Fotografi svih zemalja naoružajte se...

utorak, 30.07.2013.

Josef Koudelka - Prag '68

30.07.2013. u 19:45 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 29.07.2013.

Fotografirati fotografije ili skenirati?

Ljudi koji u svojim arhivama imaju mnogo starih fotografija, koje su snimljene na klasičan način - na film i razvijene na foto-papiru, nerijetko dobiju želju digitalizirati te svoje arhive, kako biih, osim u "papirnatom" obliku, imali i u onom digitalnom, na računalu.

To je moguće napraviti na dva načina.

Prvi način je fotografirati fotografije - uzeti fotoaparat, i fotografirati jednu po jednu fotografiju.

Međutim, iako se čini jednostavan i brz, takav način je sve samo ne jednostavan i brz. A još manje i kvalitetan. Naime, da bi se fotografiju kvalitetno fotografiralo, ona prvo mora biti učvršćena na nekakvu podlogu kako bi bila potpuno ravna. Također mora biti i jednoliko osvijetljena, i postavljena potpuno paralelno sa fokalnom ravninom fotoaparata, kako nebi došlo do krivljenja perspektive (da pravokutna fotografija nakon fotografiranja ostane pravokutna, a ne trapezoidna). Također, moguće su i greške - već malo promašen fokus (što je česta pojava ako se radi iz ruke, a ne sa stativa) itekako degradira kvalitetu fotografije. Tu je i ograničenje vezano uz samu rezoluciju fotoaparata (broj megapixela). I naravno, nakon svega potrebno je sve snimljene fotografije iz fotoaparata prebacivati na računalo, te naknadno obrađivati u nekom programu za obradu fotografija.

Druga opcija je skeniranje, koja je u svakom slučaju puno bolja, pogotovo ako se teži kvalitetnim rezultatima i fotografijama većeg formata.

Najveća prednost skeniranja fotografija (u usporedbi sa fotografiranjem) jest da skeneri generalno daju mogućnost puno većih rezolucija od onih koje daju fotoaparati, te stoga iz fotografija mogu izvući puno više detalja. Druga važna stvar je da se skeniranjem izbjegava međukorak u kojem je sve fotografije potrebno iz fotoaparata prebaciti na računalo s obzirom da skeneri skenirane fotografije ubacuju ravno u program za obradu fotografija. Osim toga, kod skenera je moguće istovremeno u visokoj rezoluciji skenirati više fotografija odjednom (kod fotografiranja više fotografija odjednom i naknadnim izrezivanjem se drastično smanjuje kvaliteta).

Jedina mana skeniranja je ta da je za skeniranje potreban skener, a malo ljudi je voljno ulagati u dodatni komad opreme od parsto kuna (koliko se kreću cijene najjeftinijih skenera koji mogu sasvim solidno poslužiti za ovu svrhu), pa se radije odlučuju za fotografiranje fotografija. Naravno, moguće je fotografije odnijeti na skeniranje u neki foto-studio koji pruža usluge skeniranja, ali se naravno takve stvari naplaćuju...

29.07.2013. u 00:54 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 28.07.2013.

Kome smeta kamera?

Uglavnom onima kojima savijest nije čista. A evo i dokaza...

"Morao sam maknuti kameru jer se Pero bojao da ga žena ne vidi s ljubavnicom"

28.07.2013. u 09:40 • 0 KomentaraPrint#

petak, 26.07.2013.

Propast filma?

Upravo je osvanula vijest da je Fuji gasi proizvodnju nekih svojih filmova, u sličnoj maniri kao Kodak. Konkretno, više se neće proizvoditi filmovi Neopan 400 (c/b), Provia 400X (dijač), Superia 400 (kolor negativ) i Reala (kolor negativ)...

Fujifilm confirms film discontinuations


Kako to obično bude, može se očekivati i to da će nakon ovoga porasti cijene filmova.

26.07.2013. u 19:50 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 23.07.2013.

Fleka na slici - NLO!?

Nažalost ima ljudi koji, svaki put kada na fotografiji ugledaju nekakvu "čudnu fleku" na plavom nebu, budu uvjereni da su "slučajno snimili NLO". Ako se ne radi o tome da su izvan fokusa, dužom ekspozicijom ili pak u velikoj daljini stvarno uhvatili neki "leteći objekt" (poput ptice ili aviona) koji ponekad znaju ostaviti takve "čudne flekice" na nebu, zapravo najvjerojatnije samo imaju jako prljav senzor pun prašine na svome digitalnom fotoaparatu.

Senzor digitalnih fotoaparata je, za razliku od filma, vrlo osjetljiv na prašinu i razne druge nećistoće. Bilo kakva prašina, dlačice, trunje, masnoće i slično mogu ostaviti svoj trag na fotografijama, koji se najčešće očituju kao tamne mutne fleke na slici, koje mogu biti okrugle (ako se radi o zrncima prašine), ali mogu biti i drugih oblika, poput crtica, vitica i sličnih pravilnih ili nepravilnih geometrijskih oblika (ako se radi o sitnim vlaknima, dlačicama, masnoći i sličnom).

Nadalje, što je prilikom fotografiranja otvor blende objektiva manji (tj. f-broj veći) to je veća vjerojatnost da će se na slici ukazati fleke od prašine, te će imati oštrije konture, a koje će se jako dobro vidjeti ako se nalaze na mjestima koja su jednolično obojena - najčešće ih se može vidjeti kada se fotografira nebo.

Inače, čisto da se zna, te fleke se ne moraju nužno uvijek pojavljivati na istome mjestu, pogotovo kao se radi o nekakvim sitnim vlaknima ili dlačicama koje se nisu čvrsto zalijepile za senzor, a koje mogu promjeniti svoj pložaj na senzoru uslijed kovitlanja zraka uzrokovanog pomicanjem zatvarača i zrcala (na SLR aparatima), ili samog pomicanja fotoaparata.

Oni kojima se pojave fleke na slikama bi svakako trebali, umjesto da šire "senzacionalne fotke slučajno snimljenih NLO-a", svome aparatu prvo priuštiti jedno temeljito čišćenje senzora. Bilo u servisu, bilo u kućnoj radinosti...

23.07.2013. u 00:02 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 21.07.2013.

Kako "tući ljude njihovim vlastitim oružjem"

Nekoliko stvarnih slučajeva iz osobnog iskustva...

Slučaj 1.
Jedna poznanica s mora, iako je drugima dala da je na druženjima snimaju mobitelima i kompaktima, uvijek je protestirala kad god bih u nju uperio svoj SLR. Jednom je prilikom ova pitala da li bi mogla vidjeti što sam do sada sve fotografirao. Moj odgovor je bio kratak i jasan: "Ne'š se slikat, ne'š mi slike gledat!" Naravno, uslijedio je izraz lica dostojan uvrijeđene veličine.

Slučaj 2.
Na jednom druženju (kluba u kojem sam jedno vrijeme trenirao) bio sam zadužen za fotografiranje. No jedna djevojka je stalno zanovijetala kako ona ne dozvoljava da ju se slika. Kada su počela grupna fotkanja (grupice koje su sjedile za odvojenim stolovima), jedna grupa, ona u kojoj je sjedila dotična, je primjetila da njih ne slikam pa je jedan član te grupe prišao i pitao zašto njih ne snimam. Ono što su od mene čuli bilo je: "Dokle god je ona među vama ja vas neću slikat!" Dotična se kasnije morala nositi sa kritikom te cijele grupe što njih nema ni na jednoj fotografiji s tog druženja.

Slučaj 3.
Jedna je fotografkinja preko prijatelja čula za mene i izrazila želju da me upozna, a što joj se i ostvarilo na jednom fotografskom druženju. Međutim, očito zbog nekakvih prevelikih očekivanja njen entuzijazam je brzo splasnuo, nakon čega je ova je drastično "okrenula ploču", postala prilično bezobrazna, pa čak i izbjegavala komunikaciju ignoriranjem poruka. Štoviše, čak je i svoj zahtjev da joj pošaljem slike sa druženja poslala preko poznanika, a ne direktno. Treba li reći da slike, upravo iz inata, nikad nije dobila. Kao ni bilo kakav odgovor s moje strane...

21.07.2013. u 00:00 • 0 KomentaraPrint#

subota, 20.07.2013.

Pogrešna interpretacija autorskih prava

Mnogi ljudi vjeruju da ako je njihov lik na nekoj fotografiji (ili čak ako se na fotografiji nalazi nešto njihovo - pas, mačka, auto, kuća, isl.), da su tada oni automatski vlasnici autorskih prava na tu fotografiju, odnosno da oni imaju pravo određivati ili zabranjivati što netko smije sa tom fotografijom učiniti (objaviti isl), ili pak tražiti fotografa da obriše sliku i tome slično.

POGREŠNO!!!

Bez obzira tko ili što se nalazi na slici, autorska prava na fotografiju pripadaju isključivo autoru fotografije, a autor fotografije je osoba koja je fotografiju stvorila pritiskom na okidač fotoaparata.

Osoba na slici nema autorska prava, ali ima pravo na zaštitu osobnosti koja proizlazi iz interpretacije zakona o obveznim odnosima, a zapravo se svodi na to da se lik neke osobe ne koristi u nekom pogrešnom kontekstu (koji bi mogao na pogrešan način javnosti prezentirati tu osobu) - to je razlog zašto neki fotografi, pogotovo oni komercijalni, traže od osoba na slici tzv. "model release" - dozvolu da se njihov lik na slici koriosti za neku (uglavnom komercijalnu) svrhu (kao što su npr. reklamiranje ili prodaja fotografija - gdje osoba čiji je lik na slici može imati neka potraživanja u smislu novčane koristi).

Ljudi pogrešno vjeruju da je taj model release zapravo dozvola za objavu, no objava fotografije (na nekoj izložbi, u nekom tiskanom mediju ili na internetu), nije isto što i njeno komercijalno korištenje.

Drugim riječima, osoba koja je stvorila fotografiju, a ne osoba koja je na slici, određuje gdje će se, kako i kada ta fotografija objaviti..., odnoso da li će pravo na korištenje fotografije dati nekoj drugoj osobi (npr. osobi koja je na slici - što je zapravo najčešći slučaj, a događa svaki put kada se fotografija daruje fotografiranoj osobi) ...

Za sve one koji žele znati više:
Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima

20.07.2013. u 09:30 • 0 KomentaraPrint#

petak, 19.07.2013.

Je li gore fotografima ili vlasnicima oružja?

Već na samom početku jasna je stvar da će se na osobe s fotoaparatima lijepiti svi oni kojima "jako smeta fotoaparat" kako bi fotografu "zabranili snimanje", no da će se ti isti odmah micati s puta osobama koje imaju kod sebe neko oružje, iako im "smeta oružje".

Oni koji žele legalno posjedovati oružje, moraju podnijeti zahtjev za nabavku oružja, te nakon toga imaju jednu dozvolu koja vrijedi na području cijele države, a zakonom je propisano kako i kada ga smiju upotrijebiti (lov, sport ili samoobrana).

S druge strane za nabavku fotoaparata ne treba tražiti nikakve dozvole za nabavu, i slobodno ga je upotrebljavati, no svako malo se može naići na mesta gdje pojedinci ili nekakve "službene osobe" (npr. zaštitari) tvrde da je to "zabranjeno" te "treba tražiti dozvolu za snimanje". Naravno, treba li spomenuti da takve dozvole vrijede samo na području one prčije gdje se vlasnik sjetio da bi baš fotografiranje trebalo biti zabranjeno iz nekog samo njemu znanog razloga.

Kada bi se sve zbrojilo, jedan prosječni fotograf bi valjda trebao za neku prosječnu šetnju gradom nositi jedan registrator sa čitavim buntom najrazličitijih dozvola za snimanja, a koje bi služile samo za to da ih razne "službene osobe" ostave na miru, i još uvijek bi se našla neka šuša koja bi u nedostatku nekog korisnog posla kinjila svakog fotografa na kojeg naiđe, tvrdeći da je to "zabranjeno" i da "tko je njima dozvolio da slikaju" (komotno se može takvima postaviti pitanje tko im dozvolio da bilo koga prozivaju na odgovornost, i izmišljaju svoje zakone).

S druge strane, onaj tko nosi oružje, mora nositi samo jednu dozvolu. I njih legitimira samo policija.

19.07.2013. u 00:02 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 14.07.2013.

Veći fotoaparat = stranac!?

Jedna stvar koja mi u zadnje vrijeme jako upada u oko (ili bolje rečeno, "u uho") jest pojava da me konobari, recepcioneri, turistički djelatnici, prodavači u dućanima i tržnicama..., gdje god da se pojavim, pozdravljaju na engleskom jeziku.

Jasno da u gradu Zagrebu usred turističke sezone ima mnogo stranaca, no ovo sam ponekad doživljavao i van turističke sezone! Je li to možda neko podilaženje stranim turistima ili izigravanje "gostoljubivosti"?

Ili je to možda neki stereotip ili pretpostavka da domaći čovjek sebi ne može priuštiti bolji fotoaparat? Ili da je nekome neshvatljivo zašta bi netko domaći šetao gradom sa malo boljim fotoaparatom oko vrata, te da tako nešto rade isklučivo stranci?

Jerbo, ako smo u Hrvatskoj, a jesmo (bez obzira što smo sada dio Europske unije), po nekoj logici stvari bilo bi normalno da prvi pozdrav bude na Hrvatskom jeziku, a tek zatim, ako se ustanovi da je netko stvarno strani turist, prebaci na engleski ili koji već potrebni strani jezik...?

14.07.2013. u 00:04 • 0 KomentaraPrint#

subota, 13.07.2013.

Ako vam fotograf smeta proglasite ga - pedofilom?

Još jedan događaj iz Amerike, o kojem javlja Carlos Miller na blogu PINAC, pokazuje kakvim se sve metodama ljudi koriste kada im zasmeta onaj tko kod sebe ima fotoaparat, pogotovo u situacijama kada imaju razloga da im smeta fotoaparat.

U San Diegu je jedan fotoreporter na lokalnoj plaži snimio ženu koja je šetala sa sinom i psom, a njen pas, koji nije bio na uzici, je napao druge pse. Ova je pozvala policiju i lažno optužila fotoreportera da je snimao njenog sina u pornografske svrhe... Stvar je završila tako da je ovaj priveden, njegove fotografije pregledane, ali žena nije kažnjena za prekršaj.

San Diego Photojournalist Handcuffed after Mother Falsely Accuses him of Perversion

Ne treba zaboraviti da se slična situacija dogodila i kod nas prije nekoliko godina. 2006. godine je na Žnjanu od strane prolaznika napadnut strani novinar zbog toga što je netko zbog nekih svojih uvjerenja zaključio da je ovaj pedofil. No kada je dotični novinar otišao na policiju prijaviti napad, policiju to nije zanimalo, već su se prema dotičnom ponašali kao da je kriminalac. Nije poznato da li su napadači pronađeni i kažnjeni.

Usput, možda bi bilo dobro napomenuti svima kojima bi takve lažne prijave pale napamet, da u hrvatskom kaznenom zakonu postoji ono što se zove lažno prijavljivanje kaznenog djela:

Lažno prijavljivanje kaznenog djela

Članak 304.
(1) Tko prijavi neku osobu ili podmetne tragove koji upućuju na to da je počinila kazneno djelo, iako zna da to nije istina, a ne radi se o kaznenom djelu koje se progoni po privatnoj tužbi, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.
(2) Tko lažnom prijavom, podmetanjem tragova ili na drugi način izazove pokretanje kaznenog postupka protiv osobe za koju zna da nije počinitelj kaznenog djela, a ne radi se o kaznenom djelu koje se progoni po privatnoj tužbi, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
(3) Tko prijavi da je počinjeno kazneno djelo iako zna da to nije istina, a ne radi se o kaznenom djelu koje se progoni po privatnoj tužbi, ili tko sebe prijavi da je počinio takvo djelo iako zna da to nije istina, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine.

13.07.2013. u 23:48 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 08.07.2013.

Steve Wright

Steve Wright Street Photography 2013, 1.dio...

08.07.2013. u 18:18 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 07.07.2013.

"Wishful thinking"

"Wishful thinking" (postoji li odgovarajući hrvatski prijevod? op.a.) je pojava kod koje ljudi smatraju da su neke njihove želje, očekivanja ili uvjerenja istinita, iako zapravo nemaju nikakvog dodira sa realnošću, a sve činjenice ukazuju potpuno suprotno.

Radi se o vjerovanju da su nečije želje i očekivanja stvarnost, najčešće iz razloga što takve iluzije zadovoljavaju neke njihove trenutne prohtjeve.

U logici bi to izgledalo ovako:
A želi da je P ispravno/neispravno
Dakle, P je ispravno/neispravno.

No problem je i u tome što dotični ne samo da najprije sami sebe uvjere da nešto jest onakvo kakvime to zamišljaju, već redovito nakon toga pokušavaju sve oko sebe uvjeriti da doista jest tako, iako zapravo nije.

Tako npr. u "wishful thinking" spada famozno vjerovanje nekih kako "imaju pravo na privatnost na javnom prostoru", svaki puta kada im netko ili nešto svojim pogledom naruši nekakvu očekivanu komociju, čak i onda kada su vidljivo egzibicionistički nastrojeni.

Ili npr. vjerovanje nekih da je svako snimanje na ulici uvijek zabranjeno, te da je uvijek potrebna nečija nekakva dozvola (standardni nastup samozvanih redara sa "tko ti je dozvolio da snimaš?"). Većina takvih nije uopće upućena, niti želi biti upućena u aktualne zakone (po kojima je snimanje zabranjeno samo u nekim točno određenim slučajevima).

Isto tako, u "wishful thinking" spada i vjerovanje "mjerodavnih" da "video nadzor sprečava zločine", što se zatim od strane mjerodavnih pokušava demagogijom prodati narodu kao istinu. No, u realnosti, nadzorne kamere nikada nisu spriječile zločine - pljačku banke, trgovine ili nečeg drugog, ali su zato raznim "službama sigurnosti" omogućile da u mnogo slučajeva pomoću videa s nadzornih kamera maltretira građane zbog sitnica. Brfoj slučajeva riješenih pomoću nadzornih kamera

S druge strane, razne zabrane fotografiranja onih istih "mjerodavnih" koji tvrde kako "video nadzor sprečava zločine" iz "sigurnosnih razloga" također spadaju u "wishful thinking", pogotovo vjerovanja da će zabrana fotografiranja spriječiti krađe, terorističke napade, prirodne katastrofe i ostale nepoželjne događaje, a što se demagoškim metodama i besmislenim racionalizacijama često pokušava progurati kao "prevenciju", no takve vrste zločina se i dalje događaju... a činjenice pokazuju da teroristi, kradljivci i njima slični u realnosti nikada nisu fotografirali svoje mete.

Općenito nametanje bilo kakve zabrane vjerovanjem da će ta zabrana nečega automatski spriječiti da se nešto drugo dogodi, uglavnom spada u "wishful thinking".

Pojave "wishful thinkinga" ima i kod fotografa koji si, iako su sasvim prosječni, umisle kako su najbolji fotografi svijeta i okolice, pa smatraju da ih svi drugi moraju doživljavati takvima. "Wishful thinkinga" je također i pretpostavka da bolji i skuplji fotoaparat automatski znači i bolje fotografije...

No osim ovoga gore spomenutoga, "wishful thinkinga" se može naći u gotovo svim područjima života, počevši od (alternativne) medicine, ekologije,.... Također su razne teorije urota također jedna vrsta "wishful thinkinga" (posebno one u kojima je nekima jednostavno neshvatljivo kako neki "veliki čovjek" može poginuti zbog banalnog razloga isl....).

Isto tako, razne političke, aktivističke i slične dušebrižničke inicijative su isto tako često bazirane na "wishful thinkingu"...

Na kraju bi se čak moglo reći da onaj tko zbog previše "wishful thinkinga" izgubi dodir sa stvarnošću može doslovno postati opasan za okolinu, bilo zbog pogrešnih informacija koje širi okolini, bilo zbog svojih reakcija prema okolini...

07.07.2013. u 00:23 • 0 KomentaraPrint#

subota, 06.07.2013.

Slike za godišnjak

Jedan američki profesor primjetio je, kako se sasvim slučajno, dvije godine za redom, fotografirao za školski godišnjak u istoj odjeći. Na nagovor žene učinio je to ponovo slijedeće godine, te je zatim odlučio da to postane "tradicija"...


(preneseno sa petapixel)

06.07.2013. u 06:43 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 03.07.2013.

Vrli američki organi reda...

U Americi se dogodio slučaj gdje su policajci na upucali psa. No to nebi bilo ništa posebno, da se čitava stvar nije dogodila zbog toga što su policajci, bez ikakvog razloga, uhitili vlasnika dotičnog psa zbog toga što je - snimao.

Naime, nakon što je vlasnik snimio policijska vozila na ulici i spremio psa u auto, policajci su ga iz nekog samo njima znanog razloga uhitili. Kada su ga odvodili do policijskog vozila, pas je iskočio kroz otvoren prozor auta i krenuo prema policajcima, kojom prilikom ga je jedan od policajaca doslovno izrešetao...

Naravno, policija je, kao i u svim sličnim slučajevima zloupotrebe policijskih ovlasti, pokušala okrenuti priču u svoju korist, dok je dotični podigao tužbu protiv policije.

Cops shot and killed dog who leapt at officers when owner was being arrested for FILMING them

03.07.2013. u 20:44 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 02.07.2013.

Rui Palha

02.07.2013. u 22:21 • 0 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>



< srpanj, 2013 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Blog za promicanje kulture fotografije, prava fotografa i borbe protiv ljudske gluposti

Fotoaparat nije oružje, a fotografiranje nije zločin. Međutim, nakon terorističkih napada na WTC u New Yorku (2001.) i podzemnu željeznicu u Londonu (2005.), te nakon pojave interneta i digitalne fotografije, fotografi i fotoreporteri su demagogijom raznih "velikih moralista", dušebrižnika i drugih lažnih autoriteta, od hobista, umjetnika, turista i profesionalaca, pretvoreni u "teroriste", "voajere", "pedofile" i "dežurne krivce za sva zla koja se događaju u svijetu".

Mole se svi koji imaju potrebu komentirati postove da se drže teme koju obrađuje post, da se pridržavaju bon-tona, da ni ne pokušavaju provocirati, patronizirati ili trolati, već da koriste logički ispravne argumente. U suprotnom, kao i u slučaju bilo kakvog spama, komentari će biti izbrisani bez pardona.

Linkovi

Važniji članci na blogu
Hrvatski zakoni
131. vs 144.
Za domaće pilote dronova
Zašto je dobro imati auto-kameru
Murphijevi zakoni fotografije
Zašto takav naziv bloga?

Fotografski blogovi
Alexxl
Bablfotograf
Bergaz naopačke
Fotografske priče
Klik-Po Europama
Kojekakve
Nachtfresser
Nepoznati Zagreb
Splitkarenje u po bota
VladKrvoglad

Ostali blogovi
Bitke kroz povijest
Euro smijeh
Plastično je fantastično
Saddako's apprentice

Ostali linkovi
Blog.hr
Google

Kontakt
toco1980blog(at)net.hr

Copyright

Copyright © Toco1980
Sva prava pridržana.

Nije dozvoljeno korištenje materijala s bloga bez odobrenja autora, osim onih dijelova koji su zasebno označeni kao (cc) creative commons ili public domain.

Arhiva

Prosinac 2017 (19)
Studeni 2017 (29)
Listopad 2017 (31)
Rujan 2017 (25)
Kolovoz 2017 (19)
Srpanj 2017 (31)
Lipanj 2017 (30)
Svibanj 2017 (31)
Travanj 2017 (32)
Ožujak 2017 (28)
Veljača 2017 (26)
Siječanj 2017 (32)
Prosinac 2016 (16)
Studeni 2016 (22)
Listopad 2016 (15)
Rujan 2016 (14)
Kolovoz 2016 (15)
Srpanj 2016 (15)
Lipanj 2016 (14)
Svibanj 2016 (7)
Travanj 2016 (7)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (19)
Siječanj 2016 (25)
Prosinac 2015 (18)
Studeni 2015 (16)
Listopad 2015 (18)
Rujan 2015 (21)
Kolovoz 2015 (9)
Srpanj 2015 (19)
Lipanj 2015 (16)
Svibanj 2015 (18)
Travanj 2015 (11)
Ožujak 2015 (14)
Veljača 2015 (13)
Siječanj 2015 (24)
Prosinac 2014 (25)
Studeni 2014 (10)
Listopad 2014 (10)
Rujan 2014 (8)
Kolovoz 2014 (14)
Srpanj 2014 (14)
Lipanj 2014 (15)
Svibanj 2014 (20)
Travanj 2014 (24)
Ožujak 2014 (13)
Veljača 2014 (23)
Siječanj 2014 (19)

Početak

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se