Usputne bilješke

10.01.2018., srijeda

Nema zime u Marči

Proteklih godina, ako bih se u šumi Marči nedaleko od Kloštar Ivanića zatekao u siječnju, onda bi ona obično bila pod snijegom. Ako bi izostao snijeg, ipak temperatura bi bila oko nule ili svega par stupnjeva iznad, pa je šuma spavala neki svoj zimski san. Danas gotovo proljetni ugođaj. Nakon obilne kiše, u noći i ujutro, koja je natopila trulo lišće i šumske puteljke, poslije podne ukazalo se sunce, koje se probijalo duboko između golih stabala. Gazeći po žitkom blatu, osluškujem ritam svojih koraka, dok pokušavam upiti ambijent visokih, uglavnom bukovih i hrastovih stabala, okruženih debelim žuto-smeđim-pokrovom. Obično tuda prolazim od proljeća do jeseni na biciklu, dok olistala stabla priječe pristup dnevnoj svjetlosti, pa je uvijek prisutan polumrak i hlad. Ovaj put hodam pješice, imam više vremena razgledati oko sebe, dok raskošno zimsko sunce osvjetljava i najdublje zakutke i tako mi otkriva nove vidike, koji su mi do sada obično promicali.

Na samom početku duboko u šumi čujem pucnjeve, što znači da su lovci zaposjeli svoje položaje s puškama na gotovs. Razmišljam prikratiti planiranu rutu i radi sigurnosti izbjeći dio u kojem su njihove čeke. Dolazim do takozvane lugarske kuće, gdje si priuštim kratki odmor i okrjepu. Nastavljam ipak planiranu kružnu rutu, procjenjujući da upozoravajući plotuni, koji potmulo odjekuju šumom, dolaze s druge strane. Nakon otprilike pola sata ulazim u najniži središnji dio Marče, kojim žubore i krivudaju, od kiše nadošli potočići. Oprezno prilazim lovačkim čekama na kojima ipak nema nikoga, pa se mogu koncentrirati na hodanje, pustiti misli da nasumično vrludaju i prepustiti se šumskom ugođaju daleko od utjecaja i prisustva ljudi. U najdubljem, najudaljenijem djelu, počnem se brinuti, kako nisam na vrijeme krenuo, jer se sunce skrilo, pa se činilo da je mrak na pomolu. Ubrzavam korak i bez odmora hitam prema izlazu, osjećajući manje strah, a više strahopoštovanje prema okolišu i prirodi u koju sam zašao. Hvatam dobar ritam i izlazim na čistinu, kad je sunce zasjelo na obzor grijući ga crvenkastim tonovima, tvoreći tako izdužene sjene, koje se brzo gase. Zadovoljan i ugodno iscrpljen iza sebe ostavljam šumski mikro kozmos, u koji se lagano, gotovo neprimjetno počeo uvlačiti rani zimski mrak.













- 17:55 - Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< siječanj, 2018 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Siječanj 2021 (5)
Prosinac 2020 (6)
Studeni 2020 (3)
Listopad 2020 (2)
Rujan 2020 (3)
Kolovoz 2020 (5)
Srpanj 2020 (4)
Lipanj 2020 (1)
Svibanj 2020 (1)
Travanj 2020 (5)
Ožujak 2020 (5)
Siječanj 2020 (1)
Prosinac 2019 (1)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (2)
Rujan 2019 (2)
Siječanj 2019 (1)
Prosinac 2018 (6)
Studeni 2018 (6)
Listopad 2018 (4)
Rujan 2018 (1)
Srpanj 2018 (5)
Lipanj 2018 (13)
Svibanj 2018 (18)
Travanj 2018 (13)
Ožujak 2018 (22)
Veljača 2018 (15)
Siječanj 2018 (13)
Prosinac 2017 (23)
Studeni 2017 (16)
Listopad 2017 (3)
Rujan 2017 (2)
Srpanj 2017 (5)
Lipanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (2)
Siječanj 2017 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Ovo su bilješke o koječemu i razmišljanja potaknuta istim.