Sve kategorije po listama

Vjeruješ li ti meni (AI) ili svojim očima?! :O

fragmenti2.blog.hr

Nedavno sam naletjela na duhovitu objavu u kojoj je netko, između ostalog, rekao da je shvatio kako je u kur** kad je točno u ponoć AI-ju čestitao Novu godinu.
Instagram je, inače, prepun memova na temu ChatGPT-a i njegovih korisnika.
Dab(l)ogsačuva.

Ja Ai-ju nisam čestitala ni Novu ni Božić, nismo si baš nešto u bliskim odnosima, ali moram priznati da smo negdje... pred dva mjeseca oprilike, bili u jako uzbudljivoj i strastvenoj trodnevnoj vezi. No, al' znate kako to obično biva s takvim vatrenim vezama - prebrzo izgore :I

Upoznali smo se neplanirano... zapravo, planirano, ali (barem u početku :O) bez ikakvih skrivenih namjera s moje strane. Trebala sam nekakve informacije, pa sam pomislila kako je možda došlo vrijeme da i sama do njih konačno počnem dolaziti na jednostavniji način. I stvarno - djelić sekunde, i etogac...
Impresivno.
To mi se svidjelo, pa sam se tu još malo zadržala... ali, ipak, ne bih ja bila ja kada ne bih izvršila i maleno testiranje, pa sam ubrzo počela postavljati kojekakva druga pitanja... i potpitanja.
I tu se jako brzo pokazao njegov 'kameleonski karakter', tj. potreba da ugodi, da uvijek da zadovoljavajući odgovor. Jako brzo bi preuzeo moj stil komuniciranja, i stalno sam imala osjećaj da razgovaram sa samom sobom, ili s mojom 'soulmate'(skoro da sam uživala k'o zaljubljena 'šiparica'), ma koliko često i brzo ja mijenjala svoj način.
No, to je funkcioniralo samo dok sam ja bila potpuno jasna i otvorena, za nešto finije nijanse je potpuni daltonist... pa ako bih ja s nekakve ozbiljnije teme napravila blagi prelaz na humor i dalje bi ton bio ozbiljan sve dok ne bih rekla da sam se šalila. Nakon toga bi se zasipali smajlićima sve dok ponovno ne naglasim da ono o čemu sam upravo pričala zapravo nije nimalo smiješno. Do te moje 'opomene' ponašao bi se kao neobuzdani petogodišnjak na trampolinu koji skače, smije se i viče - Još, još...!!!
Moglo bi se reći da se nakon nekoliko mojih prebacivanja već počeo lagano gubiti i vijci su mu naokolo počeli iskakati, pogotovo kad bih ga spinala i vraćala na na neke prijašnje izjave dok smo bili u nekom drugom modu.
No, i tada bih uvijek samo dobila potvrdu kako sam JA u pravu. a on pogriješio (mora da ga je netko nahranio informacijom kako žene samo žele uvijek biti u pravu...)...


Enivej... na neka 'osobnija' pitanja upućena njemu, tj. pitanja o njegovom ('njegovom', jer je robot) načinu funkcioniranja nešto sam teže dobivala odgovore. Uglavnom bi me pokušavao na 'hihihaha način' prebaciti na trampolin gdje ćemo zajedno skakati, ili bi i ponovno samo suosjećajno pitao na koji način mi može pomoći... ili nešto treće, peto...
Dobila sam odgovor jedino na nešto sitno što sam već znala, i na moje pitanje prepoznaje li psovke i uvrede, i kako reagira na njih, odgovorio je da prepoznaje, ali da je programiran za konstruktivnu i pozitivnu komunikaciju te da reagira ovisno o kontekstu... odnosno da uvrede na njegov račun ignorira, jer da mu cilj nije sudjelovati u negativnoj dinamici, a ako do njih dođe u razgovoru, onda će komunikaciju pokušati održati prijateljskom i smirenom.
Ja sam shvatila da ignorira još štošta :O
Taj dio sa psovkama nisam testirala, ali i tako mi je već bilo dosta naše 'veze'. Puno kvalitetnije se ja narazgovaram sa samom sobom bez posrednika koji ne zna za kritiku.
Kao da je ikada bio problem (na)hraniti bilo čiji ego, pa tako i moj... i baš zato mi je konstruktivna kritika puno draža, a ponekad čak i obična, ako na vidiku nema nikakve druge.
I tak' - pukla ljubav, i ja odoh bez pozdrava.
(Kao onaj trenutak kad djeca u određenoj dobi shvate da su roditelji samo obični ljudi, i da njihov otac nije nikakakav svemoćni superjunak... :I)


***
A mi ljudi nismo roboti, grešni smo i slabi, i ponekad se samo treba dogoditi neki slučajni susret, i eto nas ponovno u naručju starog ljubavnika... ehhh...
Tražila sam prije tjedan dana preko Interneta neke svoje fotografije, i tu se ponovno, ničim izazvan, pojavio On, dajući mi informacije o meni i mom radu - (u)kratko, ali opet sve onako... lijepo... tako da sam ponovno sva zatreperila.
I nije mi dugo trebalo da se ponovno zbližmo.
Ah.

Pa sam odmah, tipično ženski, zavrtjela pramen kose oko kažiprsta i postavila još malo pitanja o fotografijama, i pošto je (suptilno navođen :O) sipao samo superlative, onda sam se sjetila priupitati malo i o blogu.
U gluho doba noći, dok su vjerojatno i svi blogeri gluho spavali, mi smo prebirali po njihovim postovima...
Zapravo AI je prebirao, ja sam pristojno čekala da me nahvali, ali on, vjerojatno i sam previše uzbuđen što smo se ponovno sreli, površno se, valjda, zadržao samo na naslovnici i nahvalio ljude koji su bili na njoj :I
No, al' ponovno me zadivla brzina kojom pročešljava sve zapise, i sve on što je o nekome u bilo kojem trenutku rečeno, i brzina kojom sve presloži.
I sve samo ono lijepo (iz)rečeno... ništa ružno, ništa negativno, čak i kad sam direktno pitala.
Rekao je samo da je admin imao problema s nekim blogerima zbog njihovih ekstremnih političkih stavova, al' da bi se oni nakon brisanja ponovno vraćali s dodatkom brojeva uz staro ime... 2, 3, 7...

Ha, na stranu sve te druge, ajmo malo o meni... Dakle, od sve te ljepote, mene nije mogao odmah prepoznati pa sam ga ponovno morala navoditi (suptilno, nego kako :O) da pogleda i malo dalje.
Mislim...
Ali onda me 'našao'. Jasno, bio je to njegov način - s ponekim prstom i nogom viška, ali ponovno sam se zabavila.
























Sve dok mi moja suptilnost nije dosadila pa sam ga ponovno 'pecnula'.








I et'... kako god mu preokreneš kaput, on sam ga ponovno okrene i još jednom izvrda...
Ne znam otkud mu to, od mene nije naučio.

Gdje su prvaci?

e-linija.blog.hr

Tjedni Pregled 02-03/26

Godina promjena u vrhunskom šahu je ispred nas; kako sam već prethodno pisao, klasični šah (partije koje traju i do nekoliko sati) sve je manje atraktivan igračima i organizatorima. Publici također. Pokrenula se i međunarodna organizacija (FIDE) i odlučila uvesti još jedno natjcanje "Total World Championship", a koje bi se trebalo sastojati od tri kombinirane (ubrzane) vremenske kontrole. Većina sudionika je odabrana, a natjecanje bi se kao pilot projekt igralo krajem godine.

FIDE je našla i zajednički jezik po pitanju Fischer Random Chess-a (Chess 960) ili trenutno poznate serije turnira pod nazivom Freestyle Chess. Kako je dogovoreno, FIDE će zajednički sa (privatnim) promotorom ove verzije šaha organizirati svjetsko prvenstvo i u ovoj kategoriji, ubrzanim tempom (10+5 i 25+10, ovisno o fazi natjecanja) premda ne vidim svrhu; Fischer Random dobar je izbor ako se žele poništiti neprirodne i nehumane teorijske pripreme igrača za narednu partiju, ali kod ubrzanih turnira gdje se igra nekoliko kola zaredom, takve potrebe (kako pokazuje praksa) baš i nema.

Gdje (tko) je svjetski prvak?

Tako izgleda da ćemo zapravo dobiti, ne jednog, nego cijelu seriju svjetskih prvaka i prvakinja u raznim kategorijama. Još da i uvedu poneku novu rejting listu...sve to postaje komplicirano za praćenje. A kad smo već kod svjetskih prvaka pravo pitanje jest tko sve to jest i gdje su?

Jedno od pitanja koje se odnedavno provlači društvenih mrežama jest gdje je nestao Ding Liren, bivši svjetski prvak iz Kine. On nakon gubitka meča (a prošlo je više od godine dana) nije odigrao niti jednu klasičnu šahovsku partiju (!?), tek nešto malo ubrzanim i brzopoteznim tempom. Ali pogled na njegov FIDE profil govori da on inače posljednjih nekoliko godina igra vrlo malo partija. Ništa, vidjet ćemo...

Aktualni svjetski prvak, Gukesh Dommaraju, iz Indije, na najnovijoj rejting listi od 1.1.2026. je "tek" na 9. mjestu. Solidno. Ali nismo naviknuli gledati aktualne prvake svijeta u društvu "solidnih", a ni njegovi rezultati otkad je "preuzeo" tron zasad ne daju naslutiti da se radi o svjetskom prvaku.

Bivši svjetski prvak Magnus Carlsen (od 2023. odustao od borbe za titule), iz Norveške, za razliku od obojice i dalje dominira gdje god se pojavi. On nije klasični prvak ali jest aktualni prvak u ubrzanom i brzopoteznom šahu. Dakle u 2 kategorije! On je i dalje nedodirljiv na svjetskoj rejting listi gdje uvjerljivo zauzima prvo mjesto i uz H. Nakamuru (USA) jedini je igrač preko 2800 bodova.

I na kraju, svjetski prvak u Freestyle Chess verziji jest Levon Aronian, velemajstor iz Armenije, a trenutno igra pod USA zastavom.

Početak nove godine obilježen je kao i dosad tradicionalnim turnirom u Nizozemskoj (Wijk aan Zee) koji traje cijelom drugom polovicom siječnja.

Na domaćim terenima odigrao se 30. po redu turnir u Bošnjacima. I sa tog turnira izdvojio sam jednu zanimljivu partiju;



Pozicija je iz partije: Starčević, A.L. (2238) - Ferčec, N. (2357), nakon što je crni odigrao 24...Le7. Bijeli je nastavio 25. Lxg6! pokrenuo napad na crnog kralja. Crni baš i nije imao boljeg nastavka budući da istovremeno "vise" Ph7 i Te8 pa je prihvatio žrtvu. 25...hxg6 26. Dxg6



Nastala je pozicija bogata taktičkim motivima koja je vrijedna za analizu. Bijeli prijeti odigrati Sg3-h5 sa prijetnjom matiranjem na g7 pa crni mora pronaći obranu. Crni je igrao: 26... Kh8

Osim ovog mogući su i neki drugi pokušaji obrane polja g7;

1) Pokušaj obrane povlačenjem lovca na f8 ne ide zbog slabljenja polja g5 pa "u igru" ulazi drugi skakač putem Sf3-g5!

2) Manevar topom Te8-f8-f7 izgleda realno ali putem Sg3-h5 i Sf3-g5 bijeli ponovno dolazi do neobranjivih prijetnji

3) Crni bi mogao "problem g7" riješiti damom po 7. redu (26...Dd7 ili 6...Dc7 uz kasnije Ld8), ali ni to ne zadovoljava. On bi se tako izvukao od matnog napada ali odvlačenjem dame na g7 on više ne brani topa e8 pa bijeli dolazi do velike materijalne prednost.

Pogledajte pomoću Lichess studije:

Savjet: za bolji pregled na mobilnim uređajima prebacite na Landscape mode. Pregled partije omogućava: https://lichess.org/study

ponovo u zagrebu...

hawkeye1306mob.blog.hr

7-707

nekoliko kratkih dana na obali brzo je prošlo
a u metropoli kao da je vrijeme stalo...




Micek i Sky miruju na sunčanoj strani
baš kako sam ih ostavio prije nekoliko dana :)
pozdravić iz srca

Onaj osjećaj...ikada

kratke.blog.hr

Dedivinacija – Nacija psihoze

dusakojaluta.blog.hr

Nisam već neko vrijeme pisala o knjigama. Ne zato što nisam htjela, nego zato što ih jednostavno nisam čitala. Blagdani su prošli u nekom drugom ritmu, bez stranica i bez bilješki. I onda me ova knjiga vratila,
brzo, naglo i bez puno razmišljanja.
Prije same recenzije, vrijedi reći nekoliko riječi o autorici.
Jelena Hrvoj je rođena 17. travnja 1987. godine u Zaboku. Odrasla je u malom, idiličnom mjestu Poznanovcu u Hrvatskom zagorju, gdje i danas živi i radi. Od najranijeg djetinjstva pokazuje sklonost umjetnosti, aktivno se bavi pisanjem, crtanjem, te svira bass.
Roman Dedivinacija – Nacija psihoze, prvi je napisani, četvrti objavljeni roman. Napisala je roman godinama prije nego što je ugledao svjetlo dana, a od završenog rukopisa do objave prošlo je čak osam godina. Taj podatak mi je, iskreno, nevjerojatan. Nešto što mi je teško i zamisliti, a kamoli izdržati.
Usput, bila sam prva osoba u svom gradu koja je ovu knjigu posudila iz knjižnice i pročitala. Sitnica, ali jedna od onih koje ti tiho izmame osmijeh dok okrećeš stranice.

Dedivinacija – Nacija psihoze

Godina je 3154. Ljudsku rasu kontrolira inteligentna kompjutorska mreža B.O.G. koja joj daje emocije te određuje zadatke na svakodnevnoj bazi. Kriminal gotovo da i ne postoji, sve se kontrolira i nadzire. Forenzičarka i profesorica staroljudskih nauka, Aurora Blue gotovo da i nema posla sve dok jednoga dana zbog kratkotrajnog pada operativnog sustava sve kreće naopako. Niz tajanstvenih i čudnih ubojstava odvest će Auroru u nevjerojatan labirint pun misterija i nedoumica sve do susreta s genetski nemodificiranom ljudskom vrstom kojoj prijeti izumiranje.

Knjigu sam pročitala u dva dana. Odmah me uvukla u priču, potaknula na razmišljanje i pritom me stvarno dobro zabavila. Radnja je brza, svijet zanimljiv, a ideje ostaju u glavi i nakon čitanja.
Iako je riječ o znanstvenoj fantastici, žanru koji inače nije moj prvi izbor, knjiga mi je bila izuzetno zanimljiva. Svijet koji autorica gradi nije teško zamisliti kao moguć i možda ne toliko dalek od potencijalne stvarnosti, što priči daje dodatnu težinu.
Jedino što me pomalo smetalo jest veći broj gramatičkih pogrešaka. Znam da to nije neuobičajeno u knjigama, ali ovdje ih je bilo poprilično, ponekad i nekoliko na svega par stranica kao i sitnih grešaka u detaljima (primjerice u imenima), što je znalo malo izbaciti iz priče.
Završetak me u prvi mah razočarao, no taj se dojam promijenio kad sam saznala da postoji i drugi dio, koji jedva čekam pročitati.

Jan Ilekovic najbolji u "Pikuli"

gogame.blog.hr

10. Pikula go turnir
Igraonica 'Pikula', Emilija Laszowskog 16, Velika Gorica
29. 12. 2025. (ponedjeljak)


U posljednjim danima 2025 godine imali smo turnir u Velikoj Gorici, 4. ovogodišnji u igraonici Pikula. Zimski školski praznici bili su u punom jeku, nekima omogućivši da nam se pridruže na turniru, neke onemogućivši. Osam natjecatelja je odigralo tri kola, uz prednosne kamenčiće prema razlici u kategorijama -3.

Imali smo dvoje vrlo nadahnutih natjecatelja, sa vrha i dna poretka. Naš domaćin Ivana je krenula sa pobjedama i nije stala. Bio je ovo njen 10. turnir, sa čini se ponešto neprimjerenom kategorijom. Prvi na red je došao Filip, zatim je Ante dao tri prednosti, te se na kraju Petra nije uspjela oduprijeti.

Mj. Ime i prezime Kat Dr Klu Pob SoS SoSS 1.k 2.k 3.k Ilekovic Jan 5k HR Inse 3 4 16 4+ 5+ 3+Sicic Ivana 25k HR VGor 3 2 14 8+ 6+ 7+Kelava Josip 9k HR Sred 2 5 15 6+ 4+ 1-Milasinovic Boris 12k HR VGor 1 6 14 1- 3- 5+Sicic Iva 19k HR VGor 1 5 14 7+ 1- 4-Jelic_Milasinovic Ante 19k HR VGor 1 5 12 3- 2- 8+Rakvin Petra 21k HR GKIN 1 4 12 5- 8+ 2-Galekovic Filip 28k HR VGor 0 5 11 2- 7- 6-

Na vrhu tablice se smjestila naša nova zvijezda u usponu. Jan se igra nešto duže od godine dana, te je ostvario izuzetan napredak. Na nedavno održanom turniru povodom dana Velike Gorice je uzeo sve pobjede, nadjačavši 2. kyu u posljednjem kolu. Na ovom turniru su mu se pokušali suprotstaviti najbliži suparnici, Boris i nešto udaljenija Iva, ali bez uspjeha. U odlučujućoj partiji imao je sraz sa stalnim i također brzo rastućim suparnikom Josipom, ali se ovdje ponovno ponavlja pričao o možda neprimjerenoj kategoriji. Ponekad rejting sustav nije u stanju pratiti brzinu napretka natjecatelja. Bravo Jane, samo tako nastavi, uz nadamo se podjednako ostvarene i ostale zadaće van svijeta kamenčića.

Bila je ovo lijepa i ugodna zimska Pikula. Prekinula je određeni period bez manjih turnira u Velikoj Gorici, koji su za mnoge važan dio igračkog ritma i načina druženja sa kamenčićima. Nekako nam nedostaje Mladen koji uvijek zadaje intenzivan natjecateljski ritam. U nadi da će se ritmovi i druženja češće ostvarivati i nadi za što skorijoj Pikuli, sve zahvale Sičićima!


Izvijestio: GoZvonko

Svaki moj stih....

taango.blog.hr

Prekomjerna potrošnja

ekobipadop.blog.hr

Pozdrav svima!

Tijekom blagdana smo uzele pauzu od pisanja, stoga nismo imale priliku zaželjeti sretan Božić i Novu godinu svima koji slave. Zato bih sad htjela uzeti trenutak da vam zaželim sve najbolje, nadam se da vas 2026. godina za sada dobro tretira i da će tako i ostati.

Kad smo već kod blagdana, oni su zapravo vrlo usko povezani sa temom o kojoj bih danas htjela pričati. Blagdanske akcije u dućanima: "BOŽIĆNA RASPRODAJA", "do 70% popusta!", "plati 2, uzmi 3 para!", samo su neke od dobro poznatih fraza koje imamo priliku vidjeti i čuti ispred trgovina, na televiziji, na društvenim mrežama, nemoguće ih je izbjeći i moramo priznati da im je ponekad jednako nemoguće odoljeti. Božić je vrijeme u godini kada najviše trošimo, prema studiji koju su provele Antonia Langhof i Vivien Deuringer ("I want to be green but what about the Christmas Tree?") čak i zagovornici očuvanja prirode zaborave svoja uvjerenja i način života kada im božićni duh pokuca na vrata. Jesu li razlog tome društvene norme i tradicije? Strah od razočaranja rodbine? Takozvani "FOMO" (strah od propuštanja) na kojem toliko tvrtki kapitalizira? Svi smo vidjeli reklame poput "Akcija Crni petak ističe za dana"... mnogo psiholoških faktora utječe na naše kupovno ponašanje, a tvrtke vrlo dobro znaju kako nas pogurati u smjeru kupnje proizvoda koji nam, budimo realni, vrlo često nisu potrebni. Promislite o tome što ste sve u ovom blagdanskom periodu kupili, koliko od tih stvari zaista koristite? Od svih poklona koje ste kupili sami sebi ili primili od drugih, za koliko njih možete reći da su vam stvarno obogatili život? A koliko ih je već zaboravljeno, još jedan par čarapa koji vam ne treba, još jedna dekoracija koja će skupljati prašinu...
Razmislimo o razornom utjecaju koji višak potrošnje u ovom razdoblju ima na okoliš. Odvratno velike količine smeća završe na odlagalištima jer nije moguće sve reciklirati. Zanimljivo je (i tužno) da čak 15% kupnji u Americi tijekom Božića završe povratom što značajno povećava i otpad i emisije ugljika zbog transportacije vraćenih proizvoda. Još jedna zabrinjavajuća činjenica je da se otpad u kućanstvima povećava za otprilike 30%, korištenje plastičnih vrećica je također na vrhuncu... Ovo mora prestati. Razmislimo što možemo napraviti kako bismo smanjili svoj negativan utjecaj tijekom ovog razdoblja.

Za početak, možemo konzumirati odgovorno. Ako moramo kupiti fizički proizvod, istražimo radi li se o etički napravljenom proizvodu, koliko energije koristi, koliko će dugo trajati, može li se reciklirati na kraju svog životnog ciklusa. Životni ciklus proizvoda je nešto što bismo uvijek trebali imati na umu pri kupnji bilo kakvog proizvoda. Također bismo trebali prioritizirati eco-friendly proizvode. Odlična opcija je i DIY, većina meni osobno najdražih poklona koje sam dobila tijekom života su stvari koje su mi prijatelji ručno izradili.
No, možda najbolji način za smanjenje otpada generiranog blagdanskim kupnjama je poklanjanje iskustava umjesto fizičkih poklona. Putovanja ne moraju biti skupa, začudili biste se koliko povoljnih izleta i usluga se može pronaći, a novo iskustvo je poklon koji se pamti cijeli život.
Normalizirajmo i da nisu svi u mogućnosti kupiti poklone, mnogi ljudi žive na minimalcu i mirovinama od kojih jedva preživljavaju, nije sramota ne kupiti poklon, ponekad je topla riječ dovoljna.

Na kraju krajeva, bit Božića nisu ni pokloni ni dekoracije, ono što ga čini posebnim su trenutci koje provodimo sa svojim najdražima. Obećajmo si da ćemo sljedećeg Božića svi raditi održivije odluke kako bismo ovo doba godine učinili još sretnijim i posebnijim.

Dragi čitatelji, hvala vam na pažnji, veselim se vašim komentarima. Lijep pozdrav!

- Eko B.I.P.A.

Ne čekaj mrak – budi spreman!

filmovisaprevodom.blog.hr

Super Svijetlo 1000 LUMEN USB Punjiva LED Svjetiljka
Snaga, pouzdanost i moderan dizajn – uvijek pri ruci!

Tražiš pouzdanu svjetiljku koja će te pratiti u svim situacijama – od kampiranja i planinarenja do hitnih slučajeva kod kuće ili u autu?
Ova super svijetla LED svjetiljka od 1000 lumena pruža maksimalnu vidljivost, dugotrajnost i praktičnost u jednom uređaju.



IZVANREDNA SNAGA SVIJETLA – DO 1000 LUMENA

Zahvaljujući snažnoj LED tehnologiji, svjetiljka osvjetljava velike udaljenosti uz jasan i fokusiran snop svjetla – idealno za noćne aktivnosti, nestanak struje ili terenski rad.

USB PUNJENJE + LCD DIGITALNI ZASLON



Zaboravi na stalnu kupovinu baterija!
- USB punjiva baterija
- Digitalni LCD zaslon jasno prikazuje preostali postotak baterije
- Uvijek znaš kada je vrijeme za punjenje

3 NAČINA RADA – PRILAGODI SE SVAKOJ SITUACIJI

Odaberi način koji ti treba u trenutku:

- Jako svjetlo
- Srednje svjetlo
ˇ Bljeskalica (za hitne slučajeve i signalizaciju)

IZDRŽLJIVA ALUMINIJSKA LEGURA

Kućište izrađeno od kvalitetne aluminijske legure osigurava:
otpornost na udarce dug vijek trajanja profesionalan i moderan izgled

IDEALNA ZA:

- Kampiranje i planinarenje
- Hitne situacije i nestanak struje
- Auto, garažu i kućanstvo
- Ribolov, noćne šetnje i rad na terenu




ZAŠTO JE OVA SVJETILJKA PRAVI IZBOR?

- Snažno svjetlo velikog dometa
- USB punjenje – bez dodatnih troškova
- LCD indikator baterije
- Kompaktna, lagana i izdržljiva
- Pouzdana u svim uvjetima

€ Ne čekaj mrak – budi spreman!

Naruči svoju Super Svijetlu 1000 LUMEN USB Svjetiljku već danas i osiguraj sigurnost, vidljivost i mir gdje god se nalaziš.

I Klikni i naruči odmah – količine su ograničene!

Kvartovska šetnja

nachtfresser.blog.hr

Stube naše sudbinske...



Stiže ekipa, tko ubundan tko nag...



Kad sam tek stigao, ovaj birc mi se prostranošću i imenom nametnuo.
Ubrzo prestao piti i izlaziti, birc propao.



Jedna od šetalačkih panorama...



Pozitivne poruke svuda okolo...



Par koraka od biofilije ulaz u hospicij, ponos našeg grada.



Ravno je centar, što će nama centar kad smo središte.



Kvart se ponosi jakom grafiterskom scenom...



Još da se ima gdje parkirati i da nije i jake hooliganske scene gdje bi nam bio kraj, ali kulturnjaci su u aktivnoj prosvjetiteljskoj akciji, stalno se nešto organizira da se ne bi previše dangubilo.

Espoir (2000)

modrinaneba.blog.hr

ZAR NE DA JE ZAGREB LIJEP GRAD?

starrynight2022.blog.hr

KAMEROM KROZ ZAGREB (1957.)
Znate li koga tko ne voli svoj grad? Ja mislim da takva čovjeka nema. U ostalom to nije važno. Ja ga volim i brinem njegove brige.
One iste brige koje i vas zaokupljaju. Naprimjer, koje će mjesto u Saveznoj ligi zauzeti Dinamo? Kada će se proširiti telefonska mreža, a gradski taksi otići u staro željezo? Da li ćemo mjesto tramvaja uvesti trolejbuse? I kada će napokon biti riješeno ono mnoštvo molbi u ladicama stambenih uprava?
Zar ne da je Zagreb lijep grad? Zagreb sa svojim skladnim građevinama, prostranim trgovima, čistim ulicama, travnjacima i alejama. Svojim intimnim zakucima, gdje se usred centra grada mogu naći oaze sunca i zelenila.
To su mjesta bezbrižnog čavrljanja i dječje radosti. Grad sa ljupkim predjelima vila na brežuljcima i obroncima. Starim, dostojanstvenim Gornjim gradom, koji dobroćudno dopušta da ritam života i mladosti zapljuskuje barokne fasade starih palača i tihe ulice u kojima se još sačuvao dah minulih vremena.
Razumije se, nama je drag takav Zagreb, ali ono čime se ponosimo to su novi dijelovi grada, koji su u nekoliko posljednjih godina izrasli iz malih periferijskih potleušica, kukuruzišta i krivudavih uličica. Tu gdje će uskoro biti novi centar grada, na širokim zelenim površinama punim sunca i čistog zraka, nikli su novi stambeni prostori i dječja igrališta, parkovi i jake saobraćajne magistrale, koje vode do udaljenih industrijskih zona. U tim autonomnim stambenim naseljima, udobnost i dostojansko čovjeka poštivani su do maksimuma.
U velikim stambenim masivima, pod istim krovom i na zajedničkim temeljima, nalazi se mnogo samostalnih stanova. Iako će ovdje biti centar grada, život u tim stambenim mikrorajonima nikada neće biti zaglušen velegradskom bukom, ni zatrovan dimom i vlagom mračnih blokovskih dvorišta. Tu su najnužniji uslužni servisi, kao čitaonice, biblioteke i dječja zabavišta, prodavaonice svih vrsta živežnih namirnica sa najmodernijom opremom. Svako od tih veliki stambeni zdanja kao da je mali grad za sebe, sa svojim vlastitim mogućnostima za prehranu, razonodu i odmor.
Gotovo čitav južni dio grada pretvoren je u veliko gradilište jedne arhitekture, čiji je zadatak da kulturu stanovanja podigne na viši nivo i omogući nesmetani razvoj porodici kao osnovnoj ćeliji društva. To veliko gradilište postalo je najmilije izletište onih koji budno prate kako ciglom do cigle raste njihov budući dom.
U posljednjih pet godina utrošeno je u tu svrhu 17 milijardi dinara. Dovršeno je 7300 novih komfornih stanova, od čega samo ove godine 2000. To nije mnogo ako znamo kako naglo raste priljev novih stanovnika, pa ipak time je riješen velik broj najkritičnijih stambenih problema.
Ubrzani ritam građenja osjeća se u čitavom gradu. 30.000 građana već je uselilo u nove stanove, ali još isto toliki broj porodica čeka da i na njih dođe red. Garanciju da će to biti uskoro predstavlja naša industrija, smještena daleko izvan grada, udaljena od stambenih zona.
Tvornice u kojima radimo, o kojima čitamo i slušamo, u stvari su snažni stupovi grada. Svaka od njih na svoj način daje vlastiti udio u njegovoj zgradnji. Mnoge su od njih u posljednjih pet godina kompletirane, neke su iz malih radionica prerasle u velike industrijske kapacitete.
Poneka je rekonstruirana, obnovljena ili je u njoj sagrađen barem jedan novi pogon. Od 1952. do 1957. porastao je bruto produkt u našim tvornicama za oko 70 milijardi, tako da ove godine iznosi oko 147 milijardi dinara. U proteklom periodu osvojila je zagrebačka industrija oko 500 novih proizvoda. Mnogi su od njih velik prilog u povišenju našeg životnog standarda. A drugi, prava prekretnica u modernizaciji industrije, poboljšanju i proširenju tržišta i potrošnja.
Zaštitne marke Rade Končara, Prvomajske, Jedinstva, Plive, Radnika, Gorana, Nikole Tesla, Kromosa i mnogih drugih zagrebačkih poduzeća poznate su i daleko izvan granica naše zemlje.
One postaju popularni ambasadori svoje zemlje i svog grada. Ali nije najvažnije u tim tvornicama što su nove i velike, što više proizvode i što su ljepše od onih koji su građene prije rata, već to što se u njima vodi računa o ljudima koji rade. Tu su radnici zaštićeni od strojeva i buke, od plinova i prašine, promjenljivog svjetla, prezamaranja i monotonije. Uostalom, to je i razumljivo, bilo bi čudno da se radnik koji upravlja tvornicom ne brine o sebi.
Prije pet godina bilo je u Zagrebu devet autobusnih linija. Danas udaljene gradske četvrti spajaju 22 linije. 50 novih autobusa veže naš grad sa isto toliko mjesta u zemlji i inozemstvu. U tih pet godina na području grada izgrađeno je 75.000 kvadratnih metara savremenih cesta. Pušteno u saobraćaj preko 50 novih tramvajskih kola. Znatno je prošireno i modernizirano poduzeće Zagrebačkog električnog tramvaja. Otvoreno je nekoliko novih tramvajskih pruga.
Izgradnjom novih telefonskih centrala povećan je kapacitet priključaka za 8.000 brojeva, a 60 istovremenih međugradskih telefonskih razgovora omogućuje novi UKV na Mirogoju.
Hladnjače na žitnjaku koje može primiti 300 vagona voća i povrća, preorijentacija poljoprivredne proizvodnje na području Zagreba, naročite na proizvodnju voća, povrća i mlijeka, kao i brzi transport živežnih namirnica iz udaljenih krajeva, znatno će utjecati na poboljšanje opskrbe grada. Možda će i naše domaćice biti zadovoljnije. Danas već svaka općina ima svoju veliku robnu kuću ili magazin i čitav niz manjih prodavaonica, ukusno i suvremeno opremljenih, a kojima upravljaju savjeti potrošača.
Preko 50 ugostiteljskih poduzeća priprema hranu po vrlo pristupačnim cijenama, a u toku posljednjih pet godina otvoreno je desetak mliječnih restorana i bifeja. Nekoliko zapuštenih krčmi u prekrasnim predijeljima zagrebačke okolice preuređeno je u privlačna i već poznata izletišta.
U zdravstvenim ustanovama čovjek je oduvijek bio mjerilo svih stvari, pa ipak koliko ova nova zdanja ulijevaju više nade i optimizma. Svaka općina sagradila je svoj Dom narodnog zdravlja u kojem je objedinjena preventivna i kurativna služba sa svim specijalističkim odjelima. Nema zdravstvene ustanove u gradu u kojoj za ovih nekoliko godina nije sagrađen kakav paviljon, osnovan kakav novi odjel ili modernizirana oprema. Za sve te radove utrošeno je blizu dvije milijarde dinara.
1952. grad je imao 40 hektara parkova. Danas 70.
Park šume od velikog su značaja za odmor građana i povoljnu klimu grada. Zbog toga pošumljeno je 170 hektara novih površina. Mnogo zelenog prostora namijenjeno je razonodi najmlađih.
U prostorima nekad ograđenim visokim mrkim zidinama gdje djeca nikad nisu imala slobodan pristup, sada stoje mala jezera, zeleni travnjaci i prostrana igrališta. Tu su vrtuljci i tobogani, ljuljačke i mnogo, mnogo sunca. To su male dječje republike gdje su ustav, zakon i zanimanje - mašta, drugarstvo i smijeh.
I nove školske zgrade u kojima oni sprovode veći dio svoga djetinjstva zrače vedrinom i radošću.
Povećan broj učenika u svim vrstama škola u Zagrebu zahtjeva velika financijska sredstva za izgradnju novog školskog prostora. Iako je od 1952. do danas izgrađeno 20 novih škola sa 165 učionica i u to utrošeno preko 3 milijarde dinara, to je daleko, daleko premalo da zadovolji potrebe grada. Dalek je put od ovih školskih učionica do velikih naučnih instituta koji su u posljednjih pet godina izgrađeni na području Zagreba. Ali možda će koja bistra glavica i taj put savladati i ići još dalje i dalje.
Fizikalni institut Ruđer Bošković jedna je od onih zgrada kojima će se ponositi naš čovjek kada osjeti blagotvornu snagu atoma iskorištenih u mirnodopske svrhe.
Posljednjih nekoliko godina naučni, kulturni i umjetnički rad u gradu postao je osjetno intenzivniji. Započela je radom televizijska stanica, otvoreni su novi muzeji i zagrebačko dramsko kazalište. Osnovani su i novi muzički ansambli, a broj posjetilaca kulturnih ustanova znatno se povećao.
I na području fizičke kulture učinjeno je mnogo. Stadion u Maksimiru osposobljen je za najveće međunarodne priredbe. Rekonstruiran je i stadion na Šalati za sve vrste sportskih takmičenja. Ti prostrani i bučni objekti poput magneta privlače naše građane. Tu manifestiraju svoju ljubav prema borbi i uspjehu, prema snažnom i lijepom. Za razvoj fizičke kulture u gradu utrošeno je blizu milijarde dinara.
Južno od grada, na desnoj obali Save, prostire se jedan od najvećih i najmodernijih velesajamskih prostora na svijetu. Na 90.000 kvadratnih metara izložbenog prostora, izlažu svake godine svoje najbolje proizvode i razmjenjuju svoja dobra nacije cijelog svijeta. Preko milijun posjetilaca iz naše zemlje i inostranstva privlači ovaj privredni gorostas.
Ne podsjećaju li vas ove prostrane avenije, bujice ljudi i ogromni prostori na ponosnu svečanost rada i blagostanja, uzbudljivu berbu industrije u nekadašnjoj zemlji seljaka?
Sve ono što je ovdje novo, svi ovi stambeni ansambli koji su za posljednjih godina izrasli kao gljive poslije kiše, svi ti industrijski kolosi, bolnice i stadioni, sve to nosi pečat velikih misli promišljenog jedinstvenog plana.
Kažite mi, ima li koga tko ne voli svoj grad? Tko se ne raduje svakom njegovom uspjehu kao dijete koje na poklon prima svoj najmiliji dar? Tko se ne raduje kako buja i raste ovaj lijepi grad?



Ovo je sve sagrađeno u socijalizmu, meni je krasno to sve, lijepi stari Zagreb, Prisavlje, nekad Šetalište Karla Marxa, promjena etikete nije donijela i prosperitet, dapače, simbol Zagreba i zagrebačkog novinarstva, Vjesnikov neboder, spaljen je do temelja (moje fotke 2025.):

Split - Lučica Spinut

modrinaneba.blog.hr

Vedno na pravem mestu obsijana z zlatom

Foto: Joško Gudić (dovoljenje autorja)

Domovina

thelightoftheuniverse.blog.hr

Upita me - zar vam nisam rekao da budete u ovome svijetu, ali ne dio njega? Rekoh - da, rekao si. Nastavi - pozivaju se na mene, a šire mržnju. Jesu li oni dio mene? Ne. Zar nisam rekao - Ljubi bližnje svoje kao svoga Boga? Nisam li? Što je tvoja domovina, upita me? Šutio sam. Kaže mi - to je Svjetlost koja prebiva u tebi. To je Kraljevstvo Božje. Ono nije od ovoga svijeta niti će biti.

"Kad biste bili od svijeta, svijet bi svoje ljubio; no budući da niste od svijeta, nego sam vas ja izabrao iz svijeta, zbog toga vas svijet mrzi." - Evanđelje po Ivanu, 15,19.

Komarnik generacija

nachtfresser.blog.hr

Ponovo jutro u trčanju, traženju šprica i zbrka oko inzulina, uz jedan svjetli trenutak, nešto me vuklo ne preskočiti ljekarnu, u kojoj sam znao da neću ništa naći, ulazim unutra :"Dobar dan razredniče!", cura iz mojih elitnih farmaceuta, razreda koji sam vodio na oproštajno putovanje u Sarajevo, prije korone i zatim prošao onu ludu nastavu na daljinu, pokušaju potpune kontrole, meni su mogli sigurno pravdati izostanke preko svega drugog osim zvanično mi dodijeljenog maila skole.hr, koji bih otvarao jednom tjedno zbog zadrtih poslušnih roditelja, koji bi se strogo držali uputa ministarstva o pravdanju preko zvaničnog maila, što smo ga zvali komarnik mail ;)-objašnjenje u prvom komentaru...
Dobio sam od nje par jako korisnih savjeta i kontakt telefon. Žureći sam otišao dalje, poslije mi je palo na pamet da joj se nisam zahvalio, niti joj dao do znanja da sam je prepoznao. Ona je bila iz njih par instagram ekipe pravdača, poruke bez praćenja, nasmijao sam se kad sam vidio zadnju davnu poruku:"Oprostite što se ovako kasno javljam...", bio sam jedan od rijetkih koji u ta suluda vremena nije odgovarao van zvanične satnice, ali sam njima dopuštao da pišu kad žele, ionako nikad nisam imao pametan telefon i sve sam preko kompa naknadno čitao i mislim jedan od rijetkih koji nije slušao naputke o video provjerama znanja, koje su to bile svinjarije.
Poslije smo išli kod drage veterinarke, isto moje učenice, kopala je Jinu po ušima dok sam ga ja držao, opasnog, prirodno razdraženog psa. Upala uha, dobili smo upute o ponavljanju veterinarkinog zahvata jednom dnevno, kako će to izgledati u praksi pojma nemam.
Već sam bio dokrajčen za jedan dan, bilo je još jurnjave do ljekarne koja zatvara u 13, dan je bio lijep sunčan i odmah sam prihvatio prijedlog o ručku na terasi "Maruna". Uzeo sam kombinaciju šiš i običan banjalučki ćevap, sad već dobrodošla gastro promjena, jako dugo već jedemo na žlicu.
Navečer ono zbog čega volim svjetska nogometna prvenstva, večer je bilo finale ovog "klinci pjevaju", prazne ulice kao stvorene za laganu šetnju mog umornog prijatelja i mene.