me da oni kojima je najteže, a to su umirovljenici, stoički podnose neimaštinu i siromaštvo. Imamo situaciju da se pojedinci kupaju u novcu i ne znaju što s njim, što je najgore ne zna se je li toliki novac stečen legalno, to po svemu sudeći nikoga u ovoj državi niti ne zanima, s druge strane imamo oko 200 000 umirovljenika koji jedva, ili nikako, spajaju kraj s krajem.
.
Makovnjača od gotovog tijesta za picu
sakurra.blog.hr
Neki dan Morski se zaželio nečeg slatkog i pošto sam imala gotovo tijesto za picu dosjetila sam se da bih mogla isprobati napraviti makovnjaču od tog tijesta jer mi se nije dalo mijesiti tijesto iako ga znam napraviti.
Osim toga zaista me zanimalo kako će ispasti makovnjača od tog tijesta. To je za mene bio baš izazov a ja nešto takvo ne mogu propustiti.
Napravila sam smjesu od maka koju sam premazala na gotovo tijesto, zamotala i onda sam ga premazala žumanjkom i malo probola vilicom i stavila peći.
Kad je makovnjača bila gotova bila sam ugodno iznenađena rezultatom pogotovo tada kad se malo ohladila i narezala na ploške.
A što se tiče okusa, bila je zaista jako ukusna. Slobodno mogu reći da bolju makovnjaču nisam, do tada, nikad probala. Što će sigurno i Morski potvrditi.
Čarobna šuma
supatnikll.blog.hr
Najgore što mi je taj prokleti rat uradio, je da me je naučio da nepogrešivo, prepoznajem zlo.
Ja naime znam ko bi od vas običnih ljudi prokazao šesnaestogodišnje dijete i poslao ga u sigurnu smrt, znam tko bi prešutio gdje su grobovi, znam tko bi silovao, i tko bi mlatio zarobljenike.
I što mislite vi kako je meni.
Ugledna filozofkinja koju se tako rado citira, koja je pisala o banalnosti zla, da je danas među nama bi rekativizirala zlo, siguran sam da bi našla razumijevanje za Bibija, jer Bibi je naš.
Nitko vam nije rekao da u bilo kojem trenutku možete postati žrtva i jednako tako i zločinac, i da to uglavnom i ne ovisi o vama.
Nitko vam nije rekao koliko je prokleto teško othrvati se zlu, i koliko je kako otkliznuti u tamu.
Pomalo me umara ta vaša hinjena uzvišenost i ispravnost, a ja tako dobro znam na što ste spremni.
Nekad me toliko iznervirate da bi vam dao prigodu da budete gospodari života i smrti.
Tek toliko da vidite koliko je prokleto teško ostati čovjekom.
Dan 1000.
ap-placenici.blog.hr
Današnji post počet ću sa citatom: "Sljedeći rat u Europi bit će između Rusije i fašizma, a fašizam će se nazivati demokracijom." Izjavio je to pokojni Fidel Castro vrlo proročanski tijekom 1994. godine.
Slika: https://en.wikiquote.org/wiki/Fidel_Castro#/media/File:Fidel_Castro.jpg
Mnoštvo događaja koji su se odvili u protekla tri dana poremetila su dosadašnji ritam objave tjednih izvještaja. Najveća vijest od svih je odobrenje Kijevskom režimu od strane odlazećeg US predsjednika Bidena za uporabu njihovog dalekometnog oružja za uzvrate u dubinu Ruskog teritorija. Za shvatiti što to konkretno znači, treba se podsjetiti na nedavno usvojenu novu Rusku nuklearnu doktrinu. Koja kaže da će se svaki napad zemlje bez nuklearnog naoružanja s oružjem zemlje koja ima nuklearno naoružanje, smatrati napadom te zemlje na nju. Drugim riječima, napad UAF-a s US raketama HIMARS i/ili ATACMS na Ruski teritorij, tretirat će se kao da je SAD ispalio te rakete. Dok pokušavate procesuirati taj podatak i šta on u stvarnosti znači, proletjet ćemo po ostalim zbivanjima u protekla tri dana. Osim onog da je za vikend Plaćenički binom pohodio trening u Poznanovcu.
Slika: https://www.facebook.com/search/top?q=danger%20zone%20zagorje
Rusi su oslobodili naselja Jurjevku, Dorožnjanku, Novoaleksejevku, Novoselidovku i Kupjansk s lijeve strane rijeke Oskol. Došlo je i do značajnijeg pomaka linije u Časov Jaru. U noći 17.11. izveden je žestok udar po Ukrajinskim aerodromima i energetici s kopna, mora i iz zraka sa 120 raketa i 90 bespilotnih Gerana što ga čini najvećim napadom od početka sukoba. Rusi su te noći podigli 16 Tu-95, šest Tu-160, vjerojatno još toliko Tu-22, te nekoliko MiG-31K koji su djelovali s hiperzvučnim Kinžalima. Tome se pridružila mornarica s ispaljivanjem Kalibra i Cirkona s plovila, te kopnena vojska s balističkim Iskanderima. Ciljevi napada bili su ponovno aerodromi, instalacije PZO i elektroenergetski sustav Ukrajine. Učinke nam je teško procijeniti, ali nestanci struje po Ukrajini su se značajno uvećali. Dok zima samo što nije stigla.
Karta: https://t.me/DDGeopolitics/130247
Kijevski režim nakon toga nije dugo čekao i već prošle noći je navodno sa šest balističkih projektila ATACMS zasuo Rusku regiju Belgorod. Žrtava i štete nije bilo jer ih je poskidao PRO sustav S-400, dok je samo jedan djelomično oštećeni projektil pao na Rusku bazu. Znači s ovim su već bili ispunjeni uvjeti za Ruski nuklearni uzvrat po Ukrajini i SAD-u, ali to se nije dogodilo, Zato što najjače Rusko oružje nisu nuklearni projektili nego Putinovi čelični živci. Koje su Ameri već testirali u Obaminom madatu s rušenjem lovca-bombardera Su-24 u Siriji. Tad je Vlado imao isto tako opravdanje da nuklearno ispegla Tursku, ali nije. Umjesto toga odradio je to na drugi način i nešto kasnije čak spasio Erdogana od vojnog udara u režiji Cija-snajke. Posljedično Turska danas vodi svoju politiku unutar Nejtoa, da joj se čak prijeti s izbacivanjem iz saveza. Ruski odgovor je vjerovatno kidanje kablova između Norveške i Finske s Njemačkom, te Švedske s Litvom.
Karta: https://t.me/Slavyangrad/113443
Na osobnom planu obuke jučer je odrađen posjet bazi Romeo-Papa. Posjet planini otkrio je da imamo opet podstanare u podrumu i garaži. Tako je to kad ljudi nema, priroda preuzima. Dogodine ćemo se morati ozbiljnije uhvatiti s tim u koštac. Pošto se kuće ruše od krova, prioritet će biti promjena krovišta odnosno zamjena crijepa sa limenim panelima. To će se odraditi tijekom ljeta uz pomoć druga Pobija i njegovog brata. Nakon toga nas čeka borba s podivljalom vegetacijom, a zatim održavanje postojećeg stanja. Osim ako ovo oko UKrajine ne eskalira u tjednima pred nama. U tom slučaju izvanredni premještaj na rezervni položaj mogao bi se odviti puno prije tog ljetnog plana. Pogotovo ako Rusija odluči kazniti i nas zbog provoza HIMARS-a i Patriota prema UKrajini preko našeg teritorija. No tako je kako je. Na stvari koje se trenutno odvijaju diljem svijeta, mi mali nemamo utjecaja. Dok se taj prokleti WW3 nastavlja...
Slikao: Ivan Brkić
PLAVI ANĐEO
starrynight2022.blog.hr
MOJ SUSJED JE MALI ČOVJEK
Moj susjed je mali čovjek i uvijek je bio pokoran.
Godinama u njegovoj sobi vise pohvale,
jer on bijaše jedan od učtivih i sasvim pokoran.
Moj susjed je do danas pjevao alt u zboru krojača.
On je imao glas svijetao kao igla
i bio je tako učtiv kao djevojka.
Moj susjed bijaše tako učtiv,
da trideset i pet godina nije imao djevojke.
I bio je najmirniji čovjek u našoj ulici.
Ne premašivši nikada mjeru u gostionici
on bijaše stavljen za primjer nepokornim muževima.
Za njim su uzdisale prevarene žene u samotnim noćima
A on trideset i pet godina nije imao djevojke.
Imao je svoj glas svijetao kao igla i visok
i svoje dostojanstvo, okrunjeno pohvalama.
Nakon trideset i pet godina
moj susjed izgubio je glas i dostojanstvo,
prevršivši mjeru zbog jedne žene rastavljene.
Okretali su se za njim misleći, da je pijanica.
A on je samo izgubio osjećaj sigurnosti
i nestao u prostoru, u kojem se može lebdjeti.
Stanko Juriša
(Vrata vremena, poslijeratni jugoslavenski pjesnici)
Budućnost
necenitko.blog.hr
Rekao sam ti: pogledaj,
upravo ustajem i odlazim po vino,
onaj trenutak kad ćemo se kucnuti čašama
još je u budućnosti,
sada tek ustajem, gol, kao od majke rođen,
uzimam vadičep i zabijam ga u pluto,
budućnost se primiče,
već je sasvim blizu,
omatam papirnati ubrus oko vrha boce
i točim crvenu tekućinu u čaše,
budućnost još nije stigla,
još nije stigla,
gledaj me - s dvije vinske čaše dopola pune
pažljivo sjedam do tebe na krevet,
evo samo što nije, samo što nije stigla
ta budućnost,
i onda se kucamo i ja ti kažem:
pogledaj, budućnost od maloprije pojavila se,
došla je,
sada živimo tu budućnost.
Ti se smiješ,
a smiju se i tvoje grudi,
sinhrono,
vino je trpko,
odzvanja ponoć i godina gospodnja 1991.
prelazi upravo u 1992.
u studentskoj sobi na Cvjetnom.
Vino nas je omamilo i ja ti čitam svoje pjesme o smrti,
sve su moje pjesme o smrti,
i dok tako čitajući slušam vlastiti glas
kako odjekuje iz sve veće daljine,
kako se udaljava naspram sve dublje i sve neproničnije budućnosti,
zaboravljam tko sam,
koja je moja povijest
i u beskrajnoj mreži priča koja je moja.
Na kraju ostaje još samo
neko čudno zujanje,
sve glasnije zujanje,
prodorno, sveprisutno, iz dubine svega,
i ja se najednom prenem,
ležim u krevetu,
vani je tama i gusta se magla spustila na sve.
Tek, mutno se naziru lanterne u parku
i udaljena gradska svjetla.
Ne znam koje je vrijeme,
koja je budućnost došla
i kome.
18
pon
11/24
UDIVLJENOST
inspirationsart.blog.hr
Nekada sam pisala taj blog na blogeru pod imenom Udivljenost i tada je doista malo bilo korištena ta riječ. Na tom blogu bilo mi je drago pisati jer sam nekako osjećala određenu slobodu pisanja u trenutku. Riječi oko mene su samo dolazile. Sjećam se i nekih blogera: kameno srce, ruža, netko tko je pisao o depresiji,pa priče, pa cura ili žena koja je pisala u muškom rodu, pa onaj netk tko je stalno mijenjao imena a pisao je ljubič pjesme.... znam da bez najmanje pet komentara nije bio post barem od onih koji su redovno pisali. Valjda je i to bilo vrijeme kad sam više mogla pisati ili sam odvojila više vremena za druge koji su me također inspirirali. Bilo je tamo neprežaljenih ljubavi, filozofskih misli, duhovnih ...bilo je i onih drugih. Moje su bile, duhovne, ljubavne, filozofske, sociološke...I danas kad upišem u google udivljenost vidim tu riječ koja se sada obilno koristi za razliku od prije. Znači korištenje riječi udivljenost za blog je uspjela u široj zajednici ostaviti traga iako je to bilo...mislim 2009. godine.
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr