Nastavlja se sa serijalom o zabranama i uvođenju naknada na plastične vrećice - ovaj puta tema je Europa. Hrvatskoj i zemljama u našem okruženju posvetit će se posebni tekst na kraju serijala , a on je ostvaren u suradnji s njihovim stručnjacima. Iz povijesnih razloga od europskih zemlja na prvom mjestu bit će opisano stanje u Irskoj a zatim neobjašnjivih razloga najnovije stanje u Švicarskoj. Slijedit će zemlje EU te ostale europske zemlje.
Gornja slika je interaktivna karta i klikom na sliku na matičnoj web stranici Plastic Bag Ban Map otvara se za svako označeno mjesto status uvedene ili odbijene zabrane i/ili naknade s dodatnim objašnjenjima.
O zeleni pin - uvedena zabrana / O plavi pin - uvedena naknada / O crveni pin - odbijeno uvođenje naknade ili zabrane
Irska
Irska je prva zemlja koja je 2002. uvela dodatnu naknadu na jednokratne plastične vrećice. Irski slučaj uvođenja naknade, jedan od najviše korištenih primjera pristaša zabrane ili naknada odnosno protivnika takvih nameta.
Na slučaj Irske pozivaju se zagovornici dodatnih poreza i zabrana, jer je uvođenje smanjilo potrošnju tih vrećica. Naime, 2002. godine Irska je uvela naknadu od 15 euro centi te je godišnja potrošnja plastičnih vrećica po glavi stanovnika pala s 328 na 21 vrećicu što je 94 %-tno smanjenje. No, tijekom godina, unatoč dodatnom porezu, dolazi do povećanja potrošnje trgovačkih jednokratnih plastičnih vrećica na 33 godišnje po glavi stanovnika te Irska 2007. donosi odluku o povećanju naknade na 22 euro centa. Već je te godine potrošnja vrećica pala na 26 po glavi stanovnika da bi 2010. dosegla najnižu razinu od 18 vrećica na godinu (1).
Međutim, to je samo djelomično točna slika. Protivnici zabrana i uvođenja naknada ističu i drugu stranu medalje irskog slučaja. Naime, smanjena je potrošnja jednokratnih plastičnih vrećica, ali je porasla potrošnja ostalih, najviše plastičnih vrećica za smeće, za 400 %. To je rezultiralo povećanjem količine plastičnih vrećica na odlagalištima.
Irski trgovci su iskazali »bitno povećanje prodaje plastičnih vrećica za smeće, nakon što je uvedena naknada na one jednokratne« što je objavljeno u novinama Irish Examiner (2), 23. siječnja 2003.
U članku se navodi da je Tesco - vodeći trgovački lanac za prehranu objavio je povećanje od 77 % prodaje plastičnih vrećica za smeće koje se umeću u kante i 75 %-tno povećanje prodaje ostalih vrećica za smeće.
U članku se također navodi da su irske tvrtke koje proizvode plastične vrećice zaposlile dvostruke smjene kako bi zadovoljile 300 do 400 %-tno povećanje potražnje. »To je fenomenalni porast u odnosu na prošlogodišnji ožujak kada je uvedena naknada« - izjavio je jedan menadžer u proizvodnji plastičnih vrećica za smeće (3).
Švicarska
Najveće iznenađenje u provedenoj analizi je slučaj Švicarske. Švicarski savezni parlament (Bundesrat) glasovao za zabranu jednokratnih plastičnih vrećica, prihvativši prijedlog kojeg je dao konzervativni zastupnik švicarske demokršćanske stranke (CVP Schweiz) Dominique de Buman, član donjeg doma saveznog parlamenta (Nationalrat). Nakon ove odluke Donjeg i Gornjeg doma parlamenta preostaje još da Vlada provede tu odluku.
Odmah se oglasilo i Švicarsko udruženje plastičarske industrije KVS (Kunststoff Verband Schweiz) koji su u svojoj izjavi, izrazili su žaljenje zbog donošenja ovakve odluke, a pogotovo zbog argumenata koji su prezentirani saveznom vijeću (Bundesratu) i savjetodavnom povjerenstvu u obrazloženju prijedloga za zabranu.
KVS ističu u svojoj izjavi: »Ova odluka predstavlja donošenje zakonske regulative za problem koji ne postoji u Švicarskoj. Parlament je ovom prilikom otvorio još jedno područje u kojem se može štititi građane i potrošače, ali u ovom slučaju bez ijedne razumne koristi« (4).
Također ističu da besplatne jednokratne vrećice čine 0,5 % ukupne plastike koja se upotrebljava u Švicarskoj. Naglašavaju da švicarski sustav prikupljanja otpada omogućava da se 99,7 % otpadne plastike reciklira ili energijski oporabi za proizvodnju električne energije ili za grijanje koje se prenosi na veće udaljenosti.
KVS kritizira prijedlog koji navodi da se prilikom spaljivanja plastičnih vrećica emitiraju dioksini. Naime, poznato je da su dioksini produkti izgaranja plastikâ koje sadrže klor, dok se plastične vrećice izrađuju od polietilena koji ne sadrži niti klor niti klorirane ugljikovodike, pa stoga se njihovim spaljivanjem ne emitiraju dioksini.
Kako su iz Udruženja naglasili, švicarski sustav gospodarenja otpadom upravo je primjer u širim međunarodnim razmjerima kako se dobro upravlja i postupa s otpadom. Takvom je odlukom odaslana je loša poruka da Švicarska »ne može upravljati s plastičnim vrećicama, te se time zemlja diskreditira, poput onih koji ne znaju riješiti problem osim zabranama«.
Ministrica zaštite okoliša Švicarske Doris Leuthard izjavila da je zabrana nepotrebna jer švicarski sustav gospodarenja otpadom funkcionira izvrsno, a istovremeno ovakvom odlukom nanosi se šteta plastičarskoj industriji.
Zemlje Europske unije
Postoje napori da se ujednači legislativa na tom području u zemljama Europske unije.
Tijekom 2011. Europska komisija potakla je javnu raspravu o plastičnim vrećicama. Na svojim mrežnim stranicama Komisija je postavila pitanje javnosti, ali i tvrtkama i udrugama treba li dodatno oporezivati ili zabraniti jednokratne plastične vrećice. Dobiveno je više od 15 000 odgovora od građana te oko 500 odgovora od tijela javne vlasti, industrijskih udruženja, nevladinih udruga i akademskih organizacija.
Više od 70 % odgovora bilo je da se treba u Europskoj Uniji zabraniti jednokratne plastične vrećice, dok ih je samo 12 % bilo zadovoljno s postojećim mjerama (5).
Udruženja plastičara Europe, pojedinih zemalja kao i brojna industrijska i proizvođačka udruženja izrazili su svoje oštro neslaganje sa zabranama jednokratnih plastičnih vrećica, naglašavajući da je utjecaj na okoliš tih vrećica tijekom cijelog životnog ciklusa znatno manji od alternativnih proizvoda. Britansko udruženje trgovaca kritiziralo je način javne rasprave gdje je postavljeno da se bira između zabrane i oporezivanja, a ispitanicima nije dana mogućnost da daju i drugi odgovori.
Europska komisija još nije donijela svoju jedinstvenu odluku, a širom Europe se stvaraju udruženja i koalicije proizvođača i trgovaca, ali i odgovornih znanstvenika, stručnjaka i istinskih zaštitara okoliša i Prirode koji se protive zabranama i naknadama zbog cijelog niza ekoloških, energijskih, ekonomskih i drugih razloga te su spremni podići tužbe za zaštitu okoliša i svojih interesa.
Njemačka je 1991. uvela "Grüne Punkt" (e. Green Dot) sustav, a kasnije je 1994. prihvaćena Europska uredba "Packaging and Packaging Waste Directive - 94/62/EC." koja to definira, te je u brojnim europskim zemljama uveden sustav koji uključuje označavanje sve ambalaže koja se može reciklirati, a proizvođači ambalaže ili sami recikliraju ili oporabljuju svoju ambalažu koja im se vraća ili plaćaju posebnu naknadu. U Europi su taj sustav uvele: Austrija, Belgija, Bugarska, Hrvatska, Cipar, Češka, Estonija, Francuska, Njemačka, Grčka, Mađarska, Island, Irska, Latvija, Litva, Luksemburg, Malta, Nizozemska, Norveška, Poljska, Portugal, Rumunjska, Slovačka, Slovenija, Španjolska, Švedska, Turska, Ukrajina, Velika Britanija te van Europe Kanada. Danska, Finska, Italija, Švicarska i Ukrajina imaju vlastite programe oporabe plastične ambalaže. U Hrvatskoj ta naknada iznozi 1500 kn / t plastičnih vrećica.
U Europi nema jedinstvenog stava niti propisa (osim Green Dot-a), pa valja razmotriti stanje je situacija u pojedinim državama.
Mediteranske zemlje
Poseban je slučaj u EU Italija. Zanimljiv je primjer Sjeverne Italije, gdje je vrlo razvijena plastičarska industrija, proizvodnja plastične ambalaže i plastičnih vrećica. Ali, toj istoj razvijenoj industriji se ne isplati proizvoditi one tanke, jednokratne plastične vrećice (do 3 grama ukupne mase, uz proizvodnu cijenu po komadu ispod 5 lipa), jer su se trgovci snašli s jeftinijim uvoznim iz Kine. I sve je bilo dobro dok su kineske jednokratne vrećice bile loše kvalitete. Međutim, kada se je kvaliteta kineskih vrećica popravila (zahvaljujući jednim dijelom i talijanskim strojevima za proizvodnju i konfekcioniranje koje Italija izvozi u Kinu) i time ugrozila talijanske višekratne vrećice, tada su se prvi pobunili upravo proizvođači plastičnih vrećica. Upravo iz interesa te plastičarske industrije na sjeveru Italije, talijanska Vlada je zabranila jednokratne plastične vrećice (drugim riječima zabranila je uvoz jeftine robe iz Kine), a istovremeno se je povećala prodaja višekratnih plastičnih vrećica (masa 7 do 15 g uz cijenu od 0,5 do 3 kune - dakle 2 do 10 puta više) i praktički povećali su plasman svojih, talijanskih plastičnih proizvoda za dva do pet puta. Također, u Italiji su dopuštene biorazgradljive jednokratne vrećice. Kako su vrećece od takvog materijala 4 do 5 puta skuplje od onih polietilenskih, talijanski plastičari ostvarili su znatno veće zarade.
Španjolska se često naziva rajem za plastične vrećice ima godišnju potrošnju od oko 250 vrećica po glavi stanovnika. Zbog pritiska brojnih udruga, španjolska Vlada donijela je odluku o postupnom smanjivanju potrošnje jednokratnih plastičnih vrećica i to: do kraja 2013. godine 60 % vrećica mora biti biorazgradljivo, do kraja 2016. 80 %, a 2018. će biti potpuno zabranjeno korištenje jednokratnih nerazgradljivih plastičnih vrećica.
Autonomna pokrajina Andaluzija je od 1. siječnja 2011. uvela naknadu na jednokratne plastične vrećice u iznosu od 5 € centi (oko 40 lipa) i naknada je s početkom 2012. povećana na 20 € centi (oko 75 lipa). Naknada se ne primjenjuje na vrećice u kojima se pakira voće i povrće, kuhana hrana - vruća ili hladna, smrznuta hrana, svježa riba i njezine svježe prerađevine, svježe meso i njihove svježe prerađevine te na biorazgradljive i višekratne plastične vrećice.
U Portugalu se sprovodi program smanjenja korištenja jednokratnih plastičnih vrećica "Zelenih vrećica" kojim se umjesto jednokratnih vrećica promoviraju vrećice izrađene od recikliranih plastičnih boca.
Francuska je 2010. godine uvela zabranu jednokratnih plastičnih vrećica, ali ju je Europska komisija tužila zbog kršenja slobodnog tržišta. Sudski proces je još uvijek u tijeku. Zanimljivo, zbog iste mjere koju je uvela Italija, Europska komisija nije pokretala nikakav spor za zaštitu slobode tržišta. Također, Pariz je od 2007. godine najavio zabranu nerazgradljivih plastičnih vrećica, ali odluka nije provedena. Umjesto jednokratnih vrećica preporučeno je korištenje višekratnih plastičnih vrećica ili zamatanje u papir. Odluka nije prihvaćena od strane kupaca.
Zemlje Ujedinjenog kraljevstva
U Velikoj Britaniji ne postoji jedinstvena odluka o plstičnim vrećicama. Zanimljivo je da je u lipnju 2012. britanski premijer David Cameron predložio je uvođenje jedinstvene naknade (5 penija - oko 47 lipa) na jednokratne plastične vrećice u toj zemlji. Međutim taj je prijedlog blokirao ministar financija George Osborne s obrazloženjem da je »zabrinut zbog porasta životnih troškova u trenutku kada britanske obitelji jedva spajaju kraj s krajem« (6).
Istodobno, u pojedinim dijelovima Velike Britanije uvedene su zabrane ili naknade. Tako su uvedene zabrane u nekoliko gradova (Aylsham, Kew Gardens, Modbury u Engleskoj, Hay-On-Wye, Llandysilio, Lymm u Welsu te Selkirk u Škotskoj) dok su dodatne naknade (5 penija - oko 47 lipa) uvedene u Wellsu i Sjevernoj Irskoj, a traju konzultacije za uvođenje jedinstvene naknade u Škotskoj.
Međutim, više udruženja proizvođača plastike, plastičnih vrećica te proizvođači plastične ambalaže i u Škotskoj i na razini cijelog Ujedinjenog Kraljevstva ujedinjuju se u koalicije i pripremaju se za tužbe protiv uvođenja zabrana i dodatnog oporezivanja, jer kako navode: »plastične vrećice nemaju nikakav značajan negativni ekološki utjecaj«. Stoga navedena koalicija ima namjeru obavijestiti javnost, industriju i vladu sa stručno i znnstveno utemeljenim informacijama o plastičnim vrećicama i njihovom utjecaju na okoliš s nadom da uvođenje naknade može biti izbjegnuto (7).
Njemačka i skandinavske zemlje
U Njemačkoj, gdje se prosječno troši oko 65 (8) vrećica po glavi stanovnika godišnje i gdje postoji iznimno dobar sustav odvojenog prikupljanja, recikliranja i energijske oporabe korisnog otpada, predstavnici vlasti vrlo su skeptični prema najnovijim trendovima u pojedinim zemljama Europske unije. Njemačko Ministarstvo zaštite okoliša upozorava javnost da alternativni materijali plastičnim vrećicama, nisu uvijek ekološki prihvatljivi. Stoga, u Njemačkoj nema dodatnih poreza niti zabrana, a zeleni aktivisti i udruge kritizirali su obmanjivanje potrošača s biorazgradljivim vrećicama za smeće, jer nema dovoljno kompostišta gdje bi se takve vrećice razgrađivale već se iste spaljuju kao i ostale plastične vrećice koje se ne recikliraju. (9)
Švedska i Šveđani vole biti zeleni, a izgleda da se oni i najzelenije ponašaju i postupaju vezano uz plastične vrećice. U Švedskoj nema ni zabrana ni dodatnih oporezivanja u niti jednoj lokalnoj zajednici, a sve svoje napore usmjeravaju na razvoj sustava recikliranja, koji se smatra najboljim na svijetu. (10)
Ostale EU i europske zemlje
Danska je u sklopu općenito smanjivanja plastičnog otpada uvela još 1993. program Zelenog poreza kojim su uvedeni porezi na klorirana otapala, PVC, ftalate te na plastične i papirnate vrećice zapremnine veće od 5 litara.
Također je dodatni porez uveden i u Belgiji od 2007. godine.
U Bugarskoj i Rumunjskoj se naplaćuje dodatni porez na jednokratne plastične vrećice.
U Ukrajini, predloženo je da se od od 1. srpnja 2013. uvede ograničavanje korištenja plastičnih vrećica i ambalaže koja ima dugi rok razgradnje. Predlaže se zabrana plastičnih vrećica zapremnine manje od 35 litara, odnosno tanje od 25 mikrona. Prijedlog zabrane odnosi se i na kartonsku, papirnu i parafinsku ambalažu te i ambalažu od plastične folije.
Slika 3 - Načini gospodarenja plastičnim otpadom u zemljama EU u 2011. godini (11)
Iz slike 3 moguće je zaključiti da što je bolji sustav gospodarenja otpadom u pojedinoj zemlji to je potreba za zabranama ili naknadama manja. Izuzetak je Švicarska.
-------------------------
(1) The Beacon Hill Institute at Suffolk University: Two Years of the Washington, D.C. Bag Tax: An Analysis - Boston, USA, kolovoz 2012.
(2) Irish Examiner
(3) Frisman, P.: Efect of plastic bag taxes and bans on garbage bag sales - Report of Office of Legislative Research, Hartford, Connecticut, USA, 17. prosinca 2008.
(4) Portal Kunststoff Verband Schweiz - web stranica švicarskog udruženja proizvođača plastike
(5) European Commision - Environment: Stakeholder consultation on options to reduce the use of plastic carrier bags and options to improve the requirements of biodegradability in the Directive 94/62/EC on packaging and packaging waste and the visibility of biodegradable packaging products to consumers
(6) Politics Home: Osborne blocks plastic bag tax
(7) Clark, A.: Industry alliance forms to defend plastic bags - Plastic and Rubber Weekly, 26. studeni 2012.
(8) Müller, M.: EU considers an end to the plastic bag - Deutche Welle, 22. svibnja 2012.
(9) Müller, M.: EU considers an end to the plastic bag - Deutche Welle, 22. svibnja 2012.
(10) Streeter, A.K.: No Bag Ban in Sweden: Instead, More Plastic Recycling - Tree Hugger.com, 03.10.2008.
(11) Sokele-Rujnić, M.: Gospodarenje komunalnim i plastičnim otpadom u Europskoj uniji, Polimeri 33 (2012) 1, str.34
Slijedi treći nastavak: Zabrane plastičnih vrećica u Sjevernoj Americi
