23.12.2015., srijeda
U očekivanju Mandatara: o pravilima igre i rupama u pravilima
Dakle, ako sam dobro shvatio, oslanjajući se koliko je god moguće na same fakte, kakva je sad situacija.
Dvije osobe za jednu osobu, zasad nepoznatu
Karamarko i Petrov bili su kod predsjednice i pokazali joj ukupno 78 potpisa. Ali, to su 63 potpisa za Karamarka i 15 za Petrova (Petrov: Karamarko je donio potpise koji njega definiraju kao mandatatra, a ja koje mene defniraju). Kažu da su se dogovorili za nestranačku osobu kao predsjednika vlade, ali još nema nikakve naznake, koja je to osoba. To je zaista neobična situacija, da javnost mjesec i pol nakon izbora ne zna ni kandidate za mandatara.
Petrov: »Što se tiče tko će biti mandatar, mi težimo da to bude nestranačka stručna osoba. U našim razgovorima postoji nekoliko solucija. Mi ćemo nastaviti u iduća 24 sata o tome razgovarati.«
Karamarko je kazao da njegova koalicija ima svog kandidata za nestranačkog mandatara. Damir Jelić, potpredsjednik HDZ-a, jučer kasno navečer: Razgovara se, a to su osjetljivi razgovori.
Imenovanje mandatara: značajni transfer moći
Ustav kaže da predsjednica povjerava mandat osobi. (čl. 98, st. 3: »Predsjednik Republike (...) povjerava mandat za sastavljanje Vlade osobi koja, na temelju raspodjele zastupničkih mjesta u hrvatskom saboru i obavljenih konzultacija, uživa povjerenje većine svih zastupnika«, http://www.zakon.hr/z/94/Ustav-Republike-Hrvatske).
Ta osoba, kad jednom dobije mandat, ima veliku moć. taj pojedinac ili pojedinka ima od predsjednice dobiveno ovlaštenje osobno sastavljati program buduće Vlade i birati njene članove. Karamarko, Petrov i drugi predsjednici stranaka formalno mogu samo davati prijedloge. Ni sama predsjednica ne može oduzeti mandat do isteka 30 dana ili ako vladi nije izglasano povjerenje.
To može biti vrlo važno u daljem složenom procesu, jer do izražaja mogu doći ne samo različiti interesi koalicijskih stranaka, nego i struja unutar njih i pojedinaca. (Petrov kaže da to nije koalicija nego suradnja, a razlika je u tome što će oni sudjelovati u vladi, ali i biti spremni rušiti njene odluke; ali to je terminološka inovacija koju nismo obavezni prihvatiti.)
Kad jedna osoba dobije mandat, počinje teći rok od 30 dana, po čl. 110 st. 2 ustava, u kojem osoba koja je dobila mandat treba program i sastav Vlade predstaviti Saboru i zatražiti glasovanje o povjerenju. Vlada stupa na dužnost kad joj povjerenje iskaže većina svih zastupnika u Hrvatskom saboru (čl. 110, st. 3).
Predsjednica je rekla, da ta osoba treba biti poznata danas popodne, ili donosi odluku o imenovanju nestranačke vlade i raspisuje nove izbore. Ona može imenovati nestranačkog predsjednika vlade po svom nahođenju i također sve članove vlade (a nije jasno znači li "privremena nestranačka vlada" da svi članovi vlade moraju biti nečlanovi političkih stranaka).
A ako netko dobije mandat, posao time tek počinje. Tada treba sastaviti Vladu i njen sastav i program predočiti Saboru na glasanje o povjerenju.
Pravna rupa u Ustavu
Tu je međutim pravna rupa u Ustavu, jer čl. 111. Ustava kaže da ako mandatar ne sastavi Vladu u roku od 30 dana, može dobiti još 30 (st. 1), pa ako ni tada ne uspije, »Predsjednik Republike povjerit će mandat za sastav vlade drugoj osobi« (čl. 111, st. 2).
Tek nakon toga, čl. 112 navodi: »Ako vlada ne bude sastavljena u skladu s člankom 110 i 111. Ustava, Predsjednik Republike će imenovati privremenu nestranačku Vladu i istodobno raspisati prijevremene izbore za Hrvatski sabor.«
Mogućnost da predsjednik/predsjednica Republike uopće ne imenuje mandatara nije spomenuta u Ustavu. Ali, naravno, ustavni stručnjaci su već rekli da je to u redu... OK, ne komentiram...
Konstituiranje Sabora: još pravnih rupa
No, dobro. Recimo da se sutra pojavi tajanstvena nestranačka osoba, dobije podršku HDZ-a, Mosta, Bandićevaca, te dvoje zastupnika nacionalnih manjina, i predsjednica toj osobi povjeri mandat.
Slijedeći je problem konstituiranje Sabora. On mora održati konstituirajuću sjednicu - koji bi, po jednom tumačenju, opet trebala sazvati predsjednica, a po drugom, jer je već jednom sazvana pa samo prekinuta, nastavak sjednice treba sazvati Josip Leko.
Ustav kaže, čl. 74, st. 2: »Prvo zasjedanje hrvatskoga Sabora održava se najkasnije 20 dana nakon provedenih izbora.« Zatim, st. 3: »Hrvatski sabor konstituira se izborom predsjednika na prvoj sjednici na kojoj je nazočna većina zastupnika.«
ustav ne predviđa mogućnost da Sabor uopće ne bude konstituiran. Ni Poslovnik Hrvatskoga Sabora (http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2013_06_81_1709.html) ne predviđa takvu mogućnost. Čl. 4 poslovnika navodi:
»Sabor na prvu, konstituirajuću sjednicu saziva predsjednik Republike.
Do izbora predsjednika Sabora sjednici privremeno predsjeda predsjednik Sabora iz prethodnog saziva, a u slučaju njegove spriječenosti, najstariji nazočni izabrani zastupnik.
Privremeni predsjedatelj ima do izbora predsjednika Sabora sva prava i dužnosti predsjednika Sabora u odnosu na predsjedanje sjednicom.
Sabor se konstituira izborom predsjednika Sabora na prvoj sjednici na kojoj je nazočna većina izabranih zastupnika.«
Govori se dakle o jednoj prvoj konstituirajućoj sjednici, ne o dvije.
Predsjednik Republike saziva Hrvatski sabor na prvo zasjedanje. (čl. 98, st. 1 Ustava). E sad, termin za prvo zasjedanje, 20 dana nakom izbora (odnosno, kako se to intepretira, 20 dana nakon objave službenih rezutata) davno je prošao. Tako da KJTV ne može Predsjednica ponovo sazvati prvo zasjedanje. Ali, Ustavni stručnjaci možda kažu drugačije.
Izbor predsjednika Sabora: važnost tajnog glasanja
No, dobro. Recimo da sutra imamo osobu mandatara, i da se za koji dan sastane Sabor. Treba izabrati predsjednika, da bi se Sabor konstituirao. (Također je obavezno na prvoj sjednici da se izabere Mandatno-imunitetno povjerenstvo, po čl. 5, st. 1. Poslovnika, a izbor drugih tijela na prvoj sjednici je moguć, ali nije nužan.)
To je prvi test. Domoljubna koalicija + Most predložit će svojeg kandidata. Ali, Koalicija Hrvatska raste može također predložiti svojeg.
Za njegov izbor ne treba većina svih zastupnika, nego samo većina svih prisutnih na sjednici.
E sad, kako se glasuje? Članak 260 Poslovnika, st. 1, navodi: »Tajno glasovanje provodi se u pravilu pri izboru, odnosno imenovanju u slučaju kada je broj predloženih kandidata veći od broja koji se bira, odnosno imenuje.«
To je "u pravilu". Ali, moguća je iznimka - osim što u ovom slučaju, izgleda da nije moguća. Člna 260, st. 2, navodi: »Na prijedlog najmanje desetine zastupnika Sabor može odlučiti da se javno glasuje i u slučajevima iz stavka 1. ovoga članka, s tim da se najprije glasuje o prijedlogu koji je podnio Odbor za izbor, imenovanja i upravne poslove, a nakon toga o drugim prijedlozima prema abecednom redu prezimena kandidata.«
Jedno štosno pitanje ovdje jest, glasa li se javno o tome, hoće li se glasati javno ili tajno...
Međutim, za izbor predsjednika Sabora izgleda da iznimka nije moguća, jer još ne postoji navedeni Odbor. Osim ako ustavni stručnjaci ne kažu drugačije.
Dakle, glasa se tajno o predsjedniku Sabora, i sad je test jedinstva Mosta, hoće li svih 15 ostati jedinstveno.
E sad, naravnom, može se dogoditi i to, da se i netko drugi, od onih, koji su izrazili podršku Milanoviću (šest zastupnika manjina, Čačić i Petrina), predomisli.
A tko zna, moglo bi nešto pući i unutar koalicija. Npr. u Skupštini grada zagreba, proračun koji je predložio gradonačelnik podržao je HDZ i tako je proračun prošao znatnom većinom, a dvoje Bandićevih saborskih zastupnika dalo podršku Karamarku, ali HSLS nije dao podršku.
Tu su još tri zastupnika Hridi, dva HDSSB-a i jedan ŽZ-a.
A onda, sastavljanje Vlade, i pisanje programa
Ako uspiju da njihov kandidat/kandidatkinja za predsjednika Sabora bude izabran/izabrana, DK i Most odvalili su lavovski dio posla. Ali još će trebati dosta vremena do sastavljanja Vlade, čiji sastav i program u Saboru mora dobiti apsolutnu većinu (76 glasova). Tu će svakako biti brojnih stresova, preokreta, glasina i spletki.
Zabava se nastavlja! Za sve nas obične ljude: ne sekirajte se! Fotelja, pivo, kokice, zanimacija, zajebancija! Uvijek možete uživati u ruganju na račun oni koji gube i sprdanju na račun onih koji pobjeđuju.
|
- 03:30 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
21.12.2015., ponedjeljak
Nakon izbora u Španjolskoj: nova lijeva anti-austerity vlada?
Sažetak:Parlamentarni izbori u Španjolskoj donijeli su veliki pad obe tradicionalne velike stranke, te veliki rast dvije nove snage. Nitko nema sigurnu većinu, ali izglednija izgleda koalicija ljevice, u kojoj će anti-austerity stranka Podemos imati bitnu ulogu.
Na parlamentarnim izborima u Španjolskoj, kao što se očekivalo, obje tradicionalno najjače stranke zabilježile su značajan pad; zajedno su osvojile tek 50,7% glasova. (Na Wikipediji su odmah objavljeni rezultati.)Birači su kaznili aktualnu vlast, kao i onu prethodnu.
Vladajući Narodnjaci (PP) u prethodnom sazivu imali su u Donjem domu (Kongres) parlamenta apsolutnu većinu, 187 od 350 mjesta, a sad su osvojili samo 123. Socijalisti (PSOE), koji su bili uvjerljivi pobjednici izbora 2008., doživjeli su novi pad, sa 110 mandata na 90. (Obje su stranke u nekim regijama nastupale u koaliciji s regionalnim strankama.)
Na parlamentarnim izborima 2008. PSOE i PP su osvojili ukupno 323 mandata od 350, godine 2011. ukupno 296 mandata, a sad 213.
Veliki uspjeh postigle su dvije nove snage: lijeva anti-austerity stranka Podemos (P) osvojila je 69 mandata, a liberalno-federalistička Ciudadanos (C) (katalonski: Ciutadans - znači: "Građani") 40 mandata.
U postocima, ukupno je PP osvojila 28,7%, PSOE 22,0%, P 20,7% i C 13,9%. Izlaznost je bila visoka - 73%.
Podemos je dobio nešto više, a ciudadanos nešto manje nego što su dobivili u anketama pred izbore.
Regionalne razlike i regionalne stranke igrat će i dalje važnu ulogu u španjolskoj politici. Sad mogu naglo dobiti na važnosti, jer bi vlada mogla ovisiti o njihovoj podršci. Poedemos, Ciudadanos i razni regionalisti, te katalosnki i banskijski nacionalisti, žele reforme, ali ne svi iste.
Podemos - jedini pravi pobjednik?
Podemos, stranka osnovana prošle godine a iznikla iz anti-austerity pokreta, u anketama je krajem prošle i početkom ove godine dobivala iznad 25% pa čak i iznad 30%, Od ožujka je opala, u nekim anketama bila na svega 10%, u studenome na oko 15-17%, a posljednje ankete su zabilježile trend rasta. Osvojili su relativnu većinu glasova u Kataloniji i Baskiji, a u Madridu su drugi. Britanski The Guardian konstatira da su oni jedini pobjednik izbora.
Ciudadanos su se pojavili kao stranka nacionalnoga značaja početkom ove godine. U anketama su ljetos bili uglavnom na oko 10-15%, a tijekom jeseni su rasli i uglavnom bili na oko 20%, u nekim anketama su bili i druga stranka, tako da je rezultat zapravo razočaravajuć.
To je stranka potekla iz Katalonije, koja se protivi katalonskom nacionalizmu i zadovoljna je današnjim federalističkim ustrojem Španjolske (kažu za sebe da su post-nacionalistički). Od 2013 su se širili i u ostatku Španjolske. Sekularisti, liberali, pristaše EU. zalažu se za smanjivanje birokracije, učinkovitiju državu i poticanje poduzetništva.
Ekonomija, korupcija i Katalonija - glavne teme izbora
Ekonomska situacija, optužbe za korupciju i separatističke težnje u prosperitetnoj sjeveroistočnoj regiji Kataloniji bila su pitanja koja su dominirala na izborima.
Vlada narodnjaka provodila je nepopularne mjere strogosti, po receptima europskih financijskih centara moći, kao i Grčka i Portugal. Ne samo ljevičarski populisti (ili u Poljskoj desničarski), nego i mnogo vrhunski ekonomisti kažu da je to pogrešan put, jer u ime vrhovne važnosti financijske stabilnosti i uredne otplate dugova onemogućava razvoj, te najveći teret prebacuje na siromašnije slojeve i produbljuje socijalne razlike.
U Španjolskoj je, nakon pet godina pada 2008.-2013. BDP počeo rasti (3% ove godine), ali mnogi od toga nisu vidjeli korist. mnogi Španjolci su danas siromašniji nego što su bili prije četiri godine. Nezaposlenost je pala s vrhunca od 27% 2013. (a 50% među mladima) na još uvijek visokih 21% (drugi najviši postotak u EU poslije Grčke). Prije krize bila je na 8,5%. Stotine tisuća porodica izgubile su stanove jer nisu mogli otplaćivati kredit.
Financial Times je prije dva mjeseca objavio prikaz ekonomske situacije u Španjolskoj pod naslovom Spain’s strong economic growth cannot mask huge challenges. »Španjolsko gospodarstvo je ili čudesno ili katastrofalno; sve ovisi o tome kuda gledate.«
Raste BDP (nakon pet godina pada 2008.-2013.) i pada nezaposlenost, ali je dramatičn porasla nejednakost. Poslovnjaci su zadovoljni rastom poslovnih prilika i padom cijene rada, 2,5 milijuna dugotrajno nezaposlenih izgubili su pravo na sve potpore i možda nikad neće imati priliku na tržištu rada. Poboljšana je konkurentnost španjolskog gospodarstva i raste izvoz, ali pada domaća potrošnja.
Slijede pregovori o koalicijskoj vladi
Sad je dalji postupak po Ustavu jednak kao u Hrvatskoj, samo što mandat za sastav vlade daje kralj Filip VI. Konstituirajuća sjednica Kongresa je 13. siječnja.
Predsjednik PP i aktualni predsjednik vlade Mariano Rajoy inzistira da su još uvijek najjača politička stranka u zemlji i pokušat će prikupiti podršku. Logičan kandidat za koalicijskog partnera su Ciudadanos, ali zajedno imaju tek 163 mandata i nedostaje im 13. A komentatori spominju i mogućnost da Ciudadanos koaliraju s PSOE i Podemosom.
Ljevica je u boljem položaju, jer socijalisti i Podemos zajedno imaju 159, a od ostalih Katalonska Republikanska ljevica ima 9 mandata, katalonska koalicija Democrŕcia i Libertat 8 i ljevičarska koalicija Narodno jedinstvo dva mandata (vrlo veliki pad, imali su 11). Tu je još Baskijska nacionalna stranka s šest mandata, jedna manja baskijska stranka s dva mandata i lokalna stanka s Kanarskih otoka s jednim.
Tako bi Španjolska, nakon Grčke i Portugala, moga dobiti anti-austerity vladu.
Tržista kapitala reagirala su već u ponedjeljak ujutro padom vrijednosti španjolskih državnih obveznica, piše Bloomberg. Većina ekonomista, koje je Bloomberg prije izbora intervuirao, smatrala je da bi koalicija PP/C bila najbolja za ekonomiju.
Dodatak: Ljevica nekoaliranjem propustila veću pobjedu
Podemos, nastao iz modernog lijevog pokreta, i klasični ljevičari iz "Narodnog jedinstva" (IU-UP), usprkos brojnim slaganjima, nisu dogovorili zajednički nastup. Podemos je s 20,7% glasova osvojio 69 mandata (manji postotak mandata nego glasova), a IU-UP je sa 3,7% glasova osvojio samo dva mandata (0,57%).
Portal "El Diario" donosi proračun mogućeg rezultata, da su sa zajedničkom listom. Time bi osvojili 85 mandata (+14) i bili gotovo jednaki PSOE koja bi u tom slučaju imala 88. PP imao 114, a C 36. Tako bi PSOE/Podemos/UI-UP imali ukupno 173 mandata i trebala bi im još samo tri za sastavljanje vlade.
|
- 18:11 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
17.12.2015., četvrtak
Još jednom manipuliranje podacima o samoubojstvima branitelja
Fascinantan podatak, koji vam neće reći u ovom dizanju moralne panike,, jest da je broj samoubojstava među osobama sa statusom "branitelj" u Hrvatskoj, VEOMA NIZAK.
Prva studija o samoubojstvima hrvatskih branitelja
To je jednom rekla Jadranka Kosor, prije 7-8 godina kad se digla jedna kampanja oko samoubojstava branitelja. Ovo sasvim sigurno nije prva studija o samubojstvima hrvatskih branitelja. Lako je pronaći neke osnovne podatke. Ja sam tad potražio i koliko vidim ništa se bitno nije promijenilo, osim što su osobe sa statusom "branitelj" danas u projeku starije.
Branitelja ima 500.000, odnosno, od muškaraca između 40 i 60 godina, oko polovica imaju status "branitelj". Muškarci srednjih godina su najrizičnija kategorija za samoubojstva, osim staraca.
Godišnje ima u Hrvatskoj oko 800 samoubojstava; u europskom smo prosjeku. Podaci koje sam gledao u ono doba, ugrubo, oko 200 su starci i starice, od preostalih 600 oko 150 su žene (ima brnaiteljica, ali manji broj pa to možemo zanemariti), oko 100 su mlađi (koji nisu imali prilike biti branitelji) Tako da muškarci srednjih godina počine oko 350 samoubojstava godišnje, a od toga svega oko 120 branitelji. Koliko vidim, brojke se nisu bitno promijenile.
Ugrubo, MUŠKARCI KOJI IMAJU STATUS BRANITELJA POČINE SAMOUBOJSTVO DVAPUT RJEĐE, NEGO MUŠKARCI KOJI NEMAJU STATUS BRANITELJA!
»Stručnjaci procjenjuju da će broj samubojstava branitelja i dalje rasti. Mnogi od njih tek ulaze u stariju dobnu skupinu koja je najsklonija suicidu.«
Pa da. Samo su zaboravili navesti, da su već sada u drugoj skupini najsklonijoj suicidu, te spomenuti komparativne pdoatke, gore navedene.
I naravno, kad se radi o sirotim malim braniteljčićima, neizbježno "Od države tražimo (...)". (Vidi moj članak iz travnja o.g. Tko se treba brinut za sirote bivše branitelje? )
»Hrvatski branitelji umiru prosječno s navršenom 51 godinom, a opća populacija sa 73 godine.«
Koje besramno poigravanje brojkama! Pa prosječna osoba sa statusom "branitelj" (bivši branitelj) ima oko 51 godinu I VELIKA VEĆINA JOŠ NIJE UMRLA! A oni koji su umrli, naravno, umrli su uglavnom mlađi, jer rijetki branitelji imaju danas 73 godine! (BIlo je starijih od 50 godina u Domovinskom ratu, ali većina je tada bila u svojim 20-im i 30-im, dakle su danas u 40-im i 50-im).
Ponovo bijedno i jadno poigravanje "braniteljima", muškarcima u najboljim godinama, koje se sustavno infalitilizira i upućuje na zavisnost od države. (Vidi moj članak iz kolovoza 2009.: Infantilizacija hrvatskih branitelja).
Muškarci u najboljim godinama svode se na djecu, koja trebaju mamu da o njima brine i tatu da im kaže što imaju mislit. Pokazatelj koliko je hrvatsko dr4uštvo bolesno. A onda se neki od njih ponašaju kao dječji nasilnici, naravno mnogo opasniji jer imaju mušku snagu tijela (ako ne i duha). (Vidi moj članak iz svibnja o.g.: Dio bivših branitelja: infantilizirani muškarčine, nasilnici.
|
- 00:15 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
13.12.2015., nedjelja
Tito: pobjednik, ali i prošlost
Štujem Josipa Broza Tita kao lik iz prošlosti. Veliki borac protiv fašizma i pobjednik protiv okupatora i njegovih slugu, izdajica i izroda, naročito ustaša i braće im četnika. Uspješni predsjednik države, pobjednik protiv Staljina, osnivač Pokreta nesvrstavanja. Kao što sam jednom pisao: divim se i Gilgamešu, ali mi nije uzor.
Ovu sam sliku bio stavio kao profilnu na facebooku u čast 29. studenoga, 72 godine od jednog od najznačajnijih dana u hrvatskoj povijesti, kojem zahvaljujemo i današnju državu. Mislio sam ostaviti samo 2-3 dana, ali sam produljio, iz pakosti prema onima kojima smeta.
Kao što sam jednom prilikom prije par godina zapisao, razmišljajući o prošlosti i o odnosu prema legendi o Titu danas (za neke legenda o heroju, za neke o demonu), gdje se prema priči iz prošlosti odnosi kao prema MITU, naime, mit je van-vremenski, uvijek prisutan, pa ga mnogi koji ga mrze doživljavaju kao da je živ, možda više od onih koji ga obožavaju, nasuprot takvima za koje je još danas u mitskom prostoru (topologiji) živ, za mene je bio lik iz prošlosti još kad sam bio adoloescent i mlađi punoljetnik, a on još zapravo živ.
Ne bih htio da danas neko vlada kao što je on vladao, i metodama koje su on i Partija rabili, 1945, 1948, pa ni 1970-1972. kad su obračuni bili daleko manje surovi. (A tada je, gledano u povijesnom teijeku, napravljen glavni zajeb, i problem je bio što je Tito živio predugo, pa je taman još bio u snazi, da redom zakoči sve reformističke grupe u tadašnjoj SFRJ, koje su se pojavile kao zakonitost povijesnog razvitka u postepenoj liberalizaciji od sredine 1960-ih (privredna reforma, rušenje Rankovića), te se time zablokirao sustav, paralizirale stvaralačke snage i onemogućila promjena.
Pišem ovo povodom toga, što sam na facebooku opako zamijerio grupi "Ustaše su najveća sramota Hrvata" jer su objavili umobolni komentar, u kojem Vladi Gotovcu, 15 godina nakon smrti, zamjeraju to, da je kao dječak, star 10 do 14 godina, bio u ustaškoj mladeži. Kao, to je važno za ocjenu onoga što je radio 1971.! Ima smisla, kao da Titu zamjeramo što je 1914.-1915. bio u Austrogarskoj vojsci (i sudjelovao u napadu na Srbiju, što se, doduše, kasnije krilo).
To je toliko podlo, da sam izgubio svaku toleranciju, i odfrendao desetak njih. Možemo razgovarati i kritizirati njegov lik i djelo naravno, koliko je bio liberal a koliko nacionalist itd., sve je legitimna tema rasprave i pravo na različito mišljenje, ali o onome što je radio kao odrastao čovjek. Gotovcu ne pakovati!
Josip Broz Tito - najveći Hrvat svih vremena! (14. svibnja 2015.)
Josip Broz Tito je izvrsno kormilario 30-ak godina, mijenjanjući uloge, postižući izvanredne uspjehe u vrijeme kad se nitko ne bi kladio na njega. Mislim na razdoblje od 1936, kad se vraća ju Jugoslaviju da praktični iznova gradi ilegalnu partiju, i to čini uspješno, tako do ona znatno jača, zatim kao vođa antifašističke borbe koji partizane pretvara u moćnu vojsku i međunarodni čimbenik, pa kao Staljinov neprijatelj, pa reformama u zemlji, pa pokretnom nesvrstanosti, privrednom reformom 1965., rušenjem Rankovića i bitnim potistikivanjem represivnih organa 1966..
Ali, nažalost, ostao je zarobljen svojim predodžbama o tome da lenjinistička partija izabranih kadrova može dalje voditi zemlju, i blokirao demokratske promjene 1969.-1972., vrativši na vlast još uvijek krepku staru gardu (vođe NOB i socijalističke revolucije, koje je vrijeme pregazilo, bili su tek u svojim 50-ima). Da je nastavio prvotnu podršku Kavčiću u Sloveniji, Savki i Tripalu u Hrvatskoj, liberalima u Srbiji, Crvenkovskom u Makedoniji..., koristeći svoj autoritet da smanji tenzije koje nastaju, tko zna što bi bilo...
Njegova osobna ograničenja su bila važna, ali mislim i generalno, strukturalna i mentalitetna, da država nije bila u stanju prevazići taj period, kad je model upravljanja i rasta, koji je funkcionirao do sredine 1960-ih, došao u krizu. Održavao se sustav, kako je analizirao Josip Županov 1970-ih i 1980-ih, "klasnog kompromisa" nižih slojeva rasništva i politokracije protiv "tehnomenadžera" koji su tražilia daljetržišne reforme i "anarhiliberala" koji su tražili političke slobode. U pozadini toga je pak razvijena kronističko-klijentelistička mreža, razvijana od vremena odmah poslije 2SR, kad su ljudi masovno ulazili u državnu službu i nove tvornice. I u bitnom se ta struktura i njome generiran mentalitet do danas nije promijenio.
Posljednja je zamjedba, PMSM, osobito važna. To je razlog zašto ne možemo iz Titove sjene.
Srbi vole luzera, đenerala Dražu (16. svibnja 2015.)
Jugoslavija i Tito živi su za one koji ih mrze - za mene su povijest (23. svibnja 2014.)
Vrdoljakov "Tito": Blamaža uglednog redatelja (30. travnja 2010.)
|
- 10:11 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
12.12.2015., subota
Klimatski pregovori u Parizu završeni, čekamo objavu rezultata
Sažetak:Pregovori na Samitu OUN o klimatskim promjenama u Parizu trajali su do jutros oko 6:45. Najavljena je prezentacija završnog dokumenta u 11:30. Pregovori su bili produljeni kad su se jučer pokazale važne razlike. Na jednos strani su EU i SAD, na drugoj ponajviše Indija i Kina. Ipak se očekuje pristojan kompromis. Razlike između bogatih i siromašnih svakako će ostati važne.
Jutarnja vijest iz Pariza (08:03 po GMT, odnosno 09:03 po našem vremenu), sa Samita UN o klimatskim promjenama (Paris climate talks: delegates reach agreement on final draft text).
Najavljeno je da će francuski predsjednik François Hollande i glavni tajnik OUN Ban Ki-moon predočiti javnosti konačni tekst sporazuma danas u 11:30.
Izvori kažu da se na završnom tekstu radilo jutros do 6:45. Američki i kineski predsjednik, Barack Obama i Si Đinping, čuli su se telefonom nastojeći usaglasiti neke razlike. Ranije se Obama čuo s liderima Indije, Francuske i Brazila.
Laurent Fabius, francuski ministar vanjskih poslova koji vodi rad na završnom dokumentu, u ponedjeljak je odgodio javnu plenarnu sjednicu, da bi omogućio vrijeme za lobiranje na visokom nivou, u zatvorenim sjednicama u manjim grupama, te za postizanje potrebnih kompromisa.
Dramatičnih zbivanja i izjava bilo je tijekom jučerašnjeg dana.
Kineski predstavnik požalio se u petak da u zadnjem nacrtu teksta nije definirano što znači "greenhouse gas emissions neutrality”.
Indijski ministar okoliša rekao je da razvijeni svijet ne pokazuje dovoljno fleksibilnosti prema zemljama u razvoju.
Brazil je neočekivano objavio da napušta blok BASIC, koji su na ovim pregovorima od 2009. činili Brazil, Indija, Kina i Južna Afrika (a zajedno s Rusijom čine grupu tzv. "novoindustrijaliziranih zemalja" BRICS). Brazil je pristupio koaliciji, koju su ranije ove godine sklepale SAD, Europa, neke niskoležeće (loy-lying) zemlje (koje su osobito ugrožene porastom nivoa mora i porastom učestalosti i snage uragana) i neke afričke zemlje, u nastojanju da prekinu staru podjelu koja je stajala na putu dogovora. Brazilska ministrica okoliša rekla je da, ako se želim pograbiti s klimatskim promjenama, trebamo ambiciju i političku volju.
U petak navečer, u prijedlog konačnog teksta unesen je ambiciozniji cilj da rast prosječne globalne temperature treba biti od 1,5°C u odnosu na predindustrijski nivo, umjesto dosadašnjih 2°C. Tome se najviše protive Indija, Kina i Saudijska Arabija, dok je Brazil taj cilj prihvatio.
Siromašne zemlje opet su duboko razočarane jer nacrt ne spominje pojmove klimatske pravde. Osobitu zlovolju izazvao je stav Saudijske Arabije.
Peruanski ministar okoliša Manuel Pulgar-Vidal, koji je ovdje Fabiusov pomoćnik, rekao je u petak navečer da zemlje još trebaju naći formulu pomirenja o ključnom pitanju kako industrijalizirane zemlje i rastuće ekonomije trebaju podijeliti odgovornost za postupanje s klimatskim promjenama. On je ipak rekao da smatra da idu u pravom smjeru. Smatra da je jedan dan odgode bio dobar potez, da se omogući konačan dogovor.
Kroz pola sata vidjet ćemo prve rezultate. Dakako, slijedit će puno interpretacija i žestokih diskusija o tome što je stvarno postignuto, u rasponu od kataklizmičkih do euforičnih.
Vrlo bitno će i dalje biti pitanje financijske pomoći razvijenih zemljama u razvoju (obežanih 100 milijardi USD godišnje od 2020.).
[Za neupućene: ovoga puta, moramo imati u vidu da se ovo događa na planeti na kojoj se, iako to obično ispuštamo iz vida, nalazi i Hrvatska. Te, s druge strane, važno je shvatiti da po objektivnim kriterijima mi pripadamo među industrijalizirane, razvijene, bogate zemlje, iako po raznim pokazateljima na donji rub. Ali, u usporebi s velikim dijelom čovječanstva, u Indiji, Indoneziji, Africi, Južnoj Americi... uživamo u velikom bogatstvu, i razlike između nas i najbogatijih su manje, nego između najsiromašnijih i nas.]
|
- 11:20 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
08.12.2015., utorak
Otkriveno: tajna Sila, koja stoji iza Bože Petrova, je Oliver Frljić!
Došao sam na hipotezu, da Boža zapravo skuplja materijal za svoju doktorsku dizertaciju iz psihologije, na temu (laičkim jezikom) "kako sam zajebavao Zoku i Tomu". Ali ne samo to!
Ujedno je to javna izvedba, ono u kazalištu kad se i publiku uvuče da sudjeluje - kak se to zove, nije "performans" nego nekak drugačije, zaboravio sam? :-/ Je, "happening": »nonlinear narrative and the active participation of the audience«, to je to! Akcijska umjetnost. Političko, angažirano, aktivističko kazalište, kao da je Oliver Frljić smislio (ej, možda i je!? Možda je on ona tajanstvena sila koja stoji iza Bože!? ), ali na većoj pozornici! :-)
Ne umišlja on da je mesija. On je umjetnik i znanstvenik ujedno. Ej, pa kužim ja to, i ja sam bio aktivist, i novinar koji je onda pisao o istoj temi, i onda teoretičar koji znanstveno analizira djelatnost u kojoj je sudjelovao! ("Istraživanje sa sudjelovanjem", ima to u sociologiji, tamo negdje kod zanemarenih "kvalitativnih metoda".) Samo, naravno, na daleko skromnijem nivou.
Ili bi možda aktualna predsjednica Barbi mogla na analizi te situacije doktorirati politologiju, analizirajući situaciji sa stajalište teorije igara.
Puno je mogućnosti za analiziranje i teoretiziranje.
Kažu Mostovci (dokument koji su ponudili je fotokopiran ovdje) da, ako jedna strana prihvati model vlade s nestranačkom osobom na čelu, a druga odbije, onda će nastaviti pregovore samo s onom stranom koja to prihvaća.
Poznata "zatvorenikova dilema" koju znamo svi koji smo gledali neku krimi seriju: onaj od osumnjičenika, koji prvi popusti i prizna te cinka drugog, dobije manju kaznu. Ali, ako obojica priznaju, obojica dobijaju veću kaznu.
Mrkva i batina istovremeno, pasivna agresija... Igra "dobar i loš policajac", ali Boža igra obje uloge istovremeno. 3:)
Pritom, polazi se od toga da su obje strane na izborima bile izjednačene, pa dobri Boža ne želi da se ijedna osjeti pobjeđenom; ali, neizrečeno: ne želi ni da se ijedna osjeti pobjednikom.
Takav predsjednik vlade ne bi bio šef, nego "moderator". Dakle, empatija, briga za osjećaje, a ne briga za stvaranje učinkovitoga tima koji obavlja zadatke vođenja države - a onda prijetnja sa stajališta nekog, tko drži batinu. Pasivna agresija. 3:)
Kako sam napisao jučer, dobro je da netko zajebava Tomu Mutavog i Zoku Narcisa, ali je problem, da podjebava i sve nas ostale.
Ali, opet, to i zaslužujemo, pa i gore.
Sa stajališta procesa formiranja saborske većine i sastavljanja vlade, dati uvjeti su besmisleni. HDZ i SDP neće pristati biti zajedno u vladi, kojoj je na čelu netko treći. A ako pak pristanu biti zajedno - istog trenutka im ne trebaju ni Most ni "neutralne nestranačke osobe", jer mogu imati svaki po pola vlade a ne trećinu. I onda Mostovci gube sve.
Zato je to tako komplicirano za analizirati, jer postoje višestruko isprepleteni krugovi utjecaja i raznoliki aspekti koji se mogu analizirati sa stajališta psihologije, politologije, tatralogije, valjda bi i matematičari mogli uskočiti s nekim modelima...
Međutim, za ovo aktivističko kazalište, za tehničku izvedbu i umjetnički dojam, naklon do poda! :-D Sve je to umjetnost, sve je to Ovaj Trenutak, ne strategija, ne politika. A kasnije, kako rekoh, može doći znanost i doktorat(i).
Kao mizantrop, te osobito mrzitelj nas Hrvata i šire zapadnih Balkanaca (Bugare eto ne poznam...), moram se toga prisjetiti, ionako se slažem da zaslužujemo da nas podjebava tko stigne! "Znam ja nas, jebo ti nas..." >:(
Puno drugih asocijacija mi dolazi prateći ovaj happening. Npr. skužio sam nakon nekog vremena ,da me Božo Petrov vizualno podsjeća na Jakea Lloyda u ulozi osmogodišnjeg Anakina Skywalkera. Uh, radije ne bih nastavio tim putem... :-(
|
- 17:57 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
03.12.2015., četvrtak
Saga o Roberti, djevojci Tibeta, i o Boži, Zoki i Tomi
Roberta je bila djevojka s Tibeta, ne baš lijepa i već pomalo u godinama, ali bila je pametna, a kažu (iako je teško dokazati) da neki muškarci cijene pametne žene. Što je važnije, imala je bogat miraz, od 15 tovara blaga, koji joj je osigurao glavar njenog klana, Božo, vitez od Mosta (bila su još četiri tovara blaga, koje su ukrali razbojnici).
Roberti su udvarali dvojica muškaraca, poglavari moćnih klanova, Zoka Narcis i Toma Mutavi. Zoka joj je ponudio 55 tovara blaga da se udruže s njenih 15 (a sumnja se, da je ona četiri tovara blaga oteo zokin klan). Toma nije javno ponudio ništa, ali šuška se o njegovim tajnim pregovorima s Božom.
Ali je Roberta rekla, da neće postati supruga samo jednom od njih, jer da bi onda onaj drugi tugovao, a ona je meka srca pa bi joj to bilo krivo., Pa im je predložila da prihvate tibetansku praksu poliandrije i ožene ju obojica.
Ali su oni odbili, jer ne bi bilo u redu da su međusobno u braku. To bi naime bio incest, jer su rođaci: obojica vuku porijeklo iz istoga plemena, koje se rascijepilo prije 25 godina u dva velika zaraćena klana i nekoliko malih.
Roberta je ponovila, da neće za Zoku, ako neće za Tomu. Glavar Božo je ponovio, da je on za to da svi opet budu jedno pleme, kako je to bilo nekad.
Ne propustite slijedeći nastavak sage!
|
- 22:53 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
01.12.2015., utorak
Velika većina glasača Mosta je za podršku SDP-ovoj vladi
Objavljeni su rezultati ankete, provedene 27.-29. studenoga na uzorku od 1000 ispitanika u Hrvatskoj.
Ipsosova anketa: Većina građana smatra da bi se Most trebao prikloniti SDP-u.
Rezultati su vrlo slični onima, koje je dala anketa koju je ista agencija provela 10-11. studenoga.
Opcija "koalicije skoro svih" očito nije realna. Most, ako ostaje pri tome da ne sklapa koaliciju, može dati podršku jednoj ili drugoj manjinskoj vladi. Pritom, očito, može doći i do podjele unutar 19 zastupnika i zastupnica izabranih na listi Mosta. Ako nitko ne prikupi većinu, slijede novi izbori.
Najzanimljivije je naravno što misle oni, koji su na izborima za Sabor 8. studenoga glasali za Most. Takvih je u uzorku 117. Od njih, 44% je reklo da Most treba dati podršku SDP-ovo koaliciji, 17% HDZ-ovoj koaliciji, 10% smatra da svo troje treba sklopiti sporazum, a 30% je neodlučno.
Iako je uzorak malen, razlika je dovoljna da zaključimo kako među onima koji su glasali za Most znatno više podržava SDP nego HDZ. Population Confidence Interval Calculator daje za granice 95% pouzdanosti uz N=117 da je u ukupnoj populaciji onih, koji su 8. studenoga glasali za Most, podrška za SDP između 35% i 53%, a za HDZ između 10% i 24%.
Važno je i to, da od onih koji su glasali za "ostale" (njih 163) samo 8% smatra da Most treba dati podršku HDZ-ovoj koaliciji, a 33% SDP-ovoj koaliciji (neodlučnih je 53%).
Od onih, koji su glasali za Koaliciju Hrvatska raste, 93% smatra da bi Most trebao dati podršku SDP-u. Među onima koji su glasali za Domoljubnu koaliciju, ima nešto više neodlučnih: 86% smatra da bi Most trebao dati podršku HDZ-u.
Na pitanje o tome za koga bi sada glasali, od ukupno 1000 ispitanika, odbivši one koji su rekli da ne bi izašli na izbore ili su neodlučni kojih ima 216, odnosno 38 (istraživanje je provedeno 27.-29. studenoga), SDP i HDZ su izjednačeni s 30%, a čak 20,8% je reklo da bi glasalo za Most.
Usporedbom s rezultatima izbora, podrška Mostu raste prvenstveno na račun "ostalih", ili se za njega opredjeljuju oni koji na izbore nisu izašli.
Most je prije izbora objavio da neće s nikim koalirati, tj. neće ulaziti u izvršnu vlast. Podrška manjinskoj vladi ne bi bila protiv tih obećanja. Izabrani zastupnici s liste Mosta mogli bi preuzeti svoja mjesta u Saboru, te sudjelovati u vrlo važnom i odgovornom poslu donošenja zakona i proračuna te nadgledanja izvršne vlasti.
Bez osnova je tvrdnja da bi trebali "preuzeti odgovornost za reforme" time što osobno ulaze u izvršnu vlast. Valjano obavljati posao zastupnika u tijelu zakonodavne vlasti zadatak je od ogromnog značaja.
U članku O modelima buduće vlade: prilog javnoj raspravi, objavljenom 16. studenoga, komentirao sam rezultate prve post-izborne ankete, te naveo zaključke o trenutnoj situaciji, ali i o općem društvenom kontekstu, koji i dalje stoje. Dnevni događaji pak obilježeni su nesuvislošću, hirovitošću, histerijom, kaosom, nedostatkom pouzdanih informacija... tako da nisu vrijedni komentara. Zemlja se trese. Treba pričekati smirivanje tla, pa onda analizirati ishod.
|
- 07:32 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|