Plastično je fantastično

Taj mali predmet s kojim svakodnevno dolazimo u dodir, koji može biti krajnje funkcionalan, ali i samo dekorativan, arheolozi procjenjuju da je u upotrebi još od 2000. godine prije nove ere. Predmeti koji podsjećaju na današnju dugmad, s rupom u sredini, nađeni su od kamena, stakla, kostiju, keramike ili zlata i upotrebljavani su kao ukrasni detalj na odjeći ili nanizani kao perle.

Postoje zapisi da su mnogi pripadnici plemstva, za vrijeme renesanse, naručivali iz Venecije staklenu dugmad ukrašenu biserima, ili zlatnu od pariških zlatara. Kvaliteta izrade, detalja i korištenih materijala potrebnih za pravljenje ovakvih dugmadi je bio na razini današnjeg luksuznog nakita.

Osamnaesto stoljeće je bilo „zlatno doba“ za dugmad jer je tada došlo do njihovog daljnjeg razvoja i velikog broja varijanti kako u pogledu materijala od kog su pravljeni, stila, tako i njihovog oblika. Veličina dugmadi je još jedna stvar koja se promijenila. Vremenom, oni su postajali sve veći i plosnatiji, da bi na kraju stoljeća dostigli promjer od 3,5 cm. Sa svim ovim promjenama rasla je i njihova cijena.

Standardizacija vojnih uniformi, koja se dogodila također tokom osamnaestog stoljeća, dovela je do proizvodnje specijalnih dugmadi (u to doba metalnih) koja su sve do današnjih dana nastavila biti važan dio vojne industrije. Broj dugmadi, koji je potreban za vojnički kaput, kreće se između dvadeset i trideset, a svaka zemlja, regija i specijalizacija zahtijevali su poseban design.

U prvoj polovini devetnaestog stoljeća došlo je do svojevrsnog preokreta, jer je muška moda postala opuštenija, dugmad su često bila obična i u istoj boji kao i ostatak odjeće, a ženska moda bila je prilika za kićenje i šepurenje. Najnovije trendove u izradi nakita pratila je i izrada dugmadi, pa su tako bili popularni oni od porculana, bisera i srebra.

Prirodni materijali korišteni u njihovoj izradi su i dalje bili popularni, naročito dugmad napravljena od školjki, ali i uvedeni su novi poput celuloida koji je imitirao druge materijale. Početkom dvadesetog stoljeća, kada su odijela postala popularna i među muškarcima i ženama iz radničke klase, javila se potreba za jeftinijom dugmadi.

Pedesetih godina prošlog stoljeća plastika je postala sastavni dio proizvodnje dugmadi i na taj način zamijenila jeftino staklo koje se do tada koristilo. Kako je na snagu stupio zakon koji je zabranio upotrebu prirodnih materijala, poput slonovače i kornjačevine, zadatak plastične dugmadi je bio da budu što sličniji i zahvaljujući tome su plastična dugmad postala su i danas su najviše izrađivana i korištena.

Danas se dugmad izrađuje od fenol-formaldehida (PF) odnosno bakelita i kazeina (CS) (rjeđe), a najčešće od poliestera (PEST).





Izvori:
Dugme - mali predmet sa bogatom istorijom
Button
Beautiful and creative mosaics by Laura Pattison