Marketing
Zaključno o zabranama plastičnih vrećica
Opisano u prethodnih 10 postova dalo je na uvid situaciju koja je vrlo različita u raznim dijelovima svijeta i ovisi i o cijelom nizu uvjeta koji su najčešće najmanje ekološki ili u interesu smanjenja potrošnje energije ili prirodnih resursa. Isti podaci, uzroci i razlozi jednih (pro) i drugih (kontra) čitaju se i koriste na različite načine i borba još uvijek traje.
Na žalost, dostupni podaci ili su vrlo stari (u ovom području podaci od prije 2 - 3 godine gotovo da su neupotrebljivi), ili su od ili jednih (pro) ili drugih (kontra) prikupljani s određenim ciljem i namjerom donošenja točno željenog zaključka koji odgovara interesnoj skupini koja je prikupila podatke ili naručila i platila istraživanje.
Uvedene zabrane i naknade, sada je već dokazano, uzrokovane su koje kakvim interesima, a ti interesi nisu nimalo ekološki (kakvima se najčešće opisiju), nisu ni ekonomski, energijski, higijenski, itd. Pokazalo se da takve uredbe, u pravilu, donose znatno više štete nego koristi, a što je najveći problem, usmjeravaju pažnju javnosti s mnogo većih i ekoloških i ekonomskih i energijskih i higijenskih problema koje bi trebalo rješavati.
Npr. kada se govori da se zabranom plastičnih vrećica želi smanjiti otpad na odlagalištima prešućuje se činjenica da te plastične vrećice čine samo 0,5 % otpada, a da se istovremeno zabranom trgovačkih vrećica višestruko povećava prodaja skupljih vrećica za smeće. Promoviranjem biorazgradljivih vrećica prešućuje se činjenica da i te vrećice, da bi se biorazgradile trebaju imati sustav prikupljanja, odvajanja, kondicioniranja pod određenim uvijetima i tek onda će se biorazgraditi. Dakle, napravljen je priličan trošak, a nismo iskoristili sirovinu (recikliranje) ili energiju (oporaba) koju ta odbačena vrećica ima. A još gora, da ne kažem ekocidna situacija u posljednje vrijeme se promovira, a to je oxorazgradljiva plastika. Uvođenje takve plastike pravi je zločin prema okolišu, energiji, prirodnim resursima. A sve se svodi na: "baci bez brige, samo će se razgraditi".
Neki dan je bloger Fotokultivator objavio vrlo zanimljiv post "Kobra efekt". Naime, radi se o poznatom efektu koji je dobio ime po jednoj situaciji u Indiji. Kobre su postale sve veća opasnost za stanovništvo, pa je vlada Indije odlučila platiti određenu naknadu za svaku ulovljenu kobru, a sve s ciljem smanjenja broja kobri i opasnosti po stanovništvo. A nakon nekog vremena dogodilo se upravo suprotno - povećan je otkup kobri, ali i povećan je broj kobri, uopće taj broj unatoč velikom ulovu nije smanjen. Utvrdilo se je da su pojedina sela, samo radi naknade, uzgajala kobre i time povećale broj kobri - kobra efekt.
Tako i bjelosvjetski političari stalno proizvode kobra efekt. Pravdajući se da žele nešto smanjiti, čine upravo suprotno (nenamjerno, ali češće i sasvim namjerno i s vrlo određenim ciljem). Na zapadu, osim vrlo jasnih, ali prikrivenih interesa, najčešće se političari dodvoravaju izbornoj bazi tako što neki problem napušu ili puste da ga napušu koje kakvi eko-teroristi financirani upravo iz tih gradskih proračuna, pa onda političari donose radikalne odluke o zabranama i spašavaju čovječanstvo od tog plastičnog zla. Donose eko-pomodarske odluke. Na istoku i jugu, gdje su sustavi prikupljanja još u povojima, uvode zabrane misleći da će smanjiti otpad na odlagalištima.
Pravdajući se da žele smanjiti otpad, promoviraju deblje ili vrećice od drugih materijala koje su voluminoznije - naravno, voluminozniji je i otpad na odlagalištima. Pravdajući se da žele smanjiti potrošnju nafte i prirodnog plina (a samo 4 % svjetske proizvodnje ide na svu petrokemijsku proizvodnju plastike) promoviraju vrećice drugih materijala za čiji je prijevoz potrebno i 7 puta više kamiona i iste te nafte koju su željeli uštediti. Pravdajući se da žele zaštititi okoliš promoviraju vrećice od drugih materijala (papir, pamuk) koje su ekološki lošije, toliko lošije da se može reći da je njihov utjecaj upravo katastrofalan za prirodu (ogromna potrošnja i zagađenje vode - sjetite se slučaja Aralskog jezera, potrošnja svakojakih kemikalija i pesticida, emisija CO2 i metana, znatno veća potrošnja energije, itd.). Zabranom jednokratnih plastičnih vrećica promovira korištenje višekratnih, debljih, koje treba prati želimo li živjeti zdravo i higijenski, dakle trošiti vodu i deterdžente, a oni koji ih redovno ne peru izloženi su opasnostima raznih bakterija, pa i e.coli. Tu je i slučaj nama susjedne Italije koja je zabranom jednokratnih plastičnih vrećica upravo učetvorostručila svoje potencijalno tržište plastičnih folija za vrećice, koje se sada proizvode od višestruko deblje folije, dakle od više plastike i još su ugurali gomilu aditiva za biorazgradnju koje proizvodi njihova svjetski poznata firma. Pa nisu ni Hrvati imuni od kobra efekta, sjetite se odlične ideje s povratnom naknadom za PET ambalažu, pa smo kriminalnim aktivnostima političara u sprezi s nekim proizvođačima došli da se proizvodi PET ambalaža ne bi li se naplatila naknada, bez da je ijedna plastenka vidjela svoj sadržaj. Ali, to je već neka druga tema.
Brojni su web portali koji se na svojim stranicama, barem na prvi pogled, bave problemom plastičnih vrećica, plastičnog otpada, zaštitom okoliša. Tu se može naći cijela serija članaka, studija i analiza, video priloga i fotografija o štetnostima i pogubnosti plastičnih vrećica po okoliš, ljude i jadne životinje - koje ih eto jedu (sjetite se legendarne fotomontaže kornjače s komadićem plastične vrećice u ustima). I svi su ti portali vrlo uporni. Da bih došao do informacija što se u svijetu događa na tom području, pretplatio sam se na brojne newslettere s tih web stranica, pa da vidim te njihove argumente. Ali jao, ma kakvi argumenti. Dnevno sam zatrpan s propagandnim newsletter porukama - kupi ovo, kupi ono - nemoj kupovati obične plastične vrećice od polipropilena, ali kupi onu zelenu torbu koja je, usput rečeno, ista napravljena od tkanog polipropilena - ali je deblja, i naravno, desetak puta skuplja.
Valja se nadati da će u slučaju plastičnih vrećica, barem u Hrvatskoj, odlučujuću riječ imati znanost i struka, a u interesu prirode, svekolikog okoliša, životinja, ljudi i ljudskog zdravlja te ekonomije. A ne promicatelji eko-pomodarstva u službi profita, uvoznika i prebogatih.
Širom svijeta sve više i više se ukazuje na neželjene posljedice uvođenja zabrana ili dodatnog oporezivanja jednokratnih plastičnih vrećica. Društvo za plastiku i gumu Hrvatske ovim problemom bavi se već gotovo 20 godina i ukazuje na nelogičnosti i svekolike opasnosti takvih mjera. U okviru stvaranja zajedničke osnove za potpisivanja Pisma namjere sa Zelenom listom, članovi DPG-a su definirali i koncept 5R (Reduce, Reuse, Renew, Recycle, Recover - dakle: smanji, ponovno upotrijebi, obnovi, recikliraj (mehanički oporabi) i oporabi do preostatka). O ovom sporazumu već je pisano na ovom blogu. Kao što se ima prilike vidjeti i širom svijeta se promiču te ideje, bilo da su 3R (kao u Maleziji), bilo da su gotovo podudarni kao s onima na Filipinima, bilo da su sprovedeni u praksi kao što je to u Skandinavskim zemljama i Japanu.
Ovime završavam seriju pregleda o zabranama plastičnih vrećica u svijetu. Ostaje još jedan poveći post o aktualnom stanju, koji će biti posebno izdvojen i biti će stalno noveliran, odnosno obnavljati će se sa svakom novom uvedenom ili odbijenom zabranom, jer na tom području svakog dana se nešto događa u svijetu.
Naravno, tema vrećica, pa i zabrana, i dalje će biti aktualna na ovom blogu i svaki specifični događaj u Hrvatskoj, okruženju i u svijetu biti će posebno predstavljen.
U sljedećem dvanaestom nastavku: Zabrane plastičnih vrećica - aktualno stanje u svijetu
Post je objavljen 09.08.2013. u 12:27 sati.