Pariz je grad koji vrijedi pogledati i noću, s nivoa ulica, ali najbolji
pogled se dobije s visine:
Prema Slavoluku Pobjede:
i rijekom prema Louvreu:
Eiffelov toranj je noću prigodno osvijetljen i daje mu to dodatnu čar:
koja raste s blizinom:
Malo nepristojan pogled pod suknju, ali tko bi mogao odoljeti:
Konstrukcija noću djeluje još nestvarnije, kao tkanje nekog Kafkijanskog pauka:
ili kao direktno iz filma "Metropolis", iz epohe facinacije strojevima:
Ovo je kako Eiffel vidi Pariz:
Svakako vrijedi otići na Toranj. Ja nisam ljubitelj ovakvih umjetnih visina,
ali ova konstrukcija je svakako fascinantna i izbliza.
Ima Pariz i drugačijih konstrukcija: ova je zanimljiva danju: šetnja
Elizejskim Poljanama od Slavoluka prema centru će vas dovesti, kroz hrpu butika
s odjećom, autima, zlatom, dijamantima i koječim, u nesumnjivo nadolazeće Proljeće
kad skrenete ulicama prema Boulevard Haussmann i Galeries Lafayette, koje su
iznutra zanimljive i zbog same građevine:
Zanimljiv podatak o toj robnoj kući je da su npr. tokom 2009 zaradili 1 milijardu eura. Sića...
Kad se maknete u rubne dijelove grada onda se i ovdje desi poneki feler:
ali onda ga znaju i ukrasiti:
Gle, opet komunjare... čuo sam da je "komunizam" opet u modi u Evropi. Očito
stvarno ide ruku uz ruku sa svojim bracom fašizmom, ne znaš koji je slađi:
"Man'te se, ljudi, ćorava posla!" reko bi im neki pametni balkanski čiča,
pljuckajući i pušeći svoju smrdljivu cigaretu, on zna bolje, probao je na
svojim kostima. Ali povijest se očito okreće oko vlastitog repa kao
razigran, izdosađen ili bijesan pas.
|