Valjda mi fali malo boje pa se vraćam nedavnim šetnjama. Jedna od mojih
rijeka, koja me prati već skoro pola stoljeća:
Koliko god se ja osjećao čovjekom kamena i mora, rijeke su me ipak
oblikovale. Ovo je druga:
Od nje do ove treće je 13 tisuća kilometara i 20 i nešto godina u vremenu,
ali s guštom se nađem uz svaku od njih, kad god je prilika:
Ima još tih rijeka (i jezera), i poprilično su razbacane globusom, ali da damo za
pravo i moru i drveću, kojeg sam isto dio:
Ponekad se osjećam ko ove (autohtone, naravno!) paške ovce klasikus, blejim
na svijet i bleji on na mene:
Dvije noge loše, četiri noge dobre...
|