30.05.2008., petak
Zelena lista protiv gradnje nuklearne elektrane u Hrvatskoj
Priopćenje za javnost
Stranka Zelena lista, pridružena članica Europske zelene stranke, smatra da za gradnju nuklarne elektrane u Hrvatskoj nema nikakvih suvislih razloga. Ekološki i ekonomski uvijeti, kao i iskustvo i strategije današnje Europe, govore u korist suprutne koncepcije energetskog razvoja: oslonac na domaće resurse, sunce i drugi obnovljivi izvori, nove tehnlologije, racionalna potrošnja, pamet umjesto sirove snage.
Nuklearni lobi nema ništa novo za reći. Oonavljaju iste argumente kao i prije dvadesetak godina, kad se u okviru Strategije razvoja energetike Jugoslavije planirala gradnja dvije nuklearne elektrane u Hrvatskoj do 2000. godine (Prevlaka i Tenja).
Hrvatska od osamostaljivanja nema ozbiljnu energetsku strategiju. Iako je niz vrijednih studija, koje su podloga za odlučivanje, napravljen u razdoblju do 2002. godine, nikad nisu donesene političke odluke o poželjnoj energetskoj budućnosti; a samo na osnovu vizije i koncepcije može se razraditi strategija.(Na tu smo činjenicu upozorili u našem priopćenju od 4. siječnja 2008: Nafta sto dolara za barel, a Hrvatska bez energetske strategije, )
Na ekološku i ekonomsku neutemeljenost korištenja nuklearne energije, pogotovo u maloj zemlji kao što je Hrvatska, upozorili smo u našem priopćenju od 24. veljače 2008.
Finska, koja je prije nekoliko godina donijela odluku od pripremi gradnje nove nuklearke, čeka na razvoj novih tehnologija, jer današnje sigurnosno, ekološki i ekonomski ne zadovoljavaju.
Njemačka je krajem prošlog desetljeća, pod vladom SDP-a i Zelenih, donijela odluku o postepenom prestanku korištenja nuklearne energije. Demokršćanska vlada tu odluku nije povukla. Njemačka planira do 2020. godine nizom mjera značajno smanjiti ukupnu potrošnju energije i emisiju stakleničkih plinova, a bitno povećati udio obnovljivih.
Taj trend dominira u cijeloj Europi, i jedina je racionalna opcija za svijet u cjelini.. Naša domovina, blagoslovljenja suncem, mora se okrenuti istinskim izazovima sadašnjosti i šansama budućnosti.
|
- 10:29 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
29.05.2008., četvrtak
Od Mačeka do Thompsona: Povijest treba razumjeti...
Pratio sam, u posljednjih mjesec dana, brojne napise i polemike povodom komemoracija u Jasenovcu i Bleiburgu i odnosu Katoličke crkve prema njima, te povodom rođendana Josipa Broza Tita i konačno sutrašnjeg koncerta Marka Perkovića Thompsona na zagrebačkom Trgu bana Jelačića.
Jedan novinski napis povodom potonjeg događaja konstatira da je "Hrvatska podijeljena". I to je točno. Na mreži se mogu naći tisuće napisa, velikom većinom strasno zastupaju jedan ili drugi stav. Jedan komentator na blogu Nenada Stazića (koji je glede Tita suzdržan, čekajući na "povijesnu distancu" koja još nije moguća) kaže: "gade mi se sve krajnosti", međutim takvi ne dolaze do izražaja. Osim toga - gađenje je također puta emocija.
Što se tiče Jasenovca i Bleiburga, stvari su danas dovoljno jasne i poznate. Najveći je problem ponašanje crkvene hijerarhije, koja po mom sudu duboko nepravedno pravi razoliku između jednog i drugog zločina, jednih i drugih žrtava. Biskup dolazi služiti misu na Bleiburško polje, simbolu ubijanja većinom katolika od strane ateista; biskupi, međutim, uporno odbijaju doći u Jasenovac, gdje su katolici ubijali uglavnom ne-katolike.
Nažalost, dok god tu razliku prave - Ivan Fumić je, tvrdeći da veličaju ustaštvo, u pravu. Pisanje Glasa Koncila to također potkrepljuje.
O Titu sam pisao na wikipediji (pod nickom "Fausto"), a također i o Bleiburgu i još nekim temama iz povijesti. Kao povjesničar, čpokušavao sm komparirati trojicu hrvtskih vođa, koji su oblikovali pola stoljeća povijesti: Vladka Mačeka, Antu Pavelića i Josipa Broza Tita, a također i njihovog suvremenika Alojzija Stepinca.. U razdoblju prije desetak do prije četiri-pet godina vodio sam brojne polemike na usenetu i forumima (pod svojim pravim imenom). Značajnim napretkom danas smatram to, što danas vrilo rijetki pokušavaju braniti Pavelića i NDH. Napravili su previše zla i gluposti.
Tito je druga priča. Pročitao sam hrpu knjiga o njemu, od "Priloga za biografiju" Vladimira Dedijera iz 1953. (odlično djelo biografske literature!), do nedavnih, kao što je "Kako su komunisti preuzeli vlast" slovenske znanstvenice Jere Vodušek Starič (koja, piak, ne daje ništa bitno novo). Mislim da se osobno mogu posve odmaći i prema njemu odnosi kao povijesnoj pojavi, bez strasti. To je povijest - a povijest treba razumjeti, a ne joj suditi.
Pavelića je lakše razumjeti: bio je ne samo surov, nego i posve nesposoban. S Titom je mnogo teže. Stepinca pak uglavnom sude prema političkim kriterijima, koji su po mom sudu njegovim osobnim bitnim sremljenjima izvanjska. A Mačeka nastojim objasniti, jer s njim dijelim jedno javno opredjeljenje: pacifizam. Neki ga i danas, nasuprot dvojici totalitarnih vođa, hvale kao demokrata i čak vizionara; ali njegovo konfuzno ponašanje 1941.-1945. nije samo povijesni, nego i moralni slom.
Ovdje sam samo nabcao neke teze - nadam se, da ću o tome jednom više. Želim napisati knjigu o teoriji pacifizma, u koju bi ušao i dio o Mačeku. A volio bih napisati i Titovu biografiju - još nitko nije napisao nešto, što bi me osobno i približno zadovoljilo.
Povijest treba razumjeti - ali sadašnjosti treba sudjeti. A budućnost treba stvarati.
Moramo se baviti poviješću, da se povijest ne bi bavila nama.
|
- 16:54 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
28.05.2008., srijeda
Nakon skoro dva mjeseca...
Pozdrav svima! Nažalost, dugo vremena nisam bio u mogućnosti biti društveno i politički aktivan i javljati se na blogu.
U međuvremenu, akcija NATO na referendum doživjela je nažalost neuspjeh. Bilo je od početka jasno da je zahtijevanih 450.000 potpisa u 15 dana praktički nemoguće skupiti. ;Moja je procjena bila da ćemo skupiti samo pola od toga, 200 do 250.000, što bi bio uspjeh. Nažalost, skupljeno je tek 126.392 potpisa. Koje su sve greške u organizaciji napravljene, da li se moglo bolje - neću sada o tome, pogotovo jer osobno u finišu akcije (drugi tjedan prikupljanja potpisa) nisam sudjelovao. Međutim, okupila se određena socijalna energija, i dobar dio ljudi koji su u organizaciji sudjelovali sada raspravlja o daljim akcijama usmjerenim protiv militarizma, opresije i za neposredno odlučivanje naroda. Karakteristično je da predsjednik Sabora i ostali državni dužnosnici uporno odbijaju primiti predstavnike Odbora.
Treba reći da je prema objektivnim mjerilima prikupljeni broj potpisa velik. U Švicarskoj, koja stalno održava referendume, za raspisivanje rreferenduma potrebno je prikupiti, ovisno o vrsti, 50 do 100.000 potpisa, u roku od 100 dana. U državama EU traži se obično jedan do 2,5 posto ukupnog biračkog tijela.
Stranka Zelena lista, pridružena članica Europske zelene stranke, će naravno nastaviti svoje aktivnosti u tom smijeru. Naše je prvo programsko načelo aktivna demokracija - a ona uključuje da demokracija ne može funkcionirati ako je narod ozbiljno ne shvati i aktivno sudjeluje, sprijećavajući stablišment da oduđi moć koja im je posuđena. Jer, kako kaže prvi članak Ustava Republike Hrvatske: Vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu, kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana. Za to se načelo sada zalažemo u nizu lokalnih zajednica, od Zagreba do Muća (ukljućujući i moguće zahtjeve za lokalnim referendumom).
ČInjenica je da je oko 30% građana (dakle, oko 1,2 milijuna u zemlji) po anketama protiv ulaska u NATO, a 72% smatra da o tome treba odlučiti na referendumu. Taj stav, međutim, ostaje pasivan čak i od onog prvog postotka, samo svaki deseti potpisao je zahtjev za referendum. Srednjoškolci su svima dali na znanje kako to treba raditi, a socijalni prosvjedi ovih dana valjaju se Europom. Naši politički lideri nažalost i dalje uspješno manipuliraju tvrdnjom da "demokracija" znači samo to, da građani svake četiri godine imaju pravo izabrati one, koji će vladati, i da nakon toga imaju biti kuš.
|
- 09:34 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
|