My spiritual exercises
utorak, 17.05.2011.
Bog i horoskop (3)
U ovom nastavku bih se osvrnuo na još neke momente koji ukazuju na vezu čovjeka i univerzuma, u prvom redu Sunčevog sistema. Nadovezujući se na prethodni post, u kojem je bilo riječi o potrebi za geocentričnim sistemom, rekao bih da je Zemlja, zapravo gledajući orbite planeta, nasuprotna Suncu (ako je Sunce u Biku, Zemlja je u Škorpionu). Za osobu rođenu na našoj planeti, potrebno je staviti Zemlju (zajedno sa Mjesecom) u centar. Ako su slučajno u jednoj liniji poredani recimo Merkur, Venera, Zemlja, Jupiter, prva dva (koja su ispred Zemlje) će biti u jednom znaku, dok će Jupiter (koji je iza Zemlje) biti u - nasuprotnom znaku. [Merkur i Venera, ukoliko su u konjukciji ispred Sunca, u odnosu na Zemlju, bit će u istom znaku, samo ukoliko su iza, u nasuprotnom znaku]
Na živa bića na Zemlji najviše djeluju planete (u astrološkom smislu) Sunce i Mjesec i njihovi ciklusi. To se ne manifestira samo na suptilnom nivou. Može se jasno vidjeti već iz kretanja plime. Ona će biti maksimalna upravo onda kada su Sunce i Mjesec u ravnini, u istoj liniji (konjukcija, 0° i opozicija, 180°odnosno mlađak i puni mjesec), a minimalna za vrijeme prve i posljednje četvrti, kada Sunce i Mjesec tvore pravi kut u odnosu na Zemlju.
Ono što prosječnog čovjeka može čuditi jest npr. kako u astrologiji male planete, poput Plutona mogu snažno djelovati, i snažnije od Sunca, ako ono sadrži više od 99 posto mase cijelog sistema. Možemo opet postaviti jednu analogiju na polju fizike, naime Sunce ima (daleko) najveću masu, ali zato male planete imaju veći tzv. angularni moment, koji se odnosi na količinu gibanja po određenoj putanji, zbog tromosti velike mase Sunca i sporog rotiranja. Na slici vidimo recimo aspekt od 180 između Jupitera i Plutona, te Sunca i Neptuna, koji se itekako osjećaju.
Uploaded with ImageShack.us
Sunce i Mjesec i tzv. senzitivne tačke (ascendent, MC, sjeverni čvor itd.), koje su opet u vezi sa gibanjem naše planete u odnosu na dva 'svjetla', dakle najviše utječu na građu našeg organizma, kao i našu sudbinu, ili naš životni bioritam. Živa bića su podložna tim dnevnim (određenim gibanjem Zemlje oko Sunca) i godišnjim (determiniranim gibanjem Zemlje oko Sunca) solarnim, kao i lunarnim (mjesečevim, ali i mjesečnim) ritmovima. [Možemo se sjetiti recimo da životinje tačno znaju vrijeme za razmnožavanje, hibernaciju, ili migraciju] Možemo još uočiti prividno istu veličinu dva svjetla na nebu, koja dolazi do izražaja kod pomrčina, ali također i rotaciju oko vlastite osi, koja traje u oba slučaja oko 28 dana, u prosjeku.
Gledajući model Sunčevog sistema, nekako se sama po sebi nameće usporedba sa puževom kućicom. Postoje mnogi oblici u prirodi, koji imaju proporcije tzv. zlatnog reza, Phi, koji iznosi 1,618. Iz radoznalosti sam pokušao izračunati prosječnu međusobnu udaljenost planeta od Sunca (dakle Venere, u odnosu na Merkur, i tako dalje redom). Dobio sam broj koji je bio vrlo blizu tom idealnom broju 'zlatnog reza'. Tu sam uračunao i najveći asteroid u orbiti između Marsa i Jupitera, gdje je očigledno negdje u davnoj prošlosti došlo da raspada jedne veće planete. (Pitam se, nisu li i zbog te činjenice ljudi manje savršeni, nego što je izvorno bilo 'planirano'.)
Uploaded with ImageShack.us
Oblike živih bića očigledno određuju proporcije i progresije. To se može primijetiti, kao što sam ranije naveo sličnošću orbita planeta npr. sa šarama pužića nautilusa, no također - ono što sam u prethodnim postovima bio naveo, da se orbite sastoje od sektora, ili prstenova energije, slično kao i prstenovi na spiralnim zavijucima navedene školjke. A spirala označava način na koji se suptilne energije gibaju Sunčevim sistemom, te navode na sličnost sa spiralom DNK.
Za vrijeme trudnoće, embrio je spojen pupčanom vrpcom sa majkom, i nema još samostalne funkcije probave, disanja, cirkulacije, ritma srca i mozga, dakle oni djeluju kao jedan udvojeni organizam. Zajedno sa prvim udisajem dijete dobije i svoje vlastito astralno tijelo, i naravno svoje vlastite biološke ritmove, solarne i lunarne. [Shodno njima funkcioriaju tranzitni horoskopi i tzv. 'progresije] Neki mogu reći da i u uterusu dijete već prima vlastite utiske iz okoline. No, možemo to zapravo reći i za pojedine organe. Tako recimo naše negativne emocije mogu osjećati slezena, jetra i drugi organi, kao što veli Talbot u 'Holografskom svemiru'. Možemo se sjetiti i primjera kako čovjek kojem je bilo presađeno srce preko noći mijenja navike, recimo počinje mu se sviđati neka hrana, koju je raniji vlasnik srca volio. Itd.
