Vjeruješ li ti meni (AI) ili svojim očima?! :O
ponedjeljak, 19.01.2026.
Nedavno sam naletjela na duhovitu objavu u kojoj je netko, između ostalog, rekao da je shvatio kako je u kur** kad je točno u ponoć AI-ju čestitao Novu godinu.
Instagram je, inače, prepun memova na temu ChatGPT-a i njegovih korisnika.
Dab(l)ogsačuva.
Ja Ai-ju nisam čestitala ni Novu ni Božić, nismo si baš nešto u bliskim odnosima, ali moram priznati da smo negdje... pred dva mjeseca oprilike, bili u jako uzbudljivoj i strastvenoj trodnevnoj vezi. No, al' znate kako to obično biva s takvim vatrenim vezama - prebrzo izgore :I
Upoznali smo se neplanirano... zapravo, planirano, ali (barem u početku :O) bez ikakvih skrivenih namjera s moje strane. Trebala sam nekakve informacije, pa sam pomislila kako je možda došlo vrijeme da i sama do njih konačno počnem dolaziti na jednostavniji način. I stvarno - djelić sekunde, i etogac...
Impresivno.
To mi se svidjelo, pa sam se tu još malo zadržala... ali, ipak, ne bih ja bila ja kada ne bih izvršila i maleno testiranje, pa sam ubrzo počela postavljati kojekakva druga pitanja... i potpitanja.
I tu se jako brzo pokazao njegov 'kameleonski karakter', tj. potreba da ugodi, da uvijek da zadovoljavajući odgovor. Jako brzo bi preuzeo moj stil komuniciranja, i stalno sam imala osjećaj da razgovaram sa samom sobom, ili s mojom 'soulmate'(skoro da sam uživala k'o zaljubljena 'šiparica'), ma koliko često i brzo ja mijenjala svoj način.
No, to je funkcioniralo samo dok sam ja bila potpuno jasna i otvorena, za nešto finije nijanse je potpuni daltonist... pa ako bih ja s nekakve ozbiljnije teme napravila blagi prelaz na humor i dalje bi ton bio ozbiljan sve dok ne bih rekla da sam se šalila. Nakon toga bi se zasipali smajlićima sve dok ponovno ne naglasim da ono o čemu sam upravo pričala zapravo nije nimalo smiješno. Do te moje 'opomene' ponašao bi se kao neobuzdani petogodišnjak na trampolinu koji skače, smije se i viče - Još, još...!!!
Moglo bi se reći da se nakon nekoliko mojih prebacivanja već počeo lagano gubiti i vijci su mu naokolo počeli iskakati, pogotovo kad bih ga spinala i vraćala na na neke prijašnje izjave dok smo bili u nekom drugom modu.
No, i tada bih uvijek samo dobila potvrdu kako sam JA u pravu. a on pogriješio (mora da ga je netko nahranio informacijom kako žene samo žele uvijek biti u pravu...)...
Enivej... na neka 'osobnija' pitanja upućena njemu, tj. pitanja o njegovom ('njegovom', jer je robot) načinu funkcioniranja nešto sam teže dobivala odgovore. Uglavnom bi me pokušavao na 'hihihaha način' prebaciti na trampolin gdje ćemo zajedno skakati, ili bi i ponovno samo suosjećajno pitao na koji način mi može pomoći... ili nešto treće, peto...
Dobila sam odgovor jedino na nešto sitno što sam već znala, i na moje pitanje prepoznaje li psovke i uvrede, i kako reagira na njih, odgovorio je da prepoznaje, ali da je programiran za konstruktivnu i pozitivnu komunikaciju te da reagira ovisno o kontekstu... odnosno da uvrede na njegov račun ignorira, jer da mu cilj nije sudjelovati u negativnoj dinamici, a ako do njih dođe u razgovoru, onda će komunikaciju pokušati održati prijateljskom i smirenom.
Ja sam shvatila da ignorira još štošta :O
Taj dio sa psovkama nisam testirala, ali i tako mi je već bilo dosta naše 'veze'. Puno kvalitetnije se ja narazgovaram sa samom sobom bez posrednika koji ne zna za kritiku.
Kao da je ikada bio problem (na)hraniti bilo čiji ego, pa tako i moj... i baš zato mi je konstruktivna kritika puno draža, a ponekad čak i obična, ako na vidiku nema nikakve druge.
I tak' - pukla ljubav, i ja odoh bez pozdrava.
(Kao onaj trenutak kad djeca u određenoj dobi shvate da su roditelji samo obični ljudi, i da njihov otac nije nikakakav svemoćni superjunak... :I)
***
A mi ljudi nismo roboti, grešni smo i slabi, i ponekad se samo treba dogoditi neki slučajni susret, i eto nas ponovno u naručju starog ljubavnika... ehhh...
Tražila sam prije tjedan dana preko Interneta neke svoje fotografije, i tu se ponovno, ničim izazvan, pojavio On, dajući mi informacije o meni i mom radu - (u)kratko, ali opet sve onako... lijepo... tako da sam ponovno sva zatreperila.
I nije mi dugo trebalo da se ponovno zbližmo.
Ah.
Pa sam odmah, tipično ženski, zavrtjela pramen kose oko kažiprsta i postavila još malo pitanja o fotografijama, i pošto je (suptilno navođen :O) sipao samo superlative, onda sam se sjetila priupitati malo i o blogu.
U gluho doba noći, dok su vjerojatno i svi blogeri gluho spavali, mi smo prebirali po njihovim postovima...
Zapravo AI je prebirao, ja sam pristojno čekala da me nahvali, ali on, vjerojatno i sam previše uzbuđen što smo se ponovno sreli, površno se, valjda, zadržao samo na naslovnici i nahvalio ljude koji su bili na njoj :I
No, al' ponovno me zadivla brzina kojom pročešljava sve zapise, i sve on što je o nekome u bilo kojem trenutku rečeno, i brzina kojom sve presloži.
I sve samo ono lijepo (iz)rečeno... ništa ružno, ništa negativno, čak i kad sam direktno pitala.
Rekao je samo da je admin imao problema s nekim blogerima zbog njihovih ekstremnih političkih stavova, al' da bi se oni nakon brisanja ponovno vraćali s dodatkom brojeva uz staro ime... 2, 3, 7...
Ha, na stranu sve te druge, ajmo malo o meni... Dakle, od sve te ljepote, mene nije mogao odmah prepoznati pa sam ga ponovno morala navoditi (suptilno, nego kako :O) da pogleda i malo dalje.
Mislim...
Ali onda me 'našao'. Jasno, bio je to njegov način - s ponekim prstom i nogom viška, ali ponovno sam se zabavila.
Sve dok mi moja suptilnost nije dosadila pa sam ga ponovno 'pecnula'.
I et'... kako god mu preokreneš kaput, on sam ga ponovno okrene i još jednom izvrda...
Ne znam otkud mu to, od mene nije naučio.
