Ne bojte se za ovce, vukovi skupljaju novce!

utorak , 22.11.2022.


Svaki sat otprilike se Hrvatskoj otkrije nova svinjarija učinjena od tako zvane elite političke, gospodarske, akademske i odabranih pučana. I svaki sat poštenog čovjeka uhvati muka i jad. No, nije utjeha ali tako je to oduvijek bilo. Tako će i biti pa se moramo zapitati kako to da uopće još postojimo? Naprosto zato jer postoje pojedinci koji to ne mogu trpjeti i na sve moguće načine žele zaustaviti to klizanje u diktature gramzivosti, bahatosti, dogmatizma svih vrsta i svega što zatvara ljude u umobolnice nametnute normalnosti. Male grupe pokreću procese promjena, i one negativne i one pozitivne, i zbog toga nije nevažno što Vi mislite i da li to što mislite i kažete. Možda će baš Vaše zrnce neslaganja biti ono koje će pokrenuti lavinu promjena. Počnimo govoriti i djelovati. Pokažimo da se ne bojimo.

Jedan je mladi čovjek jednom napisao:

RASTANAK SA SOBOM
Mi stojimo na rubu svijeta
i gledamo u zapadanje zadnjih zvijezda u dubljine noći
Sa zvijezdama i mi zapadamo
Mi stojimo već na krajnjem rubu sebe
Ko ispod nas zemlju nevidljivo maknu
da je već daleko vidimo ko zvijezdu?
Zamakle su zvijezde
Ko od nas još može naslutiti sebe?
Rušimo se vječno
Naš je put bez dna i padanje bez glasa.

(Antun Branko Šimić)

Učinimo da naše padanje barem ne bude bez glasa!

Napisah prije šest godina

srijeda , 09.11.2022.

30/10/2016
SAMOZAVARAVANJE
Poznata sveučilišta iz cijelog svijeta su u potrazi za najtalentiranijim i snažno motiviranim učenicima iz Hrvatske. Jučer su bili u Zagrebu, danas u Splitu, sutra možda u Rijeci. To nam govori da najrazvijenije zemlje smatraju da hrvatska sveučilišta više ne obrazuju studente na razini koja je njima potrebna i da sami moraju odabrati i obrazovati odabrane. Do sada su uglavnom uzimali visoko obrazovane stručnjake bez da su prethodno ulagali u njihovo obrazovanje. Dugogodišnja stagnacija hrvatskih sveučilišta pa čak i zaostajanje u odnosu na ubrzani tehnološki razvoj, neobaziranje na globalizacijske procese u koje je ušla zemlja, izostajanje objektivnih standarda za izbor nastavnika i programskih sadržaja i petrificirana raspodjela upisnih kvota doveli su do srozavanja kvalitete i relevantnosti visokoškolskih ustanova. Na ovakve ocjene u pravilu reagiraju vodstva sveučilišta vehementno gurajući u prvi plan pojedinačne primjere izvrsnih istraživačkih grupa ne želeći vidjeti da su to izvrsne grupe uprkos a ne zbog postojećeg sustava. Kako je cijeli sustav postavljen tako da se promjene moraju inicirati i provesti iznutra jasno je da je nerealno očekivati da se tako nešto desi. Kritična masa onih koji bi to mogli i željeli učiniti davno je marginalizirana. U većini znanstveno-nastavničkih vijeća sjede ljudi koji se groze pomisli na objektivnu revalorizaciju njihovih vlastitih znanstvenih biografija.

Prvi korak prema promjeni u dobrom smjeru bio bi integracija sveučilišta ali i to je praktički onemogućeno zaključkom Ustavnog suda RH o tome da se autonomija sveučilišta automatski prenosi na njegove sastavnice, dakle pojedinačne fakultete. Taj zaključak je naravno odraz partikularnih interesa pravnih fakulteta čiji je utjecaj u Ustavnom sudu bio odlučujući. Pri tome treba kazati da je taj interes istovjetan sa interesima svih ostalih sastavnica sveučilišta. Ako tome dodamo da vodstva fakulteta, koja nota bene biraju sami fakulteti, nemaju praktički nikakvu kontrolu poslovanja (pa čak ni onu koju bi morala obavljati znanstveno nastavna vijeća jer su dekani u pravilu i predsjednici vijeća a dekani često sjede i u matičnim odborima a po funkciji i u senatima sveučilišta) ne treba čuditi da se često više vodi računa o privatnim interesima nego o interesima struke i institucije.

I kada se rijetko ali ipak tu i tamo pojave u javnosti kritički tekstovi naša sveučilišta izvuku neku listu u kojoj bolje stoje ove nego prošle godine, liste na kojima loše stoje ili uopće ne postoje proglase skoro pa međunarodnom zavjerom i potom zadovoljno trljaju ruke da su se još jednom dobro izvukli. A za to vrijeme sve mlađi ljudi odlaze iz zemlje ili na internetu listaju nastavne programe najboljih svjetskih sveučilišta.

Abonent

petak , 28.10.2022.

Bogomoljka

četvrtak , 06.10.2022.

Priprema za veliko putovanje

petak , 09.09.2022.

Cordyline

nedjelja , 04.09.2022.

Ljubav i prvi milijun

srijeda , 24.08.2022.

Rozita je od najranijih dana bila navikla da stvari idu onako kako ona želi. Svi oko nje su to uzimali kao najprirodniju stvar na svijetu. Kroz školovanje je dominirala svojim znanjem, ocjenama i utjecajem na druge. Kraj osamdesetih dočekala je kao diplomirana ekonomistica u predstavništvu firme čije je sjedište bilo u jednoj republici iz bivše države. Kada je počeo raspad većina seniora iz predstavništva ga je napustila i ona je ostala jedina u uredu.

Uredno je obavljala sve poslove, značajno povećala prodaju, proširila krug kupaca i svojim šarmom uspijevala uredno naplatiti isporučeno. Središnjica je
bila oduševljena i slala svu robu koju bi ona naručila ne zavirujući previše u dotok novca. Ona je u međuvremenu osnovala vlastitu firmu identičnog imena kao i predstavništvo pa je i naplatu robe vršila preko računa vlastite firme.

U trenutku kada je središnjica shvatila da Zagreb prodaje puno robe ali
da vrlo malo novca dolazi u blagajnu ona je pozvala direktora da se sam uvjeri u to kako predstavništvo radi.
On je stigao, mali dežmekasti lik sa tankim brčićima ali inteligentnog pogleda. Nakon što mu je ona pokazala kako stvari funkcioniraju i potpuno otvoreno pokazala trik sa dvije firme. On ju je pogledao, ona je pogledala njega i to je bila ljubav na prvi pogled. Gledajući se u oči, ona mlada i ambiciozna
šefica predstavništva i on, stari iskusni vuk i član elite svoje republike shvatili su da je ta ljubav moguća jer dok traje isporuka robe iz središnjice on će dobivati 30% ostvarenog gotovinskog prometa.
Onda je on otišao ali temelj njihove ljubavi bio je čvrst i trajao je prema dogovoru.

Tako je ona stekla prvi milijun maraka.
Država se raspala, domovina se smanjila pa se trebalo
okrenuti drugim poslovima. Ona je, znajući snagu ljubavi stekla neka važna poznanstva i dobila priliku da za vrijeme rata izvozi šećer a uvozi cigarete, sve pod zaštitom snažnih ljubavi, lažnih carinskih papira i potpune anonimnosti. Tako je do Oluje stekla slijedeći pet, šest milijuna maraka.

Ipak, potreba za ljubavlju je u njoj stalno rasla. Upoznala je zgodnog mladog i okretnog mladića čiji je hobi bio posuđivati novac ljudima koji su potrebiti i uz pristojnu nadoknadu ga dobiti natrag.
Njihov prvi susret se zbio u malom intimnom restoranu uz šljunčaru negdje u Slavoniji. Ljubav koja se rodila je bila toliko jaka da mu je ona dala 5 milijuna maraka a on njoj buket crvenih ruža i deset posto mjesečno.

Tako je ona zaradila dodatna dva milijuna eura. Ljubav se ugasila naprasno jer okolina ne voli sretne parove pa je policija njega uhapsila a do nje nikada nisu došli jer njenog imena nije bilo u njegovim tekicama.

Danas je ona dobro situirana ugledna gospođa srednjih godina, koja i dalje neprekidno traga za istinskim ljubavima.

Malvazija

nedjelja , 21.08.2022.

Izvor Une

nedjelja , 14.08.2022.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.