Nedavno je bloger Toco na svom blogu "Fotografi svih zemalja naoružajte se" napisao odličan post pod nazivom "Kobra efekt" (pravilno je napisati "kobrin efekt" - ap.a.). Osobno, nisam znao za taj efekt dok ga nisam pročitao na tom blogu. I taj isti "kobrion efekt" primjenjiv je i na svijet plastike. Ali, najprije, da ne prepričavam prenosim post u originalu:
Kobra efekt (klikom na naslov otvara se originalni tekst na izvornoj adresi)
"Kobra efekt" je naziv za pojavu kada pokušaj rješavanja nekog problema ne riješi problem, već naprotiv, samo ga značajno poveća. (Slično "Streisand efektu" kod kojeg pokušaj cenzure izazove posvemašnje zanimanje javnosti). Naziv "kobra efekt" potiče od prakse koja se jedno vrijeme provodila u Indiji. Tamo je vlada isplaćivala novčane naknade za svaku ubijenu kobru, s obzirom da je velika populacija ovih otrovnih zmija u prirodi ugrožavala stanovništvo. Međutim, neki su se dosjetili uzgajati kobre, te ih zatim ubijati i prezentirati vlastima kao "ulov" te pokupiti novčanu nagradu, te su od toga napravili unosan posao. No, kada je ta praksa razotkrivena, država je ukinula novčane naknade, a uzgajivači su sve uzgojene (sada potpuno bezvrijedne) kobre pustili u prirodu i tako zapravo povećali njihov broj.
Isto tako jedan od poznatijih "kobra efekata" svakako bio je slučaj koji se dogodio u Kini za vrijeme Maovog "Velikog koraka naprijed". Naime, Mao i njegova svita zaključili su kako ptice pojedu previše riže na poljima, te time smanjuju urod i hranu radnom narodu, te je naredio da se ptice (posebno vrapci) istrijebe, vjerujući da će to dodatno povećati urod. Međutim, dogodilo se upravo suprotno - urod je značajno podbacio. Naime, namnožili su se razni kukci nametnici koji su upropaštavali urod, s obzirom da više nije bilo ptica koje su bile njihov prirodni neprijatelj.
Također, jedan dobar primjer "kobra efekta" jest i povećanje broja nasilnih zločina u državama u kojima je "u svrhu prevencije nasilnih zločina" zabranjeno posjedovanje oružja civilima. Tako su npr. u Velikoj Britaniji, Australiji ili Brazilu progurani zakoni koji gotovo u potpunosti zabranjuju civilima posjedovanje bilo kakvog vatrenog oružja. No nakon što su zakoni stupili na snagu, umjesto željenog smanjenja nasilnih zločina, dogodilo se upravo suprotno - broj zločina, posebno onih nasilnih uz upotrebu oružja, se drastično povećao! Naime, dok su pošteni građani novim restriktivnim zakonima efikasno razoružani, kriminalci koji ne mare ni za kakve zakone (koliko god restriktivni oni bili) su znali da više neće naići na oružani otpor. Zapravo je vlast de facto kriminalcima znatno olakšala posao, a da stvar bude gora, u nekim državama se otišlo čak toliko daleko da je čak i bilo kakva samoobrana kažnjiva!
Zatim se mogu navesti i razne inicijative gdje razne institucije nameću zakone kojima svaki autoritativniji odgoj djece izjednačavaju sa nekavim zlostavljanjem, uz demagogiju da "to sprečava djecu da postanu nasilna", no čini se da upravo zbog tih mjera koje su rezultirale popustljivim odgojem ili čak nedostatkom istog stvara sve više i više delikvenata i problematične nedisciplinirane djece...
Jedan oblik "kobra efekta" je i to da se unatoč zabranama može naći na tone fotografija iz trgovačkih centara i drugih mjesta na kojima je "zabranjeno snimanje", samo zato što takve snimke ljudi snimaju mobitelima na koje nitko ne obraća pažnju, dok vlasnici SLR aparata stalno imaju probleme...
KOMENTAR AUTORA BLOGA "PLASTIČNO JE FANTASTIČNO":
Odličan post, biti ću slobodan iskoristiti ga u nekoj od mojih sljedećih umotvorina.
Inače, kolumnistica portala Plastic TodayClare Goldsberry napisala je: "Cijeli sustav slobodnog tržišta uspostavljen je na činjenici da ljudi imaju ideje za rješavanje nekog problema, ali ih dopadne još tri problema koji zahtjevaju još ljudi s idejama za rješavanje tih problema, a ta rješavanja proizvode opet nove probleme. I što sad - "tražili ste - gledajte" - stvorili smo ekonomiju izgrađenu oko problema i rješenja."
Upravo tako se i ja gotovo svakodnevno susrećem s "kobrinim efektom" u području plastičnih vrećica. One male, tanke jednokratne zabranjuju se, preporučuju se one deblje višekratne ili torbe čime se još više troši plastike i još više plastike završi na odlagalištima. Da ne govorimo da se preporučuju papirnate i platnene koje su ekološki upravo katastrofalnije od plastičnih. Upravo tako, misleći da će riješiti jedan problem, samo stvaraju nove probleme.
Nedavno sam na svom blogu završio cijeli serijal o zabranama plastičnih vrećica širom svijeta, a te zabrane upravo jesu pravi "kobrin efekt".
Puno puta je spominjan primjer Irske koja je uvela prilično visoke naknade na te jednokratne plastične vrećice. Da, i pala je potrošnja tih besplatnih vrećica za 90 %, ali od malo koga ćete čuti istinu s druge strane medalje, da je u trgovačkim lancima povećana prodala plastičnih vrećica za smeće za 400 %.
Svjež je primjer Italija koja je 2011. zabranila jednokratne plastične vrećice i dozvolila samo biorazgradljive plastične vrećice. Koje su inače najmanje 5 puta teže (i desetak puta skuplje) od onih jednokratnih. I što su time postigli - povećali prodaju plastike za 4 do 5 puta, (prihode i do 10 puta), a time i 4 do 5 puta povećali količine plastike na odlagalištima - jer, biorazgradljiva plastika se biorazgrađuje samo pod određenim uvjetima (temp. više od 65 °C i vlaga više od 80 %), čega se baš i ne nalazi svakodnevno u prirodi. A kupci, sada mirne duše, sa zelenim osjećajem odgovornosti kupuju tzv. biorazgradljive vrećice, te ih mirne duše, sa zelenim osjećajem odgovornosti bacaju gdje god jer - razgraditi će se.