astrosailor

srijeda, 25.02.2015.

Grad čuda

U Gradu nad Seinom svakojakijeh čuda:
gf

Drveće se pridružuje metalu:
gf

Ovdje i kad im baš ne uspije umjetnost izvana, obično unutra stave nešto skupog
pa ljudi dolaze:
gf

I u zimske dane, rijeka zarađuje, nema odmora:
gf

Sretne čovjek saborskog zastupnika u prolazu:
gf

Gle, ovdi se komunjare nisu morali prefarbati pa se ipak ...farbaju? Ili nekog probaju prefarbati?
gf

Polako će proljeće, u jednoj ulici sam na metar-dva udaljenosti, na susjednim vratima, našao dvije zanimljive sličice koje mi nekako pašu zajedno... nagovještaj proljeća:
gf

gf


- 00:14 - Komentari (4) - Isprintaj - #

srijeda, 18.02.2015.

Gong Xi Fa Cai - Ovca

Sretna nam (Lunarna) Nova godina!

Sad, ne bi vas to trebalo rajcati, da po kineskom kalendaru nije upravo došla
godina Ovce.

To je, kako to već Kinezi vole, pozitivna godina, jer Ovca obećaje sveopći boljitak
i $$, nije bitno u kojoj valuti, glavno da zveči, šuška...

Za Lijepu Njihovu, gdje je mentalni nivo mase već odavno više pitanje
ovčarstva nego masovne psihologije, to bi dakle morala biti i te kako lijepa godina.

Što nas čeka? Staklena kugla veli: slijede izbori, gdje će se instinkti stada moći
ispucavati do besvjesti. Žderat će se grah s rebricama i piti rakija. Cajke,
predvođene Naj-Cajkom sa skupo plaćenim prirodno napućenim usnama će
dovoditi uzbibanu masu do... vrhunca. Vojna muzika preseljena u Čavoglave će
zrakomlatno mlatiti poznati mrak. Pravi, najpraviji Homo Croaticus će
svoju babu pošteno istući ako mu voljeni klub izgubi tekmu ili obožavani političar
ne pobijedi na izborima, izađe iz zatvora ili ne prdne bloguugodno, da može poljubiti
voljenu guzu. Oni još praviji će se otići pridružiti dobro odgojenoj miroljubivoj dječici
na pro-nazi mitinzima sjeverno, istočno i zapadno, da malo pomašu ručicama.

Jer, naravno, ugrožavaju nas, od stoljeća sedmog, svrbe nas Srbi, crnci, židovi,
Kinezi, Dalmoši, Hobbiti, ma svi... Drugi. Jedino mi sami smo si dobri, idealni, uzoriti.

Mili Novi i Crni Marko, pravi domaći proizvodi, nas uopće ne ugrožavaju. Blaženo
blejanje u blaženom stadu će se nastaviti. Dvije noge loše, četiri noge dobre!, dva
kotača loša, četiri su bolja! Četiri kružića ili jedan, o da, ima razlike, udri brigu na
veselje, ovce će sve platiti!

Ili koze, vele neki koji žele dokazati da smo još bliži idealu naznačenom u pas...ovaj,
putovnici-je li godina Koze ili Ovce ili Ovna ili... ne brinite, glavno da je dlakavo, skakuće,
bleji ili mekeće i drži se u stadu kojim je lako upravljati.

Zato, sretna nam Godina Ovce.

- 19:55 - Komentari (6) - Isprintaj - #

nedjelja, 15.02.2015.

Rob

*
"Učitelju, trebam li jesti meso i piti vino?"

"Jedenje mesa i pijenje vina tvoje je prirodno pravo.
Ne-jedenje mesa i ne-pijenje vina također je tvoje prirodno pravo."

Potreba odgovora tvoje je prirodno ropstvo.

*
gf

- 23:30 - Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 10.02.2015.

Vrata 4

*
Od drvenih dasaka, duga,
škripeća i korisna;
od jedne zelene daske, mala i provizorna,
tiha i potpuno suvišna.

Lupajuća, treskajuća, velika i teška.

Metalna, strašna, kao od ćelije,
a zapravo od prastarog bolničkog lifta.

Plastična, ali nova!

Nepostojeća, ali duhom prisutna.

Nježno zatvorena, obojena ljubavlju.

Teška, olovna, zatvarajuća se za nama
zauvijek.

Privlačna.
Neprivlačna.

Potpuno pogrešna, nepoznata.

Prokleto poznata!

Zaključana. Prividno slaba, a zapravo
braneća tvrđavu.

10 kilometara iznad tla, smiješna!

Neprolazna.

Gle, još jedna ...
..
.
*

- 22:42 - Komentari (3) - Isprintaj - #

nedjelja, 08.02.2015.

U agoniji

Nastavak prethodnog posta, koji životno paše i previše
uz Meštrovu atmosferu: ćopila me gripa i vučem se stanom
kao isprana krpa, jedino što sam u stanju je piti litre
tople limunade i narančinog soka i čitati, uz minimalne
pokrete, jer sve boli kad se mičem... Što ćeš onda ljepšeg
nego u bunilo vrućice nastaviti čitati o Glembajevima, nakon
Gospode, slijede "U agoniji" i "Leda". Dakle, taman odgovarajuće
mom gnjiležnom stanju tijela i uma.

Da mi vezda na vrata pokuca gospon Klanfar, ili dr. Ivan Plemeniti
Križovec, u fraku i s cilindrom u ruci, mislim da se ne bi zbunil
nego bi rekel "ljubim ruke Presvetli, čemu imam zahvaliti..."!

Sjetite se, dakle, idući puta kad vas agonizira neka gripetina
ili viroza, i iskoristite dar Prirode za natuerlich stimmung za čitanje
Krleže!

U "Svadba Velikog Župana Klanfara" (imam izdanje Naklade Ljevak iz 2012
gdje se netko pametno sjetio staviti svu glembajevštinu u jedan svezak,
na 660 stranica, sa porodičnim stablom Glembajevih na kraju) piše naš
bard o naslovnom liku:

"Stanovao je u dnu dosadne ulice gdje su stajale same dvokatnice bez
dućana i bez drvoreda, slušao čitavu nedjelju kako netko u drugo katu
svira Griega, a onda se sav nikotiniziran s kroničnom upalom grla i
zapečenih očiju zaputio u svoju pisarnicu da sredi sutrašnji materijal,
da frče svoj trebinjac i da gleda u svoju zlatno-uokvirenu doktorsku
diplomu na kojoj deset centimetara visokim Antiqua Versalom piše da je
gospodin doktor Klanfar, sin ciglara Bartola, dignut na stepen građanskog
plemstva i da je od bezimenog plebejca postao doktorom našeg najvišeg
učevnog zavoda F.J.I., gdje su gospoda hermafroditi s piskutljivim
glasom prodavali tešku i prvorazrednu mudrost na malo (Kr. Mala Prodaja
Prava, Bogoštovlja i Mudrosti)."

Kako ga ne voljeti, ne obožavati!? Kesio sam se ko idiot čitajući takve
niske bisera! Naravno, susprežući prenagle pokrete, pri kojima sam se krivio
ko da me peku na laganoj vatrici.

"U agoniji" je brutalnija od prve drame, iako je broj leševa jednak.
U "Leda" nema leševa, osim što su, kao i u cijelom opusu, svi likovi kao iz
"Zona sumraka", životni, moralni i stvarni zombiji, što im gnjili zubi i
prenapeti živci zadaju probleme, a moraju pred istim takvim živim mrtvacima
među kojima žive, glumiti uljudbu i stich. Echt Kleinbuergelich! Zapravo,
dva zamjenska leša nekih anonimusa se pojavljuju na kraju, i nisam siguran
nije li riječ o nekom od likova iz ostalih djelca u ciklusu, morat ću pri
nekoj idućoj gripi ponoviti ta kraća djelca, u kojima je Krleža pripremio
Glembajeve.

Mene su tokom škole više privlačile drame poput "Aretej" ili npr. lik Valenta
Žganca, utjelovljen nezaboravnim Tomislavom Lipljinom na maloj sceni
Varaždinskog kazališta, to sam vidio dvadesetak puta i nikad mi nije bilo
dosadno... Hrvatski Bog Mars, to je razumljivo, to su bile više općenite
filozofske teme, bliže provincijonalnom prenačitanom pubertetliji. Glembajevi,
da bi ih se razumjelo, traže, što bi Balašević rekao "tipa s iskustvom".
Životnim, a ne kreketanja u zboru. Mora čovjek pobjeđivati i gubiti na polju slave i
vlastite gnojnice, osvajati, biti osvajan, varati i biti varan, izgubljen,
pronađen, ogađen i zgađen, da bi mu sjela ova herzlich djelca. Mora se i sam
početi polako raspadati, s otrovom u zubima i bolom u križima. Haha, baš sam
se uživio...

Kao da sam znao da će mi trebati pa sam tih kilo knjige ugurao u prtljagu,
"dobro će doći za zimu", o da, dobro je došlo! Što rekoh, preporučam, ljubim
ruke, Presvetli, sluga sam ponizni!

- 18:33 - Komentari (4) - Isprintaj - #

subota, 07.02.2015.

Glembajevi

Kad ste zadnji puta pročitali Glembajeve? Ili su vam ih u školi toliko
ogadili da ih nikad više niste dotakli? Lektira je dobra stvar i u zemljama
u kojima je nema (npr. u kineskom školstvu nema te ideje uopće, oni koriste samo
udžbenike, literatura je za profesionalce!) razgovori s ljudima su poprilično nezanimljivi.
Na žalost, jedna od nuspojava lektire je da su neki pisci zagađeni akademskim ili
žabokrečinskim duhom. Čak i ako su sami zapravo najbolje razotkrili istu (žabokrečinu,
kre-kre).

Obično "Glembajeve" vidite u kazalištu ili na TV, ali tada je to sterilno i
ogađeno "kulturom" (s umlautom) ili svakako manje zanimljivo od trenutno
najgledanije soap opere.

Sjeo astrosailor jučer u svoju pod-parišku večer i uz vrući rooibos i čašu (jako)
dobrog Rosigueres opalio kroz Gospodu. Meštre, i nakon tolikih godina, ili upravo
zbog njih, svaka čast.

Krleža je za nas sada aktualniji nego ikada, jer je direktno
usporediv s naslovima u novinama (vidi Peveci, Todorići, sva politička "krema" po
zatvorima ili bi tamo trebala biti - ovdje u Francuskoj mi isto ne fali naslova iz
krležijane, ako otvorim Le Monde, vidi Sarko-Hollande-Strauss Kahn skandali)...
U vrijeme Juge na to smo gledali kao na nešto kod nas prevaziđeno, "vidiš kakvi su to
bili podli podljudi, ti kapitalisti", dobro da smo ih spremili na groblje povijesti. Danas,
to nam je naša borba dala, imamo ih u svakodnevici, izašli iz groba i ko zombiji nas hvataju
za noge, ruke i svud di moreju, a prije svega novčanik, pa možemo vivisekciju raditi. Ili
oni na nama, radije.

Dakle, ono što mene kod Meštra uvijek oduševljava je njegov egzistencijalistički štih
(prethodio je Sartreu desetak godina, ako se ne varam?), čak i oni koji nemaju pojma
o književnosti će obično pogoditi da je idući tekst:

"Bilo je kasno zimsko poslijepodne. Turobna gnjila svjetlost gasnula je na
četvorini slijepog prozora što je bio probijen u neki dvorišni lihthof, i ta
siva, nenaravna, nezdrava pepeljasta rasvjeta natapala je sva lica u tom
predsoblju neugodnom mrtvačkom bojom. U toj pljesnivoj sjevernoj sobi, među
mokrim i gnjilim stijenama, u tom slijepom prostoru, sve je vonjalo po
sirotinji i sve su se pojave gibale tako umorno kao lutke sašivene od krpa."

proizašao iz Meštrovog pera, dok je Bela trenirala svoje arije negdje u drugom krilu vile.
Ferić je probao dostići taj ideal, ali vremena su drugačija i morao je posegnuti u
ropotarnicu vulgarnosti, koja je i prečesto zabavna da bi bila depresivna u istoj mjeri
kao krležijanska građanska trulež. Gdje ćeš ljepšeg nego zagorsko tuberkulozno kašljucanje u
"Texasu" preko Zaboka do Varažlina? Dodati ćurlikanje purica i dime sme,
kaj ne? Hm, dugo se nisam tim cugom fural, još vozi ili su ga
"restrukturirali"? Možda da ga daju natrag matičnoj "Magyar allomi
vaszutak"? Kad se vozite od Budimpešte lokalnima prema Nagyganizsi i dalje
via Kotoriba (to su vjerojatno ukinuli?), Csakturna (uh, da, sorry,
Čakovec), Waresdin i Budinščina (kaj je to bilo u vreme MAV, zna neko
Khuenovske nazive tih stanica?), vidite da je to dio istog imperija. Svi
lijeponjihovski ministri nisu tamo dodali baš ništa, osim povremeno mijenjali ploče.

Čitajte Meštra, zabavan je, a kazuje vam koješta i o današnjici, na žalost.

- 13:22 - Komentari (3) - Isprintaj - #

petak, 06.02.2015.

Toljaga, istomštogođ

Dugo u noć, u zimsku bijelu noć, astrosailor se priprema za trenutno svoju
drugu glavnu zanimaciju:
gf

Znamo da je kriza u znanosti, e, pa je tribe delat i noćnu, ne? Zima
je, djeci trebaju nove cipele a tata nije dobil grant... Di mi je
toljaga, Draga!?

Ma zezam se... za sad još ide bez toga, zahvaljujući tome da nisam u Lijepoj
Njihovoj pa ne ovisim o spodobama koje kod nas glume... ono što već glume,
moram paziti da me ne zakači neki zakon o krivorijeku, još malo pa će opet
isplivati duhovi prošlosti, istomštogođ, pa da me još ne mlatne neki zrakomlat!

Dakle, nisam se išao igrati razbojnika, nego sam išao robovati ovisnosti,
narkotiku, drogi, kako želite. Ni Iggy Pop mi ne bi pozavidio, vani oko nule,
vjetar, a ja se ne mogu oduprijeti i idem se odavati tom razvratu. Ah, o
tempora...

Nakon par kilometara na vjetru osjećao sam se dugonoso kao ova
skulptura-bubanj iz Oceanije u muzeju na obali Seine, na Quai du Branly:
gf

Za razliku od mene, ona je u sasvim šarolikom društvu:
gf

Ma, zapravo, i moje društvo je sasvim šaroliko, sretne ovdje čovjek svakakvih
tipova. Danas kad sam išao na posao sreo sam Jonathana... jasno, Livingstona.
Vježbao je hodanje na vodi:
gf

Ostavi se jeftinih trikova, Jonathane, imaš pametnija posla.

- 21:49 - Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 03.02.2015.

Moje rijeke

Valjda mi fali malo boje pa se vraćam nedavnim šetnjama. Jedna od mojih
rijeka, koja me prati već skoro pola stoljeća:
gf

Koliko god se ja osjećao čovjekom kamena i mora, rijeke su me ipak
oblikovale. Ovo je druga:
gf

Od nje do ove treće je 13 tisuća kilometara i 20 i nešto godina u vremenu,
ali s guštom se nađem uz svaku od njih, kad god je prilika:
gf

Ima još tih rijeka (i jezera), i poprilično su razbacane globusom, ali da damo za
pravo i moru i drveću, kojeg sam isto dio:
gf

Ponekad se osjećam ko ove (autohtone, naravno!) paške ovce klasikus, blejim
na svijet i bleji on na mene:
gf

Dvije noge loše, četiri noge dobre...

- 23:34 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< veljača, 2015 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28  

Listopad 2017 (8)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (4)
Lipanj 2017 (2)
Svibanj 2017 (5)
Travanj 2017 (4)
Ožujak 2017 (3)
Veljača 2017 (2)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (2)
Listopad 2016 (2)
Rujan 2016 (5)
Kolovoz 2016 (2)
Srpanj 2016 (4)
Lipanj 2016 (7)
Svibanj 2016 (4)
Travanj 2016 (5)
Ožujak 2016 (7)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (3)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (5)
Listopad 2015 (4)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (2)
Srpanj 2015 (5)
Lipanj 2015 (4)
Svibanj 2015 (7)
Travanj 2015 (4)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (8)
Siječanj 2015 (6)
Prosinac 2014 (1)
Studeni 2014 (7)
Listopad 2014 (3)
Rujan 2014 (5)
Kolovoz 2014 (3)
Srpanj 2014 (4)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (2)
Travanj 2014 (3)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (5)
Siječanj 2014 (2)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (4)
Listopad 2013 (5)


Opis bloga
zafrkancija oko svijeta i tri sela okolo








Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se