Sve kategorije po listama

Na štandu s Brankom

nachtfresser.blog.hr

Moj prijatelj Branko pomalo gubi živce

Kaže trebalo je to bolje organizirati

Netko je trebao pripremiti štand

Prije nego što mi dođemo

Moja je on generacija, a vjeruje da Netko postoji

Odmahuje glavom,

Dok mi stari i oni mladi

Filozofski sklapamo pokušajima i greškama plastiku

Mi rođeni znatno prije, oni poslije Ikea svijeta

Nazivamo onog koji je već bio na putu za Pulu

Kaže dolazeći upravljat će državom, a problem im sklopiti štand

Konstatiram da smo različiti, mi smo majstori demontaže

A to se sad najprije traži

Moj prijatelj Branko promatra stvari s distance

Nije siguran da biramo najbolji način pristupa ljudima

On je inače živa enciklopedija

Od njega sam naučio sve o ludovanjima

U slobodnoj državi Rijeka

A jednom mi je i potvrdio da se rat u Španjolskoj

Počeo gubiti kad su ga komunisti počeli organizirati

Al eto, trebalo je nekoliko ljudi s vrha

Bolje osmisliti ovaj rad na terenu

Kaže moj prijatelj Branko i načas zbog obveza napušta štand

Načas i nije se vratio

Zadnje što je rekao, postaje zbilja prevruće

Moj pas je potvrdio i zalajao

I odmah je dobio vodu

I dojurila je jedna prolaznica

I pitala me može li mu dati keks

Kimnuo sam joj glavom, a ona je rekla

Ne morate ponavljati, broj 11,

Ja svejedno vjerujem samo gluhonijemom prolazniku

Pet minuta nisam mogao shvatiti

Što on još želi, nije odlazio

Na kraju sam shvatio da bi još jednu kemijsku

Za prijateljicu ili prijatelja nisam siguran

Rekao sam mu da kemijska radi samo ako zaokruži 11

Fora koju sam ukrao od drugarice

Nasmijao se odlazeći i pokazao 11 na letku

Pred rastavljanje i odnošenje štanda

Napravio sam uz štand selfie s novim sunčanim naočalama

Znam da se to mom drugu Branku ne bi svidjelo

Ne krije se pogled od potencijalnih birača

Inače on je uz sve i umjetnik

Čujem da se najskuplje prodala

Slika koju nitko nije razumio

Eto svijet i meni postaje sve jasniji...

Oj drugovi jel vam žao

supatnikll.blog.hr

Nije me bilo na blogu neko vrijeme, nešto sam morao kopati, pa me zanima je li neko od vrhunskih intelektualaca nešto Rekao o podršci Branimira Glavaša Zoranu Milanoviću predvodniku Rivers of Babilon koalicije i koalicijskom partneru platforme Moremo.

Lijepo bi bilo da se o tome očituje neko ko je bolje upoznat sa likom i djelom Branimira Glavaša zvanog selotejp.

Također bi me zanimalo šta vi blogeri mislite o nasilnom outanju homoseksualaca od strane pedera, iz Zagreb Pridea, mislite li da je kolega Mariano u pravu kad tvrdi da sam ja homofoban zato jer tvrdim da su institucionalizirani homoseksualci u stvari pederčine i to kao karakterna osobina, a manje kao opredjeljenje.

Možda bi mogli imati i novu anketu, mogu li se pederi iz Zagreb Pridea, miješati u izbore, zloupotrebljavajući prIvatnost homoseksualaca, ili je miješanje u izbore zabranjeno crkvi, ali ne i pederima.

NEBESKI SVOD 13.04.

recenzijefilmova27777.blog.hr

Na svjetskom danu kazališta gledalo se reprizno "nestajanje" a pogledat će se još koji put. Na kvalitetne stvari se vrijedi vraćati. Istovremeno kad je kupovana ulaznica za reprizno gledanje kupljena je i za postpremijernu večer za predstavu "nebeski svod".


"U petak, 12. travnja u HNK-u u Zagrebu održat će se premijera dramske predstave Nebeski svod Lucy Kirkwood, nagrađivane britanske dramatičarke čiji su tekstovi izvedeni u svim većim europskim kazalištima. Predstavu je režirala Marina Pejnović, a nastupa čak 13 glumica iz ansambla HNK-a u Zagrebu (Jadranka Đokić, Alma Prica, Ksenija Marinković, Iva Jerković Oreški, Mirta Zečević, Olga Pakalović, Dora Lipovčan, Lana Barić, Iva Mihalić, Ana Begić Tahiri, Jelena Otašević Babić, Ivana Boban i Barbara Vicković), uz Marina Klišmanića i gošću, mladu Lanu Meniga koju je publika imala prilike gledati u predstavi Sorry.

Sudjelujemo u parafrazi filma Dvanaest gnjevnih ljudi u ženskoj verziji vježbe iz demokracije. Godina je 1759. i zemlja čeka najavljeni dolazak Halleyjeva kometa. Kći Lady Wax je ubijena, a stanovnici ovoga ruralnog grada željni su krvi. Sally Poppy proglašena je krivom za zločin, zajedno sa svojim ljubavnikom koji je već obješen. Sallyn put do omče ovisi o tome je li ona doista trudna, kao što tvrdi, ili otvoreno laže. Ako je trudna, život će joj biti spašen i neće biti obješena. Sallyna sudbina leži u rukama dvanaest žena, okupljenih da donesu jednoglasnu odluku na ovaj ili onaj način.

Neke od žena jedva čekaju obaviti svoju dužnost, dok druge jedva čekaju da im dužnost završi. Njihov status, dob i klasa su različiti; jedna je tek zakoračila u punoljetnost i brak, druga je u osamdesetima. Jedna od žena je nerotkinja, druga je imala dvadeset i jedno dijete. Usred njihove svađe i zadirkivanja, jedna žena shvaća važnost njihove prisutnosti u porotničkoj sobi. Primalja, Lizzy, zna da, usprkos rulji koja vapi za krvlju ispred njihovog prozora, dvanaest žena ima priliku donijeti važnu odluku koja će promijeniti život u svijetu kojim upravljaju muškarci. Međutim, žene se moraju boriti sa svojom savješću kako bi donijele odluku. Kreće radikalno iznošenje pozicija koje mi u našoj svakodnevnici doživljavamo kao zamaskiranu dinamiku međuženskih odnosa. No, autorica je postavljanjem djela u 18. stoljeće omogućila prezentnost i vidljivost tih stavova. Time nije opisala prošlost, već je raskrinkala sadašnjost."

Greensleeves

fragmenti2.blog.hr

Kosim ja tako travu - 'na rate', jer se brzo umorim, a dok kosim 'jukebox' u glavi neumorno vrti 'Greensleeves', tradicionalnu englesku kompoziciju iz vremena Tudora.
Iako danas povjesničari tvrde da to nije istina, jako dugo su kružile priče kako je tu pjesmu skladao Henry VIII za svoju tadašnju odabranicu Anne Boleyn.
Naime, ne znam koliko je vama to poznato, ali poznato je da je Henry VIII u pauzama od sjeckanja ženskih glava vrijeme trošio na skladanje i sviranje. Kažu da je znao svirati čak nekoliko instrumenata.
Et'... kad svašta znaš pa ti svašta pada na pamet.
Njemu sjeckanje vratova, a meni ovakve gluposti :I






'Alas, my love, you do me wrong
To cast me off discourteously
And I have loved you oh so long
Delighting in your company
Alas, my love, you do me wrong
To cast me off discourteously
And I have loved you oh so long
Delighting in your company
Greensleeves was all my joy
Greensleeves was my delight
Greensleeves, my heart of gold
And who but my Lady Greensleeves
And I will pray to God on high
That thou my constancy may see
And that yet once before I die
Thou wilt vouchsafe to love me
Greensleeves was all my joy
Greensleeves was my delight
Greensleeves, my heart of gold
And who but my Lady Greensleeves
Greensleeves, now farewell, adieu
To God I pray to prosper thee
For I am still thy lover true
Come once again and love me'

PRI KULEŽIMA

prokleta-od-daljina.blog.hr

ovo je moja najnovija slika PRI KULEŽIMA, akrilik na solidnom kartonu 60x40 cm ZGK






ovo je to isto ali snimljeno bez blica

Hrvati mi idu na jetra

nachtfresser.blog.hr

Na današnji dan rođen je Boris Maruna, pa nek bude i u ovoj internetskoj vukojebini pribilježeno. Za života su ga svakako krstili, ovdje u blog kloaki bi dočekao da ga desničarski šovinisti još nazovu komunjarom i mrziteljem svega hrvatskog, ne znajući za njegov životopis, dok bi slatkogreška lijeva intelektualka, čekajući prijem u stranku u koju se navodno gura, iskopala odnekud. da ga je svojevremeno osvjedočeni klerofašist optužio, da u radno vrijeme na službenom kompu gleda porniće, kao što već desetljeće i pol goebbelsovski kopipejsta utuživu bljuvotinu jednog bivšeg blogogovnara kontra mene.

Hrvati mi idu na jetra

Hrvati mi idu na jetra
Nikakvo čudo: družim se s njima
Već trideset i osam godina
Kao prvo, svi sve znadu.
Drugo, ostavljaju smeće za sobom.
Treće, u stanju su da vam probiju uši
S revolucijom i ženama.
Dim njihovih cigareta puni barove
U trokutu između Münchena
Vancouvera i sidnejskih dokova:
U lijevoj mladi luk
U desnoj komad pečene janjetine
U džepu Katekizam hrvatskih kamikaza.
Dodajmo tome da uvijek nalaze
Ispriku za svoje postupke;
Kao veliki ruski državnici
Uvijek nađu prikladan savjet:
Zašto ne pišeš osjećajne pjesme?
Ti bi trebao biti borbeniji!
Od tebe smo s pravom očekivali više.
Govore Hrvati.
Vi možete zajebavati poeziju,
Ali ne i mene, odgovaram ja.
I to je dovoljno da se uvrijede
-Bilo što je dovoljno da se uvrijede-
Zapale novu cigaretu i
Emigriraju nekuda.
Ponekad ih ne vidim godinama
Ponekad desetljećima.
Ja pokupim smeće za njima
I ugradim ga u sljedeću pjesmu.
Ne moram naglašavati da žalim
Što se tako lako vrijeđaju.
Ali hrvatski pjesnik ima pravo
I rodoljubnu dužnost
Da kaže što mu ide na jetra.
U mom slučaju to su Hrvati.
Možda je posrijedi onaj panični osjećaj
Da su ti ljudi dio moje sudbine?
Možda je razlog u činjenici
Da polako ali sigurno gubim živce?
Možda.
Dopuštam razne mogućnosti, ali ne vidim
Nikakvoga razloga za čuđenje.

Zelenski će...

betel.blog.hr

Ukrajinci su puno učinili da se svide Amerikancima.
Zabranili su svu političku oporbu koja se protivila, ugasili sve nelojalne medije, zabranili ruski jezik u javnom životu.
Spalili 12 milijuna knjiga na ruskom jeziku, zabranili rusku pravoslavnu crkvu i u majdanskim događajima ubili stotine Rusa.

Zahvaljujući svemu tome, Ukrajina i Zelenski su od Amerike i zapada dobili sveti status "demokratske države" i zaslužili sveto pravo da idu tamo gdje nitko pametan ne ide, u rat protiv Rusije.

Tamo gdje je Napoleon podbacio.
Tamo gdje Adolf nije uspio
Zelenski će...

I Ukrajinci su se odlučili hrabro boriti, kako bi njihov genijalni vojskovođa uspio tamo gdje ni najbolji nisu.

U međuvremenu komedijaš i kurcoklavirist pribavlja stan u Londonu, imanje na Floridi, u Italiji, na Cipru, te najnovija akvizicija, rezidencija u Engleskoj koju mu je prodao nitko drugi do Kralja Charlesa III, za pišljivi 25 i kusur milijuna Funti.
Pipa je doduše, u posljednje vrijeme, malo presušila, u američkom kongresu su zapele 61 milijarda pomoći za Ukrajinu.
Pomoć koje će Biden pokušati svim snagama rasplesti, jer Ukrajinci se moraju boriti barem do 5 studenog, a poslije koga briga...

Zanimljivo je također napomenuti da su Ukrajinci hranili svoju hrabrost i vjeru u uspjeh na Hrvatskom Domovinskom ratu.
Priča kaže da su u to doba, kad bi na njihovoj televiziji bila riječ o Domovinskom ratu, svi u kući zašutjeli, i hlapljivo su gutali svako slovo o hrvatskim vojnim uspjesima.
Nema sumnje da su tada pomislili "Ako mogu oni, možemo i mi".
Možda su Ukrajinci hrabri, ali Rusi nisu Srbi, to je jednostavna 2+2 matematika.

Pastir Gogo

brmbo.blog.hr

Odličan razgovor s Goranom Bregovićem, a najmudrije su svakako zadnje minute. Bregović je odmjeren, uravnotežen, nećete od njega čuti baš nijednu nezrelu rečenicu. Ako sam dobro shvatio, Bijelo dugme priprema niz koncerata povodom 50 godina postojanja. Ovaj sam video pronašao asocijativno zahvaljujući drugarici Dvije, tri riječi. ;))

U što gledaš?

thelightoftheuniverse.blog.hr

Kaže mi – ti se zrcališ u meni. Zato vam je kroz pokoljenja rečeno – stvorio sam vas na svoju sliku.

Na kraju života

brmbo.blog.hr

Smrad tehnike

nachtfresser.blog.hr

Ljetni dani, prvi kruzeri već startali, fotkam velike brodove iz vrta, ne stanu ni u kadar. Nitko ne zove za družiti se na štandu, nama se ne da po vrućini do grada. Na fejsu se pojavila uspomena iz 2013., jedan prijatelj, inače u društvu omiljen, poziva ljude da zaokruže mene, stavlja link na program i post "Naivac u politici", naivno, ali me nasmijalo. Te godine se blog još cijenio kao platforma za širenje političkih ideja, poznati političari su otvarali blogove prije i gasili poslije izbora. I ja sam tad vodio blogokampanju i skupio mnogo više preferencijalnih glasova, nego iduće godine, kad sam šutio, čini mi se da je u Zagrebu bilo 78 preferencijalnih za mene, u Rijeci 27 što me tad jako razočaralo, a iz ostalih mjesta su bili uglavnom blogerski glasovi, ja sam objavio na blogu u kojim mjestima i zaseocima su ljudi glasovali za mene, i blogeri su se javljali, to su bili EU izbori i cijela Hrvatska je bila jedna izborna jedinica. Samo desetak glasova je ostalo najasno, tko mi ih je udijelio, druge godine je bilo samo 70 ukupno, bez kampanje, i bio sam najlošiji, iako visoko pozicioniran na listi.
Druga slučajnost mi se nametnula pri razmišljanju. Naime tad mi u prvom planu kod predavanja nisu bili komp i zidne projekcije, omiljen mi je moto bio da je nastavni plan kao žvakaća guma, može se rastezati i skupljati poput žvakaće gume, uglavnom nastava se koliko toliko smisleno odvijala i postojala je još neka šansa za obrazovni sustav. Kako sam toliko siguran? Pa jučer sam došao ranije, morao sam, zbog potpisivanja besmislenih novih ugovora usljed preimenovanja radnih mjesta, te sam nastavio prazniti svoj radni ormarić, da bude čist do kraja nastavne godine. Spakirao sam vrijednu povijest filozofije u stripu na njemačkom jeziku, koju sam baš prije desetak godina zadnji put i koristio u nastavi, te krenuo odraditi svoje. Iznenadilo me je da je sve iskopčano iz kompjutora i iz struje, al NNNI, veći dio nas seli iz učionice i učionicu i svašta se događa. Pokopčao sam sve i upalio, dugo se palio, al to je uobičajeno, jedino nisam mogao dobiti sliku preko cijelog ekrana, učenicama sam rekao da pripreme knjige, ja ću samo upisati sat u e dnevnik i ugasiti, pa ćemo raditi kao u stara dobra vremena. Tako sam i napravio, ugasio komp, no osjetilo se negodovanje. Sjetio sam se tijeka jednog super sata prije valjda 11 godina, izvadio već spremljenu filozofsku knjigu, Nietzsche je kao Superman na naslovnici, pokušao i zažalio. Za najpoznatije izričaje poput "Mislim, dakle jesam" nitko nije čuo, atmosfera onda i sad neusporediva, a sjetio sam se i tadašnje briljantne maturantice, kojoj je sve to bilo i prelako, iz njenog mjesta pokraj Rijeke sam dobio jedan preferencijalni glas, ali to nikad nismo spominjali. Nije išlo s nastavom, al počeo se širiti smrad goruće plastike, svi smo pomislili da netko nešto pali u wc-u u blizini, poslao sam dvije cure van da izvide, vratile se, vele da izvan učionice ne smrdi. Počeo sam pipati spojeve, iako sam isključio komp sve vrelo, hitro isključivanje iz struje, te svega iz kompa i otvaranje vrata, učionica nema prozora.
Shvatio sam da ionako ništa od stoika, koji su izuzetno duhovito opisani u stripu, što će to njima, neće biti na maturi, a nismo uostalom u dvadesetom stoljeću, pa da radimo bez tehnike.
Ima novosti na foto blogu, moram linkati jer na prvi ovogodišnji brod nitko nije kliknuo, ostali postovi su i bez reklame s dovoljno posjetitelja...

Mika Azerbeđedanac

usputne-biljeske.blog.hr

Hrvatska je postala Eldorado za strane radnike. To je sad jasno kao dan. U zadnje dvije-tri godine pristiglo ih je više nego u prethodnih dvadeset-trideset. Smješteni su uglavnom organizirano u đuture. Ciljano se grade ili preuređuju objekti za nadolazeće pregaoce. Traži se krevet više. Preuređuju se kuće, stanovi. Sve je više privatnih osoba i poduzeća koja nekretninu koriste za smještaj stranih radnika. Ima i onih koji love u mutnom, pa iskorištavaju te ljude. Ali njima se u pravilu kod nas otvara mogućnost za dobru zaradu. Zato i dolaze.

Prema evidenciji mupa najviše gastarbajtera je iz bližeg okruženja iz takozvane regije. (čitaj bivše Juge) Najbrojniji su oni iz bliske nam i sestrinske Beiha. Slijedi potom Srbija, pa Makedonija. Međutim ono što je prije samo pet godina bila rijetka pojava danas je uobičajeno. Po manjim mjestima šeću ljudi azijatskih crta lica i to više nikom nije neobično. U Hrvatskoj danas kruh zarađuju i doma novce šalju tisuće Nepalaca, Filipinaca, Indijaca, Egipćana i drugih. Oni popunjavaju upražnjena radna mjesta onih koji su sreću potražili u Njemačkoj, Irskoj ili nekoj trećoj zapadnoj zemlji. Migracija je uvijek bilo i bit će. Svijet će u sve većoj mjeri biti globalno selo.

U zadnje vrijeme susrećem se izravno sa stranim radnicima na poslu kad se dođu slikati za radnu dozvolu. Tad imam priliku nakratko vidjeti ljude na čijim se licima obično ćuti trema i uzbuđenje, a iz očiju brine neizvjesnost. Kao da se pitaju: Kud sam poš'o, gdje sam doš'o. To je normalno ako mene pitate. Kad potegneš preko pola svijeta u Europu, u Hrvatsku, u Ivanić iz recimo Indije niže turbana ti se sigurno roje brojni upitnici. Zapravo se do neke mjere divim tim ljudima. Njihovoj odlučnosti i hrabrosti da ovdje dođu raditi i tako financirati obitelj koja obično ostane tamo daleko i video poziv preko whatsappa s bliskim osobama postane jedini link. Do neke mjere ponosan sam i na nas kao društvo što smo stvorili infrastrukturu i okruženje koje je strancima postalo poželjno. Ono što je mojem ocu krajem osamdesetih bio Regau kod Vocklabrucka danas je simpatičnoj Nepalki Yayi Novoselec kod Križa.

Brojni stranci prošli su kroz naš mali foto studio. U tim situacijama obično komuniciramo na engleskom koji većina njih govori barem malo. Međutim danas je prvi put u njega kročila mala skupina ljudi iz Azerbajdžana. Njima engleski nije poznat i obraćali su mi se na ruskom. Kroz objektiv i kasnije na monitoru vidim crte lica koja pričaju neku priču što je na razmeđu Europe i Azije. Kasnije s kolegom komentiram gdje je uopće Azerbajdžan. On veli da je kod onih Stanova, a meni se čini da je bliže Europi kod Gruzije. Gledamo kartu na internetu koja kazuje da smo i jedan i drugi u pravu. Graniči sa Gruzijom i Armenijom, ali blizu preko Kaspijskog jezera su mu Turkmenistan i Kazahstan.

Ne tako davno događala se migracija radne snage i obrnuto. Naši radnici naftaši odlazili su na pečalbu u Azerbajdžan koji je bogat naftom i plinom. Nije to bilo gastarbajterstvo u klasičnom obliku, ali tamo su radili i zarađivali plaću. Prije dvadesetak godina poznavao sam stanovitog Miku iz Ferdinandovca pedesetogodišnjaka otprilike u to vrijeme. Njega i njegove kolege vozio sam kombijem na posao po obližnjim bušotinama rasutim po Žutici i Moslavini. Mika je bio tornjaš onaj što manevrira teškim dugačkim tubinzima na samom vrhu bušaćeg tornja. Prilično zahtjevna i opasna uloga ako mene pitate. Izloženi ste svim vremenskim prilikama i neprilikama dok oko vas skaču i tutnje dugačke čelične cijevi. Dovoljan je trenutak nepažnje ili loša sreća i jedna od njih zdrobit će vam nogu. Unatoč tome Mika je redovito bio pod tropom na poslu. Svakodnevno je trusio priličan broj gemišta i nemalo bi se naljutio ako nismo stali u nekoj birtiji usput. Jedan njegov kolega rekao mi je da mu šefovi toleriraju alkohol do neke mjere jer mu je nedavno poginula kćer.

Unatoč tome činio mi se Mika kao veseljak i dobričina. Kolege su ga ismijavali jer jer je umjesto Azerbajdžan govorio Azerbeđedan. Svako malo neki mangup bi ga upitao: Mika gdje si ono bio na terenu? On bi tad naivno odgovorio: U Azerbeđedanu no! Tad bi cijeli kombi prasnuo divlji u smijeh. Kad bi on za par dana zaboravio na to opet bi uslijedilo isto pitanje, pa isti odgovor i tako unedogled. Nekad nas je u vožnji Mika zabavljao svojim pričama. U sjećanju mi je ostala ona o traktoru John Deere. (On je to izgovarao doslovno kako je napisano sa produženim prvim e) To je bio stroj star otprilike kao i on sam, ali funkcionalan i koristan. Mana mu je bila jedino pokvareni alnaser. Ako ga je htio iznova pokrenuti prisiljen je bio parkirati na nizbrdici ili gurati. U jednoj prilici imao je dugotrajnu turneju po lokalnim birtijama. Kako bi ostala neprekinuta nije gasio traktor, već ga je ostavljao da brekće ispred svakog ugostiteljskog obejkta u praznom hodu. Upečatljiva mi je ostala ova njegova rečenica: Ja v nutra deerem, a John Deere vune deere i tak cel den dok nesmo obedva presaugali.

Prrrr... frrrrr...

fragmenti2.blog.hr

Nu... jedini predator koji ima moju podršku










Vikend je, a to je vrijeme za malo opuštanja, i možda za pokoji film.
Neki dobri se mogu pogledati i više puta.
Volimo one s 'twistom'

Nervni trosjed

brmbo.blog.hr

Antiklimaks

supatnikll.blog.hr

Sudjelovati u političkom životu u Hrvatskoj ima obilježja mazohizma.

Izbor se svodi stranku kleptomana, inače nacionalnih izdajnika čiji su pretci s ostalim jugoslavenskim komunistima, iz koristoljublja zlostavljali hrvatski narod, i njihovog okota, u koaliciji s notornim četnicima, iz stranke osuđenog ratnog zločinca.

I

Stranke kriptojugoslovena i velikosrba koji Hrvatsku nikad nisu željeli, i nikad se neće pomiriti s njenim postojanjem, u potencijalnoj koaliciji s antivakserima, kretenima i neradnicima, ponekim fašistom, pederima lezbama i Q, i zeru katolibančića.

Eto šta ti je rašomon, kolega Mariano će glasati za fašiste, katolibane, i potencijalnu koaliciju Zoke ustaše, Dragana Četnika Crnogorca, Ivana Penavu, Marina Miletića i stanovitog Rade Borića.

A ja ću glasati za anemičnog dezertera, u koaliciji s notornim Miloradom Pupovcem, Marijanom nevinom Petir, i Anjom Šimpragom sa crvenog IMT ja, a sve pod umjetničkim ravnanjem Pramenke Obuljenke.

Ne znam kome je gore, valjda njemu jer opet neće pobijediti njegovi.

A bila bi to izuzetna prilika da Dado Matanić snimi film, kako Mariano kojeg bi glumio Vili Matula, Ljepotica koju bi glumila Urša Raukar, vrhunski kazališni kritičar, kojeg bi glumio Sergej Trifunović, i Vilim kojega bi glumila Areta Ćurković, slave izbornu pobjedu s kravom od Butkovića, scenarij bi mogle napisat Jelena Veljača i Dadina lizalica, a žikino kolo bi mogli izvesti mali crnci kupljeni u Kongu.