Sve kategorije po listama

The anti-CEO playbook - Hamdi Ulukaya

lankd.blog.hr

Ovaj izrazito inspirativan TED Talk podsjetio nas je na to da u poslovanju nikad ne treba izgubiti ljudskost i da se zaposlenici ne gledaju samo kao brojka, već je potrebno brinuti o njima. Potrebno je raditi kao tim i slušati, a ne biti samo nadređeni. Baš ova priča nam otvara oči i pobija sve one predrasude da velika poduzeća "posluju bez duše", tj. samo s ciljem ostvarivanja profita, dok se sve ostalo zanemaruje. I velika poduzeća mogu poslovati na povjerenju i međusobnoj komunikaciji svim karika, to je realnost! Ulukaya gleda radnike kao žilu kucavicu poduzeća i zaista iskreno misli na njihove interese te pokušava reducirati njihove potencijalne probleme. On ne radi razliku između zaposlenika samo zato jer su druge nacionalnosti, već ih sve prihvaća i svima daje ista prava. Potiče nas na prihvaćanje različitosti i pokazuje da su to najveće prednosti, a ne nedostaci, kako ih možda većina ljudi vidi. Njegov način funkcioniranja nas sve motivira da budemo blaži prema drugima, sa više razumijevanja i otvoreniji prema novim načinima. On je primjer pravog pravednog i kvalitetnog vođe jer brine o svima, a u isto vrijeme ima jasne ciljeve i nije mu problem "zasukati rukave" i raditi sa svima ostalima, iako je vlasnik. Ono što smo naučili iz ovog TED Talka je to da je potrebno raditi na sebi i njegovati one ključne vrijednosti, a to je biti čovjek prije svega :)

BOKSER

starrynight2022.blog.hr

Moja ploča


Moja knjiga



„Tražeći samo radničku plaću
Krenuh u potragu za poslom
No ne nude mi ništa
Tek kurve na 7. aveniji pozivaju Dođi!”

(The Boxer)

Paul Simon

Zimska idila....

taango.blog.hr

Izvor slike:internet

sunčan dan, pomalo hladan...

hawkeye1306mob.blog.hr

5-705

iako vrlo lijep, dan baš i nije prikladan za radove na Planini
probudio sam se rano i pomislio...zašto ne
u tri pokreta ubacim u torbu mobitel, ključeve i rukavice ...
za dva sata



uobičajeno lijep pogled s plominskog vidikovca




još malo vožnje pustom starom cestom kroz sela...
prije odlaska u stan, naravno, velika riva
pozdrav iz srca

Biti introvert

samolagano.blog.hr

Ajme meni/nama introvertima. Nedavno sam shvatila da smo još uvijek marginalna skupina.
U 2026., kada su gotovo sve ostale takve skupine izborile neko svoje mjesto, otkrila sam da neki još uvijek zaziru od nas ili se osjećaju nelagodno u našem društvu.

Unatoč tome što se o introvertima puno pisalo, piše i zna. Međutim, valjda je pisana riječ jedno, a živo iskustvo nešto sasvim drugo.

Onda sam se jedne večeri dugo vrtjela u krevetu dumajući o mogućem razlogu.

Pitala sam se što smo mi to Bogu skrivili. Ako ne baš Bogu, a ono ekstrovertima. Očito to što ne pričamo puno. U vremenima kada se cijeni elokvencija, a ponekad i logoreja, introverti ne valjaju.
Nikako.

Kao kod Huga u onoj staroj TV igrici: Izaberi jedan broj, sigurno ćeš pogriješiti.
U prijevodu: ako šutiš, tko zna što snuješ i spremaš (“Niti smrdiš, niti mirišiš.”), a ako progovoriš slijedi šok i nevjerica (“Vidi, ONO govori!”).



Je li teško biti introvert?

Ponekad djeluje teško, ali biti introvert uopće nije loše ako ste svjesni svoje osobnosti, prihvaćate je, volite i ne želite je mijenjati pod pritiskom, nego samo svojom voljom.
Ekstroverti su glasniji, nametljiviji (jesu, bez uvrede), a samim time i uvjerljiviji.
Postoje razni brojčani podaci o tome koliko je jednih (introverta), drugih (ekstroverta) i trećih (ambiverta), ali jedno je sigurno: nijedna od tih skupina nije toliko značajno mala da bi je se trebalo gurnuti u zapećak.


Stidljiv i introvertan nisu isto


I introverti vole pričati.
Nešto manje s ekstrovertima jer neki od njih, čast izuzecima, ne daju čovjeku doći do riječi.
S ljudima koji vole razgovore, a ne samo monologe, slažemo se izvrsno. S njima možemo prakticirati i „small talk“, vjerovali ili ne.

Moram ponoviti i onu opću istinu da stidljivost nije isto što i introvertiranost. Da, ponekad to dvoje dolazi u kombinaciji, ali ih ne treba poistovjećivati.



Kakvi smo:



Naše ekskluzivno mjerilo za prihvaćanje ljudi je sposobnost slušanja. Po tome smo poznati, ali isto tako to jako, zaista jako cijenimo kod ostalih ljudi. Ako naiđemo na ambiverte ili ekstroverte koji znaju slušati i povremeno ušutjeti, dobit će u nama prijatelja.

To što introverti znaju slušati, ne znači da su dužni to raditi stalno. Stalno klimanje glavom nakon nekog vremena dosadi.
Zbog pogrešnih zaključaka o introvertima znaju se događati zabavne situacije. Na primjer, u radnom okruženju imate introverta koji se uglavnom ne ističe, ne sudjeluje u diskusijama i sastancima i, vidi vraga, jednoga dana iz neba pa u rebra, uputi komentar, izrazi mišljenje, kratko, sažeto, moguće čak i usmjereno prema nekome.

U tom trenutku se dogodi onaj šok koji sam spomenula na samom kraju prvog dijela.
Oni koji znaju ponešto o toj našoj čudnoj sorti ne iznenađuju se. Shvaćaju to kao prirodan slijed događaja, zbog toga što je netko pretjerao.
Ako introvert uputi kritiku, znači da je voda došla do grla.
Ili čak preko grla.

Iako neki ekstroverti mogu biti nametljivi, zanimljivo je što se u toj svojoj nametljivosti ne bave samoanalizom, nego točkama što, gdje, kako i s kim.

Red je biti samokritičan pa moram priznati da i mi introverti imamo dozu nametljivosti: volimo analizirati sami sebe. Jeste li ikada naišli na postove, članke ili knjige u kojima to rade ekstroverti? Naravno da niste, to radimo mi introverti.
Mi volimo čeprkati po nama samima, možda zato što o nama kruže neke neopravdane predrasude pa osjetimo isto tako neopravdanu potrebu braniti svoju osobnost.


Punjenje baterija

Ekstroverti lepršaju i uživaju u naelektriziranom životu, ne opterećuju se svojim karakteristikama. Introverti ne vole nekontroliranu energiju, oni se poput mobitela pune u svoja četiri zida.

Te tri slatke riječi

modrinaneba.blog.hr

Cezarov poučak?

baton.blog.hr

Nakon što su US pirati oteli posadu i Tanker pod "vlasništvom" Rusije, Rusija je zatražila od Amerike povratak svoja dva člana posade što us Ameri, brže-bolje udovoljili.
Nakon čega je Marija Zaharova, direktorica Odjela za informiranje ruskog Ministarstva vanjskih poslova, zahvalila Trumpu i američkoj vladi na oslobađanju svoja dva državljana.

Na press konferenciji, Trump je jasno pokazao da nema pojma što se u stvari dogodilo. Iako je pokušao uvjeriti novinare da ga je Putin nazvao telefonski, to nije želio potvrditi, jer došlo je samo do razmjene poruka. Nadalje, izjavio je da u trenutku piratskog čina, na horizontu su bili ruska podmornica i razarač, što je također netočno jer radilo se o lagano naoružanoj ruskoj korveti, te je još dodao da se nafta sa Marinera upravo iskrcava, mada svi znaju da je tanker bio prazan.

Ipak ako je Rusija istakla svoju zastavu, pravila nalažu da se ta zastava i brani!

Doduše Rusija je tog tjedna nanijela veće ekonomske štete Americi, nego što je vrijednost nekog tuđeg broda, ipak...
Jeli uobičajeno da zemlja žrtva piratstva zahvaljuje pomorskim kriminalcima? Ne naravno da nije! Osim ako ne zahvale Cezarovim poučkom, odnosno kao što se Cezar zahvalio svojim otmičarima.

75 godine prije Krista, u svojim 25 godina Gaj Julije Cezar je bio žrtva otmice Pirata s područja današnje Turske. Kao plemiću život mu nije bio u opasnosti, jer su pirati ubrzo zatražili otkupninu. Cezar je tada, zbog ponosa ili nekog drugog razloga, učinio nešto neobično, "zahvalio se otmičarima" je se pobunio protiv visine otkupnine te rekao da je on viši rimski plemić i da pirati moraju tražiti veći iznos, što je i učinjeno! otkupnina je isplaćena a Cezar oslobođen.
U Rimu je Cezar brzo organizirao vojsku, zarobio pirate te ih razapeo na križ.

Kako će Rusi dalje braniti svoju trgovačku flotu? Tek je za vidjeti! Ali nema nikakve sumnje da će ubuduće žešće braniti svoju zastavu nego što je to bilo u ovom krajnje sumnjivom slučaju, slučaju u kojem je Trump, ili netko drugi!! poduzeo veliki rizik, rizik kojeg razuman Putin nije bilo na kraj pameti poduzeti.

Obrana drskosti

nachtfresser.blog.hr

Uvijek su djevojke bile ljute, i nitko se nikad, osim luđaka i manijaka nije ljutio na vjerodostojne šamare s početka videa, jednostavno to je bio dio odrastanja, kao i na neki način viteške muške tuče usijanih glava na početku sazrijevanja, kažem viteške, jer nitko nije gazio bespomoćnog savladanog protivnika, koji je ležao na podu, osim naravno gore spomenutih koji je uvijek bilo.
Tako sam ja npr. na obrani diplomskog rada, neakademski, kako je prigovorio kritičar među prisutnima, branio naizgled u današnje, i onda današnje vrijeme, neobranjive Nietzscheove redke o ženama i ratovima. Na oba područja je Nietzsche bio potpuno neiskusan, sa ženama nikad nije prebrodio odbijenicu braka Lou Andreas Salome, dominantne, intelektualno nadmoćne, žene onog doba, o tome je svjedočio njegov prijatelj filozof Paul Ree. Nedvojbenu Nietzscheovu rečenicu:"Kad odeš ženi, ne zaboravi ponijeti bič sa sobom" može se tumačiti sasvim legitimnom sklonosti biti bičevan i tako dalje i tako bliže. Kad ga nacisti i staljinisti tako besmisleno i glupo prisvaajaju, zašto ga mi ostali ne bi branili humorom. Isto je s ratom i ratnicima, neki su kritičari tu dobro primijetili, da su svi ratovi za koje je Nietzsche mogao znati, ipak nosili neku dozu viteštva u sebi, u suvremenim ratovima sa sredstvima za masovno uništenje ne može biti ni govora o tome.
Bit ovog posta je obrana zdrave drskosti nasuprot aroganciji i prepotenciji, koje se besramno i drsko, u novijim rječnicima smatraju sinonimima iliti istoznačnicama.
Sledeće dvije fotografije su snimljene prije dva desetljeća, u inozemstvu, te više ne mogu povrijediti ničije osjećaje. Prva je snimljena s tramvajske stanice u trenutku kad je moj tramvaj otvarao vrata, vidi se da sam namjerno dopustio biti primijećen, druga u parku, obje snimane s javnih površina za što u ono vrijeme, zamislite, nijedan zakon nigdje po Europi, nije nalazio ništa sporno. Jučer sam pak ostao jako iznenađen, na hrvatskom blogu bliskom turističkoj zajednici, na njemačkom jeziku i za njemačko govorno područje, uz vijest, da dok se drugdje po Hrvatskoj zatvaraju FKK ili naturističke/nudističke plaže, Pula će od iduće godine imati dvije nove, i pazi sad, dvije autentične uvale s golaćima na njima, nisam odmah prepoznao poznatog fotografa, na dnu stoji, fotografije generirao AI, pa ti prepoznaj.
Fotografije pak na postu dolje su iz onih prepotopskih vremena kad još nisu bile kažnjive fotografije, koje snimaju ljudi od krvi i mesa.
p.s.
Ovaj put zadržavam pravo brisati komentare onih koji nisu pročitali dio posta vezan uz fotografije :P

Marjan - simbol Splita

modrinaneba.blog.hr

Na Kantunu kuča stoji, mala kuća judi moji

Foto: Joško Gudić (dovoljenje autorja)

Mary Trump o svojemu stricu Donaldu

radivjetra.blog.hr

Greenwashing i skrbničko vodstvo

lumina.blog.hr

U posljednjih nekoliko godina održivost i ESG postali su gotovo neizostavni pojmovi u, kako poslovnom pa tako i svakodnevnom svijetu. Sve više kompanija govori o brizi za okoliš, društvo i ljude, no u praksi se često događa da iza svih tih "dobrih riječi" ne stoje stvarne promjene, što se može smatrati dosta licemjernim. Upravo tu nastaje greenwashing, a to je praksa stvaranja dojma odgovornosti bez stvarnog sadržaja. Takav pristup izravno je suprotan skrbničkom vodstvu, koje polazi od iskrene odgovornosti i dugoročnog razmišljanja. Prva i ključna razlika između greenwashinga i skrbničkog vodstva je odnos prema istini. Greenwashing se temelji na prividu, znači pažljivo oblikovanim porukama koje stvaraju pozitivan imidž, dok se stvarne poslovne odluke često ne mijenjaju. Skrbničko vodstvo, s druge strane, polazi od konkretnih odluka i stvarnih postupaka. Umjesto uljepšavanja stvarnosti, ono podrazumijeva transparentnost, priznanje slabosti kada i koliko, a i ukoliko ih ima te jasno pokazivanje stvarnog učinka, čak i kada on nije savršen. Druga važna razlika odnosi se na vremenski horizont. Greenwashing je gotovo uvijek usmjeren na kratkoročne ciljeve, što znači bolju reputaciju, pozitivan publicitet ili smanjenje pritiska javnosti. Dok s druge strane, skrbničko vodstvo razmišlja dugoročno, kako bi i trebalo biti. Ono štiti povjerenje zaposlenika, kupaca, zajednice i drugih, s time da su svjesni kako se povjerenje gradi godinama, a gubi vrlo brzo. Dugoročna vrijednost organizacije ne može se temeljiti na prividu, već samo na dosljednim i odgovornim odlukama. Treća razlika vidi se u odnosu prema dionicima. Kod greenwashinga se ESG jezik često koristi kao alat manipulacije, znači koristi se kao način da se zadovolje minimalna očekivanja bez stvarnog slušanja potreba ljudi. Skrbničko vodstvo priznaje da dionici imaju legitimne interese i da organizacija ima odgovornost prema njima. To znači slušanje, dijalog i spremnost na prilagodbu, a ne samo jednostranu komunikaciju. Na kraju, razlika je i u ulozi ESG-a unutar organizacije. U greenwashingu ESG ostaje dio marketinga i komunikacije, dok s druge strane u skrbničkom vodstvu ESG je sastavni dio upravljanja i strategije. On utječe na način donošenja odluka, raspodjelu resursa i postavljanje prioriteta. Zbog svih tih navedenih razloga, greenwashing nije samo neetičan, već i kratkoročan. Skrbničko vodstvo pokazuje da se stvarna održivost ne gradi riječima, nego odgovornim djelovanjem koje ima smisla, a još bitnije, ima i značaj, i danas i u budućnosti.

28 - Pripremite put za Moj dolazak (E-25)

idragi28.blog.hr

PITANJE:

Gospodine, vjerojatno od ponašanja "svijeta" ovisi brzina
dolaska nevolje. Što je najbolje činiti prije nego pozoveš
svoje vjerne u Tvoja skloništa?

Isus je rekao:
"Moj narode, možda će te morati brzo napustiti svoju kuću
kada dođe vrijeme da odete u moja skloništa. Trebate imati
svoje ruksake spremne i pune svega što vam je potrebno
za opstanak. Trebat će vam šatori vreće za spavanje, malo
hrane i vode, šibice, topla odjeća, topla obuća za zimu, maska,
lopata, i vaše duhovne sakramentalije. Sušena hrana će vam
biti dobra za korištenje prije odlaska u utočište. Možete spremiti
više paketa gotovih jela (MRE - meal-ready to eat), da vam budu
u automobilu, jer nećete imati vremena za pripremu jela.
Kada vam neka hrana zastari, možete nabaviti nešto svježe
sušene hrane i svježih gotovih jela, ako vam bude dostupno.
Vaša vojska i vlada kupuju ove zalihe tako da i vi trebate brzo
kupovati. Hrana će biti vrjednija od novca, a Ja ću umnažati
hranu kada to bude potrebno. Voda će vam također biti potrebna
bez obzira gdje se budete nalazili. Gorivo će biti potrebno tijekom
zimskih mjeseci. Ja ću vas štititi od zločinaca, ali svi vi će te
morati razviti svoje vještine preživljavanja. Neka vam prostor za
spremanje stvari bude blizu tako da ih brzo možete prenijeti u
svoj automobil ili kombi. Vjerujte u moju pomoć tijekom nevolje
i nećete morati brinuti".

(Srijeda 27. srpnja 2011., Johnu Learyju)
- odabrao eum

I životinjama je hladno

mc54b.blog.hr

Ovih dana temperature se spuštaju i do -17 ili - 18 C. Ovdje u Kutini najniža temperatura u ovom hladnom valu bila je -15 C. Ako nam je hladno povučemo se u kuću ili stan i toplije se obučemo.

Ne mogu se sva živa bića toplije obući ili otići u toplu prostoriju, ne mogu čak niti šetati ili trčati da se bar malo ugriju. Pogađate? Naravno, to su psi na lancu. Ne žale se, čak ni ne zavijaju dovoljno glasno da ih svi čuju. Stoički podnose hladnoću, nadaju se da će ih vlasnik skloniti na neko manje hladno mjesto, da će razumjeti da je i njima hladno.

Na žalost, mnogi ne dočekaju toplije dane, uginu u mukama. A vlasnici se sigurno hvale kako vole svog psa, kako bi za njega sve učinili jer on je, eto, skoro pa član obitelji. Psi ne traže puno – traže toplinu, sigurnost i malo ljudske dobrote. Lanac nije za psa, nije lanac niti za jednu životinju.

Životinja ne može puno učiniti da se spasi od lanca, ne može se niti skloniti na toplije mjesto da se bar malo ugrije. Zato smo mi tu, da im pomognemo, da budemo njihovi ambasadori koji će skrenuti pažnju nesavjesnim vlasnicima da je potrebno tako malo da se njihov ljubimac ili "ljubimac" skloni na toplije mjesto.

Koliko smo puta čuli da su to životinje i da njima nije hladno. Dugodlakim psima možda i nije hladno jer ih štiti njihova debela "bunda". Vjerojatno svatko od nas zna nekoga tko drži psa na lancu ili mu pri ovako niskim temperaturama ne osigura bar malo toplije mjesto. Nije teško upozoriti njega ili nju da psi i zimi žeđaju, da mu treba bar svaka 2 - 3 sata donijeti tople vode jer na - 15 C voda se vrlo, vrlo brzo smrzne. Mnogi ne shvaćaju da briga za ljubimca traje za cijelog njegovog života, od 14 pa do 18, a često i više godina.

Uvijek mi se digne nešto malo preostale kose na glavi kada dijete vuče majku za ruku i na izložbama malih ili srednje velikih životinja moli ju da njoj ili njemu kupi psa, mačku ili zeku. Dijete se vrlo brzo zasiti te jadne životinje, djeca su i okrutna, budući da roditelji tu životinjicu nisu htjeli, za pola godine ili godinu završi negdje u šumi ili jarku da se smrzava zimi ili ugiba od žeđi ljeti. Ne shvaćaju ljudi da životinja nije igračka.

Moramo preko medija apelirati na ljude da povedu više brige o ljubimcima jer držanje na lancu nije ljubav, to je mučenje životinje. Pokušajmo ih preko lokalnih medija zamoliti da pogledaju oko sebe, možda vide psa kako drhti i gleda ih molećivim očima kao da kaže: Ako me bar malo voliš, pusti me u kuću ili kakav podrum, hladno mi je.

Sva ta okrutnost događa se i u našem susjedstvu, u našim gradovima i selima. Vjerujem da svi znamo za bar jedan takav slučaj, pokušajmo uvjeriti vlasnika da mu je dužnost brinuti o životinji jer držati životinju na lancu pri - 12 C ili manje je mučenje i zlostavljanje životinja za što su predviđene kazne i do godinu dana zatvora. Policija, veterinarska inspekcija ili komunalni redar morat će po prijavi učiniti nešto, možda ga uzeti od vlasnika i smjestiti u azil za napuštene životinje. Pokušajmo, okretanje glave čini nas suučesnicima u mučenju i zanemarivanju životinje.

Nije hladno samo psima, i druge životinje smrzavaju se na niskim temperaturama. Bojim se da će proći puno vremena dok se ne naučimo humanije odnositi prema životinjama.

Moja srečna zvezda

modrinaneba.blog.hr

Ko sem lovila žarke sonca in njene korake

Foto: osebno moja

MISAO

onaodprije.blog.hr

BEAUVOIR ILI ONO ŠTO PISAC JEST

Pisanje, nadalje. Pisanje kao vječita tema. Hobisti, amateri dangube, koji se danas diče statusom „pisca” , a da o pisanju kao takvome jedva imaju pojma. Koji ne čitaju ništa, čak ni vlastite tekstove prije objave, već se neduhovito poigravaju pojmom „genijalnosti” koristeći riječi kao jeftinu bižuteriju, kojom će fascinirati nekritični „čitateljski korpus” prisvajajući si temporalnu poziciju autorstva. A pisac, pravi pisac po habitusu i određenju, što je to, zapravo?

Osvrt Božice Jelušić na pisanje onih koji nisu pisci