Sve kategorije po listama

Badnjak

filiparumenovic.blog.hr

Badnjak je trenutak koji nosi posebnu čaroliju i osjećaj zajedništva. Iako vani vlada hladnoća zime, kada obitelj krene okupljati se oko badnjaka, sve oko njih postaje toplo – tijelo se grije od vatre, a srce od ljubavi i radosti koja se osjeća u zraku. Paljenje badnjaka nije samo bacanje drveta u vatru. Prvo se odabire debelo, čvrsto drvo, često se s njim pažljivo postupa, razgovara se o tome tko će ga unijeti i tko će prvi dodati plamen. Badnjak se nosi prema kući ili u dvorište uz pjesmu, smijeh, sitne šale i iščekivanje – djeca trče, stariji se smiju i svi zajedno paze da trenutak bude poseban.

Kada plamen zahvati drvo, vatra počinje treperiti, a dim se diže prema nebu. Taj plamen, iako malen, nosi u sebi veliku snagu – snagu zajedništva i topline. Okupljena obitelj stoji oko badnjaka, ponekad u tišini, ponekad uz šapat molitve. Netko pomoli kratku zahvalnu riječ, netko šuti i gleda u trepereći plamen, osjećajući mir i spokoj. U zraku se osjeća iščekivanje – večer još nije počela, ali sve je ispunjeno radošću i toplinom.

Sitnice te večeri čine je čarobnom: smijeh djece koja trče oko vatre, miris hladnog zraka pomiješan s mirisom drveta, tihe šale, razgovori o prošloj godini, ponekad i pjesma koja spontano izbije iz grla. Svi su zajedno, dijeleći trenutke koji se pamte, osjećajući koliko je važno biti tu jedni za druge. Ponekad se dodaju ruke, netko poljubi drugo dijete ili supružnika, netko podigne čašu vina u tihi nazdrav. Sve je to radost koja dolazi iz zajedništva i osjećaja pripadnosti.

Čarolija badnjaka je u tom malom savršenom trenutku kada hladnoća vani, a toplina unutar obitelji savršeno balansiraju. Srce se širi od ljubavi, a tijelo se grije od plamena i smijeha. Čak i najmanje stvari postaju značajne – treptaj svjetla na licima ukućana, miris dima, zvuk drva koje pucketa, šapat molitve, osmijeh koji izazove suze od sreće.

Badnjak je simbol da smo zajedno, da dijelimo život, brige, radosti i ljubav. To je trenutak kada sve što vani postoji – hladnoća, tmina, buka svijeta – nestaje, a ostaje samo mir, nada i zahvalnost. Taj plamen, ti zvukovi i mirisi stvaraju osjećaj da je svijet na trenutak savršen, da smo u pravom mjestu, sa pravim ljudima, i da ništa drugo nije važno.

Nema naslova

lilianke789.blog.hr

Stille Nacht (tiha noć mira)

nachtfresser.blog.hr

Pišem ovaj prigodni ("kud svi Turci, tu i mali Mujo") post užurbano i nemirno, jer mi je početak badnjeg dana poremećen, njemački portali, a oni obično ne griješe, najavljuju početak kiše u Rijeci nešto prije 7 ujutro, mi po Jinovom bioritmu, kojem sam prilagodio svoj, izlazimo oko 7.15, znači valja danas ubrzati sve jutarnje rituale i nagovoriti svog psa, kao ljudi nakon buđenja tvrdoglavog i nervoznog, na raniju šetnju. Kad bi i kockastoglavi kršćani poštovali simboliku današnjeg i sutrašnjeg dana, pa da imamo dva dana tišine, mira i zašto ne, pravi vjernici molitve, ali ne, njihova uglavnom bjelopoljska kopilad će već, iskustvo govori, oko 11 ujutro nakon što gospodska djeca ustanu, te popodne za prvog mraka, i naravno preko tihe noći, oni će započeti i nastaviti s pedardaškim orgijama, kako jučer, tako i sutra. Eh kad bi barem neki ponosni dida ili otac ostao bez šake umjesto njihove uglavnom muške djece... Stop, oni ne smiju biti junaci današnjeg posta.
Pjesmu "Stille Nacht" je i UNESCO 2011. proglasio svjetskim nematerijalnim kulturnim dobrom, zbog svoje simbolike mira. Usuđujem se tvrditi da sam bio jedan od maksimum tuce profesora njemačkog jezika, koji je pjesmu obrađivao na nastavi otkako je počeo raditi, isto kao meni osobno još ljepšu pjesmu "Lili Marleen", koju nas je još manje obrađivalo, sve dok je na filmu nije veličanstveni Fassbinder rehabilitirao.
U nastavi sam uglavnom počinjao s lijepom legendom o nastanku pjesme i biografijom autora, zanimljivo da je po cijelom svijetu vrijeme potisnulo te mladosti zanimljive priče, pričom, istina realnijom, o kašnjenju popravka crkvenih orgulja u lokalnoj crkvi, te nastanku najjednostavnije, a samim tim najbliže duhu ovih blagdana i najprikladnije, slučajno i najljepše pjesme, uz običnu gitaru. Pri kraj svoje radne karijere, nakon božićnih školskih praznika 2022. ili 2023. godine, dobio sam i lijepo priznanje, najbolja učenica mi je zajapurena dojurila na prvi sat u novoj godini i zatražila riječ, mora svima reći da je i nadmiskup Uzinić na polnoćki, isto kao mi na satu, pričao o simbolici i značenju pjesme "Stille Nacht" za svijet, te apelirao da svatko učini ono što je u njegovoj moći da bar ta noć ostane tiha i sveta.
Pamtim godinu i po komentaru na prigodni post nastao taj put, ispostavilo se srećom, nekoliko dana prije praznika, bloger Dražen je ostavio link na predivan, nepoznat božićni koncert, u konjušnici bečkog dvorca Hofburga lijepe kraljice šlagera Helene Fischer. Taj youtube spot je postao i jedan od najgledanijih spotova na youtube kanalu svih vremena i Ruskinju rođenjem, digao u neviđene visine. Nisam dogmat i odmah nakon Draženovog blog komentara sam promijenio plan i umjesto verzije meni drage punk bake Nine Hagen, radili smo na satu verziju Helene Fischer. Ipak nisam mogao odoljeti pa sam, budući da je ostalo još dovoljno vremena, zainteresiranim učenicama pustio i verziju Nine Hagen, kao primjer bogatstva različitosti. To je dovelo već početkom odmora do neočekivane rasprave o outfitu obje pjevačice i nametnulo temu idućeg sata. Usput, ljudi smo, još nismo sveci, ni sveti Augustin nije znao da će to postati, što mislite o šminki Nine Hagen i haljini Helene Fischer, te za muzikalnije, koja vam od njih dvije ima moćniji glas?
Želim vam svima onoliko glasnu noć, koliko će uobičajeno imati blogerica Ani ram na otoku gdje uobičajeno provodi ove spojene praznike, za kvizaše, marihuana više nije službeno dopuštena u Tajlandu!
Uživajte u obje verzije, naravno vi kojima savjest i glazbeni ukus to dozvoljavaju:

odluka

ehsaznala.blog.hr

nisam prvo umočila prst i provjerila temperaturu

osjetila povodanj struje
procijenila mu snagu
nisam razmislila još malo

prije no sam okrenula leđa
i ostavila sve ovo
dosadno predvidivo sigurno
ma samo sam čvrsto ušetala
u to hladno bibavo varljivo
i u trenu se sklopilo nada mnom
zamamno i mutno i opasno

zaboravih sve što volim i mrzim
sve što znam i ne znam
predah se toj rastućoj struji
sasvim lagano, mirna daha
znatiželjno i čeznutljivo

a onda je za sve već ionako bilo prekasno

Božična čestitka

modrinaneba.blog.hr

Naj čarobnost božiča okuži dušo,
razsvetli dom in napolni srce z ljubeznijo

Foto: moja osebno

Dan 1400.

ap-placenici.blog.hr

Karta: https://t.me/Slavyangrad/151196

Zbog Ukrajinskih napada na Ruske tankere i Krim nastavljeno je kažnjavanje Primorskog kraja s Odesom kao središtem. Rusi su do sada tolerirali rad te luke, ali više neće. Njeno zatvaranje zaustavit će sve što je Ukrajini stizalo preko Crnog mora. Struje i dalje nemaju, a uskoro bi mogli ostat i bez 60% goriva za agregate. Uz to su im teško oštetili most Majaki, odsjekavši tako prometno cijeli prostor južno od Odese. Sad za doći do središta regije moraju putovati preko Moldavije. Od pokreta na terenu bilježimo oslobađanje Svitloja u Mirnogradskom kotlu, ali i novi prekogranični upad u Sumsku regiju u kojem su zauzeta sela Visokoj i Grabovski. Zauzeto je napokon i selo Vilča južno od Volčanska u Harkovskoj regiji. MORF 23.12. javlja zauzimanje Prilipke u Harkovskoj i Andrijevke u Dnjepropetrovskoj regiji. Uz borbe nastavljene su razmjene bespilotnih sustava slabijeg intenziteta sve do atentata SBU-a na general bojnika Sarvarova u Moskvi. Sljedeću noć Rusi na ciljeve u Ukrajini šalju 673 DOS-a.


Karta: https://t.me/the_Right_People/60492

Uz 635 bespilotnih, 13 raketonosaca Tupoljev na ciljeve lansira 35 krstarećih H-101. Tri MiG-31K lansiraju isti broj hiperzvučnih Kindžala. Dok polako doznajemo što je gađano, objavljene su rute kretanja raketa i dronova. Brojne regije su nakon toga ostale bez struje. Rusko-Američki vikend-pregovori u Miamiju su završili bez objave konkretno dogovorenog. Nastavit će se navodno, ali nije poznato kada. Pojačava se i US pritisak na Venecuelu sa otimanjem trećeg tankera. Međutim Ruski tanker "Hyperion" se uspio probiti kroz njihovu pomorsku blokadu i privezati na terminal Amuaj rafinerije Paraguaná. USAF/USMC je uz brojne lovce F-35 na Floridu prebacio 28 zrakoplova cisterni KC-135 što je znak sve bližeg napada na Venecuelu. Uz tu nelegalnu otimačinu nafte koja u 80% slučajeva plovi prema Kini, dostavili su odmetnutom Tajvanu oružja u vrijednosti 11,1 milijarde U$D među kojim se ističu 82 lansera i 420 balističkih raketa ATACMS. Kineski zmaj je za sad bez reakcija. Šute, rade i gomilaju zalihe.


Slika: https://t.me/intelslava/80738

Na osobnom planu obuke izvršen je transport vlakom na jug. Prije 15 godina isto je putovanje s nagibnim vlakom trajalo šest sati. Sada opet traje osam sati u prastarim vagonima s kupeima. To je valjda napredak na naš način. Ponedjeljak je bio ispraćaj na Lovrincu. Utorak provodimo prijenos oružja s oca na sina i nabavljamo jelku. Dok majka/baka radi sarme, piše se ovaj post. Ostatak tuzemne obitelji će stići na Badnjak sa cestovnim prometalom i predvečer pristupiti kićenju naše jelke. Dvije jelke nam se kite u dalekoj Nizozemskoj i Irskoj. Vjerojatno ponoćka, a zatim otvaranje poklona pod okićenim drvcem. Djeca su već velika, ali veselje je isto. Božićna trpeza će biti pečena janjetina i odojak, koji će se uz sarmu jesti još dva dana. Subotu ćemo u posjet junačkoj krajini zapivat koju gangu, a u ponedjeljak ujutro ćemo krenut nazad. Dok se WW3 nastavlja...


Slika: Manga

Zašto je pile prešlo cestu

samolagano.blog.hr

Vic i pitanje su stari, ali danas su mi izronili iz arhive pamćenja.
Volim se tako ponekad nasmijati nonsens vicevima i isto tako nonsens odgovorima koji se mogu naći po internetu. To osvježava.
Mom trenutnom raspoloženju odgovaraju ovi:

DARTH VADER
Pile nije moglo odoljeti moći tamne strane.

MOJSIJE
Bog siđe s neba i reče piletu: 'Ti ćeš prelaziti ceste.'

ARISTOTEL
U prirodi je pileta da prelazi cestu.

Redoslijed ove gospode je sasvim slučajan i ne odaje moje afinitete.

Svaka mi čast što se uspijevam uživjeti u ovakvu vrstu humora, živjet ću vječno (hm hm hm).


A sad ozbiljno: ako nešto djeluje blesavo ili nelogično, čemu se opterećivati.

Zašto je netko uradio ovo i ovo ili ono i ono? Ne treba razbijati glavu o tuđim razlozima nekog djela ili nedjel(c)a. Ne moramo sve razumjeti, ono što trebamo znati objasnit će se samo, a ono što ne trebamo, nije vrijedno naših misli.

Božić bez tebe

filiparumenovic.blog.hr

Na prozoru mraz crta bijele cvjetove,
dok gradom vesela buka zabavlja ulice.
Na stolu jedna čaša vina, miris borovine,
i tihi sat što otkucava sate kasne.

Lampice trepere, ali ne griju sobu,
svjetlo im je hladno, kao dalek sjaj.
Tražim tvoj glas u vjetru što vani plače,
tražim u mraku jedan zagrljaj.

Svi su prozori budni, sjaje u daljini,
čuju se pjesme, smijeh negdje vani.
A kod mene samo snijeg na pragu spava,
Hladan i bijel, dok me tuga svladava.

Gdje si ove noći, dok mraz polja krije?
Čije srce sada tvoja ruka grije?
Hoćeš li mi doći, kroz mećavu i dvor,
da još jednom skupa okitimo bor?

Božić je velik, a soba je prazna,
samoća je ova k'o najteža kazna.
Sretan ti Božić, negdje u daljini,
dok tvoje ime tražim u bjelini.

Božićno nakuhavanje

fragmenti2.blog.hr

O.K., sad bi lagano mogli prijeći i na zvončiće...

Bila sam u mesnici.
Sve je dobro dok sjedim doma, ako nekamo odem velika je vjerojatnost da ću kući dovući hrpu stvari koje mi baš i nisu neophodne, kao i to da ću se vratiti s dosta tanjim stanjem na računu.
Hm...

No, dakle - bila sam u mesnici.
Ispred mene su stajale još tri osobe, i dok sam čekala da dođem na red, palo mi je na pamet milijun mesno-božićnih recepata koji mi do dolaska u mesnicu uopće nisu padali na pamet :/
Da... i vratila sam se doma s torbom teškom šest kilograma :I
Između ostalog, kupila sam tri lungića... jedan za pork Wellington (jer nije bilo goveđeg filea :I), a preostala dva zaa... nešto s jabukama, borovnicama, brusnicama, šljivama... što mi već padne na pamet, kad mi padne na pamet. Možda nešto i s pršutom jer u hladnjaku imam 700 g narezanog pršuta, a za Wellington mi ne treba toliko.
Ni blizu.
Znam biti neumjerena.
Al' ne smeta mi, jer mi je sada nekako sve više 'božićno'. Naravno, Božić bi bio i bez sveg ovog cirkusa, ali sada ću se ja malo i zabaviti, i nekako je s time atmosfera potpuna.

Inače, što se tiče govedine Wellington, znate li da se za najveći Gordon Ramsay upisao u Guinness.
Kao i to da ga je odabrao za posljednji obrok kojeg bi htio pojesti.

Zapravo, Ramsay više ne drži svjetski rekord za najveći beef Wellington... sada ga drže dečki kojima je on pomogao da ga sruše.
25 kilograma :O




Zanimljiv video. Ludo :)

Jedne zime u New Yorku

zeljkinkutak.blog.hr

Naslov: Jedne zime u New Yorku
Originalan naslov: A Winter in New York
Autor: Josie Silver
Prevela: Marina Horkić
Izdavač: VBZ
Siječanj 2025. godine
335 stranica

Knjiga ostavlja dojam tihe, ali emotivne priče o gubitku, novim počecima i onome što nosimo sa sobom, čak i kada mislimo da bježimo od prošlosti. New York ovdje nije samo kulisa, već grad koji diše zajedno s likovima – hladan i užurban, ali istovremeno ispunjen malim trenucima koji unose toplinu.

Irisin dolazak u New York djeluje kao pokušaj bijega, no vrlo brzo prerasta u potragu za odgovorima koje nije ni znala da traži. Priča se razvija polako, bez naglih preokreta, uz stalnu emocionalnu napetost. Posebno se ističe način na koji se prošlost i sadašnjost isprepliću kroz obiteljske tajne koje postupno izlaze na površinu.

Romantična linija ispričana je nježno i nenametljivo. Umjesto velikih gesta, naglasak je na razgovorima, tišini i svakodnevnim situacijama, zbog čega odnos između likova djeluje stvarno i uvjerljivo. Likovi nisu idealizirani – nose vlastite sumnje i terete, što ih čini bliskima i lako razumljivima.

Ovo nije klasična ljubavna priča s naglaskom isključivo na romantiku, već roman koji se bavi gubitkom, obiteljskim vezama i pitanjem koliko prošlost utječe na odluke koje donosimo. Ljubavna priča razvija se postupno i nenametljivo, bez pretjerane dramatike, oslanjajući se više na svakodnevne trenutke i međusobno razumijevanje nego na velike geste. Zimski New York dodatno pojačava atmosferu intime i blage melankolije koja prati likove kroz cijelu priču.

Prapoće – putevima vode i izvora

viatrix.blog.hr

Prapoće je naselje koje se nalazi u Općini Lanišće, a prema popisu stanovništva iz 2021. godine imalo je 31 stanovnik. Do naselja vodi cesta L50035 koja ga povezuje s Lanišćem, te nerazvrstana cesta koja ga povezuje s Klenovšćakom. Prapoće se prvi put spominje u urbaru iz 1358. godine, kao i ostala susjedna naselja, kada je pripadalo rašporskoj gospoštiji, a 1394. godine pripalo je pod vlast Venecije. U prošlosti je gospodarski život naselja bio vezan uz poljoprivredu i stočarstvo, posebice uz proizvodnju mlijeka koje se nekad prodavalo u Trstu.



Priča se nastavlja... Kliknite!

BOŽIĆ DOLAZI

zemlja2.blog.hr

SRETAN BOŽIĆ

ZAŠTO MI SE OPET GRICKA KAROTA??? 2025ta KAO GODINA PASIVNE AGRESIJE I ADHD-a

splicanistika.blog.hr

I taaako, još jedna godina curi i nisam se stiga okrenit, a ono već je blagdansko doba. Ili doba kad me, kao i svake godine u ovo doba, pritisnu adventski rokovi za božićni broj jebeno najboljeg bloga u blogosferi – „ST-ćanistike“. I baš zbog pogleda unatrag na prebogatu literarnu ostavštinu „ST-ćanistike“, odlučio sam se za još jedan pogled, ali pogled prema korijenima i misiji ovog bloga. Za one koje algoritam slučajno naplavi na ove stranice, s desne strane u gornjem info-boxu nalazi se jedan glupasti tekst naslovljen „Zašto mi se gricka karota?“. A na kraju tog glupastog teksta stoji jedna rečenica za koju mi je trebalo skoro 18 godina (ili čitava punoljetnost u autorskim godinama) da je shvatim iako ne znam zašto sam je tada napisao tako kako sam je napisao. Ta rečenica se zatvara „problematikom tipla na udici“ kao središnjom okosnicom „ST-ćanistike“. Kako 18 godina plus znači manje neuralne plastičnosti, ali više karakterne rigidnosti, problematiku tipla na udici sada sagledavam rigidno – tipal kao ženski princip sužavanja rupe na strogo prihvatljive dimenzije, a udicu kao muški princip sa špicastim vrhom koji uvaljuje probadajuću bol na prvi zalogaj naizgled laganog obroka i vuče van zone komfora. Zbog potonjeg, ribe se jedino mogu osvećivati „pasivno-agresivno“ i to dračom u grlu, koja se ispere bevandom ili smrvi bilim kruvom. Preko bevande. Dakle, jedva vrijedno spomena. Ali da ne skrećem s teme, i tipal i udica predstavljaju dva principa istog elementa – kačenja. A tipal na udici je situacija u kojoj elementi kačenja završe u glupom i trajnom klinču. Otprilike onakvom u kakvom se već godinama nalazim s redakcijom „ST-ćanistike“ zbog čega, kad se spremam na posjetu, moram uključit obe hemisfere mozga – i intelektualnu i senzibilno-umjetničku jer nisam siguran kojom od te dvi hemisfere ću bolje otkačit onaj ludež koji je trajno nastanjen u redakciji...

U redakciji su me primili uljudno, što je bilo sumnjivo. Čak su me ponudili pivicom i grickalicama, što je bilo još sumnjivije. Ali dio njih mi se samo kurtoazno osmjehnuo bez daljnjeg obadavanja dok su stavljali božićne ukrase i klapali klamericama što je, na sreću, raspršilo svaku sumnju. Jer to je znak da pripremaju teren za još jednu dementnu raspravu do dugo u noć kakve sam dokumentirao u više brojeva „ST-ćanistike“. To su rasprave koje uvik završe tučom i podjelom u nove frakcije do idućeg broja. Ranije ove godine su išli na kolektivni izlet u Rim na poziv jedne udruge Hrvata u Rimu koja se zove „Hrvatsko-talijanski mozaik“, ali nisu smatrali da me o tome tada obavijestiti. Ne znam koju su priču prodali onima iz „Hrvatsko-talijanskog mozaika“, ali navodno su ostavili vrlo pozitivan dojam. Pa su mi rekli da im Rim uopće nije jasan. Pitao sam zašto, a oni su mi odgovorili da je to zato što nisu naletili na nijedan starorimski spomenik na kojem je natpis uklesan Times New Roman fontom u kurzivu. Ja sam im rekao da bi to možda moglo biti zato što je kurziv izmišljen tek u Veneciji kojih iljadu i kusur godina od raspada Carstva i to zato što štedi prostor pa je lakše tiskati džepna izdanja knjiga. S druge strane, klesat u kurzivu je zajebano pa ako i štedi prostor na kamenu, onda duplo tare karpalni tunel onoga ko kleše. Oni su mi rekli da ne serem i da se ne slažu s povijesnom činjenicom. Pitao sam kako to da se ne slažu s povijesnom činjenicom koja je povijesna činjenica baš zato što je dobro dokumentirana. Oni su mi rekli da na to imaju pravo i da su u Starom Rimu imali većinu u Senatu, ili apsolutnu vlast ko neki od rimskih careva, da bi naredili da se svi natpisi preklešu u kurzivu pa ko mu jebe mater. Jer da šta, većina starih Rimljana su bili seljaci koji su ili gutali nastavke za futur prvi, ili nisu znali kako se koristi ablativ. Osim toga, ovo je manje stvar ekonomičnosti, a više rebrendiranja – nešto slično ka toranj u Pisi koji je sam po sebi „I“ u kurzivu. Na moju primjedbu da bi možda i „ST-ćanistiku“ onda trebalo objavljivati u kurzivu ako nam je do brzog rebrendiranja, rekli su mi da ne žele raspravu spuštati na moju razinu i da je u redakciji odavno uvedena nulta tolerancija na Gerino pasivno-agresivno ponašanje. Tu sam tražio da mi pojasne dvi stvari. Prvo, zašto su odustali od netolerancije i uveli nultu toleranciju na moje pasivno-agresivno ponašanje. A drugo, da mi konkretno kažu šta je to pasivno-agresivno ponašanje jer ja to ne razumim – ili si pasivan, ili agresivan, spajat to dvoje mi ne izgleda spojivo. Na ovom mjestu moram priznati da me ponekad iznenade koliko su dobro informirani o potpuno nebitnim stvarima. Ono prvo su mi objasnili vrlo tolerantnim tonom da smatraju da je netolerancija divljački konstrukt jer je po dometu opća, dok nulta tolerancija dolazi s matematički definiranim pragom. A što se tiče onog drugog, da je njima dobro poznato da je pojam pasivne agresije prvi koristio američki psihijatar Carl Menninger (ali ne MenninGERO) nakon Drugog svjetskog rata za vojnike koji se nisu otvoreno bunili, nego su neposluh iskazivali otezanjem u izvršenju naredbi, „nespretnošću“ ili tihom sabotažom, o čemu je pisao i James Heller u „Kvaki 22“. Na moje protupitanje da ako je to tako, doživljavaju li onda moj otpor njihovim suludim idejama ne kao ljudski čin, nego kao psihijatrijsku kategoriju, odbrusili su mi da ne padaju na te glupe moše di u biti igram na njihov ADHD iako je moj ADHD dobro dokumentiran. Tražio sam da mi pojasne odakle im to da imam ADHD. Pa su mi rekli da ako ADHD znači nemogućnost zadržavanja koncentracije na iole zahtjevnu i dugotrajnu aktivnost, odnosno hiperfokus na ono što je samo meni stimulativno, emocionalno nabijeno, nagrađujuće i kratkoročno dopaminsko, onda su tekstovi na „ST-ćanistici“ (i sadržajem i učestalošću objave) najbolja potvrda toga. Morao sam odgovoriti da ne bi bilo demokratski zabraniti mi da vodim unutarnji dijalog s više likova u glavi, i da za razliku od nacionalnih medija (od HRT-a preko N1 do debelog iz Bujice) koji npr. lavinom priloga i intervjua s analitičarima upozoravaju na ekstremizam, na ugroženost domoljublja i apokaliptičnim projekcijama najavljuju Thompsonove koncerte, „ST-ćanistika“ barem ne daje ruke dresuri, dilanju i rehabilitaciji ADHD-a na kolektivnoj razini. Pogledali su me snishodljivo i uz hermetični smješak rekli da ne moram kriviti sebe što box za komentare jedino pune autokomentari. I to nemušto napisani. Ali da je u redu ako mislim da nije do mene, nego do neurotransmitera. Nakon svake rasprave s njima moram u izolaciju uz gregorijanske korale...

Taman kad sam mislio još nešto reći da zaokružim njihovu besprijekornu logiku, jedan od onih koji su stavljali ukrase i klapali klamericama mi je gurnuo pod nos dopis njemačke desničarske glazbene kuće „ROCK Nazi GmbH“ za koju bi „Splićanistika“ trebala odradit faturetu. Naime, na otvaranju splitskog adventa, direktor „ROCK Nazi GmbH“ (koji je bio na siti brejku u ST-u) nas je čuo kako masakriramo „Rock galamu“ od Nene Belana i Đavola na pseudonjemačkom pa je naručio od nas kompletni prepjev „Kreativnog nereda“ Dina Dvornika na pravi njemački. Mi smo rekli da može jer smo bili pijani, a Švabo ka Švabo, je sve to shvatio ozbiljno i poslao službeni dopis s narudžbenicom. Navodno je slušajući refren u kojem ponavljamo „Emil und Ahni“ osjetio neodoljivu fuziju urbanog nerva i nacionalnog naboja i taj osjećaj, s osebujnim mediteranskim štihom koji resi „ST-ćanistiku“, poželio je prenijeti njemačkoj publici. I to osobito potomcima njemačkih podmorničara. Jer u našoj obradi „Rock galama“ je prepjevana kao „Rock Alarm“ nakon kojeg neminovno ide zaranjanje u kriglu. Međutim, o tom potom jer pred nama su blagdani i svečarska atmosfera. Osim toga, što zbog lokalnih aktualnosti, što zbog ADHD-a od kojeg stvarno patimo, hiperfokus skrećemo na nešto što nam je trenutno stimulativno, emocionalno nabijeno i kratkoročno diže dopamin – kako je najavljen novi Thompsonov koncert na Gripama u prvi misec, i kako su Božićni blagdani ipak vrijeme mira i dobrih vibri, želimo pokazati da je Thompson (čak i od svoje publike) u biti pogrešno shvaćen. Jer u podlozi njegova opusa od monumentalnih sudbina, štektanja zbrojevki, kamene težine i ratničkog tona, zapravo je potisnuta čežnja za stiskavcem na plesnom podiju, dvo-taktom Vespe, životnom lakoćom i svetosti spize. I zato smo, kao dar svima koji se spremaju na koncert, pripremili prepjev „Gena kamenih“ u Italo disco (nije bez razloga u kurzivu) verziji. Pa kaže...

Loša bila četr'es' peta ------------------- Tuo sorriso – il coperto
Rasula nas preko svijeta --------------- Mio sguardo – t'ho offerto
A sad nova loza raste ------------------- Bocca ride Parmigiano
Vratile se kući laste ---------------------- Cuore chiama Gran' Padano
Plave krvi, bijelog lica ------------------- Mi avvolgi – Bolognese
Rađaju se nova dica --------------------- Con il sugo – forte prese
Na kamenu ka' na svili ------------------ Come crema di Cannoli
Di oduvik mi smo bili -------------------- Serviti gia – siamo soli
Gdje god da te život nosi -------------- Baccio corto – piů d’espresso
Uvik moraš znati ko si, heeej! -------- Tra e li… l’amor’ adesso, siii!

Geni, geni kameni ----------------------- Geni, geni - tuoi i miei
Vatra gori u meni ------------------------ Manca due - lui e lei
Geni, geni kameni ---------------------- Geni, geni - dove sei
Takvi smo mi rođeni -------------------- Cuore batti - io vorrei

Uzmi ili ostavi ---------------------------- Tutto qui – o scapperei

Ako bi „Martin u Zagreb – Martin iz Zagreba“ u srpskoj verziji bilo „BRE u Stobreč – BRE iz Stobreča“, onda je vrime za svima najdraži dio, a to je tradicionalno topla božićna čestitka „ST-ćanistike“ prezrenima i onima koji su zakinuti u razvoju na najmaštovitije načine. Dakle, svima onima koji pate od ADHD-a i izlječenje vide u pasivnoj agresiji na dugi rok, šačici koja zna da Kolmogorov-Smirnov nema veze s votkom nego s testiranjem normalnosti, još manjoj šačici koja misli da je prvi korak čovjeka na Mjesecu bio mali korak za čovjeka, ali veliki za čovječuljka, Dijani Čuljak, ekipi u Ćacilendu koja sprema vatromet za ekipu oko Ćacilenda, izvoznicima koji su na udaru Trumpovih carina i uvoznicima koji su na udaru dogovora s Trumpom oko carina, Maduru i upravi Durexa, onoj ženskoj šta je umisto Dene jedanput vodila kviz u „Vrimena“ i završila s „Marko Livaja i laku noć!“, seljačinama iz Lazia, skretničarima iz Perkovića koji neće vidit Thompsona na Gripama, artritičnima, reumatičnima i kritičnima na JIL-u, Bahreincima, Nepalcima u domovini, ali bez remitende, debilima u likri koji nabijaju FTP, meni jer mislim da ludim i naravno, vama, dragi i cijenjeni čitatelji, GERO i cila ludež iz redakcije „ST-ćanistike“ žele sretan Božić i ako ništa, onda bar malo zdrave i dobro fokusirane agresije u 2026oj! Ta-ta-ra-ra-raaaaaaa...

2 dana do Božića

kockavica.blog.hr

Čudno se te stvari nekad poslože,
i ono što ti je danima izmicalo,
neshvatljivo,
nedokučivo,
izvan dosega,
odjednom sjeda na mjesto.

I čudiš se sam sebi,
jer bilo ti je pred nosom,
očigledno,
jasno ko dan!

Ponosno s vama mogu podijeliti
zadnje i najvažnije otkriće,
konačni rezultat napornog rada,
čekanja u zasjedi,
korištenja sivih stanica,
e da bi se došlo do odgovora na pitanje:

Zašto se Brgljez pojavljuje samo za Božić?

Slika govori tisuću riječi.

Bisernice sreče

modrinaneba.blog.hr

One so moje hčere svetlobe,
z njimi diham kot eno

Foto: moja osebno