Usputne bilješke

Deseti je mjesec na izmaku; jesen u punom zamahu. Na grobljima već tinjaju i trepere lampaši. U podrumima zrije mošt i kad ga kušaš, to sam nedavno naučio, nemoj nazdravljati jer još nije vino. Listopadno drveće nudi bogatu paletu toplih nijansi. Autor tog vizuala nije štedio na toneru. U zemlju uvlači se ljepljiva vlaga koja će potrajati izgleda. Nakon posla oblačim radno odijelo i pravac Žutica. Cesta koja reže šumu na pola puna je rupa. Nitko izgleda više ne brine o njoj. Okružen visokim hrastovima u prizemnoj upravnoj zgradi knaufam i gletam. Zidovi i otvori grbavi su i puni neravnina. Trošim puno mat'rijala i vlastite energije kako bih to sakrio i zagladio. Iz susjednih ureda dopire žamor trudbenika koji tamo rade. To su naftaši, posebna bratija. Imaju vlastite šifre i vokabular komunikacije. Običan smrtnik uglavnom nema pojma o čemu pričaju. Malo su ogrubili od terenskog posla, ali kad ih bolje upoznaš vidiš da su uglavnom čestiti kao i svi što pošteno zarađuju plaću.

Žurim se ranije završiti s poslom kako bi stigao u kino. Na samom gradilištu opet navlačim na sebe "civilku" i žurim nazad u Ivanić. Vozeći kroz tminu izbjegavam udarne rupe na cesti koje u šumskom mraku čuče kao nagazne mine. Stižem u kino minutu prije same predstave. Na platnu se ukazuje crno-bijeli prizor Trešnjevke u već zaboravljenom četiri-tri formatu. Na repertoaru je "Ritam zločina" minimalistički, psihološki noar iz osamdeset prve. U naslovnim ulogama su Ivica Vidović i Fabijan Šovagović. Pojedini prizori i osobito dijalozi iz tog filma neponovljivo su remek-djelce onodobne hrvatske kinematografije. To mi je možda treći ili četvrti put da gledam taj film, ali prvi put u kinu. Na tom doživljaju mogu zahvaliti prijatelju Z. koji mi je dva dana prije slučajno spomenuo retrospektivu posvećenu Vidoviću. U kinu nas je sve skupa pet. Iako malobrojni začinili smo jedan običan ponedjeljak i dostojno obilježili dan audio-vizualnih medija.

Nakon kina produžujemo do Zmaja. (za neupućene: kafić u Ivaniću u kojem godinama odsjedamo uz kavu ili pivo) Tamo u ugodnom polumraku uz nenametljivu muzičku kulisu djelimo dojmove tek viđenog. Impresije na film su mahom pozitivne. Osobito smo oduševljeni rolom Šovagovića koji u "Ritmu zločina" izgovara neke neponovljive rečenice i fraze. Nakon nekog vremena Z. i V. se taktički povlače doma pravdajući se krulnim želudcem. Ostanem u društvu B. Naručujujemo jedne pa još jedne. Odmičemo se od filma i kočarimo o raznim temama. Mene nakon trećeg piva krene pa okrenem analizirati i filozofirati o svemu i svačemu. B. u početku sudjeluje u razgovoru, ali nakon što uvidi da imam dar govora pusti me da ispredajem svoje pristojno klimajujući. 'Ko mu je kriv što mi je dopustio da ga počastim pivom.

Doma dolazim kasno u noći. Imam jedva energije za tuš i krevet. Večeru mogu nekad i preskočiti. Ionako sam natukao par kila viška. Iako umoran i omamljen od piva dugo ne mogu zaspati. Nakon sadržajnog, maratonskog dana tijelo teško nalazi način prebaciti se u "safe mod". Sat ili duže vrtim unazad slike tog jesenjeg ponedljeljka; žuto-crvena Žutica, trešnjevačko nadmudrivanje Vidovića i Šovagovića, ćakula u Zmaju. Tek kad se kroz odškrinute škure ukazao srp polumjeseca hvata me prvi san. Ili sam taj prizor na prozoru možda već sanjao.