Sve kategorije po listama
14
čet
11/24
Dji. Death Fails
mrrmau.blog.hr
Još jedan zgodan crtani filmić :)
I kao obično, poezija i glazba:
Tekst i glazba: Georges Moustaki
Pjeva: Arsen Dedić
Le Meteque
Sa ovim mojim licem stranca
Bez gospodara i bez lanca
Vama sam čudan bio ja
Sa ovim očima ko more
Koje i sanjaju i gore
Sa ovim očima bez sna
Napola pirat, napol' artista
I vagabund i flautista
Koji ukrade koliko da
S usnama koje piju sve
Vina i vode otrovne
I nikad neće reći ne
Sa ovim mojim licem stranca
Putovao sam pol života
A malo tko te pute zna
Bilo je lažnih, bilo vjernih
Hiljadu žena zaljubljenih
Uz njih sam odrastao ja
Činio zlo al' čista lica
Što drugo može skitnica
Kad javu ne dijeli od sna
A duši mojoj zna se kraj
Ta neće ugledati raj
Već ćuti vatre zagrljaj
Sa ovim mojim licem stranca
S uklete lađe, s njenog pramca
Mašem ti, došao je čas
Robinja odsad ti ćeš biti
Spletena u te zlatne niti
U ljubav koja traži nas
Kraljica bit ćeš, imat ćeš vlast
Dat ću ti novac, dati čast
Morao raditi ili krasti
I ljubav ta će biti spas
Trajala vječno ili čas
Ni smrt ne može protiv nas
...i ljubav ta će biti spas
Trajala vječno ili čas
Ni smrt ne može protiv nas
13
sri
11/24
Serijal fnf
supatnikll.blog.hr
Dragi gledaoci odlučili smo promijeniti koncept našeg serijala.
Danas vas pitamo, što je to po čemu ćete pamtiti ovaj predsjednički mandat Zorana Milanovića.
Koja je to pozitivna stvar koju je uradio, pa ćete u bilo kojem krugu glasati za njega.
Ako vam je ipak neugodno priznati da ćete glasati za takvu budalu, barem kažite što je dobroga i pozitivnoga uradio u ovih pet godina.
Oni koji ne čitaju ovaj blog najbolje da se prave da ovo nisu pročitali.
Zamask – pogranično naselje između Venecije i Austrije
viatrix.blog.hr
Od naselja Kašćerga, prema zapadu, nerazvrstana cesta 500560 vodi u naselje Zamask koje administrativno spada pod Grad Pazin i prema popisu stanovništva iz 2021. godine ima 50 stanovnika. U Zamask se može doći i iz pravca Motovuna cestom L50056. Na području naselja je postojala prapovijesna gradina. Naselje se prvi put spominje 1177. godine kada je dodijeljeno porečkom biskupu kao i susjedna Kašćerga. U 15. stoljeću ulazi u sastav Pazinske grofovije u čijem se urbaru iz 1498. godine spominje se kao Samaskh. Područje Zamaska često je bilo predmet spora između grofovije i stanovnika Motovuna koji je tada bio pod mletačkom vlašću. Nakon rata 1508. godine, te mira u Wormsu iz 1523. godine koji je potvrđen 1535. u Trentu, kroz Zamask je povučena granična crta između mletačkog i austrijskog dijela Istre, tako da je tadašnja župna crkva sv. Martina podijeljena na dva dijela. Od tada se za mletački dio naselja koristio talijanski naziv Zumesco, a za austrijski dio talijanski naziv Zamasco.
Šetnju naseljem Zamask smo započeli na južnom dijelu, na samom ulazu u naselje odakle se pruža pogled na akumulacijsko jezero Butoniga.
Ubrzo smo došli do raskršća na kojem se nalazi jednobrodna barokna crkva sv. Martina pored koje je kip svetog Martina iz 2003. godine.
Crkva sv. Martina, koja je bila župna crkva do 1903. godine, izgrađena je u 12. stoljeću na mjestu romaničke crkve, a temeljito je obnovljena 1994. godine. Crkva ima preslicu s jednim zvonom.
Na raskršću smo skrenuli desno, u glavnu sto metara dugu ulicu koja prolazi naseljem zapad-istok i završava na mjestu gdje se pruža pogled na prije spomenuto akumulacijsko jezero Butoniga.
Vratili smo se na raskršće kod crkve sv. Martina i nastavili uz crkvu, prema zapadu, ulicom s kojom smo došli do mjesnog groblja i jednobrodne župne crkve sv. Mihovila.
Župna crkva sv. Mihovila je izgrađena 1900. godine na mjestu gotičke kapele iz 1178. godine iz koje potječe i glagoljaški natpis iz 1576. godine koji se nalazi na kamenoj kustodiji uz stubište prema pjevalištu u današnjoj župnoj crkvi. 1821. godine je pored pročelja crkve podignut šesnaestmetarski zvonik.
Šetnju smo završili nekoliko metara zapadno od mjesnog groblja, odakle se pruža pogled prema naselju Motovun.
Karta naselja Zamask s lokcijama crkve sv. Martina i župne crkve sv. Mihovila.
Dužina rute 446 m.
4 - pripremite put za moj dolazak (47)
idragi28.blog.hr
Gospodine,
Kako prepoznati i kako se riješiti demona
vlastitog života?
Isus je rekao:
"Moj narode, u Evanđelju ste čitali kako sam Ja
zapovjedio demonu da napusti čovjeka. Mnogi
ljudi toga grada divili su se Mojoj vlasti nad
demonima koji bi odlazili na samo jednu Moju riječ.
Oni nisu shvaćali da sam Ja druga Božanska
osoba ali su me demoni prepoznali i zato sam im
naredio da umuknu. Neki ljudi ne prepoznaju svoje
vlastite demone u svojim vlastitim ovisnostima.
Postoje demoni povezani s pićem, pušenjem,
kockanjem, drogom, računalima i prejedanjem.
Svaka pretjerana upotreba ovih stvari je grijeh jer
zloupotrebljavate svoje tijelo i činite da ove stvari
postanu idoli koji vas odvlače od Mojega puta.
Napravite pregled svoga vlastitog života da vidite
da li nešto upravlja vama. Jednom kada spoznate
sve svoje loše navike tada možete raditi na tome
da ih izbacite iz svojega života. Ako znate koje su
vaše ovisnosti, a ne činite ništa kako bi ih se riješili,
onda dopuštate tim demonima da upravljaju vama.
Zazivajte Moju pomoć da se riješite tih demona,
kao što sam istjerao demona iz osobe u Evanđelju".
(Poruka od 30. kolovoza 2011., Johnu Learyju)
FRENCH ROAST
starrynight2022.blog.hr
U otmjenom pariškom kafeu, ukočen poslovni čovjek popije kavu i otkriva da je zaboravio ponijeti novčanik…
„French Roast“ je francuski kratki animirani film iz 2008. koji je snimio Fabrice Joubert. Film je dobio nagradu za najbolju animaciju na ANIMA Córdoba i bio je nominiran za Oscara za najbolji kratki animirani film 2010., ali je izgubio od Logorame.
French roast, francuski pržena kava je kava tamno pečenog zrna, popularan stil kojeg mnogi kavopije preferiraju. Ova tamno pržena kava ima ugodnu zadimljenu aromu i često može imati pougljenjeni okus. To je navelo neke geekove za kavu da ju nazivaju 'zagorjelom' kavom. Ali „roast“ u naslovu filma ima i značenje ismijavati, jer upravo tipične predrasude prema ljudima koje stvaramo na temelju njihovog izgleda ovaj prekrasno animirani kratki filmić, savršen za gledanje u tmurno jesenje poslijepodne, duhovito ironizira.
Lastane, jesam li normalna?
zenasmarsa.blog.hr
Rekao mi je:
- Smisli pitanje, a ja ću ti pustiti pjesmu kao odgovor na njega.
I smislila sam pitanje.
I dobila odgovor:
Majer- Plešem
Da poklonim ti riječi to bi bilo malo,
al dopusti mi da te vodim,
stavljam srce u zalog,
stavljam sebe na ravno,
kunem se u tebe, odavno
kao da spreman sam uložit sve što znamo,
što smo naučili iz godina.
Ako sam ljubav napravio, onda ti si je rodila, ti si bila tu
da me podigneš iz pepela,
ti si bila tu uvijek da trpiš repera,
samo polako zlato i biće svega,
samo polako zlato i nemoj bježat
imamo jedno drugo šta nam drugo može trebat,
nemaju mozga, a misle mogu se s nama *ummmmm...
Noći nered mi prave, ja im pričam o nama
repam onako iz glave, nisam rek'o im tajne kako znaš me,
kako svaki put kad te vidim
zaljubim se isponova i zapravo ...
Kad bi rek'o im šta mislim, mislima bistrim reko bi jedino me ona čini čistim.
To mami mi osmijeh,
kad na nju miriše jutro, a nebo tek zauzima mjesec,
ja sam čudan dezen ti me nosiš kao pjesmu.
Kad ispadnem naopak, ti kažes nek sam, tvoj sam kreten, ti si moja jesen i nema ništa ljepše,
kad u tebi sklopim oči, na tvojim grudima plešem...
Zamrzio sam nekad, zamrzio sam neke, nije isto, predugo uzvodno pliv'o pa se na izvoru štrecnem, sjećanje me pecne,
koju godinu na zid recnem neke stvari se mijenjanu, a neke ostaju iste.
Prave ljubavi traju,
nekad padaju kiše, ljudi se čekaju na istom mjestu gdje su srca poklanjali,
mire se gdje su se nekad posvađali.
Sunce moje sijaj dok ponosim se tobom, pijem u tvoje ime,
nazdravljam za tvoje snove,
svaki dan te stavljam u riječi,
one koje čine me ovim zbog čeg' ponosno stojim.
Znaš da te volim...
Kad bi rek'o im šta mislim, mislima bistrim reko bi jedino me ona čini čistim,
to mami mi osmijeh.
Kad na nju miriše jutro, a nebo tek zauzima mjesec,
ja sam čudan dezen,
ti me nosiš kao pjesmu u refren
kad ispadnem naopak kažeš nek sam,
tvoj sam kreten,
ti si moja jesen i nema ništa ljepše
kad u tebi sklopim oči, na tvojim grudima plešem...
I tako ... nisam se začudila što je pogodio s pjesmom, što sam dobila odgovor, što mu nije problem reći što osjeća.
On se ne boji pokazati i reći.
Zna mi čitati misli, to smo odavno shvatili.
- Da čujem pitanje, pogleda me znatiželjno.
- Paaaaa, nemam pojma što bih pitala, lažem.
Nisam se usudila izgovoriti pitanje na glas.
Zašto?
Zato što me bilo sram.
Zato što bi u čuđenju rekao:
- Stvarno? Nije ti jasno koliko si mi važna? Koliko te volim?
Žene su čudna bića, ili sam samo ja čudna, ne znam, jer, njegovi postupci ne daju prostora za sumnju.
Ali moram to čuti.
Lastane, jesam li normalna?
12
uto
11/24
O tajnovitoj forenzici
auroralucidissima.blog.hr
Meni je iznimno zabavno kada me ljudi zamišljaju kao neku malu o' CSI, Miami, USA, labos....ono kad skraćeno kažem forenzika. Ali objasniti ljudima što je to u stvari već je polako znanstvena fantastika. U stvari, radi se o smjeru psihijatrije koja se bavi duševnim bolesnicima koji su počinitelji kaznenih djela. Moja majka je de facto mene pitala, pa kako ti sada nisi na psihijatriji?! - Ma jesam majko na psihijatriji, ali to je malo drugačija psihijatrija.....-Pa dobro reci reci mi kakva je to psihijatrija? - Pa to to je kao naughty psychiatry. Prošlo je oko par tjedana , zove me majka na telefon i odlomi - Ti si skroz zglajzala! Tamo si? -Ae. E znaš šta ćeri moja, ja idem platiti svetu misu da ti tamo dobiješ otkaz! Nisam se stala smijati. Mnogim ljudima to djeluje vrlo interesantno kada im se objasni o čemu se u biti radi, ali sve govore....aaaaaaaaajjjjj.....fuuuujjjjjjj.......kako moooooožeššššš.....ali opet vrlo slatko slušaju te stvarčice i toliki tenacitet još u životu nisam vidjela nego kada se otvori tema baš o tome, ma slađe od one ranojutarnje kavice na splitskoj rivi! I tako moja majka nastavila plaćati svete mise, moliti sve moguće krunice, zazivati svetoga Josipa, ali još uvijek nema lijeka. - Idi ćeri moja na onu "normalnu psihijatriju"!
Tako je to kada se elektive više vole od konvencionalnih stvari ;)
Od dragosti
zeljkinkutak.blog.hr
Naslov: Od dragosti
Originalan naslov: Dearly
Autor: Margaret Atwood
Preveo: Mate Maras
Izdavač: Lumen
Rujan 2021. godine
140 stranica
"Ovo su kasne pjesme.
Većinom su pjesme kasne,
naravno: prekasne,
kao pismo koje pošalje mornar
a stigne poslije njegova utapanja."
Margaret Atwood
Njezino pisanje se uglavnom bavi pitanjima feminizma, što ona istražuje kroz različite žanrove, znanstvenu fantastiku, komediju i priče o duhovima.
Iako najpoznatija po svojim romanima Atwood jednako objavljuje i poeziju. Njezin spisateljski opus nadopunjuju mnogobrojne zbirke kratkih priča, knjiga za djecu, antologija.
Atwood je odlikovana najvišim književnim nagradama Kanade. Dobitnica je francuskog ordena Legije časti. Londonski „The Sunday Times“ dodijelio joj je svoju najvišu nagradu. Godine 2000. dobitnica je Bookerove nagrade za roman „The Blind Assassin.“
"Što to tebi vrijedi?
Jednu ružu, dijamant,
ravnodušan milijun, šalu, piće?
Izmišljotinu da si ovome draga?"
Ovo mi je prva Margaretina knjiga u rukama i iskreno nisam znala što mogu očekivati. No, nimalo me nije razočarala jer progovara o pravima žena, ekološkoj krizi, žalosti i sjećanjima.
"Stižu svake godine,
ti udubljeni lakoumnici,
na naše stube, naše trijemove,
s umovima punim ničega
osim plamena, sa svojim praznim zurenjima
koja bi mogla biti veselost ili prijetnja."
Refleksivna je i razigrana, melankolična i puna nade. Toplo je mogu preporučiti jer je vođena brojnim temama i teško mi izdvojiti samo par stihova.
"Sve je nekada imalo dušu,
čak ova morska školjka, ovaj oblutak.
Svatko je imao tajno ime.
Sve je slušalo.
Sve je bilo stvarno,
ali nije te uvijek voljelo.
Morao si biti oprezan."
Ova zbirka podijeljena u pet odjeljaka i svaki ima posebnu temu koja povezuje njegov sadržaj.
"Stvari se troše. Prsti također.
Kvrgavost se ustaljuje.
Tvoje ruke čuče u rukavicama bez prstiju,
zaboravljaju štapiće za jelo, i dugmad.
Stopala imaju vlastite rasporede rada.
Preziru tvoj ukus u cipelama
i ne mare za tvoje staze, zemljovide."
Nije najgore
nachtfresser.blog.hr
Sinoć smo u jedanaest i nešto išli vani, jutros smo rano natašte imali zakazano vađenje krvi za Jina. Pozitivno je bilo što je jučer došao popodne kao hitan slučaj, kod nepoznate veterinarke, danas nas je dočekala odabrana veterinarka, bivša učenica.
Naručeni smo za vađenje krvi, mi smo htjeli da ga i ona ipak pregleda, što je i napravljeno. Potvrđeno je da je mogućnost raka u igri, ali eto, treba najprije vaditi krv, pa ćemo biti pametniji. Nakon vađenja krvi uz infuziju ćemo čekati nalaze. Nasmijala se naša veterinarka kad sam Jinu držao zatvorena usta, zar sumnjate da bi me mogao ugristi. Vaganje prije postupka je pokazalo da je izgubio dvije kile i trenutno je na preporučenoj kilaži, ali to nas ni najmanje nije obradovalo. E infuzija i čekanje rezultata su se otegli, prvo ga je držala drugarica i on nikako da se umiri, nije palilo ono da sjedne, kad sam ga ja preuzeo on je začudo brzo zalegao i tako dočekao rezultate. Inače ja slovim s manje strpljenja lakši na živcima. Bivše učenica je išla zaobilaznim putem, u pitanju je jaka upala, za razliku od mene pas mi se fura na premijera, odnosno anemičan je, bubrezi za koje se jučerašnja doktorica bojala i jetra su u redu, ali imamo problem, Jin ima dijabetes i on koji je discipliniran poput svog gazde trebao bi preći na stroži i uredan režim prehrane. Odmah je dobio i prvu injekciju, budući da smo odmah rekli da mu nikad nijednu tabletu nismo uspjeli umrviti u hranu, dogovorili smo dolaženje na injekcije. Prva dijabetička mokra hrana danas za ručak je prošla, ali to valjda i jer je bio jako gladan, naime nakon svega je ispred Kauflanda, danas je zadnji dan akcije Radenske, obavio itekako zdravu i obimnu nuždu.
Jučer sam kod Ani ram napisao da ima i problematičnijih stvari kod nas od zdravstvenog sustava. Ovo s dopunskim osiguranjem u zdravstvu kod nas još koliko toliko funkcionira. Dvije injekcije i vađenje krvi te infuzija kod doktorice koja me uvijek ljutila, jer na one bezvezne preglede zbog nas paničara nikad nije uzela ništa, došlo je 116 eura. A tek je počelo, no zna se gdje su prioriteti i tko je gazda u našoj kući., samo da što duže naša igra traje.
p.s.
Žao mi je što mi se draga blogerica do čijeg čitanja stalo, muči zbog boje slova, ja ovako vidim, mada bi mi sad trebala i veća slova, ja se mučim kod nekih drugih blogova, a i kod nje čitam povećalom, kod Dinaje npr. ne vidim pročitati naslov, tako nam grah pada jbga...
p.s.
PRAVI SE GLUP/A
starrynight2022.blog.hr
U meljavi glupih, inače, primijetila sam da su osobito glupi oni koji se trse biti pametni, jer, pametni znaju pročitati glupog koji se trsi izgledati pametno, to je pretenzija sama, uvijena u pakiranje osobite inteligencije i domišljatosti da pucaš od smijeha na prozirnost stvari, btw, tko je napisao Prozirnost stvari?, u meljavi glupih i hijerarhiji najglupljih, osobito sofisticiranih glupih, zagonetnih glupih, tko upada u zamku odgonetanja glupih glup je, dakle inteligentan nikada ne upada u zamke dešifriranja glupih jer je to besmisleno, inteligentan čovjek je zato inteligentan jer ne gubi vrijeme, on vrijeme PRONALAZI, kako ću pronaći vrijeme, pa tako da pravim selekciju oko sebe, glup, glup, glup, glup, pametan, eto ga, našla sam, osobito su opasni glupi u foteljama jer donesu propis da je teror glupih PO PROPISU/ZAKONU, e tu je gadan zaheb jer sve propada osim glupog, dakle, među užasno glupima i samo praviti se prosječno glup je glupo, najbolje je praviti se prosječan, uklopljiv, mediokre, tj., užasno glup. Ako je po Schopenhaueru, velikom preziratelju žena, ali, s takvom facom, nikakvo čudo da se nisu trpili uzajamno, PAMETNO JE PRAVITI SE GLUP. Ima jedna anegdota o njemu, upravo mi ju je jedan inteligent s kojim simultano pričam i ovo pišem, ispričao, baš sam pukla od smijeha, da je Sch. posudio od neke babe novce i njegova izreka, kad je baba umrla, ušla je u legendu – ODE BABA, ODE DUG! :))))))))))))))))))))))))) Pažljivo s lovom i glupost se može zamaskirati na kratak rok, ali na dulji glupi pušta na sve strane kao stara kanta i tragedija je evidentna k'o ruina, odnosno u skladu s jačinom gluposti glupog na položaju na kojem je nužna inteligencija, plemenitost i znanje. Što uneredi i uništi jedan glupi, tisuće pametnih više nikad ne mogu popraviti, ponavljanje je majka učenja ali glupi ne može naučiti niti znati.
Crta
mrrmau.blog.hr
Stari crtić ali nikad zastario. Možda ga se netko sjeća?
I kao obično još jedna pjesma.
Tekst: Neno Belan
Izvođači: N. Belan i Massimo
Zar više nema nas
Od vremena tog, bez dodira tvog
Za tren su prošla ljeta i zime
Njeno su lice isprale kiše
Njene su riječi sve tiše i tiše
Kad pogledam sebi ravno u oči
Shvatim da živim u gorkoj samoći
Ljubav sad ima kameno lice
Ja razmišljam
Jesam li još uvijek mlad
Oblaci teški kad bi bar htjeli
Nestat na čas
Ja razmišljam sad, jesam li još uvijek tvoj
Oblaci teški kad bi bar htjeli nestat na čas
Zar više nema nas?
Od vremena tog, bez dodira tvog
Za tren su prošla ljeta i zime
Njeno su lice isprale kiše
Njene su riječi sve tiše i tiše
Kad pogledam sebi ravno u oči
Shvatim da živim u gorkoj samoći
Ljubav sad ima kameno lice
Ja razmišljam
Jesam li još uvijek mlad
Oblaci teški kad bi bar htjeli
Nestat na čas
Ja razmišljam sad, jesam li još uvijek tvoj
Oblaci teški kad bi bar htjeli nestat na čas
Zar više nema nas?
Ja razmišljam sad, jesam li još uvijek mlad
Oblaci teški kad bi bar htjeli nestat na čas
Zar više nema nas?
Ja razmišljam sad, jesam li još uvijek tvoj
Oblaci teški kad bi bar htjeli nestat na čas
Zar više nema nas?
11
pon
11/24
Dolomiti 3 - Cima di Coldai
moreplanina.blog.hr
Treći dan avanture u Dolomitima.
Budim se ujutro, pogledam udesno, a ono nikoga u krevetu pored mene. Znam da je sinoć bio tu, poželili smo si laku noć, a sada ga nema. Ustajem, odlazim u blagavaonu, a on leži na kauču. Pitam ga: "Što je bilo?"
Kaže: " Pobjegao sam, nisam mogao spavati koliko si hrkao". A ja nisam ni znao da hrčem.
Doručkujemo, spremamo stvari i napuštamo apartman. Idemo istočno 15 min do mjesta Alleghe,
Mjesto je na lijepom alpskom jezeru. Uz obalu jezera postavljaju tržnicu, mi smo tu jer čekamo da se otvori trgovina u mjestu.
Nakon kupovine namirnica, idemo još par kilometara istočno do mjesta gdje nam je ishodišna točka današnjeg planinarenja.
Staza je duga cca. 9,5 km, ali ima dosta uspona 945 m.
Desno na slici je planinski masiv Civetta, a lijevo je naš cilj, vrh Cima di Coldai.
Evo nas u gustoj crnogoričnoj šumi sa prijašnje slike.
Nakon par sto metara bacamo pogled na parking od kuda smo krenuli.
Nakon cca. 2 km hoda pruža se prekrasan pogled na mjesto Alleghe i jezero Lago di Alleghe.
Nakon crnogorične šume staza nastavlja stjenovitim kanjonom, prilično je strmo i teško.
Opet pogled na Alleghe iz kanjona sa još veće nadmorske visine.
Prošli smo u nešto manje od dva sata 2,6 km i 700 metara uspona što je poprilično naporno. Kao da se 7 puta popneš Trsatskim stubama. Uskoro stižemo do platoa gdje ćemo se malo odmoriti pa nastavljamo dalje.
Kažem: "ne mogu, ostati ću dolje, vi idite, mene uopće ne interesira vrh".
Još samo par metara, uspuhan sam, dišem ko dupin, kukam, cvilim.
Onda u jednom trenutko preda mnom se stvori jezero kao iz bajke ( Lago di Coldai).
Ne mogu vjerovati. Zaboravim kako mi je, samo prije par trenutaka, bilo teško te hodam zadivljen i očaran prema jezeru.
Ne znam da li me je u tom trenutku ijedna žena mogla toliko zadiviti.
Tu sam mislio odustati, jer nas je čekalo još 260 m uspona do samog vrha.
Mislim se ako ostanem dolje morati ću pivu piti sam.
E neću piti sam, idem i ja na vrh te sam tako zbog pive i društva skupio posljednje atome snage i krenuo.
U meni je proradio dešpet pa sam pojurio kao sumanut prema vrhu,
Čak bih na vrh došao i prvi, zbog dešpeta i sumanutosti, ali sam pred sam vrh ugledao malo svetište pa sam zastao i pomolio se.
Piše ovako:
Pomozi nam, o Gospo od stijena,
da svakodnevno kročimo putem dobrote, putem ljubavi prema Bogu i prema bližnjima.
Podrži nas u teškim trenucima i pruži nam zaštitu od svake opasnosti za dušu i tijelo.
Pomozi nam da budemo snažni poput naših planina,
čista srca poput našeg snijega, čvrsti i postojani u vjeri poput naših stijena.
Bdij nad svakim od nas, nad našim obiteljima i našim voljenima.
I s visine ovih vrhova blagoslovi naše domove, naša sela i naše gradove.
Amen
Uspon prema vrhu je jako strm pogotovo pred sam vrh gdje moraš ići četveronoške. Pred vrhom su nestabilne stjene i moraš paziti da ne napraviš odron i ugroziš kolegu ispod sebe.
Poslije smo vidjeli da je staza do vrha namjenjena ekspertima.
Zato prema vrhu i nije bilo gotovo nikoga.
Sa vrha se pruža predivan pogled na Civettu i ledenjačko jezero Lago di Coldai.
Nakon što smo nešto prezalogajili, popili pivu i odmorili krećemo dalje nizbrdo prema odmorištu Rifugio A. Sonino al Coldai
Spuštamo se dalje prema mjestu od kuda smo krenuli
Hodamo po strmim livadama koje su po zimi skijaške staze.
Jedna panorama za kraj
Tu završava trodnevna avantura po Dolomitima.
Morate to doživjeti. Veliko hvala kolegama koji su mi omogućili da ovo doživim.
The End
Vlakom iz Osijeka za Zagreb
sakurra.blog.hr
Prekjučer sam krenula vlakom za Zagreb, vjerojatno zadnji puta. Iznimka bi se mogla odnositi jedino na godišnja doba tj. proljeće, ljeto ili eventualno jesen ali bablju jesen.
Zašto? Kao prvo u vagonima je bilo hladno a ja se nadala kako ću se lijepo odmoriti u toplom. Uh, koja glupa misao!
Kao drugo, u Čačincima smo morali presjesti na buseve. Svi smo istrčali kao izbačeni torpedom nadajući se toplom prostoru u busu. Ok, to je i donekle bila istina ali bus je bio star, i cijelim putem smo čuli samo neke čudne iritirajuće zvukove.
Kad smo izašli u Pitomači nadali smo se toplini i da napokon udobno stignemo u Zagreb. Ah, aaaah, koja greška! Vlak je kasnio 45 minuta, magla oko nas, zima kao u Sibiru. Kondukter nam je preporučio čekaonicu, Jedva smo svi stali u nju. Imala sam osjećaj kao da je nisu preuređivali od drugog svjetskog rata. Grijanja nije bilo, svugdje paučine a klupe kao iz starih filmova.
Kad je vlak stigao stampedo je krenuo prema vlaku. Svi su lovili najbolja sjedala u vlaku tako i ja. Ali kad nam je kondukter priopćio da ćemo u Križevcima opet presjesti u drugi vlak, začuli su se glasni negodovajući uzdasi. Malo mi je trebalo da ne zaplačem.
Uz sve nedaće, sjela je do mene jedna gospođa koja je imala potrebu prepričati mi cijeli svoj život. Ja sam se istinski trudila da joj dam do znanja da je slušam iako sam uglavnom samo klimala glavom.
U Križevcima smo presjeli a ja sam trkom bježala od one gospođe međutim nisam uspjela, sjela je iza mene i nastavila je meni prepričavati svoj životopis.
U Zagreb smo stigli sa zakašnjenjem od sat vremena pa se ti sad vozi vlakom! Naravno, drugi dan sam krenula za Osijek busom i bila sam istinski zadovoljna. Blago nama i našem željezničkom prometu!
Živčanost
nachtfresser.blog.hr
Nervozna Neca
Pokušavam se pridržavati pravila preskakanja postova u ovakve dane. Nitko ništa nije kriv, svi sve rade u najboljoj namjeri ili tako nešto. Danas eto nisam uspio.
Neca Falk mi se nametnula svojom osobnošću i bila najdraža pjevačica na ovim prostorima. Olivia Newton John mi se kao klincu sviđala, ako danas racionaliziram., vjerojatno fizičkim izgledom. Stavljam ih kao usporedbu samo zato jer su u ona stara bludna vremena obje uspješno prepjevale odnosno prilagodile stari country hit "Banks of the Ohio", Neca kao "Dravski most", ja sam to tumačio nekom tajnom vezom, jer sam onda mlađahan naravno bio u središtu svemira.
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr