Pregled posta

Stvarna rastrošnost ministra Zmajlovića

Pred nama je još jedan prilog aktualnim temama u Hrvatskoj vrijednog suradnika bloga dr.sc. Viktora Simončiča. Zahvaljujem se dr. Simončiču, uvjeren sam da će tema itekako zanimati i čitatelje bloga Plastično je fantastično. Ovaj tekst objavljen je i na Barometar.hr Večernjeg lista, gdje je izazvao vrlo pozitivne reakcije komentatora, neke od njih izdvajam:

Visitor: Odlična analiza!..eto kako se kroz par pravih primjera može reći puno. Postoji li itko u hrvatskoj politici, a da ima prihvatljiv odnos prema problematici zbrinjavanju otpada? Što napraviti?

I.Čatić: Akvizija dr. sc. V. Simončiča je jedan od najboljih koje je ostvario Barometar. Svaka čast urednici. Taj zna znanje i to kaže otvoreno. No plastične vrećice zaslužuju veliku pozornost i potpuno opravdano V. Simočič smatra da je to prva pobjeda Hrvatske.

Damir Pacek: Pridružujem se čestitkama. Nejasno mi je samo iznenađenje jednog stručnjaka nad bivšom ministricom Holy? Stručnost, kompetencije, učinak? Diskutabilno, i to vrlo. Osim konoplje kao spasa države i rata s vrećicama za špeceraj, ništa konkretno...

Niki Papalina: Šjor Simončić moj duboki naklon. Da sutra sastavljam vladu, stavila bih vas za ministra.

Damir Pacek: Holy, Zmajlović, sve je to isto samo je omot drugačiji. A političare (kad postanu ministri) treba vrednovati po konkretnom učinku, kad bi trebali nešto i napraviti, a ne samo bacati frazetine. No, ne bismo više trebali o Holy, ja zaista uživam čitati vaše stručne analize problema ekologije. Mislim da je Holy samo slučajna epizoda u svemu tome.

A sada evo i najavljenog priloga dr. Simončiča:

Ministar Zmajlović nije rastrošan radi parkiranja i preseljenja
već zbog nečinjenja

Ne mogu vjerovati da baš nitko, BAŠ NITKO, ne vidi suštinu problema, izuzev onih koji znaju, a njih se ne pita i ne sluša. Pišući o rastrošnosti ministra Zmajlovića u temi: Ministar Zmajlović i ne zna drugačije nego rastrošno na Barometar.hr, spomenuo sam da je trošak parkiranja i preseljenja kap vode u moru na ono što je ministar Zmajlović neracionalno potrošio.

Kada sam na članak o rastrošnosti ministra upozorio jednog od rijetkih ljudi koji zna skoro sve o otpadu, kojeg bi ministar trebao dnevno konzultirati, jer on ZNA ZNANJE, isto kao i gospodina Pripuza (mislim na njegove tvrtke, a ne na predmet istrage), napisao mi je slijedeće: Kad smo već kod „Zmaja“ moje skromno mišljenje je da je dotični trebao ponuditi ostavku još ljetos, u srpnju, ali ne zbog rastrošnosti nego zbog „nečinjenja“ ili „propusta“! Što to mlađahni ministar nije učinio ili je propustio učiniti? Nije donio 56 pod zakonskih akata: pravilnika, uredbi i naputaka… A Zakon o održivom gospodarenju s otpadom koji je sam donio je propisao rok od godine dana za donošenje pod zakonskih akata! Dakle ministru palac dolje! Nije zadovoljio. O kvaliteti donijetih propisa neću ovom prilikom trošiti vrijeme.

A mediji se ubijaju analizirajući da li je trebalo kupiti ovu ili onu parkirnu kartu. Oni s „analitičkim novinarstvom“ idu korak dalje i raspravljaju da li kabinet ministra treba kupaonicu i ako baš koje boje trebaju biti pločice.

Zar nitko ne prati okoliš kako treba? Normalno da ne, kada se ne prate na pravi način niti prosvjedi branitelja. Prije 2-3 dana branitelji u šatoru pred ministarstvom, a RTL u udarnom dnevniku donosi kao prvu vijest da su se sudarile dvije grupe BBB i Mamić. Izgleda što žutije to novinarskije. I onda očekivati da se manje senzacionalističke teme prate ozbiljnije. Ma kaj god!

U medijima neprimijećeno da akademske zajednice nema nigdje kada je riječ o bilo čemu ozbiljnijem u okolišu (vidjeti post: Gdje su profesori i akademici kad ih trebamo?). Nevladina scena stalno u medijima. jer je u pravilu protiv. Uvijek isti likovi, a u medijima ostaje neprimijećeno da su po spoznaji negdje na razini ranih osamdesetih prošlog stoljeća, na razini potrebe kupovine što većeg broja posuda za skupljanje otpada (vidjeti post: Kako prikupljati komunalni otpad) i plašenja građana stvarima s kojima se plaše još samo neuki (vidjeti post: Greenpeace bi harpunom hvatao pobjegle plastične vrećice).

Populistički nivo rasprave prihvatila je i bivša ministrica Holy, što me iznenadilo. I ona zaziva ministra na ostavku zbog parkiranja i tuša. Ali to nije suština. Suština je nerada, nečinjenje i propusti, a ne cijena parkirne karte. Vjerovao sam da će kao saborska zastupnica nečinjenje kao političku temu otvoriti u Saboru, a ne populistički o parkiranju. To može samo ona. I pozicija i opozicija mislim da nemaju znanja i razumijevanja za tako nešto.

Zbog nepostojanjajasnih propisa svi stradavamo. Korist imaju samo malobrojni dvorski savjetnici koji proizvode podloge da ministar Zmajlović, kako gotovo i svi dosadašnji ministri, mirno spava pozivajući se na struku.

No i nedonošenje propisa je ništa u odnosu na drugo. Ministar Zmajlović je svojevoljno čas zatvarao pa otvarao odlagališta. Makarska i drugi čas nešto smiju s otpadom, čas isto to ne smiju. Pa onda kada nemaju kuda s otpadom, onda ako nisam u krivu,otpad može i u Varaždin, koji inače ima poznati problem svog otpada. Tamo je postrojenje koje čini se nema dozvole za rad, ali mu se ipak malo dozvoli raditi, ako prerađuje otpad od nekuda, ali ne i da prerađuje onaj koji leži uz postrojenje. Inače osobno ne vidim zašto postrojenje nema dozvole za rad i preradu otpada koji se godinama sakuplja na ulazu u Varaždin, ako za to ne postoji neki tehnički razlog. Problem otpada u Zagrebu i doprinos ministra nekoj vrsti kaosa je posebna priča.

Ministar Zmajlović je trebao reagirati i na nigdje postojeću tehnologiju prerade otpada koju financira EU na Marišćini (Rijeka) i Kaštjunu (Pula). Kada su ministrica u bivšoj vladi, gospođa Marina Matulović Dropulić i njen sekretar Nikola Ružinski već progurali takvu nebuloznu Strategiju postupanja s otpadom (vidjeti post: Održivost aktualnih prijedloga tehnika CGO, novoj Vladi je njena izmjena morao biti prioritetni zadatak. Vidio sam neka pojašnjenja kako se nije moglo, jer je to bilo prihvaćeno od strane EU. Nije točno. Moglo se i uvijek se može, ali to treba znati. Izvlačenje na EU je proziran izgovor za nečinjenje!

Svi koji u medijima populistički govore o okolišu, znaju da će postrojenje na Marišćini raditi kao da je škola, 8 sati na dan, 5 dana tjedno. Da je u projektiranje bila uključena dobra domaćica, ona bi sugerirala svim savjetnicima domaće i strane provenijencije, dvorskim savjetnicima, da ako postrojenje radi 16 sati, onda može biti duplo manje. Ako bi radilo i subotom još manje. Tada ne bi trebalo 3 - 4 MWh električne energije. A dva - tri puta manje je i skoro toliko jeftinije. Svi od župana Komadine do Fonda su bili upozoreni na to. Postoje revizije. Znaju oni i da se ne zna kuda s gorivim dijelom, a ipak se eto gura to „nigdje postojeće“ dalje, i na Piškornici, i u Zadru, ...

Usput, ne želim više hvaliti Tehnix iz Donjeg Kraljevca. Očekujem da će to početi ministri zaduženi za gospodarstvo, gospoda Grčić, Vrdoljak i Maras i trgovački atašei širom svijeta, kao “kupite Hrvatsko“. Samo usput, Tehnix treba 30 puta manje električne energije od onog na Marišćini. Nije li to, problem s kojim bi se morao suočiti i gospodin Müller, direktor Fonda koji pokriva i energetsku učinkovitost, a ne da troši naš novac, kako bi imućniji među nama, jeftinije mogli uvoziti hibridne i električne automobile.

Opet koristim priliku da iskažem veselje zbog rijetke superiornosti našeg proizvoda nad uvoznim. Sve sam uvjereniji da će promašaji „a'laMaraišćina&Kaštjun“ prisiliti odgovorne za promjenu odnosa prema domaćim tehnologijama.

Ministar Zmajlović je trebao već poodavno donijeti upute kuda s muljem od obrade otpadnih voda. Morao je, iako ne sam, tu su i zaduženi za vode ministar Jakovina i direktor Hrvatskih voda gospodin Plišić, reagirati na stalno spominjanu cijenu vode u Sisku, koja će i nakon EU financiranja biti vrtoglavih 44 kune/m³. Mislim da je to tema i za ORaH, jer održivi razvoj nije moguć uz ovakvu cijenu vode i drugih komunalnih usluga, izuzev ako ORaH pod održivim razvojem ne misli kao većina, da je to samo „više cvijeća, manje smeća“.

Ministar Zmajlović ima izgleda 17 vanjskih savjetnika. Tko su savjetnici? Gdje se mogu naći njihova imena, životopisi i rezultati njihovog savjetovanja? Da li su savjetnici onog ranga kojeg su bili kod bivše županice Marine Lovrić Merzel? On ih je imala oko 15. Ima neke logike, da ministar treba više savjetnika od županice.

Koliko košta angažman mladog doktoranda koji ministru Zmajloviću opisuje stanje u Austriji? Znam da mladi doktorand nema iskustva i ne zna kako unaprijediti stanje kod nas i kako od nas ovakvih kakvi jesmo u okolišu napraviti onako kao u Austriji. Ovo ne smatrajte posprdnim, ali vjerujem da bi mogli biti i bolji uz korištenje pravih znanja, upravo zbog Tehnixa i sličnih. Pa kada već mladi doktorand samo opisuje stanje u Austriji, ministar je mogao uštedjeti puno novca da je kupio par prospekata o Austriji. Mogao je organizirati vjerojatno 1675. posjetu neke naše delegacije Beču i njihovoj spalionici. Do sada se svih 1674. delegacija vratilo s predivnim dojmovima i napisalo vjerojatno u izvještaj s puta rečenicu: „Beč je divan grad“, kako je to opjevao bend „Zmijski ugriz mladog lava“, legendarne DASKE iz Siska, kao parodiju na izvještaj s puta direktora iz onih vremena s rečenicom „Milano je divan grad“.

Namjerno ovdje ne spominjem ime mladog doktoranda. Mlad je. Da li je u svom školovanju morao pročitati Fausta? Shvatit će prije ili kasnije, da ga koriste i slušaju oni koji nažalost sjede na položajima uglavnomzbog partijske knjižice.

Pogledajte životopise vodećih osoba. Provjerite iskustva. Svi mogu biti sve uz pravu stranačku pripadnost. Usput, politika je slična i u EU. Pogledajte kako su se samo dijelila komesarska mjesta. Svi koje su predložile njihove države, svih 28 je moglo pokriti bilo koje područje. Svatko je mogao biti komesar i za kulturu, i za poljoprivredu, i za virtualne medije. Sve renesansni filozofi ili moderne neustrašive neznalice. Sve sam uvjereniji kako je imao pravo veliki Ivo Andrić kada je napisao: Kada bi ljudi znali, koliko malo pameti upravlja svijetom, umrli bi od straha.

Usput, da li ste primijetili da oporba ne kritizira ministra Zmajlovića za rastrošnost. Niste primijetili ili vam je to normalno, kao i meni, jer „vrana varani oko ne kopa“.

Ne da mi se više nabrajati bezbrojne promašaje i gubitke zbog kojih trpe kućni budžeti, i proizvodnja u poljoprivredi i industriji! Prostor ne dozvoljava, a i sam sebi postajem dosadan kada upozoravam, a ništa se ne događa.

I iznenada se dogodilo. Premijer se usprotivio zabrani proizvodnji jedne vrste plastičnih vrećica, jer bi to ugrozilo nekih 2000 radnih mjesta. Prvi put u Vijeću EU bili sami protiv svih i, kako javljaju mediji, izgubili. Meni se čini suprotno. Možda smo, prestavši podilaziti svima i svakome,počevši se boriti za svako radno mjesto upravo, unatoč prividnom porazu, dobili prvu bitku.

ORaH-ov europarlamentarac Davor Škrlec smatra da bi se Hrvatska trebala prestati boriti za radna mjesta u proizvodnji plastičnih vrećica i početi razmišljati o nečemu drugome. Misli na legalizaciju konoplje. A mi trebamo i konoplju, i vrećice, i termo i hidrocentrale, i INU, i DINU, i DIOKI i Dalmacijavino, i golf i alternativne izvore energije, ... a posebno trebamo onu domaću proizvodnju okolišne opreme, koja ne samo da je jednaka uvoznoj, već i bolja.

dr.sc. Viktor Simončič

Post je objavljen 10.11.2014. u 15:00 sati.