ponedjeljak, 19.01.2026.
Dedivinacija – Nacija psihoze
Nisam već neko vrijeme pisala o knjigama. Ne zato što nisam htjela, nego zato što ih jednostavno nisam čitala. Blagdani su prošli u nekom drugom ritmu, bez stranica i bez bilješki. I onda me ova knjiga vratila,
brzo, naglo i bez puno razmišljanja.
Prije same recenzije, vrijedi reći nekoliko riječi o autorici.
Jelena Hrvoj je rođena 17. travnja 1987. godine u Zaboku. Odrasla je u malom, idiličnom mjestu Poznanovcu u Hrvatskom zagorju, gdje i danas živi i radi. Od najranijeg djetinjstva pokazuje sklonost umjetnosti, aktivno se bavi pisanjem, crtanjem, te svira bass.
Roman Dedivinacija – Nacija psihoze, prvi je napisani, četvrti objavljeni roman. Napisala je roman godinama prije nego što je ugledao svjetlo dana, a od završenog rukopisa do objave prošlo je čak osam godina. Taj podatak mi je, iskreno, nevjerojatan. Nešto što mi je teško i zamisliti, a kamoli izdržati.
Usput, bila sam prva osoba u svom gradu koja je ovu knjigu posudila iz knjižnice i pročitala. Sitnica, ali jedna od onih koje ti tiho izmame osmijeh dok okrećeš stranice.
Dedivinacija – Nacija psihoze
Godina je 3154. Ljudsku rasu kontrolira inteligentna kompjutorska mreža B.O.G. koja joj daje emocije te određuje zadatke na svakodnevnoj bazi. Kriminal gotovo da i ne postoji, sve se kontrolira i nadzire. Forenzičarka i profesorica staroljudskih nauka, Aurora Blue gotovo da i nema posla sve dok jednoga dana zbog kratkotrajnog pada operativnog sustava sve kreće naopako. Niz tajanstvenih i čudnih ubojstava odvest će Auroru u nevjerojatan labirint pun misterija i nedoumica sve do susreta s genetski nemodificiranom ljudskom vrstom kojoj prijeti izumiranje.
Knjigu sam pročitala u dva dana. Odmah me uvukla u priču, potaknula na razmišljanje i pritom me stvarno dobro zabavila. Radnja je brza, svijet zanimljiv, a ideje ostaju u glavi i nakon čitanja.
Iako je riječ o znanstvenoj fantastici, žanru koji inače nije moj prvi izbor, knjiga mi je bila izuzetno zanimljiva. Svijet koji autorica gradi nije teško zamisliti kao moguć i možda ne toliko dalek od potencijalne stvarnosti, što priči daje dodatnu težinu.
Jedino što me pomalo smetalo jest veći broj gramatičkih pogrešaka. Znam da to nije neuobičajeno u knjigama, ali ovdje ih je bilo poprilično, ponekad i nekoliko na svega par stranica kao i sitnih grešaka u detaljima (primjerice u imenima), što je znalo malo izbaciti iz priče.
Završetak me u prvi mah razočarao, no taj se dojam promijenio kad sam saznala da postoji i drugi dio, koji jedva čekam pročitati.
- 07:26 -
