Plastično je fantastično

Pogledajte i prosudite sami, je li moguć život bez plastike.





Izvor:
YouTube: Vivere senza chimica

Proizvodi napravljeni iz biorazgradive plastike najvjerojatnije će jednako štetno djelovati, ako ne i više, na mora, oceane i morski život, kao i standardno, nerazgradivi plastični proizvodi. Osnovni uzrok tome je obilježavanje tih "biorazgradivih" proizvoda kao "zeleni" (e. green) proizvodi, čime se zavaravaju potrošači.



< Znanstvenik laboratorija američkog instituta za agrikulturu ispituje biorazgradive kutije za pakiranje


Čitateljima ovog bloga poznato je da ja to pričam i pišem već godinama. I to stalno i uporno dokazujem.

Ali, ovaj puta ovo nisu (samo) moje riječi, ovo je jedan od zaključaka istraživanja Ujedinjenih naroda “Biodegradable Plastics and Marine Litter: Misconceptions, Concerns and Impacts on Marine Environments” (klikom na naslov otvoriti će se specijalni izvještaj UN-a).

Nadalje u UN-ovom izvještaju navodi se da okso razgradiva plastika nema ubrzanu razgradnju u morskoj vodi i proizvodi napravljeni od plastike s dodacima okso aditiva za razgrađivanje "i dalje uzrokuju problem otpada i dovode do neželjenih posljedica".

Potrošači bi mogli biti vođeni prema krivim zaključcima da će se plastični predmeti izrađeni od biorazgradljive (biodegradabilne) plastike raspasti "u ništa" i da "nema potrebe voditi računa o njihovom odlaganju".

Odnosno, ja sam to u svojim tekstovima nazvao "ekološki trojan" - prema poznatom virusu iz računarstva koji "navodi korisnika da sam sebi napravi štetu" - baš kao što su Trojanci u Troju uveli konja s neprijateljskom vojskom u svoj utvrđeni grad, znamo što se je kasnije dogodilo.

Osim toga, pojedine tvrdnje kao i propagandne poruke vezano uz pojedine tipove polimera i njihovu razgradivost u okolišu mogu dovesti do sasvim neželjenog ponašanja potrošača vezano uz otpad. Na primjer, veliki broj potrošača, ukoliko ima plastičnu vrećicu na kojoj piše da je biorazgradiva, uopće ne vodi računa gdje će je odložiti ili baciti - jer, sama će se razgraditi - misle.

Jedan od zaključaka UN-ove studije je i: "U ukupnom rješavanju problema plastičnog otpada u morima i njegovog smanjenja, prema sada dostupnim podacima, biorazgradiva plastika neće imati značajniju ulogu".

Na žalost, u izvještaju je i procjena da svake godine u morima završi oko 20 milijuna tona plastičnog otpada. Kada dospije u mora, otuda nigdje ne ide, već se kroz dulje vremensko razdoblje razbija u manje dijelove sve do razine mikroplastičnih čestica i to zahtjeva hitnu akciju prvenstveno na sustavima za prikupljanje i obradu otpada, gdje reciklranje i energijsko iskorištavanje korisnog otpada ima vrlo značajnu ulogu i predstavlja veliki doprinos rješenju problema.

S utvrđenim i objavljenim zaključcima i stavovima u ovoj UN-ovoj studiji slažu se i brojna nacionalna plastičarska stručna i poslovna udruženja, i potvrđuju da biorazgradiva plastika nije rješenje problema plastičnog otpada u morima, ali niti u drugom okolišu.

U stvari, cijeli niz različitih i široko primijenjenih mjera jedino može dati zadovoljavajuće rezultate. A prvenstveno je tu promjena ponašanja potrošača, povećanje količina u sustavu recikliranja, ali i aktivno uključivanje svih sudionika tog "procesa" onečišćenja - brodari, vlasnici jahti i brodova za odmor, lučke uprave, lokalne obalne vlasti.


Ja vam to pričam i pišem godinama, a sada i potvrda od najvišeg svjetskog tijela.
Je li mi sada vjerujete?



Izvori:
Plastic News: UN report slams biodegradable plastics
UN report: Biodegradable Plastics and Marine Litter: Misconceptions, Concerns and Impacts on Marine Environments
Animated flags

Izvor:
YouTube: Pledge4Plastics - The Secret Life of Recycled Plastics

Svijetom vladaju boje. Sve što fizički postoji ima svoju boju, a imaju ih i neke ideje. Nekada su omiljene bile crvena, plava... Od skora, svijet je jednoglasan. Sve što postoji treba biti zeleno i u tome se gotovo svi slažu. Samo je zeleno dobro, a sve ostale boje su, govoreći Orvelovim jezikom, „ne-dobre”. Zeleno je postalo sinonim za lijepo, korisno, pametno, održivo, spasonosno i budućnost. U svjetlu ovoga, posebno je crna boja nešto vrlo „ne-dobro”. Ljudi se odriču onoga što su nekada zvali „crno zlato” i optužuju ga za mnoge loše stvari koje se događaju. Bar kada se radi npr. o nafti kao sirovini za plastiku. Na kraju će plastika iz crnog (nafte) jednog dana možda nestati, jer dolazi vrijeme iz zelenog (biljke). Nije važno kada će to biti. A u suštini, plastika iz zelenog nije zelenija od one iz crnog.

Piše: Borko Mijucić

Plastični materijali prolaze kroz različite faze razvoja, kako s aspekta proizvodnje, tako i s aspekta prerade i primjene. Ograničenost svih raspoloživih sirovina dovodi do neprekidnog traženja novih, pa je sadašnja tema pronalaženje sirovina iz tzv. obnovljivih izvora. Poslije više desetljeća korištenja prirodnih sirovina, kao što su nafta i prirodni plin, dolazi se do stajališta da će u nekoj bližoj budućnosti biti potrebno pronaći neke druge, pouzdane i vremenski manje ograničene, kao alternativu. Kao što je i ranije naglašavano, ozbiljne i velike kompanije ne žele čekati kako bi shvatile da će prije navedeni resursi biti prije ili kasnije potrošeni, pa tek onda pokrenuti aktivnosti za rješavanje problema. Kako se vidi iz njihovog djelovanja, procjena je da je sada krajnje vrijeme za pokretanje aktivnosti na pronalaženju alternativnih sirovina i da se konačni dan dočeka spremno. Postizanje imidža brige o životnoj sredini samo je dodatni efekt koji, uz stalnu priču o brizi o očuvanju okoline, kompanijama daje oreol odgovornosti prema društvu.

Svašta se može polimerizirati

Činjenica je da se svašta može polimerizirati, uz odgovarajući pritisak i temperaturu i uz prisutnost odgovarajućeg katalizatora. Zato ne čude stalno novi izvještaji o korištenju najčudnijih izvora, kao što su rajčica, alge ili drvni otpad. Kao prednost novih materijala navodi se neograničenost izvora sirovina, putem neprekidnog uzgajanja istih u predviđenom biološkom vijeku, a s napretkom genetike možda i u kraćim vremenskim razdobljima. Kao glavni nedostatak kod svih pronađenih rješenja ponavlja se priča o tome kako je novi materijal znatno skuplji, jer je u stalnoj fazi istraživanja i razvoja i u njega se mnogo uložilo, naravno rada, ali i novčanih sredstava.

Ovdje se i vraćamo na zeleno iz naslova ovog teksta. Kao novi materijali nude se nova rješenja koja imaju danas popularna svojstva porijekla iz bioloških sirovina i/ili biorazgradivost. Obzirom na negativan kontekst uplitanja u lanac ishrane ljudi i životinja, uvijek se govori o korištenju otpada od nečega što je jestivo, pa se ugled brižnosti još više podiže. Jedno od pitanja jeste koliko je sve to što se radi stvarno novo. Ako smo već i zaboravili celulozne plastične materijale, izgleda da su svi drugi pokušaji stvarno novi. Je li neko spomenuo kikiriki i sojino ulje? Za sada kao da nije, a razlog je možda zaborav. Naime, prije oko 60 godina postupci korištenja obnovljivih sirovina bili su dovoljno razvijeni, naravno za ondašnju razinu razvoja tehnike i davali su plastične materijale s konkretnom komercijalnom primjenom.





Sve je već napisano u starim knjigama

Problem je što prošlost nije digitalizirana i uglavnom se ne nalazi na mreži. Saznanja iz tih vremena mogu se pronaći još jedino u starim knjigama, koje su rijetke i teško pristupačne.

Jedna od takvih knjiga nedavno je bila predmet izučavanja od strane autora ovog teksta. Izdavač je američki D. Van Nostrand Company Inc., a autor profesor dr. Brage Golding. Knjiga se zove Polymers and Resins: Their Chemistry and Chemical Engineering. Na skoro 750 stranica obrađeni su vrhunski dometi u području polimera iz tog vremena, koji su i danas skoro potpuno isti. Ključna stvar je da je knjiga tiskana 1959. Kada bi se ovaj datum izbrisao, neko bi mogao pomisliti da su u pitanju najnovija saznanja iz 21. stoljeća. A evo i zašto.

Nakon detaljne analize celuloznih polimera koji su u to vrijeme imali veliki udio u primjeni, autor knjige prelazi na, kako ih naziva, modificirane prirodne proizvode.

Alge, soja, kikiriki, kukuruz - nekad i sad

Prve među njima su morske alge, odnosno, alginska kiselina kao njihov glavni sastojak. Razvijeni su postupci za preradu i proizvodnju uglavnom kao soli aluminija, a s osnovnom namjenom za izradu vlakana. Komercijalno je razvijena i proizvodnja kalcij alginata u Engleskoj, pa autor te davne 1959. procjenjuje da se u budućnosti može očekivati šira primjena ovog polimera u tekstilnoj industriji. Gledano u ovom svjetlu, najave američke firme CEREPLAST da je prije par godina započeo povijesni poduhvat dobivanja polimera iz algi djeluju kao šala, jer se radi o priči staroj skoro 60 godina.

U daljem tekstu, autor knjige obrađuje i druge materijale koji su u tadašnje vrijeme bili komercijalno iskorištavani, odnosno, regenerirane proteine. Prvi na listi je kazein, dobiven iz mlijeka, čije je komercijalno vrijeme prošlo u prvoj polovini prošlog stoljeća. Danas se još uvijek ne spominje, jer bi njegova primjena značila direktno miješanje u lanac ishrane, bez mogućnosti da se prikrije pričom o korištenju otpadnih sirovina.


Soja kao stara i nova sirovina za plastiku

Sljedeći zanimljiv materijal koji može postati potencijalno novi, jest soja. Tehnologijom u koju se ovdje neće ulaziti, sojino ulje je komercijalno korišteno za dobivanje plastičnog materijala od koga su se, između ostalog, izrađivala tekstilna vlakna. Nije zaobiđen ni kikiriki. Naime, iz njega su ekstrahirani proteini koji su daljnjom filtracijom i obradom u natrijevom hidroksidu korišteni za dobivanje vlakana iznimne kvalitete. Tada razvijeni tip „Ardil“, napravljen u Škotskoj, bio je visoke kvalitete, topao i mekan, sličan vuni. Na kraju, tu je i današnji omiljen materijal, kukuruz. Jedan njegov dio, protein zein, kao sporedni proizvod pri preradi, nalazi se koncentriran u frakciji glutena tijekom prerade kukuruznog škroba. Prvi proizvod na bazi zeina patentiran je 1939. u SAD, a komercijalna proizvodnja vlakana počela je 1948.

Što se događalo tijekom sljedećih godina nakon izdavanja knjige, poznato je. Nafta i prirodni plin su se pokazali kao najekonomičniji način za dobivanje plastičnih materijala, uz tadašnju široku raspoloživost sirovina i mogućnost kontrole opskrbe. Tokom posljednjih desetljeća raspoloživost se smanjila, a posebno mogućnost kontrole opskrbe koja je u rukama nekih država i organizacija. Očito je da iz crnog polako gubi korak i da iz zelenog ima sve veće šanse u budućnosti, iako su količine još uvijek zanemarive. Pri čemu plastika iz zelenog nije ništa zelenija od plastike iz crnog. Tako se i vraćamo na spomenutu knjigu. Pošto ponovo postaje aktualna, možda će dobiti novo izdanje, ovog puta digitalizirano.



Izvor:
"Svet Polimera" - Časopis društva inženjera plastičara i gumara Srbije, 3.15.

… iskoristite ih kod kuće

Kao što je više puta pisano na ovom blogu, plastične vrećice i zakonska ograničenja u Kaliforniji, digle su dosta prašine - i kod protivnika, i kod zagovaratelja, kod proizvođača i potrošača. A političari na njima skupljaju bodove, manipulirajući s ciljano informiranom javnošću. Također, mislim da se kalifornijskom primjeru daje preveliki značaj.


Uglavnom, nakon što je usvojena državna uredba SB 270 (autor tadašnji senator Alex Padilla, a sadašnji državni tajnik Kalifornije) kojom se predviđa zabrana jednokratnih plastičnih vrećica, ali i cijeli niz drugih mjera i nameta, zagovornici plastičnih vrećica organizirali su peticiju, skupili dovoljan broj potpisa i organizirati će se referendum o prihvaćanju odnosno odbijanju SB 270.




Kalifornija je vrlo interesantna savezna država SAD-a jer gotovo desetak godina traju razni pokušaju zabrana, ograničenja i uvođenja taksi i nameta na plastične vrećice - s više ili manje uspjeha. Kao što je poznato, Kalifornija je prvenstveno turistička regija, nalazi se na obali Tihog oceana, gdje se u blizini formira poznata plutajuća nakupina plastičnog otpada. Naravno da to ugrožava turizam, brojni kruzeri upravo iz Kalifornije kreću prema Havajima, a put ih vodi preko Sjeverno kalifornijske morske struje, koja nosi sav taj plutajući otpad.




Upravo to je najveći argument takozvanim zelenima ne bi li ostvarili svoje druge interese, tko zna kakve, ali zasigurno najmanje ekološke. Okomili su se na vrećice, mada one čine skoro najmanji udio u tom plutajućem otpadu - najviše je tamo odbačenih ribarskih mreža i drugog ribarskog pribora, zatim druge plastične ambalaže, plastičnih čaša, pribora za jelo, a po brojnosti najviše je opušaka, odnosno filtara od bačenih cigareta. I ono što je važno za naglasiti, nije sav taj otpad (plastični pliva, papirni i drveni se raspada, a metalni tone) tek tako dospio u more - samo ljudska neodgovornost i nebriga, kao i nepostojanje sustava zbrinjavanja i obrade otpada osnovni su razlog tome.

Evo, kronologije događanja i stvarnog stanja "zabrana" plastičnih vrećica u Kaliforniji.

Manje je od godine dana do vremena kada je raspisan referendum u Kaliforniji. 8. studenog 2016. održati će se referendum hoće li Kalifornija biti prva savezna država Sjedinjenih Američkih Država koja je na državnoj razini zabranila jednokratne plastične vrećice. No, kako je već sada jasno, glasovanje neće biti na temu okoliša, već će biti izjašnjavanje zagovornika i protivnika zabrane za razne interese, ali i općenito o stavu prema plastici i plastičnim proizvodima.

Nakon skoro desetljeća pokušaja, Kalifornija je došla na korak do uvođenja zabrane na državnoj razini. Kada je 30. rujna 2014. demokratski guverner Jerry Brown potpisao uredbu o stupanju na snagu zabrane SB 270, izgledalo je da je to kraj uspješne borbe takozvanih zelenih i njihovih lobista nakon višegodišnjih zalaganja za uvođenje zabrane. O tome je pisano u postu: Guverner Kalifornije potpisao zabranu plastičnih vrećica.

Tim zakonskim prijedlogom predviđena je zabrana jednokratnih plastičnih vrećica tanjih od 56 mikrometara, ali i mogućnost da trgovci naplaćuju najmanje 10 centi (oko 58 lipa) za papirnate i višekratne (deblje od 56 mikrometara) plastične vrećice. Također, zakonski prijedlog predviđa izdvajanje 2 milijuna $ u fond za pomoć radnicima (prekvalifikacija ili prijevremeno umirovljenje) u industriji koja se bavi proizvodnjom i recikliranjem plastičnih vrećica u Kaliforniji, a za koje se očekuje da će ostati bez posla. Zakon stupa na snagu 1. srpnja 2015.

Ali, pravnici plastičarske industrije, uz potporu Američkog udruženja za promicanje korištenja plastičnih vrećica (American Progressive Bag Alliance - APBA) spremno je odgovorila i uputila pismo sa zahtjevom da se organizira obvezujući referendum o primjeni ove uredbe.

Ustav savezne države Kalifornije predviđa mogućnost organiziranja referenduma ukoliko se skupi dovoljan broj potpisa glasača, te time imati mogućnost zaustaviti stupanje na snagu donesenih zakona. Ukoliko se tako izglasa na referendumu, zakon se poništava.

Devedeset dana nakon potpisa guvernera i sakupljenih više od 800.000 potpisa (od potrebnih 504.706), 24. veljače 2015. uredba je stavljena na čekanje i određeno je da će se referendum održati u studenom 2016. O tome je detaljnije izvješteno čitateljstvo ovog bloga u postu Europa šumom, Kalifornija polako izlazi na drum.

Jedna od osnovnih teza protivnika uvođenja zabrane je da sama zabrana nema veze sa zaštitom okoliša već je smišljena akcija velikih trgovačkih lanaca kako bi od kupaca uzeli dodatni namet i ostvarili ogromne profite (upravo jednako kao u Hrvatskoj - jer vrećice koje koštaju 5 do 7 lipa u našim trgovinama prodaju se po 30 i više lipa - i nitko ne uplaćuje ni u kakve fondove za zaštitu okoliša).


Nekoliko osnovnih činjenica


Napomena uz sliku: Kalifornija ima 58 okruga, 22 grada i 460 mjesta. Obzirom da su u 129 lokalnih samouprava uvedene zabrane, to bi značilo da su u njih samo 24 % na snazi zabrane.


Referendum koji će se održati 8. studenog 2016. je takozvani "veto referendum" na kojem se građani izjašnjavaju sa DA - za podržavanje SB 270 odnosno uvođenje zabrane, ili NE - za odbijanje prihvaćanja stupanja na snagu SB 270 odnosno zadržavanje jednokratnih plastičnih vrećica legalnima na cijelom području savezne države Kalifornije.

Kako je u 129 lokalnih zajednica i okruga uvedene lokalne uredbe, ukoliko se SB 270 prihvati na sljedećem referendumu, na snazi će ostati sve lokalne uredbe koje su stupile na snagu prije rujna 2014.

Ukoliko građani potvrde SB 270, tada će:
- biti zabranjeno opskrbljivati kupce s tankim jednokratnim plastičnim vrećicama u velikim trgovačkim lancima i apotekama, dok će u malim trgovinama, trgovinama pićima i općim namirnicama, i mini marketima zabrana stupiti na snagu godinu dana kasnije
- Uvode se kazne za nepoštivanje zabrane u iznosu od 1000 $ dnevno za prvi prekršaj, 2000 $ po danu za drugi prekršaj i 5000 $ po danu za treće i svako sljedeće nepoštivanje zabrane
- Izuzeti od plaćanja naknada na vrećice su svi korisnici socijalne pomoći u Kaliforniji te korisnici programa dodatne prehrane za žene, mlade i djecu
- Dopuštene su tanke plastične vrećice ili besplatne papirnate vrećice za pakiranje lijekova na recept, robe u kemijskim čistionicama, i tanke vrećice kao primarna ambalaža za kruh, meso ili druge prehrambene proizvode
- Osniva se fond od 2 milijuna $za državne kredite kao pomoć proizvođačima plastičnih vrećica za zadržavanje radnih mjesta i prilagodbu opreme za proizvodnju debljih višekratnih plastičnih vrećica koje se trebaju izrađivati od reciklirane plastike.

SB 270 jasno definira pojmove za vrećice te koje su vrećice prihvatljive, odnosno koje nisu u Kaliforniji. Pa su tako "višekratne plastične vrećice" one vrećice koje se mogu koristiti najmanje 125 puta i napravljene su od najmanje 20 % od reciklirane plastike u početku, a kasnije od najmanje 40 % reciklata, vrećice koje su nosivosti od najmanje 10 kilograma na udaljenosti od najmanje 50 metara i to najmanje 125 puta i trebaju biti deblje od 56 mikrometara.

Višekratne platnene vrećice trebaju biti predviđene također za najmanje 125 korištenja, trebaju imati ručke i oznaku s jasnom informacijom gdje su proizvedene i od kojeg materijala, kao i također podatke mogu li se strojno prati ili ih je moguće na drugi način dezinficirati.

Papirnate vrećice trebaju biti izrađene od najmanje 40 % recikliranog papira.

Ono što će ova uredba donijeti svakako je ogromna zarada velikim trgovačkim lancima od naplate naknade na vrećice. Očekuje se između 700.000 $ do čak više od milijardu $, odnosno neke druge procjene govore da će veliki trgovački lanci zarađivati najmanje 400 milijuna $ godišnje od naplata naknada na vrećice. APBA se zalaže, ako takav zakon prođe na referendumu, da se ta naknada uplaćuje u posebne državne fondove za zaštitu okoliša, a ne da bude ekstra profit velikim trgovačkim lancima.

Bez obzira na zakonsku zabranu i uvođenje naknada na razini cijele savezne države, APBA se zalaže da se sve postojeće naknade uplaćuju u posebne fondove za zaštitu okoliša. Pokrenuli su i drugo referendumsko pitanje o tome jer ankete pokazuju da 84 % građana misli da bi taj novac trebao biti usmjeren na stvarnu zaštitu okoliša i za javne potrebe, a ne za povećanje profita velikih trgovačkih lanaca.

Jasno je zašto su veliki trgovački lanci i trgovačka udruženja najjači zagovornici uvođenja zabrana i nameta na vrećice. O zaštiti okoliša uopće se ne razmišlja.

Ne čini li vam se jednako kao i u Hrvatskoj i u Europi?



Izvori:
Plastic News: Upcoming vote puts single-use plastic bags in the crosshairs
Animated flags

… iskoristite ih na dječjem igralištu

Od 1950. proizvodnja plastike u svijetu porasla 207 puta

Foto: Nosiljke za voće i povrće / Stražaplastika

Piše: prof.emeritus Igor Čatić

Te 1950. proizvedeno je u svijetu 1,5 milijuna tona. Već tada je Chromos proizvodio bakelit, precizno duromer, fenol-formaldehid (PF). Svjetskoj proizvodnji pridonosio je i Jugovinil s proizvodnjom od 3.000 tona PVC-praha

Konferencija Cirkularna ekonomija i industrija polimera održana je 28. listopada 2015. u Hrvatskoj gospodarskoj komori. Preciznije, izmijenjena su mišljenja o najnovijem stanju na području proizvodnje plastike i gospodarenja plastičnim otpadom. Višekratno je naglašeno, plastika je vrlo važan, ali i najzeleniji materijal 21. stoljeća. Profesionalno zabrinuti za ekonomske interese najbogatijih, smatraju da se radi o vrlo štetnim materijalima koji opasno ugrožavaju prirodu i zdravlje živih bića. Stoga se znatno više piše o štetnosti plastike, nego o njezinim prednostima.

Svaki materijal, pa tako i plastika ima svoje odlike i slabosti. Pritom treba naglasiti da postoji vrlo veliki broj vrsta plastike od kojih se pučanstvo svakodnevno susreće sa šest vrsta, dok se ostale vrste svrstavaju pod ostalo.

Tekst autor piše kao svjedok vremena. U plastici je kao referentna godina za usporedbe proizvodnje odabrana 1950. godina.
Te 1950. proizvedeno je u svijetu 1,5 milijuna tona. Već tada je Chromos proizvodio bakelit, precizno duromer, fenol-formaldehid (PF). Svjetskoj proizvodnji pridonosio je i Jugovinil s proizvodnjom od 3.000 tona PVC-praha. Na Konferenciji se čuo podatak, svjetska proizvodnja plastike u 2014. iznosila je 311 milijuna tona. To znači da je u 64 godine porasla 207 puta!!! Prosječni godišnji porast je 3,27 puta.

Foto: Antikvarijat Igora Jovića


Kako se može shvatiti porast od 207 puta? Jedino da odlike plastike daleko nadmašuju njezine slabosti. Zato ovdje samo o njezinim odlikama za suvremeno društvo od kolijevke pa do groba ljudskih bića.

Izvor: PlasticsEurope


Kratka povijest plastike

Potrebno je dati i malo informacija iz povijesti razvoja plastike. Prva i to bioplastika je galalit načinjen na osnovi mlijeka i star je oko 600 godina. Dakle od uzgojine, jer mlijeko je dobiveno od uzgojenih krava. Prva prirodna, makar cijeli svijet tvrdi da je to sintetska plastika, bio je bakelit. Bilo je to 1907. Zašto je to zapravo prirodna plastika? Pravi se od proizvoda prirode, prirodnina: nafte, prirodnog plina ili ugljena. Prirodnine se ne proizvode, one se pridobivaju.

Riječ sintetski se uveden jer ta plastika je rezultat čovjekove sinteze, dok je mlijeko nastalo organskom sintezom kod uzgojene životinje. Zaokruženosti radi, autorov otac načinio je prvi kalup zapreradu bakelita, za potrebe današnjeg Elektro-kontakta još daleke 1931.

Prva je bila bioplastika, pa prirodna plastika. Međutim od 2010. godine počela je promidžba, bolje rečeno ispiranje mozga (eng. greenwashing) javnosti s novim materijalima, starim 6 stoljeća, bioplastikom. Autor je upoznao stručnu javnost te godine sa štetnošću takve promidžbe. Naime svjetska proizvodnja bioplastike je još uvijek vrlo mala. Prema podatcima PlasticsEurope iznosila je u 2014. samo 0,2 % (crvena linija) s mogućnošću napretka. O bioplastici, osobito bioplastičnim lutkama bio je opširniji tekst u postu: Lutke i polimeri.


Etno, vojne i ine lutke


Koliko je to materijala, 311 milijuna tona? Kada je autor počeo raditi 1951. još dugo dugo vremena moć pojedine zemlje mjerila se proizvodnjom čelika. U 2014. proizvedeno je gotovo 1,7 milijardi tona. Usporedba je jedino moguća putem usporedbe obujma. Kako je plastika prosječne gustoće 1000 a čelika više od 8000 kg/m³ ispada da obujam plastike odgovara onom od oko 2,5 milijarde tona čelika. Dakle proizvede se po obujmu gotovo 50 % više plastike nego čelika. Postoje valjani razlozi zašto je proizvodnja plastike u samo 64 godine porasla za 207 puta.

Plastika već odavno po obujmu proširenija od čelika

Nije namjera opisati sve moguće uporabe plastike u suvremenom društvu. Stoga valja poći od početka za što nam treba i sestra plastike, a to je guma. Prva guma od prirodnih sastojaka načinjena je još pred 3.600 godina.

Postoji nešto i prije kolijevke. Hoće li je biti ovisi među ostalim je li upotrebljavan jedan gumeni proizvod. Gdje je bila sve plastika i guma tijekom dolaska u kolijevku teško je opisati. U najmanju ruku trudnica će primiti neku injekciju. Zamjena jednokratnim plastičnim špricama onih staklenih, koje je trebalo sterilizirati, spašeno je mnogo mnogo ljudskih života. Plastika i guma su najprošireniji materijali u medicini (više od 50 %), pa tako i u kirurškim dvoranama i rađaonicama.

Što se zbiva kada se rodi ljudsko biće? Ono treba odjeću (praktički od sintetskih vlakana), hranjenje bočicama… Međutim, ima jedan sve učestaliji proizvod koji objektivno opterećuje okoliš količinski i svojim zagađivanjem. Pelene. (o čemu je više pisano u postu: Pelene su vrlo zastupljeni proizvod u mješovitom otpadu.

Nažalost, u nas sve manje pelene upotrebljavaju oni koji rastu, a sve učestalije oni kojima se približava završetak životnog vijeka. Već sada u zagrebačkom otpadu ima prema službenim podatcima 5,5 %. Pelene, osobito za starije često su vrlo zagađene, pune raznih kemikalija od lijekova, fekalija itd.

O početka do djeteta u kolijevci

Djeca rastu i počinju dobivati igračke. Začudili biste se koliko ih je načinjeno od plastike. Priča s drvenim igračkama je priča o elitizmu. Drvene igračke postaju sve skuplje, pri čemu treba naglasiti da je drvo organski polimer. Neka djeca već i prije vrtića, ali u vrijeme vrtića počinju se igrati s mobilnim telefonima. Koji su načinjeni od organskih i anorganskih polimera, uz jako puno plastike.
Na što se troši plastika? Prema podatcima PlasticsEurope, u Europi se troši na ambalažu 39,3 %. Slijede građevinarstvo s 20,3 %, automobilska industrija 8,5 % te elektro-i elektronska industrija 5,6 %. Ukupno 26,6 % plastike potroši se za sve ostale namjene. Najučestaliji su poliolefini: polietileni (PE) i polipropilen (PP).

Na što se troši plastika?

Postupno se ljudsko biće približava svojem kraju. Potreban mu je lijes ili urna. Prema ideji poduzetnice iz Nizozemske, jedna kineska tvrtka počela je proizvoditi biorazgradljive plastične ljesove. Pravi ih se najproširenijim cikličnim postupkom prerade plastike injekcijskim prešanjem u dva komada, sanduka i poklopca. To su do sada po obujmu najveći bioplastični i biorazgradljivi proizvodi. Može primiti osobu mase od 150 kg, a razgradio bi se u roku od 10 godina.

Ovaj biolijes pogodan je i za one koji su se odlučili za kremiranje, jer spaljivanjem se ostvaruje 75 % manje otrovnih emisija nego kod klasičnih (drvenih i bojanih) ljesova.

Naravno, i sva oprema u sanduku je eko. Madrac i jastuk napravljeni su od vlakana konoplje, pokrivač od ekološki uzgojenog pamuka, a prema želji ožalošćene obitelji, u ponudi je i prekrivač izrađen od eko-nizozemske vune. Više o tome pisano je u postu: Miruj! U smrti se - raspada.

Ovom zgodom samo o odlikama plastike. Nije cijeli svijet neodgovoran da je dopustio povećanje proizvodnje plastike 207 puta za svega 64 godine.



Izvor:
ZG Magazin: Od 1950. proizvodnja plastike u svijetu porasla 207 puta

… iskoristite ih u svom dvorištu

Foto: Izbjeglički kamp u Slavonskom Brodu

Piše:
prof. emeritus Igor Čatić

Najnovija vijest u trenutku pisanja teksta. Kroz Hrvatsku prošlo je više od 330 tisuća migranata. Grad Düsseldorf izgradio je za njihov prihvat dvije balonske dvorane po 2.600 m². Jeste li se pitali kako je to sve moguće? Odgovor je jednostavan, plastika čini to mogućim.

Navedene dvije dvorane načinjene su od poliesterskoga tkanja presvučenog PVC-om. Kako se migrantima dijelila voda i ostali napitci te dio hrane? Zahvaljujući plastičnoj ambalaži.

Zašto u naslovu PVC i migranti umjesto Plastika i migranti? Želi se ukazati na svjesno uništavanje hrvatske proizvodnje PVC-a. Uspjelo to devedesetih godina, tu akciju u Hrvatskoj su proveli izvrsno plaćeni izvana zeleni, iznutra crveni. Potpomognuti nekim televizijskim sveznalicama o zaštiti okoliša. Time je spriječeno da se, prvenstveno hrvatsko građevinarstvo, opskrbljuje iz vlastitih izvora tim izvrsnim i dugovječnim materijalom, izrazitim prijateljem okoliša (npr. PVC stolarija).

Kada je 1950. svjetska proizvodnja plastike bila 1,5 milijun tona, Hrvatska je u Jugovinilu proizvodila oko 3.000 tona godišnje. Već sada je svjetska proizvodnja PVC-a dostigla vrijednost od 34 milijuna tona godišnje, a očekuje se zbog poraste potrošnje da će do 2018. dostići brojku od 50 milijuna tona. Za zelene, svjetski najzelenija eko-organizacija je 2014. odustala od proganjanja PVC-a (o čemu je već pisano na ovom blogu u postu: Američki zeleni prekinuli anti PVC kampanju - op.ur.).

Bio bi zaista impresivan popis upotrijebljene plastike u migrantskoj krizi.



Izvor:
ZG Magazin: PVC i migranti

Vjerujem da će se stariji čitatelji bloga svakako sjetiti ovih plastenki ulja. Gotovo pa revolucionarna plastična ambalaža u to vrijeme.

Prve plastenke za jestivo ulje izrađivale su se od poli(vinil-klorida) (PVC)-a, dok je danas ovu vrstu ambalaže gotovo u potpunosti preuzeo jeftiniji i lakše preradljiviji poli(etilen-teraftalat) (PET), mada se na tržištu mogu naći i plastenke za ulje od polietilena visoke gustoće (PE-HD).

Prema objavljenim podacima Institute for Bioplastics and Biocomposites iz Hanovera, u sljedećim godinama očekuje se značajan rast proizvodnih kapaciteta za bioplastiku. Rast se odnosi skoro samo na bioizvornu plastiku, dok je interes za daljnju gradnju kapaciteta za proizvodnju biorazgradljive plastike vrlo mali i neusporediv s rastom kapaciteta za proizvodnju bioizvorne (nerazgradljive) plastike.

Planovi i očekivanja su logični i sukladni stavovima znanstvenika i stručnjaka iz područja plastike. Naime, logično je da će se sve više i više za proizvodnju plastike sirovine pridobivati iz ostataka prerade biljaka ili ostataka odbačene hrane. Tehnologija napreduje, a nužno je sav otpad korisno iskorištavati.

S druge strane, razgradljiva plastika pogodna je samo za određene, vrlo specifične namjene i zasigurno je da ni u budućnosti neće naići na širu primjenu. Prvenstveno zbog ekoloških razloga.





Izvor: European Bioplastics Press Release

NEWSLETTER 37

Poštovani,
pred Vama je redovni NEWSLETTER bloga PLASTIČNO JE FANTASTIČNO za mjesec listopad.

Listopad - mjesec zanimljivih i različitih događanja. Tempo svakodnevnog objavljivanja na žalost nije održan, prvenstveno zbog zauzetosti i putovanja, ali ipak na blogu je objavljeno 18 postova.

Evo pregleda objavljenih članaka tijekom rujna na blogu Plastično je fantastično (klikom na naslov, otvoriti će se povezana web stranica članka):


01.10. - NEWSLETTER 36 - Pregled objavljenih članaka na blogu tijekom rujna.
02.10. - Zabrana staklene ambalaže - Vrlo zanimljiv članak objavio je Ranko Rabačević, suradnik portala ZG Magazin (s kojim ovaj blog uspješno surađuje) s vrlo zanimljivom inicijativom - zabraniti staklenu ambalažu jer je nerazgradljiva.
04.10. - Francuzi podvojeno o BPA - Francuski vrhovni sud donio je podijeljenu presudu vezano za bisfenol A (BPA). Zabrana ostaje za francusko tržište, a plastičari mogu koristiti BPA u proizvodima koje izvoze.
06.10. - A vi bi razgradljivu plastiku, je li? - Banke Škotske i Engleske objavile su da pripremaju izdavanje plastičnih novčanica od 5 i 10 engleskih funti - dakle onih najkorištenijih i njima bi zamijenili dosadašnje novčanice načinjene od kombinacije papira i pamučnih vlakana. Postavlja se otvoreno pitanje "zelenim" zalagateljima za razgradljivu plastiku - jesu li sigurni u svoja zalaganja i traženja?
07.10. - I'm no paying for bag! (video) - Engleska je zadnja u Ujedinjenom Kraljevstvu koja je uvela namet na jednokratne plastične vrećice. Od 5. listopada potrošači i u Engleskoj, kao i u ostalim dijelovima Velike Britanije, trebaju platiti 5 centi (oko 52 lipe) za plastičnu vrećicu. Međutim, od prvog dana ne prolazi sve kako treba, što je vidljivo iz video priloga.
09.10. - Voda ubija - Sjećate li se priče o dihidrogen monoksidu (DHMO) - najopasnijem kemijskom spoju koji postoji? Da to je obična voda ili kako bi stari latini rekli aqua vulgaris. Evo, na žalost tužne, još jedne potvrde da sve, ali baš sve, ako se koristi u prevelikim količinama, u prevelikim koncentracijama i prevelikom vremenskom razdoblju može biti smrtonosno. Pa tako i plastika.
10.10. - Zabrana mikrogranula - Plastične mikrogranule (e. microbeads), mikronska plastična zrnca veličine od 0,5 µm do 500 µm. Koriste se najviše u kozmetici kao piling agensi. Dakle, može ih se naći u brojnim kremama za maske lica, piling kremama, pomadama za čišćenje i pomlađivanje kože, pastama za zube, posebno onima za izbjeljivanje. Pokazale su se zdravstveno sigurne za korištenje u svoj toj kozmetici, a istovremeno su učinkovite za svrhu za koju su namijenjene. Ipak, u četvrtak, 8. listopada, guverner Kalifornije potpisao je uredbu AB 888 kojom se zabrana uvodi od 1. siječnja 2020. godine. Kako se navodi u obrazloženju, "ova uredba osigurava da će proizvodi za osobnu njegu biti proizvedeni s ekološki sigurnim alternativnim sastojcima".
11.10. - Plastike kol'ko voliš - Na marginama plastičnog foto natječaja koji to nije - Alemka Goleš, Zagreb - U Zagrebu je održan 24. Zagrebački maraton, a vjerna suradnica bloga, fotografkinja Alemka Goleš iz Zagreba podsjeća nas na prošlogodišnju trku.
12.10. - Miruj! U smrti se - raspada - Nije dugo trebalo čekati. Sad se i "ekološki" može umrijeti. Naime, iz Nizozemske nam dolazi ideja i kreacija od poduzetnice Marieke Havermans, a iz Kine gotov proizvod - "ekološki" lijes. Ovaj novi hit zelenih izrađen je 100 % od biorazgradive plastike i to iz bioplastike dobivene iz ostataka prerade žitarica i krumpira.
13.10. - Ne lažite kupce! - Europsko udruženje bioplastičara poslalo je objavu za medije u kojem ukazuje potrošačima i upozorava proizvođače plastičnih vrećica s oksorazgradivim aditivom da ne zavaravaju kupce, jer njihov proizvod nije u skladu s EN 13432.
14.10. - Kome smetaju dobri rezultati u proizvodnji plastičnih vrećica? - Riječ je o gospodarskoj grani koja u Hrvatskoj bilježi pozitivne, iz godine u godinu sve bolje rezultate. Ali zato su proizvođači tih vrećica u Hrvatskoj konstantno na udaru, od raznih lažnih »zelenih« koji bi valjda htjeli ugasiti još i tu proizvodnju ističući plastične vrećice kao jedan od gorućih ekoloških problema.
16.10. - Konzum kao Tesco? Moš' mislit - Jedan od najvećih trgovačkih lanaca u Velikoj Britaniji - Tesco, inače po prometu je među većima u svijetu, organizirao je prikupljanje iskorištenih polietilenskih vrećica, kao i skupljanje ostale iskorištene polietilenske ambalaže, te sklopio ugovor s kompanijom Eurokey Recycling da se Tescove plastične vrećice izrađuju od reciklata od prikupljenih iskorištenih vrećica i otpadnog ambalažnog materijala. Pitanje se postavlja - hoće li npr. naš Konzum tako?
18.10. - Naši plastičari u Iranu - U Iranskoj gospodarskoj komori žele suradnju s hrvatskim tvrtkama u proizvodnji lokomotiva, brodogradnji, ali i drugim granama industrije među kojima je i proizvodnja plastične ambalaže. Postoji i ideja o turističkoj razmjeni. Najbliže potpisivanju unosnog ugovora došao je Bomark PAK.
19.10. - Povisite namet! - Kompanija koja se bavi otpadom u Engleskoj, a pokriva svojom djelatnosti područje cijele Velike Britanije Business Waste traže da se nedavno uvedena naknada od 5 Ł penija (oko 52 lipe) u Engleskoj povisi na najmanje 20 Ł penija (oko 2 kune i 10 lipa) jer ovako niska naknada ne postiže željene rezultate.
20.10. - Što više plastične ambalaže, to manje otpada - Nezavisni austrijski institut Denkstatt proveo je istraživanje i sačinio analizu korištenja materijala za izradu ambalaže i došao do (nama plastičarima poznatog) zaključka: plastika i njeno sve veće korištenje za ambalažu za hranu i pića doprinosi smanjenju otpada. Kako navode, veće korištenje plastične ambalaže je "pametan način kako smanjiti kvarenje hrane i pića", a time i ukupno smanjiti otpad.
23.10. - Tko plastikom onečišćuje oceane? - Otprilike 8 milijuna tona plastičnog otpada godišnje se baci u mora i oceane, a prema najnovijem istraživanju 60 % svog tog otpada dolazi iz 5 zemalja - Kina, Indonezija, Filipini, Tajland i Vijetnam. Niti jedna od planiranih mjera za smanjenje plastičnog otpada u morima ne predviđa zabrane.
24.10. - Plastika i ugljična vlakna, budućnost automobila - U ožujku 2015. Ford je prdstavio svoj novi GT, sportski automobil vrhunskih performansi kod kojeg je napravljen cijeli niz unapređenja - prvenstveno s ciljem smanjivanja težine i slijedom toga smanjivanja potrošnje goriva. Već se nekoliko godina postepeno, dio po dio uvode novi materijali, isti oni koji se već uspješno koriste pri izradi teniskih reketa, ribičkih štapova, okvira za bicikle, proteza za udove, mostova, dronova i u avio industriji za Boeingov Dreamliner. A ti novi materijali su plastika ojačana ugljičnim vlaknima.
27.10. - Najava događaja - predavanje dr.sci. Viktora Simončiča - Suradnik bloga dr.sci. Viktor Simončič održao je u Hrvatskom društvu kemijskih inženjera predavanje "Možemo li popraviti propušteno u pregovorima s EU - kako isplivati i kako dalje?".


ZABRANE PLASTIČNIH VREĆICA:

ZABRANE PLASTIČNIH VREĆICA 1 (Europa):
Nisu zabilježene promjene u ovom dijelu svijeta.
- Zadnja obnova podataka: 30. rujna 2014. - 15:00 - revizija 18.

ZABRANE PLASTIČNIH VREĆICA 2 (Amerika):
Nisu zabilježene promjene u ovom dijelu svijeta.
- Zadnja obnova podataka: 30. rujna 2014. - 15:00 - revizija 18.

ZABRANE PLASTIČNIH VREĆICA 3 (Afrika, Azija, Australija):
Nisu zabilježene promjene u ovom dijelu svijeta.
- Zadnja obnova podataka: 30. rujna 2014. - 15:00 - revizija 6.


IZ POVIJESTI BLOGA:

Podsjećam čitatelje ovog newslettera i bloga na neke zanimljivije stare postove objavljene na blogu:
03.04.2012. - Postrojenje za preradu otpadne plastike u gorivo - Londonska kompanija Cynar, koja je razvila tehnologiju prerade otpadne plastike u gorivo, potpisala je 8,5 milijuna € vrijedan ugovor s kompanijom Rockwell Automation za projektiranje i izgradnju novog postrojenja za preradu otpadne plastike u gorivo. Gradnja postrojenja predviđena je u Bristolu, u Velikoj Britaniji. Tehnologija koju je razvio Cynar sastoji se u topljenju otpadne plastike do razine tekućine, pirolizi i zatim destilaciji. Proces može preraditi gotovo svu otpadnu plastiku (e. End-of-Life-Plastic (ELP), koja se inače sada odvozi na odlagališta. Dan je prikaz procesa.


Evo toliko o novostima s bloga PLASTIČNO JE FANTASTIČNO.

S nadom da će Vas teme zanimati te da ćete naći nove i korisne informacije o plastici, a veselila bi me i suradnja, srdačno Vas pozdravljam do idućeg broja NEWSLETTER-a PLASTIČNO JE FANTASTIČNO.

Vaš Plastik / Romeo Deša
urednik bloga Plastično je fantastično