Fotografi svih zemalja naoružajte se...

nedjelja, 07.07.2013.

"Wishful thinking"

"Wishful thinking" (postoji li odgovarajući hrvatski prijevod? op.a.) je pojava kod koje ljudi smatraju da su neke njihove želje, očekivanja ili uvjerenja istinita, iako zapravo nemaju nikakvog dodira sa realnošću, a sve činjenice ukazuju potpuno suprotno.

Radi se o vjerovanju da su nečije želje i očekivanja stvarnost, najčešće iz razloga što takve iluzije zadovoljavaju neke njihove trenutne prohtjeve.

U logici bi to izgledalo ovako:
A želi da je P ispravno/neispravno
Dakle, P je ispravno/neispravno.

No problem je i u tome što dotični ne samo da najprije sami sebe uvjere da nešto jest onakvo kakvime to zamišljaju, već redovito nakon toga pokušavaju sve oko sebe uvjeriti da doista jest tako, iako zapravo nije.

Tako npr. u "wishful thinking" spada famozno vjerovanje nekih kako "imaju pravo na privatnost na javnom prostoru", svaki puta kada im netko ili nešto svojim pogledom naruši nekakvu očekivanu komociju, čak i onda kada su vidljivo egzibicionistički nastrojeni.

Ili npr. vjerovanje nekih da je svako snimanje na ulici uvijek zabranjeno, te da je uvijek potrebna nečija nekakva dozvola (standardni nastup samozvanih redara sa "tko ti je dozvolio da snimaš?"). Većina takvih nije uopće upućena, niti želi biti upućena u aktualne zakone (po kojima je snimanje zabranjeno samo u nekim točno određenim slučajevima).

Isto tako, u "wishful thinking" spada i vjerovanje "mjerodavnih" da "video nadzor sprečava zločine", što se zatim od strane mjerodavnih pokušava demagogijom prodati narodu kao istinu. No, u realnosti, nadzorne kamere nikada nisu spriječile zločine - pljačku banke, trgovine ili nečeg drugog, ali su zato raznim "službama sigurnosti" omogućile da u mnogo slučajeva pomoću videa s nadzornih kamera maltretira građane zbog sitnica. Brfoj slučajeva riješenih pomoću nadzornih kamera

S druge strane, razne zabrane fotografiranja onih istih "mjerodavnih" koji tvrde kako "video nadzor sprečava zločine" iz "sigurnosnih razloga" također spadaju u "wishful thinking", pogotovo vjerovanja da će zabrana fotografiranja spriječiti krađe, terorističke napade, prirodne katastrofe i ostale nepoželjne događaje, a što se demagoškim metodama i besmislenim racionalizacijama često pokušava progurati kao "prevenciju", no takve vrste zločina se i dalje događaju... a činjenice pokazuju da teroristi, kradljivci i njima slični u realnosti nikada nisu fotografirali svoje mete.

Općenito nametanje bilo kakve zabrane vjerovanjem da će ta zabrana nečega automatski spriječiti da se nešto drugo dogodi, uglavnom spada u "wishful thinking".

Pojave "wishful thinkinga" ima i kod fotografa koji si, iako su sasvim prosječni, umisle kako su najbolji fotografi svijeta i okolice, pa smatraju da ih svi drugi moraju doživljavati takvima. "Wishful thinkinga" je također i pretpostavka da bolji i skuplji fotoaparat automatski znači i bolje fotografije...

No osim ovoga gore spomenutoga, "wishful thinkinga" se može naći u gotovo svim područjima života, počevši od (alternativne) medicine, ekologije,.... Također su razne teorije urota također jedna vrsta "wishful thinkinga" (posebno one u kojima je nekima jednostavno neshvatljivo kako neki "veliki čovjek" može poginuti zbog banalnog razloga isl....).

Isto tako, razne političke, aktivističke i slične dušebrižničke inicijative su isto tako često bazirane na "wishful thinkingu"...

Na kraju bi se čak moglo reći da onaj tko zbog previše "wishful thinkinga" izgubi dodir sa stvarnošću može doslovno postati opasan za okolinu, bilo zbog pogrešnih informacija koje širi okolini, bilo zbog svojih reakcija prema okolini...