Pristup problemu plastičnih vrećica u regiji je prilično različit. Od uvedenih zabrana u Makedoniji preko različitih drugih mjera u ostalim državama regije pa sve do opasne i krajnje kontroverzne odluke u Srbiji kojim se znatno nižim naknadama potiče korištenje oxorazgradljivih plastičnih vrećica.
Lijeva slika je interaktivna karta i klikom na sliku na matičnoj web stranici Plastic Bag Ban Map otvara se za svako označeno mjesto status uvedene ili odbijene zabrane i/ili naknade s dodatnim objašnjenjima. O zeleni pin - uvedena zabrana,
Albanija
Albanija je planirala od siječnja 2013. uvesti zabranu korištenja plastičnih vrećica za pakiranje kruha, sira, mesa, putra i kobasica, a navedene namirnice prodavati će se u papirnoj ambalaži. Također, planira se za višekratne plastične vrećice uvesti naknada. Nema provjerenih podataka je li zabrana stupila na snagu i poštuje li se.
Bosna i Hercegovina
Što se Bosne i Hercegovine tiče tu još situacija nije niti jasna niti jedinstvena. Centri civilnih inicijativa (CCI) zajedno s ministarstvima okoliša u FBiH i RS-u razvili su projekt koji ima za cilj smanjivanje upotrebe plastičnih vrećica, a koji razmatraju nadležna entiteska ministarstva. Ovim projektom predviđeno je uvođenje naknade na tanke plastične vrećice, koja bi smanjila upotrebu plastičnih vrećica koje su u ovom trenutku, kako tvrde, jedan od najvećih zagađivača životne sredine. Cilj je da kupci na kasama supermarketa ili manjih trgovina plaćaju plastične vrećice, koje su do sada bile besplatne, po 10 feninga (oko 40 lipa), a planira se uvođenje naknade od polovine 2013. godine. Međutim,
Crna Gora
Crna Gora se još od 2008. godine priprema za uvođenje mjera za manju upotrebu plastičnih vrećica s krajnjim ciljem da se zakonski zabrani njihova upotreba. “Ministarstvo turizma će u bliskoj budućnosti uvesti mehanizme za smanjenje i potpunu eliminaciju plastičnih vrećica, od poreznih opterećenja do zakonske zabrane u posljednjoj fazi”, navodi se u priopćenju crnogorskog Ministarstva turizma i zaštite životne sredine koje vodi Predrag Nenezić. Dodaje se da je “kronični nemar velikog broja građana” prema korištenju i odlaganju vrećica i druge plastične ambalaže uzrok jednog od “najvećih ekoloških problema u Crnoj Gori koji u periodu približavanja europskim integracijama treba hitno riješiti”. Međutim, Crna Gora je još uvijek ostala na pripremama za uvođenje i za sada se jednokratne plastične vrećice i dalje besplatno dijele, dok su one deblje, višekratne u prodaji.
U međuvremenu, u Crnoj Gori je u prosincu 2011. godine donesen novi Zakon o upravljanju otpadom (“Službeni list CG” broj 64/11), a na osnovu njega donesen je i podzakonski akt koji regulira posebne naknade za upravljanje otpadom "Uredba o bližim kriterijumima, visini i načinu plaćanja posebne naknade za upravljanje otpadom" - (Službeni list CG, broj 39/12), srpanj 2012. godine.
Ovom uredbom propisuju se bliži kriteriji, visina i način plaćanja posebne naknade za upravljanje otpadom. Potrebno je napomenuti da je i Zakonom o upravljanju otpadom (“Službeni list RCG“, broj 80/05 i “Službeni list CG“, broj 73/08) koji je prestao važiti danom stupanja na snagu novog zakona, ovo pitanje bilo uređeno na sličan način, odnosno danom stupanja na snagu uredbe iz 2012. godine, prestala je važiti "Uredba o kriterijumima, visini i načinu plaćanja posebne naknade za upravljanje otpadom" (“Službeni list CG", br. 11/09, 46/09 i 15/11).
Uredbom su plastične vrećice definirane kao ambalaža koja nije namijenjena pakiranju robe, a to je predmet koji je oblikovan i namijenjen za punjenje na prodajnom mjestu, predmet koji se može odstraniti namijenjen za omotavanje ili punjenje robe na prodajnom mjestu (papirne ili plastične vrećice, uključujući vrećice, koje su namijenjene krajnjem korisniku za umotavanje robe na prodajnom mjestu, tanjuri i čaše za jednokratnu upotrebu, folije za hranu, vrećice za zamrzivače, aluminijske folije), osim plastičnih vrećice koje se isključivo koriste za ambalažu u fazi proizvodnje, prerade i pakiranja mliječnih proizvoda, svježeg mesa i mesnih proizvoda, ukoliko su takvi proizvodi već u nekoj ambalaži i ako te vrećice nisu dimenzija većih od 225 mm širine (osim kada su potpuno raširene), 345 mm dubine (kada su potpuno raširene) i 450 mm dužine (s ručkama) - Član 2: Značenje izraza, točka 10 Uredbe.
Obračun posebne naknade vrši se kvartalno na osnovu broja jedinica opterećenja za pojedinu vrstu proizvoda iz Priloga 1 (Tabela D) uredbe. Visina iznosa posebne naknade za jedinicu opterećenja je 0,01 EUR-a.
Kod obračuna posebne naknade na osnovu broja jedinica opterećenja za biološki razgradivu plastiku ili biološki razgradivi papir iz tabele D proizvođač, odnosno uvoznik ambalaže, koja nije namijenjena pakovanju robe, prilaže dokumentaciju kojom se dokazuje daje plastika ili papir od biološko razgradive materije u skladu sa međunarodnim standardima: MEST EN 13432:2011, MESTEN 13432:2011/COR.1:2011, ASTM 6954-04 ili ASTM 6400-04.
Za plastiku i papir proizvođač, odnosno uvoznik ambalaže koja nije namijenjena pakovanju robe obračunava i plaća posebnu naknadu za biološki nerazgradive materije, ukoliko ne priloži dokumentaciju.
Dragan Asanović, pomoćnik direktora Sektora za dozvole
Agencija za zaštitu životne sredine Crne Gore
Makedonija
U Makedoniji je u cilju očuvanja javnog interesa u području upravljanja otpadom u Republici Makedoniji, kao i zaštite životne sredine i smanjenja otpadnih plastičnih vrećice, Ministarstvo životne sredine i prostornog planiranja, u suradnji s Ministarstvom zdravlja, Ministarstvom ekonomije i Ministarstvom poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede u kolovozu 2008 god. donosi Naredbu s kojom se zabranjuje upotreba plastičnih vrećica nosivosti do 5 kg za prenošenje robe u trgovinama, skladištima, poslovnim prostorima, zelenim tržnicama i na drugim posebnim mjestima gdje se obavlja trgovina prehrambenih proizvoda na malo, kao i u trgovinama i kioscima gdje se obavlja trgovina na malo sitnih proizvoda za osobnu upotrebu.
Početak primjene Naredbe bio je 1. siječnja 2009 godine. Naredbom se zabranjuje trgovcima besplatno davanje plastičnih vrećica potrošačima za prenošenje robe. Naredba je promijenjena od travnja 2009. godine, a pored ograničenja u odnosu na opterećenje veće od 5 kg, uvelo se i ograničenje na debljinu vrećica od najmanje 21 mikrona. Ovim promjenama povećava se izdržljivost vrećice, te se iste mogu upotrebljavati više puta.
Prvih dana primjene Naredbe, većina građana pokazala je neslaganje zbog naplate vrećica, mnogo više u Skoplju, nego u drugim gradovima. Postepeno su građani počeli nositi sa sobom torbe ili višekratne vrećice u kupovinu, čime su se počeli prilagođavati novim uvjetima. Naredba je naišla na dobar prijem kod starijih i mlađih osoba, najvjerojatnije kod starijih zbog njihove ranije navike da nose višekratne vrećice / torbe, a kod mladih ispitanika radi njihove razvijene svijesti o zaštiti životne sredine.
U 2009 god., za razliku od 2008 god., proizvodnja plastičnih vrećica opala je za 50%. Istovremeno, potrošnja vrećica u trgovini, u 2009. i 2010 god. opala je za 40 do 60% u odnosu na 2008 god.
Glavni nedostatak u primjeni Naredbe je slaba kampanja za podizanje javne svijesti. Ministarstvo životne sredine i prostornog planiranja, u suradnji s nevladinim organizacijama, pripremili su video materijal i brošure za upotrebu vrećica i efikasno odstranjivanje otpada. Brošure i video materijali su distribuirani od svibnja do listopada 2008 god. Istovremeno, pripremao se i plan rada s aktivnostima za provođenje kampanje pod nazivom “Čiste ulice za sve”. Kampanju su financirali (djelomično) Ministarstvo životne sredine i prostornog planiranja, i privatne firme i trgovci. Zbog nedostatka sredstava, kampanja nije sprovedena do kraja.
Od 2005 god, suglasno obavezama koje su regulirane Zakonom o životnoj sredini, vrećice se oporezuju sa 0.8 denara za kilogram, a sredstva se uplaćuju u proračun RM. Donošenjem Zakona o upravljanju ambalažom i ambalažnim otpadom 2009 god. ova naknada je preimenovana u kompenzaciju za vrećice za prenošenje u visini od 0.80 denara po kg. Ostvareni prihod u proračun RM po ovom osnovu u 2010 god. iznosi 5.861.000 denara (oko 100.000 eura).
U 2011 god. stupa na snagu nova Naredba kojom se zabranjuje stavljanje u promet vrećica za prenošenje proizvoda čime prestaje važnost Naredbe iz 2009 god. S ovom novom Naredbom dozvoljava se upotreba biorazgradivih vrećica, bez naknade, proizvedenih u skladu s propisanim i utvrđenim standardima za biorazgradivost. Zbog toga što je ova Naredba dozvoljavala upotrebu biorazgradljivih vrećice bez naknade, potrošnja vrećica povećana je za 20% u onim trgovinama koje su davale besplatne biorazgradive vrećice. Jedan dio trgovina (u pravilu makedonski trgovci - Tinex, Kam, Skopski Pazar), danas još naplaćuju vrećice - oko 2 denara komad, bez obzira što su biorazgradive, dok ih strani (Vero - Grčka, Ramstor - Turska) dijele besplatno.
U 2012 god. prema dostavljenom mišljenju Grupe za proizvodnju i preradu plastičnih masa u okviru Privredne komore Makedonije, dodaje se novi član u Zakonu o upravljanju ambalažom i ambalažnom otpadu, čime se zabranjuje puštanje u promet vrećica za prenošenje proizvoda koje su proizvedene od polimera etilena, poli (vinil klorida) i/ili od drugih plastičnih materijala i dozvoljava se promet biorazgradivih vrećica proizvedenih sukladno propisanim standardima za biorazgradivost. Isto tako, povećava se i naknada od 0.8 denara za 1 kg na 1.0 denar/kg.
Sredinom ožujka 2013 god. prihvaćen je amandman i izmjena Zakona o upravljanju ambalažom i ambalažnim otpadom i usvojen je Pravilnik u vezi propisivanja standarda za biorazgradivost, za vrećice za prenošenje robe i za vrećice za omatanje i pakovanje, izrađenih od biorazgradivih materijala primjenom europskog standarda EN BC 8472 o naplati eko naknade u iznosu od 1 denar za 1 kilogram biorazgradivog materijala.
Prof. Dr. Vesna Rafajlovska
Tehnolosko-metalurski fakultet
Univeszitet Sv. Kiril i Metodij, Skopje, Republika Makedonija
Slovenija
U Sloveniji, prema istraživanju u sklopu akcije zelenih "Vrečkom na vrečku", prosječni Slovenac godišnje potroši 130 do 150 plastičnih vrećica. Upravo je to buio razlog široke akcije kako bi se potaknula vlada da uvede zabranu korištenja plastičnih vrećica, a u međuvremenu da se javnost upozori na "opasnosti od plastičnih vrećica" te da se dobrovoljno smanji potrošnja. Trenutno, u Sloveniji nema ograničenja za plastične vrećice.
Srbija
Vranje je prvi i jedini grad u Srbiji, koji je donio odluku da se od 1. rujna 2010. godine više ne koriste plastične vrećice. Ovu odluku opštine Vranje pozdravili su mnogi gradovi u Srbiji i nagovijestili slične akcije, uz napomenu da je potrebno donijeti zakon o zabrani upotrebe plastičnih vrećica na razini cijele Srbije. Ali, ova odluka nikada nije provedena u djelo. Inače, prema nekim podacima, u Srbiji se godišnje upotrijebi i baci oko milijardu i pol plastičnih vrećica.
U međuvremenu Srbija poduzima, kako kažu ekolozi, značajan korak prema zaštiti prirodnih resursa usvajanjem ograničenja na korištenje plastičnih vrećica u korist biorazgradivih proizvoda. Procjenjuje se da svaki građanin Srbije uporabi barem 250 plastičnih vrećica godišnje - najmanje jednu prigodom svake kupovine u trgovini. Većina završi na smeću kao vreće za smeće. Neke završe na drveću, na ulici ili u vodama, naglašavaju zeleni.
Dužnosnici ministarstva zaštite okoliša kažu da se novim zakonom ne može provesti trenutna zabrana korištenja plastičnih vrećica, ali se mogu kazniti oni koji bi u budućnosti koristili te vrećice, te ih s vremenom potpuno izbaciti iz uporabe. Stoga je uvedena naknada koju plaćaju proizvođači i uvoznici i to: 220 eura po toni za klasične plastične vrećice, proizvođači plastičnih vrećica koje sadrže biorazgradive dodatke plaćaju 10 eura po toni, a oni koji proizvode potpuno biorazgradive vrećice ne plaćaju nikakvu naknadu. I još k tome, Vlada subvencionira proizvodnju kompostnih i biorazgradivih vrećica s oko 70 eura po toni.
Važeći "Pravilnik o tehničkim i drugim zahtevima za plastične vreće" se zapravo odnosi na dodavanje aditiva za oksobiorazgradnju i posredno se potiče njihovo korištenje jer je naknada za proizvođače ovakvih vrećica samo 10 eura po toni. U sadašnjem trenutku kako nije jednostavno nabaviti "prave" biorazgradljive materijale (ne samo zbog znatno više cijene već i zbog njihovog manjka na tržištu), a niti postoji učinkovit način za potpuno sakupljanje i kompostiranje, smatralo se da je korištenje oksobiorazgradljivih aditiva jedino prihvatljivo rješenje, dok se na europskoj razini u potpunosti ne usuglase sva mišljenja i zakonska regulativa. U tom smislu je oformljeno "Akreditovano telo za ocenjivanje usaglašenosti" na Tehnološkom fakultetu u Novom Sadu koje je kupovinom laboratorijske opreme osposobljeno za sva mjerenja predviđena standardima za ispitivanje.
V.Bogdanović - Juplas, Srbija
Hrvatska
I na kraju Hrvatska. Kao što je poznato, tijekom svibnja 2012. bivša ministrica zaštite okoliša i prirode dr.sc. Mirela Holy predložila je da se uvede naknada na sve plastične vrećice (najmanje 2 kune po vrećici - odnosno od čak 5400 % vrijednosti vrećice), a obrazlažući to potrebom da se smanji otpad na odlagalištima.
Vrlo brzo su se javno oglasili Društvo za plastiku i gumu i Udruženje za plastiku i gumu pri HGK zajedno s ad hock osnovanom koordinacijom proizvođača plastičnih vrećica te javnosti predočili cijeli niz argumenata zašto se ne treba dodatno oporezivati niti zabranjivati plastične vrećice.
Argumenti su bili sljedeći:
21 razlog zašto ne treba naplaćivati plastične vrećice
Klasična plastična vrećica naplaćuje se i sada uz cijenu ispod 1 kune, dok se plastične torbe (za višekratnu upotrebu, vrlo često obojane zeleno) naplaćuju oko 10 kuna. Nabavna cijena integralnih vrećica je oko 5 lipa.
U nastavku navode se razlozi zašto ne treba naplaćivati, oporezivati ili zabranjivati integralne plastične vrećice:
1. Osnovni problem je što se u razmatranje nije uzelo u obzir da postoje slučajevi kada se integralnu plastičnu vrećicu može zamijeniti s nekom drugom. Npr. u slučaju kada se pakira suhi sadržaj. Međutim, ne može se zamijeniti mokri ili rasuti sadržaj pakiranjem u torbe od bilo kojeg materijala. Zabranom, oporezivanjem ili naplatom plastičnih vrećica ukida se obveza da prodavač stavi na raspolaganje odgovarajuću ambalažu. Kako će se prodavati kruh ili jagode? Što je s vrećicama u koje se pakiraju tiskovine. Dakle potrebno je vrlo precizno odrediti na koje bi se vrećice naplata odnosila i zašto. Po istoj logici trebalo bi naplaćivati i papirnate vrećice.
2. Kao rezultat upornog medijskog utjecaja, u javnosti je stvoren utisak da su osnovni uzrok zagađenja okoliša integralne plastične vrećice. To nije točno, među ostalim zato što te vrećice ne zagađuju, već onečišćuju okoliš. Nikada niti jedan proizvod niti jedan materijal nije bio tako povezan s problemima neodgovornog ponašanja pojedinaca kao što je to slučaj kod plastičnih vrećica. Plastične vrećice nisu problem okoliša, problem su ljudi i njihovo ponašanje. Ne može se zabranom, oporezivanjem ili uvođenjem naplate proizvoda od određenog materijala ispravljati nepravilno ljudsko ponašanje.
3. Najčešće, kada se ukazuje na problem integralnih plastičnih vrećica, povezuje ga se s problemom otpada. Brojna svjetska istraživanja pokazala su da te plastične vrećice čine zanemarivi dio kućnog otpada. Primjerice u Austriji sudjeluju s 0,02 % u kućnom otpadu (Rasprava na ÖRF, veljača 2011.). I stoga integralne plastične vrećice nisu problem odlagališta niti gospodarenja otpadom. Puno veći udio u plastičnom otpadu su razna plastična pakovanja, čaše, velike folije, kruta plastika, vreće za gnojivo itd. Trag plastičnih vrećica u tragu prosječnog potrošača je 0,5 promila (ÖRF). U Velikoj Britaniji, utvrđeno je da plastične vrećice čine samo 0,3 % otpada na odlagalištima. Plastična vrećica stoga ne može biti simbolom otpada. Procjenjuje da svaki zagrepčanin stvori s naslova plastičnih vrećica samo oko 300 g/otpada godišnje.
4. Istraživanje koje je provedeno u San Franciscu nakon što je zabranjena upotreba jednokratnih plastičnih vrećica pokazalo je da je potrošnja papirnatih vrećica porasla ne na broj plastičnih prije zabrane, već dvostruko više, jednostavno što nosivost papirnatih vrećica je višestruko manja za isti nosivi obujam, a praktički su neupotrebljive u vlažnim uvjetima.
5. Uvođenje naknade za plastične vrećice, što je pokazalo irsko iskustvo, smanjiti će potrošnju konzumnih, integralnih plastičnih vrećica, ali povećati će potrošnju svih drugih vrsta vrećica. Plastičnih vrećica za smeće te konzumnih papirnatih i platnenih vrećica. Naime poznato je da se čak i jednokratne plastične vrećice, one tanke koje se besplatno dijele u trgovinama i supermarketima višekratno upotrebljavaju. Najprije za donošenje potrepština iz trgovine, spremanje kupljeno robe npr. u hladnjak, za omatanje npr. doručka đacima za školu te na kraju kao vrećica za smeće. Supermarketi britanske tvrtke Tesco objavili su da im je za 400 % porasla prodaja vrećica za smeće od kada je na konzumne jednokratne plastične vrećice uvedena taksa u Irskoj.
6. Kada se govori o odlagalištima treba reći da se na njima, na jednom, ekološki vrlo uređenom otoku Krku, prema izvještaju komunalnog poduzeća Ponikve iz Krka, nalazi 2,9 % ambalažnog otpada (uključuje svu plastičnu ambalažu), dok nema podataka o plastičnim vrećicama.
7. Moguć je iskaz da su polietilenske, tekstilne i papirnate vrećice načinjene od organskih polimera. Polietilenske, od proizvoda prirode, prirodnina: nafte i zemnog plina, odnosno drva. Platnene vrećice su u načinjene od uzgojina, dakle one su rezultat agrokulturnog djelovanja. Stoga ih je moguće isključivo razlikovati po tragovima (e. footprint) koje ostavljaju. Kao se po tragovima platnene vrećice nalaze između polietilenskih i papirnatih, navest će se tragovi isključivo za ta dva materijala.
Brojna istraživanja pokazala su da su plastične vrećice - bilo jednokratne, bilo višekratne ekološki povoljnije od alternativnih - papirnatih i platnenih. Tijekom procesa proizvodnje polietilenskih vrećica troši se za njihov isti obujam 17 puta manje vode nego za istu proizvodnju papirnatih vrećica. Pri proizvodnji papirnatih vrećica razvijaju se fostati i nitridi, čega nema pri proizvodnji polietilenskih vrećica. Tijekom uporabe, plastične vrećice su ekološki neutralne i higijenski povoljnije. Na kraju životnog ciklusa - plastične vrećice se mogu reciklirati, ponovno upotrijebiti čime se čuvaju prirodni sirovinski resursi. čak i odbačene vrećice na odlagalištima, pa čak i u prirodi (na žalost) neće imati ekološki negativan utjecaj, osim (samo) ružnog vizualnog onečišćenja.
Još neki podaci o tragovima navedenih vrećica. Papirnate vrećice utječu 10 puta više na efekt staklenika, faktor iscrpljivanja prirodnih resursa je kod papirnatih vrećica 62 puta viši. Potrošnja materijala je kod papirnatih vrećica 22 puta veća od one kod PE-vrećica.
8. Kao sirovina za izradu plastičnih vrećica rabi se etilen - neotrovan plin kemijske formule C2H4, koji se dobiva kao višak pri preradi nafte ili prirodnog plina. Međutim kod proizvodnje papira osim što se za 1 t papira potroši najmanje 3,5 t drvne mase, koriste se i brojne kemikalije (natrijev sulfat, natrijev hidroksid, magnezij, amonij bisulfid, klor, titan dioksid, polialuminij klorid) te se bitno zagađuju otpadne vode gdje je najopasnija prisutnost klora i teških metala. Pri izradi platnenih vrećica najčešće se koristi pamuk. Današnji podaci govore da se pamuk uzgaja na oko 3% svjetskih obradivih površina, a da se taj uzgoj tretira s 25% svjetske proizvodnje pesticida i herbicida.
9. Da bi se proizvela tona polietilena od koje se proizvode oko 200 000 plastičnih vrećica nije potrebno trošiti vodu, međutim da bi se proizvela tona papira od koje se prosječno proizvede oko 10 000 papirnatih vrećica potroši se 15 do 20 tisuća vode, dok se samo za jednu platnenu torbu potroši oko 2 700 litara vode odnosno za tonu pamučnog platna oko 10 - 17.000.000 litara vode. Da je potrošnja vode toliko velika dokazuje danas već presušeno Aralsko jezero. Uzgoj i prerada pamuka danas troši ukupno više od 2,6 % svjetske potrošnje vode.
10. Istraživanje poznatog nezavisnog austrijskog instituta Denkstat pokazalo je da je proizvodnja i korištenje plastične vrećice energijski znatno povoljnije od papirnatih vrećica i platnenih torbi. Jedinični utrošak energije manji je, a i na kraju životnog ciklusa plastična vrećica se može energijski oporabiti - prilikom recikliranja kada se za novi proizvod troši manje energije, pa čak i u slučajevima kada se neupotrebljiva vrećica spaljuje jer zbog svoje velike energijske vrijednosti može se iskoristiti za dobivanje toplinske energije.
11. Plastične vrećice, odnosno sva plastika obzirom da ima vrlo veliku energijsku vrijednost, može se u posebnim procesima koji su danas dobro razrađeni i optimirani, jeftinim i učinkovitim postupkom pretvoriti u visoko vrijedno gorivo. Istodobno treba naglasiti da se za proizvodnju polietilena troši ukupno samo 150 kJ/cm3, a preradu čelika 350, a aluminijskih slitina 600 kJ/cm3.
12. Uvođenjem naknade na plastične vrećice preusmjeriti će se potrošače na uporabu papirnatih vrećica ili platnenih vrećica. Papirnate vrećice su 18 do 20 puta a platnene torbe i do 30 puta voluminoznije od plastičnih vrećica. To znači da će se za prijevoz ovih vrećica trebati za toliko puta više kamiona kako bi se prevezle od proizvođača do potrošača. Jedan podatak vrlo uočljivo dokazuje ekološku podobnost plastičnih vrećica. Ako se u proračun uzme da svaki hrvatski građanin prosječno potroši 200 vrećica godišnje, da u jedan šleper stane oko 2,7 milijuna plastičnih odnosno samo 150 000 papirnatih vrećica odnosno 92 000 platnenih torbi ispada da će u godinu dana na hrvatskim cestama biti 5 665 šlepera više za prijevoz papirnatih vrećica, odnosno 9 490 šlepera više za prijevoz platnenih torbi od mjesta proizvodnje ili iskrcaja i skladištenja do potrošača. To znači toliko puta više goriva, toliko puta više emisija štetnih plinova u atmosferu, toliko puta više nepotrebnog oštećivanja skupe cestovne infrastrukture.
13. Kada se govori o povećanju volumena potrošačkih vrećica valja spomenuti da će se to povećanje pokazati i na povećanju volumena otpada u istom omjeru. Takvo povećanje volumena otpada svima će donijeti povišenje troškova - i građanima jer će odbacivati voluminozniji otpad i komunalnim poduzećima, jer će više komunalnog otpada prevoziti i morati će se više prostora zauzimati na odlagalištima. Nakon uvođenja naknade na plastične vrećice u Irskoj, kada je bitna smanjena njihova istih, nije došlo do smanjenja otpada na odlagalištima.
14. Uz isti obujam proizvodnja ostalih vrećica i torbi znači veću potrošnju sirovina. Plastične vrećice proizvode se od prirodnog plina, iz kojeg se izdvaja etan, pa iz njega etilen koji u visokorazvijenim proizvodnim procesima polimeriziraju u polietilen od čega se izrađuje plastična folija i konfekcioniraju vrećice. Pritom se potroši oko potroši se 3 do 5 grama etana. Istovremeno se za papirnu vrećicu potroši 18 do 20 puta više sirovine, drvne mase, raznih dodataka i kemikalija, a za platnene vrećice i 30 puta više pamuka, a lana još više.
15. Uvođenjem naknade na plastične vrećice preusmjeriti će se potrošače na korištenje papirnatih i platnenih torbi. Obzirom da u Hrvatskoj nema proizvodnje papirnatih vrećica (samo konfekcioniranje uvoznog papira), niti proizvodnje pamučnog platna (već se samo šije iz uvezenog platna) automatski će doći do smanjenja proizvodnje plastičnih vrećica u Hrvatskoj, a to je izravno smanjenje radnih mjesta. Istovremeno će doći do povećanja uvoza papira i platna. Osim toga papirnate vrećice i platnene torbe višestruko su skuplje od plastičnih vrećica, pa će smanjivanjem potrošnje jeftinijih plastičnih vrećica, a povećanjem potrošnje skupljih papirnatih i platnenih doći do povišenja troškova života.
16. Dosadašnja praksa u supermarketima bila je da si potrošač sam bira npr. voće ili povrće te sam pakira u tanku plastičnu vrećicu. Zabranom ili naplaćivanjem plastičnih vrećica povećati će se potreba za pakiranjem voća i povrća te drugih proizvoda u supermarketima, gdje će se automatski povećati potrošnja polistirenskih podložaka i plastičnih folija za zamotavanje, ali povećati će se i troškovi rada i pakiranja te će doći do dopunskog povišenja cijena.
17. Povećanim korištenjem višekratnih torbi i platnenih vrećica postoji opasnost za nehigijenskije uvjete i bakterijsku kontaminaciju kupljenih proizvoda, posebno ako su vlažnog sadržaja koji se prenose u takvim vrećicama ili torbama. Da bi se održala odgovarajuća higijena takvih platnenih torbi potrebno ih je prati što automatski znači povećanje potrošnje vode, energije i deterdženata, odnosno povećanje količina otpadnih voda i povećanu eutrofikaciju.
18. Ukupno gledajući životni ciklus triju vrsta vrećica - plastičnih, papirnatih i platnenih utvrđeno je brojnim istraživanjima da je tzv. ugljikov trag kod plastičnih vrećica najmanji. Odnosno emisije CO2 i ostalih stakleničkih plinova višestruko su manje kod plastičnih vrećica nego kod drugih, a to ujedno znači da plastična vrećica, u odnosu na alternativne ima najmanji utjecaj na globalno zatopljenje. Svaki drugi izbor bile bi veće emisije stakleničkih plinova i značajniji utjecaj na globalno zatopljenje. Analiza životnog ciklusa potrošačkih vrećica provedena od strane Britanskog ministarstva zaštite okoliša utvrdilo je da plastična vrećica u odnosu na papirnatu vrećicu i platnenu torbu ima bitno niže indeks GWP-a (Global Warming Potential).
19. Uvođenjem naknade na plastične vrećice izravno se utječe na slobodno tržište i konkurentnost jednog u odnosu na drugi proizvod. Uvođenjem naknade na plastične vrećice direktno se pogoduje platnenim vrećicama i papirnatim torbama te se omogućava nelojalna konkurencija.
20. Uvođenje zabrana ili naknada na plastične vrećice imat će veliki utjecaj na sustav organiziranog prikupljanja i recikliranja plastičnih vrećica i općenito plastike. Brojni pokazatelji dokazuju da se recikliranjem čuva sirovina, čuvaju prirodni resursi i smanjuje potrošnja energije. Nerecikliranjem, što će biti posljedica naknada ili zabrana, gube se svi pozitivni efekti plastike, gubi se sirovina i energija, ali gube se velike mogućnosti razvoja sustava recikliranja koji omogućava upravo te ekonomske i ekološke pogodnosti. Poznati su stručni članci koji su utvrdili da je razlog vrlo nerazvijenog sustava recikliranja u Irskoj upravo zabrana plastičnih vrećica.
21. Na temelju čega, kojih argumenata, kojih znanstvenih i stručnih dokaza obrazlaže uvođenje zabrana ili naknada na integralne plastične vrećice. Takvih argumenata nema, a razlozi koji se navode u obrazloženjima samo su paušalni, ili sa sasvim nekim drugim ciljem ili jednostavno populistički.
Sagledavajući moguće razloge za uvođenje naknade na plastične vrećice, nije pronađen nijedan opravdani, logički, znanstveno potvrđen i stručno argumentirani razlog zašto bi uvođenje naknade ili eventualno zabrane bilo opravdano.
Zaključak
Rezultati brojnih istraživanja potvrđuju zaključak da bilo kakva odluka o uvođenju naknada ili zabrana plastičnih vrećica nije ničim opravdana, a svako davanje bilo kakve prednosti biorazgradljivim plastičnim (traže posebni sustav gospodarenja) i papirnim vrećicama te platnenim torbama, rezultirat će bitno većim utjecajem na okoliš, od utjecaja na globalno zatopljenje do potrošnje pitke vode i energije. Prije donošenja odluke svakako bi trebalo dobro procijeniti opravdanost uvođenja zabrana i naknada klasičnih jednokratnih plastičnih vrećica, jer neželjene posljedice mogu biti značajne i dugotrajne.
Nakon toga održan je sastanak predstavnika Društva, Udruženja i proizvođača s ministricom kojom prilikom je ona povukla svoj prijedlog te izjavila da će se o mjerama za smanjenje otpada razgovarati prilikom donošenja novog Zakona o otpadu, a o plastičnim vrećicama prilikom donošenja Pravilnika o ambalaži i ambalažnom otpadu.
Novi ministar zaštite okoliša i prirode Mihael Zmajlović je izjavio da plastične vrećice nisu prioritet rješavanja njegovog ministarstva.
Upravo ovih dana je u javnoj raspravi prijedlog novog Pravilnika o ambalaži i ambalažnom otpadu, međutim, što se tog prijedloga tiče niti on ne predviđa uvođenje zabrana ili dodatnih naknada, već se zadržava dosadašnji način - 1500 kn / t plastične ambalaže (pa tako i plastičnih vrećica) koje se uvoze ili proizvode i stavljaju na hrvatsko tržište.