Plastično je fantastično

Dosta je na ovom blogu pisano protiv oksoplastike, i mislim da je čitateljima jasan stav autora bloga - NE oksoplastici! Ne zato što je to nekakvo rivalstvo plastičara i oksoplastičara, već jednostavno stoga što oksoplastika, odnosno konvencionalna plastika s oksoaditivima koja postaje fragmentirajuća plastika jeste opasnost po okoliš. A pored cijelog niza ekoloških negativnost, tu su i brojne druge negativnosti.

Institut za ambalažu i tiskarstvo Tectus (zvučnog li imena - ne Tectus, već ono "institut") 13. i 14. lipnja 2013. u Donjem Kraljevcu organizirao je Festival ambalaže FEST.A CROPAK u sklopu kojega je održano i međunarodno savjetovanje: "Na pragu EU: ambalaža, legislativa, održivost...".

Na tom savjetovanju sudjelovao je i g. Michael Stephen, zamjenik predsjednika kompanije Symphony Environmental koji je održao predavanje "d2w oxo – biorazgradive tehnologije predstavljaju put u budućnost" te hrvatskoj javnosti predstavio oksoaditive i što je to oksobiorazgradljivost.

Evo što je tom prilikom g. Stephens prezentirao:

d2w oxo – biorazgradive tehnologije predstavljaju put u budućnost

Plastika je lagana, fleksibilna, jaka, izdržljiva, nepropusna na vlagu, pogodna je za reciklažu, ali slučajno ili namjerno, dio plastike uvijek će pronaći način da dospije u okoliš predstavljajući “trn u oku” i nanoseći direktnu štetu.

Stara izreka kaže “Plastično je fantastično” i doista je tako. Riječ je o materijalu koji je oduvijek bio prisutan u životima većine nas koji nastanjujemo ovaj planet i svakako je nešto bez čega ne možemo zamisliti život. Sjetite se samo tipkovnica ili telefona – sadrže plastiku. Srećom po sve nas, ne bacamo svi svoje elektroničke proizvode na ulice i u oceane. Međutim, što se događa kada su ljudi neoprezni i kada plastična ambalaža koju koriste ipak postane otpad?

Razgradiva plastika na tržištu je već mnogo godina, ali na nesreću, za neke je razgradivost nepoznat koncept. Nadalje, postoje različite vrste razgradivih materijala na tržištu, a korisniku je teško uočiti razlike među njima. Brojni aktivisti za pitanja okoliša sumnjičavi su u pogledu tih materijala, ali u posljednjih pet godina upotreba okso-biorazgradivih materijala, jednako kao i znanstvena saznanja o toj problematici, znatno je porasla.

Brojne zemlje sada predlažu zakone koji dopuštaju upotrebu samo okso-biorazgradivih materijala za širok raspon plastičnih proizvoda. Vidjeli smo da se to događa u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Maroku, većini zemalja Balkana, mnogim afričkim zemljama i nedavno u Pakistanu.

Fundamentalna činjenica je da aditiv d2w dodan tijekom proizvodnje pretvara običan plastični materijal nakon isteka životnog vijeka, putem abiotskog procesa uz prisustvo kisika, u materijal s drugačijom molekularnom strukturom. Na kraju tog procesa to više nije plastični materijal, nego postaje materijal koji je inherentno biorazgradiv na isti način kao i lišće. Kao što se i očekuje, nastavlja se proces biorazgradnje i ostaje ugljik u sklopu biljnog svijeta. Vrijeme razgradnje može se podesiti pri proizvodnji po želji, što je razlog zašto često tu tehnologiju nazivamo “kontrolirani vijek”.

Iako se d2w plastični materijal kontroliranog vijeka može reciklirati ako je prikupljen tijekom životnog vijeka, on je projektiran tako da riješi probleme plastičnih materijala koji ostanu u okolišu i realno se ne mogu sakupiti za reciklažu, oporabu ili spaljivanje. Njegova osnovna vrijednost leži u mogućnosti da razgrađuje samostalno i što će trajati mnogo kraće u okolišu od običnih plastičnih materijala, ali dovoljno dugo da posluži svrsi kojoj je početno namijenjen. Aditiv d2w sada koriste mnoge kompanije u području plastičnih materijala.

Symphony aditivom d2w snabdijeva više od 60 opskrbljivača u 90 zemalja. U 2011. godini Agencija za okoliš Velike Britanije objavila je studiju “Procjena životnog ciklusa” koju je provela američka agencija Intertek, a koja je pokazala da okso-biorazgradiva plastična vrećica ima bolje procijenjeni životni ciklus nego papirnata ili razgradiva (bio) vrećica. Izvještaj je također osvijetlio činjenicu da su PE-HD plastične vrećice za svakodnevnu upotrebu gotovo 200 puta manje štetne za klimu no papir, pamuk ili jutene vrećice, osim ako potonje nisu upotrijebljene jako mnogo puta. I u 2012. Intertek je donio procjenu koja je uključivala učinke opada i zaključila da okso vrećica ima bolju procjenu životnog ciklusa od konvencionalne ili razgradive plastične vrećice.

Nitko ne bi trebao misliti da je d2w “srebrni metak” za rješenje problema i ljude treba poticati da se odgovorno ponašaju prema otpadu koji stvaraju, ali vjerujemo da je d2w najbolji način da se regulira zabrinjavajući problem plastičnog otpada. Kada bi sva plastika koja danas pluta Pacifikom bila proizvedena s d2w aditivom, najveći dio bi se sigurno razgradio i prije nego što bi plastika dospjela do oceana.

Ponekad čujemo da se govori da biorazgradiva plastika pridonosi stvaranju otpada, ali ne postoji dokaz da je tome doista tako. Ustvari, nemoguće je reći razliku između konvencionalne i okso vrećice bez upotrebe znanstvenih instrumenata, a neodgovorni pojedinci zasigurno ne čitaju etikete prije no što odluče baciti svoj otpad u okoliš.

Međunarodni standardi za razgradivu plastiku sadrže testove koji osiguravaju da nisu prisutni teški materijali i da nema ekološki toksičnih elemenata, a prije uvođenja okso-bio u Ujedinjene Arapske Emirate, njihovo ekološko tijelo (ESMA) provelo je detaljna ispitivanja te tehnologije. Proučena je stručna literatura i izvješća te su ispitivanja vršena u Symphonyju i nezavisnim organizacijama. ESMA je slala i inspektore da izvrše detaljan uvid u rad laboratorija u Symphonyju u Velikoj Britaniji, kao i u proizvodna postrojenja d2w, a prije izdavanja njihova certifikata o odobrenju primjene.

Uvjereni smo da d2w okso-biorazgradiva plastika predstavlja rješenje za tekuće probleme koji će pridonijeti čišćoj budućnosti.

Antibakterijski d2p – uloga plastike u umanjenju zdravstvenih opasnosti

Svijet u 21. stoljeću je svijet u kojem se zbivaju demografske promjene. Ljudi žive duže i postoji veća potreba za oslanjanjem na zdravstvene institucije. Sukladno tome, dolazi i do povećanog rizika od bolničkih infekcija koje mogu uključivati infekcije koje bolesnici pokupe tijekom boravka u bolnici, kao i one koji mogu dobiti i oni koji ih posjećuju u bolnici. Ministarstvo zdravlja Velike Britanije je u ožujku 2013. upozorilo na “katastrofalnu prijetnju” koja dolazi od antibiotske rezistencije. U specijalnom izvješću o liječenju infekcija otpornih na lijekove, rastuća otpornost na antibiotike svrstana je, uz terorizam, u vodeće rizike.



U Symphonyju vjerujemo da možemo pomoći u smanjivanju incidencije infekcija kroz naš spektar d2p antibakterijskih i antigljivičnih aditiva za plastiku.

d2p predstavlja glavnu seriju koja omogućuje antimikrobnu izvedbu. Aktivni sastojci testirani su protiv više od 50 uobičajenih organizama i opasnih bakterija.

Nema potrebe za ograničavanjem upotrebe tih materijala samo na bolničke ustanove. Postoji sve veća briga i za okruženja u kojima može nastati i proširiti se infekcija, kao što su škole, kantine, višenamjenska okruženja gdje se bakterije mogu prenijeti s jedne osobe na drugu, npr. rukohvati u prijevoznim sredstvima, kvake, kompjuterske tastature, površine stolova itd. Također se može upotrebljavati za osobne predmete kao što su mobiteli ili kreditne kartice kojima se služe i drugi ljudi koji mogu biti potencijalni nositelji mikroorganizama.

Aditiv d2p štiti od Gram-pozitivnih i Gram-negativnih bakterija. Također posjeduje visoku toleranciju na temperaturu kako bi mu se održala svojstva tijekom čestih čišćenja ili pranja. Jednom tretiran s d2p, plastični materijal može se obrađivati na do 600 °C bez gubitka antibakterijskih svojstava.

Antimikrobna plastika pomoći će u zaštiti od MRSA-e, E.coli, salmonele, listerije, pseudomanasa i spergillus nigera. Uz bakterije, kao prijetnja zdravlju, nalaze se i spore gljivica, koje uzrokuju rast plijesni na prehrambenim proizvodima, kao što je primjerice kruh. Dok očekujemo odobrenje za kontakt ovog aditiva s hranom, radimo na uključivanju d2p u neprehrambene proizvode gdje je prisutna zdravstvena opasnost.

d2t sustav koji štiti od krivotvorenja

Jedna od posljednjih novosti iz Symphonyja je razvoj druge tehnologije koja može osigurati svojstva koja štite proizvod od krivotvorenja. U svijetu je sve jači biznis krivotvorenja, osobito u nekim dijelovima Europe i Azije. Nekada je krivotvorenje toliko usavršeno da je ljudskom oku teško procijeniti razliku između originalnog proizvoda i krivotvorine.

Naši su briljantni znanstvenici vrijedno radili kako bi razvili d2t oznaku koja je na tragu tehnologijama zaštite od krivotvorenja. Te tehnologije pružaju našim potrošačima mogućnost da precizno odrede sadržaj svojih plastičnih proizvoda i plastične ambalaže, što njima i njihovim klijentima omogućuje sigurnost. d2t sustav protiv krivotvorenja osigurava jedinstveni trag koji je dodan proizvodu u proizvodnoj fazi, a jednom kada je d2t dodan bilo kojoj plastici, lako je odrediti je li proizvod original. Najčešći krivotvoreni proizvodi su cigarete, parfemi, satovi, a mi smo ovdje kako bismo spriječili da se to i dalje događa. Vaš proizvod može biti pakiran u svoju uobičajenu ambalažu, ali ljudsko oko neće moći prepoznati d2t na ambalaži. Potrebno je nabaviti uređaj koji je nazvan d2Detector, a koji također osigurava Symphony, koji će tada moći pročitati točne sadržaje vašeg ambalažnog materijala i dokazati što je original, a što ne. Postoji i visoko sofisticirani d2t forenzični sustav oznaka za visokovrijedne proizvode. On sadrži silikonski čip, ne veći od zrnca soli, u koji možemo programirati jedinstvene identifikacijske podatke.

Michael Stephen,
Symphony Environmental Ltd, Ujedinjeno Kraljevstvo
Rad prezentiran na međunarodnom savjetovanju
“Na pragu EU: ambalaža, legislativa, održivost...” ,
FEST.A CROPAK 2013, 13. i 14. lipnja, Donji Kraljevec

Komentar autora bloga:

Dosta je na ovom blogu pisano o oksobiorazgradljivoj plastici, odnosno o oksofragmentirajućoj plastici i mislim da je čitateljstvu jasan stav autora bloga: NE oksoplastici! Taj stav nije stav nekog pojedinca, već je stav i Društva za plastiku i gumu, jedinog stručno-znanstvenog udruženja na području plastike i gume u Hrvatskoj. To je i stav najznačajnijih europskih plastičarskih asocijacija - PlasticEurope, koje oksodegradaciju ne smatra biodegradacijom što je vidljivo iz sljedećeg dokumenta, European Bioplastics koji u svom dokumentu izražavaju svoj službeni stav da oksoplastika nije oksobiodegradabilna plastika već oksofragmentirajuća plastika, odnosno da je pojam oksobiodegradabilnost krivi i zbunjujući. Možda najsnažnije protivljenje oksoplastici izrazilo je Europsko udruženje prerađivača plastike - EuPC koje je sa svoje nedavno održane godišnje konferencije u službenom dokumentu zatražilo zabranu oksoplastike.

Svi navedeni dokumenti najvažnijih plastičarskih asocijacija Europe jedinstveni su u svojim stavovima protiv oksoplastike. Evo što se konkretno zamjera oksoplastici?

Iz izlaganja g. Stephena vidljivo je da proizvođači i prodavači oksoaditiva ističu (navodne) prednosti plastike s tim aditivima kao:
1. može se reciklirati
2. degradacija je znatno ubrzana i smanjena je s nekoliko stoljeća na nekoliko mjeseci
3. svaki proizvod ima svoj program degradacije i isti se može pratiti
4. oksodegradabilnost je rješenje za otpad
5. da je plastika odbačena u ocean sadržavala oksoaditive, ne bi bilo velike pacifičke nakupine smeća
6. biorazgradnja se odvija u normalnim uvjetima okoliša
7. razgradnja se odvija do molekulne razine
8. biorazgradljiva vrećica je prihvatljivija za okoliš od klasične plastične vrećice

Plastičari, stručnjaci i zaštitnici okoliša imaju svoje kontraargumente:

1. Plastika s oksoaditivima ne može se reciklirati. Brojni proizvođači oksoaditiva i plastike s tim aditivima prešućuju da se oksoplastika može reciklirati samo u proizvodnim pogonima za proizvodnju tvorevina od teo plastike, gdje je smiješa s ostalim oksoplastičnim proizvodima. U drugim postrojenjima se oksoplastični proizvodi ne mogu reciklirati jer bi kontaminirali plastiku kod koje se ne traži degradabilnost (npr. izolacija kabela i žica).

2. Jeste, proces raspadanja je znatno skraćen, ali nije potpun. Plastični proizvod, npr. vrećica raspada se u tisuće malih komadića i oni zagađuju tlo.

3. Kako se može osigurati praćenje nekog proizvoda na današnjem tržištu, punom prodavača i preprodavača. Pogotovo, kako osigurati praćenje korištenja nekog oksoplastičnog proizvoda i nadzirati to praćenje ako se radi o proizvođaču u centralnoj Kini, a proizvod je završio na tržištu SAD-a? Ta vrsta sljedivosti (e. traceability) - ili nije moguća, ili ako je moguća onda je vrlo skupa.

4. Tvrdnja da je oksoplastika rješenje za okoliš jednostavno nije istinita. Još jedna glupost prodavača, a koja dobro zvuči "zeleno osviještenim potrošačima". Oksoplastika je opterećenje za okoliš - jer se raspada u sitnije komadiće plastike koje zagađuju tlo, a tlo se tom prilikom zagađuje i teškim metalima kao što je olovo i kadmij koji dolaze od soli metala od kojih se rade oksoaditivi. Promocija ove plastike upravo kod potrošača stvara dojam "slobodno baci - samo će nestati", te dolazi do još većeg odbacivanja plastičnih proizvoda. Osim toga, raspadanjem gubi se mogućnost ponovne upotrebe osnovne sirovine - potrošnja prirodnih resursa te se gubi energija koja je "ugrađena" u plastični proizvod. Recikliranjem se mogu sačuvati te dvije sastavnice plastičnih proizvoda - materijal i energija, a oksodegradabilna plastika suprotna je pojmu recikliranja.

5. Tvrdnja da velike pacifičke nakupina smeća (Pacific garbage patch) ne bi bilo da je plastika izrađivanja s oksoaditivima nije točna. Malo vjerojatno da bi se to dogodilo, jer za okosdegradaciju je potrebna temperatura i kisik. Ali, i da se razgradi svaki plastični proizvod koji pluta (najčešće je to plastični ribarski pribor, plastične boce i čaše, plastični poklopci, pa tek na kraju plastične vrećice) u tisuće sitnijih komadića, tek tada bi postali nenamjerna hrana za morske životinje koje bi ih nekontrolirano gutale i kao takve kontaminirane plastikom nam dolazile na naše stolove. I sadašnja situacija je dovoljno nepovoljna.

6. Tvrdnja da će se odbačeni oksoproizvod sam razgraditi u prirodi je netočna. Za ovu vrstu razgradnje potrebna je povišena i konstantna temperatura. Nadalje, biodegradabilnost se dokazuje testom, gdje je pri visokoj temperaturi oksoplastika razgrađena u sitnije komadiće te su ti sitni komadići pomiješani sa zemljom, a zatim je mjerena emisija CO2 kao dokaz biološke aktivnosti - biorazgradnje. Zanimljiv test, samo se u prirodi ne može osigurati konstantna i dugotrajna povišena temperatura koja je preduvjet razgradnje. Od dva stupnja biorazgradnje - fragmentacije i mineralizacije plastični proizvodi s oksoaditivima imaju samo prvi dio - usitnjavanje. Nema mineralizacije jer te fragmentirane djeliće niti jedan mikroorganizam neće prepoznati kao hranu. Dakle nema pretvorbe organskog ugljika u anorganski.

7. Problem biorazgradljivosti jeste upitno usitnjavanje odbačene plastike na odlagalištima. Ako se pogledaju web stranice proizvođača aditiva, tamo ćete naći da se plastika neće razgraditi niti usitniti u anaerobnim uvjetima (bez dovoljnog prisustva zraka) koji vladaju na odlagalištima. Proizvođači aditiva naglašavaju da će se plastika razgraditi ukoliko je prisutno dovoljno kisika, a već nakon petnaestak centimetara gornjih naslaga smeća na odlagalištima nema dovoljno kisika te je i biorazgradnja upitna.

8. I na kraju pitanje - što je manje štetno za okoliš - otpuhana jedna vrećica ili otpuhanih 1000 komadića plastike? Naravno, nije dobro ni jedno ni drugo. Ali, otpuhana vrećica se može pokupiti i reciklirati, a tisuće malih komadića plastike ostaju u zemlji i kontaminiraju je.

Valja svakako istaknuti i ponoviti stav europske asocijacije bioplastičara European Bioplastic koja se jasno očitovala protiv oksorazgradljive plastike zbog svih navedenih razloga. U svom očitovanju jasno su istaknuli:

- oksorazgradnja nije biorazgradnja i oksoplastika ne može se smatrati bioplastikom
- proces fragmentacije koji je prisutan kod oksoplastike ne može se smatrati biorazgradnjom
- fragmentacija oksoplastike nije rješenje za plastični otpad
- akumuliranje plastičnih fragmenata predstavlja opasnost za okoliš
- oksoplastika ugrožava sustav recikliranja plastike

Kao i Europskog udruženja prerađivača plastike - EuPC koji su jasno od europskih zakonodavaca zatražili zabranu oksofragmentirajuće plastike.

Sapienti sat!

EuPC poziva zakonodavca da podrži odvojeno prikupljanje degradabilne plastike i zabranu oksofragmentirajuće plastike

Kompanija Simphony Environmental oštro je kritizirala poziv na zabranu oksobiorazgradljive (kako oni kažu) odnosno oksofragmentirajuće (kako osporavatelji kažu) plastike od strane Europskog udruženja prerađivača plastike (European Plastics Converters - EuPC) naglašavajući da ta "europska organizacija uopće ne razumije prirodu biorazgradljive plastike".

Početkom rujna EuPC je objavio svoje službeno stajalište o oksoplastici, o čemu je već pisano na ovom blogu u postu Oksoplastika - hvala ne!, a originalni dokument možete pogledati preko sljedećeg LINKA. U tom dokumentu traži se zabrana oksorazgradljive odnosno oksofragmentirajuće plastike. U svojoj izjavi EuPC je naveo da oksofragmentirajuća plastika ima negativan utjecaj na sustav recikliranja plastike te da nema nikakvog pozitivnog utjecaja na okoliš niti na smanjenje otpada te da je stoga treba zabraniti.

Naravno, kako je bilo i za očekivati, oštar odgovor stigao je od tehničkog direktora kompanije Simphony Environmental - proizvođača oksoaditiva koji se dodaju standardnoj plastici da bi se razgradila, odnosno fragmentirala, gospodina Michaela Stephensa koji je "vrlo ogorčen".

Kako kaže g. Stephens: "EuPC uopće ne razumije što je to oksobiorazgradljivi marterijal. Korištenjem izraza 'fragmentacija' daje krivu informaciju jer samim njime pretpostavlja da materijal nije biorazgradljiv, a naša kompanija posjeduje veliki broj nezavisnih ispitivanja koja potvrđuju da je plastika s oksoaditivima biorazgradljiva. Također, netočna je tvrdnja EuPC-a da već 2 % oxoplastike ima negativan vizualni utjecaj na recikliranu plastiku jer ukoliko se doda 1 % oksoaditiva u plastiku iz koje je proizvode plastične vrećice, razlika se među vrećicama jednostavno ne može vidjeti. Očito da je EuPC pomiješao pojmove oxobiorazgradljiva plastika i bioizvorna plastika koja je najčešće mliječna i mutna. Izjava EuPC-a da oksoplastika nije reciklabilna jednostavno nije točna, jer vrećice britanskih supermarketa Tesco i Co-op se uspješno recikliraju u jednokratne vrećice, npr. vrećice za smeće."

Poznata i svjetski rasprostranjena ugostiteljska kompanija McDonald's odlučila je u svojih 14000 restorana brze prehrane širom SAD-a izbaciti iz upotrebe čaše od pjenećeg polistirena i zamijeniti ih papirnatima.





Ovaj lanac restorana proveo je u svojih 2000 restorana testiranje papirnatih čaša s dvostrukom stijenkom za tople napitke (kava, čaj) još od početka 2012. godine. Cijeli projekt potaknut je pritiskom neprofitne organizacije As You Sow na McDonald's da se polistirenske čaše izbace iz upotrebe "jer su opasne po zdravlje i okoliš".




Prema izjavi predstavnice McDonald's-a svojom odlukom od 24. rujna 2013. da polistirenske čaše zamijeni papirnatima, "kompanija je učinila značajan korak ka smanjenju utjecaja na okoliš, te izašla u susret sve većim zahtjevima kupaca da se koriste materijali koji se mogu reciklirati". [1]

No, ipak iza ove odluke krije se samo čista ekonomska logika McDonald's-a. Naime, u određenom broju lokalnih zajednica širom Sjedinjenih Američkih Država zabranjena je ambalaža od pjenećeg polistirena, a na razmatranju je i prijedlog gradonačelnika New Yorka g. Michaela Bloomberga, da se takva ambalaža zabrani i u najvećem gradu SAD-a. Pravovremeno se pripremiti i prijeći na "dozvoljeno" jednostavno je uvijet opstanka.

I dalje širom svijeta ostaju u upotrebi iste te polistirenske čaše i polistirenske kutije, kao i sva ostala plastična ambalaža, pa se postavlja pitanje kako to da je ekološka savjest u Americi jedna, a za ostale zemlje svijeta neka druga?


No, što o svemu tome kaže struka?

Jedna od osnovnih prednosti čaša za tople napitke izrađenih od pjenećeg polistirena je njihova toplinska izolacija. Topli napitci duže zadržavaju toplinu, a i lakše se čaša s toplim napitkom može držati u ruci.

Ukoliko se polistirenske čaše zamijene papirnatima tada dolazi do značajnog povećanja težine ambalaže. Ako se uamijene s čašama od plastificiranog papira, tada je težina papirnate ambalaže 181 % veća, dok se pri korištenju kartonske ili papirnate s dvije stijenke težina uvećana za 379 %. Osim toga, povećava otpad se i dvostruko povećava volumski. Utoliko je veća količina otpada na odlagalištima. [2]




Gazirana pića nakon 15 minuta u polistirenskoj čaši imaju više CO2 od pića u papirnatim čašama već nakon 2 minute. A što se topline tiče, topla pića u papirnatim čašama za 10 minuta izgube dvostruko više topline od onih u polistirenskima.

Utjecaj na okoliš, gledano sa stanovišta sirovina i energije koja se koristi za izradu, kao i što se tiče emisija stakleničkih plinova kod papirnatih je veća od onih izrađenih od pjenećeg polistirena. [3] Stvarni utjecaj nekog proizvoda na okoliš treba sagledavati kroz cijeli uporabni, odnosno životni vijek nekog proizvoda (Life Cycle Assesment) i takve podatke međusobno uspoređivati s proizvodima od drugih materijala. [4]

Na kraju uporabnog vijeka i papirnate i polistirenske se mogu reciklirati, međutim za recikliranje papira potrebne su znatne količine vode, nimalo bezopasnih kemikalija i energije, dok je za recikliranje polistirenske ambalaže potrebna samo energija. Ukoliko se otpadna ambalaža spaljuje i energijski oporabljuje, polistirenska ambalaža ima znatno veću energijsku iskoristivost.

Osim ekoloških i energetskih prednosti, jednokratna ambalaža ima i svoje higijenske i zdravstvene prednosti. [5] A ako se k tome pridoda voda i deterdženti te energija koja se koristi kod pranja višekratne ambalaže, onda je jasno da je svekolika prednost na jednokratnoj ambalaži od pjenećeg polistirena.

Vjerujem da je nakon ovoga svima jasno da i "veliki" McDonald's uopće nije zabrinut za okoliš i zdravlje svojih kupaca, već je u igri samo i jedino profit i preživljavanje na tržištu.



Izvori:

[1] Plastic News: McDonald's to phase out PS hot beverage cups

[2] Franklin Associates, Ltd.:, Final Peer-Reviewed Report: Life Cycle Inventory of Polystyrene Foam, Bleached Paperboard, and Corrugated Paper Foodservice Products, Ožujak 2006. pp. 2-7, 2-23, 2-43, 2-60

[3] Naj, Amal Kumar.: Foam Cups Damage Environment Less Than Paper Cups, Study Says - The Wall Street Journal, 1. veljače 1991.

Također pogledati:
Hocking, Martin B.: Is Paper Better Than Plastic? Potrošačko istraživanje, Listopad 1991:28-29;
Hocking, Martin B.: Reusable and Disposable Cups: An Energy-Based Evaluation,Upravljanje okolišem,1994,894
Franklin Associates, Ltd.: Resource and Environmental Profile Analysis of Foam Polystyrene and Bleached Paperboard Containers, Lipanj 1990:4-1–4-29
Budiansky, Stephen: Being Green Isn’t Always What It Seems, U.S. News and World Report. 26. kolovoza 1996:42

[4] Franklin Associates, Ltd.:, Final Peer-Reviewed Report: Life Cycle Inventory of Polystyrene Foam, Bleached Paperboard, and Corrugated Paper Foodservice Products, Ožujak 2006., Tablica 2-2, str. 2-7, Tablica 2-3, str. 2-8.

[5] Felix, Charles W., Chet Parrow, and Tanya Parrow: Utensil Sanitation: A Microbiological Study of Disposables and Reusables, Journal of Environmental Health, Rujan-listopad 1990: 15.

NOVOSTI IZ SVIJETA PLASTIKE Br. 49

Evo nam zanimljivog slučaja iz Sjedinjenih Američkih Država.

Pucanje vrećice dovelo do tužbe
za povredu sa smrtnim ishodom

Pregled sadržaja postova o oksoplastici:

2012.

1. 10.04.2012. ¤ - OXO biorazgradljivost

2013.

2. 08.09.2013. ¤ - Oksoplastika - hvala ne!
3. 09.09.2013. ¤ - Kažnjeni zbog greenwashinga
4. 27.09.2013. ¤ - Oksoplastičari protiv plastičara
5. 28.09.2013. ¤ - Plastičari protiv oxoplastičara
6. 30.09.2013. ¤ - Oksoplastičari u obrani oksoplastike
7. 18.12.2013. ¤ - Oksoplastičari protiv prerađivača

2014.

8. 16.09.2014. ¤ - Raščistimo to već jednom! - Oxoplastika - hoće li se biorazgraditi?
9. 09.10.2014. ¤ - Zagovornici u obrani oksoplastike
10. 10.10.2014. ¤ - Moj odgovor oksoplastičarima: Oksobiorazgradiva plastika ne postoji!

2015.

11. 20.02.2015. ¤ - Okso plastika nije bio


Ažurirano 16.05.2015.

Evo simpatične ideje kako klince, mlade i navijače potaknuti na odvojeno prikupljanje iskorištenih plastenki i limenki. Naravno, kante za prikupljanje izrađene su u bojama kluba za koji se navija.










< Washington Red Skins




Richmond Flying Squirrels


Stadion Florida Gatorsa


Baltimore Ravens



Više na:
Fan Cans na Flicks

NOVOSTI IZ SVIJETA PLASTIKE Br. 48

Pregled postova o recikliranju i energijskoj oporabi plastike

2011.
Studeni 2011.
1. 08.11.2011. ¤ - Plastična ambalaža
2. 12.11.2011. ¤ - Four R for Environment

Prosinac 2011.
3. 01.11.2011. ¤ - Plastika u Europi u 2010. godini

2012.
Veljača 2012.
4. 01.02.2012. ¤ - Novi pogled na plastične vrećice (video prikaz)
5. 09.02.2012. ¤ - Vrećinodavstvo u Europi

Ožujak 2012.
6. 03.03.2012. ¤ - NIKE u službi zaštite okoliša
7. 06.03.2012. ¤ - Otvoreno najveće svjetsko postrojenje za recikliranje PET boca
8. 07.03.2012. ¤ - Još jedan pogled na "R" sustav
9. 08.03.2012. ¤ - Činjenicama protiv mitova 1: 7 opasnih laži o plastici
10. 09.03.2012. ¤ - Znate li koji je najnoviji modni trend?
11. 10.03.2012. ¤ - Kako od otpadne plastike dobiti visokovrijedno gorivo? (video prikaz)
12. 14.03.2012. ¤ - Mostovi od reciklirane plastike (foto galerija)
13. 18.03.2012. ¤ - Plastične vijesti 1 - Udruga za recikliranje polietilenskog filma
14. 21.03.2012. ¤ - Plastika je prevrijedna da bi se bacala (video prikaz)
15. 30.03.2012. ¤ - Plastične ceste
16. 30.03.2012. ¤ - Plastične vrećice postaju karbon budućnosti

Travanj 2012.
17. 01.04.2012. ¤ - U obrani plastičnih vrećica
18. 03.04.2012. ¤ - Postrojenje za preradu otpadne plastike u gorivo
19. 15.04.2012. ¤ - Plastična ambalaža - zašto ne?
20. 19.04.2012. ¤ - Najava događaja - Eco-recycle party
21. 23.04.2012. ¤ - Recikliranje polietilenskih boca
22. 25.04.2012. ¤ - Reciklirajte, ne taksirajte
23. 25.04.2012. ¤ - Misao dana - Reciklirajte, ne taksirajte
24. 25.04.2012. ¤ - U Tihom oceanu 'niče' otok od plastike

Svibanj 2012.
25. 01.05.2012. ¤ - Recikliranje i energijsko iskorištavanje otpadne plastike
26. 01.05.2012. ¤ - Plastični humor 4
27. 10.05.2012. ¤ - Uvodi se naplata plastičnih vrećica - stimulirati recikliranje, kažnjavati prekršitelje
28. 12.05.2012. ¤ - Lako je lupetat iz ladovine
29. 14.05.2012. ¤ - Plastični humor 6 - Nik Titanik
30. 31.05.2012. ¤ - Ekonomija plastične vrećice

Lipanj 2012.
31. 03.06.2012. ¤ - Činjenicama protiv mitova 2: Dvanaest mitova o plastičnim vrećicama
32. 07.06.2012. ¤ - Što plastičari predlažu?
33. 15.06.2012. ¤ - Misao dana - Tomislav Toth

Kolovoz 2012.
34. 23.08.2012. ¤ - Interkontinentalni let s gorivom dobivenim iz plastičnog otpada
35. 27.08.2012. ¤ - Dizelsko gorivo od otpadne plastike
36. 31.08.2012. ¤ - Što prosječni Amerikanac zna o plastičnim vrećicama?

Rujan 2012.
37. 02.09.2012. ¤ - Kućišta prijenosnih računala od recikliranih CD-a
38. 18.09.2012. ¤ - Bag 2 Bag Program (video prikaz)
39. 30.09.2012. ¤ - PET ambalaža: da ili ne?

Prosinac 2012.
40. 26.12.2012. ¤ - Vancuver asfaltira ulice s mješavinom asfalta i reciklirane plastike
41. 30.12.2012. ¤ - Činjenicama protiv mitova 4: Mitovi su tu, ali treba ih rušiti

2013.
Siječanj 2013.
42. 24.01.2013. ¤ - Kako to radi Basel, a mogli bi Zagreb, Rijeka, Split, … Mrduša Donja
43. 30.01.2013. ¤ - Zaraditi na plastičnom otpadu
44. 31.01.2013. ¤ - Gdje odlazi naknada za reciklažu?

Veljača 2013.
45. 03.02.2013. ¤ - Zašto se u Zagrebu ne može uvesti odvojeno prikupljanje otpada?
46. 10.02.2013. ¤ - Kako se recikliraju plastične vrećice (video prikaz)
47. 27.02.2013. ¤ - Pametni znaju čemu služi recikliranje

Ožujak 2013.
48. 07.03.2013. ¤ - Plastične vijesti 6 - U SAD-u stalni rast recikliranja vrećica, ali i krađa u trgovinama
49. 07.03.2013. ¤ - Plastične vijesti 8 - 30000 vrećica za klupu u parku
50. 22.03.2013. ¤ - Plastične vijesti 13 - Recikliranje plastičnih filmova raste 4 % godišnje
50. 31.03.2013. ¤ - Plastične vijesti 15 - Bravo Osječani
52. 31.03.2013. ¤ - Plastične vijesti 16 - Bravo Zadrani

Travanj 2013.
53. 04.04.2013. ¤ - Činjenicama protiv mitova 6: Činjenice su činjenice
54. 12.04.2013. ¤ - Plastične vijesti 19 - Oznake "ne reciklirati" na biorazgradljivu plastiku
55. 17.04.2013. ¤ - Činjenicama protiv mitova 7: Kampanja protiv zabrana plastičnih vrećica

Svibanj 2013.
56. 30.05.2013. ¤ - Automobilska sjedala od recikliranih plastenki

Lipanj 2013.
57. 14.06.2013. ¤ - Farsa o biorazgradljivosti
58. 17.06.2013. ¤ - Naši plastičari - Drava Internacional
59. 23.06.2013. ¤ - Plastične vijesti 33 - Znak za recikliranje sa strelicama u trokutu odlazi u povijest

Srpanj 2013.
60. 02.07.2013. ¤ - Kako to pametno rade u Belgiji
61. 15.07.2013. ¤ - Britanci planiraju do 2017. udvostručiti recikliranje otpadne plastike
62. 17.07.2013. ¤ - EU revidira ciljeve za recikliranje
63. 19.07.2013. ¤ - Plastične vijesti 38 - Bicikl za recikliranje (video prikaz)

Kolovoz 2013.
64. 20.08.2013. ¤ - Zašto ne učiti od uspješnih?

Rujan 2013.
65. 10.09.2013. ¤ - Europa reciklirala 60 milijardi PET plastenki u 2012.
66. 12.09.2013. ¤ - Nova serija BMW električnih automobila s recikliranom plastikom
67. 18.09.2013. ¤ - Kako potaknuti prikupljanje za recikliranje?
68. 27.09.2013. ¤ - Oksoplastičari protiv plastičara
69. 28.09.2013. ¤ - Plastičari protiv oksoplastičara

Listopad 2013.
70. 10.10.2013. ¤ - Naši plastičari - Brković d.o.o.
71. 20.10.2013. ¤ - Plastične vijesti 51 - Novi način pretvaranja plastičnih vrećica u supermaterijal

Studeni 2013.
72. 28.11.2013. ¤ - Činjenicama protiv mitova 13 - Ponovno korištenje i recikliranje

Prosinac 2013.
73. 25.12.2013. ¤ - Riječi Pape Franje valja poslušati na Božić - Papa Franjo promovira recikliranje
74. 29.12.2013. ¤ - Dva primjera za primjer

2014.
Siječanj 2014.
75. 28.01.2014. ¤ - Rezolucija o zabrani opasne plastike

Veljača 2014.
76. 23.02.2014. ¤ - Plastika je prevrijedna da bi bila otpad

Ožujak 2014.
77. 05.03.2014. ¤ - rPET za nove dresove Vatrenih
78. 15.03.2014. ¤ - Plastične vijesti 67 - Odbačena plastika iz mora može se preraditi u korisno gorivo
79. 24.03.2014. ¤ - Kako iskoristiti plastični otpad - Vijesti iz Europskog parlamenta

Travanj 2014.
80. 28.04.2014. ¤ - Recikliranje, jedino rješenje
81. 29.04.2014. ¤ - Recikliranje - zanimljiv primjer iz Amerike

Svibanj 2014.
82. 04.05.2014. ¤ - Kako prikupljati komunalni otpad?

Lipanj 2014.
83. 17.06.2014. ¤ - Biorazgradnja ili recikliranje
84. 22.06.2014. ¤ - Protiv plastičnog otpada u oceanima - video prilog
85. 29.06.2014. ¤ - Moderno postupanje s otpadom

Srpanj 2014.
86. 17.07.2014. ¤ - Povećani ciljevi za recikliranje
87. 22.07.2014. ¤ - Upitno recikliranje u Zagrebu

Listopad 2014.
98. 02.10.2014. ¤ - Recikliranje najlona - Naši (susjedni) plastičari - Aquafil
99. 03.10.2014. ¤ - Naši plastičari (tekstilci) - AquafilCRO
90. 04.10.2014. ¤ - Odjeća od recikliranih PET plastenki
91. 25.10.2014. ¤ - Otpadna plastika u gorivo

Studeni 2014.
92. 02.11.2014. ¤ - U sjećanje
93. 18.11.2014. ¤ - Tehnix ide dalje

2015.
Veljača 2015.
94. 03.02.2015. ¤ - Od PET plastenke do tkanine + video prilog
95. 05.02.2015. ¤ - Recikliraj me!
96. 19.02.2015. ¤ - Najava događaja: Recikliranje plastičnog otpada

Travanj 2015.
97. 28.04.2015. ¤ - Plastični paneli protiv buke


Ažurirano: 16.05.2015.

U prošlom postu imali smo prilike vidjeti kako se plastika s odličnim dizajnom uklapa u najnovije trendove u automobilskoj industriji. Osim što nosi svoje praktične koristi (laganija su vozila, pa je manja potrošnja goriva odnosno energije, niže su cijene izrade) tu su i veće mogućnosti oblikovanja i zadovoljenja i najluđih dizajnerskih ideja, a također se velikim dijelom koristi i reciklirana plastika (npr. poliesterska vlakna za presvlake sjedišta dobivaju se recikliranjem PET ambalaže).

Međutim, u određenim područjima apsolutnu prednost (nad dizajnom i izgledom) ima cijena. Što jeftinije to je dostupnije siromašnijem i na žalost, brojnijem tržištu. Izgled, dojam i nije baš najvažniji - važno je da zadovoljava osnovnu namjenu - prebaciti vozača i suvozača, a možda i nešto malo tereta od jednog mjesta do drugog uz vrlo male troškove.






Ovakve jeftine i praktične Honde dostupne su širem krugu potrošača u siromašnijim zemljama. Nije ni čudo da su u Hanoju, glavnom gradu Vijetnama ovakve gužve.




Hoćemo li kriviti ili hvaliti plastiku, ovisi o kutu gledanja.


Izvori:
Dobiveno od prijateljskog web portala ZG Magazin-a
You Tube

NOVOSTI IZ SVIJETA PLASTIKE Br. 47

Poduzeće Bomark Pak d.o.o. je najveći hrvatski proizvođač stretch folija. Djeluje u sklopu Bomark-grupe koja je najveći hrvatski distributer ambalažnih materijala i opreme za pakiranje.

Svojim proizvodima Bomark Pak d.o.o. je u mogućnosti zadovoljiti i najzahtjevnije kupce u zemlji i inozemstvu, s kojima nastoji graditi dugoročne poslovne odnose, te biti korektan i pouzdan poslovni partner.

Više od 2.000 poslovnih partnera s kojima surađuje najbolji je dokaz korektnosti njegova poslovanja.

Stretch folije za omatanje su tanke, vrlo rastezlijive i čvrste folije. Paleta omotana stretch folijom je stabilna, zaštićena od vlage, prašine i UV-zračenja. Ručne i strojne stretch folije koriste se za omatanje robe na paletama kao i za dodatne različite namjene u industriji. Nasuprot tome mini stretch folije koriste se za ručno omatanje manjih predmeta u industriji i u domaćinstvu.







Bomark Pak je dokaz da se može do novca iz EU fondova - tvrtka provodi ekološki projekt Europske unije

U prostorijama Hrvatske gospodarske komore – Županijske komore Varaždin održano je krajem srpnja 2013. godine predstavljanje EU projekta iz programa IPA IIIc „With Innovation to Regranulation – WIR“ kojeg provodi varaždinska tvrtka Bomark Pak d.o.o. u suradnji s Hrvatskom gospodarskom komorom.

Projekt na koji su se prijavili traje dvanaest mjeseci i ukupno je vrijedan 198.546,94 eura, od čega je 73 posto sredstva pokriveno novcem iz europskih fondova, a 27 posto je uložio sam Bomark Pak. Projekt je rezultirao kupnjom novog stroja za regranulaciju koji će doprinijeti poboljšanju proizvoda i smanjenju otpadnog materijala, a uz to rezultati projekta bit će, najavljeno je, nova zaposlenja u tvrtki.

- Razlog zašto smo se odlučili prijaviti na ovaj projekt je da smanjimo količinu otpada koji nastaje u proizvodnji. Moramo biti ekološki osviještena, to jest, zelena firma. S novim postrojenjem kojeg ćemo kupiti zahvaljujući sredstvima iz ovog projekta smanjit ćemo količinu otpada s dva do tri posto, koliko sada iznosi, gotovo na nulu – istaknuo je direktor tvrtke Bomark Pak Goran Jošić.

U Bomarku je zaposleno 28 djelatnika, kojima se prema potrebi priključuje desetak sezonaca. Njihova ciljana tržišta su zemlje srednje i zapadne Europe, Austrija, Njemačka, Nizozemska i Mađarska, dok u skoroj budućnosti žele proširiti poslovanje na zemlje kao što su Poljska, Češka i Rusija. U 2013. godini tvrtka planira ostvariti promet od 250 milijuna kuna, a sve navedeno čini ih jednom od najvećih firmi te vrste u jugoistočnoj Europi. Predsjednik Županijske komore Varaždin Čedomil Cesarec ovakvim i sličnim projektima obećao je daljnju podršku.

- Nadam se da će do kraja ove godine biti još jedan natječaj raspisan i pripremamo obuhvatiti puno više firmi jer se nadamo da će biti i više mogućnosti i djelatnosti koje će biti obuhvaćene projektom. Na ovaj natječaj se javilo oko 25 projekata, a ja se nadam da će na sljedeći biti najmanje 50 – napomenuo je Cesarec.


Web stranica: Bomark Pak



Izvori:
Web stranice Bomark Pak
Varaždinske vijesti

NOVOSTI IZ SVIJETA PLASTIKE Br. 46

Već je na ovom blogu dosta pisano i o greenwashingu, i o oksoplastici, odnosno plastici s oksoaditivima, pa i o američkoj Uredbi o zaštiti potrošača (Fair Trading Act) - pogledajte u postu Bioplastika i greenwashing.

Ali, evo nam vijesti s Novog Zelanda, ohrabrujuća što se tiče stručne i znanstvene istine kao i zbog zaštite potrošača.

Proizvođač plastičnih vrećica za smeće odlukom suda okruga Auckland na Novom Zelandu kažnjen je s 30 000 novozelandskih dolara (oko 133 000 kuna) zbog kršenja Uredbe o zaštiti potrošača, a zbog tvrdnji o ekološkim svojstvima svojih vrećica koje nisu istinite.

Pacrite Industries, kompanija koja proizvodi plastične vrećice za smeće, proglašena je krivom od strane suda po svih 10 točaka optužnice koje se odnose na lažne izjave o oksbioorazgradljivosti I ekološkoj prihvatljivosti njihovih vrećica za smeće, nazvanih "Greensac" ili "The Green One". Lažna svojstva označena su na samim vrećicama, na web stranicama kompanije i u brošurama koje su dostavljene trgovinama kao i u priopćenjima za medije.

Pacrite Industries tvrdio je da su vrećice, koje sadrže aditive koje ih čine oksobiorazgradljivima, bolje za okoliš od klasičnih vrećica te u svojim promotivnim materijalima navode da će se te vrećice razgraditi u okolišu.

Međutim, istraživanje Trgovačke komisije Novog Zelanda utvrdilo je da iako je tehnički točno da se oksobiorazgradljiva plastika može raspasti u laboratorijskim uvjetima, ali tvrdnje da će se takav proces odvijati i u okolišu jednostavno nisu istinite. To stoga što te vrećice za smeće u pravilu završavaju na odlagalištima i jednom kada budu prekrivene s drugim smećem ili zemljanim pokrovom, najveći dio tih vrećica se ne razgradi jer u takvim uvjetima nema dovoljno kisika da bi se taj proces razgradnje uspješno odvio.

U obrazloženju svoje presude sudac je posebno naglasio da proizvođači koji se žele predstaviti na tržištu s ekološki prihvatljivim proizvodima, imaju posebnu odgovornost kako bi osigurali da je taj i takav proizvod u skladu s proklamiranim.

Također, sudac je naglasio da je cijela kampanja predstavljanja eko prihvatljivih vrećica za smeće bila zasnovana na ekološkim prednostima tog proizvoda. Istina, nije poznato koliko je kupaca kupilo takve proizvode samo zbog takvih deklaracija proizvođača, ali poznato je da kupci sve više obraćaju pozornost na eko karakteristike pojedinih proizvoda.

Navedene vrećice više se ne proizvode.


Dodatno za pojasniti:
Uredba o zaštiti potrošača (The Fair Trading Act 1986) donesena je sa svrhom zaštite potrošača i kako bi se osiguralo korektno i fer tržišno natjecanje na tržištu Novog Zelanda. Da bi tržišna utakmica među proizvođačima i trgovcima korektna, istinita i fer, kupci moraju moći se osloniti na podatke koje im daju kompanije o svojim proizvodima i uslugama koje nude na tržištu.

Krive, lažne ili zbunjujuće tvrdnje mogu potpuno iskriviti natjecanje i konkurentska prednost mogla bi biti stečena korištenjem nekorektnih metoda. Novozelandska Trgovačka komisija ima odgovornost da se Uredba o zaštiti potrošača u potpunosti primjenjuje. Više o novozelandskoj uredbi možete pročitati na sljedećem LINKU.



Izvor:
Commerce Commision New Zealand: Media releases

Posljednjih nekoliko godina problem plastičnog otpada postaje sve teži. Ne zbog plastike, već zbog našeg neodgovornog ponašanja - kako kažu Amerikanci "trashy" (olako odbacivalačkog, smećarskog, potrošačkog). Danas su mnoge stvari toliko jeftine da ih se ne isplati prati i čistiti pa višekratno koristiti, već ih se iskoristi jednom i odbacimo ih. Odbacivanje je na žalost, nekontrolirano.

I umjesto da se lokalne zajednice povežu s plastičarskom industrijom te da zajednički pronalaze i potiču ekološki prihvatljiva rješenja (ne samo vizualna), na žalost, pod raznim pritiscima, lobijima ili čak dodvoravanjima biračima, lokalna zajednica predvođena populističkim političarima staje na suprotnu stranu od plastičarske industrije i znanstvene zajednice.

Plastičarska industrija - u primarnoj proizvodnji materijala i proizvodnji plastičnih proizvoda jasno je dala do znanja da je rješenje plastičnog otpada prvenstveno u višekratnom korištenju, a onda na kraju upotrebnog vijeka nekog proizvoda u kontroliranom skupljanju te recikliranju.

Međutim dio proizvođača aditiva za plastičarsku industriju i dio same plastičarske industrije (ambalažera) ipak je odlučio krenuti stopama dodvoravanja "zelenoj javnosti", pa bez obzira kolike su stvarne posljedice po okoliš, oni nude rješenja za plastični otpad tako da predlažu razne aditive koji potiču i ubrzavaju proces razgradnje plastike. Jedna od vrsta tih aditiva su oksoaditivi te je tako nastao pojam Oksobiorazgradljivost (e. OXO biodegradability).




Što je oksobiorazgradljivost?

Oksobiorazgradljiva plastika je poliolefinska plastika kojoj je dodana određena količina soli metala. Te soli iniciraju proces degradacije i razgrađuju plastiku tako da se ista raspadne do mikrofragmenata plastike i metala koji ostaju u okolišu, ali nažalost nisu vidljivi kao vizualni zagađivač. Proces degradacije plastike skraćen je s vremena od "nekoliko stoljeća" na "nekoliko godina ili mjeseci", kako ističu zagovornici. Taj rok zavisi i od mikroorganizama u okolišu.

U stvari, ne radi se o degradaciji, a pogotovo ne o biodegradaciji, već o fragmentaciji, stoga bi pravilan naziv trebao biti oxofragmentirajuća plastika.

Degradacija je proces koji se događa samo kod nekih materijala. Brzina razgradnje ovisi uvjetima u o okolišu. Klasični polietilen (PE) i polipropilen (PP) degradirati će u nekih "nekoliko stotina godina". Međutim, prema zagovornicima, dodavanjem oksodegradabilnih aditiva taj proces će se znatno ubrzati molekulnu razgradnju poliolefina i ugraditi atome kisika u konačnu molekularnu masu. Kemijska promjena omogućava raspad plastike na mikročestice.

Proces degradacije kod plastike kojoj je dodan oksoaditiv u stvari je raspadanje molekularnog lanca koji je iniciran solima metala te dovodi do oksidiranih (hidrooksidiranih i ugljikooksidiranih) kraćih molekularnih lanaca.

Zagovornici oksoaditiva posebno ističu da će se ta plastika, ukoliko je odbačena u okoliš raspasti u sitnije dijelove i degradirati do oksidiranih niskomolekulnih masa (uobičajeno do MW 5-10 000 Da) unutar 2 do 18 mjeseci, ovisno o materijalu (vrsti plastike, debljini, doziranom antioksidansu, itd.). Za taj proces potrebna je prisutnost kisika, određena temperatura i još neki drugi faktori iz okoliša.

Oksoplastika neće se razgraditi na odlagalištima u slučaju nedovoljne prisutnosti kisika, npr. na dubinama više od 15 cm. Na primjer, polietilenske plastična vrećica debljine 30 µm i s 2 % prodegradabilnog aditiva, odbačena na otvorenom prostoru u Tajlandu (toplo i vlažno okruženje) raspasti će se u roku od 3 mjeseca, dok će se polipropilenska plastična ambalaža debljine 150 µm raspasti u roku od 3 do 6 mjeseci. Navodno.

Kruti plastični proizvodi izrađeni s oksoaditivima neće se brzo raspasti jer je u njih doziran i aditiv za stabilizaciju kako bi određeni proizvod ostao kompaktan i upotrebljiv tijekom predviđenog uporabnog vijeka trajanja. Ipak, degradirati će puno prije nego obična plastika za koju se predviđa nekoliko desetljeća.


Ekološka pitanja

Kada je oksoplastika, posebno pri uporabi za plastične vrećice, promovirana i sada se široko oglašava kao "ekološko rješenje" plastičnog otpada, pojavilo se i nekoliko drugih ekoloških pitanja vezanih uz korištenje tih aditiva. [1] Soli metala koje se koriste kao katalizator oksodegradacije nose sa sobom određene rizike po okoliš. U pitanju su teški metali. Istraživanje koje je proveo Institut za biodegradabilne proizvode (Biodegradable Products Institute (BPI) potvrdilo je značajne količine olova i kobalta u njihovim "EcoSafe" (Eko-sigurnim) vrećicama koje su ispitivali. Sadržaj olova drastično je premašio dopuštene koncentracije. U izvještaju o provedenim istraživanja navodi se: "Razina olova je 4 puta veća od dopuštene normom ASTM D 6400-99 u SAD-um, odnosno 12 puta veće od dozvoljenih koncentracija prema europskoj normi (EN 13432) i japanskoj normi (GreenPLA)" [2].


Druga često spominjana pitanja tijekom diskusija o oksodegradabilnosti su: potencijalna otrovnost ostataka oksodegradirane plastike, gubitak degradabilnih svojstava, otpornost usitnjenih plastičnih ostataka da ostanu dovoljno dugo u prirodi te da budu opasnost za životinje. Iako se smatra da se oksoplastika može reciklirati, aditivi za ubrzanje degradacije mogu prouzročiti neočekivane efekte na kvalitetu proizvoda koji se dobivaju od tog reciklata, i o tome postoji nekoliko nezavisnih istraživanja koje prikazuju reciklabilnost oksoplastike i svojstva proizvoda od takve vrste plastike. [3]. Također, navodi se da pojam "biorazgradljivost" odvraća ljude od recikliranja, a što vodi još većem odbacivanju i povećanju količina smeća, dovodi do gubitka i materijala te energije koji kod klasične plastike odnosno plastičnih proizvoda mogu biti iskoristivi. [3].


Kako se plastični proizvod s dodanim oksoaditivom ponaša tijekom vremena razgradnje pogledajte na sljedećem video klipu (izrađenom u svrhu promocije oksoplastike, ali koji, pored niza netočnosti ipak nije mogao sakriti neugodnu istinu - ostatak fragmentacije):




Međutim, danas su sve glasniji protivnici oksodegradabilnih aditiva. Prvenstveno iz redova struke te analitičara i plastičara koji zagovaraju recikliranje kao bolje ekološko rješenje.


Što se konkretno zamjera oksoplastici?

Proizvođači i prodavači oksoaditiva ističu (navodne) prednosti plastike s tim aditivima kao:

1. može se reciklirati
2. degradacija je znatno ubrzana i smanjena je s nekoliko stoljeća na nekoliko mjeseci
3. svaki proizvod ima svoj program degradacije i isti se može pratiti
4. oksodegradabilnost je rješenje za otpad
5. da je plastika odbačena u ocean sadržavala oksoaditive, ne bi bilo velike pacifičke nakupine smeća
6. biorazgradnja se odvija u normalnim uvjetima okoliša
7. razgradnja se odvija do molekulne razine
8. biorazgradljiva vrećica je prihvatljivija za okoliš od klasične plastične vrećice

Plastičari, stručnjaci i zaštitnici okoliša imaju svoje kontraargumente:

1. Plastika s oksoaditivima ne može se reciklirati. Brojni proizvođači oksoaditiva i plastike s tim aditivima prešućuju da se oksoplastika može reciklirati samo u proizvodnim pogonima za proizvodnju tvorevina od teo plastike, gdje je smiješa s ostalim oksoplastičnim proizvodima. U drugim postrojenjima se oksoplastični proizvodi ne mogu reciklirati jer bi kontaminirali plastiku kod koje se ne traži degradabilnost (npr. izolacija kabela i žica).

2. Jeste, proces raspadanja je znatno skraćen, ali nije potpun. Plastični proizvod, npr. vrećica raspada se u tisuće malih komadića (vidjeti prethodni video klip) i oni zagađuju tlo.

3. Kako se može osigurati praćenje nekog proizvoda na današnjem tržištu, punom prodavača i preprodavača. Pogotovo, kako osigurati praćenje korištenja nekog oksoplastičnog proizvoda i nadzirati to praćenje ako se radi o proizvođaču u centralnoj Kini, a proizvod je završio na tržištu SAD-a? Ta vrsta sljedivosti (e. traceability) - ili nije moguća, ili ako je moguća onda je vrlo skupa.

4. Tvrdnja da je oksoplastika rješenje za okoliš jednostavno nije istinita. Još jedna glupost prodavača, a koja dobro zvuči "zeleno osviještenim potrošačima". Oksoplastika je opterećenje za okoliš - jer se raspada u sitnije komadiće plastike koje zagađuju tlo, a tlo se tom prilikom zagađuje i teškim metalima kao što je olovo i kadmij koji dolaze od soli metala od kojih se rade oksoaditivi. Promocija ove plastike upravo kod potrošača stvara dojam "slobodno baci - samo će nestati", te dolazi do još većeg odbacivanja plastičnih proizvoda. Osim toga, raspadanjem gubi se mogućnost ponovne upotrebe osnovne sirovine - potrošnja prirodnih resursa te se gubi energija koja je "ugrađena" u plastični proizvod. Recikliranjem se mogu sačuvati te dvije sastavnice plastičnih proizvoda - materijal i energija, a oksodegradabilna plastika suprotna je pojmu recikliranja.

5. Tvrdnja da velike pacifičke nakupina smeća (Pacific garbage patch) ne bi bilo da je plastika izrađivanja s oksoaditivima nije točna. Malo vjerojatno da bi se to dogodilo, jer za okosdegradaciju je potrebna temperatura i kisik. Ali, i da se razgradi svaki plastični proizvod koji pluta (najčešće je to plastični ribarski pribor, plastične boce i čaše, plastični poklopci, pa tek na kraju plastične vrećice) u tisuće sitnijih komadića, tek tada bi postali nenamjerna hrana za morske životinje koje bi ih nekontrolirano gutale i kao takve kontaminirane plastikom nam dolazile na naše stolove. I sadašnja situacija je dovoljno nepovoljna.

6. Tvrdnja da će se odbačeni oksoproizvod sam razgraditi u prirodi je netočna. Za ovu vrstu razgradnje potrebna je povišena i konstantna temperatura. Nadalje, biodegradabilnost se dokazuje testom, gdje je pri visokoj temperaturi oksoplastika razgrađena u sitnije komadiće te su ti sitni komadići pomiješani sa zemljom, a zatim je mjerena emisija CO2 kao dokaz biološke aktivnosti - biorazgradnje. Zanimljiv test, samo se u prirodi ne može osigurati konstantna i dugotrajna povišena temperatura koja je preduvjet razgradnje.

7. Problem biorazgradljivosti jeste upitno usitnjavanje odbačene plastike na odlagalištima. Ako se pogledaju web stranice proizvođača aditiva, tamo ćete naći da se plastika neće razgraditi niti usitniti u anaerobnim uvjetima (bez dovoljnog prisustva zraka) koji vladaju na odlagalištima. Proizvođači aditiva naglašavaju da će se plastika razgraditi ukoliko je prisutno dovoljno kisika, a već nakon petnaestak centimetara gornjih naslaga smeća na odlagalištima nema dovoljno kisika te je i biorazgradnja upitna.

8. I na kraju pitanje - što je manje štetno za okoliš - otpuhana jedna vrećica ili otpuhanih 1000 komadića plastike? Naravno, nije dobro ni jedno ni drugo. Ali, otpuhana vrećica se može pokupiti i reciklirati, a tisuće malih komadića plastike ostaju u zemlji i kontaminiraju je.

Valja svakako istaknuti stav europske asocijacije bioplastičara European Bioplastic koja se jasno očitovala protiv oksorazgradljive plastike zbog svih navedenih razloga. U svom očitovanju jasno su istaknuli:
- oksorazgradnja nije biorazgradnja i oksoplastika ne može se smatrati bioplastikom
- proces fragmentacije koji je prisutan kod oksoplastike ne može se smatrati biorazgradnjom
- fragmentacija oksoplastike nije rješenje za plastični otpad
- akumuliranje plastičnih fragmenata predstavlja opasnost za okoliš
- oksoplastika ugrožava sustav recikliranja plastike

Više u "Position Paper" kojeg je udruženje European Bioplastic objavilo još u srpnju 2009. "Oxo-biodegradable" plastics - a kojeg možete pročitati na sljedećoj poveznici.

Prije zaključka još jedno iznenađenje. Nedavno je u Zagrebu održana godišnja konferencija ambalažera Balkana - FESTA CROPAK na kojoj je svoj govor održao i M. Stephen, zamjenik predsjednika Symphony Environmental Technologies - kompanije koja proizvodi oksoaditive, a koji je predstavljen kao jedan od "vodećih stručnjaka u plastičarskoj tehnologiji". I na ovom mjestu, M. Stephen iznio je niz neistina o oksoaditivima i njihovim učincima.

Tom prilikom se je M. Stephen pohvalio da je oksodegradabilna plastika uvedena u nekoliko zemalja. To su: Pakistan, Ujedinjeni Arapski Emirati, Iran, Jemen, Maroko, Mali, Kongo, dijelovi Brazila i Argentine, ali i u neke balkanske zemlje kao što su: Srbija, Makedonija, Crna Gora i Albanija. Sve su to, kako kaže "Zemlje s brzim razvojem koje imaju veliki problem s plastičnim otpadom".

Na žalost, bez konzultacija s hrvatskim znanstvenicima te stručnjacima iz plastičarske industrije i cijelog područja zaštite okoliša i prirode, koji se ovim odgovorno bave već cijeli niz godina, u Hrvatsku se pokušava na mala vrata uvode oxoaditivi. Stoga jasno i glasno treba reći:

NE oksoaditivima i oksorazgradljivoj plastici u Hrvatskoj!

jer:
- nisu istiniti argumenti kojima se služe zagovornici oksoplastike
- ne radi se o biorazgradljivosti već o usitnjavanju (fragmentaciji)
- jer to nije rješenja za plastični otpad, rješenje je recikliranje ili energijska oporaba
- jer će to rezultirati značajnim nepovoljnim ekološkim učincima
- jer će to ugroziti hrvatsku industriju recikliranja plastike koja je upravo u uzletu


Umjesto zaključka, valja istaknuti zaključak Georgea Monbiota koji je napisao u The Guardianu "Opsesija plastičnim vrećicama je uzrok ignoriranju okoliša":

"Mnogi od nas svakodnevno biraju upotrijebiti ovu ili onu vrećicu. Britanci godišnje potroše oko 8 milijardi plastičnih vrećica. Upravo iz tog razloga, jedan od izbora je pokazati brinu li se o okolišu ili ne. I treba biti svima jasno. Ponovno korištenje je najbolje rješenje za okoliš. Recikliranje je drugo najbolje rješenje. Bacati vrećice okolo u nadi da će ta magična formula garantirati njihov brzi nestanak, jednostavno je lijenost, a ne briga o okolišu. I onaj koji nas pokušava uvjeriti u to s druge strane kriv je za lažno prikazivanje da su to ekološki bolja rješenja. Danas je taj pojam poznat kao greenwashing."



Izvori:
1. Pearce, F. "Biodegradable plastic bags carry more ecological harm than good" [1], Guardian, 18.6.2009.
2. BPI assessment of oxo-biodegradable films [2]
3. "Oxo degradable additives are incompatible with mechanical recycling" [3], European Plastics Recyclers press release
4. European plastic news "Recyclers ward against oxo-degradable aditives" - Chris Smith and Charlotte Eyre, 12.6.2009.
5. Lets Recycle.com: "Co-op launches biodegradable bags but question raised over reuse", 2.9.2002.
6. George Monbiot: "Plastic bag obsession is carrier for environmental ignorance" - The Guardian
7. Oxo Biodegradable - Wikipedia.
8. edie Waste: "Rise in plastics bans forcing firms to consider sustainable alternatives", 18.6.2013.

Zašto bi PET plastenka koja je ispunila svoju osnovnu namjenu postala otpad ili smeće. Prije no što završi negdje u procesu recikliranja ili energijske oporabe, evo ideje kako je iskoristiti. Lijepi ukras koji će pokazati Vašu kreativnost, zar ne?





Izvor:
Boosrurl.com

NOVOSTI IZ SVIJETA PLASTIKE Br. 45

Nedavno je bloger Toco na svom blogu "Fotografi svih zemalja naoružajte se" napisao odličan post pod nazivom "Kobra efekt" (pravilno je napisati "kobrin efekt" - ap.a.). Osobno, nisam znao za taj efekt dok ga nisam pročitao na tom blogu. I taj isti "kobrion efekt" primjenjiv je i na svijet plastike. Ali, najprije, da ne prepričavam prenosim post u originalu:



Kobra efekt (klikom na naslov otvara se originalni tekst na izvornoj adresi)

Novi broj časopisa Majstor

Tomislav Toth

Scott Bader d.o.o. osnovan je u ranim 60-tim godinama prošlog stoljeća kao tvornica tadašnjeg naziva Chromos, a 1999. prije priključivanja Scott Bader Grupi - naziva Chromos tvornica smola d.d.

Scott Bader Grupa postala je 100 %-tni vlasnik dotadašnje Chromos tvornice smola d.d. 2006. godine, a tvrtka preuzima novi naziv u proljeće 2007. - Scott Bader d.o.o.




Scott Bader d.o.o. smještena je na Žitnjaku u Zagrebu. Tvornica je jedini hrvatski proizvođač umjetnih smola - proizvodi poliesterske, vinil esterske, alkidne i akrilne smole.

Svoje proizvode prodaje pretežito u Srednjoj i Istočnoj Europi, ali i zemljama Zapadne Europe - Njemačka, Austrija, Italija, Poljska, Češka Republika, Slovačka, Slovenija, Bosna i Hercegovina, Srbija, Makedonija, Rumunjska, Bugarska, Rusija, Ukrajina, Velika Britanija, Francuska i Portugal i to u pretežitoj mjeri proizvođačima boja i lakova, brodogradilištima - izrada jahti, cjevarskoj industriji, industriji umjetnog kamena i mramora te industriji sanitarne opreme.

Tvornica ima instalirani kapacitet od 20 000 t umjetnih smola, a zapošljava 61 radnika.


Web stranica: Scot Bader d.o.o.
Katalog proizvoda



Izvor:
Web stranice Scott Bader d.o.o.

NEWSLETTER 2

Romeo Deša
urednik bloga Plastično je fantastično

NOVOSTI IZ SVIJETA PLASTIKE Br. 44