|
astrosailor
subota, 28.03.2015.
Let preko Alpi
U utorak poslijepodne, par sati nakon leta Germanwingsa koji nije preletio Alpe, našao sam se u zraku u avionu AirFranceovog niskobudžetnog partnera CityJet, nad vrhovima koje onaj prethodni nije preletio. Na žalost, pročitao sam novosti prije leta, i ovo mi je bilo prvi puta da nisam gledao te vrhove s guštom. Još se nije znalo uzroke pada, pa si čovjek svašta misli... Nakon što znamo uzrok pada, čovjek si misli još i više, svijet je fakat ludnica. RiP svima s nesretnog leta.
Na dan spomenutog leta je bilo oblačno, ali krajem tjedna u povratnom letu prema Parizu vrijeme je bilo sunčano:
Lijep je pogled i odozdo, iz autobusa prema aerodromu:
Preskočio sam CDG aerodrom u Parizu, koji je stvarno cijeli grad van grada:
Terminal 2G otkuda lete jeftine linije, je veličine zagrebačkog aerodroma, ali mislim da ima mnogo više letova:
Bio sam do sada par puta u Torinu, ali nisam mu baš posvetio neku pažnju. Ovaj puta sam bio radno, pa sam imao vremena samo uslikati par slikica na putu prema Sveučilištu i navečer u šetnji.
Vidi se da je to bio bogat grad, zapravo je jedno vrijeme bio glavni grad Savoje (kasnije Kraljevstvo Sardinije).
Uvijek sam mislio da je ovo krov crkve:
Ovaj puta sam prošetao do nje i vidio da je riječ o muzeju kina! Mislim... pogledao u sam u Wikipediji i sve se objasnilo: Mole Antonelliana je bila naručena od židovske zajednice kao sinagoga negdje početkom 19 stoljeća, ali je arhitekt pretjerao s majestatom, i ispala im je preskupa. Nakon natezanja oko cijene i prekida gradnje, dogovorili su s gradom zamjenu za drugu lokaciju (gdje je izgrađena manja sinagoga), a ova je pripala gradu, koji ju je pretvorio u muzej. Antonelli je povisio krov toliko da je sa 170-ak metara to jedna od najviših, a svakako najupečatljivija zgrada u gradu i zaštitni je znak grada.
Naravno, piazza ovoga i onoga koliko hoćeš, ipak je to Italija:
Zanimljiva zgrada pored koje sam prolazio svaki dan, na via P. Giuria:
Meni se sviđaju i obične stambene zgrade kao ova:
Ovo me podsjetilo na Grčku, gdje stambene zgrade uglavnom izgledaju ovako:
Imaju i oni arhitekte koje bi trebalo na bandere pred njihovim (ne)djelima:
U hotelu sam uključio televizor na dvije minute, nasmijao se tipično talijanskim facama
i ugasio-pokazuje se da sam toliko odviknut od te aparature da ne mogu pratiti glave koje govore. Očita fatalna posljedica ne-gledanja govorećih glava već podosta više od 10 godina. Jesam li postao neciviliziraniji od toga? Možda, ne znam, totalno ne pratim ono što se može preko Tv doznati, ali pošto me još nije pregazio grumblumumblumlator, čini se da je moguće preživjeti i bez toga, čitanjem naslova online vijesti i ponekad i kojeg cijelog članka. Moje štivo, kojem poklanjam mnogo više vremena, je ipak u obliku gutenbergova izuma, u staroj ili novijoj, e-tinta izvedbi.
|
petak, 20.03.2015.
Dan
*
Kad te pritisnu ljeta
i preduge zime,
a proljeća su tako mnoga
i prerijetko lijepa kao
drveće u cvatu,
tada si daj za pravo
zagristi snažno
u kruh svakodnevice.
Osjeti da je baš taj dan,
kad si prevaljan kamenjem Rijeke,
jedan od onih u nizu
koji vrijede,
koji ostaju s tobom.
Lako je ubiti dan!
Teško ga je osvojiti,
pripitomiti.
Kada ga šalješ u kalendar,
uputi mu zadivljen pogled,
sigurno ti je nešto dao!
*
|
utorak, 17.03.2015.
Noću, s visine
Pariz je grad koji vrijedi pogledati i noću, s nivoa ulica, ali najbolji
pogled se dobije s visine:
Prema Slavoluku Pobjede:
i rijekom prema Louvreu:
Eiffelov toranj je noću prigodno osvijetljen i daje mu to dodatnu čar:
koja raste s blizinom:
Malo nepristojan pogled pod suknju, ali tko bi mogao odoljeti:
Konstrukcija noću djeluje još nestvarnije, kao tkanje nekog Kafkijanskog pauka:
ili kao direktno iz filma "Metropolis", iz epohe facinacije strojevima:
Ovo je kako Eiffel vidi Pariz:
Svakako vrijedi otići na Toranj. Ja nisam ljubitelj ovakvih umjetnih visina,
ali ova konstrukcija je svakako fascinantna i izbliza.
Ima Pariz i drugačijih konstrukcija: ova je zanimljiva danju: šetnja
Elizejskim Poljanama od Slavoluka prema centru će vas dovesti, kroz hrpu butika
s odjećom, autima, zlatom, dijamantima i koječim, u nesumnjivo nadolazeće Proljeće
kad skrenete ulicama prema Boulevard Haussmann i Galeries Lafayette, koje su
iznutra zanimljive i zbog same građevine:
Zanimljiv podatak o toj robnoj kući je da su npr. tokom 2009 zaradili 1 milijardu eura. Sića...
Kad se maknete u rubne dijelove grada onda se i ovdje desi poneki feler:
ali onda ga znaju i ukrasiti:
Gle, opet komunjare... čuo sam da je "komunizam" opet u modi u Evropi. Očito
stvarno ide ruku uz ruku sa svojim bracom fašizmom, ne znaš koji je slađi:
"Man'te se, ljudi, ćorava posla!" reko bi im neki pametni balkanski čiča,
pljuckajući i pušeći svoju smrdljivu cigaretu, on zna bolje, probao je na
svojim kostima. Ali povijest se očito okreće oko vlastitog repa kao
razigran, izdosađen ili bijesan pas.
|
|
|