Marketing
Tito: pobjednik, ali i prošlost
Štujem Josipa Broza Tita kao lik iz prošlosti. Veliki borac protiv fašizma i pobjednik protiv okupatora i njegovih slugu, izdajica i izroda, naročito ustaša i braće im četnika. Uspješni predsjednik države, pobjednik protiv Staljina, osnivač Pokreta nesvrstavanja. Kao što sam jednom pisao: divim se i Gilgamešu, ali mi nije uzor.
Ovu sam sliku bio stavio kao profilnu na facebooku u čast 29. studenoga, 72 godine od jednog od najznačajnijih dana u hrvatskoj povijesti, kojem zahvaljujemo i današnju državu. Mislio sam ostaviti samo 2-3 dana, ali sam produljio, iz pakosti prema onima kojima smeta.
Kao što sam jednom prilikom prije par godina zapisao, razmišljajući o prošlosti i o odnosu prema legendi o Titu danas (za neke legenda o heroju, za neke o demonu), gdje se prema priči iz prošlosti odnosi kao prema MITU, naime, mit je van-vremenski, uvijek prisutan, pa ga mnogi koji ga mrze doživljavaju kao da je živ, možda više od onih koji ga obožavaju, nasuprot takvima za koje je još danas u mitskom prostoru (topologiji) živ, za mene je bio lik iz prošlosti još kad sam bio adoloescent i mlađi punoljetnik, a on još zapravo živ.
Ne bih htio da danas neko vlada kao što je on vladao, i metodama koje su on i Partija rabili, 1945, 1948, pa ni 1970-1972. kad su obračuni bili daleko manje surovi. (A tada je, gledano u povijesnom teijeku, napravljen glavni zajeb, i problem je bio što je Tito živio predugo, pa je taman još bio u snazi, da redom zakoči sve reformističke grupe u tadašnjoj SFRJ, koje su se pojavile kao zakonitost povijesnog razvitka u postepenoj liberalizaciji od sredine 1960-ih (privredna reforma, rušenje Rankovića), te se time zablokirao sustav, paralizirale stvaralačke snage i onemogućila promjena.
Pišem ovo povodom toga, što sam na facebooku opako zamijerio grupi "Ustaše su najveća sramota Hrvata" jer su objavili umobolni komentar, u kojem Vladi Gotovcu, 15 godina nakon smrti, zamjeraju to, da je kao dječak, star 10 do 14 godina, bio u ustaškoj mladeži. Kao, to je važno za ocjenu onoga što je radio 1971.! Ima smisla, kao da Titu zamjeramo što je 1914.-1915. bio u Austrogarskoj vojsci (i sudjelovao u napadu na Srbiju, što se, doduše, kasnije krilo).
To je toliko podlo, da sam izgubio svaku toleranciju, i odfrendao desetak njih. Možemo razgovarati i kritizirati njegov lik i djelo naravno, koliko je bio liberal a koliko nacionalist itd., sve je legitimna tema rasprave i pravo na različito mišljenje, ali o onome što je radio kao odrastao čovjek. Gotovcu ne pakovati!
Josip Broz Tito - najveći Hrvat svih vremena! (14. svibnja 2015.)
Josip Broz Tito je izvrsno kormilario 30-ak godina, mijenjanjući uloge, postižući izvanredne uspjehe u vrijeme kad se nitko ne bi kladio na njega. Mislim na razdoblje od 1936, kad se vraća ju Jugoslaviju da praktični iznova gradi ilegalnu partiju, i to čini uspješno, tako do ona znatno jača, zatim kao vođa antifašističke borbe koji partizane pretvara u moćnu vojsku i međunarodni čimbenik, pa kao Staljinov neprijatelj, pa reformama u zemlji, pa pokretnom nesvrstanosti, privrednom reformom 1965., rušenjem Rankovića i bitnim potistikivanjem represivnih organa 1966..
Ali, nažalost, ostao je zarobljen svojim predodžbama o tome da lenjinistička partija izabranih kadrova može dalje voditi zemlju, i blokirao demokratske promjene 1969.-1972., vrativši na vlast još uvijek krepku staru gardu (vođe NOB i socijalističke revolucije, koje je vrijeme pregazilo, bili su tek u svojim 50-ima). Da je nastavio prvotnu podršku Kavčiću u Sloveniji, Savki i Tripalu u Hrvatskoj, liberalima u Srbiji, Crvenkovskom u Makedoniji..., koristeći svoj autoritet da smanji tenzije koje nastaju, tko zna što bi bilo...
Njegova osobna ograničenja su bila važna, ali mislim i generalno, strukturalna i mentalitetna, da država nije bila u stanju prevazići taj period, kad je model upravljanja i rasta, koji je funkcionirao do sredine 1960-ih, došao u krizu. Održavao se sustav, kako je analizirao Josip Županov 1970-ih i 1980-ih, "klasnog kompromisa" nižih slojeva rasništva i politokracije protiv "tehnomenadžera" koji su tražilia daljetržišne reforme i "anarhiliberala" koji su tražili političke slobode. U pozadini toga je pak razvijena kronističko-klijentelistička mreža, razvijana od vremena odmah poslije 2SR, kad su ljudi masovno ulazili u državnu službu i nove tvornice. I u bitnom se ta struktura i njome generiran mentalitet do danas nije promijenio.
Posljednja je zamjedba, PMSM, osobito važna. To je razlog zašto ne možemo iz Titove sjene.
Srbi vole luzera, đenerala Dražu (16. svibnja 2015.)
Jugoslavija i Tito živi su za one koji ih mrze - za mene su povijest (23. svibnja 2014.)
Vrdoljakov "Tito": Blamaža uglednog redatelja (30. travnja 2010.)
Post je objavljen 13.12.2015. u 10:11 sati.