17. konferencija o održivom razvoju
četvrtak , 27.11.2025.Dana 11. i 12. studenog 2025. godine u zagrebačkom hotelu Esplanade održana je 17. konferencija o održivom razvoju, važan događaj koji svake godine okuplja stručnjake, poduzetnike i sve koji žele pridonijeti budućnosti. Ovogodišnja tema bila je „Zatvaramo krug, otvaramo prilike“. Opisuje smjer u kojem se želi razvijati društvo i gospodarstvo.
Konferencija je bila posvećena ideji da se prirodni resursi maksimalno pametno i odgovorno iskorištavaju. Kao sudionici naglašavali smo da više ne možemo živjeti po starom obrascu „uzmi-napravi-baci“, nego trebamo razmišljati u smjeru da se materijali ponovo koriste, otpad smanjuje i okoliš štiti. Posebno zanimljiva bila je radionica „urbana senzorna šetnja i praksa“, na kojoj su sudionici kroz kratku šetnju promatrali prirodu oko sebe i učili koliko je ona zapravo važna za zdravlje, kvalitetu života i društva. Bilo je zanimljivo i inspirativno vidjeti kako jednostavne aktivnosti mogu usmjeriti ljude i potaknuti ih na shvaćanje važnosti prirode koja se često uzima zdravo za gotovo.
Veliku pažnju zauzela je tema umjetne inteligencije, koja se danas primjenjuje u svakom segmentu života. Stručnjaci su objašnjavali kako se AI koristi za uštedu energije, predviđanje klimatskih promjena i pametnije upravljanje resursima. Jasno je da tehnologija može biti moćan alat, ali samo ako se koristi s jasnom svrhom i pravilima.
Također, u sklopu konferencije održala se dodjela nagrada HRIO, koja svake godine ističe tvrtke koje su najbolji primjer održivog poslovanja. Time se dodala svečana nota i pokazao se trud prema okolišu.
Cijela konferencija ostavila je snažan dojam na sve nas, podsjetila nas je da je održivi razvoj nešto što se tiče svakoga od nas te da male promjene mogu kroz snowball effect dovesti do velikih promjena. Poruke koje su se slale tokom predavanja i radionica bile su jasne: prirodu moramo čuvati, s resursima moramo oprezno rukovati i tehnologiju moramo pametno koristiti.
Za kraj, održiv razvoj nije samo skup pravila ili obaveza; to je način razmišljanja koji može stvoriti društvo u kojem se živi zdravije, sigurnije i kvalitetnije. Konferenciju smo shvatili kao jedan važan korak prema budućnosti u kojoj ne zatvaramo proizvodne krugove, nego otvaramo nove mogućnosti za cijelu zajednicu.
Nadamo se da će vam ova objava poslužiti kao mali podsjetnik na važnost vaše uloge u očuvanju okoliša. Mi Hrvati nažalost nismo individualistički nastrojen narod, smatramo da kao pojedinac ne možemo napraviti nikakvu značajnu promjenu, no mi smo tu da vas podsjetimo da to nije istina. Svatko od nas ima moć promijeniti stvari na bolje, svaka promjena u pozitivnom smjeru je korak naprijed, koliko god malen se on činio.
Hvala vam na čitanju ove objave, želimo vam ugodan ostatak tjedna! Lijep pozdrav. 
- Eko B.I.P.A.
Oznake: DOP, Društvena odgovornost poduzeća, konferencija o održivom razvoju, Esplanade, HRIO, ekobipa
komentiraj (2) * ispiši * #
MICHAEL PORTER: "WHY BUSINESS CAN BE GOOD AT SOLVING SOCIAL PROBLEMS"
ponedjeljak , 10.11.2025.Dobrodošli na ovotjednu objavu! Danas ćemo prokomentirati još jedan sjajan TED Talk, ovaj put od poduzetnika i Harvardskog profesora Michaela Portera. Možda isprve zvuči dosadno, samo još jedan u nizu govora, no na mene je ostavio utisak. Pružio mi je novu perspektivu. Naime, poduzeća mogu biti dio rješenja, i to ne samo kroz jednokratne donacije, ne samo kroz kratkoročne dobrotvorne projekte čija je svrha poboljšati imidž poduzeća: Bit je u tome da poduzeća moraju biti društveno odgovorna u svojoj srži. Njihova dedikacija društvenoj odgovornosti i stvaranju vrijednosti za svoju zajednicu mora biti vidljiva u samom načinu poslovanja poduzeća.
Porterova ideja je jednostavna ali moćna jer smatra da biznis uistinu može, ali i treba biti pokretač društvenih promjena. Kao što smo već spominjali u prethodnim objavama, profit nikada ne bi trebao biti prvi i glavni te (ne daj Bože) jedini prioritet poduzeća. Ljudi moraju jesti kako bi mogli živjeti, ne žive kako bi jeli. Tako bi i poduzeću profit trebao biti samo gorivo koje ga pokreće i omogućava mu da nastavi poslovati.
Porter u svojem govoru objašnjava koncept stvaranja zajedničke vrijednosti. Za razliku od filantropije čija je karakteristika "poklanjanje" novca društvu (od strane poduzeća), on predlaže da se društveni napredak uključi u sam poslovni model. Drugim riječima, kompanije bi trebale zarađivati, no istovremeno bi trebale i riješavati društvene probleme, kao što su siromaštvo, nezaposlenost, klimatske promjene (koje su, budimo realni, uvelike posljedica djelovanja neodgovornih poduzeća (referirajte se na našu prvu objavu o dokumentarcu The Corporation))...
Ovo me potaknulo na razmišljanje, koliko često slušamo o profitu i moralu kao o suprotstavljenim pojmovima? Uvijek je "ne možeš imati i ovce i novce"... Porter tvrdi drukčije. Dokazao je da profit i moral mogu ići ruku pod ruku kroz primjer kompanija koje su uspješno smanjile troškove električne energije i cjelokupne troškove poslovanja, a istovremeno su pomogle okolišu. Društvena odgovornost, usprkos generalnom konsenzusu koji tvrdi drugačije, ne mora biti trošak. Može biti pametna investicija. Kako Porter kaže, win-win situacija i za poduzeće i zajednicu/okoliš. Kada društvo napreduje i biznis ima stabilnije i zdravije okruženje u kojem može rasti.
Porter je realan, shvaća da će profit uvijek poduzećima biti visoko na popisu prioriteta, no ukazuje na to da je najodrživiji profit onaj koji dolazi iz stvaranja stvarne vrijednosti, ne iz iskorištavanja neodrživih resursa ili ljudi.
Važnost poduzeća u našem društvu neosporna je. Što mislite koliku važnost ima Apple u svijetu, a koliku Hrvatska? Mnogo ljudi nikada nije čulo za našu zemlju, a nema žive duše koja ne zna za McDonalds, Coca-Colu, Netflix... U rukama kompanija ogromna je moć, zamislite kakav bi svijet bio kada bi ju koristile u dobre svrhe. Možemo se samo nadati da će se ugledati na poslovne modele kao što je model stvaranja zajedničke vrijednosti i jednoga ih dana implementirati. Neprofitne organizacije, aktivisti, sve je to super, no budimo realni, jedini koji mogu napraviti pozitivnu promjenu ogromnih razmjera su ogromne tvrtke, profitne organizacije.
Porter nas podsjeća da profit, empatija i etičnost nisu međusobno isključivi pojmovi. Kad bismo svi razmišljali dugoročnije, održivije i djelovali altruističnije kao čovječanstvo bismo daleko dogurali, u poslovnoj sferi i općenito.
Nadamo se da vam se sviđa ovotjedna objava!
Na prošloj objavi nije bilo nikakvih pitanja, svejedno se zahvaljujemo svim komentatorima i s veseljem iščekujemo vaše mišljenje o današnjoj temi. Lijep pozdrav! Eko B.I.P.A. out!
Oznake: Društvena odgovornost poduzeća, DOP, michael porter, koncept stvaranja zajedničke vrijednosti, ekobipa
komentiraj (6) * ispiši * #
Zašto?
nedjelja , 02.11.2025.Jeste li se ikada zapitali: zašto? Zašto se budite ujutro? Što je vaša svrha, vaše zvanje, vaša vjera? Zašto postojite?
Svrha ovoga nije dati vam egzistencijalnu krizu, svrha je da se zapitate jeste li ikada razmišljali o ovim stvarima i ako niste, što mislite zašto niste? I bi li vas iznenadilo da vam kažem da većina ljudi nikad ne razmišlja o "zašto", zadovoljni su sa "što" i "kako", tu za njih priča prestaje.
No zašto je to tako? (Ispričavam se unaprijed što ćete u ovoj objavi riječ "zašto" čuti toliko puta da vam više ni neće zvučati kao stvarna riječ. 
)
Simon Sinek je u svojem "How great leaders inspire action" TED Talk-u opisao svoj model tzv. zlatnog kruga. Zlatni krug sastoji se od tri dijela:
Prvi dio, "što", dobro je poznat svima. Svaka osoba, svaka organizacija, svako stvorenje na ovoj planeti zna *što* radi. Drugi dio, *kako*, također je dobro poznat ogromnom dijelu populacije. Većina tvrtki zna kako proizvodi svoje proizvode ili usluge, većina ljudi zna kako raditi svoj posao. No što se nalazi u samom centru zlatnog kruga? *Zašto*. To je najzamršeniji dio, upravo taj dio kruga zaslužan je uspjehu korporacija kao što je Apple, pojedinaca kao što je Martin Luther King. Ono što svi veliki mislioci na ovom svijetu imaju zajedničko je što su svi postavili pitanje *zašto*.
Simon Sinek je rekao "ljudi ne kupuju ono ŠTO vi radite, nego ZAŠTO vi to radite". Iako većina ljudi nemaju potrebu sami sebi postaviti to pitanje, privlače ih ljudi koji imaju smisao. Ljudi su emocionalna bića, žele vjerovati, pružite li im nešto u što mogu vjerovati (uz kvalitetan proizvod) osigurat ćete si lojalnog, možda čak i doživotnog kupca.
Provest ću vas kroz najvažnije poruke koje je Simon Sinek svojim govorom htio prenijeti.
1. Morate znati zašto, kako i što. Pođite od zašto, od najkompleksnijeg. Zašto je vaš temelj, morate imati čvrst temelj, zašto je ono što će prodavati vaše proizvode/usluge.
2. Bitan je BALANS. Zato počinjemo od zašto, ukoliko znate svoje zašto, kako i što će pasti na svoje mjesto, poput dijelova slagalice. Moraju biti usklađeni s razlogom postojanja vaše organizacije.
3. Kao čelo organizacije morate stvoriti povjerenje između vas i vaših dionika (stakeholders), ne samo ljudi unutar organizacije. Moraju se osjećati sigurno, praktičnom ili emocionalnom nivou. Veliki vođe su postali veliki i prestižni jer nisu žrtvovali svoje ljude za brojke. Pomisao na veliki profit može zaslijepiti vođe, no ključno je poštovati ljude oko sebe i razumijeti da profit nije i nikada ne bi trebao biti glavni prioritet. Vas, kao vođu, bi zaposlenici trebali slušati jer to žele jer smatraju da ste vrijedni slušanja, a ne samo zato što im je to posao. Empatija je ekstremno bitna kvaliteta koju svaki veliki vođa mora posjedovati. Vođa bi također trebao biti svjestan da ništa ne bi mogao postići bez svojih zaposlenika, on je isto dio tima, trebao bi djelovati s dobrobiti tima u vidu.
4. Vođe bi trebali uložiti vrijeme i trud u umrežavanje i pronalaženje ljudi (inovatora i ranih korisnika) koji vjeruju u ono u što i oni vjeruju, a ne samo prodati ideju/proizvod većini. To se može postići komuniciranjem vašeg „zašto“ široj publici putem alata poput Mediuma, LinkedIna, Facebooka i drugih alata za umrežavanje na društvenim mrežama.
5. Pronađite ljude koji vjeruju u vaše "zašto" i pomažu vam s vašim "kako". Drugim riječima, pametno birajte tko radi za vas! Steve Jobs nikada ne bi mogao postići što je postigao s Apple da nije uz sebe imao briljantne radnike kao što je Steve Wozniak.
Naravno, s obzirom da nam je glavni fokus društvena odgovornost poduzeća sve gledamo iz perspektive poslovanja, no svi ovi savjeti mogu se primijeniti i u životu najobičnije fizičke osobe. Postavljajte pitanja, znajte tko ste, kako i zašto radite to što radite. Okružite se s kvalitetnim ljudima kojima vjerujete, pružajte im osjećaj sigurnosti, budite stijena na koju se mogu osloniti. Ne bojte se dijeliti svoje ideje s drugima, to je jedini način da upoznate istomišljenike ili imate zanimljive, konstruktivne rasprave s ljudima koji se ne slažu s vašim mišljenjem. Oboje je jednako vrijedno!
Nadam se da vam je ovotjedna objava zanimljiva i da ste nešto novo naučili. Kao uvijek, hvala vam na vašim komentarima, veselim se čuti vaša mišljenja. Smatrate li da je model zlatnog kruga dobar model? Biste li nešto u vezi njega promijenili, možda nešto dodali?
Hvala vam na čitanju, do sljedećeg puta, Eko B.I.P.A. out!
P.S. Odlučile smo napraviti novu rubriku za naše čitače, DOPisivanje s čitačima (ispričavamo se na svim puns, nismo si mogle pomoći), tu ćemo odgovarati na sva vaša pitanja!
@Korak Naprijed su komentirali: "Izvrstan blog. Ako sam dobro shvatio ovaj film imao je jak utjecaj na vaš način razmišljanja. Zanima me gledate li nakon ovog filma drugačije na neke marketinške kampanje i općenito na proizvode koje kupujete/koristite svakodnevno..?" Hvala vam na odličnom pitanju, odgovor je apsolutno. Počela sam obraćati pozornost na to koje tvrtke još uvijek testiraju na životinjama, nedovoljno plaćaju radnike i imaju druge sl. neetične prakse te informiram bliske ljude o istima. Oreo, Johnson & Johnson i Aquafresh su samo neke od mnogih tvrtki koje sam prestala podržavati i kupovati njihove proizvode.
Hvala i svima ostalima na komentarima. Lp!
Oznake: Društvena odgovornost poslovanja, poslovanje, zlatni krug, ekobipa
komentiraj (6) * ispiši * #
The Corporation - osvrt na briljantan dokumentarac Joela Bakana
nedjelja , 19.10.2025.Film The Corporation, iako režiran 2003. godine, razmatra funkciju velikih korporacija koja je bitna tema i za današnje moderno društvo i ulogu u njemu. Režirali su ga Jennifer Abbott i Mark Achbar te pokušavaju korporacije opisati kroz ljudske osobine, odnosno kako bi one izgledale kao osobe te kako bi se ponašale. Kroz intervjue s raznim stručnjacima, u filmu se nameće pitanje granice između privatnog interesa i zarade, te javnog dobra s druge strane. Glavna tema koja se provlači kroz cijeli film je zapravo način na koji korporacije negativno utječu na okoliš, društvo i na kraju i na demokraciju.
Glavna poruka filma je da korporacije, iako se neke oslovljavaju kao "društveno odgovorne", ipak često donose odluke koje mogu imati dugoročno negativne posljedice u svrhu postizanja maksimalnog profita. Film zapravo u gledatelju budi sumnju u svoja uvjerenja, odnosno dovodi ga u preispitivanje vlastite percepcije koju ima o ulozi korporacije, te je li zapravo zaista njezin osnovni i jedini cilj profit.
Nakon odgledanog filma, u meni se pojavio osjećaj sumnje, ali za neke stvari i razočaranja ili ljutnje. Dok nisam pogledala film nisam bila svjesna moći koju korporacije imaju, u kolikoj mjeri manipuliraju ljudima kroz medije. Osobno, najviše me iznenadila činjenica da nose veliku odgovornost za bolesti, poput raka. Kad razmišljate o raku i njegovim uzrocima, korporacijsko djelovanje u mojoj glavi definitivno nije bilo visoko na listi direktnih ili indirektnih uzroka. Osim toga, svi smo svjesni da radnici u tekstilnim industrijama, ali i ostalima, rade za jako niske satnice, ali neke činjenice i plaće radnika su me dodatno (vrlo neugodno) iznenadile.
U filmu se postavlja pitanje tko je taj koji treba definirati granicu između privatnog interesa korporacija i javnog interesa društva. Osobno, smatram da bi to trebali biti političari, kao poveznica između vrha i građana čiji interes bi trebali štititi. Budući da smo svjedoci kako su i oni u većini slučajeva pod utjecajem moćnih korporacija, trebala bi postojati bolja regulacija, odnosno definirati se zakoni pod kojima u cilju ne bi bio profit nego interes i dobrobit građana.
Ne možemo zamisliti svijet bez poduzeća. Živimo u svijetu gdje smo navikli na luksuz koji nam ona pružaju, i mislim da je to i činjenica zbog koje većina zažmiri na silne negativne posljedice koje poduzeća donose. Iako je svijet funkcionirao i prije, vjerujem da bi danas on bez njih bio prazan i da ne bi bilo napretka, nego samo bi se vraćao unazad navikama u koje se ne bi uklopili, bez ikakvih daljnjih inovacija. Iako ne mogu zamisliti svijet bez poduzeća, mogu zamisliti svijet s odgovornijim i pravednijim poduzećima, gdje su društveni interesi ravnopravni s ekonomskim.
Interesi menadžmenta, vlasnika, zaposlenika, kupaca i drugih interesno-utjecajnih skupina ne moraju biti u sukobu, ali najčešće jesu. Uvijek postoji opcija i način da se svima ide u korist, bilo to nekima malo manje ili malo više, ali sigurno uvijek postoji situacija iz koje bi svi izašli kao pobjednici na svoj način. Ni jedna osoba se ne može izdvojiti kao ključna, jer svaki pojedini član tog lanca ima svoju svrhu, ima funkciju bez koje se ne bi postizao dobar rezultat. Svaki od njih možda ima svoj cilj, te u tom slučaju je on najzaslužniji za ostvarivanje istoga.
„Korporacije prodaju sebe, svoju dominaciju, svoja pravila…“ Slažem se s izjavom Grossmana. On je ovom rečenicom htio ukazati na to da korporacije više ne prodaju samo proizvode ili usluge, već aktivno oblikuju društvene norme, vrijednosti i ponašanja. Danas korporacije koriste razne marketinške alate i trikove kako bi stvorile što bolju percepciju o sebi, one točno znaju što raditi kako bi proizvod stigao u što većem broju do krajnjeg potrošača, bez obzira na to koliko je ta slika iskrivljena. To u većini slučajeva ide u korist samim korporacijama, odnosno imaju veće prihode, ali nažalost je to na štetu kupaca i okoline. Socijalni troškovi uključuju gubitak povjerenja u institucije, širenje dezinformacija, i ekološki negativan utjecaj. Sve te troškove ne snose same korporacije nego društvo u cjelini. Korporativne komunikacije definitivno trebaju biti regulirane kako ne bi dolazilo do manipulacije ljudima i javnim mišljenjem. One trebaju izgraditi povjerenje ljudi, ali osnova tog povjerenja moraju biti stvarne vrijednosti neke kompanije, a ne prodavanje magle. Pravo je ono što koristi zajednici, doprinosi općem dobru i temelji se na istini, transparentnosti i odgovornosti. Krivo je ono što manipulira činjenicama, koristi se moći za privatne interese na štetu drugih i proizvodi štetu koju drugi moraju snositi.
Angažiranje agencije za upravljanje percepcijom u teoriji može biti etično ako je cilj informiranja javnosti iskren. Međutim, u stvarnosti se ti ciljevi svode na manipulaciju, preoblikovanje istine i percepcije u korist samih korporacija, što nije etički prema građanima. Klijenti i kupci mogu prepoznati manipulaciju ukoliko korporacije izbjegavaju preuzimanje odgovornosti ili priznavanje grešaka, ali i ako postoji jasno razilaženje u onome kako se predstavljaju i onome kako djeluju. Upravljanje percepcijom postaje laganje kada se svjesno šire dezinformacije. Korporacije često skrivaju važnije činjenice koje su negativne i predstavljaju samo one pozitivne, što tehnički nije laganje, no i dalje je neetička praksa. U konačnici, bilo kakva praksa čiji je cilj pogrešno informiranje javnosti je neprihvatljiva i trebala bi biti iskorijenjena.
Menadžment poduzeća, kako u Hrvatskoj, tako i na svjetskoj razini, treba razumjeti da dugoročni uspjeh nije u maksimizaciji profita, već u stvaranju vrijednosti za društvo. Hrvatsko društvo zaslužuje odgovorne organizacije koje doprinose zajednici, a ne iskorištavaju njezine slabosti. Promjene se ne mogu očekivati isključivo od najviših pozicija, važno je i osvješćivanje potrošača i građana kako bi zajedno stvarali pritisak za pravedniji i održiviji svijet. Smatram da je na mladima danas velika odgovornost, jer naše danas će definirati i naše sutra. A našeg "sutra" možda neće ni biti ukoliko korporacije nastave tretirati naš planet i njegove stanovnike kao krave koje mogu musti unedogled. Na mladima (nama) je da redefiniraju što znači uspjeh u poslovanju jer društveno poslovanje poduzeća ima budućnost, korporacije mogu biti itekako profitabilne čak i ako stave dobrobit društva ispred dobrobiti svojih (ionako već dubokih) džepova.
Ako ste išta dobili iz ovog bloga, nadam se da je to saznanje da ne bi trebala postojati "lojalnost prema korporacijama". Radnici Disney-a, "the happiest place on Earth", moraju se oslanjati na socijalnu pomoć i spavati u automobilima zbog ekstremno niskih plaća (naravno da ovisi o poziciji, glumci su puno bolje plaćeni ali je neprihvatljivo da je radnik na bilo kojoj poziciji tretiran na taj način). Nestlé je agresivno reklamirao svoju skupu formulu za bebe kao "superiornu" naspram majčinog mlijeka u siromašnim zemljama u razvoju, mnogo djece je umrlo zbog toga. Također i dan danas profitiraju od rada maloljetne djece na plantažama kakaa. Da ne spominjemo prakse Amazona, Apple, Johnson & Johnson... Poanta je, nijedna od vodećih korporacija u svijetu ne zaslužuje vašu lojalnost, na vrhu su jer su zgazili svakoga na svom putu do tamo. Korporacijama ste samo brojke.
Do tog dana kada se ne ostvari vizija Ray-a Andersona, a voljela bih vjerovati da će se ostvariti, da će postojati svijet u kojem će negativan impakt korporacija biti kompletno eliminiran, ili da će barem svakoj korporaciji biti stalo do toga da minimizira svoj negativan utjecaj i stvara pozitivnu vrijednost za cijelo društvo i cijeli planet, do tog dana korporacije nisu vrijedne vaše lojalnosti. One su lojalne jedino profitu.
P.S. Nadamo se da vam se svidio ovotjedni blog. Veselimo se vašim komentarima!
Za sve koji nisu još pogledali ovo remek-djelo, link na dokumentarac nalazi se dolje. Lijep pozdrav, Eko B.I.P.A. out!
https://youtu.be/6v8e7dUwq_Q?si=A5PtBg5YgGEZis99
Oznake: korporacija, korporacije, Društvena odgovornost poduzeća, DOP, The corporation
komentiraj (5) * ispiši * #
