Jedna ljubavna

četvrtak , 29.02.2024.

Od najranijih dana bila je naviknuta da stvari idu kako ona želi. Svi oko nje su to uzimali kao najprirodniju stvar na svijetu. Kroz školovanje je dominirala svojim znanjem, ocjenama i utjecajem na druge.

Kraj osamdesetih dočekala je kao diplomirana ekonomistica u predstavništvu firme čije je sjedište bilo u jednoj republici iz bivše države. Kada je počeo raspad većina seniora iz predstavništva ga je napustila i ona je ostala jedina u uredu. Uredno je obavljala sve poslove, značajno povećala prodaju, proširila krug kupaca i svojim šarmom uspijevala uredno naplatiti isporučeno.
Središnjica je bila oduševljena i slala svu robu koju bi ona naručila ne zavirujući previše u dotok novca. Ona je u međuvremenu osnovala vlastitu firmu identičnog imena kao i predstavništvo i naplatu robe vršila preko računa vlastite firme.

U trenutku kada je središnjica shvatila da Zagreb prodaje puno robe ali
da vrlo malo novca dolazi u blagajnu ona je pozvala direktora da se sam uvjeri u to kako predstavništvo radi. On je stigao, mali dežmekasti lik sa tankim brčićima ali inteligentnog pogleda. Nakon što mu je ona pokazala kako stvari funkcioniraju i potpuno otvoreno pokazala trik sa dvije firme on ju je pogledao,
ona je pogledala njega i to je bila ljubav na prvi pogled. Gledajući se u oči, ona mlada i ambiciozna šefica predstavništva i on, stari iskusni vuk i član CK svoje republike shvatili su da je ta ljubav moguća.

Dok traje isporuka robe iz središnjice on će dobivati 30% ostvarenog gotovinskog prometa. Onda je on otišao ali temelj njihove ljubavi bio je čvrst i trajao je prema dogovoru.

Tako je ona stekla prvih par milijuna maraka. Država se raspala, domovina se smanjila pa se trebalo okrenuti drugim poslovima. Ona je, znajući snagu ljubavi stekla neka važna poznanstva i dobila priliku da za vrijeme rata izvozi šećer a uvozi poznatu marku cigareta, sve pod zaštitom snažnih ljubavi, lažnih carinskih papira i potpune anonimnosti. Tako je do Oluje stekla slijedeći pet, šest milijuna maraka.

Ipak, potreba za ljubavlju je u njoj stalno rasla. Upoznala je zgodnog mladog i okretnog mladića čiji je hobi bio posuđivati novac ljudima koji su potrebiti i uz pristojnu nadoknadu ga dobiti natrag. Njihov prvi susret se zbio u malom intimnom restoranu uz šljunčaru negdje u Slavoniji. Ljubav koja se rodila
je bila toliko jaka da mu je ona dala 5 milijuna maraka a on njoj buket crvenih ruža i deset posto mjesečno. Tako je ona zaradila dodatna dva milijuna eura.

Ljubav se ugasila naprasno jer okolina ne voli sretne parove pa je policija njega uhapsila a do nje nikada nisu došli jer njenog imena nije bilo u
njegovim tekicama.

Danas je ona gospođa srednjih godina, dobrog izgleda koja i dalje neprekidno traga za istinskim ljubavima.