Plastično je fantastično

subota, 31.08.2013.

Hoće li bioplastika riješiti problem plastičnog otpada u morima?





Zanimljiva diskusija inicirana je na stručnoj društvenoj mreži LINKEDIN na temu iz naslova. Pa pogledajte riječ stručnjaka:




Philippe L.
Institut za istraživanja polimera - rukovoditelj znanstvenog odjela za materijale - Total Refining & Chemicals, Brisel, Belgija

Bioplastika zasigurno neće izdvojiti "klasičnu" plastiku iz oceana i uputiti je na recikliranje ili postrojenja za druge vrste oporabe.

Ahmad Zeinolebadi
Istraživač u Polimer Consult - Hamburg, Njemačka

Možda djelomično, ali i bioplastika je također strani materijal u moru i može prouzročiti određene probleme.

Markus Gahleitner
Viši ekspert u grupi za polipropilen - Borealis Polyolefine GmbH, Austrija

Posebno u morskoj vodi, većina danas prisutnih biorazgradljivih polimera razgrađuje se vrlo sporo. Istovremeno, udio bioplastike na tržištu manje od 1 % teško da će uskoro bioplastiku učiniti relevantnim materijalom. Stoga realan pristup je: bez otpada na odlagalištima, kažnjavanje odbacivanja.

Jose A. del Cueto
Direktor Carredana de Empaques, S.A. de C.V. i predsjednik meksičkog udruženja plastičara - Mexican Plastic Association (ANIPAC) - Tolcua, Meksiko

Na žalost, bioplastika potiče odbacivanje smeća u okoliš, a ne suprotno. Bioplastika ne može biti upotrijebljena za mreže, ribarsku i pomorsku opremu, koja upravo treba biti trajna i nerazgradiva. Zašto poticati biorazgradnju kada se to može valorizirati recikliranjem neobnovljivih izvora.

Adrian Merrington
Stručnjak za recikliranje i preradu plastike, Eco Bio Plastics Midland, Michigan, USA

Mislim da se ovdje miješa bioplastika i biorazgradljiva plastika. Bioplastika nije isto što i biorazgradljiva plastika (bioizvorni polietilen, npr. je bioplastika). Biorazgradivost također ne mora značiti da će se razgradnja odvijati u morskom okruženju.

Deny Kyriacos
Predsjednik i glavni izvršni direktor GEM-Chem - Brisel, Belgija

Biorazgradiva plastika zauzima vrlo mali, čak i neznatan udio u globalnim proizvodnim kapacitetima polimera. S druge strane, biorazgradivost bioizvornih polimera nije različita od biorazgradivosti fosilne plastike.

Sebastian Kammer
student Visoke škole za inženjerstvo plastike u Darmstadtu, Frankfurt na Majni, Njemačka

Zašto je plastika u oceanu? Bolje je uspostaviti funkcionalni sustav recikliranja nego se truditi oko razgradivosti. Ukoliko je plastika prepoznata kao materijal koji se može ekonomično reciklirati, tada neće biti odbacivana u mora, slažete se? Ne baviti se simptomima, već se baviti uzrocima. Tako ja vidim ovaj problem.

Guy Lane
Upravitelj konzultantske agencije SEA 02 - Brisbane, Australija

Postoji li klasična plastika na fosilnoj osnovi koja bi se mogla zamijeniti s biorazgradljivom bioplastikom? Imate li koji konkretan primjer?

Deny Kyriacos
Predsjednik i glavni izvršni direktor GEM-Chem - Brisel, Belgija

Male polietilenske vrećice mogu biti izrađene od biorazgradljivog materijala. Njihova upotreba nije raširena. Inače, biorazgradivost poliolefina je dobro prodiskutirana tema.

Jose A. del Cueto
Direktor Carredana de Empaques, S.A. de C.V. i predsjednik meksičkog udruženja plastičara - Mexican Plastic Association (ANIPAC) - Tolcua, Meksiko

Za Adriana Merringtona: U pravu ste, neka, ali ne sva bioplastika je razgradiva. Pretpostavljam da smo svi u svojim diskusijama mislili na biorazgradivu bioplastiku. To je vrlo zanimljiva tema, koja uobičajeno dovodi do zabune. Javnost je vrlo zbunjena s bioplastičnim-biorazgradivim pojmovima. Stoga je nužno imati jasne pojmove materijala bioizvorno i biorazgradivo.

Za Sebastiana Krammera: Potpuno se slažem. Najprije treba riješiti uzrok, a ne se fokusirati na simptome. Vrednovati i reciklirati. I istovremeno odrediti visoke cijene za odlaganje otpada.

Manoj Sharma
Direktor, Green Earth Innovations Pvt.Ltd - Indore, Indija

Klasična plastika neće biti izbačena iz upotrebe još dugo vremena. Biorazgradivoj plastici trebati će godine i godine da zauzme svoje značajnije mjesto. Najbolji način kako sačuvati mora od plastičnog otpada je prikupljati otpadnu plastiku i od toga proizvoditi gorivo. Recikliranje nije rješenje, to je aktivnost koja samo odgađa konačno rješavanje plastike. Zadnji krug korištenja plastike je u obliku plastičnih vrećica.

Guy Lane
Upravitelj konzultantske agencije SEA 02 - Brisbane, Australija

Hvala Manoj. Vidim logičnost u tvom prijedlogu. Pogledao sam tvoju Facebook stranicu (na kojoj predstavlja projekt "Plastika u gorivo") i preporučam da uspostaviš suradnju s ljudima iz Upgyres-a, koji su ti se obratili. Oni žele komercijalizirati plastični otpad iz mora i sa plaža. Možda im pokretna inačica tvog uređaja može pomoći.

Deny Kyriacos
Predsjednik i glavni izvršni direktor GEM-Chem - Brisel, Belgija

Razgradnja poliolefina primjenjuje se u pilot postrojenjima već nekoliko godina. Ideja je vrlo razumna. Ipak, skupljanje tako velike količine plastičnog otpada još uvijek predstavlja problem. S druge strane, kompanije koje se bave razgradnjom guma uglavnom su smještene u SAD-u.

Mihir Banerji
Nacionalni ekspert za plastiku u UNIDO-u (Organizacija Ujedinjenih naroda za industrijski razvoj) - New Delhi, Indija

Možda bi bilo ispravno ispraviti riječ bioplastika u biorazgradiva plastika.

Wylie Royce
Partner u Royce Associates, New York, SAD

Komercijalno, najznačajnija bioplastika je PLA (polilaktid) i on je kompostabilan, neće se razgraditi na odlagalištima niti u oceanima. PHA - poli(hidroksi-alkanoat) je dokazano razgradiv u morskoj vodi, ali još uvijek postoje brojni problemi u preradi kao i problemi troškova da bi se to uspješno komercijaliziralo. Aditivi za biorazgradnju nisu odobreni kao učinkoviti od strane Instituta za bioplastiku (Bioplastics Instiute). najveći dio plastičnog otpada u morima je od potpuno reciklabilnog materijala, kao što je npr. polietilen, polistiren, itd. Slažem se sa Sebastijanom, nastojanja treba usmjeriti prema izgradnji infrastruktire za recikliranje i također prema ljudskom ponašanju. Program Udruženja inženjera plastike (SPI) - Operation Clean Sweep je odobren kao vrlo uspješan u značajnom smanjenju plastičnog otpada u obliku granulata. Stoga, problem je u ponašanju ljudi koji oceane koriste kao kante za smeće, to je najveći problem.

Jose A. del Cueto
Direktor Carredana de Empaques, S.A. de C.V. i predsjednik meksičkog udruženja plastičara - Mexican Plastic Association (ANIPAC) - Tolcua, Meksiko

Sam materijal može biti razgradiv, ali proizvod može pored osnovnog materijala imati i razne druge komponente (pigmente, boju, punila, itd.) koji nisu razgradivi. Otrovni ili ne, skupljanje tih komponenti u okolišu mogu imati potencijalno negativan učinak.

Korištenje pojma bioplastika nekad je zbunjujuće. U stvari, korištenje prefiksa BIO samo povećava zbunjenost javnosti.

Možda bi bilo dobro upotpuniti klasifikaciju nazivlja za sve moguće kombinacije plastike, slično kao što je to definirao ASTM D7611. Evo nekoliko ideja

Biobased Biodegradable - BB (bioizvorna - biorazgradljiva plastika)
Biobased Non-biodegradable - BN (bioizvorna - nerazgradljiva plastika)
Hybrid (Partially biobased, ej. coke plant bottle) non biodegradable - HN (Hibridna - djelomično bioizvorna - kao npr. Coca Cola boca od uzgojina - nerazgradljiva plastika)
Hybrid biodegradable - HB (Hibridna biorazgradljiva plastika)
Fosil-based non-biodegradablie - FN (fosilna - nerazgradljiva plastika)
Fosil-based biodegradable - FB (fosilna - biorazgradljiva plastika)

Ovako me to podsjeća na kodove za olovke (mekana B, meko-tvrda HB, tvrda H)

Ostalo:
Compostabile - Kompostabilno (industrijski ili kućno) - neovisno o certifikaciji
Obična razgradnja - mislim da ovo nema smisla jer to proizvodi samo manje komadiće plastike

Pravilno upravljanje smećem:
S BB, HB, FB treba biti pažljivo upravljano, ne ih slobodno odbacivati u okoliš, pa makar su i biorazgradljivi.

Mihir Banerji
Nacionalni ekspert za plastiku u UNIDO-u (Organizacija Ujedinjenih naroda za industrijski razvoj) - New Delhi, Indija

Wylie, ako sam u pravu, najveća komercijalna proizvodnja bioplastike je od šećerne trske kao sirovinska osnova, ne PLA (polilaktid). Pogledaj web stranicu Braskema. Stoga, bioplastika nije nužno biorazgradljiva.

Guy Lane
Upravitelj konzultantske agencije SEA 02 - Brisbane, Australija

Glasam da se prihvati prijedlog Josea A. del Cueta kao formalne nomenklature bioplastike. Ima li netko još koji prijedlog?

Pretpostavljam da će to biti dug i težak put. Tražim nekog iz grupe koji ima bilo kakvog iskustva u radu s ASTM organizacijom, kako ide proces i koliko treba novca. također, bilo bi vrijedno razmisliti o forumu gdje bi se mogle dati i druge ideje, a kako bi smo znali da smo uzeli u obzir sve opcije.

Romeo Deša
pomoćnik direktora za proizvodnju DINA Petrokemija d.d. - Omišalj, Hrvatska

Prije nekoliko mjeseci na Linkedinu sam započeo diskusije na nekoliko grupa o pojmu "Bioplastika". Istovremeno sam na stotine adresa kemijskih fakulteta, instituta, udružanja šitom svijeta poslao e-mail sljedećeg sadržaja:

Poštovani kolege,
molim Vas da mi pomognete razjasniti.
Dr. Thielen (urednik i izdavač časopisa Bioplastika) u svojoj novoj knjizi "Bioplastika; osnove, primjene, tržište" - napisao je:
Široko primjenjeni termin "bioplastika" nije u potpunosti jednoznačan i pokriva više grupa plastike. S jedne strane to je plastika na bio osnovi (napravljena od obnovljivih izvora) i s druge strane to je biorazgradljiva plastika. Mnoge bioplastike spadaju u obje grupe. Plastika na bioosnovi može ali ne mora biti biorazgradljiva. Biorazgradljiva plastika može, ali ne mora biti proizvedena od obnovljivih izvora. U stvarnosti često se pogrešno shvaća da je plastika iz obnovljivih izvora ujedno i biorazgradljiva i obrnuto.
Moje pitanje je:
Je li biorazgradljiva plastika znači da je ta plastika bioplastika? ili
Je li samo bioizvorna plastika (iz bio uzgojina) bioplastika?

Zahvaljujem unaprijed i lijepi pozdravi.

Nakon toga primio sam brojne odgovore iz cijelog svijeta i sve sam to skupio u jednoj maloj studiji. Pripremljen je (nadam se) zanimljiv materijal s vrlo zanimljivim odgovorima i diskusijama, a koje sam sve prezentirao na Savjetovanju Društva za plastiku i gumu "Bioplastika - danas i sutra" koje je prošlog studenog održano u Zagrebu, Hrvatska.

Ukoliko ste zainteresirani za ovu studiju sa statističkom analizom odgovora, slobodno mi pošaljite e-mail (to vrijedi i za čitatelje bloga) i poslati ću Vam je.

Usput, u potpunosti podržavam prijedlog Josea.
Pozdrav

Juan José Aguilar Ruelas
Direktor inženjerstva u Envases Universales de Mexico, León, Mexico

Ne mislim baš tako. S moje točke gledišta, to je kulturalno pitanje. Moramo educirati naše ljude da otpad odlažu na za to određena mjesta. Sve što nije pravilno odloženo u smislu zbrinjavanja predstavlja stranu tvar u okolišu i predstavlja kontaminaciju, pa čak i ako se raspada ubrzano.

Eric Peters
Viši znanstvenik na području polimera, tehnički rukovoditelj, San Francisco, SAD

Odbacivanje otpada je jedan od glavnih uzroka onečišćenja plastikom. Kao Kanađanin smatram da je jedna od stvari koje je nužno promijeniti je kultura prema smeću, npr. da djeca pokupe svo smeće po cestama oko škole. Kada se takvo što napravi više puta, djeca će shvatiti da sve što odbace da će morati pokupiti.

Nakon nekog vremena, ljudi će se naviknuti da ne bacaju smeće po ulicama. Znam Amerikance koji su odlazeći u Kanadu bili zapanjeni kada su vidjeli da netko ide iza njih i kupi njihovo smeće. Naravno, prljavi okoliš jednostavno će im dati povoda da nešto bace.

S jedne strane, imam 8ooo kvadratnih metara vlasništva, jedan posjed na jezeru u Ontariju, a drugi na jezeru u Massachusettsu. Jezero u Ontariju je veće, ali oba imaju podjednak broj kuća na obali. I na oba posjeda imao sam uvalice u kojima su se skupljali drvo i ostalo plutajuće smeće. na posjedu na jezeru u Ontariju nekoliko komada drva pokupio bih jednom godišnje na proljeće. Na jezeru u Massachusettsu skupljam u velike vreće za smeće 3 do 4 puta godišnje.

Da, u odnosu na plastični otpad, nužna je promjena ponašanja.

Guy Lane
Upravitelj konzultantske agencije SEA 02 - Brisbane, Australija

Hvala Eric. Slažem se s tvojim argumentima o potrebi promjene ponašanja. Ali razmišljam o rijekama u Indiji i Aziji koje su zagušene odbačenom plastikom, i sve završava u moru. Zna li netko bilo koje istraživanje koje je obradilo globalne troškove koliko bi koštalo pokretanje postrojenja za obradu otpada na takvim mjestima.

Evo jedne ideje, možda bi svjetske rijeke i plaže mogle biti raspodijeljene prema područjima, a plastičarska industrija s tih područja financirala bi lokalne ekološke grupe koje bi se bavile problemom odbačene plastike u okoliš.

Plastičarskim kompanijama bila bi dodijeljena veličina područja prema količini njihove proizvodnje plastičnih proizvoda i prema svojstvu tih proizvoda (npr. ako proizvode ne - biorazgradljivu plastiku dobili bi veće područje).

Ukoliko bi se nacrtale takve karte koje bi pokazivale dodijeljena područja različitim industrijama to bi bilo korisno za javni pritisak na te plastičarske kompanije.

Kako bi se takva inicijativa mogla nazvati? Vaši komentari?


Eto, diskusija je još u tijeku, Bude li zanimljivih, svakako ću dopuniti ovaj post.



Izvor:
LINKEDIN - Grupa: Society of Plastics Engineers:
Will bio-plastics solve the marine plastic pollution problem?


- 00:35 - Komentari (4) - Isprintaj - #

petak, 30.08.2013.

Kako licemjerno, zar ne?

Jutros sam se osvrnuo na domaće licemjerstvo u postu:
Liniću, imaš posla u Koprivnici
Ako niste, pogledajte.

A sada evo malo i o bjelosvjetskoj hipokriziji iliti licemjerstvu:

Jedan od najaktivnijih boraca protiv jednokratnih plastičnih vrećica je Ted Duboise. Ako ne u svijetu, a ono zasigurno u SAD-u. On je urednik vrlo agresivnog portala Plastic Bag Ban Report.

Kako bih bio u tijeku što se događa u SAD-u na području zabrana plastičnih vrećica, dosta sam koristio podatke s tog portala, ali i pretplatio sam se na newsletter. Povremeno stigne i koja vijest da neko gradsko vijeće u SAD-u razmatra ili da je usvojilo zabranu i naknadu.

Ali, vrlo često (prečesto - ali to je cijena koju očito plaćam kako bih dobio informacije o zabranama) stiže propagandni flyer - kupite eko torbe. Kako kaže, i one se mogu reciklirati (izrađene su od netkanog polipropilena), a testirane su za korištenje i do 500 puta.


ili





Cijena?
Prava sitnica: 5 komada 19,99 $,
odnosno oko 22,50 kuna po komadu.



A matematika je jasna: ili besplatno dobiti u trgovini jednokratnu plastičnu vrećicu pa je kasnije još nekoliko puta upotrijebiti te na kraju u njoj baciti smeće, a onda će se komunalci izdvojiti i poslati na recikliranje ili platiti ovu torbu silne novce, u pravilu je zaboravljati kad odlazite u trgovinu pa kupovati tamo novu ili neku drugu višekratnu vrećicu, redovno je prati i trošiti toplu vodu (voda i energija) deterdžent i svoje vrijeme te redovno kupovati jednokratne plastuične vrećice za smeće.

Drugi, ne manje "agresivan" portal je Reuseit.com. Princip isti, metode iste. Na svojim stranicama najprije te namame na cijelu seriju činjenica. U svojoj sekciji Learn More / Facts and Myths daje stotine članaka, fotografija s tematikom plastičnog otpada, velike pacifičke nakupine otpada, plastičnih vrećica, jednokratne ambalaže. Sve u svemu, prava mala enciklopedija podataka. Ali, oprez - jednostrano prikazanih činjenica.

Ali, u pozadini svega toga očito da administratorima ovog web portala nije interes Vaše znanje već samo Vaš novac. Stoga: Hurry, offer ends 8/25!




Odaberite - izbor je Vaš!



Izvori:
Plastic Ban Bag Report (via e-mail)
Reuseit.com


- 14:30 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Liniću, imaš posla u Koprivnici

Na koprivničkim bedemima i okolici od jučer, četvrtka 29. kolovoza 2013. do ponedjeljka, 2. rujna 2013. s najviše događanja u tri dana vikenda, po 8. put gradska Turistička zajednica Koprivnice priređuje putovanje u srednji vijek, a najavljuje se da će novo izdanje Renesansnog festivala porušiti dosadašnje rekorde kako broja izvođača, događanja, njihovog trajanja, tako nada se i posjetitelja. Najvažnije novosti manifestacije, ako uspiju, bit će revolucija u priređivanju ovakvih događanja. Prva je srednjovjekovno pivarstvo kao glavna tema festivala.

Na festivalu će se moći vidjeti kako se u srednjem vijeku spremalo pivo. Rekonstruiran je cijeli postupak srednjovjekovnog pivarenja, valjda prvi put nakon 500 godina ne samo u Koprivnici, koja ima tradiciju pivarstva, nego i u Hrvatskoj pa i Europi. Posebna novost je da će se praviti jedinstveno pivo na svijetu, pivo od koprive.

Druga je novost što će festival na festungu biti bez plastike, s drvenim priborom za jelo i tanjurima, te keramičkim kriglama, unikatnim proizvodima Turističke zajednice. Velike i male krigle iznajmljivat će se po 10 i 25 kuna, a nakon korištenja možete ih vratiti ili zadržati kao suvenire. Renesansni festival i dalje nema ulaznica, jedino će posjetitelji s vozilima plaćati 10 kuna dnevne karte za parkiranje.




Ma koga vi zajebavate? Kome vi to prodajete - bez plastike? Zašto lažete i turiste i domaće i vrijeđate inteligenciju Koprivničanaca? Sa željom da prodate što više krigli, po ne malim cijenama, izbacili ste plastične čaše. Ok. Sa željom da uvalite što više drvenog pribora, izbacili ste jednokratne plastične tanjure, žlice, noževe i vilice. I to je ok. Ali da ste sve ovo napravili bez plastike jednostavno nije istina.

Počevši od mineralne u PET ambalaži, brojne plastične opreme pa sve do neizbježnih mobitela u džepu svakog od glumaca i statista. I na kraju, zar nemate fiskalne blagajne? Liniću, imaš posla!







Izvori:
Renesansni festival
Radio Koprivnica



- 06:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 29.08.2013.

Indija je velika i čudna zemlja


NOVOSTI IZ SVIJETA PLASTIKE Br. 43



Indija je velika i čudna zemlja. Čuda svakojakih, pa tako i na području plastike.

Indija u 6 saveznih država planira izgradnju novih plastičarskih parkova


S jedne strane sve više i više zabranjuju se plastične vrećice, plastična ambalaža pa i ostali plastični proizvodi jer jednostavno ne znaju ili ne mogu upravljati plastičnim otpadom. S druge strane izvještava se da se upravo u Indiji taj plastični otpad koristi za asfaltiranje cesta. Naime, cestovna mreža u Indiji vrlo slabo je razvijena pa je to područje gotovo pa neograničeno za iskorištavanje plastičnog otpada, ako se već ne primjenjuju druga učinkovitija rješenja - recikliranje ili energijska oporaba.

I ovih dana nam dolazi iz Indije vijest, koja, obzirom na prethodno rečeno više i ne čudi. Indijska vlada donijela je odluku o gradnji 6 industrijskih parkova za proizvodnju plastike i plastičnih proizvoda. Plan izgradnje je u sklopu petogodišnjeg plana razvoja Indije za razdoblje od 2012. do 2017. godine. Novi tehnološki plastičarski parkovi graditi će se u saveznim državama Punjab, Haryana, Rajasthan, Uttar Pradesh, Odisha i Andhra Pradesh.

Do sada su već započele gradnje 4 tehnološka parka i to u saveznim državama Madhya Pradesh, Tamil Nadu, Odisha i Assam i gradnja dobro napreduje te se očekuje završetak u roku od godinu - dvije. Prije spomenutih novih 6 parkova biti će dodatak na ove postojeće.

Planirani plastičarski tehnološki parkovi planiraju se na osnovi klastera plastičarske industrije i okupljati će male i srednje tvrtke za proizvodnju i za recikliranje plastike. Posebno se očekuje povećanje korištenja plastičnih folija u poljoprivredi gdje se pokazalo da je primjena folija za malčiranje značajno povećala prinos kukuruza, kvalitetu hrane i učinkovito korištenje vodenih resursa.



Izvori:
Plastic News: India to bild six new plastic parks
Animated Flags


- 00:00 - Komentari (2) - Isprintaj - #

srijeda, 28.08.2013.

Činjenicama protiv mitova 9 - Zanemariv udio plastičnih vrećica u otpadu





Izvor:
Bag the Ban: The Truth About Plastic Bags


- 18:48 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Zabrane ambalaže od pjenećeg polistirena


NOVOSTI IZ SVIJETA PLASTIKE Br. 42



Vlasnici restorana u gradu New Yorku oštro se protive predloženoj uredbi kojom bi se zabranila ambalaža od pjenećeg odnosno ekspandirajućeg polistrena (u našem žargonu poznatog kao stiropor). Naime, gradonačelnik New Yorka g. Bloomberg predložio je uvođenje zabrane korištenja te vrste ambalaže (kutijice, posudice i podlošci za hranu za van) u njujorškim restoranima na prijedlog zaštitnika okoliša koji tvrde da takva ambalaža nije jednostavna za recikliranje i stvara se trošak zbog odlaganja na odlagalištima.



Ukoliko prijedlog gradonačelnika bude prihvaćen, zabrana će stupiti na snagu 1. srpnja 2015. Od tada se takva ambalaža neće moći koristiti ne samo u njujorškim restoranima već će zabrana važiti i proizvođače i trgovce koji takvu ambalažu (uključujući i polistirenske komadiće koji se koriste za zaštitu od udaraca i tumbanja u kartonskoj ambalaži) - neće smjeti prodavati na području grada New Yorka

Vlasnici svoje protivljenje opravdavaju da je alternativna ambalaža znatno skuplja i nije pogodna kao polistirenska (ne čuva toplinu), a tvrde da se može jednostavno reciklirati, stoga podržavaju prijedlog gradskog vijećnika Vallonea koji traži da se umjesto zabrane ispitaju mogućnosti učinkovitijeg recikliranja.

I dok se njujorčani bune, u San Joseu, milijunskom gradu u Kaliforniji gradsko vijeće je noćas izglasalo zabranu pjeneće polistirenske ambalaže za hranu i tako je San Jose postao najveći grad (inače 10. po veličini grad u SAD-u) s donešenom odlukom o zabrani.


Pogled na San Jose

Prema usvojenom prijedlogu (9 naprema 2), zabrana korištenja i prodaje najprije će se odnositi na velike savezne državne trgovačke lance - od 1. siječnja 2014., a od 1. siječnja 2015. zabrana će se proširiti na ostale opskrbljivače hrane. U svom obrazloženju prijedloga gradonačelnik San Josea Chuck Reed i vijećnik Sam Riccardo navode da će zabrana doprinijeti nastojanjima potpunog smanjena otpada na odlagalištima - zero waste to landfil.

Naravno, da je ovakva odluka odmah našla na neodobravanje uglednih stručnjaka i znanstvenika. Tim Shestek, direktor American Chemistry Council-a (Američkog kemijskog vijeća) izjavio je: "Ovo je stvarni korak nazad za recikliranje". Direktor ugostiteljskog udruženja Kalifornije Javier Gonzalez izjavio je: "Na žalost, naši gradski vijećnici opredijelili su se za zabranu, umjesto za napredak u interesu stanovnika San Josea".

Prema podacima nevladine udruge Californians Against Waste (Građani Kalifornije protiv otpada) 71 lokalna zajednica u SAD-u je već donijela odluku o zabrani korištenja ambalaže od pjenećeg polistrirena.



Izvori:
Plastics News: Some NYC restaurants push against proposed polystyrene foam ban
Plastics News: San Jose, Calif., set to vote on PS ban
Plastic News: San Jose votes to ban polystyrene foam containers




- 09:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Poznati proizvođač čelika ulaže u razvoj bioplastike


NOVOSTI IZ SVIJETA PLASTIKE Br. 41






ThyssenKrupp investira u industrijsku biotehnologiju







Kako je javnost obaviještena najveća njemačka korporacija koja se bavi čelikom ThyssenKrupp predstavila je prvo europsko višefunkcionalno postrojenje za fermentaciju gdje započinje proizvodnju bioizvornih kemikalija u gradu Leuna u pokrajini Saska-Anhalt. ThyssenKrupp je u ovaj projekt investirao 20 milijuna eura. Ova će investicija daljnje širenje istraživanja i razvoja aktivnosti na području biokemije zasnovane na obnovljivim izvorima. Kapacitet ovog postrojenje je više od 1000 tona biokemikalija iz obnovljivih izvora, odnosno bioizvornih kemikalija, kao što su laktalna ili mliječna kiselina te jantarna kiselina, godišnje.



Izvori:
BioBased Digest
Thysen Krupp
Animated Flags


- 00:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 27.08.2013.

Bioplastika i greenwashing



... ili ...
Zašto borba protiv greenwashinga
ne postiže rezultate?





Ovdje se valja osvrnuti na područje plastike - bolje rečeno bioplastike. Tu je greenwashing i dalje vrlo značajan problem, iako su mnogi ljudi iz te industrije itekako svjesni da znanost i struka vrlo često pobijaju neke u javnosti poznate tvrdnje o bioplastici. Upravo se kod bioplastike - bioizvornost i biorazgradnja, najčešće javlja greenwashing i to vezano uz razgradljivost na odlagalištima, neprovjerene i netočne tvrdnje o biorazgradljivosti i slično.

Upravo zbog toga, Američka agencija za zaštitu potrošača (Federal trade commission) izdala je "Zeleni vodič" (Green guides) kojim želi usmjeriti bioplastičarsku industriju i ne dozvoliti joj korištenje neprovjerenih, pa i lažnih tvrdnji o biorazgradnji plastičnih materijala odnosno proizvoda od biorazgradljive plastike, njihovoj biorazgradnji odnosno ne-razgradnji na odlagalištima.

Nastručne tvrdnje o razgradnji

Agencija za zaštitu potrošača poseban naglasak daje na zavaravajuće nestručne tvrdnje o razgradljivosti plastičnih proizvoda nakon odlaganja ili na odlagalištima, koji se ne razgrađuju potpuno niti unutar jedne godine. I ne samo razgradljiva plastika, već je to slučaj i s ostalim otpadom, a za koji potrošači krivo misle da se brzo i samostalno razgrađuju. Na odlagalištima, samo desetak centimetara ispod površine pronađeni su razni materijali - kao što je vrtni otpad, novinski i uredski papir koji se nisu razgradili nekoliko desetljeća. Stoga, proizvođači moraju za biorazgradljive proizvode jasno naglasiti u kojem roku i pod kojim uvjetima će se proizvod razgraditi i kojom normom se to može provjeriti.

Tko je kriv za zavaravanje kupaca?

I što učiniti sa zabludama, dezinformacijama i pogrešnim razumijevanjem pa i ushitom bez osnova javnosti o svojstvima materijala i proizvoda koji nose oznaku "bioplastika" odnosno "biorazgradljivo"? Krivo je uvriježeno mišljenje da će takvi materijali i proizvodi jednostavno nestati iz okoliša - bilo da su na odlagalištu ili odbačeni kraj ceste ili u šumi ili u moru. Neki za te dezinformacije i nerazumijevanje krive medije i nestručne novinare, koji na poticaj tvrtki proizvođača bioplastičnih proizvoda, šire mit o bioplastici i njenoj biorazgradnji s ciljem poticanja veće potrošnje bioplastike.

Prof. dr. Igor Čatić, umirovljeni profesor Fakulteta strojarstva i brodogradnje u Zagrebu, u našim je medijima i u stranim stručnim, znanstvenim, ali i onim drugim medijima kritizirao novinare i urednike koji ne objavljuju stručno i znanstveno provjerene komentare, jer kako se čini, isti ti časopisi moraju objaviti pozitivne članke o bioplastici s ciljem promocije iste, a zbog reklama koje će časopis dobiti od proizvođača proizvoda od bioplastike.

Profesor Čatić je u časopisu Bioplastics, objavio članak "Bioplastics, yes but …" (Bioplastika, da ali …) i urednik časopisa se je složio da bioplastika treba biti pozitivno promovirana, ali ne na uštrb ostale plastike. Naime, u 2011. godini, proizvodnja fosilne plastike bila je 280 miliona tona, dok je proizvodnja bioplastike (i bioizvorne i biorazgradljive) bila skormnih 1,2 miliona tona odnosno manje od 0,5 %. Osim toga, profesor Čatić drži da se pojam bioplastika treba odvojiti od biorazgradljive plastike, a pogotovo od oksorazgradljive plastike.

Da je profesor Čatić u pravu, potvrđuje i objava za medije europske organizacije bioplastičara European Bioplastics koji su objavili materijal "No greenwashing with bioplastics". Profesor Čatić vjeruje da će proći još dosta vremena dok bioplastika zauzme značajnije mjesto u širokoj potrošnji.

Iako se svakodnevno u specijaliziranom tisku i na stručnim web portalima mogu naći objave proizvođača da su proizveli neku novu vrstu bioplastike odnosno plastike od nekog bioizvora (korov, alge, pa eto i od kora od banana). No, bez obzira što se deklarira kao bioizvorna plastika, profesor Čatić tvrdi da ista ne mora biti prirodna. Odnosno, prirodno je ono što je samoniklo u prirodi, a sve ostalo su uzgojine koje su uzgojene uz pomoć čovjeka, tehnologije i svekolike kemije - i ne može se deklarirati kao prirodno, pa tako ni plastika dobivena iz sirovina pridobivenih iz uzgojina nije prirodna.

Industrijski procesi, prirodna razgradnja

Plastika nastaje u industrijskim procesima i ne može se samorazgraditi u prirodnom okolišu. Da bi se plastika odnosno bioplastika ili biorazgradljiva plastika razgradila ista najprije treba biti prikupljena, odvežena u posebna postrojenja odnosno odlagališta, treba sadržavati aditive koji iniciraju i ubrzavaju razgradnju te u tim postrojenjima za razgradnju biti izložena pod određenim uvijetima (vlaga iznad 80% i temperatura iznad 65 °C) i to se onde ne može nazivati prirodnim procesom razgradnje, odnosno biorazgradnjom. Problem je što kupci vjeruju da ukoliko se u plastiku dodaju aditivi za razgradnju da će ista odbačena u okoliš magično nestati. A to nije tako. Pojam biorazgradnja je ovdje zloupotrebljen (greenwashing) pojam.

Na žalost, upravo zbog neznanja javnosti i krivog i nestručnog (a i zlonamjernog - ako tako možemo nazvati lažnu propagandu) prenošenja novinara i medija, u istoj toj javnosti bioplastika ima svoju težinu i pozitivnu percepciju. Bioplastika dobro zvuči i javnost je voli. Ali, ista ta javnost nema odgovora na jednostavno pitanje - u kakvom okolišu će se takva plastika razgraditi? Stoga, riječ biorazgradnja ne znači ništa!

Za nadati se da će barem djelomično u uvodu spomenuti "Zeleni vodič" američke agencije za zaštitu potrošača spriječiti greenwashing s pojmom biorazgradnja te zamijeniti to krivo oduševljenje javnosti sa stvarnim stručnim i znanstvenim činjenicama o plastici i njenoj razgradnji.



Izvori:
Plastics Today: Efforts to stop greenwashing moving slowly
European Bioplastics: No greenwashing with bioplastics


- 08:06 - Komentari (4) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 26.08.2013.

Čuvajte se greenwashinga


O greenwashingu je već pisano na ovom blogu:

- 18.11.2017. - Kako prepoznati greenwashing
- 22.08.2012. - Kampanja protiv vrećica ocijenjena kao greenwashing
- 05.10.2012. - Zeleno ispiranje mozga
- 25.01.2013. - Hrvatski greenwashing
- 22.08.2013. - Školski primjer greenwashinga


Ali valja neke stvari ponoviti:

Green-wash (green’wash’, -wôsh’) – glagol: radnja kojom se namjerno obmanjuje kupca, potrošača da su proizvod ili proizvodnja nekog proizvoda ili proizvodni proces određene tvrtke ekološki prihvatljivi ili će kupac koristeći proizvod ili uslugu postupati ekološki, u skladu sa zahtjevima okoliša odnosno da je proizvod "zelen", "zdrav pri upotrebi", "prijatelj okoliša", "energetski učinkovit" ili "održiv". U hravstkom jeziku nema prijevoda ove engleske složenice, pa se ona najčešće koristi u izvornom obliku, ali može se koristiti i "zeleno ispiranje" ili "zeleno umivanje".

Ali …

Postoji 7 grijeha greenwashinga koje marketinški stričnjaci vrlo često rabe u eko promociji svojih proizvoda i usluga. Evo ih:


















Stoga pogledajte kako to brojne kompanije rade i kako se zaštititi od greenwashinga:















Izvori:
The Sins of Greenwashing
Sustainable Plant
Greenwashing Report 2010.


- 00:26 - Komentari (4) - Isprintaj - #

nedjelja, 25.08.2013.

Naši plastičari - Vargon


Vargon d.o.o. je vodeći regionalni proizvođač plastičnih cijevi i spojeva za kućnu i uličnu primjenu. Nudi kvalitetna rješenja za razne instalacijske sustave. Uz vodovodne i kanalizacijske cijevi i spojeve, proizvodi i revizijska okna i slivnike koja izrađuju po mjeri naručitelja i po potrebi.

U dosadašnjem radu, surađivali su s raznim domaćim i inozemnim izvođačima i tvrtkama koje su prepoznale kvalitetu vargonovih proizvoda.



Tvornica i uprava tvrtke Vargon d.o.o. nalazi se u industrijskoj zoni Kukuljanovo, nedaleko od Rijeke. Distributivni centri nalaze se u Zagrebu i Osijeku.



Prodajni centar, s velikim izborom kupaonskog namještaja, sanitarija, galanterije, sistema grijanja te sitnih vodoinstalaterskih materijala, za maloprodajne i veleprodajne kupce nalazi se na Škurinjama, Rijeka. Vargon d.o.o. posluje i u Bosni i Hercegovini, a sjedište je u Brčkom.



Osnivanje
Vargon d.o.o. obiteljska je tvrtka osnovana 7. siječnja 1990. na temeljima kovinotokarskog obrta Stjepana Brašnića, a počeci joj datiraju od 20. ožujka 1973. godine. Mala radionička proizvodnja u početku je bila usmjerena na obradu metala kojim se bavila do 1992. godine. Od te godine Vargon d.o.o. započinje s novim programima, odnosno počinje se baviti proizvodnjom plastičnih cijevi za dovod i odvod vode.



Novi programi
Uvođenje novih programa zahtijeva proširenje proizvodnih kapaciteta tako da tvrtka 23. prosinca 1994. seli na novu lokaciju na Martinkovac gdje se proizvodnja odvija na površini od približno 6 000 m˛ otvorenog i 3 200 m˛ zatvorenog prostora.

Razvoj
Daljnji razvoj tvrtke Vargon d.o.o. i sve veća potražnja za proizvodima ponovo su doveli do problema premalog proizvodnog prostora i zato tvrtka 1. svibnja 2003. seli na današnju lokaciju u Industrijsku zonu Kukuljanovo iznad Rijeke. Današnjih 57 000 m˛ prostora, od toga 12 000 m˛ zatvorenog, služe za proizvodnju cijevi za kućnu kanalizaciju, kućni vodovod te ulični dovod i odvod vode.



Sadašnjost
U posljednjih nekoliko godina tvrtka Vargon d.o.o. iz godine u godinu ostvaruje sve bolje poslovne rezultate, što dokazuju i brojne nagrade koje je tvrtka dobila proteklih godina.



Proizvodnja
Osnovna djelatnost tvrtke Vargon d.o.o. je proizvodnja plastičnih cijevi za različite namjene te pripadajućih spojnih dijelova.



Proizvodni programi
Pod proizvodnim programom Vargokal može se vidjeti cjelokupnu paletu cijevi i spojeva za kućnu kanalizaciju. Cijevi i spojevi za kućni dovod vode okupljeni su pod proizvodnim programom Vargoterm. Vargoplen je linija proizvoda od polietilena namijenjenih za provođenje dovoda vode do objekta. Proizvodi i dvije vrste cijevi za zaštitu kabela (optičkih, strujnih i telekomunikacijskih): Vargokal protect i Vargoplen protect.

Najnovija linija proizvoda je Vargokor, a riječ je o liniji rebrastih cijevi većih promjera za uličnu kanalizaciju. Uz rebraste cijevi, u ponudi su i vlastita revizijska okna te drenažne cijevi.

Prijatelj prirode
Vargon d.o.o. kao proizvođač iznimno brine o okolišu. Stalo im je da zbrinjavaju otpad, ne onečišćuju prirodu nepotrebnim osvjetljenjem, ne izbacuju ispušne plinove koji bi mogli štetiti ne samo prirodi, već svima ljudima u okolini. Svoj trud potvrdili su i standardom kvalitete ISO 14001.











Katalog proizvoda
Web stranica



Izvori podataka: Vargon d.o.o. - Kukuljanovo


- 08:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 24.08.2013.

Zabrana polietilenske ambalaže


NOVOSTI IZ SVIJETA PLASTIKE Br. 40



Savezna država Indije - Himachal Pradesh, na preporuku svog vrhovnog suda, od srpnja 2013. uvela je zabranu polietilenske ambalaže za pakiranje ne-osnovnih živežnih namirnica kao što su grickalice, keksi, krekeri, slatkiši, čokolada - koji spadaju u tzv. junk-food. Osnovni proizvodi kao što su mlijeko i ulje za kuhanje su izuzeti od ove zabrane.

Zabrana će značajno utjecati na povećanje korištenja biorazgradljive i kompostabilne ambalaže koja će praktički ovime jedino biti dozvoljena. U planu je da se bezalkoholna pića prodaju ili u staklenoj ambalaži ili u biorazgradljivoj, ali ne u klasičnoj PET, ne-razgradljivoj ambalaži.


Komentar autora bloga:
Eto do čega dovodi neznanje, parcijalni interesi da ne kažem korupcija i nesposobnost uspostave bilo kakvog održivog sustava gospodarenja otpadom. Sve u svemu ova zabrana dovesti će do još većeg zagađenja okoliša, veće potrošnje energije i općenito većih troškova života. Indija je čudna zemlja.



Izvori:
Biopolimers 2013
Animated Flags


- 00:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 23.08.2013.

Plastika u službi čistoće plaža

Evo još jedne originalne ideje koja dolazi s otoka Krka, odnosno, od agencije za medijsku promociju Promix iz Belišća. Radi se o projektu "Eko-bin i zaštita plaža od onečišćenja sitnim otpadom", a osnovna mu je svrha sačuvati prekrasne hrvatske plaže od sitnih onečišćenja (ona krupnija se lakše pokupe).

U tu svrhu osmišljena "Eko bin" posuda. Eko-bin je mala i funkcionalno oblikovana posuda za privremeno odlaganje sitnog otpada. Lagan je i lako prenosiv, prilagođen upotrebi na svim tipovima plaža, a izrađen je od reciklirajuće, ekološki prihvatljive i negorive plastike - polipropilena (PP). Ima poklopac koji ne dozvoljava slučajno rasipanje sadržaja i jednostavno se koristi.



Pogodan je za nošenje u torbi ili ruci i može biti koristan ne samo na plaži već i u svakoj drugoj prilici: u nacionalnim parkovima i parkovima prirode, na nogometnim stadionima, ostalim sportskim igralištima, dvoranama, koncertima na otvorenom, na izletima, u šetnji, u autu, itd. Eko-bin nije namijenjen jednokratnoj upotrebi. Svaki korisnik plaže ima mogućnost da na što više mjesta u gradu ili mjestu u kojem boravi dobije eko-bin kao poklon kojeg će koristiti svaki dan i u svakoj prilici, na plaži ili izvan nje. Ako još uz eko-bin dobiju i pisanu informaciju o načinu korištenja, velika je šansa da će sitni otpad iz eko-bina završiti tamo gdje mu je i mjesto – u prvom košu za otpad. Ako koša nema u blizini, eko-bin se može isprazniti u stanu, hotelskoj sobi ili apartmanu. U slučaju da mu je unutrašnjost uprljana, lako se može oprati i pripremiti za sutrašnje ponovno korištenje.

Do sada se Eko bin "raširio" po plažama otoka Krka, prošle godine je predstavljen, a ove godine ga se može naći na gotovo svim recepcijama hotela i u turističkim zajednicama otoka Krka, podijeljeno ga je 20 000 komada i kažu da je dobro prihvaćen od turista. Zabilježena je i primjena i na otoku Visu ove godine. Nije uopće iznenađujuće da se Krk zove Zlatni otok. Između ostalog zahvaljujući i plastičnim posudicama Eko bin koje su na ovom otoku najprije prihvaćene i primijenjene.





Evo kako naša najstarija marina na Jadranu "Marina Punat" na svojim web stranicama promovira Eko-bin i očuvanje čistoće plaža pomoću ovih plastičnih posudica.




Izvor:
Promix
Marina Punat


- 00:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 22.08.2013.

Školski primjer greenwashinga


NOVOSTI IZ SVIJETA PLASTIKE Br. 39




Nakon široke kampanje poticanja stavljanja eko oznaka te upozoravanja na tzv. ekološke opasnosti, potrošači se sve više okreću ekološkim proizvodima i za to su spremni više platiti.




Najnoviji primjer nam dolazi iz Poljske. Nakon provedene kampanje, napravljeno je ispitivanje javnog mnijenja te je utvrđeno da 90 % Poljaka vodi računa o okolišu, a njih 62 % izjavljuje da umjesto vrećica koriste platnene torbe.

Ono što je iznenađujuće, potrošači uopće nemaju problema s time što te vrećice i torbe moraju plaćati.

Također je utvrđeno da 52 % Poljaka preferira papirnate vrećice u odnosu na plastične vrećice i uopće im za pojedinu nije teško platiti 50 € centi (oko 3,7 kn). Također, prema istom istraživanju, čak 82 % Poljaka spremno je platiti više za vrećice koje nose eko logo Prijatelj okoliša (pol. Przyjazny dla środowiska), a čak 62 % njih vjeruje kompanijama koje izjavljuju da se brinu o okolišu. Ipak, samo njih 20 % vodi računa o eko oznaci na proizvodu prije no što odluči taj proizvod kupiti.



Komentar autora bloga:
Evo tipičnog greenwashinga! Najprije se papirnate i platnene vrećice proglase ekološki prihvatljivijima, a zatim se pokrene cijela kampanja s lažnim označavanjem i naravno, rezultat uopće nije začuđujući. Osim što se ekološki najprihvatljiviji proizvod (plastična vrećica) prešućuje, prešućuju se i sve ekološke i energijske mane druga dva proizvoda (papirnate vrećice i platnene torbe). Na žalost, Poljaci će to ubrzo shvatiti - ekonomski (u svojim novčanicima), ekološki (na odlagalištima), higijenski (sa svojim prljavim platnenim torbama).



Izvori:
CEE Packaging
Animated Flags



- 00:03 - Komentari (3) - Isprintaj - #

srijeda, 21.08.2013.

Odbijen zahtjev za uvođenje naknade na vrećice



Britansko udruženje za ambalažu i plastične filmove (Packaging and Film Association (Pafa) odbacilo je zahtjev industrije za upravljanje otpadom upućen vladi, da se uvede naknada na plastične vrećice u Engleskoj.




Mark Hall, komercijalni direktor kompanije za odlaganje otpada BusinessWaste zatražio je od vlade Engleske da se uvede naknada od 5 Ł centi (oko 44 lipe) na jednokratne plastične vrećice, slijedeći slične zahtjeve u Welsu i Sjevernoj Irskoj obrazlažući to činjenicom da će tada potrošači višekratno koristiti vrećice te će ih u konačnici manje završiti na otpadu. Više o tome na sljedećem LINKU.

Barry Turner, izvršni direktor britanskog udruženja PAFA reagirao je na to i izjavio da bi uvođenje naknade na plastične vrećice imalo suprotan efekt. Naime, poznato je da potrošači uvelike višekratno koriste jednokratne plastične vrećice, ali i te se vrećice recikliraju te se time ostvaruje značajna dobit.

Službeno priopćenje PAFA-e možete pročitati na sljedećem LINKU.

Problem otpada treba biti rješavan drugim mjerama i upravljan kvalitetnom strategijom, a ne da se rješava napadom na jedan proizvod kojeg je na odlagalištima manje od 1 %.

Također, istraživanje provedeno u Welsu (rezultati prikazani u flyeru na sljedećem LINKU) pokazalo je da se platnene vrećice kao i višekratne plastične vrećice (npr. one od tkanog polipropilena - tzv. zelene vrećice) ne koriste onoliko puta koliko bi trebalo da bi se njihov eko utjecaj smanjio na razinu jednokratne plastične vrećice. Prema podacima Agencije za zaštitu okoliša Velike Britanije takve se vrećice moraju koristiti najmanje 200 puta da bi dostigle ekološku prihvatljivost jednokratne plastične vrećice.

O istraživanju Agencije za zaštitu okoliša Velike Britanije (Environment Agency) već je pisano na ovom blogu u postu Analiza životnog ciklusa potrošačkih vrećica.

Predsjedavajući Udruženja proizvođača plastičnih vrećica (Carrier Bag Consortium) Michael Flynn također je reagirao na zahtjev Halla komentirajući da je razočaravajuće da se kompanije koje se bave otpadom ne usmjeravaju podizanju razine recikliranja i time zadovolji sve veća potražnja industrije za reciklatom.



Izvori:
Plastic & Rubber Weekly
Animated Flags


- 00:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 20.08.2013.

Zašto ne učiti od uspješnih?

Današnji Novi list objavio je članak iz najbogatije općine riječkog prstena - Viškova: "Stiže 2.900 kontejnera: Na Viškovu počinje primjena odvojenog prikupljanja otpada"


Foto Roni BRMALJ

Rekli bi napokon, ipak se kreće.

Ali …

… postavlja se pitanje zašto se kupuje 2900 skupljih kontejnera koji neće u potpunosti poslužiti osnovnoj svrsi - odvojenom prikupljanju korisnog otpada. Npr. predviđen je jedan kontejner za plastiku, staklo i metal, a to automatski znači ponovno odvajanje na nekom prikupljalištu - i to posebno PET boca (ukoliko ih bude, a ima ih), pa ostale plastike, pa stakla, pa metala. Nepotrebni dodatni trošak.

Postoje puno jeftiniji manji plastični kontejneri i kante (koje bi mogli proizvoditi hrvatski plastičari). Ali, najčešće hrvatski plastičari ne mogu proći na natječajima za javnu nabavu jer se traži sada i odmah, jer se natječaj sastavi tako da ga niti jedan plastičar ne može ispuniti (npr. 5000 kanti u roku od 8 dana plus 10 iPhone-a i 1 fotokopirni stroj - karikiram da bih ukazao na apsurdnost), a onda uvoznici caruju. O korupciji ne želim.


Foto: Vedran KARUZA

Na gornje dvije slike: Plastične kante i kontejneri koje možemo susresti skoro uz svaku kuću na otoku Krku i u Čakovcu


S druge strane otvoreno je pitanje dostupnosti kontejnera. Premalo ih je i zahtijevaju poseban prostor (barem dva parkirna mjesta kojih uvijek nedostaje). Veći gradovi u Hrvatskoj imali su takve i slične kontejnere, ali su rezultati izostali.

Prema izgledu s najgornje slike, mogli bi se jednostavno izraditi u našim proizvodnim (bravarskim) pogonima i nadam se da će biti tako. To im je prednost. Barem to.

Ali, pitam se zašto se ne primjene pozitivna iskustva otoka Krka i grada Čakovca. Komunalno poduzeće Ponikve s Krka koje pokriva cijeli otok, ima najbolje rezultate u Hrvatskoj, a isti se mogu mjeriti i s uspješnijim zemljama u Europi. A to je već u 2012. godini oko 40 % primarno prikupljenog odvojenog (korisnog) otpada s kojim se kasnije postupa sukladno mogućnostima - prodaja prerađivačima, za recikliranje ili za energijsku oporabu.






Na žalost, ovakvi prikazi komunalnog poduzeća Čakom iz Čakovca nisu mi dostupni.


Kada se spominje energijska oporaba, eto sada imamo odličnu priliku u Osijeku - firma Drava Internacional ugradila je novo postrojenje za depolimerizaciju plastičnog otpada od kojeg proizvodi gorivo (o čemu je već pisano na ovom blogu - LINK, a s kojim pokreće motor-generatore s kojima proizvodi električnu energiju koju dijelom troši u svojim pogonima (proizvodnja i recikliranje PET ambalaže te prerada plastike, izrada plastičnih folija), a dijelom prodaje HEP-u.

Stoga je za nadati se da će sva plastika koja iz objektivnih razloga ne završi u procesu recikliranja, završiti u procesu energijske oporabe. Preduvjete i za recikliranje i za oporabu imamo.

Samo treba odvojeno prikupiti.



Izvori:
Novi list
Ponikve Krk


- 19:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 19.08.2013.

NEWSLETTER 1

Poštovane kolegice, cijenjeni kolege, dragi suradnici, prijatelji i poznanici

Obično kada netko započne pisati neku knjigu, seminarski rad, stručni članak ili samo obični novinski članak nikada ne obrazlaže zašto je to započeo pisati ili objavljivati. Jednostavno, napiše, objavi i dade javnosti na uvid, pa što bude. Naravno, nadajući se da će taj uradak biti pozitivno prihvaćen. Ja ću ipak biti izuzetak, što se toga tiče i najprije ću obrazložiti zašto Vam ovo pišem i što planiram ubuduće pisati - koliko me volja, upornost i zdravlje posluži. Naravno, nadajući se da će ovaj i budući uratci biti pozitivno prihvaćeni, komentirani, praćeni i da će u konačnici u drugačijem, mislim točnijem i pozitivnijem, ali svakako istinitijem svjetlu prikazati područje kojim bavim na blogu PLASTIČNO JE FANTASTIČNO.

Naime, bavim se plastikom već godinama, možda bi bolje bilo reći - živim od plastike godinama. Ali, isto tako je istina da s plastikom živim već godinama, također. I naravno nije mi svejedno što je to plastika, kakav je to materijal, je li opasan, je li Bogom dan, ili je to vražje djelo, je li ili nije što ti ja znam što sve ne. I ne samo zbog toga, već i zbog profesionalne znatiželje već dugi niz godina pratim razvoj plastike, tehnologije proizvodnje i prerade plastike, korištenje plastike, njen utjecaj na naše živote i okoliš te na kraju i zbrinjavanje plastike. Kroz svo to vrijeme susreo sam se s tisućama različitih podataka, stotinama, tisućama što domaćih, što stranih članaka, sa stotinama raznih studija i bezbroj komentara, mnogo fotografija. Mislim da imam uvida u to područje, mada bi vrlo pretenciozno i umišljeno bilo reći da poznajem to područje. Ne, toliki pak stručnjak nisam.

U cijelom tom području, najviše sam se bavio plastičnim vrećicama i tu sam se susreo sa svim i svačim. Od onih osnovnih informacija koje su mi poslužile u mom bavljenju tim pod-područjem, pa do vrhunskih svjetski priznatih studija iz kojih sam jako puno naučio i obogatio svoj odnos prema plastici i plastičnim vrećicama, ali, na žalost susreo sam se i još više s raznim naklapanjima, pseudoznanstvenim zaključcima, pa čak i nazovi stručnim studijama koje su paušalno, bez bilo kakve provjere ili dokaza, istrgnuto iz konteksta, senzacionalistički i nadasve zlonamjerno, pa čak i lažno pisali o plastici i plastičnim vrećicama.

Sve to me je ponukalo na pisanje bloga Plastično je fantastično. Blog sam započeo pisati još u studenom 2011. i do sada isti ima već solidnu (za blogove) čitanost - oko 67200 posjeta. Objavljeno je više od 400 postova - članaka koji obrađuju tematiku plastike, a možda sam se najviše bavio plastičnim vrećicama. Cilj svih tih postova - članaka bio je prikaz plastike, a posebno plastičnih vrećica, što su, kakve su, od čega su, što nam znače i što nam čine u našim životima, koja i kakva je korist od njih, koja i kakva je šteta. Ali, uvijek sam se vodio idejom da za svaku svoju objavljenu činjenicu pružim vjerodostojni i provjereni stručni i znanstveni dokaz. Tako je i nastao blog - kao pozitivan, znanstveno dokazan i istinit prikazi plastike i plastičnih vrećica. Blog, odnosno autor bloga je ostvario suradnju s uglednim i priznatim stručnjacima i znanstvenicima iz Hrvatske, regije i svijeta, ima suradnju s web portalima i hrvatskim novinama i drugim medijima (Hrvatski fokus, ZG Magazin, Biologija.com, Majstor, radio Totalni FM, Dnevnik.hr, Alfa portal, T-portal, Monitor, crckarije.com). Posebno ističem suradnju s jedinim hrvatskim stručnim časopisom za plastiku i gumu Polimeri). Objavljivani su i komentari s bloga u Washington Postu, Wall Street Jorunalu, New York Timesu, Los Angeles Timesu, Dallas Morning Newsu te Chicago Tribuneu i Toronto Staru kao i na mreži Linkedin i Forum.hr, a web portal talijanske plastičarske i gumarske industrije Macplas Online objavio je vijest s bloga.

Brojni su postovi izazvali razne komentare i to mi je drago. Znam da su Zeleni znali i prepoznali moja nastojanja, a da su me "zeleni" napadali i optuživali. Važno je da ima komentara, oni daju priliku za odgovore, diskusiju, razjašnjavanja i dodatnu argumentaciju. Također, tu su i komentari struke. Neka i jednih i drugih, neka bude komentara, biti će i odgovora, a ne bojim se niti što novo naučiti, makar se to kosilo s mojim dosadašnjim stavovima i saznanjima. Svaki komentar biti će meni i čitateljstvu korisni u svakom slučaju.

Ponoviti ću - kako bih izbjegao pridjeve "paušalno", "senzacionalistički", "zlonamjreno" ili "lažno", za svaki svoj post dao sam vjerodostojan dokaz, povezao sam postove i članke s izvorima podatka putem poveznica (klikom na poveznicu otvara se izvorna stranica odakle potječe neki podatak) i time je omogućeno čitateljstvu da samo brzo i jednostavno provjeri podatke i predočene činjenice.

Dakle, PLASTIČNO JE FANTASTIČNO blog koji želi prikazati svijet plastike, a posebno svijet plastičnih vrećica u svjetlu kakvog stvarno zaslužuje taj materijal i taj proizvod. Zasigurno je prikaz toga na blogu pozitivniji od današnje percepcije.

S ciljem daljnje promocije bloga i tekstova koji se na njemu objavljuju, uvodim ovaj NEWSLETTER putem kojeg planiram jednom mjesečno (ili rjeđe - ne želim zamarati) obavještavati čitateljstvo o novostima na blogu. Znam, sve nas nose svakodnevni zadaci i obaveze, problemi i nedostatak vremena, pa sam po uzoru na neke druge web portale odlučio olakšati Vama kao čitateljima - da ne morate svako toliko čitati što Vas ne zanima, trošiti svoje dragocjeno vrijeme, pristup objavljenim temama, a na Vama je izbor što ćete pročitati.

Dakle, ovo je bio malo poduži uvod, a sada i evo prvog NEWSLETTER-a kojim Vam želim ukazati na novosti na blogu PLASTIČNO JE FANTASTIČNO:


NEWSLETTER 1


U posljednje vrijeme blog se bavio ZABRANAMA I NAKNADAMA PLASTIČNIH VREĆICA u svijetu. Tema je detaljno obrađena. Dan je prikaz aktualnog stanja, ali prikazani su i obrazloženi stvarni uzroci i razlozi zašto se uvode naknade i zabrane plastičnih vrećica u svijetu. Uvedene zabrane i naknade, sada je već dokazano, uzrokovane su koje kakvim interesima, a ti interesi nisu nimalo ekološki (kakvima se najčešće opisuju), nisu ni ekonomski, energijski, higijenski, itd. Pokazalo se da takve uredbe, u pravilu, donose znatno više štete nego koristi, a što je najveći problem, usmjeravaju pažnju javnosti s mnogo većih i ekoloških i ekonomskih i energijskih i higijenskih problema koje bi trebalo rješavati. Više možete pogledati u sljedećim postovima (klikom na naslov otvoriti će post):


- 30.07. - Zabrane plastičnih vrećica
- 31.07. - Općenito i uvodno o zabranama plastičnih vrećica
- 01.08. - Zabrane plastičnih vrećica u Europi
- 02.08. - Zabrane plastičnih vrećica u Sjevernoj Americi
- 03.08. - Zabrane plastičnih vrećica u Srednjoj i Južnoj Americi
- 04.08. - Zabrane plastičnih vrećica u Africi
- 05.08. - Zabrane plastičnih vrećica u Aziji
- 06.08. - Zabrane plastičnih vrećica u Australiji, Oceaniji i na Novom Zelandu
- 07.08. - Zabrane plastičnih vrećica u regiji i Hrvatskoj
- 08.08. - Tabelarni pregled statusa zabrana plastičnih vrećica u svijetu
- 09.08. - Zaključno o zabranama plastičnih vrećica

I na kraju, 10.08. objavljena su dva posta: Zabrane plastičnih vrećica - aktualno stanje u svijetu 1 i Zabrane plastičnih vrećica - aktualno stanje u svijetu 2 - koji daju aktualni pregled stanja zabrana i uvedenih naknada u svijetu. Ova posljednja dva pregleda biti će kontinuirano ažurirani i posebno su izdvojeni u box s lijeve strane te će se uvijek preko njihovih poveznica moći doći do aktualnih statusa širom svijeta.

Pogledajte, vjerujem da će čitateljima mnoge nedoumice o zabranama i naknadama sada biti jasnije.

I na kraju - s lijeve strane naslovne stranice bloga PLASTIČNO JE FANTASTIČNO dana je anketa "Što bi trebalo učiniti s plastičnim vrećicama" koja je obrazložena u postu: Zašto anketa?, pa Vas pozivam da odaberete jedan od ponuđenih odgovora. Također, na istoj toj lijevoj strani dane su poveznice na preglede sadržaja te na pojedine grupe članaka o određenoj temi - radi bržeg i jednostavnijeg snalaženja čitatelja.

S nadom da će Vas tema zanimati te da ćete naći nove i korisne informacije o plastici, a veselila bi me i suradnja, srdačno Vas pozdravljam do idućeg broja NEWSLETTER-a PLASTIČNO JE FANTASTIČNO.

Romeo Deša
urednik bloga Plastično je fantastično



- 10:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 18.08.2013.

GREENWASHING












Tekstovi o greenwashingu:

2011.
1. 18.11.2011. ¤ - Zeleno, stvarno zeleno
2. 18.11.2011. ¤ - Jesmo li „zeleno“ naivni?
3. 18.11.2011. ¤ - Je li i u svijetu zeleno uvijek zeleno?
4. 18.11.2011. ¤ - Kako prepoznati greenwashing

2012.
5. 22.08.2012. ¤ - Kampanja protiv vrećica ocijenjena kao greenwashing
6. 05.10.2012. ¤ - Zeleno ispiranje mozga

2013.
7. 25.01.2013. ¤ - Hrvatski greenwashing
8. 22.08.2013. ¤ - Školski primjer greenwashinga
9. 26.08.2013. ¤ - Čuvajte se greenwashinga
10. 27.08.2013. ¤ - Bioplastika i greenwashing
11. 08.09.2013. ¤ - Oksoplastika - hvala ne!
12. 09.09.2013. ¤ - Kažnjeni zbog greenwashinga

2014.
13. 04.01.2014. ¤ - Veliko priznanje


Ažurirano 16.05.2015.


- 12:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 17.08.2013.

ČINJENICAMA PROTIV MITOVA

2012.

1. 08.03.2012. ¤ - 7 opasnih laži o plastici
2. 05.04.2012. ¤ - Želite li 5665 ili 9490 šlepera više na hrvatskim cestama?
3. 17.04.2012. ¤ - 21 razlog zašto ne treba naplaćivati plastične vrećice
4. 03.06.2012. ¤ - Dvanaest mitova o plastičnim vrećicama
5. 07.08.2012. ¤ - Ubijaju li plastične vrećice 100.000 morskih sisavaca i milion morskih ptica godišnje?
6. 10.10.2012. ¤ - Zašto plastika?
7. 20.10.2012. ¤ - Croatian contribution to the American discussion: "Should Cities Ban Plastic Bags?"
8. 30.12.2012. ¤ - Mitovi su tu, ali treba ih rušiti

2013.

9. 23.03.2013. ¤ - Platnene vrećice treba prati
10. 04.04.2013. ¤ - Činjenice su činjenice
11. 17.04.2013. ¤ - Kampanja protiv zabrana plastičnih vrećica
12. 09.07.2013. ¤ - Znatno manje energije i još manje vode
13. 28.08.2013. ¤ - Zanemariv udio plastičnih vrećica u otpadu
14. 05.10.2013. ¤ - 1 naprema 7
15. 07.10.2013. ¤ - Istina o plastičnim vrećicama
16. 11.10.2013. ¤ - 90 % kupaca bira plastične vrećice
17. 07.11.2013. ¤ - Zašto ne treba oporezivati ili zabranjivati plastične vrećice?
18. 28.11.2013. ¤ - Ponovno korištenje i recikliranje
19. 27.12.2013. ¤ - Od čega ugiba stotine tisuća morskih životinja?

2014.

20. 21.02.2014. ¤ - Zabrane štete poslovanju
21. 26.03.2014. ¤ - Život bez plastike?
22. 19.04.2014. ¤ - Što se krije u pozadini
23. 22.04.2014. ¤ - Što su hrvatski proizvođači tražili od svojih europarlamentaraca?
24. 02.06.2014. ¤ - Od budala zaštite nema
25. 03.06.2014. ¤ - Jesu li plastične vrećice najveća pokora čovječanstva?
26. 04.06.2014. ¤ - Tko to (opet) truje javnost?
27. 05.06.2014. ¤ - Borba se nastavlja
28. 23.06.2014. ¤ - Plastične vrećice jesu hrvatski interes
29. 25.06.2014. ¤ - Koliko su zelene zabrane?
30. 25.08.2014. ¤ - Zašto plastika?
31. 21.09.2014. ¤ - O sirovinama i zbrinjavanju
32. 07.11.2014. ¤ - Moj obračun s njima
33. 14.11.2014. ¤ - U korist vlastite štete - ekološki trojan

2015.

34. 29.01.2015. ¤ - Činjenicama protiv mitova: Papirnate vs. plastične vrećice
35. 10.03.2015. ¤ - Gimnazijalcima o plastici
36. 06.04.2015. ¤ - Biorazgradiva plastika se ne razgrađuje brže od obične
37. 07.04.2015. ¤ - Je li moguć život bez plastike? (1) - Jedan običan dan
38. 08.04.2015. ¤ - Je li moguć život bez plastike? (2) - Negativni imidž plastike
39. 09.04.2015. ¤ - Je li moguć život bez plastike? (3) - Koliko je plastike u kućnom otpadu?
40. 10.04.2015. ¤ - Je li moguć život bez plastike? (4) - Sakupljanje plastičnog otpada u Europi
41. 11.04.2015. ¤ - Je li moguć život bez plastike? (5) - Ne, život bez plastike nije moguć!
42. 04.05.2015. ¤ - Bez panike i straha, plastika je sigurna
43. 05.05.2015. ¤ - Bez brige, i jednokratne pelene su sigurne
44. 07.05.2015. ¤ - S ftalatima oprezno
45. 10.05.2015. ¤ - Još malo o ftalatima


Ažurirano 16.05.2015.

- 14:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 15.08.2013.

Plastična arhitektura




Eco-Tec’s Casa de la Fe, Honduras


Prva afrička kuća od plastičnih boca, Nigerija


Bottle School - San Pablo, Laguna, Philippines


Građevine od plastičnih boca


Danone Bottle Wall, Tokyo


EcoARK Exhibition Hall, Taiwan


Eco-Tec’s Ecoparque El Zamorano, Honduras


Skupljanjem boca do nove škole


La Casa de Botellas (Kuća od boca), Argentina


Zid od plastičnih boca u Marimoro restoranu, New York


Dvorac od plastičnog otpada, Roterdam


Kuća od plastičnih boca Tomislava Radovanovića, Srbija



- 16:36 - Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 13.08.2013.

SADRŽAJ 5

Od 2. srpnja 2013. do 31. listopada 2013.

2013.

Srpanj 2013.
391. 02.07.2013. ¤ - Kako to pametno rade u Belgiji
392. 04.07.2013. ¤ - Plastične vijesti 35 - Gipsane udlage su prošlost
393. 07.07.2013. ¤ - Zabrane jednih uzrokuju povećanje prodaje drugih vrsta plastičnih vrećica
394. 09.07.2013. ¤ - Znatno manje energije i još manje vode
395. 12.07.2013. ¤ - Plastične vijesti 36 - Kad se ljude pita …
396. 13.07.2013. ¤ - Pomognimo vijećnicima Dallasa
397. 14.07.2013. ¤ - Traže se što laganija osobna vozila
398. 14.07.2013. ¤ - Plastične vijesti 37 - Britanci planiraju do 2017. udvostručiti recikliranje plastike
399. 16.07.2013. ¤ - IZJAVA DANA - Naknada na vrećice je orkestrirana pljačka
400. 17.07.2013. ¤ - EU revidira ciljeve za recikliranje
401. 19.07.2013. ¤ - Plastične vijesti 38 - Bicikl za recikliranje
402. 20.07.2013. ¤ - Novi broj časopisa Polimeri
403. 25.07.2013. ¤ - O bisfenolu A (BPA) - pregled objavljenih članaka
404. 28.07.2013. ¤ - BPA never ending story
405. 29.07.2013. ¤ - Svi pričaju o novom jeftinijem iPhoneu - od plastike
406. 30.07.2013. ¤ - Zabrane plastičnih vrećica
407. 30.07.2013. ¤ - Općenito i uvodno o zabranama plastičnih vrećica

Kolovoz 2013.
408. 01.08.2013. ¤ - Zabrane plastičnih vrećica u Europi
409. 02.08.2013. ¤ - Zabrane plastičnih vrećica u Sjevernoj Americi
410. 03.08.2013. ¤ - Zabrane plastičnih vrećica u Srednjoj i Južnoj Americi
411. 04.08.2013. ¤ - Zabrane plastičnih vrećica u Africi
412. 05.08.2013. ¤ - Zabrane plastičnih vrećica u Aziji
413. 06.08.2013. ¤ - Zabrane plastičnih vrećica u Australiji, Oceaniji i na Novom Zelandu
414. 07.08.2013. ¤ - Zabrane plastičnih vrećica u regiji i Hrvatskoj
415. 08.08.2013. ¤ - Tabelarni pregled statusa zabrana plastičnih vrećica u svijetu
416. 09.08.2013. ¤ - Zaključno o zabranama plastičnih vrećica
417. 10.08.2013. ¤ - Zabrane plastičnih vrećica - aktualno stanje u svijetu 1
418. 10.08.2013. ¤ - Zabrane plastičnih vrećica - aktualno stanje u svijetu 2
419. 15.08.2013. ¤ - Plastična arhitektura
420. 19.08.2013. ¤ - Newsletter 1
421. 20.08.2013. ¤ - Zašto ne učiti od uspješnih?
422. 21.08.2013. ¤ - Odbijen zahtjev za uvođenje naknade na vrećice
423. 22.08.2013. ¤ - Plastične vijesti 39 - Školski primjer greenwashinga
424. 23.08.2013. ¤ - Plastika u službi čistoće plaža
425. 24.08.2013. ¤ - Plastične vijesti 40 - Zabrana polietilenske ambalaže
426. 25.08.2013. ¤ - Naši plastičari - Vargon
427. 26.08.2013. ¤ - Čuvajte se greenwashinga
428. 27.08.2013. ¤ - Bioplastika i greenwashing
429. 28.08.2013. ¤ - Plastične vijesti 41 - Poznati proizvođač čelika ulaže u razvoj bioplastike
430. 28.08.2013. ¤ - Plastične vijesti 42 - Zabrane ambalaže od pjenećeg polistirena
431. 28.08.2013. ¤ - Činjenicama protiv mitova 9 - Zanemariv udio plastičnih vrećica u otpadu
432. 29.08.2013. ¤ - Plastične vijesti 43 - Indija je velika i čudna zemlja
433. 30.08.2013. ¤ - Liniću, imaš posla u Koprivnici
434. 30.08.2013. ¤ - Kako licemjerno, zar ne?
435. 31.08.2013. ¤ - Hoće li bioplastika riješiti problem plastičnog otpada u morima?

Rujan 2013.
436. 01.09.2013. ¤ - Plastične vijesti 44 - Porast potrošnje plastičnih vrećica u Velikoj Britaniji
437. 02.09.2013. ¤ - Newsletter 2
438. 03.09.2013. ¤ - Naši plastičari - Scott Bader
439. 04.09.2013. ¤ - Majstor opet majstorski
440. 05.09.2013. ¤ - Kobrin efekt i u svijetu plastike
441. 06.09.2013. ¤ - Plastične vijesti 46 - Plastika iz jestivog ulja
442. 07.09.2013. ¤ - Ideja za kreativnu radionicu
443. 08.09.2013. ¤ - Oksoplastika - hvala ne!
444. 09.09.2013. ¤ - Kažnjeni zbog greenwashinga
445. 10.09.2013. ¤ - Plastične vijesti 46 - Europa reciklirala 60 milijardi PET plastenki u 2012.
446. 11.09.2013. ¤ - Naši plastičari - Bomark Pak
447. 12.09.2013. ¤ - Plastične vijesti 47 - Nova serija BMW električnih automobila s recikliranom plastikom
448. 15.09.2013. ¤ - Jeftina i praktična Honda
449. 15.09.2013. ¤ - Plastične vijesti 48 - Nove Heinekenove (plastične) ideje
450. 18.09.2013. ¤ - Kako potaknuti prikupljanje za recikliranje?
451. 20.09.2013. ¤ - Pregled sadržaja OKSOPLASTIKA
452. 22.09.2013. ¤ - Skupe uštede
453. 25.09.2013. ¤ - Plastične vijesti 49 - Naknada na vrećice u Sjevernoj Irskoj postiže više od očekivanog
454. 26.09.2013. ¤ - Sve za profit
455. 27.09.2013. ¤ - Oksoplastičari protiv plastičara
456. 28.09.2013. ¤ - Plastičari protiv oxoplastičara
457. 29.09.2013. ¤ - Plastični humor - ... reci ti to dupinima
458. 30.09.2013. ¤ - Oksoplastičari u obrani oksoplastike

Listopad 2013.
459. 01.10.2013. ¤ - NEWSLETTER 3
460. 02.10.2013. ¤ - Potez dana - gradonačelnikov veto na novi namet
461. 03.10.2013. ¤ - Najmanji pas najglasnije laje
462. 04.10.2013. ¤ - Naši plastičari - EcoCortec
463. 05.10.2013. ¤ - Činjenicama protiv mitova 10 - 1 naprema 7
464. 06.10.2013. ¤ - Plastičari protiv bioplastičara
465. 07.10.2013. ¤ - Činjenicama protiv mitova 11 - Istina o plastičnim vrećicama
466. 08.10.2013. ¤ - Amerikanci vraćaju proizvodnju iz Kine
467. 09.10.2013. ¤ - Plastične vijesti 50 - Poučavanje djece o plastici
468. 10.10.2013. ¤ - Naši plastičari - Brković d.o.o.
469. 11.10.2013. ¤ - Činjenicama protiv mitova 12 - 90 % kupaca bira plastične vrećice
470. 12.10.2013. ¤ - BPA ometa razvoj fetusa, navodno
471. 13.10.2013. ¤ - Plastični foto natječaj koji to nije
472. 14.10.2013. ¤ - Misao dana: Nenad Maljković
473. 15.10.2013. ¤ - NEWSLETTER 4
474. 16.10.2013. ¤ - Fotogalerija Plastik - Tomislav Veić
475. 17.10.2013. ¤ - GALERIJA PLASTIK
476. 18.10.2013. ¤ - Izloženost bisfenolu A može povećati rizik od pobačaja
477. 19.10.2013. ¤ - Fotogalerija Plastik - Mirta Grandić
478. 20.10.2013. ¤ - Plastične vijesti 51 - Novi način pretvaranja plastičnih vrećica u supermaterijal
479. 21.10.2013. ¤ - Fotogalerija Plastik - Nikola Smernić - Plastika među kapima
480. 22.10.2013. ¤ - Samo za njegovu visost glas
481. 23.10.2013. ¤ - Fotogalerija Plastik - Blogerica Zvonka
482. 24.10.2013. ¤ - Plastične vijesti 52 - Novo otkriće na Titanu: Sastojak od kojega se radi plastika
483. 25.10.2013. ¤ - Fotogalerija Plastik - GP Zagrebancije 1
484. 26.10.2013. ¤ - Umjesto da otvara, EU radna mjesta zatvara
485. 27.10.2013. ¤ - Fotogalerija Plastik - Izabela Petković 1
486. 28.10.2013. ¤ - Plastični glazbeni izričaj
487. 29.10.2013. ¤ - Može i bez zabrana, nameta i gašenja radnih mjesta
488. 30.10.2013. ¤ - Fotogalerija Plastik - blogerica Čiovka 1 - Plastične igre u pijesku
489. 31.10.2013. ¤ - Plastične vijesti 53 - Uvođenje zabrane i sudski potvrđeno


- 17:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 10.08.2013.

Zabrane plastičnih vrećica - aktualno stanje u svijetu 1


Gornja slika je interaktivna karta i klikom na sliku na matičnoj web stranici Plastic Bag Ban Map otvara se za svako označeno mjesto status uvedene ili odbijene zabrane i/ili naknade s dodatnim objašnjenjima.


EUROPA


Albanija
Albanija je planirala od siječnja 2013. uvesti zabranu korištenja plastičnih vrećica za pakiranje kruha, sira, mesa, putra i kobasica, a navedene namirnice prodavati će se u papirnoj ambalaži. Također, planira se za višekratne plastične vrećice uvesti naknada. Nema provjerenih podataka je li zabrana stupila na snagu i poštuje li se.

Belgija
U Belgiji je u proljeće 2007. godine uveden porez na plastične vrećice.

Uveden sustav Green Dot - plaća se naknada od 0,1387 € / kg (oko 1050 kn/t) plastične ambalaže.

Bosna i Hercegovina
U Bosni i Hercegovini Centri civilnih inicijativa (CCI) zajedno s ministarstvima okoliša u FBiH i RS razvili su projekt smanjivanja upotrebe plastičnih vrećica. Cilj je da kupci na blagajnama supermarketa ili manjih trgovina plaćaju plastične vrećice po 10 feninga (oko 40 lipa), a planira se uvođenje naknade od polovine 2013. godine. Odluke još nisu donesene.

Od početka veljače 2013. pojedini trgovci u Tuzli samoinicijativno su uveli naplatu plastičnih vrećica i to 5 KM pfeninga (oko 20 lipa) za manje i 20 KM pfeninga (oko 80 lipa) za veće.

Izvor podataka


Bugarska
U Bugarskoj je od 1. listopada 2011. povećana eko-taksa na plastične vrećice i plaća se na sve jednokratne vrećice tanje od 15 mikrometara (mikrona), a iznos će se u narednom razdoblju povećavati i to: 2011.: 0.15 BGN (oko 60 lipa), 2012.; 0.35 BGN (oko 1,30 kn), 2013.: 0.45 BGN (oko 1,70 kn), 2014.: 0.55 BGN (oko 2,10 kn).

Izvor podataka

Uveden sustav Green Dot - plaća se naknada od 0,157 BGN / kg (oko 600 kn/t) plastične ambalaže.

Cipar
Uveden sustav Green Dot - plaća se naknada od 105,98 €/t (oko 800 kn/t) plastične ambalaže.



Crna Gora
Crna Gora se još od 2008. godine priprema za uvođenje mjera za manju upotrebu plastičnih vrećica s krajnjim ciljem da se zakonski zabrani njihova upotreba. Međutim, i danas je još uvijek ostala na pripremama i za sada se jednokratne plastične vrećice i dalje besplatno dijele, dok su one deblje, višekratne u prodaji.

Češka
Uveden sustav Green Dot - plaća se naknada od 214 €/t (oko 1600 kn/t) plastične ambalaže.



Danska
Danska je još 1993. uvela program Zelenog poreza s ciljem smanjenja plastičnog otpada, s kojim su uvedeni porezi na klorirana otapala, PVC, ftalate te na plastične i papirnate vrećice zapremnine veće od 5 litara.


Estonia
Uveden sustav Green Dot - plaća se naknada od 0,409 €/kg (oko 3100 kn/t) plastične ambalaže.



Finska
Uveden sustav Green Dot - plaća se naknada od 21 €/t (oko 160 kn/t) plastične ambalaže.




Francuska
Korzika je 1999. uvela zabranu plastičnih vrećica u velikim supermarketima.

Pariz je od 2007. godine najavio zabranu nerazgradljivih plastičnih vrećica, ali odluka nije provedena. Umjesto jednokratnih vrećica preporučeno je korištenje višekratnih plastičnih vrećica ili zamatanje u papir. Odluka nije prihvaćena od strane kupaca.

Francuska je 2010. godine uvela zabranu jednokratnih plastičnih vrećica na razini cijele države, ali ju je Europska komisija tužila zbog kršenja slobodnog tržišta. Sudski proces je još uvijek u tijeku. Zabrana na razini države nije na snazi.

Uveden sustav Green Dot - plaća se naknada od 0,2806 € / kg (oko 2120 kn/t) plastične ambalaže.

Grčka
Uveden sustav Green Dot - plaća se naknada od 66 €/t (oko 500 kn/t) plastične ambalaže.




Hrvatska
Tijekom 2009. udruga "Prijatelji životinja" organizira potpisivanje peticije za zabranu plastičnih vrećica, ali bez uspjeha.

Tijekom 2011. dvije političke stranke (HSS i HNS) pokreću pitanje zabrane vrećica, ali Društvo za plastiku i gumu reagira i javno argumentira stavove u obranu plastičnih vrećica. Dalje od ideje za zabranu nije se došlo.

U svibnju 2012. ministrica zaštite okoliša i prirode Mirela Holy putem medija najavljuje uvođenje drastične naknade na plastične vrećice - namet od 5400%. Udruženi proizvođači plastičnih vrećica, Udruženje za gumu i plastiku pri HGK i Društvo za plastiku i gumu pokrenuli široku akciju informiranja javnosti te predstavnici održali sastanak s ministricom. Ministrica nakon sastanka izjavila da plastične vrećice nisu prioritet rješavanja, a kada se budu rješavale u to će biti uključeni predstavnici proizvođača.

21. studenog 2012. Društvo za plastiku i gumu i Zelena lista potpisuju "Pismo namjere o suradnji na područjima od zajedničkog interesa" - prvi takav slučaj u Hrvatskoj, a vjerojatno i u svijetu. Društvo i Zelena lista zajednički promoviraju koncepciju 5R (Reduce, Reuse, Renew, Recycle, Recover).

U skladu s Pravilnikom o ambalaži i ambalažnom otpadu za 1 t plastičnih vrećica koja se uveze ili proizvede za hrvatsko tržište plaća se naknada od 1500 kn (Grüne Punkt (e. Green Dot sustav).

Irska
Irska je 2002. uvela taksu na jednokratne plastične vrećice od 15 € centi te je godišnja potrošnja plastičnih vrećica po glavi stanovnika pala s 328 na 21 vrećicu što je 94 %-tno smanjenje. No, tijekom godina, unatoč dodatnom porezu, dolazi do povećanja potrošnje na 33 godišnje po glavi stanovnika te se 2007. donosi odluka o povećanju takse na 22 € centa i te godine potrošnja vrećica pala je na 26 po glavi stanovnika da bi 2010. dosegla najnižu razinu od 18 vrećica godišnje po glavi stanovnika.

Početkom rujna 2013. Irtska vlada odbacila je prijedlog uvođenja naknade na ambalažu.

Uveden sustav Green Dot - plaća se naknada od 8,916 € centi / kg (oko 680 kn/t) plastične ambalaže.

Island
Uveden sustav Green Dot - plaća se naknada od 12 IKR/kg (oko 570 kn/t) plastične ambalaže.



Italija
Italija je od 1. siječnja 2012. zabranila jednokratne plastične vrećice, a dopuštena je prodaja višekratnih plastičnih vrećica (masa 7 do 15 g uz cijenu od 0,5 do 3 kune) i dopuštene su biorazgradljive jednokratne plastične vrećice.

Uveden vlastiti sustav prikupljanja i recikliranja - plaća se naknada od 120 €/t (oko 900 kn/t) plastične ambalaže.

Latvija
Uveden sustav Green Dot - plaća se naknada od 0,1048 LVL/kg (oko 1150 kn/t) plastične ambalaže.



Litva
Uveden sustav Green Dot - plaća se naknada od 2,55 €/t (oko 20 kn/t) plastične ambalaže.




Luksemburg
Uveden sustav Green Dot - plaća se naknada od 0,3297 €/kg (oko 2500 kn/t) plastične ambalaže.



Mađarska
Uveden sustav Green Dot - plaća se naknada od 20,9 Hcs/kg (oko 550 kn/t) plastičnih vrećica.



Makedonija
Od 1. siječnja 2009. uvedena zabrana jednokratnih plastičnih vrećica do 5 kg nosivosti, dok su vrećice za veće nosivosti u slobodnoj prodaji i ne dijele se besplatno.

Uveden sustav Green Dot - plaća se naknada od 22,10 €/t (oko 170 kn/t) plastične ambalaže.

Malta
Uveden sustav Green Dot - plaća se naknada od 104,50 €/t (oko 800 kn/t) plastične ambalaže.



Nizozemska
Uveden sustav Green Dot - plaća se naknada od 0,48 €/kg (oko 3650 kn/t) konvencionalne plastične ambalaže, odnosno 0,0814 €/kg (oko 620 kn/t). za bioplastičnu ambalažu.


Norveška
Norveška ima vrlo razvijen sustav prikupljanja, recikliranja i energijske oporabe plastičnog otpada. Uveden sustav Grüne Punkt (e. Green Dot) - od 01.03.2013. će se plaćati naknada od 2,4 NOK/kg (oko 2500 kn/t) plastične ambalaže.


Njemačka
Njemačka je 1991. prva ustanovila i uvela Grüne Punkt (e. Green Dot) - sustav. Za plastičnu ambalažu plaća se naknada od 17 € / t (oko 130 kn/t) plastične ambalaže.

U Njemačkoj je krajem 2011. Zelena stranka predložila uvođenje naknade na plastične vrećice od 22 € centa. Obzirom da se u Njemačkoj prikupi, reciklira ili energijski oporabi više od 90 % plastičnog otpada, takav prijedlog vlada nije prihvatila.

Poljska
Uveden sustav Green Dot - plaća se naknada od 0,0043 €/kg (oko 325 kn/t) plastične ambalaže.



Portugal
Provodi program smanjenja korištenja jednokratnih plastičnih vrećica "Zelena vrećica" kojim se umjesto jednokratnih promoviraju vrećice izrađene od recikliranih plastičnih boca.

Uveden sustav Green Dot - plaća se naknada od 221,35 €/t (oko 1700 kn/t) pl.vrećica.

Rumunjska
Rumunjska je od 1. rujna 2009. uvela naknadu na sve nerazgradljive vrećice koje se stavljaju na tržište od 0,2 RON (oko 35 lipa).

Uveden sustav Green Dot - plaća se naknada od 63,19 RON/t (oko 110 kn/t) plastičnih vrećica.

Slovačka
Uveden sustav Green Dot - plaća se naknada za plastičnu ambalažu prema posebnom izračunu.



Slovenija
U Sloveniji i pored nekoliko širokih akcija zelenih, trenutno, nema ograničenja za plastične vrećice niti ima najava za uvođenje zabrana ili nameta.

Uveden sustav Green Dot - plaća se naknada od 112 €/t (oko 80 kn/t) plastične ambalaže.

Srbija
Vranje je prvi grad u Srbiji, koji je donio odluku da se od 1. rujna 2010. godine više ne koriste plastične vrećice, ali odluka nije nikada stupila na snagu.

U Srbiji je od početka 2012. uvedena naknada koju plaćaju proizvođači i uvoznici i to: 220 €/t za klasične plastične vrećice, proizvođači plastičnih vrećica koje sadrže biorazgradive dodatke plaćaju 10 €/t, a oni koji proizvode potpuno biorazgradive vrećice ne plaćaju nikakvu naknadu. Vlada subvencionira proizvodnju kompostabilnih i biorazgradivih vrećica s oko 70 €/t.

Uveden sustav Green Dot - plaća se naknada od 10,7 €/t (oko 850 kn/t) plastične ambalaže.

Španjolska
Španjolska Vlada je početkom 2012. donijela odluku o postupnom smanjivanju potrošnje jednokratnih plastičnih vrećica i to: do kraja 2013. godine 60 % vrećica mora biti biorazgradljivih, do kraja 2016. 80 %, a 2018. će biti potpuno zabranjeno korištenje jednokratnih nerazgradljivih plastičnih vrećica.

Autonomna pokrajina Andaluzija je od 1. siječnja 2011. uvela taksu na jednokratne plastične vrećice u iznosu od 5 € centi (oko 40 lipa) i taksa je s početkom 2012. povećana na 20 € centi (oko 75 lipa). taksa se ne primjenjuje na vrećice u kojima se pakira voće i povrće, kuhana hrana - vruća ili hladna, smrznuta hrana, svježa riba i njezine svježe prerađevine, svježe meso i njgove svježe prerađevine te na biorazgradljive i višekratne plastične vrećice.

Uveden sustav Green Dot - plaća se naknada od 377 €/t (oko 2850 kn/t) višekratnih plastičnih vrećica.

Švedska
Nema ni zabrana ni dodatnih oporezivanja u niti jednoj lokalnoj zajednici, a sve svoje napore usmjeravaju na razvoj sustava recikliranja, koji se smatra najboljim na svijetu.

Uveden sustav Green Dot - plaća se naknada od 1550 SEK/t (oko 1350 kn/t) plastičnih vrećica.

Švicarska
Švicarski savezni parlament je 13. prosinca 2012. glasovao za zabranu jednokratnih plastičnih vrećica. Nakon ove odluke Donjeg i Gornjeg doma parlamenta preostaje još da Vlada provede tu odluku. Još nisu doneseni provedbeni akti.


Turska
Uveden sustav Green Dot - plaća se naknada za plastičnu ambalažu prema posebnom izračunu.



Ukrajina
Predloženo je da se od od 1. srpnja 2013. uvede ograničavanje korištenja plastičnih vrećica i ambalaže koja ima dugi rok razgradnje. Predlaže se zabrana plastičnih vrećica zapremnine manje od 35 litara, odnosno tanje od 25 mikrona. Prijedlog zabrane odnosi se i na kartonsku, papirnu i parafinsku ambalažu te i ambalažu od plastične folije.

Izvor podataka

Uveden sustav Green Dot - plaća se naknada od 0,081 €/kg (oko 615 kn/t) plastične ambalaže.


Velika Britanija
U Velikoj Britaniji ne postoji jedinstvena odluka o plastičnim vrećicama. U lipnju 2012. premijer David Cameron predložio je uvođenje jedinstvene naknade (5 penija - oko 47 lipa) na jednokratne plastične vrećice. Taj je prijedlog blokirao ministar financija George Osborne zbog posljedičnog porasta životnih troškova.

Početkom veljače 2013. Vlada Velike Britanije ponovno je raspravljala o prijedlogu uvođenja poreza na jednokratne plastične vrećice na razini cijele Velike Britanije, međutim "dala je snažan signal da neće podržati uvođenje poreza na plastične vrećice".

Izvor podataka

Engleska - u ovom dijelu Velike Britanije još se razmatra mogućnost uvođenja naknade na jednokratne plastične vrećice na razini ovog dijela Ujedinjenog kraljevstva. Za sada su zabrane uvedene u pojedinim gradivima i to: Aylsham, Girton, Henfeld, Kew Gardens, Modbury, Overton, Tisbury.

U sklopu predizborne kampanje koja je započela u rujnu 2013. potpredsjednik britanske vlade Nick Clegg - inače vođa liberalnih demokrata, izjavio je da će se u Engleskoj od jeseni 2015. uvesti naknada od 5 Ł centi (oko 45 lipa) na jednokratne plastične vrećice.

Izvor podataka

Sjeverna Irska - U Sjevernoj Irskoj od 8. travnja 2013. uvedena je naknada od 5 Ł penija (oko 45 lipa), a 27. lipnja 2013. donesena je uredba o povećanju te naknade sa 5 Ł penija (oko 45 lipa) na 10 Ł penija (oko 90 lipa) za jednokratne plastične vrećice s početkom primjene od travnja 2014.

Izvor podataka

Odbor za zaštitu okoliša parlamenta Sjeverne Irske početkom prosinca 2013. predložio je da se uvođenje druge faze uredbe o ograničenju potrošnje jednokratnih plastičnih vrećica, koja je trebala stupiti na snagu u travnju 2014. godine odgodi, jer je i prva faza postigla zadovoljavajuće rezultate, odnosno došlo je do značajnog smanjenja potrošnje jednokratnih plastičnih vrećica.

Izvor podataka

Škotska - samo je gradić Selkirk donio odluku o zabrani. Na razini cijele Škotske donesena je uredba o obavezi da trgovci naplaćuju plastičnu vrećicu najmanje 5 Ł penija (oko 45 lipa) s početkom primjene od listopada 2014. Više udruženja proizvođača plastike, plastičnih vrećica te proizvođači plastične ambalaže u Škotskoj i na razini cijelog Ujedinjenog Kraljevstva ujedinjuju se u koalicije i pripremaju se za tužbe protiv uvođenja zabrana i dodatnog oporezivanja.

Izvor podataka

Škotski parlament je 28. svibnja 2014. izglasao "simboličnu" naknadu na plastične vrećice u iznosu od 5 penija odnosno oko 46 lipa za plastičnu vrećicu. Sav prihod od naplate naknade ide u dobrotvorne svrhe. Glasovanje u parlamentu bilo je 100 glasova za i 12 glasova protiv.

Izvor podataka

Walles - u ovom dijelu Ujedinjenog kraljevstva pojedini gradovi su uveli zabrane: Hay-On-Wye, Llandysilio, Lymm, a na razini cijelog Wallesa uvedena je naknada od 5 Ł penija (oko 45 lipa) sa stupanjem na snagu od 8. travnja 2013.)

Izvor podataka

London - U Londonu je predložena zabrana za vrijeme Olimpijskih igara 2012. godine, ali su Međunarodni olimpijski odbor i Organizacijski odbor OI London 2012. to odbili. Inače u gradu se na poticaj gradonačelnika Borisa Johnsona provode razne akcije na smanjenju potrošnje plastičnih vrećica.

Izvor podataka

Uveden sustav Green Dot - plaća se naknada od 1,60 - 2,40 Ł/t (oko 14,5 - 22 kn/t) plastične ambalaže.


Grüne Punkt / Green Dot

Njemačka je 1991. uvela Grüne Punkt (e. Green Dot) sustav, a kasnije je 1994. prihvaćena Europska uredba "Packaging and Packaging Waste Directive - 94/62/EC." koja to definira, te je u brojnim europskim zemljama uveden sustav koji uključuje označavanje sve ambalaže koja se može reciklirati, a proizvođači ambalaže ili sami recikliraju ili oporabljuju svoju ambalažu koja im se vraća ili plaćaju posebnu naknadu. U Europi su taj sustav uvele: Austrija, Belgija, Bugarska, Hrvatska, Cipar, Češka, Estonija, Francuska, Njemačka, Grčka, Mađarska, Island, Irska, Latvija, Litva, Luksemburg, Malta, Nizozemska, Norveška, Poljska, Portugal, Rumunjska, Slovačka, Slovenija, Španjolska, Švedska, Turska, Ukrajina, Velika Britanija te van Europe Kanada.
Danska, Finska, Italija, Švicarska i Ukrajina imaju vlastite programe oporabe plastične ambalaže.


Izvor podataka




Europska unija

Napad na plastične vrećice na razini Europske unije kreće u listopadu 2013. kada tadašnji europski povjerenik za zaštitu okoliša g. Janez Potočnik predlaže promjenu Direktive o ambalaži i ambalažnom otpadu (Direktiva 94/62/EZ) s namjerom smanjivanja potrošnje tankih plastičnih vrećica (vrećice tanje od 50 mikrometara). Predlaže se u 5 godina od usvajanja Direktive smanjenje od 80 %, a već za 2 godine za 50 %. Taj napad je zamaskiran navodnom brigom za okoliš gdje se govori da se godišnje u Europi potroši više od 100 milijardi vrećica, a najmanje 8 milijardi završi u okolišu i morima.

Kao glavni razlog prijedloga Direktive s ciljem smanjenja proizvodnje jednokratnih vrećica navode se ekološki razlozi, ali, g. Potočnik u emisiji Hrvatskog radija u javljanju uživo jasno je rekao da je osnovni problem što se one ne proizvode u Europi, već se većina uvozi iz Azije.

Europski parlament 15. travnja održao je plenarnu sjednicu na kojoj je jedna od točaka dnevnog reda bila diskusija, a 16. travnja i prihvaćanje prijedloga Direktive o smanjenju potrošnje laganih plastičnih vrećica (Direktiva 94/62/EK).

Tom prilikom izvjestiteljica po ovoj točki Margarete Aukeniz Danske, predstavnica Zelenih, naglasila je da je plastični otpad jedan od najvećih problema s kojima se susreće Europska unija. Navodi da je 70 % zagađenja mora plastičnog porijekla koji stvara probleme životinjskom svijetu i prehrambenom lancu. Također navodi da se u Europskoj uniji godišnje potroši 100 milijardi plastičnih vrećica i smatra taj broj grotesknim. Prijedlog Direktive omogućava da Europska unija djeluje i smanji problem s plastičnim vrećicama.

U svojoj diskusiji povjerenik Europske komisije za okoliš Janez Potočnik iz Slovenije naglasio je da će Direktiva riješiti ozbiljan problem prekomjerne potrošnje i odbacivanja plastičnih vrećica. Naveo je da plastične vrećice koje dospiju u more tamo ostaju preko 100 godina, a da je kod 94 % uginulih morskih ptica u Sjevernom moru imalo plastiku u svom probavnom sustavu. Pored okolišne štete, plastične vrećice postale su simbol odbacivalačkog društva koje rasipa svoje resurse. Također, naveo je da je javnost za ograničavanje potrošnje, samo što je za promjenu ponašanja potreban poticaj u pravilnom smjeru.

Hrvatska kao članica EU sudjeluje u diskusiji i donošenju ove Direktive. Jedinstveni stav hrvatskih proizvođača kao i institucija (Društvo za plastiku i gumu, Hrvatska gospodarska komora, Ministarstvo gospodarstva, Ministarstvo vanjskih poslova i Ministarstvo zaštite okoliša) je sljedeći:
- da se vrećice deblje od 35 µm smatraju višekratnim vrećicama te se one već ionako naplaćuju u trgovinama
- da se vrećice tanje od 20 µm smatraju primarnom ambalažom i predlaže se izuzimanje iz ove Direktive za ograničenje
- da se smanjenje potrošnje odnosno ova Direktiva treba odnositi samo na vrećice debljine od 20 do 35 µm, te
- da se 50 %-tno smanjenje treba ostvariti do 2020., a 80 %-tno smanjenje u roku od 10 godina od usvajanja Direktive.

Nakon diskusije, 16. travnja provedeno je glasovanje koje je bilo 539 glasova ZA, 51 glas PROTIV i 72 suzdržana. Prijedlog Direktive o ograničenju potrošnje laganih plastičnih vrećica je PRIHVAĆEN.

Ovom Direktivom određuje se da se u sljedećih 5 godina (do kraja 2019.) potrošnja laganih plastičnih vrećica smanji za 80 %, a već do 2017. postavljen je cilj za 50 %-tno smanjenje u odnosu na stanje 2010. godine. Države članice same će odrediti način kako će postići cilj - zabranama ili uvođenjem naknade na vrećice.

O Direktivi se treba izjasniti i vijeće Europske komisije, samo što je malo vjerojatno očekivati da će EK glasovati drugačije od parlamentaraca.


Izvori podataka o zabranama



Korištene slike zastava: Flags.net

Zadnja obnova podataka: 30. rujna 2014. - 15:00 - revizija 18




- 02:16 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Zabrane plastičnih vrećica - aktualno stanje u svijetu 2


Gornja slika je interaktivna karta i klikom na sliku na matičnoj web stranici Plastic Bag Ban Map otvara se za svako označeno mjesto status uvedene ili odbijene zabrane i/ili naknade s dodatnim objašnjenjima.


SJEVERNA AMERIKA


SAD
SAD ima 51 državu, 3141 okrug, 111 distrikta i više od 30 000 gradova i mjesta s lokalnim upravama.




Uvedene zabrane i/ili naknade:

Alaska:
Bethel - zabrana uvedena u rujnu 2010. Prvi pokušaj uvođenja zabrane bio je 2001. godine, međutim prijedlog tada nije prošao. Sljedeći puta glasovanje o prijedlogu zabrane bilo je 2009. godine, kada je prihvaćen prijedlog uvođenja zabrane od 1. rujna 2010.

Izvor podataka

Emmonak - Prijedlog zabrane plastičnih vrećica prihvaćen je 1. siječnja 2003., a zabrana je stupila na snagu 1. svibnja 2003.

Ft.Yukon - Zabrana plastičnih vrećica uvedena 1. srpnja 2003.

Kyouk - 3. srpnja 2001. prihvaćen je prijedlog zabrane plastičnih vrećica koja je stupila na snagu 1. kolovoza 2001.

Louden - Zabrana plastičnih vrećica na snazi od 1. siječnja 1999.

Izvor podataka

Hooper Bay - zabrana na snazi od kolovoza 2010.

Od 1998. kada se je počelo predlagati uvođenje zabrana u američkoj saveznoj državi Alaski, u 25 mjesta i gradova u zapadnoj i sjevernoj Alaski (uključujući: Artic Village, Chefornak, Chevak, Galena, Kotlik, Louden, New Stuyahok, Newtok, St.Paiul Island ,Tanana) uvelo je zabranu plastičnih vrećica.

American Samoa: 23. veljače 2011. uvedena zabrana korištenja jednokratnih plastičnih vrećica u svim trgovinama. Preporuča se korištenje biorazgradljivih i višekratnih plastičnih vrećica.

Izvor podataka


Arizona:
Bisbee - u prosincu 2012. završena 6-mjesečna akcija dobrovoljnog ograničenja distribucije, a od siječnja 2013. produženo za daljnjih 6 mjeseci. Nakon toga će se procijeniti potreba za uvođenjem takse od 5 $ centi.

Izvor podataka

20. kolovoza 2013. raspravljano je o učinima dobrovoljnih redukcija te je prihvaćen prijedlog zabrane jednokratnih plastičnih vrećica, naknada od 5 $ centi na višekratne i papirne vrećice.

California:
Kalifornija je prva savezna država koja je počela raspravljati o reguliranju potrošnje plastičnih vrećica. Prvi prijedlog uredbe (AB 2449) usvojen je 2006. godine kojom je predviđeno da sve trgovine moraju primati natrag plastične vrećice i slati ih na recikliranje. 2009. godine usvojena je uredba da vrećice moraju biti najmanje 40 % od recikliranog materijala, a od proizvođača se naplaćuje 0,01 US $ za svaku papirnatu vrećicz. Uredba predviđa početak primjene od 1. siječnja 2015.

Početkom listopada 2013. u 80 lokalnih samouprava Kalifornije uvedene su zabrane jednokratnih plastičnih vrećica i oko 75 lokalnih samouprava donesene su uredbe o zabranama polistirenske ambalaže. Inače Kalifornija ima 38 miliona stanovnika koji žive u 58 okruga, 22 grada i 460 mjesta - ukupno 540 lokalnih samouprava

Izvor podataka

U veljači 2013. predloženo je da se na razini cijele savezne države Kalifornije uvede zabrana jednokratnih plastičnih vrećica i to od siječnja 2015. u velikim trgovačkim lancima i supermarketima, a od srpnja 2016. u ostalim trgovinama.

Izvor podataka

Prvi puta je prijedlog za zabranu na razini cijele savezne države Kalifornije (prijedlog zakona AB 1998) podnesen 2010. godine i isti nije dobio potrebnu većinu od 21 glasa da bi bio prihvaćen na razini cijele savezne države Kalifornije. Drugi puta glasalo se o prijedlogu SB 405 senatora Alexa Padille. Glasanjem u senatskom odboru 31. svibnja 2013., prijedlog je s 18 naprema 17 glasova podržan, ali ipak nije prošao jer nije dobio potrebnih 21 glas kako bi bio prihvaćen.

Izvor podataka

2014. godine, ponovno je na dnevnom redu parlamenta savezne države Californije bio modificirani zakonski prijedlog senatora Alexa Padille SB 270, koji je dobio prolaz glasovanjem u parlamentu i senatu te je uvedena zabrana korištenja, distribucije i prodaje jednokratnih plastičnih vrećica tanjih od 56 mikrometara, omogućeno je da trgovci naplaćuju najmanje 10 $ centi (oko 58 lipa) za papirnate i višekratne (deblje od 56 mikrometara) plastične vrećice. Također, odobreno je formiranje fonda u koji će se izdvojiti 2 milijuna $ za pomoć radnicima (prekvalifikacija ili prijevremeno umirovljenje) u industriji koja se bavi proizvodnjom i recikliranjem plastičnih vrećica u Kaliforniji, a za koje se očekuje da će ostati bez posla.

Izvor podataka

30. rujna 2014. guverner savezne države Kalifornije Edmund G. Brown Jr. potpisao je savezni zakon SB 270, a stupa na snagu 1. srpnja 2015. Protivnici uvođenja zabrane najavljuju organiziranje referenduma

Izvor podataka


Okrug Alameda s gradovima Albany, Berkeley, Dublin, Emeryville, Fremont, Hayward, Livermore, Newark, Oakland, Piedmont, Pleasanton, San Leandro, i Union City - od 1. siječnja 2013. uvedena zabrana jednokratnih plastičnih vrećica te naknada od 10 $ centi za višekratne plastične i papirnate vrećice.

Arcata - 4. rujna 2013. na sjednici gradskog vijeća ovog gradića u okrugu Humboldt usvojena je odluka o uvođenju zabrane jednikratnih plastičnih vrećica. Od zabrane su izuzete vrećice za sipke potrepštine, meso i pakiranje lijekova. Papirne vrećice, koje moraju biti od najmanje 40 % recikliranog papira naplaćivati će se 10 $ centi (oko 56 lipa), a prihod od njihove prodaje mogu zadržati trgovine. Uredba stupa na snagu 1. veljače 2014.

Izvor podataka

Aroyo Grande - 1. siječnja 2012. prihvaćen prijedlog uredbe koja je stupila na snagu 1. listopada 2012. Uredba predviđa zabranu jednokratnih plastičnih vrećica i naknadu od 10 $ centi (oko 58 lipa) na papirnate vrećice.

Atascadero - 1. siječnja 2012. prihvaćen prijedlog uredbe koja je stupila na snagu 1. listopada 2012. Uredba predviđa zabranu jednokratnih plastičnih vrećica i naknadu od 10 $ centi (oko 58 lipa) na papirnate vrećice.

Belmont - 27. studenog 2012. izglasana je zabrana jednokratnih vrećica, a dozvoljena prodaja višekratnih plastičnih i papirnatih vrećica uz malu naknadu. Uredba je stupila na snagu 1. siječnja 2013.

Berkeley - od 1. siječnja 2013. na snazi je uredba kojom se prihvaćaju prijedlozi uredbe na razini cijele savezne države Kalifornije (koja kao takva nije prihvaćena) te je od 1. siječnja 2013. uvedena zabrana plastičnih vrećica u velikim trgovinama.

Brisbane - na sjednici gradskog vijeća 18. ožujka 2013. prihvaćena uredba koja je važeća u San Mateo okrugu s početkom važenja od 22. travnja 2013.

Izvor podataka

Burlingame - na sjednici gradskog vijeća 18. ožujka 2013. prihvaćena uredba koja je važeća u San Mateo okrugu s početkom važenja od 22. travnja 2013.

Izvor podataka

Calabasas - uvedena zabrana jednokratnih plastičnih vrećica te obavezna naknada od najmanje 10 $ centi na papirnate vrećice. Uredba stupila na snagu od 1. srpnja 2011.

Campbell - 16. srpnja 2013. usvojena je uredba koja je stupila na snagu 27. siječnja 2014. a predviđa zabranu jednokratnih plastičnih vrećica, dok se višekratne plastične i papirnate vrećice mogu prodavati uz malu naknadu.

Capitola - u siječnju 2013. usvojena odluka o zabrani jednokratnih plastičnih vrećica i nametu od 25 $ centi na papirnate vrećice, s primjenom od 10. travnja 2013.

Carmel - 3. srpnja 2012. uvedena zabrana jednokratnih plastičnih vrećica u svim trgovinama, s primjenom od 3. veljače 2013.

Carpenteria - od 11. srpnja 2012. zabranjene sve jednokratne i višekratne plastične vrećice u supermarketima, a od 13. travnja 2013. zabrana se proširuje i na ostale trgovine.

Izvor podataka

Chico - gradsko vijeće je 2. siječnja 2013. donijelo odluku o uvođenju zabrane jednokratnih plastičnih vrećica i naknadi od 10 $ centi za papirne vrećice. Odluka stupa na snagu 2. siječnja 2014.

Izvor podataka

Colma - 9. siječnja 2013. usvojena je uredba koja je stupila na snagu 22. travnja 2013. a predviđa zabranu jednokratnih plastičnih vrećica, dok se višekratne plastične i papirnate vrećice mogu prodavati uz malu naknadu.

Culver - gradsko vijeće odobrilo je uredbu kojom se zabranjuju jednokratne plastične vrećice i uvodi naknada na papirnate vrećice. Uredba je stupila na snagu 1. siječnja 2013.

Cupertino - uvedena je zabrana jednokratnih plastičnih vrećica koja je stupila na snagu od 1. listopada 2013.

Daly City - 9. siječnja 2013. usvojena je uredba koja je stupila na snagu 22. travnja 2013. a predviđa zabranu jednokratnih plastičnih vrećica, dok se višekratne plastične i papirnate vrećice mogu prodavati uz malu naknadu.

Dana Point - 6. ožujka 2012. usvojena odluka o zabrani jednokratnih vrećica s primjenom od 1. travnja 2013. u supermarketima, a od 1. listopada 2013. u svim ostalim trgovinama, unutar područja grada.

Davis - prihvaćena je uredba kojom se zabranjuju jednokratne plastične vrećice u velikim trgovinama sa stupanjem na snagu od 1. siječnja 2014., a u ostalim, malim trgovinama od 1. srpnja 2014.

El Cerrito - prihvaćena uredba o zabrani jednokratnih plastičnih vrećica koja je stupila na snagu 1. siječnja 2014.

Fairfax - uvedena zabrana u kolovozu 2007., nakon čega je udruženje plastičara uložilo žalbu na odluku vijeća. Na ponovnom glasovanju većinom glasova usvojena zabrana uz uvođenje naplate od 10 $ centi (oko 58 lipa) za papirnate vrećice, s početkom primjene od 1. siječnja 2012.

Fort Bragg - uvedena je zabrana plastičnih vrećica i naplata od 10 $ centi (oko 58 lipa) papirnatih vrećica u supermarketima i velikim drogerijama. Uredba je stupila na snagu od 10. prosinca 2012., a primjena je proširena 10. prosinca 2013. na sve trgovine.

Foster City - 7. siječnja 2013. prihvaćena je uredba, a stupila je na snagu 22. travnja 2013., a predviđa zabranu jednokratnih plastičnih vrećica i naplatu papirnih vrećica od 10 $ centi (oko 58 lipa) za papirne vrećice.

Fremont - 1. siječnja 2012. prihvaćena je uredba, a stupila je na snagu 1. siječnja 2013., a predviđa zabranu jednokratnih plastičnih vrećica i naplatu papirnih vrećica od 10 $ centi (oko 58 lipa) za papirne vrećice.

Glendale - od 1. srpnja 2013. uvedena zabrana za jednokratne plastične vrećice i naknada od 10 $ centi na papirnate vrećice i primjenjuje se samo u supermarketima. Od 1. siječnja 2014. zabrana se proširuje na sve trgovine.

Izvor podataka

Grower Beach - 1. siječnja 2012. prihvaćena je uredba, a stupila je na snagu 1. listopada 2012. Uredba predviđa zabranu jednokratnih plastičnih vrećica i naplatu papirnih vrećica od 10 $ centi (oko 58 lipa) za papirne vrećice.

Half Moon Bay - od 22. travnja 2013. stupila je na snagu uredba o zabrani jednokratnih plastičnih vrećica i naplati od 10 $ centi (oko 58 lipa) za papirnate vrećice. Uredba predviđa da se naknada na papirnate vrećice od 1. siječnja 2015. povećava na 25 $ centi (oko 1,5 kuna)

Hayard - 1. siječnja 2012. prihvaćena je uredba, a stupila je na snagu 1. siječnja 2013. Uredba predviđa zabranu jednokratnih plastičnih vrećica i naplatu papirnih vrećica od 10 $ centi (oko 58 lipa) za papirne vrećice.

Huntington Beach - uredba o zabrani jednokratnih plastičnih vrećica stupila je na snagu 1. studenog 2013.

Laguna Beach - u veljači 2012. s početkom važenja od 1.1.2013. uvedena zabrana u svim maloprodajnim trgovinama, dok se pored toga u trgovinama namirnicama, ljekarnama, trgovinama pića i drugstore-ima uvodi naknada od najmanje 10 $ centi na papirnate vrećice

Livermore - 1. siječnja 2012. prihvaćena je uredba, a stupila je na snagu 1. siječnja 2013. Uredba predviđa zabranu jednokratnih plastičnih vrećica i naplatu papirnih vrećica od 10 $ centi (oko 58 lipa) za papirne vrećice.

Long Beach - 17. svibnja 2011. izglasana (5 za - 0 protiv) zabrana jednokratnih plastičnih vrećica, i određena cijena od najmanje 10 $ centi za papirnate vrećice, s početkom važenja u supermarketima od kolovoza 2011. te u svim ostalim trgovinama od 2012. godine.

Los Altos - 12. ožujka 2013. na sjednici gradskog vijeća usvojena uredba o zabrani jednokratnih plastičnih vrećica i uvođenju naknade na papirnate i višekratne vrećice od 10 $ centi, sa stupanjem na snagu 4. srpnja 2013.

Izvor podataka

Los Angeles - okrug - u studenom 2010. izglasana zabrana jednokratnih plastičnih vrećica i naplata od najmanje 10 $ centi za vrećice od recikliranog papira. Početak primjene u supermarketima bio je od srpnja 2011., a od siječnja 2012. odluka se primjenjuje u svim trgovinama.

Los Angeles - grad - od 1. siječnja 2014. uvodi se zabrana jednokratnih plastičnih vrećica u supermarketima i naknada za papirnate vrećice od 10 $ centi. Od 1. lipnja 2014. zabrana jednokratnih vrećica proširuje se i na manje trgovine.

Izvor podataka

Dodatno je gradsko vijeće Los Angelesa 25. lipnja 2013. usvojilo pravilnik reguliranju korištenja plastičnih i papirnatih vrećica te promociji višekratnih vrećica i torba. Trgovinama se zabranjuje izdavanje jednokratnih plastičnih i papirnatih vrećica, ali potrošači smiju koristiti svoje, ako ih imaju. Trgovine moraju biti opskrbljene s višekratnim vrećicama te kvartalno izvještavati gradski Odsjek za javne poslove o rezultatima promocije. Odluka stupa na snagu 1. kolovoza 2013., ali se ne primjenjuje do 1. siječnja 2014. kada stupa na snagu zabrana.

Izvor podataka

Los Gatos - tijekom 2013. godine prihvaćena je na gradskom vijeću uredba o zabrani jednokratnih plastičnih vrećica, a zabrana je stupila na snagu 1. siječnja 2014.

Malibu - uvedena zabrana u svibnju 2008. s početkom primjene od 27. srpnja 2008.

Manhattan Beach - odluka o zabrani vrećica izglasana je u srpnju 2008., ali je vrhovni sud Kalifornije poništio odluku u srpnju 2011. Nova odluka o zabrani stupila je na snagu 6 mjeseci kasnije.

Marin - okrug - u siječnju 2011. usvojena odluka o zabrani besplatnog dijeljenja jednokratnih plastičnih vrećica, višekratne plastične vrećice se smiju prodavati, odluka stupila na snagu u siječnju 2012.

Civilna udruga "Save the Plastic Bags" zatražila je stavljanje van snage navedene uredbe, nakon što je ista stupila na snagu, jer u okrugu nije napravljena studija utjecaja na okoliš. 25 lipnja 2013. kalifornijski sud podržao je uredbu, ali se je udruga žalila te je 2. listopada 2013. Vrhovni sud Kalifornije odbio zahtjev da se ponovno razmotri navedena uredba čime je uvođenje zabrane jednokratnih plastičnih vrećica i naknada na papirnate vrećice i sudski potvrđena u okrugu Marin.

Izvor podataka

Mendoncino - okrug - gradovi Fort Bragg, Point Arena, Ukiah (sjedište okruga) i Willits - 12. srpnja 2012. usvojena odluka o zabrani jednokratnih plastičnih vrećica i naknadi na papirnate vrećice od 10 $ centi s primjenom od siječnja 2013. u supermarketima, a od siječnja 2014. u svim ostalim trgovinama. Willits je 23. siječnja 2013. odbio uvođenje zabrane na jednokratne plastične vrećice.

Menlo Park - od 22. travnja 2013. stupa na snagu uredba koja važi u San Mateo okrugu.

Izvor podataka

Millbrae - 14. veljače 2012. usvojena zabrana jednokratnih plastičnih vrećica i naknada od 10 $ centi na papirnate vrećice s početkom primjene od 1. rujna 2012. u svim trgovinama osim u restoranima, neprofitnim udrugama i kemijskim čistionicama.

Mill Valley - uvedena je zabrana jednokratnih plastičnih vrećica u većini trgovina. Zabrana je stupila na snagu 1. siječnja 2014.

Monterey - 6. prosinca 2011. usvojena odluka o zabrani jednokratnih plastičnih vrećica i najmanjoj cijeni od 10 $ centi za vrećice od recikliranog papira s početkom primjene 6 mjeseci nakon usvajanja, a godinu dana nakon usvajanja naknada za vrećice od recikliranog povećava se na 25 $ centi.

Morgan Hill - Dužnosnici Morgan Hila, gradića od 37.000 stanovnika, oko 30 km južno od San Josea, odobrili su na svojoj sjednici 2. listopada 2013. uvođenje zabrane na jednokratne plastične vrećice i na polistrirensku ambalažu. Na papirnate vrećice uvedena je naknada od 10 $ centi (oko 56 lipa). Uredba stupa na snagu na Dan planete zemlje - 22. travnja 2014.

Izvor podataka

Morro Bay - 1. siječnja 2012. prihvaćena je uredba, a stupila je na snagu 1. listopada 2012. Uredba predviđa zabranu jednokratnih plastičnih vrećica i naplatu papirnih vrećica od 10 $ centi (oko 58 lipa).

Mountain View - uvedena zabrana jednokratnih plastičnih vrećica koja je stupila na snagu 22. travnja 2013.

Oakland - 1. siječnja 2012. prihvaćena je uredba, a stupila je na snagu 1. siječnja 2013. Uredba predviđa zabranu jednokratnih plastičnih vrećica i naplatu od 10 $ centi (oko 58 lipa) za papirne vrećice.

Ojai - od 1. srpnja 2012. na snazi odluka o zabrani jednokratnih plastičnih vrećica i naplati od najmanje 10 $ centi za papirnate vrećice u svim trgovinama.

Pacifica - 1. prosinca 2012. prihvaćena je uredba, a stupila je na snagu 22. travnja 2013. Uredba predviđa zabranu jednokratnih plastičnih vrećica i prodaju višekratnih plastičnih i papirnih vrećica uz malu naknadu.

Palo Alto - od 18. rujna 2009. na snazi zabrana jednokratnih plastičnih vrećica u velikim supermarketima te objavljena namjera proširenja na sve trgovine i uvođenja takse na papirnate vrećice.

Predloženo je od 1. srpnja 2013. zabrana jednokratnih plastičnih vrećica u svim trgovinama, od 1. studenog 2013. zabrana se proširuje i na restorane. Godinu dana nakon uvođenja zabrane postojeća naknada za papirnate vrećice sa 10 $ centi povećati će se na 25 $ centi.

Izvor podataka

Pasadena - u studenom 2011. usvojena odluka o zabrani jednokratnih plastičnih vrećica i najmanjoj cijeni od 10 $ centi za papirnate vrećice s početkom važenja od 1. srpnja 2012. u velikim trgovinama i supermarketima, te od 1. prosinca 2012. i u drugstoreima.

Paso Robles - 1. siječnja 2012. prihvaćena je uredba, a stupila je na snagu 1. listopada 2012. Uredba predviđa zabranu jednokratnih plastičnih vrećica i naplatu od 10 $ centi (oko 58 lipa) za papirne vrećice.

Piedmont - 1. siječnja 2012. prihvaćena je uredba, a stupila je na snagu 1. siječnja 2013. Uredba predviđa zabranu jednokratnih plastičnih vrećica i naplatu od 10 $ centi (oko 58 lipa) za papirne vrećice.

Pismo Beach - 1. siječnja 2012. prihvaćena je uredba, a stupila je na snagu 1. listopada 2012. Uredba predviđa zabranu jednokratnih plastičnih vrećica i naplatu od 10 $ centi (oko 58 lipa) za papirne vrećice.

Pleasanton - 1. siječnja 2012. prihvaćena je uredba, a stupila je na snagu 1. siječnja 2013. Uredba predviđa zabranu jednokratnih plastičnih vrećica i naplatu od 10 $ centi (oko 58 lipa) za papirne vrećice.

Portola Valley - 23. siječnja 2013. prihvaćena je uredba o zabrani jednokratnih plastičnih vrećica i uvođenju naknade od 10 $ centi (oko 58 lipa) za papirnate vrećice.

Redwood City - gradsko vijeće glavnog grada okruga San Mateo 25. ožujka 2013. donijelo je jednoglasnu odluku o zabrani distribucije jednokratnih plastičnih vrećica, a odluka stupa na snagu 1. listopada 2013. Zabrana se odnosi na sve trgovine, osim za restorane, a odluka predviđa i uvođenje naknade na papirnate vrećice od 10 $ centi, koja će se od 2015. povećati na 25. $ centi.

Izvor podataka

Richmond - od 1. siječnja 2014. uvodi zabranu jednokratnih plastičnih vrećica, a postojeću naknadu od 5 $ centi na papirne vrećice (koja je važeća već 2 godine) podiže na 10 $ centi.

Izvor podataka

Rohnert Park - jednoglasnom odlukom članova gradskog vijeća prihvaćena je uredba koju je već uveo Sonoma okrug o zabrani jednokratnih plastičnih vrećica. Uredba je stupila na snagu 1. siječnja 2014.

San Bruno - 1. siječnja 2012. prihvaćena je uredba, a stupila je na snagu 1. siječnja 2013. Uredba predviđa zabranu jednokratnih plastičnih vrećica i naplatu od 10 $ centi (oko 58 lipa) za papirne vrećice.

San Carlos - uvedena zabrana jednokratnih plastičnih vrećica. Uredba stupila na snagu od 1. srpnja 2013.

San Francisco - prvi grad u SAD koji je uveo zabranu jednokratnih plastičnih vrećica 1. travnja 2007. u supermarketima i ljekarnama, a od 1. listopada 2012. zabrana proširena na sve trgovine. Od 1. listopada 2013. zabrana se proširuje i na jednokratne plastične vrećice koje svojim kupcima daju restorani.

Izvor podataka

San Jose - zabrana jednokratnih plastičnih vrećica od siječnja 2012. i naknada na papirnate vrećice od 10 $ centi, a od siječnja 2014. naknada na papirnate vrećice povećava se na 25 $ centi.

San Leonardo - 1. siječnja 2012. prihvaćena je uredba, a stupila je na snagu 1. siječnja 2013. Uredba predviđa zabranu jednokratnih plastičnih vrećica i naplatu od 10 $ centi (oko 58 lipa) za papirne vrećice.

San Luis - okrug i grad te gradovi: Obispo City, Arroyo Grande, Atascadero, Grover Beach, Morro Bay, Paso Robles, Pismo Beach - od 1. listopada 2012. uvedena zabrana na jednokratne plastične vrećice i određena najmanja cijena od 10 $ centi za papirnate vrećice.

San Mateo - okrug - 6. studenog 2012. izglasana zabrana jednokratnih plastičnih vrećica i naknada od 10 $ centi za papirnate i višekratne plastične vrećice, a od 1. siječnja 2015. naknada se povećava na 25 $ centi.

San Mateo - gradsko vijeće 6. svibnja 2013. usvojilo je uredbu o zabrani jednokratnih plastičnih vrećica. Zabrana stupa na snagu mjesec dana kasnije, 6. lipnja 2013.

San Pablo - usvojena je uredba o zabrani jednokratnih plastičnih vrećica. Zabrana je stupila na snagu 1. siječnja 2014.

Santa Barbara - usvojena je uredba o zabrani jednokratnih plastičnih vrećica. Zabrana u supermarketima i velikim drogerijama stupa na snagu od 1. travnja 2014., a u ostalim trgovinama od 1. listopada 2014.

Santa Clara - okrug - skupština okruga 26. travnja 2011. donosi uredbu koja stupa na snagu 1. siječnja 2012., a predviđa zabranu jednokratnih plastičnih vrećica i najmanje 15 $ centi (oko 90 lipa) naknade na papirnate vrećice.

Santa Cruz City - 10. travnja 2013. stupila na snagu zabrana prodaje i dijeljenja jednokratnih plastičnih vrećica, a na papirnate se uvodi taksa od 10 $ centi.

Izvor podataka

Santa Cruz - okrug - 13. rujna 2011. prihvaćena je uredba, a stupila je na snagu 20. ožujka 2012. Uredba predviđa zabranu jednokratnih plastičnih vrećica i naplatu od 10 $ centi (oko 58 lipa) za papirne vrećice. Od 22. travnja 2014. uredba se proširuje i na jednokratne plastične vrećice koje izdaju restorani.

Santa Monica - 25. siječnja 2011. prihvaćena je uredba, a stupila je na snagu 1. rujna 2011. Uredba predviđa zabranu jednokratnih plastičnih vrećica i naplatu od 10 $ centi (oko 58 lipa) za papirne vrećice. Od uredbe su izuzeti restorani i pokretne zalogajnice.

Solana Beach - 9. svibnja 2012. usvojena odluka o zabrani jednokratnih plastičnih vrećica i obaveznoj naplati papirnatih vrećica 10 $ centi.

South Lake Tahoe - gradsko vijeće usvojilo je uredbu o zabrani jednokratnih plastičnih vrećica, a zabrana je stupila na snagu 15. siječnja 2014.

South San Francisco - 1. prosinca 2012. prihvaćena je uredba, a stupila je na snagu 22. travnja 2013. Uredba predviđa zabranu jednokratnih plastičnih vrećica i naplatu od 10 $ centi (oko 58 lipa) za papirne vrećice.

Sunnyvale - od 20. svibnja 2012. u trgovinama prehrane, drugstoreima i veleprodajama, a od ožujka 2013. u svim trgovinama uvedena zabrana jednokratnih plastičnih vrećica te naknada od 10 $ centi za papirnate vrećice, a od 1.1.2014. naknada na papirnate vrećice povećava se na 25 $ centi.

Sonoma - okrug - od 1. lipnja 2013. uvedena zabrana jednokratnih plastićnih vrećica i naknada na papirnate vrećice od 10 $ centi. Uredba još nije na snazi dok je jednoglasno ne odobri gradski Odbor za otpad, a glasanje se očekuje u kolovozu 2013.

Izvor podataka

Truckee - gradsko vijeće usvojilo je uredbu o zabrani jednokratnih plastičnih vrećica koja stupa na snagu od 1. lipnja 2014.

Ukiah - 2. studenog 2012. uvedena zabrana jednokratnih plastičnih vrećica i naknada od 10 $ centi na papirnate vrećice u supermarketima.

Union City - 1. siječnja 2012. prihvaćena je uredba, a stupila je na snagu 1. siječnja 2013. Uredba predviđa zabranu jednokratnih plastičnih vrećica i naplatu od 10 $ centi (oko 58 lipa) za papirne vrećice.

Watsonwille - 8. svibnja 2012. uvedena zabrana jednokratnih plastičnih vrećica i naknada od 10 $ centi na papirnate vrećice u svim trgovinama, a od 8. svibnja 2013. naknada na papirnate vrećice povećava se na 25 $ centi.

West Hollywood - 20. veljače 2013. aktivira se zabrana jednokratnih plastičnih vrećica i naknada od 10 $ centi na papirnate vrećice u supermarketima, a od 20. kolovoza 2013. u svim trgovinama.

Woodside - gradski viećnici donijeli su odluku o priključenju uredbi koji je donio okrug San Mateo. Uredba predviđa zabranu jednokratnih plastičnih vrećica i naknada od 10 $ centi za papirnate i višekratne plastične vrećice, a od 1. siječnja 2015. naknada se povećava na 25 $ centi.

Colorado:
Aspen - Od svibnja 2012. na snazi je zabrana jednokratnih plastičnih vrećica i taksa od 20 $ centi (oko 1,2 kune) na papirnate vrećice. Odluka se primjenjuje na 2 trgovine živežnim namirnicama u gradu.

Boulder - Od 1. listopada 2013. stupila na snagu odluka o uvođenju naknade od 10 $ centi (oko 58 lipa) na plastične i papirnate vrećice.

Breckenridge - gradsko vijeće ovog gradića od 4500 stanovnika, 9. travnja 2013. jednoglasno je donijelo odluku o uvođenju naknade na jednokratne plastične i papirnate vrećice od 10 $ centi i to za sve vrećice tanje od 50 mikrometara. Odluka stupa na snagu 1. listpopada 2013.

Izvor podataka

Carbondale - 1. listopada 2011. usvojena je uredba koja je stupila na snagu 1. svibnja 2012. Uredba predviđa zabranu jednokratnih plastičnih vrećica u svim većim supermarketima i naknadu od 20 $ centi za papirnate vrećice.

Durango - 1. kolovoza 2013. usvojena je uredba s početkom primjene od 1. ožujka 2014. Uredba je predviđala da velike trgovine naplaćuju 10 $ centi plastične i papirnate vrećice, dok ostale trgovine mogu same odlučiti na koji način će reducirati potrošnju. Zagovornici uvođenja zabrane su se žalili te je prijedlog uredbe o zabrani jednokratnih plastičnih vrećica dan na lokalni regerendum kojim je zabrana prihvaćena i na snazi je od travnja 2012.

Telluride - Od ožujka 2011. na snazi odluka o zabrani jednokratnih plastičnih vrećica i o obaveznoj najmanjoj cijeni papirnatih vrećica od 10 $ centi.

Connecticut:
Westport - U rujnu 2008. uvedena zabrana jednokratnih plastičnih vrerćica, a primjenjuje se od 1. ožujka 2009. Uredba predviđa korištenje "prihvatljivih vrećica od recikliranog papira".

District of Columbia:
Washington - Vijeće Distrikta je u lipnju 2009. donijelo odluku o uvođenju naknade od najmanje 5 $ centi na sve jednokratne vrećice (plastične i papirnate)

Hawaii:
Hawaii - okrug - 1. prosinca usvojena je uredba o ograničenju potrošnje jednokratnih plastičnih vrećica. Uredba predviđa da od 17. siječnja 2013. trgovine same određuju visinu takse na jednokratne plastične vrečice, a od 17. siječnja 2014. te su vrećice zabranjene.

Havajski Veliki Otok - je od siječnja 2012. zabranio jednokratne plastične vrećice.

Honolulu - gradsko vijeće je u svibnju 2012. donio odluku o zabrani jednokratnih plastičnih vrećica sa stupanjem na snagu od 1. srpnja 2012.

Honolulu - okrug - vijeće okruga je u svibnju 2012. donio odluku o zabrani jednokratnih plastičnih vrećica sa stupanjem na snagu od 1. srpnja 2012.

Kauai - okrug - u listopadu 2009. donesena odluka o zabrani jednokratnih plastičnih vrećica sa stupanjem na snagu od 11. siječnja 2012.

Maui - okrug - u kolovozu 2008. donesena odluka o zabrani jednokratnih plastičnih vrećica sa stupanjem na snagu od 11. siječnja 2011.

Na razini cijele savezne države Hawaii od 17. siječnja uvedena je obavezna naknada na jednokratne plastične vrećice, a u planu je uvođenje zabrane od 17. siječnja 2014. te je bilo u planu da time Hawaii postala prva država koja je usvojila zabranu na razini cijele savezne države SAD-a. Međutim ta zabrana na razini cijele savezne države i za sada (rujan 2014.) Kalifornija je prva savezna država SAD-a koja je uvela zabranu na razini cijele države.

Izvor podataka


Illinois:
Chicago - gradsko vijeće 30. travnja 2014. glasalo je o uvođenju zabrane jednokratnih plastičnih vrećica. Vijećnici su potvrdili prijedlog gradskog Odbora za zaštitu okoliša i uredba je prihvaćena. Od 1. kolovoza 2015. u Chicagu se uvodi zabrana jednokratnih plastičnih vrećica. Uredba predviđa zabranu jednokratnih plastičnih vrećica u velikim trgovačkim lancima (više od 3 trgovine istog vlasnika) kao i specijaliziranim trgovačkim trgovinama (većim od 1000 m2), a nakon godine dana, od 1. kolovoza 2016. zabrana se proširuje na manje trgovačke lance i manje specijalizirane trgovine.

Izvor podataka


Iowa:
Carbondale - U listopadu 2011. gradsko vijeće donijelo odluku o uvođenju zabrane jednokratnih plastičnih vrećica i naknadi od 20 $ centi na papirnate vrećice sa stupanjem na snagu od 1. svibnja 2012. U travnju 2012. u ovom gradiću od 6300 stanovnika održan referendum te je odluka o uvođenju zabrane i naknade tijesno potvrđena (718-691), te je stupila na snagu 1. svibnja 2012.

Iowa City - od 2008. nekoliko puta je gradsko vijeće raspravljalo o uvođenju zabrane jednokratnih plastičnih vrećica. Posljednji puta prijedlog o zabrani raspravljan je u rujnu 2012. i - odbijen. Uz korištenje višekratnih vrećica kao i velike mogućnosti recikliranja, zabrana je nepotrebna - zaključili su vijećnici.

Izvor podataka

Marshal - okrug - u ovom okrugu zabranjene su jednokratne plastične vrećice od 1 siječnja 2009. godine, ali se zabrana primjenjuje na samo dvije manje trgovine kućanskim potrepštinama.

Maryland:
ukupno donesene 2 odluke o zabranama / taksama koje pokrivaju 21 lokalnu upravu

Na razini savezne države Maryland predloženo je uvođenje takse od 5 $ centi na plastične i papirnate vrećice s ciljem smanjenja otpada. 23. ožujka 2013. Ekonomski odbor odbio je prijedlog, kojeg je već prethodno prihvatio Odbor za zaštitu okoliša, ali da bi prijedlog mogao biti iznesena na Zastupničkom domu, potrebna je suglasnost oba odbora, stoga prijedlog nije prošao.

Izvor podataka

Chestertown - Gradsko vijeće je donijelo odluku o zabrani jednokratnih plastičnih vrećica s početkom važenja od 19. siječnja 2012.

Montgomery - okrug - je slijedio primjer susjednog District of Columbia te je u svibnju 2011. godine donio odluku o uvođenju naknade od najmanje 5 $ centi na sve jednokratne vrećice (plastične i papirnate) sa stupanjem na snagu od 1. siječnja 2012. i primjenjuje se na sve trgovine.

Tijekom srpnja 2013. u razmatranju je prijedlog da se zabrana jednokratnih plastičnih vrećica ograniči samo na one trgovine koje imaju prodaju hrane više od 2 % svoje prodaje, osim na vrećice za uzimanje hrane.

Izvor podataka


Massachusetts:
Brookline - U studenom 2012. gradska skupština donijela je odluku o zabrani jednokratnih plastičnih vrećica u svim velikim trgovinama i maloprodajnim trgovinama sa stupanjem na snagu od 1. prosinca 2013.

Great Barrington - 1. svibnja 2013. prihvatio je uredbu o ograničavanju korištenja jednokratnih vrećica kojima je od 1. srpnja 2013. zabranjena distribucuja, korištenje ili prodaja jednokratnih plastičnih vrećica na blagajnama trgovina.

Izvor podataka

Manchester - uredba o zabrani jednokratnih plastičnih vrećica prihvaćena je 1. travnja 2013., a primjenjuje se od 1. srpnja 2013.

Nantucket - Zabrana jednokratnih plastičnih vrećica od 1990. godine. Jedan od prvih gradića u svijetu koji je uveo zabranu. Uredba predviđa da poslovni subjekti obavezno koriste biorazgradive vrećice.

New Mexico
Santa Fe - gradsko vijeće je 27. kolovoza sa 7 naprama 1 prihvatilo Uredbu o zabrani plastičnih vrećica. Uredba predviđa zabranu jednokratnih plastičnih vrećica tanjih od 2,25 milsa (oko 57 mikrometara). Dakle dozvoljene su deblje plastične vrećice, kao i vrećice za rasute potrepštine i male vrećice za meso kao i male vrećice za pakiranje proizvoda. Uredba predviđa i uvođenje naknade od 10 $ centi (oko 56 lipa) na papirne vrećice. Zabrana stupa na snagu 6 mjeseci nakon usvajanja, odnosno, od 1. ožujka 2014.

Izvor podataka


New York:
East Hampton Village - u kolovozu 2011. je gradsko vijeće donijelo odluku o zabrani jednokratnih plastičnih vrećica sa stupanjem na snagu od 1. veljače 2012.

Larchmont - 1. ožujka 2013. gradsko je vijeće donijelo odluku o zabrani jednokratnih plastičnih vrećica sa stupanjem na snagu od 1. listopada 2013.

Mamaroneck - Sredinom srpnja 2012. gradski Odbor povjerenika donio je odluku o zabrani jednokratnih plastičnih vrećica sa stupanjem na snagu od 1. siječnja 2013.

Izvor podataka

Rye - U prosincu 2011, gradsko vijeće jednoglasno je donijelo odluku o zabrani jednokratnih plastičnih vrećica u svim trgovinama. Zabrana je stupila na snagu 1. svibnja 2012.

Southampton - Gradsko odbor je u travnju 2011. donio odluku o zabrani korištenja jednokratnih plastičnih vrećica u svim maloprodajnim trgovinama, supermarketima i restoranima, s početkom primjene od 6. studenog 2011.

Tompkins - okrug - 1. srpnja 2013. uzet je u razmatranje prijedlog zabrana jednokratnih plastičnih vrećica, a predloženo stupanje na snagu je 1. siječnja 2014. u velikim trgovinama (iznad 5000 m2), a od 1. siječnja 2015. u ostalim manjim trgovinama

Izvor podataka


North Carolina:
Skupština Sjeverne Karoline donijela je u lipnju 2009. odluku o zabrani jednokratnih plastičnih vrećica na Barrierskim otocima, a 2010. godine zabrana je proširena na 3 okruga koji obuhvaćaju 9 lokalnih uprava.

Currituck - okrug - 1. lipnja 2009. usvojena je uredba o zabrani jednokratnih plastičnih vrećica, a papirne vrećice moraju sadržavati najmanje 40 % recikliranog papira. Uredba se primjenjuje od 1. listopada 2010.

Dare - okrug - 1. lipnja 2009. usvojena je uredba o zabrani jednokratnih plastičnih vrećica, a papirne vrećice moraju sadržavati najmanje 40 % recikliranog papira. Uredba se primjenjuje od 1. listopada 2010.

Duck - 1. lipnja 2009. usvojena je uredba o zabrani jednokratnih plastičnih vrećica, a papirne vrećice moraju sadržavati najmanje 40 % recikliranog papira. Uredba se primjenjuje od 1. listopada 2010.

Hyde - okrug - 1. lipnja 2009. usvojena je uredba o zabrani jednokratnih plastičnih vrećica, a papirne vrećice moraju sadržavati najmanje 40 % recikliranog papira. Uredba se primjenjuje od 1. listopada 2010.

Kill Devil Hills - 1. lipnja 2009. usvojena je uredba o zabrani jednokratnih plastičnih vrećica, a papirne vrećice moraju sadržavati najmanje 40 % recikliranog papira. Uredba se primjenjuje od 1. listopada 2010.

Manteo - 1. lipnja 2009. usvojena je uredba o zabrani jednokratnih plastičnih vrećica, a papirne vrećice moraju sadržavati najmanje 40 % recikliranog papira. Uredba se primjenjuje od 1. listopada 2010.

Nag's Head - 1. lipnja 2009. usvojena je uredba o zabrani jednokratnih plastičnih vrećica, a papirne vrećice moraju sadržavati najmanje 40 % recikliranog papira. Uredba se primjenjuje od 1. listopada 2010.

Southern Shores - 1. lipnja 2009. usvojena je uredba o zabrani jednokratnih plastičnih vrećica, a papirne vrećice moraju sadržavati najmanje 40 % recikliranog papira. Uredba se primjenjuje od 1. listopada 2010.

Oregon:
Corvallis - Gradsko vijeće je 2. srpnja 2012. odobrilo uvođenje zabrane jednokratnih plastičnih vrećica i naplatu takse od 5 $ centi na papirnate vrećice sa stupanjem na snagu 22. listopada 2012.

Eugene - Gradsko vijeće je 22. listopada 2012. odobrilo uvođenje zabrane jednokratnih plastičnih vrećica i naplatu takse od 5 $ centi na papirnate vrećice sa stupanjem na snagu 1. svibnja 2013.

Izvor podataka

Portland - nakon što je odbijena predložena zabrana na razini savezne države Oregon, Portland je prvi gard koji je u srpnju 2011. godine donio odluku o zabrani jednokratnih vrećica sa stupanjem na snagu u dva stupnja - od 1. ožujka 2013. i 1. listopada 2013. u svim maloprodajnim trgovinama i restoranima.

Izvor podataka


Rhode Island:
Barrington - U listopadu 2012. gradsko vijeće donijelo je odluku o zabrani jednokratnih plastičnih vrećica (osim vrećica za sipke, zaleđene i vlažne sadržaje) i naknadi na papirnate vrećice od 5 $ centi sa stupanjem na snagu od 1. siječnja 2013. Odluka važi do 31. siječnja 2015. osim ako vijeće u međuvremenu ne promijeni odluku.

Texas:
Austin - U ožujku 2012. gradsko vijeće donijelo je odluku o zabrani jednokratnih i plastičnih i papirnatih vrećica. Zabrana stupa na snagu 1. ožujka 2013. i primjenjuje se u svim poslovnim objektima.

Izvor podataka

Brownsville - je prvi grad u Teksasu gdje je 2009. uvedeno ograničenje korištenja plastičnih vrećica naplatom takse od 1 USD prilikom izdavanja vrećice kupcu. Odluka je stupila na snagu 1. siječnja 2011.

Dallas - gradsko vijeće ovog trećeg po veličini grada u Teksasu 26. ožujka 2014. donijelo je Uredbu o obaveznoj naplati naknade na sve vrećice (plastične i papirnate) od 5 US$ centi (oko 28 lipa) na blagajnama u trgovinama prehrane i trgovinama robe široke potrošnje. Zabranjene su jednokratne plastične vrećice u svim gradskim tvrtkama, na javnim gradskim događanjima kao i u gradskim objektima. Izuzimaju se kemijske čistionice, restorani i vrećice za prikupljanje izmeta kućnih ljubimaca. Uredba bi trebala stupiti na snagu 1. siječnja 2015. Međutim, Uredba bi mogla pasti na sudu jer se kosi s Kodom o hrani i sugurnosti - sekcija o odlaganju i pakiranju otpada savezne države Teksas, koja upravo predviđa korištenje higijenskih i nepropusnih plastičnih vrećica.

Izvor podataka

Freer - 1. prosinca 2012. izglasana je zabrana jednokratnih plastičnih vrećica, a uredba je stupila na snagu 2. lipnja 2013.

Fort Stockton - U rujnu 2010. donesena je odluka o zabrani jednokratnih plastičnih vrećica sa stupanjem na snagu od 1. rujna 2011.

Kermit - 1. srpnja 2013. izglasana je zabrana jednokratnih plastičnih vrećica, a uredba je stupila na snagu 1. listopada 2013. Uredba također predviđa naknadu od 10 $ centi (oko 58 lipa) na papirnate vrećice.

Laguna Vista - 1. rujna 2012. izglasana je zabrana jednokratnih plastičnih vrećica, a uredba je stupila na snagu 1. siječnja 2013.

Laredo - 1. kolovoza 2013. izglasana je zabrana jednokratnih plastičnih vrećica, a uredba je stupila na snagu 1. siječnja 2014.

South Padre Island - U siječnju 2011. donesena je odluka o zabrani jednokratnih plastičnih vrećica sa stupanjem na snagu od 1. siječnja 2012.

Sunset Valley - Uredba o zabrani jednokratnih plastičnih i papirnatih vrećica u primjeni od 1. rujna 2013.

Washington:
Bainbridge Island - U travnju 2012. usvojena je odluka o zabrani jednokratnih plastičnih vrećica u svim maloprodajnim trgovinama i uvedena je taksa od 5 $ centi na papirnate vrećice. Odluka je stupila na snagu 1. studenog 2012.

Bellingham - Zabrana jednokratnih plastičnih vrećica i obavezna naplata papirnatih vrećica od najmanje 5 $ centi stupila je na snagu od 1 srpnja 2012.

Edmonds - U svim maloprodajnim trgovinama uvedena je od 1. kolovoza 2010. godine zabrana jednokratnih plastičnih vrećica.

Issaquah - U lipnju 2012. usvojena je odluka o zabrani jednokratnih plastičnih vrećica i taksi od 5 $ centi (oko 28 lipa) za papirnate vrećice, sa stupanjem na snagu od 1. ožujka 2013. u velikim trgovinama i od 1. ožujka 2014. u malim trgovinama.

Izvor podataka

5. rujna 2013. godine pokrenuta je inicijativa da se održi referendum kako bi se ukinula uredba o vrećicama iz lipnja 2012. godine, a 3. listopada 2013. okrug King, gdje je Issaquah smješten, potvrdio je da je prikupljeno dovoljno potpisa na peticiji za održavanje referenduma. 21. listopada 2013. odlučeno je da će se referendum održati kada i sljedeći gradski izbori 11. veljače 2014.

Izvor podataka

Lacey - gradsko je vijeće 13. veljače 2014. glasalo je 4 naprema 3 za usvajanje uredbe kojom se u ovom gradiću s oko 42000 stanovnika uvodi zabrana davanja jednokratnih plastičnih vrećica kupcima. Zabrana se odnosi na sve trgovine u ovom gradiću. Prethodno je 8 puta pokušavano na razini gradskih odbora ili gradskog vijeća donijeti ovakvu zabranu, ali sve do sada zabrana nije prolazila. Osim zabrane jednokratnih plastičnih vrećica, uredba predviđa da trgovci moraju osigurati papirnate vrećice koje su napravljene od najmanje 40 %-tnog recikliranog papira i njih su trgovci dužni naplaćivati najmanje 5 US $ centi (oko 30 lipa). Uredba stupa na snagu od 1. srpnja 2014.

Izvor podataka

Mukilteo - U prosincu 2011. gradsko vijeće donijelo je odluku o zabrani jednokratnih plastičnih vrećica sa stupanjem na snagu od 1. siječnja 2013.

Olympia - 8. listopada 2013. gradsko vijeće donijelo je jednoglasnu odluku o uvođenju zabrane jednokratnih plastičnih vrećica. Zabrana stupa na snagu 1. srpnja 2014. Osim zabrane plastičnih, uvedena je i naknada od 5 $ centi (oko 28 lipa) na papirnate vrećice. Osnovni cilj uredbe je smanjiti plastični otpad. Olympia je deseta lokalna samuoprava u saveznoj državi Washington koja je uvela zabranu.

Izvor podataka

Port Townsend - Gradsko vijeće je u srpnju 2012. donijelo odluku o zabrani jednokratnih plastičnih vrećica i taksi od 5 $ centi na papirnate vrećice u svim trgovinama, sa stupanjem na snagu 1. studenog 2012.

Seattle - U prosincu 2011. gradsko vijeće je jednoglasno donijelo odluku o zabrani jednokratnih plastičnih vrećica i naplati od najmanje 5 $ centi za jednokratne papirnate vrećice sa stupanjem na snagu od 1. srpnja 2012. Prethodno, gradsko vijeće je u srpnju 2008. donijelo odluku o naknadi na sve jednokratne vrećice (i plastične i papirnate) od 20 $ centi, ali je odluka godinu dana poslije poništena temeljem inicijative koja je bila financirana od plastičarske industrije.

Izvor podataka

Shoreline - 1. travnja 2013. gradsko vijeće donijelo je odluku o zabrani da trgovci opskrbljuju kupce s jednokratnim plastičnim vrećicama te uvođenje naknade od 5 $ centi na papirnate vrećice, a uredba stupa na snagu od 1. veljače 2014.

Izvor podataka

Thurston - okrug - Vijeće povjerenika okruga 30. rujna 2013. odobrilo je uredbu o uvođenju zabrane jednokratnih plastičnih vrećica i naknadu na papirnate vrećice u ovom okrugu, a zabrana stupa na snagu 1. srpnja 2014. Od zabrane su izuzete vrećice u koje se pakira rasuti sadržaj, povrće i meso, kao i vrećice u kojima se iznosi hrana iz restorana, vrećice za robu u kemijskim čistionicama, za omatanje novina kai i vrećica za smeće.

Izvor podataka

Tumwater - gradić u okrugu Thurston tijekom rujna 2013. donio je odluku o zabrani jednokratnih plastičnih vrećica.

Izvor podataka



Odbijene zabrane i / ili naknade:

Alaska:
Fairbanks - izglasana taksa od 5 $ centi u rujnu 2009, ali je ukinuta mjesec dana kasnije

Izvor podataka

Homer - U kolovozu 2012. prihvaćen je prijedlog uvođenja zabrane s početkom primjene od 1. siječnja 2013. Međutim, tijek donošenja ove zabrane bio je složen. Najprije je na ovu uredbu gradonačelnik uložio veto, pa je krajem rujna gradsko vijeće poništilo veto gradonačelnika i uvelo zabranu koja je stupila na snagu 1. siječnja 2013. Izborima 1. listopada 2013. ova je odluka poništena, te u Homeru nema zabrane.

Izvor podataka

1. listopada 2013. održan je referendum u gradiću Homer na kojem se 56 % stanovnika izjasnilo protiv uvođenja zabrane na jednokratne plastične vrećice te je tako poništena odluka gradskog vijeća iz kolovoza 2012.

Izvor podataka


Arizona:
Tucson - gradsko vijeće donijelo je 13. ožujka 2013. uredbu broj 11056 s početkom važenja od 1. travnja 2013. kojom se nastoji smanjiti korištenje i potrošnja plastičnih vrećica. Propisan je cijeli niz mjera o edukaciji trgovaca i kupaca te o izvještavanju o količinama.

Izvor podataka

Kingman - u kolovozu 2008. predloženo je na gradskom vijeću uvođenje naknade na jednokratne plastične vrećice. Međutim, prema statističkim podacima gradske uprave, program recikliranja dobro se provodi te je prijedlog uvođenja naknade odbijen.

Izvor podataka


California:
Prvi prijedlog o uvođenju naknade na plastične i papirnate vrećice nije usvojen 2008. godine. Već sljedeće godine predloženo je da se s vrećica ukloni oznaka "Biorazgradljivo", ali je na tu uredbu veto stavio guverner Schwarzenegger.

Ponovno je tijekom 2009. postavljen zahtjev da se uvede zabrana i na razini savezne države, ali je 1. rujna 2009. takav prijedlog odbijen. Isto tako je odbijen prijedlog uredbe o uvođenju zabrane na razini cijele savezne države Kalifornije 2010. godine (AB 2138).

U 2011. godini predložena je uredba (SB 915) kojom je predviđeno da se na razini cijele savezne države odredi obavezna razina recikliranog materijala u vrećicama te da se ustanovi fond s kojim bi se financirale obrazovne aktivnosti o recikliranju. Uredba nije prihvaćena.

Obzirom da su u Kaliforniji (stanje početkom listopada 2013.) u 80 lokalnih samouprava uvedene zabrane jednokratnih plastičnih vrećica u dva navrata se 2013. raspravljalo o prijedlogu senatora Padile (SB 405) da se na razini cijele savezne države uvede zabrana jednokratnih plastičnih vrećica, ali je u oba puta nedostajao dovoljan broj glasova da se takva zabrana prihvati.

Bakersfield - gradsko vijeće 2009. je diskutiralo o prijedlogu uvođenja zabrane jednokratnih plastičnih vrećica (SB 915), ali je prijedlog zabrane odbijen i umjesto uvođenja tih drastičnih mjera odlučeno je da će se poštivati savezna uredba o sadržaju recikliranog materijala u vrećicama.

Buena Park - gradsko vijeće je tijekom 2007. godine raspravljalo o prijedlogu uvođenja zabrane jednokratnih plastičnih vrećica. Prijedlog je odbijen.

Huntington Beach - gradsko vijeće je raspravljalo u kolovozu 2011. te je zaključilo da će se najprije napraviti studija utjecaja na okoliš odluke o zabrani.

Izvor podataka

Lafayette - gradsko vijeće je glasovalo 2013. da se ne prihvati predložena uredba o zabrani jednokratnih plastičnih vrećica.

Los Altos - tijekom 2009. raspravljano je o uvođenju zabrane jednokratnih plastičnih vrećica, ali su vijećnici bili protiv uvođenja zabrane.

Milpitas - 5. prosinca 2013. gradsko vijeće je odlukom donešenom s 3 glasa protiv i 2 glasa za odbilo prijedlog uredbe kojom bi se uvela zabrana jednokratnih plastiičnih vrećica te naknada na papirnate vrećice koje su napravljene iz manje od 40 % recikliranog papira. U obrazloženju odluke navodi se da je bi zabrana bila neučinkovita, a da bi se lokalnom gospodarstvu nanijela šteta od najmanje 250000 $ godišnje.

Izvor podataka

Oakland - gradsko vijeće je 2007. godine prihvatilo prijedlog o uvođenju zabrane jednokratnih plastičnih vrećica, ali je nakon žalbe na sudu uredba poništena te zabrana nije uvedena.

Sacramento - okrug - tijekom 2011. godine u vijeću okruga je raspravljano o uvođenju zabrane jednokratnih plastičnih vrećica. Gradsko vijeće je odbilo prijedlog i zabrana nije uvedena.

San Clemente - gradsko vijeće je 2013. odbilo prijedlog uvođenja zabrane jednokratnih plastičnih vrećica.

San Diego - gradsko vijeće je 2008. godine raspravljalo, ali nije se suglasilo s prijedlogom uvođenja zabrane jednokratnih plastičnih vrećica.

South Lake Tahoe - 22. siječnja 2013. gradsko vijeće odbilo je glasati o prijedlogu pravilnika "Bring Your Own Bag" (Ponesi svoju vrećicu) koji predviđa zabranu jednokratnih plastičnih vrećica, i uvođenje manje naknade za papirnate vrećice.

Izvor podataka

15. listopada 2013. gradsko vijeće ponovno je raspravljalo o uredbi koja bi zabranila jednokratne plastične vrećice u ovom gradiću. Odluka o uvođenju zabrane donesena je s 3:2, a stupiti će na snagu 3 mjeseca nakon donošenja (od 15. siječnja 2014.) i primjenjivati će se u trgovinama namirnicama i kod ospkrbljivača hranom, dok će se 12 mjeseci nakon donošenja uredbe zabrana proširiti na sve trgovine na malo.

Izvor podataka

Willits (u okrugu Mendocino) - 23. siječnja 2013. gradsko vijeće glasalo je o neprovođenju odluke okruga te je odbilo prijedlog odluke o zabrani jednokratnih plastičnih vrećica i to važi za sve poslovne objekte u krugu od 25 milja, a na rok od 6 mjeseci uvedena je naknada od 10 $ centi na papirnate vrećice.

Izvor podataka


Colorado:
U veljači 2009. nije odobreno uvođenje zabrane jednokratnih plastičnih vrećica na razini savezne države Colorado koja je prema prijedlogu studentskih organizacija trebala nastupiti od početka 2012. godine

Basalt - U rujnu 2011. gradsko vijeće je jednoglasno (7-0) donijelo odluku o uvođenju zabrane jednokratnih plastičnih vrećica i naknadi na papirnate vrećice od 20 $ centi sa stupanjem na snagu 1. svibnja 2012. Međutim, 26. travnja 2012. održan je gradski referendum te je većinom glasova (401-363) takva odluka odbijena. Gradić ima oko 3000 stanovnika.

Izvor podataka

Denver - gradsko vijeće je 30. rujna 2013. izglasalo uvođenje naknade od 5 $ centi (oko 28 lipa) na jednokratne plastične vrećice, ali je gradonačelnik Michael Hanckog uložio veto na tu odluku jer će i taj mali namet potrošače dovesti do velikih troškova.

Izvor podataka

Durango - u kolovozu 2013. gradsko vijeće donijelo je odluku o uvođenju naknade od 10 $ centi (oko 58 lipa) na plastične vrećice koje trgovci daju potrošačima. Međutim, 6. studenog 2013. održan je gradski referendum na kojem je s 56 % naprema 44 % poništena odluka o uvođenju naknade.

Izvor podataka

Fort Collins - predložena zabrana plastičnih vrećica u studenom 2012. odbijena na gradskom vijeću, a podržane aktivnosti na edukaciji o recikliranju i smanjenju korištenja.

Snowmass Village - u studenom 2012. održan referendum za zabranu jednokratnih plastičnih vrećica i isti odbijen s 53% glasova

Connecticut:
Darien - civilna udruga "Izaberi ponovno korištenje" (e. Choose to Reuse) predložila je uvođenje zabrane trgovačkih vrećica, ali je gradsko vijeće 24. rujna 2012. s 46:36 glasova odbilo prijedlog.

Florida:
U saveznoj državi Florida je na snazi zakon koji zabranjuje lokalnim jedinicama donošenje odluka o uvođenju naknada, restrikcijama ili zabranama jednokratnih plastičnih i papirnatih vrećica, plastičnih folija i plastične ambalaže

Bonita Springs - 17. listopada 2012. gradsko vijeće je donijelo odluku kojom podržava savezni zakon koji regulira pitanje jednokratnih plastičnih i papirnatih vrećica.

Cutler Bay - 2008. gradsko vijeće je uz potporu gradonačelnika donijelo rezoluciju s kojom traže da se dopusti lokalnim jedinicama donošenje odluka o uvođenju zabrana ili naknada na vrećice.

Georgia:
Decatur - u listopadu 2010. gradski odbor za zaštitu okoliša predložio je uvođenje zabrane jednokratnih vrećica i polistirenske ambalaže ili uvođenja takse na vrećice, ali prijedlog nije prihvaćen na gradskom vijeću.

Idaho - Studentska udruga zelenih postavila zahtjev za uvođenjem zabrane na razini savezne države, ali je njihov zahtjev 8. studenog 2011. glasovanjem u vijeću odbijen.

Iowa:
Iowa City - gradsko vijeće je diskutiralo o uvođenju zabrane 2008, glasovalo i odbilo prijedlog početkom 2009. godine. Ponovno je gradsko vijeće o tome odlučivalo početkom 2012. godine. i ni tada prijedlog zabrane nije prošao, obzirom da je u gradu dobro razvijen sustav prikupljanja i recikliranja.

Maryland:
Annapolis - 2007. godine je održana javna debata o prijedlogu uvođenja zabrane jednokratnih plastičnih vrećica, a bilo je i prijedloga uvođenja taksi, ali do prijedloga gradskom vijeću nije ni došlo.

Početkom 2013. godine predstavljen je prijedlog uredbe o uvođenje naknade od 5 $ centi na jednokratne plastične vrećice na razini cijele savezne države Maryland, ali je i taj prijedlog naišao na široko protivljenje pa isti nije otišao dalje od odbora na kojemu je predstavljen.

Izvor podataka

Baltimore - na snazi su mjere za smanjivanje korištenja jednokratnih plastičnih vrećica koje predviđaju da se plastične vrećice u trgovinama daju kupcu na njegov izričiti zahtjev, međutim ta se mjera na veliko ignorira i ne provodi se. Gradski ured za održivost ocjenjuje da je ova mjera "neuspješna" te se razmatra naknada od 25 $ centi kao kompromisno rješenje ili zabrana, ali ovaj prijedlog naišao je na veliki otpor trgovaca i proizvođača vrećica.

Gradski vijećnik Brandon Scott predložio je da se u svim trgovinama naplaćuje 10 $ centi (niže od predlaganih 25) te da trgovina za sebe zadržava 2 $ centa po vrećici. Diskusija o ovom prijedlogu predviđena za 2. srpnja 2013. je otkazana jer je i ovaj prijedlog je naišao na snažno protivljenje udruženja trgovaca i udruženja distributera hrane te gradskog Savjeta za politiku hrane.

Izvor podataka

Baltimore, najveći grad savezne države Maryland - održana je odgođena rasprava i glasovanje o prijedlogu gradskog vijećnika Brandona Scotta. Gradsko vijeće 27. siječnja 2014. glasovalo je o prijedlogu uvođenja naknade od 10 $ centi (oko 56 lipa) na sve plastične i papirnate trgovačke vrećice. Prijedlog je s 9 naprema 6 glasova odbijen te se u ovom gradu neće naplaćivati naknada na vrećice do daljnjeg. Osnovni razlog neprihvaćanja prijedloga uvođenja naknada bio je zaštita malih i srednjih proizvođača.

Izvor podataka


Massachusetts:
Plymouth - u posljednjih godina se više puta raspravljalo o mogućnostima uvođenja zabrane, ali nikada nije predloženo

Sturbridge - 2008. se raspravljalo o prijedlogu uvođenja zabrane jednokratnih plastičnih vrećica koje su predložile dvije srednje škole, ali je 29. travnja 2008. na gradskom vijeću prijedlog zabrane odbijen.

Worcester - razmatran je prijedlog uvođenja zabrane, ali prijedlog nije podnesen niti je gradsko vijeće o tome donosilo odluku.

New York:
Tuckahoe - u ožujku 2013. predložena je uvođenje zabrane jednokratnih plastičnih vrećica u trgovinama gradića Tuckahoea, dijela grada Eastchester u saveznoj državi New York. 24. rujna 2013. je na sjednici gradskog odbora glasovanjem 4:1 odbijena.

Izvor podataka


Oregon:
10. lipnja 2011. predložena zabrana na razini savezne države Oregon odbijena nakon snažnog protivljenja plastičarske industrije.

Corvallis - od 1. siječnja 2013. uvedena zabrana jednokratnih plastičnih vrećica i naknada od 5 $ centi za papirnatu vrećicu.

Pennsylvania:
Philadelphia - nakon 2 godine rasprava, gradsko vijeće je 2009. godine odbilo prijedlog uvođenja zabrane ili ograničenja korištenja jednokratnih plastičnih vrećica.

Texas:
Corpus Christi - u svibnju 2012. predložena je zabrana plastičnih vrećica, ali je gradsko vijeće odlučilo dati prednost drugim rješenjima - edukaciji o smanjivanju i ponovnom korištenju plastičnih vrećica te recikliranju.

Dallas - i unatoč opredjeljenju gradskih vlasti da Dallas do 2040. postane grad bez otpada, prijedlozi uvođenja zabrana ostali su samo na razgovorima koji su vođeni u kolovozu 2012. Ostaje sve na obaveznom recikliranju.

Izvor podataka

McAllen - prijedlog zabrane jednokratnih plastičnih vrećica početkom listopada 2012. godine nije prošao zbog protivljenja trgovaca, a preporučene su edukativne akcije i poticanje kupaca na korištenje višekratnih vrećica

Odessa - 26.lipnja 2013. odlukom 3 naprama 2 u gradskom vijeću odbijeno je uvođenje zabrane jednokratnih plastičnih vrećica

Izvor podataka

Victoria - u travnju 2009. godine raspravljano je o uvođenju zabrane, ista nije odobrena i prednost je dana edukaciji o recikliranju.

Vermont:
Tijekom travnja 2012. održana je rasprava u senatu savezne države Vermont te je na glasovanju odbijeno uvođenje zabrane i nije odobrena odluka o proširenju ograničenja korištenja plastičnih boca.

Wisconsin:
Madison - s početkom 2013. godine uveden je program recikliranja plastičnih vrećica u sklopu kojeg su na više mjesta u gradu postavljene kante za odlaganje plastičnih vrećice koje onda idu na recikliranje. Time je izbjegnuto uvođenje zabrana ili taksi na vrećice.

Izvor podataka


Izvor podataka za SAD





Kanada
Kanada ima 12 saveznih država, 1 teritorij te 442 grada.



Alberta:
Edmonton - 7. lipnja 2012. gradsko vijeće odbilo prijedlog uvođenja zabrane jednokratnih plastičnih vrećica

Fort McMurray (Wood Buffalo) - nakon što je 2300 građana potpisalo peticiju, u rujnu 2010. donesena odluka o zabrani jednokratnih plastičnih vrećica.

British Columbia:
Vancouver - 2008. predložena je odluka o zabrani plastičnih vrećica, međutim gradsko vijeće ju je odbilo. Danas se u gradu uspješno provodi eksperiment korištenja otpadnih plastičnih vrećica u smjesi za asfaltiranje gradskih ulica.

Manitoba:
U cijeloj provinciji je od prosinca 2008. uvedena zabrana jednokratnih plastičnih vrećica u prodavaonicama pića.

Eriksdale - 1. rujna 2009. stupila na snagu zabrana na jednokratne plastične vrećice, a na višekratne moraju koštati najmanje 1,5 CAD (oko 8,5 kuna).

Leaf Rapid - 22. ožujka 2007. donesena odluka o zabrani jednokratnih plastičnih vrećica. Ovo je prvi grad u Kanadi koji je uveo zabranu.

Thompson - 27. rujna 2010. gradsko vijeće donijelo odluku o uvođenju zabrane jednokratnih plastičnih vrećica.

Newfoundland and Labrador:
Nain - U srpnju 2009. izglasana zabrana jednokratnih plastičnih vrećica

Northwest Territories:
Od siječnja 2010. uvedena taksa od 10 CAD centi na jednokratne plastične vrećice, a od 1. veljače 2011. uvedena je taksa od 25 CAD centi (oko 1,50 kuna) na sve jednokratne plastične i papirnate vrećice na cijelom području pokrajine Sjeverni Teritoriji..

Nova Škotska:
Nekoliko trgovina je samoinicijativno uvelo vlastitu zabranu jednokratnih plastičnih vrećica, a kupcima su dostupne papirnate vrećice i kartonske kutije

Halifax - u srpnju 2012. godine gradonačelnik je odbio prijedlog odluke o zabrani plastičnih vrećica. U gradu postoji vrlo razvijen sustav recikliranja.

Nunavut:
Iqaluit - 23. rujna 2008. uvedena zabrana jednokratnih plastičnih vrećica

Quebec:
Pojedine trgovine naplaćuju 5 centi (oko 30 lipa) naknade na jednokratne plastične vrećice, ali odluka na razini provincije nije donesena.

Amqui - početkom ljeta 2012. uvedena je mala naknada na jednokratne plastične vrećice.

Huntingdon - 2008. je donesena prva odluka o zabrani jednokratnih plastičnih vrećica.

Ontario:
Orillia - od 1. siječnja 2010. uvedena je naplata od najmanje 5 CAD centi (oko 30 lipa).

Sioux Lookout - u rujnu 2010. izglasana je odluka o zabrani prodaje jednokratnih plastičnih vrećica, ali je 4 mjeseca kasnije gradsko vijeće donijelo odluku o ukidanju zabrane.

Toronto - u lipnju 2012. tijekom rasprave o ukidanju postojeće naknade na plastične vrećice, gradsko vijeće je opstruiralo gradonačelnikov prijedlog i izglasalo zabranu plastičnih vrećica s početkom od 2013. godine. Međutim, kanadsko Udruženje proizvođača plastičnih vrećica u studenom 2012. je pokrenulo sudski postupak protiv odluke o zabrani, te je gradsko vijeće 28. studenog 2012. ponovno glasalo i poništilo svoju odluku o zabrani.

Na razini cijele države Kanade uveden sustav Green Dot - plaća se naknada od 19,027 CAD centi / kg (oko 1100 kn/t) plastičnih vrećica.


Bermuda
Na Bermudima, britanskom prekomorskom teritoriju u Sjevernom Atlantiku, pokrenut je cijeli niz akcija ka smanjivanju potrošnje jednokratnih plastičnih vrećica, ali istovremeno ukazuju da papirnate vrećice nisu bolje rješenje. Promovira se višekratno korištenje plastičnih vrećica.



SREDNJA I JUŽNA AMERIKA


Argentina
Buenos Aires je 2009. donio odluku o zabrani jednokratnih, nerazgradljivih plastičnih vrećica, ali odluka se nije primjenjivala sve do lipnja 2012. godine. U lipnju 2012. manje su trgovine započele s ponudom biorazgradljivih vrećica, dok su od kolovoza 2012. supermarketi u Buenos Airesu počeli dijeliti biorazgradljive vrećice i poticati kupce da koriste višekratne plastične vrećice. Sustav zabrane još nije zaživio.

Izvor podataka

Brazil
Cuiaba - 2011. uvedena je zabrana jednokratnih plastičnih vrećica, međutim provođenje ove odluke vrlo je upitno. Dan je rok od 3 godine da se jednokratne plastične vrećice izbace iz upotrebe. Iz uredbe izuzete su oxorazgradive vrećice.

Rio de Janeiro - 2010. uvedena je zabrana jednokratnih plastičnih vrećica, međutim provođenje ove odluke vrlo je upitno. Dan je rok od 3 godine da se jednokratne plastične vrećice izbace iz upotrebe.

Sao Paolo - čim su se pojavile glasine o uvođenju naknada ili zabrana jednokratnih plastičnih vrećica trgovci su odmah prestali besplatno dijeliti plastične vrećice, a one koje su do tada naplaćivali, njima su povisili cijenu. Takvoj praksi suprotstavili su se proizvođači plastičnih vrećica, tužili trgovce i distributere i u lipnju 2012. godine Federalni sud u državi Sao Paolo donosi presudu da supermarketi moraju ponovno besplatno dijeliti plastične vrećice kupcima.

Izvor podataka


Čile
2008. godine predloženo je uvođenje zabrane nerazgradljivih plastičnih vrećica i naknade za biorazgradljive plastične vrećice. Potrošači nisu prihvatili ove odluke.

23. siječnja 2014. u gradskim skupštinama Punta Arenas i Chile Chico donešena je odluka kojom se daje poslovnim subjektima u tim gradovima rok od jedne godine u Punta Arenasu odnosno 6 mjeseci u Chile Chico da iz upotrebe izbace jednokratne plastične vrećice od bilo koje vrste polietilena i zamijene se višekratnim ili kompostabilnim plastičnim vrećicama.

Izvor podataka

Haiti
Na Haitiju od listopada 2012. uvedena zabrana jednokratnih plastičnih vrećica i ambalaže od stiropora. Međutim, odluka se ne provodi.



Kajmanski otoci
Na Kajmanskim otocima je u 2010. godini uvedena naknada na jednokratne plastične vrećice od 5 $ centi, a kao alternativu trgovci nude biorazgradljive vrećice.



Meksiko
Mexico City - U ožujku 2009. uvedena je zabrana korištenja jednokratnih plastičnih vrećica u svim trgovinama unutar granica glavnog grada, a dozvoljene su samo biorazgradive. Zagovornici zabrane pokrenuli su akciju da se zabrana proširi na cijelu državu. Početkom kolovoza 2011. godine takav je prijedlog odbijen te nema zabrane u Meksiku osim u glavnom gradu.

Izvor podataka

Salvador
Iz Salvadora potječe uporaba plastičnih vrećica za ispijanje Coca-Cole. Regionalni direktor Coca-Cole u Salvadoru naručio je izradu plastične vrećice u obliku toliko prepoznatljive staklene bočice Coca-Cole i to još od biorazgradljive plastike. Primjena se širi u cijeloj Srednjoj i Južnoj Americi.

Izvor podataka

Venezuela
Carirubana - u 2011. godini izglasana zabrana jednokratnih plastičnih vrećica, a zabrana je stupila na snagu od 1. siječnja 2012..

Izvor podataka


Izvori podataka o zabranama 1


Izvori podataka o zabranama 2


Izvori podataka o zabranama 3



Korištene slike zastava: Flags.net

Zadnja obnova podataka: 30. rujna 2014. - 15:00 - revizija 18




- 02:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Zabrane plastičnih vrećica - aktualno stanje u svijetu 3


Gornja slika je interaktivna karta i klikom na sliku na matičnoj web stranici Plastic Bag Ban Map otvara se za svako označeno mjesto status uvedene ili odbijene zabrane i/ili naknade s dodatnim objašnjenjima.


AFRIKA


Botcvana
Botcvana je 2007. godine uvela porez na jednokratne plastične vrećice. U početku je odluka pokazala odlične rezultate, međutim na duži rok se pokazalo da se potrošnja vrećica uopće nije smanjila.

Izvor podataka


Burundi
Burundi, kao jedna od 5 zemalja Istočno afričke zajednice (East African Community (EAC) - Kenija, Ruanda, Tanzanija, Uganda i Burundi) prihvatio je Zakon EAC-a kojim se stvara zakonski okvir za uvođenje zabrane korištenja, prodaje, proizvodnje i uvoza polietilenskih vrećica. Međutim, u Burundiju odluka o zabrani ili naplati takse još nije donesena.

Izvor podataka


Egipat
U Egiptu se samo u turističkom gradiću Hurghada u Crvenomorskoj provinciji, provodi od 1. rujna 2009. zabrana korištenja jednokratnih plastičnih vrećica. Koriste se papirnate ili višekratne plastične vrećice.

Izvor podataka


Eritreja
Eritreja je 2005. godine uvela zabranu uvoza, distribuiranja, proizvodnje i prodaje jednokratnih plastičnih vrećica.

Izvor podataka



Etiopija
Etiopija je u studenom 2012. zabranila uvoz i proizvodnju jednokratnih plastičnih vrećica.

Izvor podataka



Južnoafrička Republika
JAR - na razini cijele države 2003. godine je donesena odluka o uvođenju takse na jednokratne plastične vrećice, s ciljem unapređenja sustava recikliranja, ali odluka se je vrlo brzo prestala provoditi. Naime, nakon početnog smanjivanja potrošnje vrećica, u roku od 4 godine potrošnja se vratila na razinu od prije uvođenja takse.

Izvor podataka

Cape Town - zabranjene su jednokratne plastične vrećice tanje od 0,024 mm, a za ostale vrećice proizvođači i uvoznici plaćaju taksu od 3 centa USD (oko 17 lipa).

Izvor podataka

Kamerun
Kamerunski predsjednik Paul Biya putem Ministarstva zaštite okoliša donio je odluku o zabrani plastičnih vrećica, osim biorazgradivih. Uredba predsjednika o zabrani stupila je na snagu 24. travnja 2014.

Izvor podataka


Kenija
Kenija je 6. siječnja 2011. zabranila proizvodnju i uvoz jednokratnih plastičnih vrećica tanjih od 0,06 mm (mikrometara).

Izvor podataka



Mauritanija
U Mauritaniji je zabrana korištenja, proizvodnje i uvoza jednokratnih plastičnih vrećica nastupila od 1. siječnja 2013. godine.

Izvor podataka




Ruanda
Ruanda je u siječnju 2007. zabranila uvoz i proizvodnju jednokratnih plastičnih vrećica. Vrlo brzo je Vlada optužena da je uvela zabranu samo zato da bi omogućila pripadnicima lokalnih milicija zapljenu odnosno krađu od građana robe koja se nosi u zabranjenim vrećicama.

Izvor podataka


Somalija
Vlasti samoproglašene republike Somalije donijele su 1. ožujka 2005. odluku o zabrani jednokratnih plastičnih vrećica, s početkom primjene 120 dana nakon donošenja odluke, kako bi trgovci potrošili svoje zalihe.

Izvor podataka


Tanzanija
U Tanzaniji na razini cijele države 1996. je uvedena zabrana jednokratnih plastičnih vrećica, ali odluka se nije provodila niti je postignut ikakav rezultat.

Izvor podataka

Zanzibar - Pemba islands - tijekom 2012. godine poduzimaju se edukativne akcije s ciljem smanjenja i višekratnog korištenja plastičnih vrećica i akcije daju rezultate.

Izvor podataka


Togo
Togo je 12. siječnja 2013. uveo zabranu jednokratnih plastičnih vrećica koja obuhvaća uvoz i prodaju, a stupa na snagu od 1. srpnja 2013.

Izvor podataka



Uganda
U Ugandi je 2007. predložena odluka o zabrani plastičnih vrećica i nije prošla u parlamentu. Nakon toga su se neke nevladine organizacije obratile nadležnom sudu koji je donio odluku u korist zabrane, međutim ta odluka ponovno nije prošla u parlamentu.

Izvor podataka



AZIJA


Arapski Emirati
Abu Dhabi - zabrana korištenja jednokratnih plastičnih vrećica stupila na snagu od 1. siječnja 2013.

Izvor podataka

Predlaže se od 1.1.2014. u cijelim Ujedinjenim Arapskim Emiratima uvođenje zabrane distribucije i trgovanja svih nerazgradljivih plastičnih proizvoda, kao i razgradljivih plastičnih proizvoda koji se ne registriraju u skladu s Emirates Conformity Assessment System (ECAS).

Izvor podataka


Bangladeš
Velike poplave su bile u Bangladešu 1988. i 1998. kada je dvije trećine države bilo pod vodom i kao uzroci navedene su plastične vrećice koje su blokirale sustave odvodnje. Vlada je 2001. godine donijela odluku o zabrani jednokratnih vrećica, a obrazložila je odluku osim smanjenjem plastičnog otpada i kao zaštitu lokalne industrije jute od koje se proizvode višekratnih platnene vrećice.

Izvor podataka


Butan
Butan je 1999. uveo zabranu jednokratnih plastičnih vrećica, a zbog različitog tumačenja i primjene zabrane, ponovno je 2005. godine donesena stroža odluka o zabrani. Jedina zemlja u svijetu koja je navela da je zabranu uvela jer "otpad od plastičnih vrećica ima negativan utjecaj na sreću stanovništva".

Izvor podataka


Filipini
Na Filipinima u nekoliko gradova u sastavu Metro Manile: Quezon City, Pasay City, Muntinlupa, Pasig, Pasay, Las Pińas i Manila u kolovozu 2011. odobrene su mjere za zabranu plastičnih vrećica. Udružila su se najvažnija poslovna udruženja Filipina te objavili svoj oštar protest s kojim se protive zabranama plastičnih vrećica.

Izvor podataka

Inače, u razdoblju od 2008. do 2010. zabrane uvelo je 59 sljedećih gradova, gradića i mjesta na filipinskom otočju: Las Pińas; Pasig City; Makati City; Marikina City; Manila; Quezon City; Pasay City; Mandaluyong City; Los Bańos; Calamba City; Bińan, Laguna; Muntinlupa City; Antipolo City; Lucban, Quezon; Batangas City; San Pablo City; Bacolod City; Bacoor Cavite; Kawit, Cavite; Rosario, Morong, Rizal; Tanay, Rizal; Baras, Davao City; Legazpi, Albay; Bulacan; Malolos, Hagonoy, Guiguinto, Santa Maria, Bocaue, Balagtas, Meycauayan, Marilao, Obando, Pandi, Plaridel, Paombong, Baliuag, San Rafael, Angat, Bustos, Calumpit, Pulilan, San Ildefonso; City of San Jose Del Monte; Norzagaray, Dońa Remedios Trinidad; San Miguel, Pangil, Pagsanjan, Magdalena, Victoria, Majayjay, Cavinti, Pakil, Bay, Kalayaan, Santa Cruz

Izvor podataka


Indija
Indija ima 3 grada s više od 10 milijuna, 37 gradova s više od 1 milijuna stanovnika, 300 velikih gradova, 3396 srednjih gradova (iznad 100 tisuća stanovnika), 29 saveznih država.

Na razini cijele države Indije, 1999. uvedena je zabrana proizvodnje, distribucije i prodaje vrlo tankih plastičnih vrećiva (tanjih od 20 mikrometara), dok je 2002. uvedena zabrana za sve plastične vrećice koje su dimenzija manje od 20 x 30 cm. Međutim, vrlo brzo se pokazalo da se nitko u Indiji ne pridržava tih zabrana.

Andhra Pradesh - lokalna udruga za zaštitu životinja sastavila je peticiju o zabrani plastičnih vrećica, a o toj peticiji svoje mišljenje je dalo je i dvočlano sudsko vijeće Indije koje je objavilo da su plastične vrećice "opasnost za sljedeće generacije koja je veća od atomske bombe" . Zabrana u ovoj saveznoj državi nije uvedena.

Arunchal Pradesh - u ovoj saveznoj državi uvedena je zabrana proizvodnje, distribucije i prodaje jednokratnih plastičnih vrećica 2012. godine.

Belgaum - od 1. svibnja 2013. gradsko vijeće uvelo je zabranu plastičnih vrećica tanjih od 20 mikrometara.

Izvor podataka

Chandigarh - U listopadu 2008. grad je zabranio korištenje, držanje, uvoz, prodaju, transport i odlaganje jednokratnih plastičnih vrećica unutar granica grada. U listopadu 2009. gradske vlasti su proširile zabranu i na proizvodnju prozirnih vrećice i jednokratnu plastičnu ambalažu (posude).

Bihar - u ovoj saveznoj državi uvedena je zabrana proizvodnje, distribucije i prodaje jednokratnih plastičnih vrećica 2012. godine.

Chandigarh - gradsko vijeće ovog grada donijelo je 2009. uredbu o zabrani proizvodnje, distribucije u prodaje jednokratnih plastičnih vrećica na području grada.

Cuttack - povjerenik federacije za kriket centralne zone Indije 25. rujna 2013. donio je odluku da će na station koji prima 45000 gledatelja, prilikom predstojećeg susreta kriket reprezentacije Indije i Australije, koji će se održati 26. listopada 2013. biti zabranjeno unošenje polietilenske ambalaže, plastičnih čaša i plastičnih vrećica s vodom.

Izvor podataka

Dharamsala - U ožujku 2010. vlada savezne države Dharamsala, gdje u izbjeglištvu živi Dalaj Lama, donijela je odluku o zabrani jednokratnih plastičnih vrećica, a tu svoju odluku objašnjavaju kako dolazi do velikog zagađivanja plastikom zbog odbačenih plastičnih vrećica koje donose sljedbenici Dalaj Lame, koji obilaze njegovu kuću u kojoj živi u egzilu.

Delhi - U siječnju 2009. godine donesena je odluka o zabrani korištenja, prodaje i držanja jednokratnih plastičnih vrećica, ali se ista nije u potpunosti primjenjivala. U rujnu 2012. je vlada države Delhi pooštrila odluku te je pored postojeće zabrane zabranila i proizvodnju. Udruženje plastičara je tužilo državu zbog uvođenja zabrane proizvodnje, a sudski proces je u tijeku.

Dibrugarh - u ovom okrugudržavi uvedena je zabrana proizvodnje, distribucije i prodaje jednokratnih plastičnih vrećica 2013. godine.

Goa - 15. kolovoza 2005. donesena je odluka o zabrani jednokratnih plastičnih vrećica tanjih od 20 mikrometara (mikrona).

Haryana - u ovoj saveznoj državi uvedena je zabrana proizvodnje, distribucije i prodaje jednokratnih plastičnih vrećica 2010. godine.

Himeachal Pradesh - Od 14. lipnja 2004. zabranjene su jednokratne plastične vrećice tanje od 70 mikrometara (mikrona), a od listopada 2011. zabranjeni su svi jednokratni plastični proizvodi.

Od srpnja 2013. prema preporuci Vrhovnog suda savezne države Himeachal Pradesh uvedena je zabrana za polietilensku ambalažu za ne-osnovne prehrambene proizvode kao što su: grickalice, keksi, krekeri, tjestenine, slatkiši, čokolada - koji spadaju u tzv. junk-food. Osnovni proizvodi kao što su mlijeko, i ulje za kuhanje su izuzeti od ove zabrane. Dozvoljena je biorazgradljiva i kompostabilna plastična ambalaža.

Izvor podataka

Hyderabad - gradsko vijeće ovog grada donijelo je 2011. uredbu o zabrani proizvodnje, distribucije u prodaje jednokratnih plastičnih vrećica na području grada.

Kanyakumari - U studenom 2009. uvedena je zabrana jednokratnih plastičnih vrećica.

Jammu i Kashmir - u ovoj saveznoj državi uvedena je zabrana proizvodnje, distribucije i prodaje jednokratnih plastičnih vrećica 2008. godine.

Jharkhand - u ovoj saveznoj državi uvedena je zabrana proizvodnje, distribucije i prodaje jednokratnih plastičnih vrećica 2013. godine.

Karwal - gradsko vijeće je od 15. kolovoza 2010. zabranilo korištenje nestandardnih plastičnih vrećica na području grada. Zabranjene su vrećice veličine manje od 20 x 30 cm, tanje od 20 mikrometara (mikrona) te one vrećice kojih je 50 komada lakše od 105 grama.

Kerala - u rujnu 2007. vlada savezne države Kerala potpuno je zabranila jednokratne plastične vrećice tanje od 30 mikrometara (mikrona).

Maharashtra - u državi Maharashtra u kojoj je i grad Mumbai, 1998. je donesena zabrana plastičnih vrećica ali je stupanje na snagu odluke poništeno nakon lobiranja plastičarske industrije. Nakon nekoliko poplava za koje su okrivljene plastične vrećice, lokalna vlada je u kolovozu 2005. donijela odluku o zabrani proizvodnje i korištenja jednokratnih plastičnih vrećica. Uvedene su i drastične kazne za nepoštivanje odluke.

Meghalaya - u ovoj saveznoj državi uvedena je zabrana proizvodnje, distribucije i prodaje jednokratnih plastičnih vrećica 2013. godine.

Mormugao - vijeće gradića u saveznoj državi Goa donijelo je odluku da se od 1. kolovoza 2011. na rok od 2 godine zabrane jednokratne plastične vrećice,a u tom razdoblju će se provjeriti utjecaj ove zabrane na smanjenje otpada na odlagalištima.

Mumbai (bivši Bombay) - u lipnju 2012. uvedena je zabrana za jednokratne plastične vrećice tanje od 50 mikrometara (mikrona).

Palghar - od 15. kolovoza 2013. uvodi se zabrana na plastičnih vrećica tanjih od 50 mikrometara.

Izvor podataka

Pune - gradsko vijeće ovog grada donijelo je 2009. uredbu o zabrani proizvodnje, distribucije u prodaje jednokratnih plastičnih vrećica na području grada.

Punjab - u ovoj saveznoj državi uvedena je zabrana proizvodnje, distribucije i prodaje jednokratnih plastičnih vrećica 2011. godine.

Rajasthan - je najveća savezna država Indije u kojoj su od srpnja 2010. zabranjene jednokratne plastične vrećice.

Sikkim - 2010. godine uvedena je zabrana jednokratnih plastičnih vrećica u ovoj saveznoj državi.

Orissa - Visoki sud grada Orissa, u indijskom distriktu Cuttack (savezna država Odisha) očitovao se na peticiju grupe građana koji su se žalili na postupanje s državnim zastavama nakon Dana nezavisnosti kojeg se u ovoj zemlji slavi 15. kolovoza. Naime, kako se kaže u obrazloženju peticije, brojni građani s osjećajem nacionalnog ponosa kupuju jeftine plastične zastave koje već sljedećeg dana bacaju, iste završavaju odbačene na cestama, u prašini i zgažene pod nogama prolaznika. Visoki sud je uvažio argumente iz peticije, pozvao se na važeći kôd o postupanju sa zastavama u kojem se kaže da zastava mora biti izrađena u standardnim dimenzijama od platna ili papira te od 15. kolovoza 2013. zabranio plastične (polietilenske) zastave.

Izvor podataka

Tamil Nadu - u ovoj saveznoj državi uvedena je zabrana proizvodnje, distribucije i prodaje jednokratnih plastičnih vrećica 2011. godine. Zabrana se odnosi na plastične vrećice tanje od 40 mikrometara.

Thrissur - od 1. srpnja 2011. uvedena je zabrana jednokratnih plastičnih vrećica. Prethodno su gradske vlasi u više akcija pokušavale smanjiti potrošnju plastičnih vrećica potičući korištenje višekratnih alternativa, kao što su platnene vrećice.

Tirumala - u ovom gradu u saveznoj državi Andhra Predesh su od kolovoza 2010. zabranjene jednokratne plastične vrećice tanje od 40 mikrometara (mikrona).

Tripura - u ovoj saveznoj državi uvedena je zabrana proizvodnje, distribucije i prodaje jednokratnih plastičnih vrećica 2013. godine.

Zapadni Bengal - u ovoj saveznoj državi uvedena je zabrana proizvodnje, distribucije i prodaje jednokratnih plastičnih vrećica 2007. godine.


Izrael
U Izraelu je 2008. uvedena dodatna naknada za jednokratne plastične vrećice, osim za vrećice u koje se pakira riba, meso, perad i ostali svježi proizvodi. Naknada je 1 NIS (oko 1,5 kuna).

Izvor podataka


Japan
Japan ima jedan od najbolje razvijenih sustava organiziranog odvojenog prikupljanja i recikliranja otpada kao i energijske oporabe, pa problem otpadne plastike i plastičnih vrećica niti ne postoji. Nema nikakvih zabrana niti naknada.

Izvor podataka


Kina
U Kini je dodatno oporezivanje jednokratnih plastičnih vrećica na snazi je od 1. srpnja 2008. Zabranjena je proizvodnja, prodaja i korištenje ultratankih plastičnih vrećica (debljine manje od 25 mikrometara). Kinezi vrlo često uzimaju plastične vrećice umjesto sitniša koje im vraćaju trgovci ili plastične vrećice koje besplatno dobivaju za pakiranje voća ili povrća koriste kao trgovačke vrećice. Objavljeno je da trgovci na tržnicama ignoriraju zabrane. Stoga, nema podataka o uspješnosti mjera zabrana i oporezivanja.

Izvor podataka

U Hong Kongu je 2009. godine uveden dodatni porez na jednokratne plastične vrećice od 0,50 HKD (oko 40 lipa). Nakon godine dana primjene ovog zakona došlo do značajnog porasta korištenja debljih plastičnih vreća za smeće, višekratnih plastičnih vrećica, pa je ukupno došlo do porasta upotrebe plastičnih vrećica za 27 %.

Izvor podataka


Malezija
U Maleziji su na početne prijedloge uvođenja zabrana, oporezivanja ili zamjene plastičnih klasičnih vrećica biorazgradljivima reagiralo Udruženja proizvođača plastike te su se obratili javnosti, a i pokrenuta je šira akcija Don't be litterbug, s kojom se promovira 3R pristup (Reduce - smanji, Reuse - ponovno upotrijebi, Recycle - recikliraj). Zajedničkim aktivnostima, sprječavanjem odbacivanja smeća i 3R pristupa, smatraju da će se postići dugoročni rezultati u zaštiti okoliša.

Izvor podataka

Selangor - u ovoj malezijskoj saveznoj državi 2011. godine uvedena je posebna naknada na plastične vrećice, a koja se naplaćuje samo subotom.

Izvor podataka

Mianmar (Burma)
Mandalay - od 21. svibnja 2009. u ovom je gradu zabranjeno korištenje jednokratnih plastičnih vrećica, a višekratne vrećice su poskupjele, obzirom na porast cijene polipropilena za 25 %.

Izvor podataka

Naypyitaw - od 6. listopada 2009. zabranjene su polietilenske jednokratne vrećice, a izdana je preporuka za korištenje tkanih vrećica od niti dobivenih iz lotosovog lišća i lišća banana.

Izvor podataka

Yangon (bivši Rangoon) - od 1. rujna 2009. u gradu je zabranjena proizvodnja, uvoz, trgovanje i distribucija jednokratnih plastičnih vrećica od polietilena visoke gustoće (PE-HD), dok su višekratne plastične vrećice od polipropilena (PP) i dalje dozvoljene. Kao razlog zabrane navode se problemi s poplavama zbog začepljivanja kanalizacija i sustava odvodnje.

Izvor podataka

Mongolija
Ulanbator - 2009. gradsko vijeće glavnog grada Mongolije donijelo je odluku o zabrani jednokratnih plastičnih vrećica.




Oman
U Omanu je zabrana korištenja jednokratnih plastičnih vrećica stupila na snagu od 1. siječnja 2009.

Izvor podataka



Pakistan
Punjab - lokalne vlasti pokrajine Punjab donijele su odluku o zabrani proizvodnje, držanja i korištenja polietilenskih vrećica proizvedenih od čiste plastike, tanjih od 30 mikrometara (mikrona) i manjih od 20 x 30 cm te onih koje nisu u boji koja je dozvoljena. Odluka je na snazi od 1. svibnja 2011.

Izvor podataka

Islamabad - od 1. travnja 2013. uvodi se zabrana prodaje, dijeljenja i korištenja polietilenskih plastičnih vrećica na cijelom teritoriju glavnog grada Pakistana, a promoviraju se vrećice od oxorazgradljive plastike. Zabranjeni su svi plastični proizvodi za jednokratnu upotrebu od polietilena, polipropilena ili polistirena, osima ako nisu oxorazgradljivi.

Izvor podataka

Tajland
U provinciji Pukhet od 27. veljače 2012. pokrenuta kampanja smanjenja potrošnje plastičnih vrećica te poticanje trgovaca i potrošača da koriste platnene vrećice.

Izvor podataka



Tajvan
Na Tajvanu (današnji Chinese Taipei) jednokratne plastične vrećice zabranjene su od siječnja 2003. godine. Ovo je prvi slučaj da je jedna dalekoistočna zemlja uvela takvu vrstu zabrane. Osim jednokratnih vrećica, uvedena je i obavezna naplata na ostalu jednokratnu plastičnu ambalažu koja je do tada bila besplatna (polistirenske posude i pakiranja, plastične čaše). Udruženje plastičara Tajvana oštro je protestiralo zbog ovakve zabrane i ograničenja jer će to dovesti do ekonomskih gubitaka i gubitaka radnih mjesta. Međutim, analize su pokazale da nije došlo do gubitaka obzirom da je plastičarska industrija povećala izvoz i kompenzirala smanjenju potražnju na domaćem tržištu.

Izvor podataka

Vijetnam
Ho Chi Min - u 9 milijunskom glavnom gradu Vijetnama u travnju 2011. predložena je zabrana plastičnih vrećica, međutim gradske vlasti uvele su od 1. siječnja 2012. naknadu na plastične vrećice i to od 30.000 - 50.000 VND (oko 8 do 13,5 kn) po kilogramu plastičnih vrećica. Izuzetak od naplate naknade su biorazgradljive vrećice. Cilj vlasti je smanjiti korištenje plastičnih vrećica za najmanje 40 % do 2015. godine. Unatoč povećanju cijene, prema izjavama trgovaca, kupci i dalje traže plastične vrećice.

Izvor podataka

No, početkom 2013. godine Ministarstvo financija predlaže ukidanje takse jer negativno utječe na ekonomiju. Povećan je uvoz biorazgradljivih vrećica koje se ne proizvode u Vijetnamu, a lokalni proizvođači imaju povećane troškove zbog uvedene takse.

Izvor podataka



AUSTRALIJA, NOVI ZELAND I OCEANIJA


Australija
Australija je 2002. godine donijela preporuku o smanjenju potrošnje plastičnih vrećica. 2005. Savjet za zaštitu složio se da će postupno izbaciti iz uporabe jednokratne plastične vrećice do kraja 2008. Međutim nakon cijelog niza analiza o utjecaju na okoliš kao i ekonomskog utjecaja odustalo od donošenja jedinstvene preporuke za cijelu državu Australiju, te su odluke o tome prepuštene lokalnim upravama. Odluke se kreću se od zabrana jednokratnih plastičnih vrećica do odbacivanja takvih prijedloga.

U Sjevernim teritorijima (od rujna 2011.), Južnoj Australiji (od svibnja 2009) kao i u pojedinim gradovima kao što je Woorabinda u Queenslandu (od studenog 2012) zabranjena je besplatna podjela jednokratnih nerazgradljivih vrećica, dopuštene su samo višekratne i biorazgradljive.

Međutim u okrugu Fraser Coast (istočni dio Queenslanda) u veljači 2013. je predloženo uvođenje zabrane jednokratnih plastičnih vrećica, međutim glassanjem vijećnika 7 naprema 4 prijedlog nije niti došao na dnevni red.

Izvor podataka

Istraživanje koje je provelo Sveučilište Južne Australije krajem 2012. godine utvrdilo je da 80% potrošača podupire tu zabranu (dvostruko više nego kada je zabrana uvedena), ali također je utvrđeno da je broj potrošača koji kupuju vrećice za smeće u tom razdoblju porastao sa 15% na 80 %.

Izvor podataka

Na području Zapadne Australije 1. travnja 2010. donesen je zakon o ograničavanju potrošnje plastičnih vrećica, ali zabrane ili takse nisu uvedene. Tim zakonom predviđeno je da trgovci moraju omogućiti kupcima, ako zatraže, da izaberu alternativne trgovačke vrećice te ih o tome jasno obavijestiti.

U najvećem australskom gradu Melburneu od 2010. godine na snazi je dodatno oporezivanje od 10 centi (oko 60 lipa) iako je u saveznoj državi Viktoriji (u kojoj je i Melburne) već od srpnja 2006. uvedena naknada na plastične vrećice od 10 centi (oko 60 lipa).

Na Tasmaniji otočnoj saveznoj državi Australije u gradiću Coles Bayu od 1. siječnja 2003. zabranjena je upotreba jednokratnih plastičnih vrećica. Coles Bay je prvo mjesto u Australiji koje je zabranilo jednokratne plastične vrećice.

29. svibnja 2013. na cijeloj otočnoj saveznoj državi Australije Tasmaniji uvedena je zabrana na jednokratne plastične vrećice od polietilena visoke gustoće (HDPE odnosno PE-HD). Uredba stupa na snagu 1. studenog 2013. i od tada trgovci neće smjeti davati kupcima PE-HD ne-biorazgradljive vrećice tanje od 35 mikrometara.

Izvor podataka

Na području glavnog grada Cambere - Australian Capital Teritory koji se sastoji od 8 distrikta, od 1. siječnja 2009. zabranjene su jednokratne plastične vrećice.

U saveznoj državi New South Wales: selo Chillingham je od svibnja 2010. zabranilo jednokratne plastične vrećice, od 1. ožujka 2003. u gradiću Mogo, koji ima 35 trgovina i u mjestu Kangaroo Valley koji ima 319 stanovnika i nalazi se na području nacionalnog parka Morton kojeg posjećuje veliki broj turista, te u gradiću Huskisson od 1. studenog 2011. zabranjena je upotreba jednokratnih plastičnih vrećica.


Novi Zeland
Na Novom Zelandu bilo je nekoliko pokušaja uvođenja dodatnih taksi i zabrana, međutim sve pojedinačne odluke nisu zaživjele te se sada akcija provodi u nekim gradovima dobrovoljno od strane pojedinih distributera.

Izvor podataka

Collingwood - je jedini grad na novozelandskom otočju koji se je u kolovozu 2008. proglasio gradom bez trgovačkih plastičnih vrećica.

Izvor podataka

Papua Nova Gvineja
U Papui Novoj Gvineji, otočnoj državi u Oceaniji, 31. ožujka 2009. donesena je odluka o zabrani uvoza, proizvodnje, prodaje i korištenja nerazgradljivih plastičnih vrećica. Odluka je stupila na snagu 1. prosinca 2009.

Izvor podataka



Izvori podataka o zabranama



Korištene slike zastava: Flags.net

Zadnja obnova podataka: 30. rujna 2014. - 15:00 - revizija 6




- 02:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 09.08.2013.

Zaključno o zabranama plastičnih vrećica

Opisano u prethodnih 10 postova dalo je na uvid situaciju koja je vrlo različita u raznim dijelovima svijeta i ovisi i o cijelom nizu uvjeta koji su najčešće najmanje ekološki ili u interesu smanjenja potrošnje energije ili prirodnih resursa. Isti podaci, uzroci i razlozi jednih (pro) i drugih (kontra) čitaju se i koriste na različite načine i borba još uvijek traje.

Na žalost, dostupni podaci ili su vrlo stari (u ovom području podaci od prije 2 - 3 godine gotovo da su neupotrebljivi), ili su od ili jednih (pro) ili drugih (kontra) prikupljani s određenim ciljem i namjerom donošenja točno željenog zaključka koji odgovara interesnoj skupini koja je prikupila podatke ili naručila i platila istraživanje.

Uvedene zabrane i naknade, sada je već dokazano, uzrokovane su koje kakvim interesima, a ti interesi nisu nimalo ekološki (kakvima se najčešće opisiju), nisu ni ekonomski, energijski, higijenski, itd. Pokazalo se da takve uredbe, u pravilu, donose znatno više štete nego koristi, a što je najveći problem, usmjeravaju pažnju javnosti s mnogo većih i ekoloških i ekonomskih i energijskih i higijenskih problema koje bi trebalo rješavati.

Npr. kada se govori da se zabranom plastičnih vrećica želi smanjiti otpad na odlagalištima prešućuje se činjenica da te plastične vrećice čine samo 0,5 % otpada, a da se istovremeno zabranom trgovačkih vrećica višestruko povećava prodaja skupljih vrećica za smeće. Promoviranjem biorazgradljivih vrećica prešućuje se činjenica da i te vrećice, da bi se biorazgradile trebaju imati sustav prikupljanja, odvajanja, kondicioniranja pod određenim uvijetima i tek onda će se biorazgraditi. Dakle, napravljen je priličan trošak, a nismo iskoristili sirovinu (recikliranje) ili energiju (oporaba) koju ta odbačena vrećica ima. A još gora, da ne kažem ekocidna situacija u posljednje vrijeme se promovira, a to je oxorazgradljiva plastika. Uvođenje takve plastike pravi je zločin prema okolišu, energiji, prirodnim resursima. A sve se svodi na: "baci bez brige, samo će se razgraditi".

Neki dan je bloger Fotokultivator objavio vrlo zanimljiv post "Kobra efekt". Naime, radi se o poznatom efektu koji je dobio ime po jednoj situaciji u Indiji. Kobre su postale sve veća opasnost za stanovništvo, pa je vlada Indije odlučila platiti određenu naknadu za svaku ulovljenu kobru, a sve s ciljem smanjenja broja kobri i opasnosti po stanovništvo. A nakon nekog vremena dogodilo se upravo suprotno - povećan je otkup kobri, ali i povećan je broj kobri, uopće taj broj unatoč velikom ulovu nije smanjen. Utvrdilo se je da su pojedina sela, samo radi naknade, uzgajala kobre i time povećale broj kobri - kobra efekt.

Tako i bjelosvjetski političari stalno proizvode kobra efekt. Pravdajući se da žele nešto smanjiti, čine upravo suprotno (nenamjerno, ali češće i sasvim namjerno i s vrlo određenim ciljem). Na zapadu, osim vrlo jasnih, ali prikrivenih interesa, najčešće se političari dodvoravaju izbornoj bazi tako što neki problem napušu ili puste da ga napušu koje kakvi eko-teroristi financirani upravo iz tih gradskih proračuna, pa onda političari donose radikalne odluke o zabranama i spašavaju čovječanstvo od tog plastičnog zla. Donose eko-pomodarske odluke. Na istoku i jugu, gdje su sustavi prikupljanja još u povojima, uvode zabrane misleći da će smanjiti otpad na odlagalištima.

Pravdajući se da žele smanjiti otpad, promoviraju deblje ili vrećice od drugih materijala koje su voluminoznije - naravno, voluminozniji je i otpad na odlagalištima. Pravdajući se da žele smanjiti potrošnju nafte i prirodnog plina (a samo 4 % svjetske proizvodnje ide na svu petrokemijsku proizvodnju plastike) promoviraju vrećice drugih materijala za čiji je prijevoz potrebno i 7 puta više kamiona i iste te nafte koju su željeli uštediti. Pravdajući se da žele zaštititi okoliš promoviraju vrećice od drugih materijala (papir, pamuk) koje su ekološki lošije, toliko lošije da se može reći da je njihov utjecaj upravo katastrofalan za prirodu (ogromna potrošnja i zagađenje vode - sjetite se slučaja Aralskog jezera, potrošnja svakojakih kemikalija i pesticida, emisija CO2 i metana, znatno veća potrošnja energije, itd.). Zabranom jednokratnih plastičnih vrećica promovira korištenje višekratnih, debljih, koje treba prati želimo li živjeti zdravo i higijenski, dakle trošiti vodu i deterdžente, a oni koji ih redovno ne peru izloženi su opasnostima raznih bakterija, pa i e.coli. Tu je i slučaj nama susjedne Italije koja je zabranom jednokratnih plastičnih vrećica upravo učetvorostručila svoje potencijalno tržište plastičnih folija za vrećice, koje se sada proizvode od višestruko deblje folije, dakle od više plastike i još su ugurali gomilu aditiva za biorazgradnju koje proizvodi njihova svjetski poznata firma. Pa nisu ni Hrvati imuni od kobra efekta, sjetite se odlične ideje s povratnom naknadom za PET ambalažu, pa smo kriminalnim aktivnostima političara u sprezi s nekim proizvođačima došli da se proizvodi PET ambalaža ne bi li se naplatila naknada, bez da je ijedna plastenka vidjela svoj sadržaj. Ali, to je već neka druga tema.

Brojni su web portali koji se na svojim stranicama, barem na prvi pogled, bave problemom plastičnih vrećica, plastičnog otpada, zaštitom okoliša. Tu se može naći cijela serija članaka, studija i analiza, video priloga i fotografija o štetnostima i pogubnosti plastičnih vrećica po okoliš, ljude i jadne životinje - koje ih eto jedu (sjetite se legendarne fotomontaže kornjače s komadićem plastične vrećice u ustima). I svi su ti portali vrlo uporni. Da bih došao do informacija što se u svijetu događa na tom području, pretplatio sam se na brojne newslettere s tih web stranica, pa da vidim te njihove argumente. Ali jao, ma kakvi argumenti. Dnevno sam zatrpan s propagandnim newsletter porukama - kupi ovo, kupi ono - nemoj kupovati obične plastične vrećice od polipropilena, ali kupi onu zelenu torbu koja je, usput rečeno, ista napravljena od tkanog polipropilena - ali je deblja, i naravno, desetak puta skuplja.

Valja se nadati da će u slučaju plastičnih vrećica, barem u Hrvatskoj, odlučujuću riječ imati znanost i struka, a u interesu prirode, svekolikog okoliša, životinja, ljudi i ljudskog zdravlja te ekonomije. A ne promicatelji eko-pomodarstva u službi profita, uvoznika i prebogatih.

Širom svijeta sve više i više se ukazuje na neželjene posljedice uvođenja zabrana ili dodatnog oporezivanja jednokratnih plastičnih vrećica. Društvo za plastiku i gumu Hrvatske ovim problemom bavi se već gotovo 20 godina i ukazuje na nelogičnosti i svekolike opasnosti takvih mjera. U okviru stvaranja zajedničke osnove za potpisivanja Pisma namjere sa Zelenom listom, članovi DPG-a su definirali i koncept 5R (Reduce, Reuse, Renew, Recycle, Recover - dakle: smanji, ponovno upotrijebi, obnovi, recikliraj (mehanički oporabi) i oporabi do preostatka). O ovom sporazumu već je pisano na ovom blogu. Kao što se ima prilike vidjeti i širom svijeta se promiču te ideje, bilo da su 3R (kao u Maleziji), bilo da su gotovo podudarni kao s onima na Filipinima, bilo da su sprovedeni u praksi kao što je to u Skandinavskim zemljama i Japanu.

Ovime završavam seriju pregleda o zabranama plastičnih vrećica u svijetu. Ostaje još jedan poveći post o aktualnom stanju, koji će biti posebno izdvojen i biti će stalno noveliran, odnosno obnavljati će se sa svakom novom uvedenom ili odbijenom zabranom, jer na tom području svakog dana se nešto događa u svijetu.

Naravno, tema vrećica, pa i zabrana, i dalje će biti aktualna na ovom blogu i svaki specifični događaj u Hrvatskoj, okruženju i u svijetu biti će posebno predstavljen.



U sljedećem dvanaestom nastavku: Zabrane plastičnih vrećica - aktualno stanje u svijetu


- 12:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 08.08.2013.

Tabelarni pregled statusa zabrana plastičnih vrećica u svijetu
















Klikom na svaki pojedini dio tablice, otvoriti će se post koji govori o zabranama i naknadama na tom kontinentu.



Sljedeći jedanaesti post: Zaključno o zabranama plastičnih vrećica


- 02:33 - Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 07.08.2013.

Zabrane plastičnih vrećica u regiji i Hrvatskoj




Pristup problemu plastičnih vrećica u regiji je prilično različit. Od uvedenih zabrana u Makedoniji preko različitih drugih mjera u ostalim državama regije pa sve do opasne i krajnje kontroverzne odluke u Srbiji kojim se znatno nižim naknadama potiče korištenje oxorazgradljivih plastičnih vrećica.










Lijeva slika je interaktivna karta i klikom na sliku na matičnoj web stranici Plastic Bag Ban Map otvara se za svako označeno mjesto status uvedene ili odbijene zabrane i/ili naknade s dodatnim objašnjenjima.
O zeleni pin - uvedena zabrana,









Albanija

Albanija je planirala od siječnja 2013. uvesti zabranu korištenja plastičnih vrećica za pakiranje kruha, sira, mesa, putra i kobasica, a navedene namirnice prodavati će se u papirnoj ambalaži. Također, planira se za višekratne plastične vrećice uvesti naknada. Nema provjerenih podataka je li zabrana stupila na snagu i poštuje li se.


Bosna i Hercegovina

Što se Bosne i Hercegovine tiče tu još situacija nije niti jasna niti jedinstvena. Centri civilnih inicijativa (CCI) zajedno s ministarstvima okoliša u FBiH i RS-u razvili su projekt koji ima za cilj smanjivanje upotrebe plastičnih vrećica, a koji razmatraju nadležna entiteska ministarstva. Ovim projektom predviđeno je uvođenje naknade na tanke plastične vrećice, koja bi smanjila upotrebu plastičnih vrećica koje su u ovom trenutku, kako tvrde, jedan od najvećih zagađivača životne sredine. Cilj je da kupci na kasama supermarketa ili manjih trgovina plaćaju plastične vrećice, koje su do sada bile besplatne, po 10 feninga (oko 40 lipa), a planira se uvođenje naknade od polovine 2013. godine. Međutim,




Crna Gora

Crna Gora se još od 2008. godine priprema za uvođenje mjera za manju upotrebu plastičnih vrećica s krajnjim ciljem da se zakonski zabrani njihova upotreba. “Ministarstvo turizma će u bliskoj budućnosti uvesti mehanizme za smanjenje i potpunu eliminaciju plastičnih vrećica, od poreznih opterećenja do zakonske zabrane u posljednjoj fazi”, navodi se u priopćenju crnogorskog Ministarstva turizma i zaštite životne sredine koje vodi Predrag Nenezić. Dodaje se da je “kronični nemar velikog broja građana” prema korištenju i odlaganju vrećica i druge plastične ambalaže uzrok jednog od “najvećih ekoloških problema u Crnoj Gori koji u periodu približavanja europskim integracijama treba hitno riješiti”. Međutim, Crna Gora je još uvijek ostala na pripremama za uvođenje i za sada se jednokratne plastične vrećice i dalje besplatno dijele, dok su one deblje, višekratne u prodaji.

U međuvremenu, u Crnoj Gori je u prosincu 2011. godine donesen novi Zakon o upravljanju otpadom (“Službeni list CG” broj 64/11), a na osnovu njega donesen je i podzakonski akt koji regulira posebne naknade za upravljanje otpadom "Uredba o bližim kriterijumima, visini i načinu plaćanja posebne naknade za upravljanje otpadom" - (Službeni list CG, broj 39/12), srpanj 2012. godine.

Ovom uredbom propisuju se bliži kriteriji, visina i način plaćanja posebne naknade za upravljanje otpadom. Potrebno je napomenuti da je i Zakonom o upravljanju otpadom (“Službeni list RCG“, broj 80/05 i “Službeni list CG“, broj 73/08) koji je prestao važiti danom stupanja na snagu novog zakona, ovo pitanje bilo uređeno na sličan način, odnosno danom stupanja na snagu uredbe iz 2012. godine, prestala je važiti "Uredba o kriterijumima, visini i načinu plaćanja posebne naknade za upravljanje otpadom" (“Službeni list CG", br. 11/09, 46/09 i 15/11).

Uredbom su plastične vrećice definirane kao ambalaža koja nije namijenjena pakiranju robe, a to je predmet koji je oblikovan i namijenjen za punjenje na prodajnom mjestu, predmet koji se može odstraniti namijenjen za omotavanje ili punjenje robe na prodajnom mjestu (papirne ili plastične vrećice, uključujući vrećice, koje su namijenjene krajnjem korisniku za umotavanje robe na prodajnom mjestu, tanjuri i čaše za jednokratnu upotrebu, folije za hranu, vrećice za zamrzivače, aluminijske folije), osim plastičnih vrećice koje se isključivo koriste za ambalažu u fazi proizvodnje, prerade i pakiranja mliječnih proizvoda, svježeg mesa i mesnih proizvoda, ukoliko su takvi proizvodi već u nekoj ambalaži i ako te vrećice nisu dimenzija većih od 225 mm širine (osim kada su potpuno raširene), 345 mm dubine (kada su potpuno raširene) i 450 mm dužine (s ručkama) - Član 2: Značenje izraza, točka 10 Uredbe.

Obračun posebne naknade vrši se kvartalno na osnovu broja jedinica opterećenja za pojedinu vrstu proizvoda iz Priloga 1 (Tabela D) uredbe. Visina iznosa posebne naknade za jedinicu opterećenja je 0,01 EUR-a.



Kod obračuna posebne naknade na osnovu broja jedinica opterećenja za biološki razgradivu plastiku ili biološki razgradivi papir iz tabele D proizvođač, odnosno uvoznik ambalaže, koja nije namijenjena pakovanju robe, prilaže dokumentaciju kojom se dokazuje daje plastika ili papir od biološko razgradive materije u skladu sa međunarodnim standardima: MEST EN 13432:2011, MESTEN 13432:2011/COR.1:2011, ASTM 6954-04 ili ASTM 6400-04.

Za plastiku i papir proizvođač, odnosno uvoznik ambalaže koja nije namijenjena pakovanju robe obračunava i plaća posebnu naknadu za biološki nerazgradive materije, ukoliko ne priloži dokumentaciju.

Dragan Asanović, pomoćnik direktora Sektora za dozvole
Agencija za zaštitu životne sredine Crne Gore



Makedonija

U Makedoniji je u cilju očuvanja javnog interesa u području upravljanja otpadom u Republici Makedoniji, kao i zaštite životne sredine i smanjenja otpadnih plastičnih vrećice, Ministarstvo životne sredine i prostornog planiranja, u suradnji s Ministarstvom zdravlja, Ministarstvom ekonomije i Ministarstvom poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede u kolovozu 2008 god. donosi Naredbu s kojom se zabranjuje upotreba plastičnih vrećica nosivosti do 5 kg za prenošenje robe u trgovinama, skladištima, poslovnim prostorima, zelenim tržnicama i na drugim posebnim mjestima gdje se obavlja trgovina prehrambenih proizvoda na malo, kao i u trgovinama i kioscima gdje se obavlja trgovina na malo sitnih proizvoda za osobnu upotrebu.

Početak primjene Naredbe bio je 1. siječnja 2009 godine. Naredbom se zabranjuje trgovcima besplatno davanje plastičnih vrećica potrošačima za prenošenje robe. Naredba je promijenjena od travnja 2009. godine, a pored ograničenja u odnosu na opterećenje veće od 5 kg, uvelo se i ograničenje na debljinu vrećica od najmanje 21 mikrona. Ovim promjenama povećava se izdržljivost vrećice, te se iste mogu upotrebljavati više puta.

Prvih dana primjene Naredbe, većina građana pokazala je neslaganje zbog naplate vrećica, mnogo više u Skoplju, nego u drugim gradovima. Postepeno su građani počeli nositi sa sobom torbe ili višekratne vrećice u kupovinu, čime su se počeli prilagođavati novim uvjetima. Naredba je naišla na dobar prijem kod starijih i mlađih osoba, najvjerojatnije kod starijih zbog njihove ranije navike da nose višekratne vrećice / torbe, a kod mladih ispitanika radi njihove razvijene svijesti o zaštiti životne sredine.

U 2009 god., za razliku od 2008 god., proizvodnja plastičnih vrećica opala je za 50%. Istovremeno, potrošnja vrećica u trgovini, u 2009. i 2010 god. opala je za 40 do 60% u odnosu na 2008 god.

Glavni nedostatak u primjeni Naredbe je slaba kampanja za podizanje javne svijesti. Ministarstvo životne sredine i prostornog planiranja, u suradnji s nevladinim organizacijama, pripremili su video materijal i brošure za upotrebu vrećica i efikasno odstranjivanje otpada. Brošure i video materijali su distribuirani od svibnja do listopada 2008 god. Istovremeno, pripremao se i plan rada s aktivnostima za provođenje kampanje pod nazivom “Čiste ulice za sve”. Kampanju su financirali (djelomično) Ministarstvo životne sredine i prostornog planiranja, i privatne firme i trgovci. Zbog nedostatka sredstava, kampanja nije sprovedena do kraja.

Od 2005 god, suglasno obavezama koje su regulirane Zakonom o životnoj sredini, vrećice se oporezuju sa 0.8 denara za kilogram, a sredstva se uplaćuju u proračun RM. Donošenjem Zakona o upravljanju ambalažom i ambalažnim otpadom 2009 god. ova naknada je preimenovana u kompenzaciju za vrećice za prenošenje u visini od 0.80 denara po kg. Ostvareni prihod u proračun RM po ovom osnovu u 2010 god. iznosi 5.861.000 denara (oko 100.000 eura).

U 2011 god. stupa na snagu nova Naredba kojom se zabranjuje stavljanje u promet vrećica za prenošenje proizvoda čime prestaje važnost Naredbe iz 2009 god. S ovom novom Naredbom dozvoljava se upotreba biorazgradivih vrećica, bez naknade, proizvedenih u skladu s propisanim i utvrđenim standardima za biorazgradivost. Zbog toga što je ova Naredba dozvoljavala upotrebu biorazgradljivih vrećice bez naknade, potrošnja vrećica povećana je za 20% u onim trgovinama koje su davale besplatne biorazgradive vrećice. Jedan dio trgovina (u pravilu makedonski trgovci - Tinex, Kam, Skopski Pazar), danas još naplaćuju vrećice - oko 2 denara komad, bez obzira što su biorazgradive, dok ih strani (Vero - Grčka, Ramstor - Turska) dijele besplatno.

U 2012 god. prema dostavljenom mišljenju Grupe za proizvodnju i preradu plastičnih masa u okviru Privredne komore Makedonije, dodaje se novi član u Zakonu o upravljanju ambalažom i ambalažnom otpadu, čime se zabranjuje puštanje u promet vrećica za prenošenje proizvoda koje su proizvedene od polimera etilena, poli (vinil klorida) i/ili od drugih plastičnih materijala i dozvoljava se promet biorazgradivih vrećica proizvedenih sukladno propisanim standardima za biorazgradivost. Isto tako, povećava se i naknada od 0.8 denara za 1 kg na 1.0 denar/kg.

Sredinom ožujka 2013 god. prihvaćen je amandman i izmjena Zakona o upravljanju ambalažom i ambalažnim otpadom i usvojen je Pravilnik u vezi propisivanja standarda za biorazgradivost, za vrećice za prenošenje robe i za vrećice za omatanje i pakovanje, izrađenih od biorazgradivih materijala primjenom europskog standarda EN BC 8472 o naplati eko naknade u iznosu od 1 denar za 1 kilogram biorazgradivog materijala.

Prof. Dr. Vesna Rafajlovska
Tehnolosko-metalurski fakultet
Univeszitet Sv. Kiril i Metodij, Skopje, Republika Makedonija



Slovenija



U Sloveniji, prema istraživanju u sklopu akcije zelenih "Vrečkom na vrečku", prosječni Slovenac godišnje potroši 130 do 150 plastičnih vrećica. Upravo je to buio razlog široke akcije kako bi se potaknula vlada da uvede zabranu korištenja plastičnih vrećica, a u međuvremenu da se javnost upozori na "opasnosti od plastičnih vrećica" te da se dobrovoljno smanji potrošnja. Trenutno, u Sloveniji nema ograničenja za plastične vrećice.




Srbija

Vranje je prvi i jedini grad u Srbiji, koji je donio odluku da se od 1. rujna 2010. godine više ne koriste plastične vrećice. Ovu odluku opštine Vranje pozdravili su mnogi gradovi u Srbiji i nagovijestili slične akcije, uz napomenu da je potrebno donijeti zakon o zabrani upotrebe plastičnih vrećica na razini cijele Srbije. Ali, ova odluka nikada nije provedena u djelo. Inače, prema nekim podacima, u Srbiji se godišnje upotrijebi i baci oko milijardu i pol plastičnih vrećica.

U međuvremenu Srbija poduzima, kako kažu ekolozi, značajan korak prema zaštiti prirodnih resursa usvajanjem ograničenja na korištenje plastičnih vrećica u korist biorazgradivih proizvoda. Procjenjuje se da svaki građanin Srbije uporabi barem 250 plastičnih vrećica godišnje - najmanje jednu prigodom svake kupovine u trgovini. Većina završi na smeću kao vreće za smeće. Neke završe na drveću, na ulici ili u vodama, naglašavaju zeleni.

Dužnosnici ministarstva zaštite okoliša kažu da se novim zakonom ne može provesti trenutna zabrana korištenja plastičnih vrećica, ali se mogu kazniti oni koji bi u budućnosti koristili te vrećice, te ih s vremenom potpuno izbaciti iz uporabe. Stoga je uvedena naknada koju plaćaju proizvođači i uvoznici i to: 220 eura po toni za klasične plastične vrećice, proizvođači plastičnih vrećica koje sadrže biorazgradive dodatke plaćaju 10 eura po toni, a oni koji proizvode potpuno biorazgradive vrećice ne plaćaju nikakvu naknadu. I još k tome, Vlada subvencionira proizvodnju kompostnih i biorazgradivih vrećica s oko 70 eura po toni.

Važeći "Pravilnik o tehničkim i drugim zahtevima za plastične vreće" se zapravo odnosi na dodavanje aditiva za oksobiorazgradnju i posredno se potiče njihovo korištenje jer je naknada za proizvođače ovakvih vrećica samo 10 eura po toni. U sadašnjem trenutku kako nije jednostavno nabaviti "prave" biorazgradljive materijale (ne samo zbog znatno više cijene već i zbog njihovog manjka na tržištu), a niti postoji učinkovit način za potpuno sakupljanje i kompostiranje, smatralo se da je korištenje oksobiorazgradljivih aditiva jedino prihvatljivo rješenje, dok se na europskoj razini u potpunosti ne usuglase sva mišljenja i zakonska regulativa. U tom smislu je oformljeno "Akreditovano telo za ocenjivanje usaglašenosti" na Tehnološkom fakultetu u Novom Sadu koje je kupovinom laboratorijske opreme osposobljeno za sva mjerenja predviđena standardima za ispitivanje.

V.Bogdanović - Juplas, Srbija



Hrvatska

I na kraju Hrvatska. Kao što je poznato, tijekom svibnja 2012. bivša ministrica zaštite okoliša i prirode dr.sc. Mirela Holy predložila je da se uvede naknada na sve plastične vrećice (najmanje 2 kune po vrećici - odnosno od čak 5400 % vrijednosti vrećice), a obrazlažući to potrebom da se smanji otpad na odlagalištima.

Vrlo brzo su se javno oglasili Društvo za plastiku i gumu i Udruženje za plastiku i gumu pri HGK zajedno s ad hock osnovanom koordinacijom proizvođača plastičnih vrećica te javnosti predočili cijeli niz argumenata zašto se ne treba dodatno oporezivati niti zabranjivati plastične vrećice.

Argumenti su bili sljedeći:

21 razlog zašto ne treba naplaćivati plastične vrećice

Klasična plastična vrećica naplaćuje se i sada uz cijenu ispod 1 kune, dok se plastične torbe (za višekratnu upotrebu, vrlo često obojane zeleno) naplaćuju oko 10 kuna. Nabavna cijena integralnih vrećica je oko 5 lipa.

U nastavku navode se razlozi zašto ne treba naplaćivati, oporezivati ili zabranjivati integralne plastične vrećice:

1. Osnovni problem je što se u razmatranje nije uzelo u obzir da postoje slučajevi kada se integralnu plastičnu vrećicu može zamijeniti s nekom drugom. Npr. u slučaju kada se pakira suhi sadržaj. Međutim, ne može se zamijeniti mokri ili rasuti sadržaj pakiranjem u torbe od bilo kojeg materijala. Zabranom, oporezivanjem ili naplatom plastičnih vrećica ukida se obveza da prodavač stavi na raspolaganje odgovarajuću ambalažu. Kako će se prodavati kruh ili jagode? Što je s vrećicama u koje se pakiraju tiskovine. Dakle potrebno je vrlo precizno odrediti na koje bi se vrećice naplata odnosila i zašto. Po istoj logici trebalo bi naplaćivati i papirnate vrećice.

2. Kao rezultat upornog medijskog utjecaja, u javnosti je stvoren utisak da su osnovni uzrok zagađenja okoliša integralne plastične vrećice. To nije točno, među ostalim zato što te vrećice ne zagađuju, već onečišćuju okoliš. Nikada niti jedan proizvod niti jedan materijal nije bio tako povezan s problemima neodgovornog ponašanja pojedinaca kao što je to slučaj kod plastičnih vrećica. Plastične vrećice nisu problem okoliša, problem su ljudi i njihovo ponašanje. Ne može se zabranom, oporezivanjem ili uvođenjem naplate proizvoda od određenog materijala ispravljati nepravilno ljudsko ponašanje.

3. Najčešće, kada se ukazuje na problem integralnih plastičnih vrećica, povezuje ga se s problemom otpada. Brojna svjetska istraživanja pokazala su da te plastične vrećice čine zanemarivi dio kućnog otpada. Primjerice u Austriji sudjeluju s 0,02 % u kućnom otpadu (Rasprava na ÖRF, veljača 2011.). I stoga integralne plastične vrećice nisu problem odlagališta niti gospodarenja otpadom. Puno veći udio u plastičnom otpadu su razna plastična pakovanja, čaše, velike folije, kruta plastika, vreće za gnojivo itd. Trag plastičnih vrećica u tragu prosječnog potrošača je 0,5 promila (ÖRF). U Velikoj Britaniji, utvrđeno je da plastične vrećice čine samo 0,3 % otpada na odlagalištima. Plastična vrećica stoga ne može biti simbolom otpada. Procjenjuje da svaki zagrepčanin stvori s naslova plastičnih vrećica samo oko 300 g/otpada godišnje.

4. Istraživanje koje je provedeno u San Franciscu nakon što je zabranjena upotreba jednokratnih plastičnih vrećica pokazalo je da je potrošnja papirnatih vrećica porasla ne na broj plastičnih prije zabrane, već dvostruko više, jednostavno što nosivost papirnatih vrećica je višestruko manja za isti nosivi obujam, a praktički su neupotrebljive u vlažnim uvjetima.

5. Uvođenje naknade za plastične vrećice, što je pokazalo irsko iskustvo, smanjiti će potrošnju konzumnih, integralnih plastičnih vrećica, ali povećati će potrošnju svih drugih vrsta vrećica. Plastičnih vrećica za smeće te konzumnih papirnatih i platnenih vrećica. Naime poznato je da se čak i jednokratne plastične vrećice, one tanke koje se besplatno dijele u trgovinama i supermarketima višekratno upotrebljavaju. Najprije za donošenje potrepština iz trgovine, spremanje kupljeno robe npr. u hladnjak, za omatanje npr. doručka đacima za školu te na kraju kao vrećica za smeće. Supermarketi britanske tvrtke Tesco objavili su da im je za 400 % porasla prodaja vrećica za smeće od kada je na konzumne jednokratne plastične vrećice uvedena taksa u Irskoj.

6. Kada se govori o odlagalištima treba reći da se na njima, na jednom, ekološki vrlo uređenom otoku Krku, prema izvještaju komunalnog poduzeća Ponikve iz Krka, nalazi 2,9 % ambalažnog otpada (uključuje svu plastičnu ambalažu), dok nema podataka o plastičnim vrećicama.

7. Moguć je iskaz da su polietilenske, tekstilne i papirnate vrećice načinjene od organskih polimera. Polietilenske, od proizvoda prirode, prirodnina: nafte i zemnog plina, odnosno drva. Platnene vrećice su u načinjene od uzgojina, dakle one su rezultat agrokulturnog djelovanja. Stoga ih je moguće isključivo razlikovati po tragovima (e. footprint) koje ostavljaju. Kao se po tragovima platnene vrećice nalaze između polietilenskih i papirnatih, navest će se tragovi isključivo za ta dva materijala.

Brojna istraživanja pokazala su da su plastične vrećice - bilo jednokratne, bilo višekratne ekološki povoljnije od alternativnih - papirnatih i platnenih. Tijekom procesa proizvodnje polietilenskih vrećica troši se za njihov isti obujam 17 puta manje vode nego za istu proizvodnju papirnatih vrećica. Pri proizvodnji papirnatih vrećica razvijaju se fostati i nitridi, čega nema pri proizvodnji polietilenskih vrećica. Tijekom uporabe, plastične vrećice su ekološki neutralne i higijenski povoljnije. Na kraju životnog ciklusa - plastične vrećice se mogu reciklirati, ponovno upotrijebiti čime se čuvaju prirodni sirovinski resursi. čak i odbačene vrećice na odlagalištima, pa čak i u prirodi (na žalost) neće imati ekološki negativan utjecaj, osim (samo) ružnog vizualnog onečišćenja.

Još neki podaci o tragovima navedenih vrećica. Papirnate vrećice utječu 10 puta više na efekt staklenika, faktor iscrpljivanja prirodnih resursa je kod papirnatih vrećica 62 puta viši. Potrošnja materijala je kod papirnatih vrećica 22 puta veća od one kod PE-vrećica.

8. Kao sirovina za izradu plastičnih vrećica rabi se etilen - neotrovan plin kemijske formule C2H4, koji se dobiva kao višak pri preradi nafte ili prirodnog plina. Međutim kod proizvodnje papira osim što se za 1 t papira potroši najmanje 3,5 t drvne mase, koriste se i brojne kemikalije (natrijev sulfat, natrijev hidroksid, magnezij, amonij bisulfid, klor, titan dioksid, polialuminij klorid) te se bitno zagađuju otpadne vode gdje je najopasnija prisutnost klora i teških metala. Pri izradi platnenih vrećica najčešće se koristi pamuk. Današnji podaci govore da se pamuk uzgaja na oko 3% svjetskih obradivih površina, a da se taj uzgoj tretira s 25% svjetske proizvodnje pesticida i herbicida.

9. Da bi se proizvela tona polietilena od koje se proizvode oko 200 000 plastičnih vrećica nije potrebno trošiti vodu, međutim da bi se proizvela tona papira od koje se prosječno proizvede oko 10 000 papirnatih vrećica potroši se 15 do 20 tisuća vode, dok se samo za jednu platnenu torbu potroši oko 2 700 litara vode odnosno za tonu pamučnog platna oko 10 - 17.000.000 litara vode. Da je potrošnja vode toliko velika dokazuje danas već presušeno Aralsko jezero. Uzgoj i prerada pamuka danas troši ukupno više od 2,6 % svjetske potrošnje vode.

10. Istraživanje poznatog nezavisnog austrijskog instituta Denkstat pokazalo je da je proizvodnja i korištenje plastične vrećice energijski znatno povoljnije od papirnatih vrećica i platnenih torbi. Jedinični utrošak energije manji je, a i na kraju životnog ciklusa plastična vrećica se može energijski oporabiti - prilikom recikliranja kada se za novi proizvod troši manje energije, pa čak i u slučajevima kada se neupotrebljiva vrećica spaljuje jer zbog svoje velike energijske vrijednosti može se iskoristiti za dobivanje toplinske energije.

11. Plastične vrećice, odnosno sva plastika obzirom da ima vrlo veliku energijsku vrijednost, može se u posebnim procesima koji su danas dobro razrađeni i optimirani, jeftinim i učinkovitim postupkom pretvoriti u visoko vrijedno gorivo. Istodobno treba naglasiti da se za proizvodnju polietilena troši ukupno samo 150 kJ/cm3, a preradu čelika 350, a aluminijskih slitina 600 kJ/cm3.

12. Uvođenjem naknade na plastične vrećice preusmjeriti će se potrošače na uporabu papirnatih vrećica ili platnenih vrećica. Papirnate vrećice su 18 do 20 puta a platnene torbe i do 30 puta voluminoznije od plastičnih vrećica. To znači da će se za prijevoz ovih vrećica trebati za toliko puta više kamiona kako bi se prevezle od proizvođača do potrošača. Jedan podatak vrlo uočljivo dokazuje ekološku podobnost plastičnih vrećica. Ako se u proračun uzme da svaki hrvatski građanin prosječno potroši 200 vrećica godišnje, da u jedan šleper stane oko 2,7 milijuna plastičnih odnosno samo 150 000 papirnatih vrećica odnosno 92 000 platnenih torbi ispada da će u godinu dana na hrvatskim cestama biti 5 665 šlepera više za prijevoz papirnatih vrećica, odnosno 9 490 šlepera više za prijevoz platnenih torbi od mjesta proizvodnje ili iskrcaja i skladištenja do potrošača. To znači toliko puta više goriva, toliko puta više emisija štetnih plinova u atmosferu, toliko puta više nepotrebnog oštećivanja skupe cestovne infrastrukture.

13. Kada se govori o povećanju volumena potrošačkih vrećica valja spomenuti da će se to povećanje pokazati i na povećanju volumena otpada u istom omjeru. Takvo povećanje volumena otpada svima će donijeti povišenje troškova - i građanima jer će odbacivati voluminozniji otpad i komunalnim poduzećima, jer će više komunalnog otpada prevoziti i morati će se više prostora zauzimati na odlagalištima. Nakon uvođenja naknade na plastične vrećice u Irskoj, kada je bitna smanjena njihova istih, nije došlo do smanjenja otpada na odlagalištima.

14. Uz isti obujam proizvodnja ostalih vrećica i torbi znači veću potrošnju sirovina. Plastične vrećice proizvode se od prirodnog plina, iz kojeg se izdvaja etan, pa iz njega etilen koji u visokorazvijenim proizvodnim procesima polimeriziraju u polietilen od čega se izrađuje plastična folija i konfekcioniraju vrećice. Pritom se potroši oko potroši se 3 do 5 grama etana. Istovremeno se za papirnu vrećicu potroši 18 do 20 puta više sirovine, drvne mase, raznih dodataka i kemikalija, a za platnene vrećice i 30 puta više pamuka, a lana još više.

15. Uvođenjem naknade na plastične vrećice preusmjeriti će se potrošače na korištenje papirnatih i platnenih torbi. Obzirom da u Hrvatskoj nema proizvodnje papirnatih vrećica (samo konfekcioniranje uvoznog papira), niti proizvodnje pamučnog platna (već se samo šije iz uvezenog platna) automatski će doći do smanjenja proizvodnje plastičnih vrećica u Hrvatskoj, a to je izravno smanjenje radnih mjesta. Istovremeno će doći do povećanja uvoza papira i platna. Osim toga papirnate vrećice i platnene torbe višestruko su skuplje od plastičnih vrećica, pa će smanjivanjem potrošnje jeftinijih plastičnih vrećica, a povećanjem potrošnje skupljih papirnatih i platnenih doći do povišenja troškova života.

16. Dosadašnja praksa u supermarketima bila je da si potrošač sam bira npr. voće ili povrće te sam pakira u tanku plastičnu vrećicu. Zabranom ili naplaćivanjem plastičnih vrećica povećati će se potreba za pakiranjem voća i povrća te drugih proizvoda u supermarketima, gdje će se automatski povećati potrošnja polistirenskih podložaka i plastičnih folija za zamotavanje, ali povećati će se i troškovi rada i pakiranja te će doći do dopunskog povišenja cijena.

17. Povećanim korištenjem višekratnih torbi i platnenih vrećica postoji opasnost za nehigijenskije uvjete i bakterijsku kontaminaciju kupljenih proizvoda, posebno ako su vlažnog sadržaja koji se prenose u takvim vrećicama ili torbama. Da bi se održala odgovarajuća higijena takvih platnenih torbi potrebno ih je prati što automatski znači povećanje potrošnje vode, energije i deterdženata, odnosno povećanje količina otpadnih voda i povećanu eutrofikaciju.

18. Ukupno gledajući životni ciklus triju vrsta vrećica - plastičnih, papirnatih i platnenih utvrđeno je brojnim istraživanjima da je tzv. ugljikov trag kod plastičnih vrećica najmanji. Odnosno emisije CO2 i ostalih stakleničkih plinova višestruko su manje kod plastičnih vrećica nego kod drugih, a to ujedno znači da plastična vrećica, u odnosu na alternativne ima najmanji utjecaj na globalno zatopljenje. Svaki drugi izbor bile bi veće emisije stakleničkih plinova i značajniji utjecaj na globalno zatopljenje. Analiza životnog ciklusa potrošačkih vrećica provedena od strane Britanskog ministarstva zaštite okoliša utvrdilo je da plastična vrećica u odnosu na papirnatu vrećicu i platnenu torbu ima bitno niže indeks GWP-a (Global Warming Potential).

19. Uvođenjem naknade na plastične vrećice izravno se utječe na slobodno tržište i konkurentnost jednog u odnosu na drugi proizvod. Uvođenjem naknade na plastične vrećice direktno se pogoduje platnenim vrećicama i papirnatim torbama te se omogućava nelojalna konkurencija.

20. Uvođenje zabrana ili naknada na plastične vrećice imat će veliki utjecaj na sustav organiziranog prikupljanja i recikliranja plastičnih vrećica i općenito plastike. Brojni pokazatelji dokazuju da se recikliranjem čuva sirovina, čuvaju prirodni resursi i smanjuje potrošnja energije. Nerecikliranjem, što će biti posljedica naknada ili zabrana, gube se svi pozitivni efekti plastike, gubi se sirovina i energija, ali gube se velike mogućnosti razvoja sustava recikliranja koji omogućava upravo te ekonomske i ekološke pogodnosti. Poznati su stručni članci koji su utvrdili da je razlog vrlo nerazvijenog sustava recikliranja u Irskoj upravo zabrana plastičnih vrećica.

21. Na temelju čega, kojih argumenata, kojih znanstvenih i stručnih dokaza obrazlaže uvođenje zabrana ili naknada na integralne plastične vrećice. Takvih argumenata nema, a razlozi koji se navode u obrazloženjima samo su paušalni, ili sa sasvim nekim drugim ciljem ili jednostavno populistički.

Sagledavajući moguće razloge za uvođenje naknade na plastične vrećice, nije pronađen nijedan opravdani, logički, znanstveno potvrđen i stručno argumentirani razlog zašto bi uvođenje naknade ili eventualno zabrane bilo opravdano.

Zaključak

Rezultati brojnih istraživanja potvrđuju zaključak da bilo kakva odluka o uvođenju naknada ili zabrana plastičnih vrećica nije ničim opravdana, a svako davanje bilo kakve prednosti biorazgradljivim plastičnim (traže posebni sustav gospodarenja) i papirnim vrećicama te platnenim torbama, rezultirat će bitno većim utjecajem na okoliš, od utjecaja na globalno zatopljenje do potrošnje pitke vode i energije. Prije donošenja odluke svakako bi trebalo dobro procijeniti opravdanost uvođenja zabrana i naknada klasičnih jednokratnih plastičnih vrećica, jer neželjene posljedice mogu biti značajne i dugotrajne.



Nakon toga održan je sastanak predstavnika Društva, Udruženja i proizvođača s ministricom kojom prilikom je ona povukla svoj prijedlog te izjavila da će se o mjerama za smanjenje otpada razgovarati prilikom donošenja novog Zakona o otpadu, a o plastičnim vrećicama prilikom donošenja Pravilnika o ambalaži i ambalažnom otpadu.

Novi ministar zaštite okoliša i prirode Mihael Zmajlović je izjavio da plastične vrećice nisu prioritet rješavanja njegovog ministarstva.

Upravo ovih dana je u javnoj raspravi prijedlog novog Pravilnika o ambalaži i ambalažnom otpadu, međutim, što se tog prijedloga tiče niti on ne predviđa uvođenje zabrana ili dodatnih naknada, već se zadržava dosadašnji način - 1500 kn / t plastične ambalaže (pa tako i plastičnih vrećica) koje se uvoze ili proizvode i stavljaju na hrvatsko tržište.



Korištene animirane zastave:
Animated Flags



U sljedećem desetom nastavku: Tabelarni pregled statusa zabrana plastičnih vrećica u svijetu



- 00:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 06.08.2013.

Zabrane plastičnih vrećica u Australiji, Oceaniji i na Novom Zelandu

U Australiji su se dosta bavili plastičnim vrećicama, međutim jedinstvenog stava u cijeloj državi nema. Donose se pojedine odluke u lokalnim samoupravama i ove su različite. Međutim, u najnovijem istraživanju koje je objavljeno u veljači 2013., utvrđeno je sljedeće: prije uvođenja zabrane 15 % kupaca kupovalo je vrećice za smeće, dok nakon uvođenja zabrane 80 % potrošača kupuje plastične vrećice za smeće. Zaključuje se da je unatoč povećanju prodaje vrećica za smeće ipak ukupno smanjena prodaja plastičnih vrećica - oko 400 miliona manje od uvođenja zabrane 1. svibnja 2009. godine, ali da se ne može pouzdano utvrditi koliki je točan broj zbog nepouzdanih podataka supermarketa. Također, zaključeno je i da je došlo do povećanja krađa u trgovinama tako što kupci skrivaju ukradenu robu na dnu tzv. "eko vrećica".

Vrlo zanimljiv podatak iz studije je i količina plastičnih trgovačkih vrećica u otpadu (što je utvrdila organizacija Keep Australia Beautiful - KAB) (1), a koji se može vidjeti u sljedećem dijagramu:



Pojašnjenje dijagrama:
VIC - Viktorija - od srpnja 2006. uvedena naknada na jednokratne plastične vrećice od 10 AUS $ centi (oko 53 lipe)
SA - Južna Australija - od 1. svibnja 2009. uvedena zabrana jednokratnih plastičnih vrećica
QLD - Queensland - u pojedinim gradovima od studenog 2012. zabranjene jednokratne plastične vrećice
WA - Zapadna Australija - od 1. travnja 2010. uveden Zakon o ograničavanju potrošnje, ali nisu uvedene naknade ili zabrane
NT - Sjeverni teritoroji - od rujna 2011. zabranjena je besplatna podjela nerazgradljivih plastičnih vrećica, osim višekratnih i biorazgradljivih
NSW - Novi Južni Wales - u pojedinim gradovima, nekima čak još od 2003. godine uvedene zabrane jednokratnih plastičnih vrećica.



Gornja slika je interaktivna karta i klikom na sliku na matičnoj web stranici Plastic Bag Ban Map otvara se za svako označeno mjesto status uvedene ili odbijene zabrane i/ili naknade s dodatnim objašnjenjima.
O zeleni pin - uvedena zabrana,
O plavi pin - uvedena naknada,
O crveni pin - odbijeno uvođenje naknade ili zabrane


Australija

Ministarstvo zaštite okoliša Australije načinilo je istraživanje (2) s ciljem utvrđivanja opravdanosti uvođenja zabrana ili dodatnih naknada na jednokratne plastične vrećice.

Povedeno istraživanje je rezultiralo spoznajom da bi uvođenje dodatnih naknada dovelo do povećanja potrošnje plastičnih vrećica za smeće i da bi ono bilo između 50 i 80 % , ovisno o vrsti naknade koja bi se uvela.

Australija je još 2002. godine donijela preporuku o smanjenju potrošnje plastičnih vrećica. Godine 2005. Savjet za zaštitu okoliša i prirodna bogatstva složio se da će postupno izbaciti iz uporabe jednokratne plastične vrećice do kraja 2008. Međutim nakon cijelog niza analiza o utjecaju na okoliš kao i ekonomskog utjecaja, Savjet je odustao od donošenja jedinstvene preporuke za cijelu državu Australiju, te su odluke o tome prepuštene lokalnim upravama. Odluke se kreću se od zabrana jednokratnih plastičnih vrećica do odbacivanja takvih prijedloga.

U Sjevernim teritorijima (od rujna 2011.), Južnoj Australiji (od svibnja 2009) kao i u pojedinim gradovima kao što je Woorabinda u Queenslandu (od studenog 2012) zabranjena je besplatna podjela jednokratnih nerazgradljivih vrećica, dopuštene su samo višekratne i biorazgradljive.

Međutim u okrugu Fraser Coast (istočni dio Queenslanda) u veljači 2013. je predloženo uvođenje zabrane jednokratnih plastičnih vrećica, međutim glasanjem vijećnika 7 naprema 4 prijedlog nije niti došao na dnevni red. (3)

Istraživanje koje je provelo Sveučilište Južne Australije krajem 2012. godine utvrdilo je da 80% potrošača podupire tu zabranu (dvostruko više nego kada je zabrana uvedena), ali također je utvrđeno da je broj potrošača koji kupuju vrećice za smeće u tom razdoblju porastao sa 15% na 80 %. (4)

Na području Zapadne Australije 1. travnja 2010. donesen je zakon o ograničavanju potrošnje plastičnih vrećica, ali zabrane ili takse nisu uvedene. Tim zakonom predviđeno je da trgovci moraju omogućiti kupcima, ako zatraže, da izaberu alternativne trgovačke vrećice te ih o tome jasno obavijestiti.

U saveznoj državi Viktoriji je od srpnja 2006. uvedena naknada na jednokratne plastične vrećice od 10 AUS $ centi (oko 53 lipe),

U najvećem australskom gradu Melburneu od 2010. godine na snazi je dodatno oporezivanje od 10 centi (oko 60 lipa) iako je u saveznoj državi Viktoriji (u kojoj je i Melburne) već od srpnja 2006. uvedena naknada na plastične vrećice od 10 centi (oko 60 lipa).

Na Tasmaniji otočnoj saveznoj državi Australije u gradiću Coles Bay od 1. siječnja 2003. zabranjena je upotreba jednokratnih plastičnih vrećica. Coles Bay je prvo mjesto u Australiji koje je zabranilo jednokratne plastične vrećice.

29. svibnja 2013. na cijeloj otočnoj saveznoj državi Australije Tasmaniji uvedena je zabrana na jednokratne plastične vrećice od polietilena visoke gustoće (HDPE odnosno PE-HD). Uredba stupa na snagu 1. studenog 2013. i od tada trgovci neće smjeti davati kupcima PE-HD ne-biorazgradljive vrećice tanje od 35 mikrometara. (4)

Na području glavnog grada Cambere - Australian Capital Teritory koji se sastoji od 8 distrikta, od 1. siječnja 2009. zabranjene su jednokratne plastične vrećice.

U saveznoj državi New South Wales: selo Chillingham je od svibnja 2010. zabranilo jednokratne plastične vrećice, od 1. ožujka 2003. u gradiću Mogo, koji ima 35 trgovina i u mjestu Kangaroo Valley koji ima 319 stanovnika i nalazi se na području nacionalnog parka Morton kojeg posjećuje veliki broj turista, te u gradiću Huskisson od 1. studenog 2011. zabranjena je upotreba jednokratnih plastičnih vrećica.

Valja zaključiti da unatoč zabranama u Australiji, koje jesu pokazale određene rezultate (npr. u saveznoj državi Južna Australija) plastične vrećice u otpadu predstavljaju zanemariv udio - manje od 0,5 %. Odnosno da prenesem riječi iz studije spomenute u uvodu: Rezultati su vrlo pozitivni, ali zanemarivi jer plastične vrećice predstavljaju samo mali udio u ukupnom otpadu.


Novi Zeland

Na Novom Zelandu bilo je nekoliko pokušaja uvođenja dodatnih naknada i zabrana, međutim sve pojedinačne odluke nisu zaživjele te se sada akcija provodi u nekim gradovima dobrovoljno od strane pojedinih distributera. (5)


Papua Nova Gvineja

U Papui Novoj Gvineji, otočnoj državi u Oceaniji, 31. ožujka 2009. donesena je odluka o zabrani uvoza, proizvodnje, prodaje i korištenja nerazgradljivih plastičnih vrećica. Odluka je stupila na snagu 1. prosinca 2009. (6)



-------------------------

(1) Keep Australia Beautiful
(2) NOLAN-ITU Pty Ltd. za Department of the Environment and Heritage: Plastic Shopping Bags - Analysis of Levies and Environmental Impacts - Final Reports, prosinac 2002 / nadopuna prosinac 2006.
(3) Crawley M.: Plastic bag ban defeated in Fraser Coast council vote; Sunshine Coast Daily, 20. veljače 2013.
(4) Tilley K.: Half of Australia’s territories, states now ban thin HDPE bags; Olastic News, 27. lipnja 2013.
(5) Backhouse M.: Compulsory charge on plastic bags ruled out; The New Zealand Herald, 11. travnja 2012.
(6) Pina.com: Plastic bags ban in PNG effective from 01 December, 13. studeni 2009.

Animated Flags



U sljedećem devetom nastavku: Zabrane plastičnih vrećica u regiji i Hrvatskoj



- 01:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 05.08.2013.

Zabrane plastičnih vrećica u Aziji




Azija - to je vrlo šarolik kontinent, od Izraela na zapadu do Japana na dalekom istoku, od Rusije na sjeveru do Šri Lanke i Indonezije na jugu.








Lijeva slika je interaktivna karta i klikom na sliku na matičnoj web stranici Plastic Bag Ban Map otvara se za svako označeno mjesto status uvedene ili odbijene zabrane i/ili naknade s dodatnim objašnjenjima.
O zeleni pin - uvedena zabrana,
O plavi pin - uvedena naknada,
O crveni pin - odbijeno uvođenje naknade ili zabrane







Zemlje Bliskog i Srednjeg istoka

U Izraelu je uvedena dodatna naknada za jednokratne plastične vrećice, osim za vrećice u koje se pakira riba, meso, perad i ostali svježi proizvodi (1).

Iznenađujuće, ali zabrane su i u naftom najbogatijim zemljama, gdje se to ne bi očekivalo. Tako su zabrane uvedene u Omanu (2), a 2013. trebale bi stupiti na snagu u Abu Dabiju (3). Također, predlaže se od 1.1.2014. u cijelim Ujedinjenim Arapskim Emiratima uvođenje zabrane distribucije i trgovanja svih nerazgradljivih plastičnih proizvoda, kao i razgradljivih plastičnih proizvoda koji se ne registriraju u skladu s Emirates Conformity Assessment System (ECAS) (4)


Indijski potkontinent

Velike poplave su bile u Bangladešu 1988. i 1998. kada je dvije trećine države bilo pod vodom i kao uzroci navedene su plastične vrećice koje su blokirale sustave odvodnje. Vlada je 2001. godine donijela odluku o zabrani jednokratnih vrećica koja je stupila na snagu od 1. ožujka 2002., a obrazložila je odluku osim smanjenjem plastičnog otpada i kao zaštitu lokalne industrije jute od koje se proizvode višekratnih platnene vrećice. (5)

Možda najzanimljivije obrazloženje uvođenja zabrane plastičnih vrećica dala je vlada Butana. 1999. je uvedena zabrana jednokratnih plastičnih vrećica, a zbog različitog tumačenja i primjene zabrane, ponovno je 2005. godine donesena stroža odluka o zabrani. Butan je jedina zemlja u svijetu koja je navela da je zabranu uvela jer "otpad od plastičnih vrećica ima negativan utjecaj na sreću stanovništva". (6)

Indija

S motrišta plastičnih vrećica, Indija je vrlo zanimljiva zemlja. Zabrane koje uvode pojedine indijske države i gradovi prvenstveno su motivirani zaštitom pamučne industrije, a tako je i u obližnjim zemljama - Butan i Bangladeš. Kada se još k tome doda nepostojanje sustava prikupljanja, selektiranja i recikliranja, očito je da se zabrane mogu i očekivati.

Međutim i plastičarska industrija Indije pokrenula je spor protiv Vlade države New Delhi gdje je zabranjena proizvodnja, prodaja, uvoz, držanje i korištenje plastičnih vrećica u New Delhiju i državi Delhi sa stupanjem na snagu od 23. studenog 2012.

Predstavnici proizvođača zatražili su sudskim putem (barem) ukidanje zabrane proizvodnje plastičnih vrećica, zbog mogućnosti prodaje izvan države Delhi. Sudski spor je još uvijek u tijeku, a Vlada je zatražila dodatno vrijeme kako bi se pripremila za odgovore na pitanja koje im je postavio sudac: »Kako uopće možete izreći apsolutnu zabranu za plastične vrećice? Ukoliko prerađivačka industrija plastičnih vrećica nije opasna sama po sebi, kako možete zabraniti proizvodnju plastičnih vrećica? Možete li izreći ukupnu zabranu plastičnih vrećica? Jeste li predvidjeli učinak svoje odluke na prerađivačku industriju? I kako možete zabraniti proizvodnju plastičnih vrećica dok ista ta industrija ima dozvolu za rad i proizvodnju? Koja su istraživanja načinjena da bi se donijela odluka o zabrani? Istovremeno, dopušteni su plastični tanjuri, plastični pribor za jelo, plastične boce, a zabranjuju se samo plastične vrećice. Plastika je plastika, a zabranjuju se samo plastične vrećice«? (7) Tako je zborio jedan očito mudar sudac.

Predstavnik plastičara naglasio je da je osim nerazumne odluke o zabrani plastičnih vrećica, vlada Delhija premašila svoje ovlasti, jer takve dekrete o zabranama može donijeti samo središnja vlast Indije. Sudski proces se nastavlja.

No jedan drugi sudski proces sigurno će ući u svjetsko anale sudovanja i mišljenja sudaca. Naime, dvočlano sudsko vijeće objavili su svoje mišljenje o peticiji koju je podnijelo društvo za zaštitu životinja Karuna iz indijske savezne države Andhra Pradesh. Ta neprofitna nevladina udruga bavi se pružanjem besplatne medicinske pomoći i davanjem skloništa za bolesne, ranjene, napuštene i zlostavljane životinje. Društvo je zatražilo zabranu plastičnih vrećica u svim općinama države, a u svom zahtjevu navode da krave u potrazi za hranom jedu plastične vrećice s otpada te da te vrećice završavaju u njihovom probavnom traktu. Kako navode predlagači: »Krave izgledaju zdravo, međutim pune su plastike koja ih guši. Osim gušenja i začepljenja probavnog trakta plastične vrećice zarobljene u probavnom traktu životinja izazivaju strašnu bol kod tih životinja, a prijeti opasnost da ti plastični ostaci preko mlijeka i drugih prehrambenih proizvoda dobivenih od krava uđu i hranidbeni lanac ljudi« (8).



U svom zaključku po ovom predmetu navedeno dvočlano vijeće Vrhovnog suda Indije pozvalo je saveznu Vladu Indije, kao i vlade indijskih država da zabrane plastične vrećice »u interesu zaštite prava ljudi i životinja«. Sud je objavio da vrećice zagušuju jezera, bare i urbane kanalizacije, čime se stvara »opasnost za sljedeće generacije koja je veća od atomske bombe«. Iz navedenog mišljenja proizlazi da ni suci ne misle isto.

Ipak valja naglasiti da koliko god zvučni bili sudski procesi i zaključci pojedinih sudova, pa i vrhovnih, i dalje su u Indiji koja ima 3 grada s više od 10 milijuna, 37 gradova s više od 1 milijuna stanovnika, 300 velikih gradova, 3396 srednjih gradova (iznad 100 tisuća stanovnika), 29 saveznih država - zabrane zanemarive. A k tome i uvedene se ne poštuju.

Pakistan

Pakistan je donio jednu od najkontroverznijih odluka vezano za plastične vrećice. Najprije je donesena odluka u pokrajini Punjab gdje su lokalne vlasti donijele su odluku o zabrani proizvodnje, držanja i korištenja polietilenskih vrećica proizvedenih od čiste plastike, tanjih od 30 mikrometara (mikrona) i manjih od 20 x 30 cm te onih koje nisu u boji koja je dozvoljena. Odluka je na snazi od 1. svibnja 2011. (9) Međutim, kontroverzna je odluka u glavnom gradu Islamabadu gdje se od 1. travnja 2013. uvodi zabrana prodaje, dijeljenja i korištenja polietilenskih plastičnih vrećica na cijelom teritoriju glavnog grada, a promoviraju se vrećice od oxorazgradljive plastike. Zabranjeni su svi plastični proizvodi za jednokratnu upotrebu od polietilena, polipropilena ili polistirena, osim ako nisu oxorazgradljivi. (10)


Zemlje Dalekog istoka

Što se ostalih dijelova Azije tiče - zabrane su uvedene u nekoliko gradova (3 grada) Mianmara (bivša Burma) i u Maleziji (2 grada) te u 69 lokalnih samouprava na Filipinima.

Malezija




U Maleziji su na početne prijedloge uvođenja zabrana, oporezivanja ili zamjene plastičnih klasičnih vrećica biorazgradljivima reagirali Malezijski plastičarski forum (Malaysian Plastics Forum, MPF), kao dio Udruženja proizvođača plastike Malezije (Malaysian Plastics Manufacturers Association, MPMA) te se obratili javnosti putem više članaka (11), a i pokrenuta je šira akcija Don't be litterbug (12), u slobodnom prijevodu Ne budi kukac smeća, s kojom se promovira 3R pristup (Reduce - smanji, Reuse - ponovno upotrijebi, Recycle - recikliraj). Zajedničkim aktivnostima, sprječavanjem odbacivanja smeća i 3R pristupa, smatraju da će se postići dugoročni rezultati u zaštiti okoliša.



Filipini

Čim su na Filipinima u nekoliko gradova u sastavu Metro Manile odobrene mjere za zabranu plastičnih vrećica udružila su se najvažnija poslovna udruženja Filipina te objavili svoj oštar protest s kojim se protive zabranama plastičnih vrećica (13).

Četrnaest poslovnih grupacija, uključujući filipinsku Komoru za trgovinu i industriju, Udruženje filipinske industrije te Udruženje izvoznika Filipina, objavili su plaćeni oglas na cijeloj stranici u vodećim dnevnim listovima. Poslovne grupacije ocjenjuju da će korištenje papirnatih vrećica značajno više štetiti okolišu nego je to pri korištenju plastičnih vrećica. Navode da je za proizvodnju 1 tone papira potrebno posjeći 17 stabala, a za proizvodnju samo jedne papirne vrećice potroši se skoro 4 litre vode. U priopćenju se navodi također da proizvodnja papirnih vrećica koristi 200 % više energije i generira dvostruko više emisije ugljičnog dioksida nego što je to kod proizvodnje plastičnih vrećica. Kako navode: »S povećanom sječom drveća i ogoljivanjem šuma, s povećanom potrošnjom energije i vode, s više emisija ugljičnog dioksida i s više otpada - do čega će dovesti zabrane plastičnih vrećica - u stvari šteti se okolišu. A pored toga, to će dovesti u pitanje 200 000 radnih mjesta u plastičarskoj industriji i porasti će i uvoz papira na Filipine«.

Od kada su uvedene zabrane plastičnih vrećica, primijećeno je na tržnicama da neki trgovci vlažne proizvode zamataju u novinski papir. A takvo što nije higijenski sigurno i predstavlja veliku zdravstvenu opasnost obzirom da se novine danas tiskaju na recikliranom papiru kojemu se ne može utvrditi podrijetlo, ali najčešće se prikuplja iz smeća na otpadima i odlagalištima.

Kina

Kina se susreće s ogromnim porastom svekolike potrošnje i rastom svoje ekonomije i standarda, do jučer siromašnog stanovništva. Porastom potrošnje svih vrsta proizvoda bitno je porasla potrošnja i jednokratnih plastičnih vrećica. Stoga je Kina, suočena s problemom prikupljanja i odlaganja otpada pokušala smanjiti tu vrstu otpada uvođenjem naknade na jednokratne plastične vrećice. Dodatno oporezivanje na snazi je od 1. srpnja 2008. Osim toga Kina je zabranila proizvodnju i prodaju i korištenje ultratankih plastičnih vrećica (debljine do 25 mikrometara). Nema podataka o uspješnosti ovih mjera - međutim Kinezi su snalažljivi, pa vrlo često uzimaju plastične vrećice umjesto sitniša koje im vraćaju trgovci ili plastične vrećice koje besplatno dobivaju za pakiranje voća ili povrća koriste kao trgovačke vrećice. (14)

U Hong Kongu je 2009. godine uveden dodatni porez na jednokratne plastične vrećice i naplaćuje se po vrećici 0,50 HKD (oko 40 lipa), međutim nakon godine dana primjene ovog zakona utvrđeno je da je došlo do značajnog porasta korištenja debljih plastičnih vreća za smeće, višekratnih plastičnih vrećica, pa je ukupno došlo do porasta upotrebe plastičnih vrećica za 27 %. (15)

Tajvan (današnji Chinese Taipei)

Jednokratne plastične vrećice zabranjene su od siječnja 2003. godine. Ovo je prvi slučaj da je jedna dalekoistočna zemlja uvela takvu vrstu zabrane. Osim jednokratnih vrećica, uvedena je i obavezna naplata na ostalu jednokratnu plastičnu ambalažu koja je do tada bila besplatna (polistirenske posude i pakiranja, plastične čaše). Udruženje plastičara Tajvana oštro je protestiralo zbog ovakve zabrane i ograničenja jer će to dovesti do ekonomskih gubitaka i gubitaka radnih mjesta. Međutim, analize su pokazale da nije došlo do gubitaka obzirom da je plastičarska industrija povećala izvoz i kompenzirala smanjenju potražnju na domaćem tržištu. (16)

Vijetnam

Ho Chi Min - u 9 milijunskom glavnom gradu Vijetnama u travnju 2011. predložena je zabrana plastičnih vrećica, međutim gradske vlasti uvele su od 1. siječnja 2012. naknadu na plastične vrećice i to od 30.000 - 50.000 VND (oko 8 do 13,5 kn) po kilogramu plastičnih vrećica. Izuzetak od naplate naknade su biorazgradljive vrećice. Cilj vlasti je smanjiti korištenje plastičnih vrećica za najmanje 40 % do 2015. godine. Unatoč povećanju cijene, prema izjavama trgovaca, kupci i dalje traže plastične vrećice. (17)

No, početkom 2013. godine Ministarstvo financija predlaže ukidanje takse jer negativno utječe na ekonomiju. Povećan je uvoz biorazgradljivih vrećica koje se ne proizvode u Vijetnamu, a lokalni proizvođači imaju povećane troškove zbog uvedene takse. (18)

Japan

Najrazvijenija dalekoistočna zemlja Japan, može se usporediti s europskom Švedskom po pitanju rješavanja problema korištenja, prikupljanja i recikliranja plastičnih vrećica. Jednostavno rečeno, kao i u Švedskoj, Japan ima jedan od najbolje razvijenih sustava organiziranog odvojenog prikupljanja i recikliranja otpada kao i energijske oporabe, pa problem otpadne plastike i plastičnih vrećica niti ne postoji (19).


-------------------------
(1) Chapa J.: No More Free Plastic Bags in Israel; Inhabitat, 16. siječnja 2008.
(2) ICIS.com: Oman's ban on thin plastic bags to dampen polymer demand, 7. siječnja 2009.
(3) Abu Dhabi Environment Agency: Government and Private Sector Unite to Urge Consumers to Reduce Use of Plastic Bags, 22. veljače 2011.
(4) Albawaba Busines: UAE moves to ban non-biodegradable plastics; 4. ožujka 2013.
(5) Plastic Free Times: Bangladesh Plastic Bag Ban; 1. ožujka 2002.
(6) Conserving Now: Bhutan Bans Plastic Bags, 6. kolovoza 2009.
(7) IANS / Daily News 2013: Why ban plastic bag making, court asks Delhi, Daily News, 6. prosinca 2012.
(8) Mahapatra, D.: Plastic bag threat more serious than atom bomb: Supreme Court, The Times of India 08. svibnja 2012.
(9) The Times of India: Govt implementing 'The Punjab Plastic Bags Control Act' in full force, 3.8.2012.
(10) Naeem W.: Ban on plastic bags from April 1; The Expres Tribune, 1. veljače 2013.
(11) Malaysian Plastics Manufacturers Association
(12) Facebook stranica akcije Don't be a Litter Bug
(13) ABS/CBN News.com: Top business groups oppose ban on plastic bags, 31. kolovoza 2012.
(14) Golf News: Beijing expands ban on plastic bags; 30. svibnja 2011.
(15) Library of Congres: Hong Kong: Environmental Levy on Plastic Shopping Bags, 17. srpnja 2009.
(16) Environmental Research Foundation: Taiwan’s Plastics Ban
(17) Environment News Service: Awash in Plastic Bags, Ho Chi Minh City Tries a Tax; 1. svibnja 2012.
(18) Vietmaz - Vietnam Local News: Environmental tax reimbursement on plastic bags proposed, 4.1.2013.
(19) McCurry, J.: Japan streets ahead in global plastic recycling race, The Guardian 29. prosinca 2011.

Animated Flags



Sljedeći sedmi nastavak: Zabrane plastičnih vrećica u Australiji, Oceaniji i na Novom Zelandu


- 00:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 04.08.2013.

Zabrane plastičnih vrećica u Africi

Brojne siromašne zemlje Afrike muku muče s uspostavom sustava prikupljanja i gospodarenja otpadom te taj otpad i nesređena odlagališta stvaraju ogromne probleme ljudima, zdravlju okolnog stanovništva kao i brojnim slobodno lutajućim životinjama. Uspostaviti sustav gospodarenja je vrlo komplicirani i kompleksni i u početku skup proces. Ako se korisni otpad ne odvaja i ne reciklira, odnosno ne iskorištava, tada je sve to još skuplje. Afričke zemlje u pravilu nemaju tog novca da se uspostavi cijeli sustav - prikupljanje, odvajanje, recikliranje, energijska oporaba i odlaganja samo minimalnih količina, pa neke pribjegavaju rješenjima uvođenja zabrana.








Lijeva slika je interaktivna karta i klikom na sliku na matičnoj web stranici Plastic Bag Ban Map otvara se za svako označeno mjesto status uvedene ili odbijene zabrane i/ili naknade s dodatnim objašnjenjima.
O zeleni pin - uvedena zabrana,
O plavi pin - uvedena naknada,
O crveni pin - odbijeno uvođenje naknade ili zabrane









Trenutno su u pojedinim gradovima i državama aktualne zabrane, ali najvećim dijelom se ne poštuju.

U Burundiju, kao jednoj od 5 zemalja Istočno afričke zajednice (East African Community (EAC) - Kenija, Ruanda, Tanzanija, Uganda i Burundi) prihvaćen je Zakon EAC-a kojim se stvara zakonski okvir za uvođenje zabrane korištenja, prodaje, proizvodnje i uvoza polietilenskih vrećica. Međutim, u Burundiju odluka o zabrani ili naplati naknade još nije donesena (1).

Zabrane su uvedene u sljedećim državama:
Egipat - samo se u gradu Hurghada (2) provodi zabrana od 1. listopada 2009.
Eritreja - od 2005. zabrana uvoza, proizvodnje i prodaje jednokratnih plastičnih vrećica (3),
Etiopija - zabrana proizvodnje i uvoza (4),
Južnoafrička Republika - Cape Town - zabranjene su jednokratne plastične vrećice tanje od 0,024 mm, a za ostale vrećice proizvođači i uvoznici plaćaju taksu od 3 centa USD (oko 17 lipa) (5).
Kenija - zabrana uvoza i proizvodnje plastičnih vrećica tanjih od 60 mikrometra (6),
Mauritanija - zabrana korištenja jednokratnih plastičnih vrećica od 1. siječnja 2013. godine (7).
Ruanda - zabrana jednokratnih plastičnih vrećica, ali se odluka ne primjenjuje (8),
Somalija - od 1. ožujka 2005. zabrana proizvodnje i uvoza (9),
Tanzanija - zabrana proizvodnje i uvoza od 2006. (10),
Togo - 12. siječnja 2013. uvedena zabrana jednokratnih plastičnih vrećica koja obuhvaća uvoz i prodaju, a stupa na snagu od 1. srpnja 2013. (11),
Zanzibar (Pemba Islands) - od 2005. potpuna zabrana vrećica tanjih od 30 mikrometra i to proizvodnja, distribucija, prodaja, skladištenje i korištenje (12),

Posebno valja istaknuti dva slučaja zabrana - Južnoafrička Republika i Bocvana.

Naime u Južnoafričkoj Republici je na razini cijele države 2003. godine je donesena odluka o uvođenju naknade na jednokratne plastične vrećice, s ciljem unapređenja sustava recikliranja, ali odluka se je vrlo brzo prestala provoditi. Naime, nakon početnog smanjivanja potrošnje vrećica, u roku od 4 godine potrošnja se vratila na razinu od prije uvođenja naknade.

Gotovo identična situacija dogodila se i u Bocvani gdje je 2007. godine uveden porez na jednokratne plastične vrećice. U početku je odluka pokazala odlične rezultate, međutim na duži rok se pokazalo da se potrošnja vrećica uopće nije smanjila.

Situacija s potrošnjom plastičnih vrećica u prethodno dvije spomenute države prikazana je u sljedeća 2 dijagrama (13).






Jedino u Ugandi predložena odluka o zabrani plastičnih vrećica nije prošla u parlamentu. Nakon toga su se neke nevladine organizacije obratile nadležnom sudu koji je donio odluku u korist zabrane, međutim ta odluka ponovno nije prošla u ugandskom parlamentu (14).

Dakle, samo u 8 od 57 afričkih država se provode neke od mjera zabrana ili smanjenja potrošnje plastičnih vrećica.



-------------------------
(1) Duboise T.: Plastic Control Bill Passed In East African Community; Plastic bag ban report; 3. veljače 2012.
(2) Zohny H.: Red Sea Governorate bans plastic bags; Egypt Idependent 14. studeni 2009.
(3) Germain N.: Eritrea bans plastic bags; News 24, 4. ožujka 2005.
(4) Tekleberhan M.: Ethiopia Bans Plastic Bag Import; 2Mercato.com; 25. studeni 2011.
(5) Dikgang J., Leiman A., Visser M.; Analysis of The Plastic-Bag Levy in South Africa; 8. srpnja 2010.
(6) The Independent: Kenya bans plastic bags; 9. siječnja 2011.
(7) BBC News: Mauritania bans plastic bag use, 2. siječnja 2013.
(8) BBC News: Rwanda gets tough on plastic bags; 17. siječnja 2006.
(9) Irin: Somalia: Somaliland bans use of plastic bags; 1. ožujka 2005.
(10) Pflanz, By Mike: Tanzania to ban all plastic bags; Telegraph.co.uk. 29 rujna 2012.
(11) The Developing Tray: Plastic Bag Ban in Togo; 11. ožujak 2013.
(12) BBC News: Zanzibar islands ban plastic bags; 10. studeni 2006.
(13) Leman A.: Taxation and Regulation of Plastic Shopping Bags in Botswana and South Africa; Resources for the Future 10. siječnja 2011.
(14) Environment News Service: Uganda High Court Rules in Favor of Plastic Bag Ban; 12. studeni 2012.



Sljedeći šesti nastavak: Zabrane plastičnih vrećica u Aziji


- 03:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 03.08.2013.

Zabrane plastičnih vrećica u Srednjoj i Južnoj Americi




Za razliku od sjevernog dijela američkog kontinenta, u srednjem i južnom dijelu situacija je bitno drugačija. Posebno je interesantan slučaj Brazila, odnosno Sao Paola gdje je sudskom odlukom zabranjena naplata naknada na vrećice.












Lijeva slika je interaktivna karta i klikom na sliku na matičnoj web stranici Plastic Bag Ban Map otvara se za svako označeno mjesto status uvedene ili odbijene zabrane i/ili naknade s dodatnim objašnjenjima.
O zeleni pin - uvedena zabrana,
O plavi pin - uvedena naknada,
O crveni pin - odbijeno uvođenje naknade ili zabrane








Srednja Amerika

Što se tiče tog dijela svijeta, zabrana je uvedena samo u glavnom gradu Meksika, Mexico Cityju. Razlozi uvođenja zabrane u ovom više od 20 milijunskom gradu su nerješivi problemi s komunalnim otpadom, pa je prema mišljenju gradskih vijećnika ovo "jedan doprinos smanjenju smeća".

Zabrana je uvedena u Haitiju, a na Kajmanskim otocima je uvedena naknada od 5 USD centi (oko 28 lipa).


Južna Amerika

Što se južnog dijela američkog kontinenta tiče, najprije je 2008. u Čileu predložena zabrana plastičnih vrećica, međutim takva odluka nije prošla u kongresu. Dvije zemlje zaslužuju posebnu pozornost, Argentina i Brazil.

Argentina

Buenos Aires još je 2009. godine pritisnut neriješenim sustavom gospodarenja otpadom, donio odluku o zabrani jednokratnih, službeno nerazgradljivih plastičnih vrećica, ali odluka se nije primjenjivala sve do lipnja 2012. godine. U lipnju 2012. manje su trgovine započele s ponudom biorazgradljivih vrećica, dok su od kolovoza 2012. supermarketi u Buenos Airesu počeli dijeliti biorazgradljive vrećice i poticati kupce da koriste višekratne plastične vrećice. Sustav zabrane još nije zaživio, a Buenos Aires još uvijek se guši u smeću zbog neučinkovitog sustava gospodarenja otpadom. Na žalost, za sva prenatrpana odlagališta, za neodvajanje korisnog otpada, za nepostojanje sustava recikliranja ili energijske oporabe te za neprimjereno ponašanje najsiromašnijeg dijela građanstva oni najglasniji aktivisti očito krive klasične plastične vrećice. Treba napomenuti da biorazgradljive vrećice zahtijevaju poseban sustav njihovog sakupljanja i obradbe.

Brazil

Iz istih razloga kao i u argentinskom Buenos Airesu, i u brazilskom Rio de Janeiru uvedena je zabrana jednokratnih plastičnih vrećica, međutim provođenje ove odluke vrlo je upitno.

Zanimljiv je slučaj iz brazilskog velegrada Sao Paola - čim su se pojavile čak samo i glasine o uvođenju naknada ili zabrana jednokratnih plastičnih vrećica trgovci su odmah, glumeći ekološku svjesnost, prestali besplatno dijeliti plastične vrećice, a one koje su do tada naplaćivali, njima su povisili cijenu. Dakle slučaj sličan onom u Hrvatskoj. Takvoj praksi suprotstavili su se proizvođači plastičnih vrećica, tužili trgovce i distributere i u lipnju 2012. godine sutkinja Federalnog suda u državi Sao Paolo, Cynthia Torres Cristófaro donijela je presudu da supermarketi moraju ponovno besplatno dijeliti plastične vrećice kupcima.

Odluka suda od 25. lipnja 2012. odredila je potrebne korake kako bi se u roku od 48 sati vratila adekvatna i dovoljna opskrbljenost besplatnih plastičnih vrećica. Naravno, supermarketi su se žalili (1), (2).

U obrazloženju odluke stoji da je »zabranjeno naplaćivati vrećice koje služe za pakiranje prilikom kupovine« te da se trgovine u roku od 30 dana trebaju opskrbiti i to u dostatnim količinama s biorazgradljivim i papirnatim vrećicama i dijeliti ih besplatno. Također se navodi da je naplaćivanje do tada besplatnih vrećica »očito nerazmjerno opterećivanje potrošača«.

Sutkinja je zaključila da je »dobro poznata potrošačka praksa da trgovci osiguravaju ambalažu kako bi potrošači mogli ponijeti potrepštine koje kupe«, a da je prekid besplatne podjele plastičnih vrećica u supermarketima »prouzročilo velike frustracije« kod kupaca.

Ova odluka je vrlo karakteristična i za sada jedinstvena u svijetu, a mogla bi preokrenuti trend koji se trenutno u svijetu odvija. A to je da se pod krinkom zaštite i brige o okolišu sasvim neopravdano ubiru veliki novci od potrošača, koji su u stvari trošak poslovanja trgovaca. Ono što je važno ponovno naglasiti, odluka se odnosi i na biorazgradljive i papirnate vrećice.

Plastične vrećice za Coca-Colu

Iz Salvadora potječe uporaba plastičnih vrećica za ispijanje glasovitog pića Coca-Cole. U Srednjoj i Južnoj Americi, Coca-Cola u staklenoj bočici je kultno piće uz jedan specifični običaj. Kada potrošač kupi piće koje namjerava ispiti tijekom šetnje ili na plaži, pretoči ga u plastični vrećicu, bočicu vrate prodavaču, i onda tako, šetajući se, piju iz plastične vrećice sa slamkom.

Time je nezadovoljna kompanija Coca-Cola, jer se gubi identitet i prepoznatljivost njenog pića. Tome je doskočio regionalni direktor Coca-Cole u Salvadoru. Naručio je izradu plastične vrećice u obliku toliko prepoznatljive staklene bočice Coca-Cole i to još od biorazgradljive plastike. Ideja i primjena ovakve prodaje Coca-Cole u Coca-Cola vrećicama vrlo brzo se proširila u cijeloj Centralnoj i Južnoj Americi, a širi se i u ostalim regijama svijeta. Dakle, i ovdje se radi o plastičnim vrećicama. Međutim pritom je nejasno je li tvrtka Coca-Cola osigurala gospodarenje odbačenim biorazgradljivim vrećicama.


Skupno, od ukupno 21 države Srednje i Južne Amerike zabrane su uvedene samo u jednoj državi (Haiti), tri grada (Mexico City, Rio de Janeiro i Buenos Aires), dok je i jednoj državi (Čile) odbijeno uvođenje zabrane, a u jednom gradu zakonski ukinuta odluka o zabrani (Sao Paolo). U jednoj državi ovog dijela svijeta (Kajmanski otoci) uvedena je dodatna naknada.



-------------------------
(1) Odluka suda Sao Paola - 25. lipnja 2012. - http://file.sindiplast.org.br/download/sacolaii.pdf
(2) Rousselet, F.: Justiça dá 48h para que supermercados paulistas retomem distribuiçăo de sacolas plásticas, Spresso SP, 26. lipnja 2012.

Animated Flags


U sljedećem petom nastavku: Zabrane plastičnih vrećica u Africi



- 00:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 02.08.2013.

Zabrane plastičnih vrećica u Sjevernoj Americi




Zemlje Sjeverne Amerike: Kanada i SAD veliki su potrošači plastičnih vrećica, ali i zemlje s najraznovrsnijim lobijima koji žele nametnuti zabrane i naknade u svoju korist.





Gornja slika je interaktivna karta i klikom na sliku na matičnoj web stranici Plastic Bag Ban Map otvara se za svako označeno mjesto status uvedene ili odbijene zabrane i/ili naknade s dodatnim objašnjenjima.
O zeleni pin - uvedena zabrana / O plavi pin - uvedena naknada / O crveni pin - odbijeno uvođenje naknade ili zabrane


Kanada

Vrlo se često u sličnim slučajevima, Kanadu se poistovjećuje sa SAD, pa se najčešće očekuje i slično postupanje. Ako se još uzme u obzir da Kanada ima jaku papirnu industriju, onda je još više začuđujuće što u Kanadi nema više zabrana ili dodatnog oporezivanja plastičnih vrećica.

Do sada su naknade na plastične vrećice uvedene u Sjeverozapadnim teritorijima i to 25 centi kanadskih dolara (oko 1,43 kune) za plastične i papirne vrećice.

Međutim vrlo je zanimljiv slučaj grada Toronta. Jedan kanadski dnevni list predložio je gradu Torontu da si zbog te odluke o zabrani vrećica dodijeli slogan Glupi Toronto (1). Stvarno je bio glup način kako je došlo do donošenja odluke o zabrani. Naime, raspravljalo se o ukidanju nameta na plastične vrećice jer je utvrđeno da takav namet nema ni ekonomskog ni ekološkog smisla (da bio je tada u gradskom vijeću netko pametan), ali naravno, uvijek se nađe netko pametniji i u jeku rasprave, tek tako da gradonačelniku malo zapapri, predložio je zabranu plastičnih vrećica. I kako to biva kada politikanstvo zauzme mjesto racionalnim odlukama, donesena je 6. lipnja 2012. odluka o zabrani jednokratnih plastičnih vrećica od početka lipnja 2012. Stupanje na snagu odluke naknadno je produženo na 1. siječnja 2013.

No, kako to biva u demokratskom svijetu, svatko može demokratski donijeti odluku kakvu hoće, ali i taj svatko može i mora odgovarati za posljedice takve odluke. Odmah je kanadsko udruženje proizvođača plastičnih vrećica (Canadian Plastic Bag Association) započelo s pripremama i usuglašavanjima te su 19. studenog 2012. pokrenuli sudski postupak pri Vrhovnom sudu države Ontario protiv grada Toronta.

Osnova tužbe je činjenica da je Vijeće grada Toronta donijelo odluku bez javne rasprave, nije obavilo nikakve analize niti je od nikoga oštećenog dobilo takav prijedlog te je navedena odluka donesena u lošoj vjeri, kako je istaknuo glasnogovornik tog kanadskog udruženja. Naglasio je da »... gradsko vijeće Toronta nije primilo nijedan prijedlog o zabrani, niti bi ta odluka donijela dodatnu ekonomsku, socijalnu i / ili ekološku dobrobit gradu, zaštitilo zdravlje, sigurnost i dobrobit svake osobe« (2).

Na sjednici Gradskog vijeća Toronta krajem studenog 2012., gradonačelnik je od strane pojedinih vijećnika optužen da je dopustio donošenje nepromišljene i štetne odluke o zabrani jednokratnih plastičnih vrećica zbog koje je grad tužen i prijeti mu gubitak spora jer su argumenti plastičara potvrđeni, ispravni i u potpunosti pobijaju argumente za donošenje odluke o zabrani (ako ih je uopće i bilo).

Gradonačelnik je stavio predmet na raspravu na zatvorenoj sjednici gradskog vijeća te je rezultat te zatvorene sjednice donošenje odluke o ukidanju odluke o zabrani jednokratnih plastičnih vrećica od 1. siječnja 2013. Odluka je donesena s 38 glasova za i 7 glasova protiv.

Neki vijećnici nisu se složili s takvom odlukom, pa je predložena i prihvaćena odluka s 31 glasom za i 14 protiv da stručne službe grada do srpnja 2013. pripreme izvještaj za Gradsko vijeće o rezultatima mjera za smanjenje uporabe plastičnih vrećica. Toronto je shvatio prednost plastičnih vrećica. Radi se o velikom gradu i ta je odluka izravno u funkciji očuvanja okoliša ali i prava građana na izbor i očuvanje radnih mjesta.

Sjedinjene Američke Države

Uvod u problem

Velika je to i zanimljiva zemlja. U toj se zemlji vodi velika borba oko plastičnih vrećica. Za, protiv, uspješno ili neuspješno, ovisno s koje se strane gleda. Kao što je poznato, u sjevernom dijelu Pacifičkog oceana, zahvaljujući morskim strujama koje kruže tim dijelom (Sjeverna ekvatorijalna pacifička struja, Zapadno pacifička Kurashiro struja, Sjeverno pacifička struja te Istočno pacifička kalifornijska struja) stvara se vrtlog morskih struja, a one svojim strujanjem na području sjeverno od Havajskog arhipelaga nanose plutajući otpad, a najviše je tu plastičnog otpada (naravno, jer je ostali otpad ili potonuo ili se je raspao i zagadio ocean). Taj otpad dospio je u ocean putem velikih zapadno američkih i kalifornijskih rijeka, a zahvaljujući upravo nemarnom odbacivanju svakojakog otpada i ekološki neprihvatljivom ponašanju upravo Amerikanaca. I nimalo nije čudno da se u tom području najprije javljaju kampanje protiv plastičnih vrećica (u tom dijelu SAD-a jaka je i papirna industrija). Međutim, za cijelu se Ameriku može reći da je borba protiv plastičnih vrećica spoj parcijalnih interesa i zaštite pojedinih interesa i skupina te populističkih odluka lokalnih političara koji se dodvoravaju krivo informiranoj javnosti.

No, da bi razmeri zabrana u SAD-u bili jasniji valja istaknuti da SAD ima 51 državu, 3141 okrug, 111 distrikta i više od 30 000 gradova i mjesta s lokalnim upravama. Na primjer, Kalifornija, koja je najaktivnija na području zabrana ima 56 donesenih uredbi u 77 lokalnih uprava (7 okruga i 70 mjesta i gradova) (7). Savezna država Kalifornija ima ukupno 58 okruga koji imaju ukupno 460 gradića i mjesta i 22 grada s ukupno nešto više od 38 milijuna stanovnika - na razini same Kalifornije to je manje od 10 % lokalnih samouprava, dok se na razini cijelih SAD-a taj postotak kreće ispod 1 %..

Međutim, nakon uvođenja zabrana i naknada koje su u određenim gradovima prisutne i više godina, javljaju se ozbiljne i stručne analize ekonomskih instituta o štetnosti takvih odluka. Naime, recentnim istraživanjima potvrđeno je da je smanjena potrošnja plastičnih vrećica dovela do ekonomskih gubitaka i gubitka radnih mjesta, a nakon početnog "šoka", potrošnja se je vratila na staro (3).

Karakteristični gradovi

San Francisco - Kada su vrećice zabranjene, trgovine su ih prestale upotrebljavati. Nije došlo do povećanja ponovno upotrebljivih vrećica. Ali je došlo do snažnog porasta uporabe papirnatih vrećica. Koje su ekološki bitno lošije. Istraživanje koje je provedeno u San Franciscu nakon što je zabranjena upotreba jednokratnih plastičnih vrećica pokazalo je da je potrošnja papirnatih vrećica porasla ne na broj plastičnih prije zabrane, već dvostruko više, jednostavno što nosivost papirnatih vrećica je višestruko manja za isti nosivi obujam, a praktički su neupotrebljive u vlažnim uvjetima. Američki znanstvenici su svjesni da te papirnate vrećice bitno više pridonose zagađenju i potrošnji fosilnih goriva. Program zabrane plastičnih vrećica doveo je do eliminacije recikliranja i povećanja otpadnih vrećica na odlagalištima.



Los Angeles - Poznato je da je u toj zapadnoj američkoj regiji izglasano i uvedeno najviše zabrana jednokratnih plastičnih vrećica, a najveći grad na tom popisu je Los Angeles. U Los Angelesu su od srpnja 2011. zabranjene jednokratne plastične vrećice.



Je li zabrana plastičnih vrećica štetna

Istraživanje koje je proveo Nacionalni centar za politološka istraživanja - čiji rezultati su objavljeni u izvještaju "A Survey on the Economic Effects of Los Angeles County's Plastic Bag Ban" (4), trebalo je utvrditi utjecaj zabrane na prihode i zaposlenost. Obrađeno razdoblje je godinu dana prije uvođenja zabrana i godinu dana nakon uvođenja zabrana. Istraživanje je provedeno u mjestima i gradovima Kalifornije gdje su uvedene zabrane, ali i u susjednim mjestima i gradovima gdje te zabrane nisu uvedene.

Utvrđeni su vrlo zabrinjavajući rezultati po ekonomiju područja gdje su uvedene zabrane. U područjima gdje su uvedene zabrane zabilježen je u trgovačkom sektoru pad zaposlenosti od 10 % dok se u susjednim područjima gdje zabrane nisu na snazi bilježi blagi porast zaposlenosti. Najveći dio trgovina u području zabrana jednokratnih vrećica bilježi pad prodaje od prosječno oko 6 %, dok istovremeno u susjednim područjima gdje nema zabrane, trgovci bilježe porast prodaje od 9 %.

Stoga se može zaključiti da potrošači nisu prihvatili zabrane i naknade, da potrošači žele imati izbor i da će radije otići u udaljenije trgovine u kojima nema zabrane nego kupovati u trgovinama gdje ne mogu dobiti besplatnu jednokratne plastične vrećice.

Istraživači NCPA zaključuju da u Los Angelesu, na žalost, prije uvođenja zabrane nije napravljeno nikakvo istraživanje o mogućim neželjenim utjecajima uvođenja zabrana. Ekološke koristi definitivno nema, dapače, zabrane dovode do šteta po okoliš, a evo potvrđene su i negativne posljedice na poslovne subjekte u trgovinskom sektoru.

Međutim, treba naglasiti, iza zabrana plastičnih vrećica u SAD, ali ne samo u toj zemlji često stoje sasvim drugi razlozi, a ne ekološki. Nedavno su sve svjetske informativne agencije, a među njima i BBC News (5) objavili, a u Hrvatskoj samo Index.hr (6) prenio vijest koja daje sasvim drugačije svjetlo na tu tzv. ekološku svijest Amerikanaca.

A vijest je da je na pomolu trgovinski rat jer je američki Senat potvrdio pravo Washingtona da unilateralno nameće posebne naknade i namete na subvencionirane robe koje dolaze iz Kine i Vijetnama. Do glasovanja je došlo nakon što je američki apelacijski sud u prosincu 2012. odlučio da američko ministarstvo gospodarstva ne može nametati antisubvencijske mjere na robe iz takozvanih netržišnih ekonomija, gdje prevladava utjecaj države igospodarstvu. S ciljem zaštite domaćih radnih mjesta Obamina administracija predlaže zakon o tome da se ministarstvu omoguće ovlasti nametanja naknadi. Oni koji podupiru ovaj prijedlog zakona tvrde kako će se na taj način zaštititi radna mjesta u SAD-u, koja dolaze u pitanje jer tržište preplavljuju puno jeftiniji kineski proizvodi, zbog čega mnoga američka poduzeća propadaju. Očekuje se kako će se postojećim nametima, koji pokrivaju čelik, aluminij, papir, kemikalije i druge proizvode iz Kine, te plastične vrećice iz Vijetnama, sačuvati 80 000 radnih mjesta u SAD-u.


------------------------
(1) Levant, E.: Toronto the Stupid: City’s new plastic bag bylaw a classic, back-of-a-cocktail napkin kind of thing, Toronto Sun 09. lipnja 2012
(2) Maloney, P.: Toronto City Council kills plastic bag ban, The Star.com 28. studeni 2012.
(3) The Beacon Hill Institute at Suffolk University: Two Years of the Washington, D.C. Bag Tax: An Analysis, Boston, USA, kolovoz 2012.
(4) Villarreal, P., Feigenbaum, B.: A Survey on the Economic Effects of Los Angeles County’s Plastic Bag Ban - National Center For Policy Analysis, Dallas, Texas, USA - kolovoz 2012.
(5) BBC News: Senate upholds duties on China and Vietnam subsidies, 6.ožujka 2012.
(6) A.K.: Trgovinski rat na pomolu: Americki Senat potvrdio pravo taksiranja kineskih proizvoda, Indeks.hr, 6. ožujka 2012.
(7) California Against Waste - ovdje valja napomenuti da se podaci o aktualnim uredbama u Kaliforniji obnavljaju na navedenoj web stranici gotovo svakodnevno, pa postoji mogućnost razlike u tekstu i izvora na koji se poziva. Na blogu će na kraju serijala o zabranama biti objavljeno aktualno stanje zabrana u cijelom svijetu i taj će post biti stalno noveliran s uvođenjem ili odbijanjem zabrana i/ili naknada.

Animated Flags



Sljedeći četvrti nastavak: Zabrane plastičnih vrećica u Srednjoj i Južnoj Americi


- 11:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 01.08.2013.

Zabrane plastičnih vrećica u Europi


Nastavlja se sa serijalom o zabranama i uvođenju naknada na plastične vrećice - ovaj puta tema je Europa. Hrvatskoj i zemljama u našem okruženju posvetit će se posebni tekst na kraju serijala , a on je ostvaren u suradnji s njihovim stručnjacima. Iz povijesnih razloga od europskih zemlja na prvom mjestu bit će opisano stanje u Irskoj a zatim neobjašnjivih razloga najnovije stanje u Švicarskoj. Slijedit će zemlje EU te ostale europske zemlje.




Gornja slika je interaktivna karta i klikom na sliku na matičnoj web stranici Plastic Bag Ban Map otvara se za svako označeno mjesto status uvedene ili odbijene zabrane i/ili naknade s dodatnim objašnjenjima.
O zeleni pin - uvedena zabrana / O plavi pin - uvedena naknada / O crveni pin - odbijeno uvođenje naknade ili zabrane


Irska

Irska je prva zemlja koja je 2002. uvela dodatnu naknadu na jednokratne plastične vrećice. Irski slučaj uvođenja naknade, jedan od najviše korištenih primjera pristaša zabrane ili naknada odnosno protivnika takvih nameta.

Na slučaj Irske pozivaju se zagovornici dodatnih poreza i zabrana, jer je uvođenje smanjilo potrošnju tih vrećica. Naime, 2002. godine Irska je uvela naknadu od 15 euro centi te je godišnja potrošnja plastičnih vrećica po glavi stanovnika pala s 328 na 21 vrećicu što je 94 %-tno smanjenje. No, tijekom godina, unatoč dodatnom porezu, dolazi do povećanja potrošnje trgovačkih jednokratnih plastičnih vrećica na 33 godišnje po glavi stanovnika te Irska 2007. donosi odluku o povećanju naknade na 22 euro centa. Već je te godine potrošnja vrećica pala na 26 po glavi stanovnika da bi 2010. dosegla najnižu razinu od 18 vrećica na godinu (1).

Međutim, to je samo djelomično točna slika. Protivnici zabrana i uvođenja naknada ističu i drugu stranu medalje irskog slučaja. Naime, smanjena je potrošnja jednokratnih plastičnih vrećica, ali je porasla potrošnja ostalih, najviše plastičnih vrećica za smeće, za 400 %. To je rezultiralo povećanjem količine plastičnih vrećica na odlagalištima.

Irski trgovci su iskazali »bitno povećanje prodaje plastičnih vrećica za smeće, nakon što je uvedena naknada na one jednokratne« što je objavljeno u novinama Irish Examiner (2), 23. siječnja 2003.

U članku se navodi da je Tesco - vodeći trgovački lanac za prehranu objavio je povećanje od 77 % prodaje plastičnih vrećica za smeće koje se umeću u kante i 75 %-tno povećanje prodaje ostalih vrećica za smeće.

U članku se također navodi da su irske tvrtke koje proizvode plastične vrećice zaposlile dvostruke smjene kako bi zadovoljile 300 do 400 %-tno povećanje potražnje. »To je fenomenalni porast u odnosu na prošlogodišnji ožujak kada je uvedena naknada« - izjavio je jedan menadžer u proizvodnji plastičnih vrećica za smeće (3).

Švicarska

Najveće iznenađenje u provedenoj analizi je slučaj Švicarske. Švicarski savezni parlament (Bundesrat) glasovao za zabranu jednokratnih plastičnih vrećica, prihvativši prijedlog kojeg je dao konzervativni zastupnik švicarske demokršćanske stranke (CVP Schweiz) Dominique de Buman, član donjeg doma saveznog parlamenta (Nationalrat). Nakon ove odluke Donjeg i Gornjeg doma parlamenta preostaje još da Vlada provede tu odluku.

Odmah se oglasilo i Švicarsko udruženje plastičarske industrije KVS (Kunststoff Verband Schweiz) koji su u svojoj izjavi, izrazili su žaljenje zbog donošenja ovakve odluke, a pogotovo zbog argumenata koji su prezentirani saveznom vijeću (Bundesratu) i savjetodavnom povjerenstvu u obrazloženju prijedloga za zabranu.

KVS ističu u svojoj izjavi: »Ova odluka predstavlja donošenje zakonske regulative za problem koji ne postoji u Švicarskoj. Parlament je ovom prilikom otvorio još jedno područje u kojem se može štititi građane i potrošače, ali u ovom slučaju bez ijedne razumne koristi« (4).

Također ističu da besplatne jednokratne vrećice čine 0,5 % ukupne plastike koja se upotrebljava u Švicarskoj. Naglašavaju da švicarski sustav prikupljanja otpada omogućava da se 99,7 % otpadne plastike reciklira ili energijski oporabi za proizvodnju električne energije ili za grijanje koje se prenosi na veće udaljenosti.

KVS kritizira prijedlog koji navodi da se prilikom spaljivanja plastičnih vrećica emitiraju dioksini. Naime, poznato je da su dioksini produkti izgaranja plastikâ koje sadrže klor, dok se plastične vrećice izrađuju od polietilena koji ne sadrži niti klor niti klorirane ugljikovodike, pa stoga se njihovim spaljivanjem ne emitiraju dioksini.

Kako su iz Udruženja naglasili, švicarski sustav gospodarenja otpadom upravo je primjer u širim međunarodnim razmjerima kako se dobro upravlja i postupa s otpadom. Takvom je odlukom odaslana je loša poruka da Švicarska »ne može upravljati s plastičnim vrećicama, te se time zemlja diskreditira, poput onih koji ne znaju riješiti problem osim zabranama«.

Ministrica zaštite okoliša Švicarske Doris Leuthard izjavila da je zabrana nepotrebna jer švicarski sustav gospodarenja otpadom funkcionira izvrsno, a istovremeno ovakvom odlukom nanosi se šteta plastičarskoj industriji.

Zemlje Europske unije

Postoje napori da se ujednači legislativa na tom području u zemljama Europske unije.

Tijekom 2011. Europska komisija potakla je javnu raspravu o plastičnim vrećicama. Na svojim mrežnim stranicama Komisija je postavila pitanje javnosti, ali i tvrtkama i udrugama treba li dodatno oporezivati ili zabraniti jednokratne plastične vrećice. Dobiveno je više od 15 000 odgovora od građana te oko 500 odgovora od tijela javne vlasti, industrijskih udruženja, nevladinih udruga i akademskih organizacija.

Više od 70 % odgovora bilo je da se treba u Europskoj Uniji zabraniti jednokratne plastične vrećice, dok ih je samo 12 % bilo zadovoljno s postojećim mjerama (5).

Udruženja plastičara Europe, pojedinih zemalja kao i brojna industrijska i proizvođačka udruženja izrazili su svoje oštro neslaganje sa zabranama jednokratnih plastičnih vrećica, naglašavajući da je utjecaj na okoliš tih vrećica tijekom cijelog životnog ciklusa znatno manji od alternativnih proizvoda. Britansko udruženje trgovaca kritiziralo je način javne rasprave gdje je postavljeno da se bira između zabrane i oporezivanja, a ispitanicima nije dana mogućnost da daju i drugi odgovori.

Europska komisija još nije donijela svoju jedinstvenu odluku, a širom Europe se stvaraju udruženja i koalicije proizvođača i trgovaca, ali i odgovornih znanstvenika, stručnjaka i istinskih zaštitara okoliša i Prirode koji se protive zabranama i naknadama zbog cijelog niza ekoloških, energijskih, ekonomskih i drugih razloga te su spremni podići tužbe za zaštitu okoliša i svojih interesa.

Njemačka je 1991. uvela "Grüne Punkt" (e. Green Dot) sustav, a kasnije je 1994. prihvaćena Europska uredba "Packaging and Packaging Waste Directive - 94/62/EC." koja to definira, te je u brojnim europskim zemljama uveden sustav koji uključuje označavanje sve ambalaže koja se može reciklirati, a proizvođači ambalaže ili sami recikliraju ili oporabljuju svoju ambalažu koja im se vraća ili plaćaju posebnu naknadu. U Europi su taj sustav uvele: Austrija, Belgija, Bugarska, Hrvatska, Cipar, Češka, Estonija, Francuska, Njemačka, Grčka, Mađarska, Island, Irska, Latvija, Litva, Luksemburg, Malta, Nizozemska, Norveška, Poljska, Portugal, Rumunjska, Slovačka, Slovenija, Španjolska, Švedska, Turska, Ukrajina, Velika Britanija te van Europe Kanada. Danska, Finska, Italija, Švicarska i Ukrajina imaju vlastite programe oporabe plastične ambalaže. U Hrvatskoj ta naknada iznozi 1500 kn / t plastičnih vrećica.



U Europi nema jedinstvenog stava niti propisa (osim Green Dot-a), pa valja razmotriti stanje je situacija u pojedinim državama.

Mediteranske zemlje

Poseban je slučaj u EU Italija. Zanimljiv je primjer Sjeverne Italije, gdje je vrlo razvijena plastičarska industrija, proizvodnja plastične ambalaže i plastičnih vrećica. Ali, toj istoj razvijenoj industriji se ne isplati proizvoditi one tanke, jednokratne plastične vrećice (do 3 grama ukupne mase, uz proizvodnu cijenu po komadu ispod 5 lipa), jer su se trgovci snašli s jeftinijim uvoznim iz Kine. I sve je bilo dobro dok su kineske jednokratne vrećice bile loše kvalitete. Međutim, kada se je kvaliteta kineskih vrećica popravila (zahvaljujući jednim dijelom i talijanskim strojevima za proizvodnju i konfekcioniranje koje Italija izvozi u Kinu) i time ugrozila talijanske višekratne vrećice, tada su se prvi pobunili upravo proizvođači plastičnih vrećica. Upravo iz interesa te plastičarske industrije na sjeveru Italije, talijanska Vlada je zabranila jednokratne plastične vrećice (drugim riječima zabranila je uvoz jeftine robe iz Kine), a istovremeno se je povećala prodaja višekratnih plastičnih vrećica (masa 7 do 15 g uz cijenu od 0,5 do 3 kune - dakle 2 do 10 puta više) i praktički povećali su plasman svojih, talijanskih plastičnih proizvoda za dva do pet puta. Također, u Italiji su dopuštene biorazgradljive jednokratne vrećice. Kako su vrećece od takvog materijala 4 do 5 puta skuplje od onih polietilenskih, talijanski plastičari ostvarili su znatno veće zarade.

Španjolska se često naziva rajem za plastične vrećice ima godišnju potrošnju od oko 250 vrećica po glavi stanovnika. Zbog pritiska brojnih udruga, španjolska Vlada donijela je odluku o postupnom smanjivanju potrošnje jednokratnih plastičnih vrećica i to: do kraja 2013. godine 60 % vrećica mora biti biorazgradljivo, do kraja 2016. 80 %, a 2018. će biti potpuno zabranjeno korištenje jednokratnih nerazgradljivih plastičnih vrećica.

Autonomna pokrajina Andaluzija je od 1. siječnja 2011. uvela naknadu na jednokratne plastične vrećice u iznosu od 5 € centi (oko 40 lipa) i naknada je s početkom 2012. povećana na 20 € centi (oko 75 lipa). Naknada se ne primjenjuje na vrećice u kojima se pakira voće i povrće, kuhana hrana - vruća ili hladna, smrznuta hrana, svježa riba i njezine svježe prerađevine, svježe meso i njihove svježe prerađevine te na biorazgradljive i višekratne plastične vrećice.

U Portugalu se sprovodi program smanjenja korištenja jednokratnih plastičnih vrećica "Zelenih vrećica" kojim se umjesto jednokratnih vrećica promoviraju vrećice izrađene od recikliranih plastičnih boca.

Francuska je 2010. godine uvela zabranu jednokratnih plastičnih vrećica, ali ju je Europska komisija tužila zbog kršenja slobodnog tržišta. Sudski proces je još uvijek u tijeku. Zanimljivo, zbog iste mjere koju je uvela Italija, Europska komisija nije pokretala nikakav spor za zaštitu slobode tržišta. Također, Pariz je od 2007. godine najavio zabranu nerazgradljivih plastičnih vrećica, ali odluka nije provedena. Umjesto jednokratnih vrećica preporučeno je korištenje višekratnih plastičnih vrećica ili zamatanje u papir. Odluka nije prihvaćena od strane kupaca.

Zemlje Ujedinjenog kraljevstva

U Velikoj Britaniji ne postoji jedinstvena odluka o plstičnim vrećicama. Zanimljivo je da je u lipnju 2012. britanski premijer David Cameron predložio je uvođenje jedinstvene naknade (5 penija - oko 47 lipa) na jednokratne plastične vrećice u toj zemlji. Međutim taj je prijedlog blokirao ministar financija George Osborne s obrazloženjem da je »zabrinut zbog porasta životnih troškova u trenutku kada britanske obitelji jedva spajaju kraj s krajem« (6).

Istodobno, u pojedinim dijelovima Velike Britanije uvedene su zabrane ili naknade. Tako su uvedene zabrane u nekoliko gradova (Aylsham, Kew Gardens, Modbury u Engleskoj, Hay-On-Wye, Llandysilio, Lymm u Welsu te Selkirk u Škotskoj) dok su dodatne naknade (5 penija - oko 47 lipa) uvedene u Wellsu i Sjevernoj Irskoj, a traju konzultacije za uvođenje jedinstvene naknade u Škotskoj.

Međutim, više udruženja proizvođača plastike, plastičnih vrećica te proizvođači plastične ambalaže i u Škotskoj i na razini cijelog Ujedinjenog Kraljevstva ujedinjuju se u koalicije i pripremaju se za tužbe protiv uvođenja zabrana i dodatnog oporezivanja, jer kako navode: »plastične vrećice nemaju nikakav značajan negativni ekološki utjecaj«. Stoga navedena koalicija ima namjeru obavijestiti javnost, industriju i vladu sa stručno i znnstveno utemeljenim informacijama o plastičnim vrećicama i njihovom utjecaju na okoliš s nadom da uvođenje naknade može biti izbjegnuto (7).

Njemačka i skandinavske zemlje

U Njemačkoj, gdje se prosječno troši oko 65 (8) vrećica po glavi stanovnika godišnje i gdje postoji iznimno dobar sustav odvojenog prikupljanja, recikliranja i energijske oporabe korisnog otpada, predstavnici vlasti vrlo su skeptični prema najnovijim trendovima u pojedinim zemljama Europske unije. Njemačko Ministarstvo zaštite okoliša upozorava javnost da alternativni materijali plastičnim vrećicama, nisu uvijek ekološki prihvatljivi. Stoga, u Njemačkoj nema dodatnih poreza niti zabrana, a zeleni aktivisti i udruge kritizirali su obmanjivanje potrošača s biorazgradljivim vrećicama za smeće, jer nema dovoljno kompostišta gdje bi se takve vrećice razgrađivale već se iste spaljuju kao i ostale plastične vrećice koje se ne recikliraju. (9)

Švedska i Šveđani vole biti zeleni, a izgleda da se oni i najzelenije ponašaju i postupaju vezano uz plastične vrećice. U Švedskoj nema ni zabrana ni dodatnih oporezivanja u niti jednoj lokalnoj zajednici, a sve svoje napore usmjeravaju na razvoj sustava recikliranja, koji se smatra najboljim na svijetu. (10)

Ostale EU i europske zemlje

Danska je u sklopu općenito smanjivanja plastičnog otpada uvela još 1993. program Zelenog poreza kojim su uvedeni porezi na klorirana otapala, PVC, ftalate te na plastične i papirnate vrećice zapremnine veće od 5 litara.

Također je dodatni porez uveden i u Belgiji od 2007. godine.

U Bugarskoj i Rumunjskoj se naplaćuje dodatni porez na jednokratne plastične vrećice.

U Ukrajini, predloženo je da se od od 1. srpnja 2013. uvede ograničavanje korištenja plastičnih vrećica i ambalaže koja ima dugi rok razgradnje. Predlaže se zabrana plastičnih vrećica zapremnine manje od 35 litara, odnosno tanje od 25 mikrona. Prijedlog zabrane odnosi se i na kartonsku, papirnu i parafinsku ambalažu te i ambalažu od plastične folije.


Slika 3 - Načini gospodarenja plastičnim otpadom u zemljama EU u 2011. godini (11)

Iz slike 3 moguće je zaključiti da što je bolji sustav gospodarenja otpadom u pojedinoj zemlji to je potreba za zabranama ili naknadama manja. Izuzetak je Švicarska.



-------------------------
(1) The Beacon Hill Institute at Suffolk University: Two Years of the Washington, D.C. Bag Tax: An Analysis - Boston, USA, kolovoz 2012.
(2) Irish Examiner
(3) Frisman, P.: Efect of plastic bag taxes and bans on garbage bag sales - Report of Office of Legislative Research, Hartford, Connecticut, USA, 17. prosinca 2008.
(4) Portal Kunststoff Verband Schweiz - web stranica švicarskog udruženja proizvođača plastike
(5) European Commision - Environment: Stakeholder consultation on options to reduce the use of plastic carrier bags and options to improve the requirements of biodegradability in the Directive 94/62/EC on packaging and packaging waste and the visibility of biodegradable packaging products to consumers
(6) Politics Home: Osborne blocks plastic bag tax
(7) Clark, A.: Industry alliance forms to defend plastic bags - Plastic and Rubber Weekly, 26. studeni 2012.
(8) Müller, M.: EU considers an end to the plastic bag - Deutche Welle, 22. svibnja 2012.
(9) Müller, M.: EU considers an end to the plastic bag - Deutche Welle, 22. svibnja 2012.
(10) Streeter, A.K.: No Bag Ban in Sweden: Instead, More Plastic Recycling - Tree Her.com, 03.10.2008.
(11) Sokele-Rujnić, M.: Gospodarenje komunalnim i plastičnim otpadom u Europskoj uniji, Polimeri 33 (2012) 1, str.34



Slijedi treći nastavak: Zabrane plastičnih vrećica u Sjevernoj Americi


- 17:36 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se