Poklanjam jutra drugima

utorak , 10.02.2026.

pjesme se pišu noću kad je tišina mračna
i nebo bez mjesečine : onaj koji piše ne treba gledati u mjesec
jer mjesec je lascivan i voli golotinju

postoje sretni ljudi jutra koji očima vole nebo
kakvogod samo neka je prostranstvo
da pogledom mogu uloviti boje pa i ne bile sunčane
šumovi ulice, zvukovi pražnjenja smetlarskih kanti
nečiji užurbani koraci stubištem sve je dio buđenja pa i ptica
slučajnica ako zaleprša ostavlja dojam da kljunom nosi riječi
još nenapisane pjesme i tako jutro poklanja detalje pretvorene u riječi
da si živ
da dišeš i promatraš promicanje jutra
da nisi ni Borges, ni SAE ,ni Baudelaire već netko drugi kojemu je neka Poludjela ptica
ispustila iz kljuna svežanj novih riječi
.-.-.-.-.-.-.-.-,-
meni se događa da zanemarim jutra koja poklanjam drugima
a sebe ogrnem mrakom , tišinom
- biram dar svojoj samoći -