Plastično je fantastično

nedjelja, 30.11.2014.

Dugme, stalno tu uz nas

Taj mali predmet s kojim svakodnevno dolazimo u dodir, koji može biti krajnje funkcionalan, ali i samo dekorativan, arheolozi procjenjuju da je u upotrebi još od 2000. godine prije nove ere. Predmeti koji podsjećaju na današnju dugmad, s rupom u sredini, nađeni su od kamena, stakla, kostiju, keramike ili zlata i upotrebljavani su kao ukrasni detalj na odjeći ili nanizani kao perle.

Postoje zapisi da su mnogi pripadnici plemstva, za vrijeme renesanse, naručivali iz Venecije staklenu dugmad ukrašenu biserima, ili zlatnu od pariških zlatara. Kvaliteta izrade, detalja i korištenih materijala potrebnih za pravljenje ovakvih dugmadi je bio na razini današnjeg luksuznog nakita.

Osamnaesto stoljeće je bilo „zlatno doba“ za dugmad jer je tada došlo do njihovog daljnjeg razvoja i velikog broja varijanti kako u pogledu materijala od kog su pravljeni, stila, tako i njihovog oblika. Veličina dugmadi je još jedna stvar koja se promijenila. Vremenom, oni su postajali sve veći i plosnatiji, da bi na kraju stoljeća dostigli promjer od 3,5 cm. Sa svim ovim promjenama rasla je i njihova cijena.

Standardizacija vojnih uniformi, koja se dogodila također tokom osamnaestog stoljeća, dovela je do proizvodnje specijalnih dugmadi (u to doba metalnih) koja su sve do današnjih dana nastavila biti važan dio vojne industrije. Broj dugmadi, koji je potreban za vojnički kaput, kreće se između dvadeset i trideset, a svaka zemlja, regija i specijalizacija zahtijevali su poseban design.

U prvoj polovini devetnaestog stoljeća došlo je do svojevrsnog preokreta, jer je muška moda postala opuštenija, dugmad su često bila obična i u istoj boji kao i ostatak odjeće, a ženska moda bila je prilika za kićenje i šepurenje. Najnovije trendove u izradi nakita pratila je i izrada dugmadi, pa su tako bili popularni oni od porculana, bisera i srebra.

Prirodni materijali korišteni u njihovoj izradi su i dalje bili popularni, naročito dugmad napravljena od školjki, ali i uvedeni su novi poput celuloida koji je imitirao druge materijale. Početkom dvadesetog stoljeća, kada su odijela postala popularna i među muškarcima i ženama iz radničke klase, javila se potreba za jeftinijom dugmadi.

Pedesetih godina prošlog stoljeća plastika je postala sastavni dio proizvodnje dugmadi i na taj način zamijenila jeftino staklo koje se do tada koristilo. Kako je na snagu stupio zakon koji je zabranio upotrebu prirodnih materijala, poput slonovače i kornjačevine, zadatak plastične dugmadi je bio da budu što sličniji i zahvaljujući tome su plastična dugmad postala su i danas su najviše izrađivana i korištena.

Danas se dugmad izrađuje od fenol-formaldehida (PF) odnosno bakelita i kazeina (CS) (rjeđe), a najčešće od poliestera (PEST).

Izvori:
Dugme - mali predmet sa bogatom istorijom
Button
Beautiful and creative mosaics by Laura Pattison

- 22:02 - Komentari (8) - Isprintaj - #

subota, 29.11.2014.

Klasična plastika

Plastična enciklopedija

Klasična plastika načinjena od fosilnih izvora ima svoju primjenu u mnogim područjima života. Osnovna karakteristika plastičnih proizvoda je njihova masa, koja je vrla mala u usporedbi s masom drugih materijala. To je zato što plastika ima relativno nisku gustoću. Uz to plastika ima izvrsna izolacijska svojstva, toplinska i električka. Nadalje, plastika je postojana na koroziju. Mnogo plastičnih materijala je prozirno, pa se mogu primjenjivati za izradu optičkih uređaja.

Plastika se može oblikovati u različite oblike, a može se i miješati s drugim materijalima. Osim toga, svojstva se mogu lagano mijenjati i načiniti po mjeri dodavanjem: ojačavala, pigmenata, pjenila i omekšavala.

Zbog svestranosti plastike, primjenjuje se u gotovo svakom području života. Najproširenije primjene uključuju ambalažu, građevinarstvo, transport, električku i elektroničku industriju, poljoprivredu, medicinu i sport. Činjenica da su mogućnosti primjene plastike gotovo neograničene i da se svojstva plastičnih materijala mogu prilagoditi bilo kakvom zahtjevu, je jednostavan odgovor na pitanje zbog čega je plastika izvor inovacija u svim područjima života. Sve to je moguće zahvaljujući mnoštvu različitih vrsta plastičnih materijala (procjenjuje se da je registrirano oko 900 vrsta plastičnih materijala) koji su dostupni na tržištu. U “veliku šestorku” plastičnih materijala (najzastupljeniji plastični materijali za široku potrošnju) pripadaju:

• Polietilen (PE) - koji uključuje polietilen niske gustoće (PE-LD), linearni polietilen niske gustoće (PE-LLD) i polietilen visoke gustoće (PE-HD)
• Polipropilen (PP)
• Poli(vinil-klorid) (PVC)
• Polistiren (kompaktni - PS i ekspandirani/pjenasti - PS-E)
• Poli(etilen-tereftalat) (PET)
• Poliuretan (PUR)

Sveukupno oni čine oko 80 % potražnje za plastikom u Europi. Glavni plastični materijali na tržištu su: polietilen (PE) (29 %), polipropilen (PP) (19 %) i poli(vinil-klorid) (PVC) (12 %).

Svjetska proizvodnja plastike je 2011. dosegnula 280 milijuna tona, a već sljedeće 2012. godine proizvodnja je bila 288 milijuna tona. Proizvodnja konstantno raste po prosječnoj stopi od 9 % godišnje od 1950-ih. Plastična proizvodnja u Europi je 2011. dosegnula 58 milijuna tona (što je 21 % svjetske proizvodnje), dok je u 2012. zabilježen pad na 57 milijuna tona. Najveći svjetski proizvođač (Kina) proizvodi 23,9 % svjetske proizvodnje dok je Europa druga po proizvodnju s udjelom od 20,4 % u svjetskoj proizvodnji 2012. godine. Dugoročno gledano, predviđa se rast od 4 % godišnje po glavi stanovnika. Usprkos velikoj potrošnji u Aziji i novim članicama EU, razina potrošnje u tim zemljama još je uvijek mnogo niža nego u razvijenim zemljama.

U nastavku se daje slikovni prikaz potrošnje plastike u Europskoj uniji (EU27+CH) u 2012. godini, a prema podacima PlasticEurope

Pojašnjenja:
PET - poli(etilen-teraftalat) - plastenke, vlakna, sportska odjeća, navlake za auto sjedišta
PE-HD - polietilen visoke gustoće - čepovi za plastenke, spremnici, tanke šuškave vrećice, vodovodne i kanalizacijske cijevi
PVC - poli(vinil-klorid) - stolarije, podne obloge, igračke, oluci, auto dijelovi, skaj
PE-LD - polietilen niske gustoće - izolacije kablova, deblje vrećice, folije, razna ambalaža, posuđe, vodovodne cijevi
PP - polipropilen - čepovi za plastenke, fascikle, auto dijelovi, ambalaža, užad, posuđe
PS - polistiren - čašice za jogurte, ambalaža za kolače, plastične čaše i tanjuri, jednokratni jedaći pribor
PS-E - pjeneći polistiren (stiropor) - ambalaža, jednokratno posuđe, tacne i kutije, izolacijske ploče
PUR - poliuretan - umjetna spužva, izolacijske ploče, pjena za izolaciju, izolacije za cijevi, filteri
Ostalo:
PC - polikarbonat - prozirne plastične ploče (zamjena za staklo), čvrste plastenke, led lampice, auto dijelovi
ABS - akrilonitril/butadien/stirenska plastika - LEGO kockice, zaštitna oprema, kacige, kućišta kuhinjskih uređaja
PA - poliamid (najlon) - niti, ribarske mreže, odjeća, užad, podne obloge
PMMA - poli(metil-metakrilat) (pleksiglas) - umjetno staklo, prozirne ploče, kruta ambalaža, auto dijelovi, nakit i bižuterija
Bioizvorna plastika, biorazgradiva i kompostabilna plastika

- 18:54 - Komentari (4) - Isprintaj - #

petak, 28.11.2014.

Drugi život plastenki

Praktična plastika

Evo još jednog zgodnog primjera kako iskoristiti već iskorištene plastične PET plastenke. Pogotovo one manje zapremnine, koje nisu povratne. Iskoristite dna plastenki, kako je prikazano na fotografijama, a neiskorišteni ostatak odložite u kontejner za plastiku.

Zabavite se u ovim predblagdanskim danima izrađujući ukrase, iskoristite još jednom plastenke i ukrasite svoj dom i kuću.

Izvor: Portal Svojim rukama

- 23:03 - Komentari (10) - Isprintaj - #

četvrtak, 27.11.2014.

Polimeri

Plastična enciklopedija

Osnove

Prije definiranja i klasificiranja plastike, nužno je razumijevanje gradivnih elemenata plastike, polimera. Ukratko, polimeri su kemijski spojevi velikih molekula načinjeni od ponavljajućih jedinica, tzv. monomera. Mogu biti linearne, razgranate ili umrežene strukture.

Polimeri se mogu klasificirati prema mnogim kriterijima, a neki od njih su sljedeći:

Klasifikacija prema fizičko-kemijskim svojstvima:
• Plastomeri - materijali koji omekšavaju zagrijavanjem, a očvršćavaju hlađenjem.
• Duromeri (duroplasti) - nakon oblikovanja ostaju kruti, ne omekšavaju pod utjecajem temperature.
- Plastomeri i duromeri jednim se imenom nazivaju plastika.
• Elastomeri (guma) - materijali koji se mogu rastezati i stiskati, a vraćaju se u originalan oblik prestankom djelovanja rastezne ili pritisne sile.

Klasifikacija prema postanku:
• Sintetski polimeri - nastaju kemijskom sintezom
(adicijskom polimerizacijom, polikondenzacijom, kopolimerizacijom).
• Prirodni polimeri - stvaraju se i razgrađuju u prirodi, npr. celuloza, bjelančevine, nukleinske kiseline.
• Modificirani prirodni polimeri - prirodni polimeri koji su kemijski promijenjeni kako bi dobili nova funkcionalna svojstva, npr. celulozni acetat, modificirane bjelančevine, škrobni plastomeri.

Klasifikacija prema izvoru sirovina od kojih su načinjeni polimeri:
• Obnovljivi izvori (biljni i životinjski)
• Neobnovljivi/fosilni izvori (nafta, prirodni plin, ugljen)

Klasifikacija prema podložnosti na enzimski napad mikroorganizama:
• Biorazgradljivi - polilaktid (PLA), poli(hidroksi-alkanoati) (PHA), regenerirana celuloza, škrob, linearni poliesteri.
• Nebiorazgradljivi - polietilen (PE), polipropilen (PP), polistiren (PS).

Naravno, postoji mnogo više klasifikacija polimera, no važno je znati da u industrijskoj primjeni sami polimeri često nisu dovoljni. Većina plastičnih materijala sadrži druge organske ili anorganske tvari umiješane u materijal. Takve tvari nazivaju se dodaci ili aditivi, a mogu pružiti nova svojstva plastici.

Stoga:
Polimerna tvar (polimer) + dodaci = polimerni materijal (plastika i guma)

Količina dodataka može varirati od vrlo malih postotaka za polimere koji se primjenjuju za pakiranje hrane do više od 50 % za određene primjene.

Neki primjeri dodataka uključuju: omekšavala (plastifikatore) - spojeve koji poboljšavanju svojstva tečenja materijala, punila koja poboljšavaju uporabna svojstva proizvoda i snizuju troškove proizvodnje, stabilizatore koji sprječavanju određene kemijske reakcije, npr. usporavala gorenja, antistatike, bojila, klizna sredstva i mnoge druge dodatke.

Svijet plastike je vrlo velik, s obzirom na široki raspon različitih polimera i dodataka. Uz to postoji i veliki broj mogućnosti oblikovanja i prerade plastike. Osnovni postupci prerade plastike su: ekstrudiranje, kalandriranje, lijevanje, injekcijsko i izravno prešanje, toplo oblikovanje i puhanje.

U nastavku dajem snimku predavanja prof.dr.sc. Andreja Križana, koordinatora projekta Plastice kojeg je održao u travnju 2013. na 6. Međunarodnoj konferenciji mladih istraživača prirodnih znanosti YRoNS koja je održana u Idriji, Slovenija. Konferencija je bila s temom: Polimeri kao materijal trećeg tisućljeća - nužnost i/ili zlo za čovječanstvo. Profesor Križan održao je predavanje pod nazivom: Može li plastika biti održiva?

Pa pogledajte, predavanje je vrlo zanimljivo i nadasve informativno:

- 12:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 26.11.2014.

Slučajna (?) propaganda

Izvor: Gloria IN, 25. studeni 2014.

- 19:55 - Komentari (5) - Isprintaj - #

utorak, 25.11.2014.

Održiva plastika

Plastična enciklopedija

Radi daljnjeg predstavljanja polimera i plastike, na blogu se nastavlja sa serijom članaka o plastici, konkretnije o održivoj plastici, a u sklopu Plastične enciklopedije. Seriju članaka pripremila je suradnica bloga mr.sc. Maja Rujnić Sokele - asistentica na Fakultetu strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu te urednica redakcije Zaštita okoliša u časopisu Polimeri. Inače, serija članaka objavljena je u sklopu projekta Plastice na web portalu SustainabilePlastics (Održiva plastika)

Polimeri i plastika

Ovo poglavlje započinje s kratkim uvodom u polimerne materijale i definicijom plastike. Slijedi klasifikacija plastike prema jednostavnom dvoosnom modelu vrsta održive plastike:

1. Os izvora materijala - tj. plastika od fosilnih izvora prema plastici od obnovljivih izvora,
2. Os ponašanja materijala na kraju njegova životnog vijeka - tj. plastika koja nije biorazgradljiva prema onoj koja pokazuje svojstvo biorazgradljivosti.

U ovom poglavlju Plastične enciklopedije bit će prikazani najčešći primjeri i industrijski podaci o plastici iz te četiri različite kategorije.

- 22:22 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 24.11.2014.

SADRŽAJ 11

- 21:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 23.11.2014.

Praktična plastika - u vrtu

Simpatična upotreba PET boca za uređenje vrta. Ul. Marija Šimenca, Zagreb (danas).

Fotografirao i poslao: Mladen Sokele, Zagreb

- 23:11 - Komentari (7) - Isprintaj - #

subota, 22.11.2014.

Naši plastičari - BrodPlast

BrodPlast osnovan je kao samostalna zanatska radnja 17.02.1988. godine u Slavonskom Brodu. Na samome početku jedini zaposleni bili su osnivači BrodPlasta (supružnici Katavić). Proizvodnju su počeli na rabljenome stroju, a bavili su se proizvodnjom vrećica za isključivu uporabu (zamrzivač vrećice, vreće za smeće, vrećice tregerice itd.).

S vremenom je g.Katavić napravio još jedan stroj po vlastitim nacrtima, poprilično jednostavnog izgleda i načina rada, ali svrsi shodnoga (zanimljivo je napomenuti da je još u uporabi).

Krajem 1988. godine počinje se s proizvodnjom proizvoda brizganjem (ručke za vrećice, jednokratne žličice…). Proporcinalno s njihovim naporima i radom, raste potražnja za spomenutim proizvodima, a isto tako i potreba za novim zaposlenicima i proširenjem poslovnog prostora i pogona.

Zahvaljujući svojoj upornosti i posvećenosti poslu uspjeli su opstati i početkom devedesetih. Angažmanom od strane Hrvatske vojske početkom devedesetih, kada su proizvodili njima potrebne proizvode, uspijeli su prebroditi i taj period. Nakon vrlo teškog razdoblja i vremena potrebnoga za oporavak, polako šire svoje "carstvo" povećavajući asortiman proizvodnje kao i kadar zaposlenih.

Danas, 25. godina nakon teškoga početka, BrodPlast je obiteljski obrt koji zapošljava 27 zaposlenih, posjeduju 8 strojeva za brizganje plastike, 3 stroja za izradu PE vrećica, 2 stroja za vakumiranje plastike, te vlastitu alatnicu.

Sve to potrebno je za kvalitetno obavljanje njihove djelatnosti, a to je: proizvodnja PE vrećica, PVC ambalaže i brizgane plastike. Izrađuju širok asortiman plastičnih proizvoda (oko 450 vlastitih proizvoda) za raznu uporabu: artikli za kuhinju i kućanstvo, artikli za cvijeće i vrt, građevinarstvo, školski pribor te ostali srodni proizvodi.

Prije godinu dana zamjenili su stare proizvodne strojeve (za brizganje plastike) potpuno novima, moderniziranima, čime još više poboljšavaju učinkovitost i kvalitetu svojih proizvoda i usluga. U proizvodnji koriste najkvalitetnje sirovine dostupne u ovome dijelu Europe čiji je krajnji rezultat; kvalitetan prizvod i zadovoljan kupac, što se može smatrati i vodećim motom BrodPlasta. Svi zaposlenici odlikuju se profesionalnošću što dokazuje mnoštvo zadovoljnih poslovnih suradnika.

Svojim kupcima osigurali su dostavu diljem Hrvatske, pa i šire, 1 veleprodajnu i 4 maloprodajne jedinice. Kupci su im oduvijek na prvome mjestu i uzajamnim poštovanjem uspijeli su se održati i prilagoditi tržištu, te odoljevati jakoj konkurenciji već 20 godina.

Web: BrodPlast
Proizvodni program

- 16:02 - Komentari (2) - Isprintaj - #

petak, 21.11.2014.

Blogerska suradnja - More ljubavi

Na marginama plastičnog foto natječaja koji to nije
Ne samo za brodove ...

Foto & Copyright: More ljubavi
Blog: More ljubavi

- 15:39 - Komentari (7) - Isprintaj - #

četvrtak, 20.11.2014.

S plastikom u nove brzine

Povod za ovaj tekst je najnovije dostignuće na području optičkih kabela. Radi se o multikomponentnom optičkom vlaknu sa sedam jezgara koje omogućuje prijenos brzinom od 255 Tb u sekundi

Tekst: prof. dr. Igor Čatić

Kabeli koji prenose podatke za 5.000 DVD-ova u sekundi

Jeste li se kada upitali koji su to materijali koji su omogućili tako snažan razvoj elektrotehnike, elektronike, računala i cijelog područja poznatog pod nazivom IT-tehnika? Bez anorganskih i organskih polimera nema navedenih područja ljudskih djelatnosti i proizvoda. U ovom slučaju zanimljivi su kabeli, osobito optički. Koji omogućuju skidanje čak 5.000 DVD-ova u jednoj jedinoj sekundi!

Klasični materijali za jezgre kabela bili su prvenstveno bakar i aluminij. No danas se više od 80 % prijenosa signala za velike udaljenosti ostvaruje putem optičkih kabela, možda preciznije kabela s optičkim vlaknima. Instalirani su u milijunskim dužinama.

Zamisao o optičkim kabelima je stara, potječe iz četrdesetih godina 19. stoljeća. Međutim do prodora zamisli došlo je šezdesetih godina 20. stoljeća. Godine 1964. istraživač dr. Charles K. Kao stvorio je teorijsku osnovu za izradbu optičkih kabela, za što je primio 2009. Nobelovu nagradu. Na tim teorijskim osnovama skupina istraživača iz tvrtke Corning Glass - R. Maurer, D. Keck i P. Schultz - izumila je 1970. optičko vlakno od silike. To je omogućilo da se prenese 65 tisuća više informacija nego što je to slučaj s bakrenom žicom. Jedna od posljedica takvog prijenosa signala na velike udaljenosti je prijenos opere iz njujorškog Metropolitana. Koje, zahvaljujući optičkim kabelima prati sada već više od 16 milijuna posjetitelja istodobno.

Danas je moguće razlikovati četiri vrste optičkih vlakana. Ona načinjena na osnovi silicij-dioksida, multikomponentna (stakla na osnovi silicijevoga, natrijevoga, kalcijevoga i borovog oksida), staklo-plastična i plastična vlakna na osnovi poli(metil-metakrilata) (PMMA) popularnog pleksija te polistirena (PS). Vlakna na osnovi silicija su anorgansko polimernog podrijetla, dok su plastična vlakna načinjena od organskih polimera.

Optička vlakna

Prilika je da se ovdje približi povijest kabela. Kabeli se prevlače gutaperkom (organski polimer) još od 1848. godine. I prvi podmorski kabel između Velike Britanije i Sjedinjenih Američkih Država bio je obložen gutaperkom (1860.). Do snažnog razvoja primjene sintetskih polimera u elektrotehnici došlo je izumom duromera, fenol-formaldehida (PF), popularnog bakelita 1907. godine. Od tada se duromeri smatraju skupinom konstrukcijske plastike i ti su organski polimeri postali nezaobilaznim materijalom na području elektrotehnike.

Osim jezgre za kabele potrebni su plaštevi i izolacije. Isprva su to bili organski polimeri, guma, ali već nekoliko desetljeća za tu se namjenu upotrebljava najproširenija skupina plastike, plastomeri. Poput poli(vinil-klorida), popularnog PVC-a ili polietilena (PE). Sve su to organski polimeri.

Osim izolacijskih i plaštevskih materijala, u konstrukciji kabela nužni su i ostali materijali, u obliku konstrukcijskog tekstila (na bazi stakla, aramida, poliestera), separatori u obliku folija na osnovi poliestera, polipropilena, laminata (kombinacija aluminija i poliestera), bubrivi materijali (u obliku traka ili niti) te žica koje su sastavni dio ekrana ili armatura.

Kabelski materijali

Povod za ovaj tekst je najnovije dostignuće na području optičkih kabela. Pismo s tehničkim novostima kojeg izdaje Gizmag, objavio je 3. studenoga 2014. vijest o dostignuću skupine istraživača s Tehničkog sveučilišta u Eindhovenu (Nizozemska) i Sveučilišta središnje Floride koji su zajedno razvili novi optički kabel koji omogućuje u jednoj sekundi prijenos sadržaja koji odgovara kapacitetu od više od pet tisuća DVD-a (!), šest puta brže nego što je bio prijašnji rekord.

Radi se o multikomponentnom optičkom vlaknu sa sedam jezgara koje omogućuje prijenos brzinom od 255 Tb u sekundi. No istraživači naglašavaju da ni ta brzina neće uskoro biti dostatna za sve veći prijenos signala.

Valja zaključiti, bez organskih i anorganskih polimera koji omogućuju izradbu takvih optičkih kabela ne bi bilo takvih brzina. Kada je postavljen podmorski kabel između Velike Britanije i SAD 1860. godine prijenos informacija bio je skraćen s nekoliko dana na nekoliko minuta, koliko je bilo potrebno da se Morseovim znakovima prenese poruka. Danas je prijenos 255 Tb/s samo privremena granica prijenosa. Očekuje se u ne tako dalekoj budućnosti brzina prijenosa signala reda veličine u području petabita u sekundi.

Izvor:
ZG Magazin: Kabeli koji prenose podatke za 5.000 DVD-ova u sekundi

- 15:05 - Komentari (6) - Isprintaj - #

srijeda, 19.11.2014.

1001. post

*** 1001. *** 1001. *** 1001. *** 1001. *** 1001. *** 1001. *** 1001. *** 1001. *** 1001. *** 1001. **

Neki dan je blog Plastično je fantastično obilježio treću godišnjicu postojanja. A jučer, evo, objavljen je 1000. post.

Pa eto, da se zabilježi. Idemo dalje do sljedećih godišnjica i do sljedećih okruglih brojčica.

*** 1001. *** 1001. *** 1001. *** 1001. *** 1001. *** 1001. *** 1001. *** 1001. *** 1001. *** 1001. **

- 11:11 - Komentari (14) - Isprintaj - #

utorak, 18.11.2014.

Tehnix ide dalje

NOVOSTI IZ SVIJETA PLASTIKE Br. 75

Često smo iz pera našeg vrijednog suradnika dr.sc. Viktora Simončiča imali prilike pročitati da je hrvatska firma Tehnix iz Donjeg Kraljevca vrlo uspješna u izradi najboljih tehnoloških rješenja za obradu komunalnog otpada, razdvajanje te pripremu ta daljnje iskorištavanje otpada bilo za recikliranje ili za energijsku oporabu. Naravno, da se tu radi i o vrlo uspješnom odvajanju svakovrsne plastike iz komunalnog otpada te pripremi plastike za mehaničku ili energijsku oporabu.

Stoga, vjerujem da će i čitatelje bloga zanimati dvije vijesti:

1. Tehnix gradi tvornicu na otoku Krku

Međimurska tvrtka Tehnix d.o.o. iz Donjeg Kraljevca, nakon 30-ak izgrađenih tvornica za preradu otpada u Europi i svijetu, nedavno je dobila i prvi ugovor za jedan projekt u Hrvatskoj, i to na otoku Krku.

Kako kaže Đuro Horvat, vlasnik i direktor Tehnixa: "Trebalo je niz godina da probijemo led, ali izgleda da smo napokon uspjeli i tvornica će biti gotova do ožujka 2015. Godinama smo gradili svoje referencije u zemljama Europske unije, regije, ali i diljem svijeta. Samo u Hrvatskoj nije bilo sluha za ovu tehnologiju pa je ovo velika stvar jer ćemo napokon naše partnere moći odvesti na prezentaciju našeg projekta negdje u Hrvatskoj".

Radi se o najnaprednijoj tehnologiji mehaničko-biološke i termičke obrade otpada koja je objedinila najbolju europsku praksu i koja omogućuje da se bez korištenja velikog broja kanti različitih boja otpad zbrine na siguran i učinkovit način te da nakon procesa nema nikakvih neupotrebljivih ostataka. "Postoji niz tvrtki u Njemačkoj, Italiji, Francuskoj, Švedskoj... koje se bave ovim sektorom. No činjenica je da se one sve bave jednim segmentom, a jedino smo mi uspjeli napraviti čitav sustav objedinjen u tvornicu sa 70-ak uređaja", navodi Đuro Horvat.

Velika prednost projekta je činjenica da je tvornicu moguće izgraditi uz 100 posto financiranje iz EU fondova, a investitor može i dodatno zaraditi na sirovinama koje će nastati iz prerade otpada. MBO-T Tehnix je trajno održivi način gospodarenja komunalnim otpadom. To je potpuno zatvoren i brz postupak reciklaže prikupljenog otpada koji se nakon obrade vraća u industriju kao sirovina i energija. MBO-T omogućuje izdvajanje na izvoru (dakle kod naših kuća) u jednu vreću, kantu ili kontejner te se može dalje transportirati standardnim prijevozom. Protočni postupak reciklaže od dopreme do baliranja je 10 minuta i, što je najvažnije, način je to gospodarenja komunalnim otpadom usklađen s Direktivom EU.

Ove su tvornice tipizirane prema kapacitetu pa se tako nude pogoni od pet tona otpada na sat, što je dostatno za gradove do 50.000 stanovnika, do 20 ili čak 40 tona na sat. Cijena pogona se kreće od nešto manje od tri milijuna eura za onaj od 5t/h, do 8,9 milijuna eura za 20-tonski kapacitet. Predviđeno je da u pogonu radi između 14 i 44 radnika, ovisi o kapacitetu i fazama ciljane prerade.

2. Tehnix se širi i u Kinu

Kinesko izaslanstvo posjetilo je i po mnogima vodeću tvornicu za proizvodnju strojeva i opreme za zaštitu okoliša u jugoistočnoj Europi - Tehnix iz Donjeg Kraljevca.

„Osim što je Kina industrijska velesila, ona je i najveći zagađivač. Ona mora biti svjesna da mora ulagati u zaštitu prirode – stvoriti ravnotežu između kapitala i održivog života koji nam je zajednički. Mi u Tehnixu smo znanje pretvorili u tehnologiju koja danas rješava globalne probleme zaštite prirode, prije svega gospodarenje otpadom kao razvojnim resursom i cirkularnom ekonomijom i zaštita voda, koja je najveći svjetski problem“, naglašava direktor Tehnixa Đuro Horvat.

Ovom prilikom s kineskim partnerima potpisani su sporazumi o izvozu opreme i tehnologije koju proizvodi Tehnix.

Izvori:
Ambalaža: Tehnix gradi tvornicu na otoku Krku
Radio Slobodna Europa: Dolaze li kineske investicije u Hrvatsku?
Animated flags

- 14:38 - Komentari (4) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 17.11.2014.

Instalacija - Alemka Goleš

Na marginama plastičnog foto natječaja koji to nije

Alemka Goleš, fotografkinja iz Zagreba koja je sudjelovala i na "Plastičnom foto natječaju koji to nije" i kasnije na međunarodnom fotografskom natječaju "Plastika i plastični predmeti oko nas" i čija je fotografija "Kontrasti" izabrana za izložbu, nastavlja suradnju s blogom Plastično je fantastično. Ovaj puta nam prestavlja dvije fotografije - Instalacija 1 i Instalacija 2. Zanimljivo, zar ne?

Foto & Copyright: Alemka Goleš, Zagreb

- 14:33 - Komentari (6) - Isprintaj - #

nedjelja, 16.11.2014.

Peteroslojni film vrhunskih performansi

Naši plastičari - Muraplast

Muraplast d.o.o. iz Kotoribe jedan od najvećih i najmodernije opremljenih proizvođača polietilenskih filmova u regiji, još je jednom potvrdio svoju orijentaciju stalnom rastu i razvoju. U pogon je nedavno puštena nova peteroslojna linija za ekstrudiranje PE-LD filmova.

Lani je u Muraplastu započela proizvodnja fleksibilne ambalaže, kada su u novu proizvodnu halu instalirane tri proizvodne linije - linija za kaširanje, linija za rezanje te specijalizirana linija za industrijske vreće i vrećice.

No tu investicije nisu stale pa je nedavno u pogon puštena nova peteroslojna linija za ekstrudiranje PE-LD filma. Linija ima proizvodni kapacitet od 900 kg/h i predstavlja jednu od najvećih i najbolje opremljenih linija za ekstrudiranje u široj regiji. Osim što povećava proizvodne kapacitete tvrtke oko 5000 t godišnje, što je povećanje od oko 30 % u odnosu na postojeći kapacitet, linija omogućuje izradu peteroslojnog filma.

Prednosti peteroslojnog filma

Peteroslojni film za pakiranje u velikoj je prednosti pred jednoslojnim i troslojnim filmom jer može smanjiti debljinu ambalaže do 20 % u odnosu na već optimizirani troslojni film, uz uvjet istih ili poboljšanih svojstava filma. Linija ima maksimalnu radnu širinu od 2500 mm te je specijalizirana za proizvodnju termoskupljajućih filmova i drugih industrijskih filmova.

Investiciju prati zapošljavanje desetak osoba, izgradnja novog skladišta od 1000 m2 te nova trafostanica od dodatnog 1 MW. Ova investicija prati svjetski trend smanjenja debljine ambalaže u svijetu i predstavlja logički slijed razvoja tvrtke.

Izvor:
Muraplast: Peteroslojna linija puštena u pogon

- 14:19 - Komentari (1) - Isprintaj - #

subota, 15.11.2014.

Blogerska suradnja - Čiovka

Na marginama plastičnog foto natječaja koji to nije

Zarobljeno sunce

Foto & Copyright: Čiovka
Blog: Pripadan tebi

- 14:07 - Komentari (5) - Isprintaj - #

petak, 14.11.2014.

U korist vlastite štete - ekološki trojan

Poštovani,
neki dan sam u riječkom Novom listu pročitao vijest kojom obavještavate javnost da ste u sklopu eko akcije "Eko-energetski kutak" Općine Viškovo "čak 7000 plastičnih vrećica zamijenili za 240 platnenih".

To me je ponukalo da Vam se direktno obratim s namjerom da Vas upoznam s činjenicama vezanima uz Vašu akciju, a koje nisu nimalo ekološke.

Naime, u informatičkom svijetu poznat je virus nazvan "Trojan", kada korisnik svojom aktivnošću sam sebi napravi štetu na svom softwareu. Čini mi se da bi se Vaša eko akcija mogla jednostavno nazvati "Ekološki trojan".

Kao prvo želim istaknuti da sam pobornik svih ekoloških akcija koje se temelje na stručno i znanstveno provjerenim činjenicama i koje temeljem istih djeluju u pravcu smanjenja svekolikog utjecaja na okoliš, uštede energije, ali i održivi razvoj.

Konkretno, o čemu se radi?

Brojna istraživanja relevantnih europskih i svjetskih institucija jasno su potvrdila da su plastične vrećice - bilo jednokratne, bilo višekratne, najpovoljniji proizvod za tu namjenu u odnosu na ostale materijale. Stoga Vam u ovom dopisu želim predočiti činjenice koje to potvrđuju.

1. Plastična vrećica je više funkcionalni, lagani i čvrsti proizvod i pogodan je za sve primjene (vlažne, rasute, masne, prljave sadržaje)

2. Plastična vrećica nije ekološki problem, stvarni problem je naše, ljudsko ponašanje (i nedostatak sustava odvojenog prikupljanja otpada, odvajanja i recikliranja). Nije moguće mijenjati ljudsko ponašanje uvođenjem naknada ili zabrana bilo kojeg materijala ili proizvoda.

3. Brojna istraživanja potvrđuju da plastične vrećice čine tek neznatni dio kućnog otpada. Prema istraživanju u Austriji, utvrđeno je da čine 0,02 % kućnog otpada, a istraživanjem u Velikoj Britaniji utvrđeno je da odbačene plastične vrećice zauzimaju 0,03 % prostora na odlagalištima otpada.

4. Ukoliko se u Hrvatskoj ograniči potrošnja jednokratnih plastičnih vrećica, prosječni hrvatski potrošač koristiti će više drugih vrećica (papirnatih vrećica ili pamučnih torbi) čiji je utjecaj na okoliš znatno lošiji od utjecaja plastičnih vrećica.

Tablica pokazuje koliko puta treba koristiti druge vrećice kako bi se izjednačio "ugljikov trag" s jednokratnom plastičnom vrećicom izrađenom od polietilena visoke gustoće (PE-HD)

5. Ograničenjem potrošnje na bilo koji način jednokratnih plastičnih vrećica, povećati će se potrošnja ostalih vrsta plastičnih vrećica. Treba pogledati Irski slučaj, kad su Irci uveli naknadu na plastične vrećice, potrošnja jednokratnih plastičnih vrećica pala je za 90 %, ali je u supermarketima gotovo u isto vrijeme porasla prodaja plastičnih vrećica za smeće za 400 %.

6. Svaka, takozvana jednokratna plastična vrećica u stvarnom životu, u stvari, višekratno se koristi - najprije kad se potrepštine donose iz trgovine, zatim za zamatanje raznih proizvoda i stavljanje u hladnjak, ili za zamatanje ostalih stvari kao što je marenda, ili zamatanje stvari i pakiranje u putne torbe, i sl. te na kraju kao vrećica u kojoj bacamo smeće.

7. Plastične vrećice zauzimaju neznatan prostor na odlagalištima, mada je gotovo svo smeće koje smo bacili u plastičnim vrećicama. U dobro organiziranom odlagalištu na otoku Krku, lokalnog komunalnog poduzeća Ponikve, plastična ambalaža (uključujući svu ambalažu i vrećice) čini 2,9 % ukupno prikupljenog otpada.

8. Potrošnja vode (za 1000 vrećica)
- manje od 1 litre za plastične vrećice
- 3800 litara za papirnate vrećice
- 27000 litara za pamučne torbe

9. Ili izračun na drugačiji način:
- da bi se proizvela 1 tona polietilena od koje se može napraviti oko 200 000 plastičnih vrećica potrebno je manje od 200 litara vode
- da bi se proizvela 1 tona papira od kojeg se može napraviti oko 10 000 papirnatih vrećica potroši se 15 do 20 000 litara vode
- da bi se proizvela samo 1 pamučna vrećica odnosno torba potroši se 2700 litara vode, odnosno za proizvodnju 1 tone pamučne tkanine potroši se 10 do 17 miliona litara vode.
- za ukupnu proizvodnju pamuka danas se troši oko 2,6 % svjetskih resursa vode (dobro je poznat slučaj Aralskog mora - kojeg više nema - što zorno pokazuje slika niže)
Izvor podatka

Slika desno preuzeta iz: Nezirović, V.: Zabrana plastičnih vrećica je teror poluinformiranih, Jutarnji list, 30. siječnja 2011. – intervju s prof.dr.sc. I. Čatićem.

10. Za proizvodnju platnenih vrećica odnosno torbi najviše se koristi pamuk. Pamuk se danas uzgaja na oko 3 % svjetske obradive površine, a taj se uzgoj tretira s ukupno 25 % svjetske proizvodnje pesticida i herbicida, plus sasvim nekontrolirana potrošnja umjetnih (anorganskih odnosno dušičnih) gnojiva. Pri uzgajanju pamuka zbog nestručnog korištenja pesticida i herbicida otruje se godišnje 1 milijun ljudi, a umre oko 20 000.

11. Platnene vrećice teško opterećuju okoliš i čovjeka. Zahtijevaju poljoprivredne površine koje nedostaju za hranu živim bićima. Troši se energija, umjetno dušično gnojivo teško opterećuje okoliš. Tijekom pretvaranja usjeva u oblik pogodan za tkanje, djeca u Indiji gacaju po kiselini. Platnene torbe izrađuju se od takve tkanine negdje u Kini, dječjim prstićima, a plaćene su šakom riže i obojane tko zna kakovim bojama.

12. Za proizvodnu plastične vrećice najčešće se kao sirovina koristi etilen (C₂H₄) - neotrovan plin koji nastaje kao nusprodukt u procesima rafinerijske prerade sirove nafte ili prirodnog plina. Etilen se koristi u procesu polimerizacije polietilena koji je sirovina za izradu plastičnih vrećica, a polietilena se za izradu jedne jednokratne plastične vrećice koristi 3 do 5 grama.

13. Za ukupnu svjetsku proizvodnju plastičnih vrećica koristi se samo 0,05 % svjetske potrošnje nafte (oko 50 % nafte troši se za transport, oko 32 % za grijanje - što znači da oko 82 % nafte jednostavno spalimo, 10 % potroši se za svu kemijsku industriju u sklopu koje je oko 5 % za proizvodnju ukupne plastike, a u čemu je 0,05 % za proizvodnju plastičnih vrećica)

14. Prema nalazima istraživača austrijskog instituta Denkstat, proizvodnja i korištenje plastičnih vrećica s energijskog stanovišta je povoljnije nego kod papirnatih ili pamučnih vrećica odnosno torbi. Jedinični utrošak energije za plastičnu vrećicu je znatno niži, a na kraju životnog ciklusa, plastična vrećica se može energijski oporabiti.

15. Kada se plastične vrećice recikliraju u novi proizvod, tada se za taj proizvod koristi manje energije, a u slučaju da se iskorištene plastične vrećice spaljuju, zahvaljujući svojoj velikoj energijskoj vrijednosti, dobiva se velika količina toplinske energije.

16. Plastične vrećice kao i svi ostali plastični proizvodi imaju vrlo veliku energijsku vrijednost i danas se u modernim i optimiziranim procesima depolimerizacije koji jeftini i visoko učinkoviti mogu pretvoriti u visoko vrijedno gorivo.

17. Papirnate vrećice su 18 do 20 puta, a platnene vrećice odnosno torbe i do 30 puta voluminoznije od plastičnih vrećica. Da bi se isti broj vrećica transportirao za papirnate i platnene treba najmanje 7 do 20 puta više kamiona.

18. Računica je jednostavna: ukoliko prosječni hrvatski stanovnik potroši oko 200 vrećica godišnje to na naš broj znači da Hrvati godišnje potroše oko 900 miliona plastičnih vrećica. Da bi prevezli te vrećice od proizvođača do mjesta potrošnje - trgovina, potrebno je oko 335 šlepera. Za isti taj broj papirnatih vrećica potrebno je oko 6000 šlepera, a za platnene vrećice odnosno torbe čak i do 9825 šlepera, ali o druga dva slučaja vozili bi od neke uvozne luke do trgovina, jer se papirnate i platnene ne proizvode u Hrvatskoj.

19. Evo, slične računice prikazane na drugi način - u jedan 20 stopni kontejner stane:
- Jednokratnih plastičnih vrećica (u pravilu od PE-HD-a) - 1 800 000
- Višekratnih, debljih plastičnih vrećica (u pravilu od PE-LD-a - 300 000
- Polipropilenskih vrećica (onih čvršćih) - 45 000
- Papirnih vrećica s ručkama - 65 000
- Pamučnih vrećica odnosno torbi - 72 000
- Jutene vrećice odnosno torbe - 25 000
- Torbe od tkanog polipropilena (tzv. green bag) - 42 000
- Poliesterske torbe (čvršće, višekratne torbe) - 55 000

10. A prethodna računica automatski znači toliko puta veću potrošnju goriva, veću emisiju CO₂ i ostalih ispušnih plinova u atmosferu i isto toliko puta više troškova prijevoza te nepotrebnog opterećenja i oštećivanja skupe cestovne infrastrukture.

21. Ukoliko dođe do ograničenja potrošnje jednokratnih plastičnih vrećica, nužno će doći do povećane potrošnje višekratnih plastičnih vrećica, tako i papirnih i platnenih, koje su višestruko voluminoznije, što automatski znači da će se u tom omjeru povećati i otpad na našim odlagalištima. Voluminozniji otpad u konačnici rezultira povećanim troškovima odvoza i zbrinjavanja otpada.

22. Slijedom uvođenje visokih nameta na plastične vrećice u Irskoj, kojom prilikom je došlo do 90 %-tnog smanjenja potrošnje tih vrećica, nije došlo ni do kakvog smanjenja otpada na irskim odlagalištima.

23. Ograničenje potrošnje jednokratnih plastičnih vrećica, preusmjeriti će potrošače na korištenje papirnatih vrećica, višekratnih plastičnih vrećica, platnenih torbi ili višekratnih torbi također od plastike, koje su sve značajno skuplje i to dovodi do povećanja troškova života. U trgovačkim centrima sada kupci sami biraju voće ili povrće i sami ih pakiraju u one tanke plastične vrećice, ali njihovom zabranom taj posao pakiranja trebati će odraditi radnici trgovine u drugu skuplju i voluminozniju ambalažu (npr. polistirenske tacne i plastične folije za zamatanje), što opet dovodi do poskupljenja ambalaže i rada u trgovinama te slijedom toga i povećanja troškova života potrošača.

24. Povećanje korištenja višekratnih vrećica i platnenih torba, kao i ostalih višekratnih plastičnih torba, cekera, košara i sličnog, dolazi do povećane opasnosti od nehigijenskih uvjeta i kontaminacije bakterijama (npr. norovirusom) kupljenih potrepština, posebno vlažnih produkata.

25. A da bi održali kakvu takvu higijenu naših višekratnih vrećica i torbi, iste treba redovito čistiti i prati, a to znači povećanu potrošnju skupe energije, vode za pranje, zagađenje iste raznim opasnim deterdžentima i kemikalijama te povećanje količina otpadnih voda koje sadrže ostatke deterdženata, što pak znači povećanu eutrofikaciju mora i vodenih tokova.

26. Ograničavanje potrošnje jednokratnih plastičnih vrećica značajno će se negativno utjecati na ekonomičnost organiziranog odvojenog prikupljanja te zbrinjavanja otpada, kao i vrlo negativan utjecaj na sustav recikliranja, ne samo plastičnih vrećica već i ostale plastike.

27. Recikliranje iskorištenih plastičnih proizvoda na kraju njihovog uporabnog vijeka znači da će se sačuvati prirodni resursi odnosno sirovine i uštedjeti energija pri proizvodnji novih proizvoda iz reciklata. Poznato je da je plastika = sirovina + energija. Recikliranjem plastike štedimo i sirovine i energiju.

I na kraju jedan poučan primjer iz modno-dizajnerskog svijeta. 2009. godine, hrvatska spisateljica Tena Štivičić napisala je: »Prošle je godine jedan od najvećih modno osviještenih hitova u Velikoj Britaniji bila ekološka torba s natpisom "I'm not a plastic bag". Dizajnirala ju je Anya Hindmarch, prodavala se za pet funta, nosili su je svi koji drže do sebe, mode i okoliša da bi promicali smanjivanje korištenja plastike. Jasno, tek mjesecima poslije izašlo je na vidjelo da je "I"m not a plastic" torba šivana u Kini i da su koristili jeftinu radnu snagu. I da je mali Chang svojim dvanaestogodišnjim prstićima cijele bogovetne dane prišivao ekološki osviještena slova na tkaninu, u zamjenu za zdjelicu riže. Kad su je upitali kako to objašnjava, dizajnerica je odgovorila da ona nikad nije ni tvrdila da ne koristi jeftinu kinesku radnu snagu, ta torba i nije nastala da bi promovirala ljudska prava - nego zaštitu okoliša.«

A kako je ta akcija završila u stvarnom, realnom životu:

Zaključiti ću: plastične vrećice nisu ekološki problem niti predstavljaju ikakvu opasnost okolišu. Plastične vrećice ne zagađuju već samo vizualno onečišćuju okoliš. I dobro je da se ne razgrađuju jer ih je onda moguće odvojeno prikupljati i reciklirati. Istina, problem je ljudsko ponašanje i nemar ljudi koji neodgovorno odbacuju svekoliki otpad u okoliš i to treba mijenjati, a javnost treba educirati kako pravilno postupati s plastičnim vrećicama tijekom cijelog životnog vijeka samih vrećica - od pravilnog i odgovornog korištenja do pravilnog i odgovornog zbrinjavanja. I na takav način odgovorno ćemo postupati prema svom okolišu, a ne mu (vjerujem nenamjerno) nanositi štetu.

Vjerujem da sam Vam ovim pregledom stručno i znanstveno provjerenih podataka ukazao da ste i s najboljom namjerom, u stvari, radili u korist vlastite (i naše) štete.

Stoga, za sve dodatne informacije rado Vam stojim na raspolaganju. Spreman sam Vašim aktivistima, u bilo koje doba i u Vašim prostorima, održati prezentaciju i u argumentiranom razgovoru obrazložiti argumente koje zastupa hrvatska, ali i svjetska struka i znanost, a sve s ciljem boljeg postupanja s plastičnim vrećicama u suglasju s okolišem i održivim razvojem.

Srdačan plastični pozdrav

Vaš Plastik

- 07:07 - Komentari (9) - Isprintaj - #

četvrtak, 13.11.2014.

Blogerska suradnja - Belator alias 20 do asa

Igre s plastičnim čepovima

Mašta radi svašta. Evo, kako se iskorišteni plastični čepovi mogu upotrijebiti za dječju igru i zabavu. Ukoliko je vremena i volje, djecu se svašta može naučiti - kako ne odbacivati, kako skupljati i štediti, kako ponovno iskoristiti, kako izraziti svoju kreativnost, kako se igrati, kako se veseliti svojim uradcima, kako provesti kreativno i edukativno popodne i bez sve one elektronike.

Zahvaljujem se blogeru 20 do asa koji vodi vrlo zanimljiv blog Belator, a posebno njegovom velikom sinu petogodišnjaku Fichi, kreatoru igrarija prikazanih na slikama. Ficho, majstore!

- 13:43 - Komentari (17) - Isprintaj - #

srijeda, 12.11.2014.

Zapjenjeni ekopopulisti

Prenosim članak prof.dr.sc. Igora Čatića koji je izvorno objavljen u Hrvatskom fokusu u rubrici Znanost: Zapijenjeni ekopipulisti, a kasnije prenesen i na više drugih web portala. Koristim priliku i ovim putem zahvaliti se profesoru Čatiću na lijepim riječima pohvale i podrške te promociji bloga Plastično je fantastično.

Zapjenjeni ekopopulisti

Jednom je Vlada pokazala zube EU-u

Zahvaljujući Hrvatskom fokusu, Hrvatski radio ima ključni dokaz da su plastične vrećice ekonomski, a ne ekološki problem. Zapjenjeni ekopopulisti u koje se ubrajaju Ljubitelji životinja netočnim argumentima napadaju Vladu. Koja je jednom rekla ne našoj dragoj EU. Koja braneći svoje interese ne želi braniti interese najslabijeg člana. Zašto je Vlada jednom poslušala argumente struke? Tko je tome pridonio?

Hrvatska je prema objavljenom tekstovima u medijima po prvi puta izvojevala veliku pobjedu u EU. Pokazala je kako se treba boriti za radna mjesta i suficit u trgovačkoj bilanci. Premda će svi ekopopulisti, a počeli su svojom djelatnošću još 1992. sada likovati, to je njihov najveći poraz, a pobjeda struke u Hrvatskoj.

Usvojen tek prijedlog Europske komisije

Premda su tekstovi u medijima prikazali odluku Europske komisije kao poraz Hrvatske vlade, jer je preglasana s 27:1, stvar nije još gotova. Naime, Europska komisija prihvatila je tek prijedlog Direktive o ograničavanju potrošnje tankih plastičnih vrećica, koju mora prihvatiti i Europski parlament. Pretpostavlja se da će Parlament prihvatiti prijedlog. Sada ostaje da se vidi kako će ovaj puta glasovati naši europarlamentarci. Hoće li glasovati u skladu s politikom svoje vlade?

Društvo za plastiku i gumu brani plastične vrećice od 1993.

Borba protiv plastičnih vrećica na ovim prostorima traje od 1992. Odlučujuću ulogu u toj borbi imali su trajno jedino članovi Društva za plastiku i gumu. Tada je Zelena akcija na čelu s pravnicom prof. dr. sc. Inge Perko-Šeparović dobila visoku potporu od jedne vrlo poznate ekologističke organizacije. Da se unište plastične vrećice i PVC. PVC je uništen, vrećice će biti možda uništene. Valja ponoviti iz pedagoških razloga. EU ne može konkurirati zemljama Istoka. Tko im je kriv kada nisu slušali glasovitog njemačkog filozofa O. Spenglera. Koji je poručio još 16. svibnja 1931. »Zapad jedino ima tehniku, ako to predate drugima, nestat ćete«. I to se sada događa.

Prvi članak u korist plastičnih vrećica Stvaraju masovnu histeriju napisali su članovi Katedre za preradu polimera, ujedno i članovi Društva za plastiku i gume I. Čatić i M. Šercer. Članak je objavljen u Vjesniku 6. svibnja 1993. Napisano je u protekla dva desetljeća, tko bi prebrojio koliko tekstova, sudjelovanja u televizijskom i radiju programu te održano niz tribina u korist plastičnih vrećica, Međutim uvijek iznova su dolazili novi ekopopulisti. Slali su diljem svijeta faktoidne (poluistinite) prezentacije. Ispravci tih prezentacija su pokazali kako zaglupljuju javnost. Uvijek istim pogrješnim argumentima. Ispravljena prezentacija se može pogledati na blogu Plastično je fantastično u postu: Moj obračun s njima.

Izvrstan, čitani blog

Situacija se komplicirala kada je Italija krajem 2011. objavila da će zabraniti tanke vrećice. Članovi DPG-a digli su uzbunu. Organizirali okupljanje proizvođača plastičnih vrećica. Tek tada su shvatili u zaduženim organizacijama poput HGK razmjer moguće katastrofe. I oni su organizirali tada konferenciju za medije. Gdje su ponovno najveći doprinos dali predsjednik, glasnogovornik i jedan član Upravnog odbora DPG-a. Taj član Upravnog odbora zaslužuje da mu se navede ime, Romeo Deša, pomoćnik direktora za proizvodnju u DINI na Krku. Inače član Upravnog odbora Društva za plastiku i gumu i član Uredništva časopisa Polimeri. Samoinicijativno je osnovao blog plasticno-je-fantasticno. Za koji je 2014. dobio posebnu nagradu Društva za plastiku i gumu.

Riječ, dvije o blogu R. Deše. Otvoren je u studenome 2011. i do sada ima oko 170 tisuća posjeta. Objavljeno je više od 1000 tekstova. Brojka koju vjerojatno nitko ne će dostignuti na području popularizacije znanosti i tehnike iz akademske i ostale znanstvene zajednice. Koju prisiljavanju da piše samo za strance, pa stvarno nema vremena da se bavi s domaćim, svakodnevnim stručnim pitanjima.

Kada je riječ o blogu, dio koji se odnosi na plastične vrećice možda je jedinstven i u svijetu. Zato je bilo moguće da taj blog argumentirano odgovori na najnoviju provokaciju Prijatelja životinja. U nastavku bit će iskorišten dio tog odgovora.

Prijatelji životinja brinu o utjecaju plastičnih vrećica na životinje. Prvi savjet, brinite se o životinjama, posebno pticama. Jedan dnevnik objavio je 14. listopada 2014. da oko 200 tisuća lovaca i krivolovaca godišnje u RH odstrijeli oko 2 milijuna ptica godišnje. Kako inspektori ne rade noću i vikendom, mnoge ptice se prokrijumčare u inozemstvo u tom razdoblju. A u posljednjih 30 godina ubijeno je u Europi 420 milijuna ptica (Večernji, 5. studenoga 2014.).

Tko financira ekopopuliste?

Potpuno se slažem s R. Dešom koji je napisao. »Ekopopulisti, pa i Prijatelji životinja bave se područjima koja ne poznaju, ali ih glasno i bučno komentiraju, koriste teške i patetične riječi, bez ikakvih podataka, bez veze sa stvarnošću. Nažalost, ne samo ti navodni prijatelji životinja, već i druge kvazi ekološke udruge najčešće su samo eksponent nečijih interesa. Držim da su to neozbiljne udruge koje sišu novac nas poreznih obveznika, a samo ih pitam, odakle novac, ako nema proizvodnje u Hrvatskoj.« DINA je izvrstan primjer. A tko ih financira? Političari kada im to treba ali i u velikom mjeri zainteresirani stranci. Čak ih podučavaju u manipulaciji.

U utorak 4. studenoga 2014. TV postaja Z1 organizirala je raspravu o odluci Europske komisije između predstavnice Prijatelja životinja i autora. Tri trenutka iz 20 minutne rasprave. Prijatelji životinja insistiraju na konceptu Priroda iznad svega. Što je o tome napisano u članku Svjetlo u zatamnjenu sliku utjecaja PVC-a na okoliš (Vjesnik, 11. siječnja 2005.)

»Tko razumije problem vođenja tehnike zna da zaštita okoliša nije nadkriterij nego samo jedan od kriterija pravilne odluke. Stoga se valja nadati da će Europska komisija vrednovati proizvode načinjene od određenih materijala, i to u sveukupnosti sve brojnijih prosudbenih kriterija. Pritom zaštita okoliša je samo jedan, ali ne i isključivi prosudbeni kriterij.« Dodatak iz 2014. Europska komisija kada bi željela vrednovati plastične vrećice po svim kriterijima, došla bi do zaključka da su one izvrsna ambalaža. Ali EU ima s vrećicama ekonomske probleme.

Ne umiru stotine tisuća sisavaca od plastičnih vrećica

Druga ekomatra je godišnje ugiba od plastičnih vrećica 100.000 morskih sisavaca i milijun morskih ptica godišnje. Međutim ugledna svjetska ekološka (ne plastičarska!) organizacija Ocean Conservancy, koja više od 25 godina organizira akciju Coastal Clean Up širom svijeta, tijekom 25 godina akcijâ na tisućama lokacija na obalama mora i oceana u 152 zemlje, izvijestila je da je u tom razdoblju more na obalu izbacilo ukupno 4073 (četiri tisuće sedamdeset i tri!) uginule životinje. Na blogu navedena je tablica s udjelima uginuća. Od plastičnih vrećica je uginulo 404 životinja ili oko 10 %.

Ekopopulisti iz Prijatelja životinja traže dodatnu popularnost. Pa predlažu genijalno rješenje. Neka se proizvođači vrećica preorijentiraju. Oni su često podigli kredite za te vrlo specijalizirane proizvodne linije koje su strogo namjenske. Stvarno se pita gdje ti ljudi žive i što znaju o temama o kojima tako glasno zbore.

Ekokorifej

Pitanje glasi, kako će glasovati hrvatski europarlamentarci. Možda neki i podrže svoju vladu, makar po stranačkoj stezi. Ali što s onim korifejom stranke koja zemlju iz »oraha pretvara u bananu«? Stranku koju javnost još nije prepoznala da ju vodi u lijepu, ali potpuno siromašnu zemlju kako je to ovih dana rekao M. Holy akademik M. Zelić. Što je rekao ekokorifej za Večernji 31. listopada?

Europarlamentarac prof. D. Škrlec je rekao da se čudi Vladi da se zalaže za radna mjesta. On bi kao energetičar trebao znati da je još uvijek pretežna sirovina za plastične vrećice nafta i prirodni plin. Upadnica, ovih dana je pristigla vijest da će Kina plastiku proizvoditi i od ugljena. Prema tome vrećice su zamrznuta nafta, plin ili ugljen. Vrećice su bolje gorivo od kamenog ugljena a mogu se uspješno reciklirati. Kao jedan od korifeja ORaH-a koji provodi politiku ne svemu i svačemu, kaže da ga nije briga za radna mjesta u toj industriji, neka se sadi konoplja. Kao sveučilišni profesor trebao bi znati da se od konoplje ne mogu izrađivati vrećice debljine od 20 mikrometara. Mogu se raditi torbe, ali to je nešto drugo.

A gdje je tu Hrvatski fokus? Na stranicama portala objavljen je članak Umjesto da otvara, EU radna mjesta zatvara (25. listopada 2013.). Članak je potaknuo uglednu novinarku Hrvatskog radija, S. Celebrini da upita pokretača inicijative, bivšeg povjerenika J. Potočnika zašto zabrana? Odgovorio je jasno. »Zbog ekonomskih razloga jer se ne možemo suprotstaviti konkurenciji iz Azije.«

Zato podržimo ovaj puta Vladu RH u očuvanju radnih mjesta i ostvarivanju trgovačkog suficita od oko 12 milijuna eura. I to je doprinos deviznoj bilanci Hrvatske.

Prof. Igor Čatić

Izvori:
Hrvatski fokus: Zapjenjeni ekopopulisti
Jutarnji list: 'U dva sata noću čučim skriven u grmlju i čekam da se pojave ubojice ptica'
Večernji list: U posljednjih trideset godina u Europi je nestalo čak 420 milijuna ptica
Plastično je fantastično: Moj obračun s njima
Plastično je fantastično: Licemjerni prijatelji životinja
Plastično je fantastično: Umjesto da otvara EU radna mjesta zatvara

- 08:33 - Komentari (12) - Isprintaj - #

utorak, 11.11.2014.

Još malo o nakitu od pleksiglasa

Pleksiglas odnosno poli(metil-metakrilat) (PMMA)

- 12:12 - Komentari (3) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 10.11.2014.

Stvarna rastrošnost ministra Zmajlovića

Pred nama je još jedan prilog aktualnim temama u Hrvatskoj vrijednog suradnika bloga dr.sc. Viktora Simončiča. Zahvaljujem se dr. Simončiču, uvjeren sam da će tema itekako zanimati i čitatelje bloga Plastično je fantastično. Ovaj tekst objavljen je i na Barometar.hr Večernjeg lista, gdje je izazvao vrlo pozitivne reakcije komentatora, neke od njih izdvajam:

Visitor: Odlična analiza!..eto kako se kroz par pravih primjera može reći puno. Postoji li itko u hrvatskoj politici, a da ima prihvatljiv odnos prema problematici zbrinjavanju otpada? Što napraviti?

I.Čatić: Akvizija dr. sc. V. Simončiča je jedan od najboljih koje je ostvario Barometar. Svaka čast urednici. Taj zna znanje i to kaže otvoreno. No plastične vrećice zaslužuju veliku pozornost i potpuno opravdano V. Simočič smatra da je to prva pobjeda Hrvatske.

Damir Pacek: Pridružujem se čestitkama. Nejasno mi je samo iznenađenje jednog stručnjaka nad bivšom ministricom Holy? Stručnost, kompetencije, učinak? Diskutabilno, i to vrlo. Osim konoplje kao spasa države i rata s vrećicama za špeceraj, ništa konkretno...

Niki Papalina: Šjor Simončić moj duboki naklon. Da sutra sastavljam vladu, stavila bih vas za ministra.

Damir Pacek: Holy, Zmajlović, sve je to isto samo je omot drugačiji. A političare (kad postanu ministri) treba vrednovati po konkretnom učinku, kad bi trebali nešto i napraviti, a ne samo bacati frazetine. No, ne bismo više trebali o Holy, ja zaista uživam čitati vaše stručne analize problema ekologije. Mislim da je Holy samo slučajna epizoda u svemu tome.

A sada evo i najavljenog priloga dr. Simončiča:

Ministar Zmajlović nije rastrošan radi parkiranja i preseljenja
već zbog nečinjenja

Ne mogu vjerovati da baš nitko, BAŠ NITKO, ne vidi suštinu problema, izuzev onih koji znaju, a njih se ne pita i ne sluša. Pišući o rastrošnosti ministra Zmajlovića u temi: Ministar Zmajlović i ne zna drugačije nego rastrošno na Barometar.hr, spomenuo sam da je trošak parkiranja i preseljenja kap vode u moru na ono što je ministar Zmajlović neracionalno potrošio.

Kada sam na članak o rastrošnosti ministra upozorio jednog od rijetkih ljudi koji zna skoro sve o otpadu, kojeg bi ministar trebao dnevno konzultirati, jer on ZNA ZNANJE, isto kao i gospodina Pripuza (mislim na njegove tvrtke, a ne na predmet istrage), napisao mi je slijedeće: Kad smo već kod „Zmaja“ moje skromno mišljenje je da je dotični trebao ponuditi ostavku još ljetos, u srpnju, ali ne zbog rastrošnosti nego zbog „nečinjenja“ ili „propusta“! Što to mlađahni ministar nije učinio ili je propustio učiniti? Nije donio 56 pod zakonskih akata: pravilnika, uredbi i naputaka… A Zakon o održivom gospodarenju s otpadom koji je sam donio je propisao rok od godine dana za donošenje pod zakonskih akata! Dakle ministru palac dolje! Nije zadovoljio. O kvaliteti donijetih propisa neću ovom prilikom trošiti vrijeme.

A mediji se ubijaju analizirajući da li je trebalo kupiti ovu ili onu parkirnu kartu. Oni s „analitičkim novinarstvom“ idu korak dalje i raspravljaju da li kabinet ministra treba kupaonicu i ako baš koje boje trebaju biti pločice.

Zar nitko ne prati okoliš kako treba? Normalno da ne, kada se ne prate na pravi način niti prosvjedi branitelja. Prije 2-3 dana branitelji u šatoru pred ministarstvom, a RTL u udarnom dnevniku donosi kao prvu vijest da su se sudarile dvije grupe BBB i Mamić. Izgleda što žutije to novinarskije. I onda očekivati da se manje senzacionalističke teme prate ozbiljnije. Ma kaj god!

U medijima neprimijećeno da akademske zajednice nema nigdje kada je riječ o bilo čemu ozbiljnijem u okolišu (vidjeti post: Gdje su profesori i akademici kad ih trebamo?). Nevladina scena stalno u medijima. jer je u pravilu protiv. Uvijek isti likovi, a u medijima ostaje neprimijećeno da su po spoznaji negdje na razini ranih osamdesetih prošlog stoljeća, na razini potrebe kupovine što većeg broja posuda za skupljanje otpada (vidjeti post: Kako prikupljati komunalni otpad) i plašenja građana stvarima s kojima se plaše još samo neuki (vidjeti post: Greenpeace bi harpunom hvatao pobjegle plastične vrećice).

Populistički nivo rasprave prihvatila je i bivša ministrica Holy, što me iznenadilo. I ona zaziva ministra na ostavku zbog parkiranja i tuša. Ali to nije suština. Suština je nerada, nečinjenje i propusti, a ne cijena parkirne karte. Vjerovao sam da će kao saborska zastupnica nečinjenje kao političku temu otvoriti u Saboru, a ne populistički o parkiranju. To može samo ona. I pozicija i opozicija mislim da nemaju znanja i razumijevanja za tako nešto.

Zbog nepostojanjajasnih propisa svi stradavamo. Korist imaju samo malobrojni dvorski savjetnici koji proizvode podloge da ministar Zmajlović, kako gotovo i svi dosadašnji ministri, mirno spava pozivajući se na struku.

No i nedonošenje propisa je ništa u odnosu na drugo. Ministar Zmajlović je svojevoljno čas zatvarao pa otvarao odlagališta. Makarska i drugi čas nešto smiju s otpadom, čas isto to ne smiju. Pa onda kada nemaju kuda s otpadom, onda ako nisam u krivu,otpad može i u Varaždin, koji inače ima poznati problem svog otpada. Tamo je postrojenje koje čini se nema dozvole za rad, ali mu se ipak malo dozvoli raditi, ako prerađuje otpad od nekuda, ali ne i da prerađuje onaj koji leži uz postrojenje. Inače osobno ne vidim zašto postrojenje nema dozvole za rad i preradu otpada koji se godinama sakuplja na ulazu u Varaždin, ako za to ne postoji neki tehnički razlog. Problem otpada u Zagrebu i doprinos ministra nekoj vrsti kaosa je posebna priča.

Ministar Zmajlović je trebao reagirati i na nigdje postojeću tehnologiju prerade otpada koju financira EU na Marišćini (Rijeka) i Kaštjunu (Pula). Kada su ministrica u bivšoj vladi, gospođa Marina Matulović Dropulić i njen sekretar Nikola Ružinski već progurali takvu nebuloznu Strategiju postupanja s otpadom (vidjeti post: Održivost aktualnih prijedloga tehnika CGO, novoj Vladi je njena izmjena morao biti prioritetni zadatak. Vidio sam neka pojašnjenja kako se nije moglo, jer je to bilo prihvaćeno od strane EU. Nije točno. Moglo se i uvijek se može, ali to treba znati. Izvlačenje na EU je proziran izgovor za nečinjenje!

Svi koji u medijima populistički govore o okolišu, znaju da će postrojenje na Marišćini raditi kao da je škola, 8 sati na dan, 5 dana tjedno. Da je u projektiranje bila uključena dobra domaćica, ona bi sugerirala svim savjetnicima domaće i strane provenijencije, dvorskim savjetnicima, da ako postrojenje radi 16 sati, onda može biti duplo manje. Ako bi radilo i subotom još manje. Tada ne bi trebalo 3 - 4 MWh električne energije. A dva - tri puta manje je i skoro toliko jeftinije. Svi od župana Komadine do Fonda su bili upozoreni na to. Postoje revizije. Znaju oni i da se ne zna kuda s gorivim dijelom, a ipak se eto gura to „nigdje postojeće“ dalje, i na Piškornici, i u Zadru, ...

Usput, ne želim više hvaliti Tehnix iz Donjeg Kraljevca. Očekujem da će to početi ministri zaduženi za gospodarstvo, gospoda Grčić, Vrdoljak i Maras i trgovački atašei širom svijeta, kao “kupite Hrvatsko“. Samo usput, Tehnix treba 30 puta manje električne energije od onog na Marišćini. Nije li to, problem s kojim bi se morao suočiti i gospodin Müller, direktor Fonda koji pokriva i energetsku učinkovitost, a ne da troši naš novac, kako bi imućniji među nama, jeftinije mogli uvoziti hibridne i električne automobile.

Opet koristim priliku da iskažem veselje zbog rijetke superiornosti našeg proizvoda nad uvoznim. Sve sam uvjereniji da će promašaji „a'laMaraišćina&Kaštjun“ prisiliti odgovorne za promjenu odnosa prema domaćim tehnologijama.

Ministar Zmajlović je trebao već poodavno donijeti upute kuda s muljem od obrade otpadnih voda. Morao je, iako ne sam, tu su i zaduženi za vode ministar Jakovina i direktor Hrvatskih voda gospodin Plišić, reagirati na stalno spominjanu cijenu vode u Sisku, koja će i nakon EU financiranja biti vrtoglavih 44 kune/m³. Mislim da je to tema i za ORaH, jer održivi razvoj nije moguć uz ovakvu cijenu vode i drugih komunalnih usluga, izuzev ako ORaH pod održivim razvojem ne misli kao većina, da je to samo „više cvijeća, manje smeća“.

Ministar Zmajlović ima izgleda 17 vanjskih savjetnika. Tko su savjetnici? Gdje se mogu naći njihova imena, životopisi i rezultati njihovog savjetovanja? Da li su savjetnici onog ranga kojeg su bili kod bivše županice Marine Lovrić Merzel? On ih je imala oko 15. Ima neke logike, da ministar treba više savjetnika od županice.

Koliko košta angažman mladog doktoranda koji ministru Zmajloviću opisuje stanje u Austriji? Znam da mladi doktorand nema iskustva i ne zna kako unaprijediti stanje kod nas i kako od nas ovakvih kakvi jesmo u okolišu napraviti onako kao u Austriji. Ovo ne smatrajte posprdnim, ali vjerujem da bi mogli biti i bolji uz korištenje pravih znanja, upravo zbog Tehnixa i sličnih. Pa kada već mladi doktorand samo opisuje stanje u Austriji, ministar je mogao uštedjeti puno novca da je kupio par prospekata o Austriji. Mogao je organizirati vjerojatno 1675. posjetu neke naše delegacije Beču i njihovoj spalionici. Do sada se svih 1674. delegacija vratilo s predivnim dojmovima i napisalo vjerojatno u izvještaj s puta rečenicu: „Beč je divan grad“, kako je to opjevao bend „Zmijski ugriz mladog lava“, legendarne DASKE iz Siska, kao parodiju na izvještaj s puta direktora iz onih vremena s rečenicom „Milano je divan grad“.

Namjerno ovdje ne spominjem ime mladog doktoranda. Mlad je. Da li je u svom školovanju morao pročitati Fausta? Shvatit će prije ili kasnije, da ga koriste i slušaju oni koji nažalost sjede na položajima uglavnomzbog partijske knjižice.

Pogledajte životopise vodećih osoba. Provjerite iskustva. Svi mogu biti sve uz pravu stranačku pripadnost. Usput, politika je slična i u EU. Pogledajte kako su se samo dijelila komesarska mjesta. Svi koje su predložile njihove države, svih 28 je moglo pokriti bilo koje područje. Svatko je mogao biti komesar i za kulturu, i za poljoprivredu, i za virtualne medije. Sve renesansni filozofi ili moderne neustrašive neznalice. Sve sam uvjereniji kako je imao pravo veliki Ivo Andrić kada je napisao: Kada bi ljudi znali, koliko malo pameti upravlja svijetom, umrli bi od straha.

Usput, da li ste primijetili da oporba ne kritizira ministra Zmajlovića za rastrošnost. Niste primijetili ili vam je to normalno, kao i meni, jer „vrana varani oko ne kopa“.

Ne da mi se više nabrajati bezbrojne promašaje i gubitke zbog kojih trpe kućni budžeti, i proizvodnja u poljoprivredi i industriji! Prostor ne dozvoljava, a i sam sebi postajem dosadan kada upozoravam, a ništa se ne događa.

I iznenada se dogodilo. Premijer se usprotivio zabrani proizvodnji jedne vrste plastičnih vrećica, jer bi to ugrozilo nekih 2000 radnih mjesta. Prvi put u Vijeću EU bili sami protiv svih i, kako javljaju mediji, izgubili. Meni se čini suprotno. Možda smo, prestavši podilaziti svima i svakome,počevši se boriti za svako radno mjesto upravo, unatoč prividnom porazu, dobili prvu bitku.

ORaH-ov europarlamentarac Davor Škrlec smatra da bi se Hrvatska trebala prestati boriti za radna mjesta u proizvodnji plastičnih vrećica i početi razmišljati o nečemu drugome. Misli na legalizaciju konoplje. A mi trebamo i konoplju, i vrećice, i termo i hidrocentrale, i INU, i DINU, i DIOKI i Dalmacijavino, i golf i alternativne izvore energije, ... a posebno trebamo onu domaću proizvodnju okolišne opreme, koja ne samo da je jednaka uvoznoj, već i bolja.

dr.sc. Viktor Simončič

- 15:00 - Komentari (2) - Isprintaj - #

nedjelja, 09.11.2014.

Besplatna promocija

Vjerujem da ste neki dan gledali jednu emisiju jedne nacionalne TV kuće u kojoj svjetski poznati chef David Skoko pokušava unaprijediti rad naših restorana, a kako bi bolje i kvalitetnije kuhali, i u konačnici bolje poslovali. Chef David Skoko pojavio se u majici s meni vrlo simpatičnim natpisom. Samo što mogu reći - reklama nije plaćena, sasvim je slučajna.

A sada sam dužan dati obrazloženje napisanog izričaja "jedne nacionalne TV kuće" i moje intervencije na gornjoj fotografiji.

Naime, svojevremeno sam (u svibnju 2012. godine), da izjavu za tu nacionalnu TV kuću o plastičnim vrećicama. Izjavu sam kad je bila emitirana u redovnom TV programu snimio, uploadao na YouTube te kasnije objavio na blogu u postu Plastičari uzvraćaju udarac (prvi video prilog u nizu). Ipak blog govori o plastičnim vrećicama. Međutim, godinu dana kasnije dobio sam poruku od YouTube-a u kojem otprilike kaže: "Prijavljeni ste od korisnika "tog i tog" zbog neovlaštenog objavljivanja video materijala koji je na njegov zahtjev uklonjen. Ako se još jednom ponovi ovakvo neovlašteno korištenje vaš ćemo račun izbrisati".

Video je pobrisan, pa sad kad na blogu želite pogledati, ne može - samo crni ekran sa smetnjama.

Kažem ja: Imaju pravo. Jeste, oni su snimili, to je njihovo vlasništvo, pa su i emitirali. Štite svoje vlasništvo. Ne dozvoljavaju da drugi komercijaliziranju nešto za što su oni potrošli svoje resurce i novac. Ali, ako ćemo baš cjepidlačiti, iako sam dao izjavu, ne sjećam se da sam dao suglasnost da se emitira. Nisu me pitali smiju li to objaviti. Nadalje, objavljeno je u sasvim nekomercijalne svrhe. Jano je naveden izvor emisije.

Sada samo hipotetički pitam: jesam li ja mogao zatražiti zabranu emitiranja? Kao što su oni zatražili zabranu prenošenja svog snimljenog priloga. Što o tome kažu bolji poznavatelji zaštite autorskog prava i autorskog vlasništva? Ako su oni vlasnici svog video priloga, jesam li ja vlasnik svoje izjave?

- 14:14 - Komentari (8) - Isprintaj - #

petak, 07.11.2014.

Dragi moj blože, sretna ti trogodišnjica - NEWSLETTER - izvanredno izdanje

NEWSLETTER 22
Izvanredno izdanje

Dragi čitatelji, danas, 7. studenog 2014. blog Plastično je fantastično u 18:49 obilježava 3 godine postojanja. U ove tri godine, uključujući i ovaj, napisano je 990 postova, a njih je pročitalo sad već nešto više od 167187 čitatelja. Neki su blog posjetili nakratko, a neki mu se stalno vraćaju. Drago mi je i zbog jednih i zbog drugih. Ipak je ovo uže specijalizirani blog, čiji teme postova su usko vezane uz sam naziv bloga - a to je promocija plastike.

Nekoliko je značajnih aktivnosti ovaj blog odradio u ove tri godine, koje mislim da bi valjalo izdvojiti.

Prvo je da je blog sa svojim i prikupljenim podacima bio okosnica hrvatske borbe u obrani plastičnih vrećica. Ti podaci su prezentirani na više skupova, simpozija, okruglih stolova i tribina u Hrvatskoj i sve su ih čitatelji imali prilike vidjeti na blogu. Svi ti podaci korišteni su i u komentarima u brojnim domaćim i stranim medijima, što je rezultiralo pozivom autoru bloga da u veljači iduće godine održi u New Delhiju na Svjetskoj izložbi plastike "Plast India", u sklopu Simpozija "Plastika, održivost i zbrinjavanje" predavanje o plastičnim vrećicama. Tu će se imati prilika izložiti pred brojnim svjetskim stručnjacima i znanstvenicima, kao i proizvođačima zašto ne treba zabranjivati plastične vrećice.

Drugo je vrlo velika aktivnost na promociji plastike, ali i ukazivanju na raširenost i sveprisutnost plastike u svakodnevnom životu, a to su Plastični foto natječaj koji to nije i Međunarodni foto natječaj "Plastika i plastični proizvodi oko nas". Održane su dvije izložbe, a u travnju sljedeće godine očekuje se i treća. Naime, u sklopu "Festivala znanosti" u Tehničkom muzeju u Zagrebu biti će predstavljene najbolje fotografije koje su nagrađene i odabrane od stručnog žirija. Sve u svemu, u oba natječaja sudjelovalo je 125 fotografa amatera, profesionalaca, čitatelja i kolegica i kolega blogera koji su se predstavili s više od tisuću fotografija. Sve su objavljene na blogu.

Treća, stalna aktivnost, je ažurni pregled zabrana plastičnih vrećica širom svijeta u tri dijela: Europa, Amerika te Afrika, Azija, Australija. Članke o zabranama objavio je i časopis Polimeri, a i svi ti podaci bili su povod nedavno objavljenom velikom interviewu kojeg je autor bloga dao Slobodnoj Dalmaciji. Podaci o zabranama se stalno ažuriraju i daju aktualno stanje u svijetu. Osim podataka koliko, gdje i kada su uvedene zabrane i takse, vrlo lako se može analizirati što je pozadina svih tih zabrana i kako su uopće uvedene.

Tu je i poseban projekt bloga - Plastična enciklopedija. Namjerno nije nazvan Enciklopedija plastike, jer bi to za blog bio preambiciozan projekt. Za sada Plastična enciklopedija sastoji je od dva dijela. Prvi dio je popis polimera s njihovim kraticama i punim nazivima na hrvatskom i engleskom jeziku, a pored engleskog naziva je i kratica tog polimera nastala izvorno u engleskom jeziku, ali koja nije normirana (ali, ipak je u čestoj upotrebi na web stranicama). Popis je biti podijeljen u pet tablica, a za svaki puni naziv plastike za koji postoji vjerodostojna web stranica s kvalitetnim i provjerenim podacima o tom polimeru, ubačena je poveznica na tu web stranicu. Koga zanima, može klikom na naziv s poveznicom o gotovo o svakoj plastici dobiti potpunu informaciju. Drugi dio je poveznica na kratice polimera objavljenih na mrežnim stranicama časopisa Polimeri za područje plastike i gume. U pripremi je i treći dio koji će uskoro ugledati svjetlo dana.

I na kraju izdvojio bih još jednu stalnu aktivnost, a to je Newsletter bloga Plastično je fantastično, koji u pravilu jednom mjesečno (osim nekoliko izvanrednih izdanja - kao što je ovo) odlazi na petstotinjak adresa proizvođača plastičara, raznih institucija, suradnika, kolegica i kolega i čitatelja bloga koji su izrazili želju za primanje newslettera. Koliko sam shvatio, olakšava im praćenje tema koje ih zanimaju, ne opterećuju se svakodnevnim otvaranjem bloga, jer ne zanimaju sve teme sve čitatelja. Newsletter im omogućava lakši odabir zanimljivih tema.

Osim toga, blog Plastično je fantastično ima i svoju Facebook stranicu pod istim nazivom gdje ima registrirano 238 FB prijatelja i kojima se ovim putem povremeno daju dodatne informacije o pojedinim postovima, zanimljivim fotografijama ili video prilozima, a sve vezano uz objave na blogu.

Evo još nekoliko statističkih podataka o blogu:

I Blog.hr, kao i veliki broj kolegica blogerica i kolega blogera prepoznali su ovaj blog kao izvor informacija o plastici. Posebno mi je drago što je određeni broj čitatelja javno rekao da sada drugačije gleda na plastiku, jer neke informacije do tada nisu imali. To jeste pravi uspjeh bloga - stručno i znanstveno provjerenim činjenicama utjecati na promjenu stava javnosti prema plastici i plastičnim vrećicama. Na žalost, još uvijek je vrlo negativan, a zahvaljujući upravo manipulacijama s krivim, netočnim, lažnim ili prešućenim informacijama, ili jednom riječju, kako kaže prof. Čatić - faktoidima. Blog.hr je nakon dvije godine redovnog izlaženja blog Plastično je fantastično stavio na Almost Cool listu, što smatram priznanjem (naravno i zahvaljujem).

Zahvaljujem se suradnicima koji su objavljivali svoje članke na blogu i time doprinijeli znatno višoj stručnoj i znanstvenoj razini štiva, a posebno tu ističem: prof.dr.sc. Igor Čatić, dr.sc. Viktor Simončič, prof.dr.sc. Đurđica Španiček, mr.sc. Maja Rujnić Sokele, mr.sc. Gordana Barić, prof.dr. Aleksandar Knežević, prof.dr. Franjo Plavšić, akademska slikarica Diana Sokolić, dipl.oec. Ana Falak, dipl.ing. Davor Ujlaki, dipl.ing. Darko Gumbarević.

Zahvaljujem se bivšoj ministrici Mireli Holy, sadašnjem ministru Mihaelu Zmajloviću, europskom povjereniku Nevenu Mimici te načelnici općine Omišalj mr.sc. Mireli Ahmetović i gospođi Vlasti Toth - predsjednici Zelene liste što su našli vremena i poslušali podatke o plastičnim vrećicama i problematici poslovanja hrvatskih plastičara.

Zahvaljujem se suradnicima koji su slali svoje priloge iz svijeta: g. Mihir Banerji iz Indije, gđa. Noreen Nyens iz Irske; fotografima Nikoli Smerniću i Martinu Blackdog Turku koji su ustupili svoje vrhuneske fotografije; kolegicama blogericama Anki Stanojčić, Mirjani Hnilički (posebno hvala na današnjoj rođendanskoj čestitci) i Moj Pinklec, kolegama blogerima Belatoru, Borisu Simeoniju, Moru ljubavi koji su poslali svoje priloge i prijedloge van foto natječaja, brojnim sudionicima foto natječaja i foto natječaja koji to nije, urednicima časopisa, novina portala: ZG Magazin - Boris Jagačić, Hrvatski fokus - Marijan Majstorović, Črčkarije.com - Marko Sladić, Barometar.hr - Marija Puljić Drljača, Majstor - Tomislav Toth, novinarkama Slobodne Dalmacije - Lidiji Gnjidić, Globusa - Željki Godeč - koji su pisali o ili prenosili članke s bloga.

Zahvaljujem se svakom od 167187 čitatelja bloga kao i svakom od 2968 komentatora, upravo ste Vi razlog postojanja ovog bloga.

Idemo dalje, čitamo se.

- 19:33 - Komentari (22) - Isprintaj - #

Moj obračun s njima

Ekopopulisti godinama su na brojne adrese širom svijeta slali razne prezentacije, letke, formirali razne web stranice, gdje su između ostalog vrlo perfidno manipulirali s činjenicama, plasirali faktoide, pa i lažno prikazivali podatke vezane uz plastične vrećice.

Prof.dr. Igor Čatić, suradnik bloga, vidjevši moj odgovor Prijateljima životinja u postu Licemjerni prijatelji životinja, poslao je sljedeću prezentaciju koja je nastala još 2009. godine, a zadnji puta je revidirana 2011. kao njegov odgovor na sve te brojne neopravdane i sasvim ciljane napade na plastične vrećice, kako kaže: Moj obračun s njima, ali ovaj puta provjerenim i točnim podacima.

Pa pogledajte:

- 00:23 - Komentari (15) - Isprintaj - #

četvrtak, 06.11.2014.

Gdje su profesori i akademici kad ih trebamo?

Evo još jednog vrijednog priloga suradnika bloga dr.sc. Viktora Simončiča. Doktor Simončič ovaj se puta osvrće na aktualne gospodarske (a naizbježno je i političke), u stvari društvene probleme Hrvatske - od monetizacije, proizvodnje, otdada, loših odluka i nemoći političkih struktura. Naravno, neminovno je da se tu spomene i plastika i plastičari. Analiza koju nam predstavlja dr. Simončič kao da je nastavak njegove knjige "Društvo umanjene vrijednosti", samo radnja se odigrava - danas. Tekst je aktualan, jako zanimljiv i (na žalost) vrlo realan.

Treba se pripremiti na „monetizaciju“. Monetizacija je ništa drugo nego svojevrsna ovrha ili prisilna naplata dugova. Monetizacija je kada se na fini način „ostaje bez gaća“. I sigurno ljepše zvuči da ste „monitezirani“ od onog „bez gaća“, pogotovo za većinu koja smo sjedi onako, koja ne promišlja. Ma promišljati možda i ne mogu i ne trebaju svi, ali sigurno mora barem akademska zajednica.

Inače što se tiče monetizacije autocesta, ona je neupitna. Izgleda da se mora. Upitno je samo da li ćemo prestati sjediti, samo onako, ili ćemo konačno početi i razmišljati i uzeti stvari u svoje ruke, kako se ne bi dogodili scenariji "monetizacija vodnih resursa", pa "monetizacija zemljišta", pa "monetizacija zraka".

Mi ne proizvodimo dovoljno odnosno trošimo više nego što imamo, ne stvarajući nove vrijednosti, pa se logično otvara pitanje da li uopće možemo vratiti ono što smo posudili od drugih. Posuđeno smo potrošili neracionalno, za "nepotrebne i neproizvodne stvari, koje nisu oplodile posuđeno”. Proizvodnja dugova je bila u funkciji vlada i političkih elitica da ostanu na vlasti. Proizvođači dugova su bili financijaši tipa “Škegre, Šukeri i Linići”, a kočničari proizvodnje novih vrijednosti gospodarstvenici tipa “Vidoševića, Čačića, preko Jurčića i Miloševića, do Vrdoljaka”. Znam da samo navedenim prezimenima činim nažao, jer bi morao ispisati dužu listu imena, ali mi je ovaj tekst ograničen na 3 - 4 kartice, pa prepuštam svakom da za svoje potrebe doda nekoliko stranica s imenima drugih nacionalnih i lokalnih proizvođača društva umanjene vrijednosti. Svakako ne zaboravite zastupnike i vijećnike na svim razinama za svako dizanje ruku u korist odluka koje nisu donosile dodanu vrijednost. I za ono dizanje ruku kada se skoro pa poklanjala INA.

Oko Rafinerije sam i emotivno vezan jer stanujem u Sisku. Nažalost, volio bi da sam u krivu, ali mislim da Rafinerija nema šanse (nažalost, propušteni su svi vlakovi!). Kada je trebalo modernizirati Rafineriju s opremom koja bi iskorištavala energiju iz ostataka, a to se radi spaljivanjem, svi su, čak i Sindikat uprli da budu protiv “spaljivaonice”. Zeleni, Sisačka ekološka akcija, vođena novinarom Danijelom Preradom, a poduprta "sveznadarima tipa Piršić&co” i medijima (od javne TV do NOVE, RTL, preko gotovo svih medija sve do Novog lista), je tražila glede unapređenja postrojenja nemoguće. Bilo je sve ili ništa! Odmah i sada! Grad je tužio Rafineriju zbog nepostojećeg utjecaja na zdravlje. Sadašnja EU zastupnica gospođa Petir je digla bolesne da traže odštetu, pa je čak i za bolesti koje su dobili “alkoholičari” bila kriva Rafinerija. Ona je dobila “živu u kosi” jer je samo prošla kraj rafinerije ili neke druge tvornice. Glasni su bili svi oni koji su si na taj način davali značaj, a šutjeli su oni koji su imali odnosno oni koji su morali što reći. MOL veću podršku za smišljenu prodaju derivata proizvedenih u Mađarskoj nije mogao dobiti.

Kod spašavanja Rafinerija se po mom mišljenju radi o zadnjem očajničkom pokušaju umanjenja štete po sistemu “daj što se još može dati”, a ne više o suvisloj rafinerijskoj proizvodnji. Ta ne može opstati rafinerija koja radi samo 2-3 mjeseca godišnje, ako se ne nađu dodatna tržišta. Pa nema više ni onih koji bi preuzimali sporedne proizvode. DIOKI na rezanje i rasprodaju. Upravo dok ovo pišem novi protest obespravljenih radnika. DINA izgleda već poodavno izdahnula. Radnici nisu dobili plaću 24 mjeseca. Kao da nemaju više snage ni da se pobune.

Pada mi na pamet sva učinkovitost agencija odnosa s javnošću, „PR-agencije“ koje su prepoznale „nas koji samo sjedimo“. Prvo je bila lansirana vijest oko zatvaranja Rafinerije u Sisku, a možda i u Rijeci, a onda je šaptom prošla informacija da se otpušta nekih 350 radnika. To poslije najavljenog zatvaranja i više nije bila vijest, jer eto odlazi samo njih 350 i treba brinuti o rafinerijama. O rafinerijama se sada malo šuti. Mjesec ili dva. Odlazi njih 350, pa tko njih šiša. Još nisam na redu, iako se zna da je samo pitanje vremena kada će i ostali. U kvotama po 350, u manjim skupinama ili svi odjednom. Odjednom vjerojatno ne. Znaju PR-agencije svoj posao.

Pada mi na pamet transparent kada su štrajkali radnici bivše Željezare Sisak. Pisalo je: „Danas mi, sutra vi“. Oni koji samo sjede nisu prepoznali poruku. Polako nema „željezaraca“, neće uskoro biti ni „inaša“, pa „okijevaca“, pa „plivaša“, pa ....... i tako prolazi slava, ali eto ima monetizacija. Pa i to je nešto. Mora da je i dobro kada tako strano zvuči, samo kada to u prijevodu ne bi predstavljalo tako tragičnu istinu, „bezgaćanstva“.

Mediji kao mediji. Za njih je samo loša vijest dobra vijest. Što lošija vijest duža minutaža. Oni podržavaju samo one protiv. Ako je netko protiv termoelektrane na ugljen, odlično. Pa protiv hidrocentrale, odlično. Pa protiv golfa, ma bravo. Pa da se našim cementarama zabrani korištenje alternativnih goriva, iako to koriste od Švicarske do Norveške, bravo. I akademska zajednica, koja školuje inženjere za rad u tim i takvim termoelektranama i tvornicama šuti. Nigdje glasa profesora i akademika kako to trebamo. Da se ne srame jer obučavaju studente za rad u proizvodnim tvrtkama?

Pa i kada se otvara uređaj za pročišćavanje otpadnih voda, za nas po neprimjernim tehnologijama, koje će podići cijenu vode na basnoslovnih 44 kuna/m³, kao u Sisku, svi šute. Pa i kada se otvori uređaj za pročišćavanje otpadnih voda u Božnjakovini i odmah konzervira jer na uređaj nije nitko priključen, to je tip uređaja kao i onaj most kod Karlovca od bivšeg ministra, koji stoji usred polja, šutnja. Znam da su mnogi iz te i takve akademske zajednice sudjelovali u gradnji mnogih Potemkinovih sela, ali opet. Zar baš svi? Zar nema ni jednog koji uz sjedenje i barem malo promišlja? A hvale kada se u Zagrebu želi uvesti sistem postupanja s komunalnim otpadom koji navodno funkcionira samo u San Francisku i nigdje drugdje. Ni u Beču, ni u Amsterdamu, ni u Štokholmu.

Nije upitno, mi smo bili dobri gospodari. Dobrima smo prestali biti kada nismo razumjeli što to znači demokracija. Ona je u principu ista kao i samoupravljanje, samo što se bira između njih nekoliko, koji bi se trebali razlikovati po kompetentnosti. Mi bi, kao birači to trebali znati prepoznati. No, problem je jer smo mislili da se u demokraciji ne smije skidati prije novih izbora one na vlasti ako ne rade dobro. A oni na vlasti, znajući da većina samo sjedi, uzeli su vlast u ruke i jer ne znaju drugačije, zaduženjima i dijeljenjem nekih malih prednosti, nekim sinekurama za manjinu, kupuju vrijeme. Pa tako imaju neke prednosti i mediji i akademska zajednica, kao da i oni neće doći na red. Ne smije se zaboraviti da je stvarnost vrlo gruba i da vrijedi „danas neki drugi, a sutra eto i mi“.

Na kraju ćemo svi biti monetizirani, ne počnemo li proizvoditi posude za otpad i cijeniti svoje. I zato prvo do Tehnixa. To je u ovom kontekstu i istinska potreba, ali i sinonim za mnoge male velike kompanije, koje nažalost imaju problem samo u tome jer su naše, a one, nekako zna se, malo su drugačije i zna se, manje daju samo „onako“. Uz to, naš mentalitet, odgajan još od vremena kupovine šarenih stakalca na Ponte Rosu, stariji se sjećaju tog omiljenog šoping-centra u Trstu, koji je bio tako očaravajući za nas gladne raznih roba, nekako vjeruje samo „stranom“. Tako mi je drago da danas s ponosom mogu strancima pričati u „našim Tehnixima“! Vjerujte i zbog osobnog interesa. Oduvijek sam bio lokal patriota.

Ovo možda nema veze s temom. Nedavno sam upitan što mislim o „outsorcing-u“! Odgovorio sam da su danas na snazi radnička prava iz zadnje Jugoslavije to bi bilo jako korisno. Inače ne. Čuo sam za jednu „outosrciranu“ djelatnicu u rasadniku. Neprovjereno je, ali mi se čini kao da bi moglo biti moguće. Plaća nekih 3500 kuna. Ona „outsorcirana“ dobiva 50%, a gazda koji ju je „outsorsirao“ dobiva 50%, svaki mjesec. I ne može se zaposliti izravno. Samo preko „outsorcinga“. Vjerojatno onih 50% gazdinih ide ... ma zna se! Evo, možda ovo može biti neki komentar na dilemu da li mi baš moramo živjeti tako siromašno i duhom i kruhom. Ne mogu se oteti dojmu da smo si ipak za sve sami krivi, jer većina sjedi, samo onako!

Bez domoljublja, i proizvodnja zamire

Umišljam si da razumijem. Premijer Milanović je bio u Americi kako bi kod nas doveo proizvodnju računala i visoke tehnologije, kako bi u Hrvatsku uveo “high tech”. Sada kada je vidio ono „high-tech“ na američki način, podsjetio bih ga da bi trenutno kod nas „high-tech“ mogla biti proizvodnja kanti za otpad. Naime, ne proizvodimo ni to. Treba pitati ministra Zmajlovića i direktora Fonda za zaštitu okoliša Müllera, zašto nisu osigurali proizvodnju kanti za otpad i zašto ih se uvozi na desetine tisuća? Ma dobro, to je samo retoričko pitanje, zna se zašto se uvoze, zar ne? Ali eto. Sjećam se da smo početkom 90-ih dodijelili znak „Prijatelj okoliša“ jednoj tvrtci iz Pregrade za izradu posuda iz plastike. Neke kante iz onog vremena još se mogu pronaći po našim gradovima. Premijer Milanović bi trebao zadužiti imenovanu gospodu da provjere, kako su se nekada radile kante iz plastike i vrijedi li ta tehnologija još danas. Možda bi se moglo angažirati i nekoliko sveučilišta da proniknu u mudrost proizvodnje kanti za otpad. A da zatražimo financiranje iz kakvog fonda za znanost EU?

Znam da će mi se po ne znam koji puta zamjeriti kako imam nešto protiv nas i našega, ali se ne mogu odreći cinizma kada slušam naše vrle vođe i one koji su do jučer bili vođe, sa silnom željom da to opet malo budu. Kod naših elita je problem da uvijek znaju sve i prije i poslije, samo ne znaju onda kada su na vlasti.

Inače, to s kantama sam spomenuo samo usput. Sada pametni više ne stavljaju posude svih duginih boja za skupljanje otpada na izvoru. Kako sam upozoravao sve i sva, u naslovu spomenuta tvrtka TEHNIX iz Donjeg Kraljevca je razvila tehnologiju razvrstavanja otpada iz jedne posude. Znaju to svi političari od prije, ali i bivša ministrica okoliša gospođa Holy i sadašnji ministar Zmajlović. Zna to i dobar dio ministara iz sadašnje vlade. I ništa. Uvozi se i primjenjuje uvozno, višestruko skuplje. Inače ne bi ni stranci imali ništa protiv proizvoda tvrtke Tehnix, ali oni nemaju to znanje! I kao pravi domoljubi serviraju nam ono njihovo.

Da je premijer baš onaj pravi premijer, onako domoljuban kakvi su premijeri država koje štite svoju ekonomiju, pa da je barem znao izabrati prave suradnike koji bi eto znali potaknuti „high - tech“ proizvodnju običnih posuda od plastike, ono što zna svaki mali priučeni „plastičar“, mogao je na put ponijeti tehnologiju TEHNIX-a. Jest da se radi o tehnologiji razvrstavanja i obrade otpada, ali siguran sam da bi nekoga i to zaintrigiralo. Mehaničko biološka obrada, poznata pod MBO-T je trenutno najbolja na svijetu. Nema bolje. Problem je u tome što je jeftina i efikasna. Nova je i nije proizvedena u bijelom svijetu, već u bijelom Međimurju. I to, da je domaća, pa je teže ostvariti neke sitne interese zbog kojih se ponekad puni Remetinac, je izgleda najveći nedostatak MBO-T.

Uvozimo trećerazredne tehnologije prerade obrade otpada, što će vrlo brzo biti vidljivo na primjerima u Rijeci i Puli, a za Tehnix koji radi najbolju opremu, koja daje najviše vrijednosti za uloženo vrijedi “no pasaran u Hrvatskoj”. Do sada je najbliže postrojenje, koje radi kao švicarski sat, u Novom Sadu, a može se i do Doboja i Konjica.

Ne krivim nikoga. Žao mi je samo da kod nas nema domoljuba u politici i privredi. Sve ih nazivam neznalicama. Zamjerilo mi se. Kao nije lijep izraz. Pa dobro, ako nisu ili niste neznalice, a uništili ste skoro sve iz prošlosti i doveli nas pred neizvjesnu budućnost, sa samo ostacima ostataka prošlog blagostanja, kako da Vas nazovem? Štetočinama, lopovima ili mafijašima? Odaberite si što biste željeli biti.

Svjestan činjenice da nismo u stanju proizvesti niti običnu plastičnu posudu za otpad i razočaran činjenicom da ne koristimo domaće, višestruko bolje i korisnije, u mom površnom razmišljanju mislim da monetizacija cesta više nije pravo pitanje. Ako jako brzo ne progledamo, monetizacija je tema koja će nas čekati uskoro kao “monetizacija vodnih resursa”, pa “monetizacija zemljišta”, pa “monetizacija zraka”. Zadužili smo se i još se zadužujemo, uništili gotovo sve što je nama davalo mogućnost proizvodnje dodane vrijednosti, potrošili sve kredite i sada dolazi na naplatu naše neodgovorno ponašanje.

Viktor Simončič

- 09:30 - Komentari (5) - Isprintaj - #

srijeda, 05.11.2014.

Možeš biti modna ikona …

… sa samo 4 komada odjeće

… od kojih je jedan plastična, odnosno ukrasna manžeta izrađena od poli(metil-metakrilata) (PMMA) odnosno pleksiglasa, a koje izrađuje naša poznata umjetnica Diana Sokolić iz Zagreba.

Nakit i ukrasni predmeti od poli(metil-metakrilata) (PMMA) odnosno pleksiglasa prepoznatljivi su umjetnički izričaj naše umjetnice, inače suradnice bloga. Zanimljivost kreacije prepoznali su i stilisti propagandne kampanje piva Beck's, koju ste vjerujem vidjeli ovih dana na televiziji.

- 07:47 - Komentari (12) - Isprintaj - #

utorak, 04.11.2014.

Licemjerni prijatelji životinja

Jučer sam primio sljedeće pismo:

Prijatelji životinja kritiziraju sramotnu odluku protiv zabrane plastičnih vrećica

SVI ŽELE ZAŠTITITI NAŠ OKOLIŠ
OSIM NADLEŽNIH

Kao turistička zemlja, umjesto skandala, trebamo misliti na dugoročne opće interese i sami štititi svoj okoliš

Udruga Prijatelji životinja uputila je dopis Ministarstvu zaštite okoliša i prirode povodom glasanja protiv prijedloga Europske komisije da se zabrani uporaba laganih plastičnih vrećica kako bi se smanjila njihova prekomjerna potrošnja i štetan utjecaj na okoliš.

Udruga ističe kako je sramotno da se je Hrvatska, kao jedina od članica u Vijeću EU-a, izjasnila protiv tog civilizacijski i ekološki naprednog prijedloga, predstavljajući se kao nazadna država koja ne mari za očuvanje vlastite prirodne baštine i bogate biološke raznolikosti. Napominje da se time stječe dojam kako svi žele zaštiti Hrvatsku i njezin okoliš – građani, udruge, EU – osim nadležnog Ministarstva i političara koji očito žele nagrđene šume, rijeke i mora.

Prijatelji životinja podsjećaju da su se dosad obraćali Ministarstvu u više navrata, tražeći da poduzme konkretne korake u smjeru smanjenja potrošnje plastičnih vrećica. 2009. godine predali su Ministarstvu peticiju za zakonsku zabranu plastičnih vrećica, s prikupljenih više od 27.000 potpisa. Pisali su i povodom odredbe Europske komisije od 4. studenoga 2013. kojom se od država članica zahtijevalo da smanje uporabu laganih plastičnih vrećica. Kao udruga koja se zalaže za održiv razvoj, smatraju neprihvatljivim da Hrvatska godinama zanemaruje nužnost zabrane ili barem smanjenja potrošnje plastičnih vrećica.

Navode da je apsurd tim veći što je Hrvatska turistička zemlja koja bi se prva trebala zalagati da zaštiti svoje interese i interese generacija koje dolaze. Hrvatska ima golemu potrošnju plastičnih vrećica koje se nemilice besplatno dijele gotovo u svakoj trgovini. Udruga vjeruje da je nepotrebno naglašavati kako zapravo nijedna vrećica nije besplatna jer njihovu krajnju cijenu plaća naš, i ovako preopterećen, okoliš. Stotine tisuća životinja umre jer se zapetljaju u plastične vrećice ili ih zamijene za hranu. Plastične vrećice desetljećima se raspadaju na manje dijelove te se kao plastična prašina još stotinama godina zadržavaju u okolišu.

Nadalje, u Udruzi smatraju kako nije prihvatljiv argument da bi se zabranom plastičnih vrećica ugrozile tvrtke i radna mjesta onih koji se u Hrvatskoj bave proizvodnjom plastičnih vrećica. Tvrtke koje proizvode plastične vrećice bave se i drugim djelatnostima i mogu preusmjeriti proizvodnju. Recikliranje plastičnih vrećica neekonomično je i teško provedivo te samo oko 1% vrećica završi na recikliranju. Međutim, ni znatno povećanje recikliranja plastičnih vrećica ne rješava problem njihove neumjerene proizvodnje zbog koje se troše golemi resursi i kemikalije.

Udruga je ponovno naglasila svoj prijedlog da se u Hrvatskoj zabrane plastične vrećice ili da barem ne budu besplatne. Ističe se da bi obvezna naplata vrećica provjereno smanjila potrošnju, educirala građane i punila proračun.

Također, proizvođači plastičnih vrećica, trgovine i trgovačke lanci bili bi potaknuti da ponude građanima trajnija i ekološki osviještena rješenja po pristupačnim cijenama, a građani bi bili motivirani da i sami pridonesu očuvanju okoliša i zaštiti životinja korištenjem višekratno uporabljivih predmeta.

Prijatelji životinja na kraju dopisa navode kako očekuju konkretne korake od Ministarstva u cilju zaštite okoliša i prirode.

Na žalost, navodni prijatelji životinja ponovno su pokazali svoju licemjernost i neznanje. Ulaze u područja koja ne poznaju, ali ih glasno i bučno komentiraju, koriste teške i patetične riječi, bez ikakvih podataka, bez veze sa stvarnošću.

Na žalost, ne samo ti navodni prijatelji životinja, već i druge kvazi ekološke udruge najčešće su samo eksponent nečijih interesa. Držim da su to neozbiljne udruge koje sišu novac nas poreznih obveznika, a samo ih pitam, odakle novac ako nemamo proizvodnju.

Cijenim što ta ekipa radi u zaštiti životinja, taj posao ne razumijem i mogu ga samo poštovati. Ali, niti oni ne razumiju što je plastika i kakav utjecaj ima na okoliš i životinjski svijet. Plastika i plastične vrećice nisu problem okoliša i ekologije, nisu ugroza životinjama. Dapače. Tu ti kvazi prijatelji i zaštitnici pucaju u krivu metu. Svi ti prijatelji životinja i ekolozi se trebaju brinuti o našem neodgovornom ponašanju. I njega mijenjati ne bi li zaštitili životinje i okoliš za koje su toliko zabrinuti. Naše neodgovorno ponašanje - i s plastikom, ali i s drugim materijalima i predmetima, brojnim drugim onečišćivačima i zagađivačima, jeste osnovni uzrok problema. A ne plastika i plastične vrećice. Plastiku i plastične vrećice treba samo pametno i odgovorno koristiti. Ništa više, ništa manje.

Svojevremeno sam postavio pitanje tim dušebrižnicima životinja znaju li koliko mačaka, pasa i ostalih životinja stradaju na našim cestama? Naravno da nisu znali, ali su spremni naći neku mačku koje je progutala komad vrećice i možda uginula i od toga napraviti dramu, vapiti da se zabrane plastične vrećice i istovremeno se, neznalački da ne kažem glupavo, zalagati za papirnate ili platnene vrećice koje su dokazano ekološki lošija rješenja.

Na čine li Vam se ti navodni prijatelji životinja licemjerni?

Neki dan je u Jutarnjem listu objavljeno da samo u Hrvatskoj krivolovci godišnje ubiju 2 milijuna ptica. Biti ću malo ja licemjeran: sigurno su te ubijene ptice prenijeli preko granice u plastičnim vrećicama - avaj, zabranite plastične vrećice! Što se čeka?

Izvor: Jutarnji list, 14. listopada 2014. - 'U dva sata noću čučim skriven u grmlju i čekam da se pojave ubojice ptica'

Što su prijatelji životinja po tom pitanju učinili? Zašto ne volontiraju po šumama? Naravno da nisu ništa, samo krenu u lamentiranje "što bi bilo kad bi bilo" i nastoje drečati što jače, ne bi li na taj način poskupili svoje drečanje.

Navodni prijatelji životinja svoju navodnu zabrinutost opravdavaju lažnim podacima o broju uginulih životinja, a o tome je davno na ovom blogu pisano u postu Ubijaju li plastične vrećice 100.000 morskih sisavaca i milion morskih ptica godišnje? gdje su dani jasni i nedvosmisleni dokazi da to nije istina. Samo se javnost manipulira, laže i zavarava.

Nadalje, ugledna svjetska ekološka (ne plastičarska!) organizacija Ocean Conservancy, koja više od 25 godina organizira akciju Coastal Clean Up širom svijeta, tijekom 25 godina akcijâ na tisućama lokacija na obalama mora i oceana u 152 zemlje, izvijestila je da je u tom razdoblju more na obalu izbacilo ukupno 4073 (četiri tisuće sedamdeset i tri!) uginule životinje koje su uginule iz sljedećih razloga:

Izvor: Ocean conservancy: Tracking trash - 25 years od action for the ocean - 2011 report

O čemu mi pričamo? Plastične vrećice uzrok su manje od 10 % uginuća životinja. 404 životinje u 25 godina! Usporedite to s našim krivolovcima. Nema li značajnijih izvora problema s kojim bi se trebalo puno oštrije pozabaviti? Hoćemo li braniti ribarstvo? Hoćemo li braniti ribarske mreže? Opet nisu problem sami predmeti niti materijali, opet je u pitanju ljudski nemar.

Da bih potvrdio licemjerstvo već sam pisao u dva navrata na blogu, pa pogledajte još i sljedeći post:
Od čega ugiba stotine tisuća morskih životinja?

I na kraju pitam:
ne čine li Vam se licemjerni ti navodni prijatelji životinja?

Izvori:
Ocean conservancy: Tracking trash - 25 years od action for the ocean - 2011 report
Izvor: Jutarnji list: 'U dva sata noću čučim skriven u grmlju i čekam da se pojave ubojice ptica',
14. listopada 2014.

- 06:56 - Komentari (16) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 03.11.2014.

Nismo (još) uspjeli

*** BREAKING NEWS *** BREAKING NEWS *** BREAKING NEWS *** BREAKING NEWS ***

Europska komisija prihvatila je prijedlog Direktive o ograničavanju potrošnje tankih plastičnih vrećica. Da bi Direktiva stupila na snagu, potrebno je da je prihvati i Europski parlament. O tome će se s parlamentom još pregovarati. Realno je za očekivati da će se brzo usuglasiti jer je parlament već pozitivno glasovao o prijedlogu i uputio ga komisiji na usuglašavanje.

Što reći, nismo uspjeli. Ili bolje reći: još nije da nismo uspjeli. Proizvođači plastičnih vrećica, Društvo za plastiku i gumu i Udruženje za plastiku i gumu (pri HGK) organizirali su se, dobro pripremili argumente i uspjeli Ministarstvu gospodarstva, Ministarstvu vanjskih poslova i Ministarstvu zaštite okoliša i prirode obrazložiti osnovne činjenice o plastičnim vrećicama, činjenice koje su nebrojeno puta prezentirane na ovom blogu, i jedino što se je moglo očekivati - da ti argumenti struke i znanosti budu prihvaćeni. I jesu.

Međutim, u Europi nije bilo volje za saslušati te argumente, ne zbog zaštite okoliša, jer pitanje plastičnih vrećica nije pitanje zaštite okoliša, već je to pitanje zaštite vlastitog tržišta od uvoza s Dalekog Istoka, kao i zaštite velikih igrača.

Naime, tanke i vrlo tanke vrećice zahvaljujući tehnologiji postaju sve kvalitetnije, izdržljivije, pa ih je moguće i višekratno koristiti. Najčešće se to i čini. Višekratnim korištenjem tih tankih vrećica, ugrožava se tržište onih debljih vrećica na koje je prešla većina europskih velikih proizvođača i naravno da to treba spriječiti ili barem ograničiti.

Princip je jednostavan - neko vrijeme se razvija kampanja protiv plastičnih vrećica, prikazuju se fotografije neuređenih smetlišta gdje na prvi pogled dominiraju plastične vrećice, stalno se prikazuju fotografije "ugroženih" životinja te nakon nekog vremena javnost jednostavno očekuje od svojih političara - donositelja odluka - rješenje. U nekim zemljama je to dodatni namet, u nekim zemljama ograničavanja, a u nekima čak i zabrane. I svi pristaju na to.

Europska komisija dala je mandat za pregovore o ograničavanju potrošnje tankih plastičnih vrećica i to za 50 % u odnosu na 2010. godinu u roku od 2 godine od prihvaćanja direktive te za daljnjih 30 % u roku od sljedećih 3 godine, odnosno da se u roku od 5 godina od prihvaćanja Direktive u zemljama članicama potrošnja tankih plastičnih vrećica (tanjih od 50 mikrometara) smanji za 80 % u odnosu na potrošnju iz 2010. godine. Dakle, pregovori se nastavljaju.

Pojašnjenja radi, važno je istaknuti: ova vijest odnosno odluka se odnosi na glasanje u Europskoj komisiji za davanje mandata za daljnje pregovore o Direktivi između Europske komisije i Europskog parlamenta, te stoga ne predstavlja konačan stav niti konačno prihvaćanje Direktive u predloženom obliku. To znači da posao još nije završen te da se s tim u vezi nastavlja komunikacija na nacionalnoj i na europskoj razini. Nismo uspjeli uvjeriti druge države članice vezano uz traženje promjene debljine vrećica (ispod 15 i iznad 40 mikrometara) jer nismo u Europskoj komisiji imali potrebnu podršku ostalih država članica. U nastavku se vodi borba oko isključenja iz Direktive o ograničavanju potrošnje vrlo tankih vrećica (još se treba definirati ispod kojih debljina se smatraju vrlo tanke) za mokru i suhu rasutu hranu kao i protiv obvezujućeg cilja za sve države članice. Hrvatska želi da se dosadašnja postignuća u Republici Hrvatskoj uzmu u obzir (već ostvareno 60 %-tno smanjenje). Stoga, ima još nade da predložena izmjena Direktive bude što manje štetna za hrvatske proizvođače vrećica.

Vijest o tome (naravno, bez provjere podataka, paušalno i sa sasvim krivom intonacijom) objavili su:
Večernji list: Prvi put u Vijeću EU bili sami protiv svih i - izgubili
Dnevnik.hr: Vijeće EU: Hrvatska sama protiv svih
Indeks.hr: EU će manje koristiti plastične vrećice, Hrvatska bila protiv zbog zaštite domaćih proizvođača

Ono što me iznenađuje, jesu komentari čitatelja ispod objavljenih članaka. Toliko neznanja stvarno nisam očekivao od ljudi koji koriste internet i znaju i mogu komentirati na web portalima, dakle od tehnološki pismenih ljudi. Stvarno sam očekivao više.

No sve to me učvršćuje u uvjerenju da još više i još savjesnije nastavim svoj posao s blogom Plastično je fantastično. Ljude treba informirati i educirati. Nadam se da ću u tome uspjeti, ali ipak odluka mora biti na svakome zasebno. Želja mi je da se odluke donose temeljem stručnih i znanstveno provjerenih argumenata, a ne paušalno, na ulici, galamom ili zastrašivanjem.

Dakle, idemo dalje.

*** BREAKING NEWS *** BREAKING NEWS *** BREAKING NEWS *** BREAKING NEWS ***

- 13:13 - Komentari (4) - Isprintaj - #

nedjelja, 02.11.2014.

U sjećanje

Danas se sjećamo svojih dragih i svih onih koji su otišli tamo odakle se ne vraća.
Pokoj im dušama dok nas čekaju.

Svijeće su simbol rađanja, života, ali i prolaznosti tog života. Kažu, nijedna jutra dogorila nije. A kad dogori, kad izgori pamučna nit i sagori sav vosak, ostane nam plastično tijelo, u pravilu od poli(vinil-klorida) (PVC), ali i od i polipropilena (PP), plastični poklopci od poli(etilen-tereftalata)(PET), polistirena (PS) i polipropilena (PP), dok su nosači baterija izrađeni od polietilena (PE) i polistirena (PS) te metalna kapica. Na grobljima postoje koševi za istrošene lampione, ali ako ne, odvojite plastično tijelo lampiona od kapice, tijelo bacite u kontejner za otpadnu plastiku, a kapicu u kontejner za otpadni metal. Plastika će se reciklirati, kao i metalne kapice. Oporaba plastičnog otpada može biti materijalna (mehanička i kemijska) te energijska. Obilježje mehaničke oporabe jest primjena fizičkih i mehaničkih postupaka, kao što su usitnjavanje, zagrijavanje i ekstrudiranje, kako bi se plastični otpad pretvorio u koristan plastični materijal (npr. granulat) ili pak u novi proizvod. Kemijskom oporabom (najčešće pirolizom, hidrolizom, hidriranjem, rasplinjavanjem) plastični se otpad razgrađuje na početne sastojke, sintetski plin ili ulje, koji se zatim rabe ili kao gorivo ili kao sirovina u kemijskim postrojenjima. Tijekom energijske oporabe otpadna se plastika spaljuje uz pridobivanje korisne energije ili bez nje, budući da je plastika u pravilu gorivi materijal visoke
energijske vrijednosti.

Pravilnim postupanjem mi ćemo biti ekološki odgovorni, a na taj način omogućiti ćemo novi životni ciklus plastičnih lampiona. Za neko drugo sjećanje.

Izvor:
Matko ERCEG, Irena BANOVAC, Ivana BRNAS (Sveučilište u Splitu, Kemijsko-tehnološki fakultet, Zavod za organsku tehnologiju): Razvrstavanje i identifikacija plastičnih komponenti otpadnih nadgrobnih lampiona, Polimeri, Vol. 35. Svezak 2, Godina 2013.

- 14:14 - Komentari (7) - Isprintaj - #

subota, 01.11.2014.

NEWSLETTER 21

Poštovani,
pred Vama je redovni NEWSLETTER bloga PLASTIČNO JE FANTASTIČNO za mjesec listopad.

Listopad - mjesec uobičajenih aktivnosti na blogu, objavljeno je 26 postova. Međutim obilježen je s dva značajna događaja. 18. listopada Slobodna Dalmacija je na dvije stranice objavila veliki intervju s autorom bloga o plastičnim vrećicama, što je bio povod izdavanju izvanrednog broja newslettera.

Kraj mjeseca, dočekala nas je vijest da je Europska komisija prihvatila Direktivu o ograničavanju potrošnje vrlo tankih plastičnih vrećica za 80 % u odnosu na 2010. godinu u svim svojim članicama. Na žalost, jedinstveni stav Hrvatske - protiv, ostao je usamljen i Direktiva je u Europskoj komisiji prihvaćena. No, o tome više u prvim danima mjeseca studenog.

Evo pregleda objavljenih članaka (bilo je 26 objava) tijekom rujna na blogu "Plastično je fantastično" (klikom na naslov, otvoriti će se povezana web stranica članka):

01.10. - NEWSLETTER 19 - Pregled objavljenih članaka na blogu tijekom rujna.
02.10. - Recikliranje najlona - Naši (susjedni) plastičari - Aquafil - Naši susjedi, Slovenci, u suradnji s talijanskim partnerom osnovali su tvrtku Aquafil Slovenia koja se bavi recikliranjem poliamida (PA) ili što je u javnosti poznatije - najlona. Proces regeneracije komercijalno je nazvan ECONYL. Predstavljena je firma i njen proizvodni proces.
03.10. - Naši plastičari (tekstilci) - AquafilCRO - U prethodnom postu predstavljena je slovenska firma i njezin proizvodni proces oporabe poliamida (PA) odnosno šire poznato najlona. Ta je firma dio grupacije Aquafil iz Italije sa sjedištem u gradiću Acro. Grupacija Aquafill u svom sastavu ima preradbene i proizvodne pogone u Italiji, Njemačkoj, Sloveniji, Velikoj Britaniji, Sjedinjenim Američkim Državama, Tajlandu i Kini, ali i u Hrvatskoj. U Hrvatskoj posluje uspješna firma AquafilCRO d.o.o. sa sjedištem u Oroslavlju, zajednička investicija matične firme iz Italije i slovenske firme Julon d.o.o. Ljubljana (koja je također dio grupe Aquafil). Posebna zanimljivost ovog posta su vrhunske fotografije profesionalnog fotografa Martina Turka.
04.10. - Odjeća od recikliranih PET plastenki - XD APPAREL jakne izrađene su od recikliranog poliestera (rPEST) koji je nastao recikliranjem PET boca. To su eco friendly jakne koje brinu za naš okoliš. Zato su ponosni nosioci bluesign® znaka koji se izdaje isključivo proizvodima koji imaju sve komponente i sastojke, pa i boje, usklađene sa strogim ekološkim standardima.
05.10. - Komentar dana - Pamučne vrećice nisu eco friendly - Predobra fotka, ali ne i činjenica da je Aralsko jezero u Aziji, četvrto u svijetu, potpuno presušilo. Da, zbog nekontroliranog uzgoja pamuka. Komentar objavljen na prijateljskom portalu www.crckarije.com.
06.10. - Izjava dana: Budućnost je plastika - Repriza filma Diplomac bila je povod objave video priloga gdje g. McGuire savjetuje diplomca Benjamina.
07.10. - Na marginama plastičnog foto natječaja koji to nije - Yulunga: Ugriz riđovke - Plastični foto prilog kolegice blogerice Yulunga.
08.10. - Zagreb između spalionice i San Franciska - Upozoren sam na tribinu „Ekološki zasnovan sustav gospodarenja otpadom za grad Zagreb - zagrebački koncept“ koja je održana uoči važnog odlučivanja oko koncepta postupanja s komunalnim otpadom u gradu Zagrebu u organizaciji Odjela za prirodoslovlje i matematiku Matice hrvatske - piše suradnik bloga dr.sc. Viktor Simončič.
09.10. - Zagovornici u obrani oksoplastike - Vezano na vaš komentar na temu hoće li se oxorazgradiva plastika razgraditi, željeli bi dodati da institucija OWS nije baš nezavisna, naime to je privatna tvrtka koja proizvodi većinu svojih prihoda od proizvođača i korisnika "bio-based" plastike, od kojih se mnogi protive oxo-biorazgradivi plastici zbog njihovih privatnih komercijalnih interesa. Šaljem vam i odgovor proizvođača aditiva OWS-ju i studiju o razgradivosti polimera s naslovom: "Kinetika abiotičke i biotičke razgradivosti PE niske gustoće koji sadrži prodegradant aditiva i njegov utjecaj na rast mikrobnih zajednica". Bilo bi nam drago da dokumente koje smo Vam poslali i naš komentar objavite na vašem blogu i svakako očekujemo vaš komentar. - piše Bojana Dolenc - predstavnica agencije za zastupanje "Mirjana Gojak" iz Kopra. Naravno da je na blogu objavljeno ovo pismo i kao i prijevod priloženog dokumenta.
10.10. - Moj odgovor oksoplastičarima - Oksobiorazgradiva plastika ne postoji! Što se tiče znanstvene i stručne zajednice u svijetu i u Hrvatskoj dvojbe nema. Oksobiorazgradiva plastika je sve samo ne biorazgradiva. Oksobiorazgradiva plastika ne postoji - postoji samo oksorazgradiva plastika. Stoga, bolje i poštenije bi bilo reći da je to oksorazgradiva ili još točnije oksofragmentirajuća plastika. Stoga, zaključak posta je jasan: biorazgradiva plastika DA, ALI samo u određenim slučajevima, oksorazgradiva plastika NE.
11.10. - Eto, spominju nas - Prikaz vijesti iz Omišaljskog glasnika koji je svoje čitatelje izvijestio o izložbi fotografije "Plastika i plastični proizvodi oko nas" održanoj početkom rujna u Galeriji Lapidarij u Omišlju.
12.10. - Plastična skulptura - Na marginama plastičnog foto natjecanja koji to nije - Duško Čeko, Omišalj - Vrlo zanimljiva fotografija nepoznatog plastičnog predmeta koju je poslao Duško Čeko iz Omišlja.
13.10. - Krčani idu korak dalje - Nakon studioznih i opsežnih priprema, na Krku je još 2005. godine pokrenut projekt ekološki zasnovanog sustava zbrinjavanja komunalnog otpada. Osnovni cilj i zadaća tog projekta bio je da se smeće »pretvori« u koristan otpad, sirovinu pogodnu za ponovno korištenje. Sada Krčani idu korak dalje. Idu li?
15.10. - Krčani promoviraju svoj korak dalje - Prethodno je na blogu objavljeno da Krčani idu korak dalje što se tiče odvojenog prikupljanja otpada. Mislilo se da je to baš ono što hrvatska struka i znanost zagovaraju. Ali, kako je napisao u e-mailu uvaženi i cijenjeni čitatelj bloga, izgleda da sve i nije baš tako.
16.10. - Zašto je plastika uvijek kriva? - Audio vizualni portret svemira plastičnih naplavina; bilo da su odbačene po plažama, bilo da ih je more izbacilo na plaže Kamarina, arheološkoj lokaciji na Siciliji. Video prilog kojeg je poslala vjerna čitateljica bloga, ali i odgovor autora bloga koji kaže: Hm, pa ne ide mi baš u cukerpikslu. Naime, to je ono protiv čega se stalno borim. Nije plastika kriva što je tamo dospjela već neodgovorni pojedinci. Ali, svejedno smo svi spremni okrivljavati plastiku kao materijal ili plastične proizvode, do te mjere da se zabranjuju. A plastika nije kriva, ona je samo materijal jednako kao i drvo, metal, staklo, papir - sve za svoju namjenu.
17.10. - Dron - Dron je nova vrsta bespilotne letjelice, malih dimenzija i težine od 2 do 10 kilograma (ovisno o namjeni i ugrađenoj opremi). Iako prvobitno razvijani u vojne svrhe i daleko većih dimenzija, dronovi se danas najviše koriste u eksperimentalne, istraživačke i zabavne svrhe i mnogo su manji. Opremljeni su kamerama, pomoću kojih se kreću u prostoru i "vide", prave snimke terena iznad kojih lete i mogu nositi određeni teret (što smo imali prilike vidjeti na prekjučerašnjoj utakmici nogometnih reprezentacija Srbije i Albanije) - post koji je izazvao širu pažnju čitateljstva blog.hr-a.
18.10. - Za sada jedino plastika može protiv ebole - Zaraza virusom Ebola širi se Zapadnom Afrikom, ali i cijelim svijetom. Vjerujem da redovno pratite izvještaje i snimke s terena o brizi o zaraženima, na žalost i o velikom broju umrlih. Bilo u Zapadnoj Africi, bilo u zemljama gdje su se zaraženi prijavili u bolnice (SAD, Španjolska, Njemačka) imali ste prilike vidjeti da medicinsko osoblje i ostalo osoblje koje na bilo koji način dolazi u blizinu zaraženih koristi posebnu plastičnu zaštitnu opremu.
19.10. - Slobodna Dalmacija o vrećicama - NEWSLETTER 20 - izvanredno izdanje - izvanredno izdanje NEWSLETTER-a bloga PLASTIČNO JE FANTASTIČNO. Ovaj puta samo s jednim prilogom, a to je veliki interview u Slobodnoj Dalmaciji, objavljen u subotu, 18. listopada 2014. na dvije stranice.
21.10. - Plastični humor: Posljedice zabrana u Kaliforniji - Nakon što je guverner Kalifornije potpisao zakon o zabrani jednokratnih plastičnih vrećice, zaredale su kritike, ali i šale na njegov račun.
22.10. - Posljednja hrvatska užarija - Naši plastičari - Užarija Orešković - Prikaz Užarije Orešković iz Nove Gradiške, posljednje hrvatske užarije koja izrađuje mreže za golove, sportske dvorane, ležaljke. U svom radu koriste poliamidnu (PA) užad.
23.10. - Plastične vijesti 74: Nove PET plastenke - Prikaz novog proizvoda japanske kompanije Toyo Seikan koja proizvodi PET plastenke s najnovijim tehnološkim procesom.
24.10. - Plastične bove - Na marginama plastičnog foto natječaja koji to nije - Izabela Petković - Dvije prekrasne fotografije još jednog nezamjenjivog plastičnog proizvoda - bova.
25.10. - Otpadna plastika u gorivo - Postrojenja za preradu otpadne plastike u gorivo mogla bi američkoj ekonomiji donijeti 9 milijardi dolara.
28.10. - Čepomida - Praktična plastika - Zanimljiv foto prilog kolege blogera 20 do asa - kako korisno i zanimljivo još jednom iskoristiti plastične čepove u dječjoj igri.
30.10. - Naši plastičari - Heplast-pipe - Heplast-pipe d.o.o. iz Preloga je već godinama vodeći hrvatski proizvođač termoplastičnih cijevnih sustava; po kvaliteti proizvoda i usluga, tehnološkoj inovativnosti te uspješnim poslovnim rezultatima - prikaz naše uspješne plastičarske firme
31.10. - Blogerska suradnja - Valcer - Kućna plastika - Blogerska suradnja se nastavlja i blog Plastično je fantastično ima stalno aktualan poziv i otvorene svoje stranice za plastične priloge kolegica i kolega blogera. Ovaj puta svojim plastičnim prilogom predstavlja nam se, sada to mogu već reći, stalna, redovna i draga suradnica bloga, kolegica blogerica Valcer.

ZABRANE PLASTIČNIH VREĆICA:

ZABRANE PLASTIČNIH VREĆICA 1 (Europa):
Nisu zabilježene promjene u ovom dijelu svijeta, osim zadnjeg dana listopada kada je Europska komisija usvojila Direktivu o ograničavanju potrošnje tankih plastičnih vrećica u EU, a o čemu će biti više riječi u sljedećim izmjenama ovog priloga.
- Zadnja obnova podataka: 30. rujna 2014. - 15:00 - revizija 18.

ZABRANE PLASTIČNIH VREĆICA 2 (Amerika):
Nisu zabilježene promjene u ovom dijelu svijeta.
- Zadnja obnova podataka: 30. rujna 2014. - 15:00 - revizija 18.

ZABRANE PLASTIČNIH VREĆICA 3 (Afrika, Azija, Australija):
Nisu zabilježene promjene u ovom dijelu svijeta.
- Zadnja obnova podataka: 30. rujna 2014. - 15:00 - revizija 6.

IZ POVIJESTI BLOGA:

Podsjećam čitatelje ovog newslettera i bloga na neke zanimljivije stare postove objavljene na blogu:
06.02.2012. - Plastična ambalaža - najbolji izbor za okoliš - Plastični proizvodi, a posebno plastična ambalaža, uz današnji su način života nužni. Plastična ambalaža je izdržljiva, neslomljiva, lagana, higijenska, za proizvodnju i transport troši se manje energije u usporedbi s drugim ambalažnim materijalima, a brojne procjene životnog ciklusa pokazale su da je najčešće najbolji izbor. No bez obzira na sve nabrojene prednosti, koje su nebrojeno puta dokazane, u javnosti se primjećuje sve veća nesnošljivost prema plastici, posebno plastičnoj ambalaži, a napadi na plastiku i plastične proizvode periodički se ponavljaju. Na žalost, u većini slučajeva napisi su prepuni netočnih i znanstveno neutemeljenih podataka, kojima je svrha nepotrebno sijanje panike i širenje negativnog imidža plastike u javnosti. Vjerojatno nijedan proizvod nije toliko stigmatiziran kao što je to polietilenska vrećica. Umjesto zabrana treba naći praktično rješenje problema u smislu poboljšanja kulture postupanja s otpadom te ići u smjeru razvoja sustava odlaganja, sakupljanja i oporabe plastičnog otpada - napisala je suradnica bloga mr.sc. Maja Rujnić Sokele.

Evo toliko o novostima s bloga PLASTIČNO JE FANTASTIČNO. I za kraj:

S nadom da će Vas teme zanimati te da ćete naći nove i korisne informacije o plastici, a veselila bi me i suradnja, srdačno Vas pozdravljam do idućeg broja NEWSLETTER-a PLASTIČNO JE FANTASTIČNO.

Vaš Plastik / Romeo Deša
urednik bloga Plastično je fantastično

- 21:12 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Linkovi

Plastično je fantastično

nedjelja, 30.11.2014.

Dugme, stalno tu uz nas

subota, 29.11.2014.

Klasična plastika

Plastična enciklopedija

petak, 28.11.2014.

Drugi život plastenki

Praktična plastika

četvrtak, 27.11.2014.

Polimeri

Plastična enciklopedija

Osnove

srijeda, 26.11.2014.

Slučajna (?) propaganda

utorak, 25.11.2014.

Održiva plastika

Plastična enciklopedija

Polimeri i plastika

ponedjeljak, 24.11.2014.

SADRŽAJ 11

nedjelja, 23.11.2014.

Praktična plastika - u vrtu

subota, 22.11.2014.

Naši plastičari - BrodPlast

petak, 21.11.2014.

Blogerska suradnja - More ljubavi

Na marginama plastičnog foto natječaja koji to nije Ne samo za brodove ...

četvrtak, 20.11.2014.

S plastikom u nove brzine

Kabeli koji prenose podatke za 5.000 DVD-ova u sekundi

srijeda, 19.11.2014.

1001. post

utorak, 18.11.2014.

Tehnix ide dalje

1. Tehnix gradi tvornicu na otoku Krku

2. Tehnix se širi i u Kinu

ponedjeljak, 17.11.2014.

Instalacija - Alemka Goleš

Na marginama plastičnog foto natječaja koji to nije

nedjelja, 16.11.2014.

Peteroslojni film vrhunskih performansi

Naši plastičari - Muraplast

subota, 15.11.2014.

Blogerska suradnja - Čiovka

Na marginama plastičnog foto natječaja koji to nije Zarobljeno sunce

petak, 14.11.2014.

U korist vlastite štete - ekološki trojan

četvrtak, 13.11.2014.

Blogerska suradnja - Belator alias 20 do asa

Igre s plastičnim čepovima

srijeda, 12.11.2014.

Zapjenjeni ekopopulisti

Zapjenjeni ekopopulisti

utorak, 11.11.2014.

Još malo o nakitu od pleksiglasa

Pleksiglas odnosno poli(metil-metakrilat) (PMMA)

ponedjeljak, 10.11.2014.

Stvarna rastrošnost ministra Zmajlovića

Ministar Zmajlović nije rastrošan radi parkiranja i preseljenja već zbog nečinjenja

nedjelja, 09.11.2014.

Besplatna promocija

petak, 07.11.2014.

Dragi moj blože, sretna ti trogodišnjica - NEWSLETTER - izvanredno izdanje

NEWSLETTER 22 Izvanredno izdanje

Moj obračun s njima

četvrtak, 06.11.2014.

Gdje su profesori i akademici kad ih trebamo?

srijeda, 05.11.2014.

Možeš biti modna ikona …

… sa samo 4 komada odjeće

utorak, 04.11.2014.

Licemjerni prijatelji životinja

SVI ŽELE ZAŠTITITI NAŠ OKOLIŠ OSIM NADLEŽNIH

ponedjeljak, 03.11.2014.

Nismo (još) uspjeli

nedjelja, 02.11.2014.

U sjećanje

subota, 01.11.2014.

Na marginama plastičnog foto natječaja koji to nije
Ne samo za brodove ...

Na marginama plastičnog foto natječaja koji to nije

Zarobljeno sunce

Ministar Zmajlović nije rastrošan radi parkiranja i preseljenja
već zbog nečinjenja

NEWSLETTER 22
Izvanredno izdanje

SVI ŽELE ZAŠTITITI NAŠ OKOLIŠ
OSIM NADLEŽNIH