Zaglavlje bloga3

četvrtak, 17.08.2017.


Sanjo sam te noćas mrtvo hladnu


A tko nezna poznati Matošev stih (Utjeha kose). Tako mi dobro sjeda uz moje jutarnje pivce natašte.


Death cold



Poseban dodatak Velikog majstora kuhinje: Da vam dizano tjesto ne padne nakon pečenja, obavezno u brašno naribajte pola afričke šljive!

- 11:18 - Pusti vodu (10) - Isprintaj - #




utorak, 15.08.2017.


Kada dan umire ...


...umire i njegova ljepota.


Hibiscus


Rađa se zorom, sa sumrakom umire ( snimano od 19:36 - 20:33 u 114 sličica, svakih pola minute)



Oznake: hibiskus

- 01:28 - Pusti vodu (15) - Isprintaj - #




četvrtak, 10.08.2017.


Podzemlja velegrada


Ovaj je tekst kratak vodič onima koji kao i mi putuju bez vodiča u nepoznato.

Jedan od prvih problema sa kojim smo se susretali bilo je snalaženje u podzemljima velegrada.
Kada smo planirali gdje odsjesti, u kojem hotelu, prvo što smo gledali bila je blizina metro stanica. Sve izgleda tako jednostavno kada na karti vidite da je hotel udaljen par minuta hoda od stanice podzemne željeznice. I tako mi lijepo siđemo na stanici koja je pored hotela. Pogledamo na vodiče po zidovima: Izlaz broj 1, broj 2 ... izlaza kao u priči. Na našoj ih je stanici bilo 8! Koji sada izlaz odabrati, kada jedna stanica opslužuje čitav jedan veliki kvart grada? Prilikom planiranja učinih osnovnu pogrešku, nisam gledao plan stanice i izlaza! Znam napamet gdje se nalazi hotel, toliko sam puta na Googlu prošetao pored njega. Ali sada je noć, ništa nije poznato. Nakon dosta pitanja i lutanja ipak smo na kraju našli hotel. A sve je moglo biti tako jednostavo da sam napisao na koji izlaz izači iz stanice.
Poučak prvi: Pogledaj gdje moraš siči i na koji izlaz izači.

Druga je stvar snalaženje kako negdije stiči. Kada od vaše stanice do odredišta vozi tek jedan metro, stvar je jednostavna. No često jedna stanica opslužuje nekoliko metroa koji voze u različitim smjerovima. Takve su stanice čitavi gradovi u podzemlju. Rijetko ćete na zidovima vidjeti putokaz baš za stanicu koja je vaše odredište. Tražeči tako, možete lutati od nemila do nedraga. Najjednostavnije je najprije pogledati koja linija vozi do vašeg odredišta i slijediti putokaz za tu liniju. Ja sam prije puta u Japan pored planova gradova koje smo planirali posjetiti printao i planove gradskih linija. Na taj nam je način bilo olakšano snalaženje, naročito kada je trebalo presjedati na nekoliko linija da bi stigli do planiranog odredišta. Bio bih neiskren kada bih rekao da nije bilo i lutanja, ali daleko manje nego prilikom prvog posjeta Japanu.
Poučak drugi: Pogledaj koje sve linije voze do tvoga cilja, pa tek onda traži gdje ćeš se ukrcati, gdje presjedati. Slijedi putokaze koji pokazuju gdje je koja linija, a ne traži putokaz do baš tvoje stanice.


Kao primjer stavljam video stanice Namba koja opskrbljuje nekoliko linija i ima valjda tridesetak izlaza.



Shinjuku Sta, Tokyo







- 22:46 - Pusti vodu (13) - Isprintaj - #




subota, 05.08.2017.


Zašto volim Dan pobjede


Ponosan sam sa svoj doprinos i mojih 11,5 godina odore HV-a i to mi je sasvim dovoljno.
Ono o čemu želim pisati, odgovor je na pitanje iz naslova teksta.

Volim Dan pobjede jerbo imam priliku gledati jadikovke jadnog srpskog naroda koji četnički vojvode stalno uvjeravaju kako ih prognala "Ustaška Hrvatska". Zapravo je smiješno gledati sve te jadikovke. Mi ih protjerali, mi im ne dozvoljavamo povratak, mi im ne želimo vratiti njihove stanove i kuće iz kojih su sami pobjegli. Kojekakvi parastosi i slične pizdarije da bi se jadni srpski narod uvjerio kako mu je kriva Hrvatska, a ne oni sami koji su htjeli u Hrvatskoj veliku slbiju. Imali su sve u državi koja im je bila stvarna domovina i nije im bilo dosta, željeli su više. Svi smo znali, osim njih samih, da će upravo oni biti največi gubitnici.

Sječam se kako su odlazili pod velikim zastavama i parolama "Vratiti ćemo se", odvlačeći sa sobom oružje, odvlačeći sa sobom familije, pljujuči po svemu onome što im je do juče bio dom i domovina. I vratili su se u tenkovima koji su gazili hrvatska sela i ljude. Vratili su se sa svim svojim zlom i snom o velikoj slbiji (kako to kaže pentavi seselj).
Vratili se sve dok nije došlo vrijeme da nakon svih počinjenih zločina pobjegnu glavom bez obzira. Narod koji "Nezna da radi ali zna da se bije" izgubio je još jednu bitku. Dodao još jedan poraz u svojoj povjesti pored gazi_me_Stana.
Smijem se kada vidim kako četnički vojvode uvjeravaju narod da su im drugi krivi, a ne oni sami i njihovi snovi o velikoj srbiji.
Kada će napokon shvatiti da su počinili na prostorima bivše zajedničke države, zločine nezabilježene u Europi nakon drugog svjetskog rata. Kada će napokon shvatiti da su sami krivi za sve za šta krivnju bacaju na druge.

Svi su oni mislili kako će majčici slbiji u miraz donesti veliki dio Hrvatske i ono o čemu je slbija uvijek sanjala: MORE.
Kada se taj san rasplinuo, kada su umjesto velikih pobjednika postali veliki gubitnici, majčici više nisu potrebni. Postali su neželjeno dete, usta više koja treba hraniti i o njima brinuti. I sada treba toj neželjenoj deci objasniti da je za sve kriv Tata koji ih "isterao sa njihovih vekovnih ognjišta", da je tata taj koji bi trebao brinuti o njima. Največi je problem majčici kako da objasni deci da su neželjena. A takvo objašnjenje sigurno neće dobiti od četničkih vojvoda koji su ratovali po Hrvatskoj a narod ih bira da ih vodi u "svetlu budućnost".

Volim Dan pobjede ...



- 22:38 - Pusti vodu (12) - Isprintaj - #




petak, 04.08.2017.


John Lee Cooper

S vremena na vrijeme ipak je potrebno pretresti stare CD-ove. A ima ih ...
Zapravo, interesiralo me šta još uvijek mogu vrtiti i nakon godina koje su proveli u prašnoj kutiji. Među rijetkim originalnim pronađoh Lee Coopera. Volim blues a ova mi je njegova skladba uvijek bila posebno draga. Vjerujem da će ju malo tko poslušati i da će biti "komentari na gluho". A dovoljno je samo pustiti pjesmu, prepustiti se i uživati u ovom prekrasnom videu... Stavljam ju više sebi za gušt.
Dakle John Lee Cooper i I Cover the Waterfront





I cover the waterfront
Watching the sea
I cover the waterfront
I could see the ships coming in to the harbor
I could see the people getting off board
I could not see my love got off board
I cover the waterfront

An after a while
All the ships left the harbor
Heading for their next destination
I cover the waterfront

I waited all night long
In the pouring rain
Searching for my baby
I was drinking black coffee from a paper cup
And smoking 40 cigarettes, yeah
And when the sun in the sky
Came up early in the morning
I said, Lord, Lord, Lord, Lord, Lord Lord, bring may baby back
Bring my baby back
I still cover the waterfront

I cover the waterfront
Watching for my baby to come down
And after a while
I saw a ship coming down the ocean
Out of the fog
Rolling so, so, so slow
Must be my baby coming down
I cover the waterfront

And I saw my baby
Coming down, coming down the gangway
I said from the bottom of my heart,
Thank you Lord for bringing my baby back home to me
I been so lonely, sitting in my room, by my telephone
Said baby, welcome back home!
Welcome back home!

After a while
The ship pulled in to the harbor
And she’d run run run to my arms
Said Johnny, I been waiting so long, so long
To come down
I know, I know, you’ll be waiting for me,
Covering this old waterfront
Covering the waterfront
For me, me, me, me



- 22:10 - Pusti vodu (4) - Isprintaj - #




utorak, 01.08.2017.


Udon za ručak


More bi da vi znate šta je to udon. A? Ne znate? Dakle udon je japansko jelo. Sastoji se od tjestenine prelivene mesnom juhom. Juha može biti pileča ili svinjska. Zanimljivo je da neki japanski kuhari spravljaju juhe u kojoj se na laganoj vatri kuha svinjetina s kostima čak do 18 sati. Tome se dodaju komadi mesa bilo meso iz juhe ili druge vrste mesa, sir od soje, morska trava .. Dodaci mogu biti razni.
Kako sam juhu i vratinu imao gotove iz neke druge priče za ovaj mi je ručak trebalo tek skuhati tjesteninu i malo mašte.
Video je malo duži, ali ja sam istinski uživao pa mi bilo žao kratiti.
Dobar tek ako se upustite u nešto slično.





Oznake: udon

- 20:58 - Pusti vodu (17) - Isprintaj - #




<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.





Fotoalbumi iz Japana

Kyoto, Fushimi Inari Shrine
Japan 2016
Asahi Beer Tower and Tokyo Skytree
Japan 2017, album 1
Miyajima, Hiroshima, Torii gate during low tide
Japan 2017 album 2

< kolovoz, 2017  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

  • Image and video hosting by TinyPic


  • Volim gljivarenje
    Judino uho


    Za sve ribare i zaljubljenike mora




    Design by More ljubavi

    Uz rivu














Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se