Usputne bilješke

Kasno popodne na terasi obiteljske kuće Stuparovih pročelnik za urbanizam i prostorno planiranje Damir Stupar i njegova supruga doktorica neurologije Stefani Belc Stupar upražnjavaju ritual ispijanja zajedničke kave. Otkako su zagazili u pedesete i ostali živjeti sami sve više nalaze vremena za sitna zajednička zadovoljstva i rituale. Dok mirisna tekućina na stolu otpušta oblačiće pare svatko za sebe prebire po mislima u tišini i odsutno promatra obližnji šumarak što sve slabije odolijeva naznakama jeseni. Ispod među nogama im mirno leži dobroćudna mješanka Lori i strpljivo čeka uobičajenu šetnju u predvečerje. Nakon duže šutnje prva nenadano i bez uvoda progovori doktorica.

-Ambivalentni aparatčik, to si postao Damire! Bez ljutnje, ali moram ti tako reći. Dvoumiš se i lomiš do besvijesti. Nemaš više svoje ja. Danas tjeraš po pravilima kao mazga da bi već sutra zažmirio na jedno oko i popustio. Tako nećeš dugo. Znaš i sam.

Servirala je mužu zasluženu porciju Stefani nakon što joj se prethodno pravdao kako je zbog situacije na poslu umoran i razdražljiv. Žalio se pročelnik Stupar svojoj zakonitoj na nerazumijevanje i pritisak nadležnih oko moguće promjene generalnog urbanističkog plana.

-Znaš da se pojavio taj famozni investitor oko kojeg se sve vrti. Njemu je to jednostavno. Isprobana kombinacija. Jeftino će kupiti livade. Mi kao ušminkamo gup. Poljoprivredno najednom postane građevinsko i umjesto trave naraste poslovna hala. Samo tu mi još nešto smrdi. Zato ne mogu zažmiriti.

Iscrtao je u nekoliko rečenica pročelnik supruzi situaciju koja mu uzrokuje nemir. Ne bi bilo prvi put da se dorađuje gup. Događalo se već da hortikultura ustukne pred betonom i čelikom. Zakon jačeg, reklo bi se narodski. Na kraju svi nešto dobiju. Proširi se poslovna zona. U grad se sliju nova davanja. Ponešto ljudi pronađe novi posao. Međutim raspitao se službenik Damir o investitoru Buriću i saznao kako je sklon milijunskom zaduživanju. A kao zalog obično podmetne bagatelno kupljenu parcelu i velebni projekt koji na kraju ne bude ostvaren. Njegova sumnja tim je veća jer se zadnji put radilo o nikad izgrađenim stanovima za koje su naivci uplatili polog ili u gorem slučaju podigli kredite. Taj najgori dio Damir je zatamnio u izvještaju kojeg je upravo referirao Stefani.

-Znam ja šta tebe muči. Ona mala parcela uz prugu što si je nedavno naslijedio. Da si bar to prepustio Eleni. Ionako nije zadovoljna podjelom nasljedstva. Bezvrijedni korov i drač. Tebe brine da će ljudi pričati kako prodaješ vlastitu zemlju koju si jednim potpisom učinio pet puta vrjednijom. Dok ti ljudima objasniš da nije tako izludit ćeš. Pusti sve. Prebaci to nekom drugom i spavat ćeš mirnije.

Ponudila je najbolji mogući savjet neurologinja svojem mužu. Obzirom da ju je poštedio najtežeg dijela nagađala je da njegova moralna dvojba dolazi od mogućeg sukoba interesa. Tek je ovlaš slutila kako se viši službenik u svojem poslu u zadnje vrijeme susreće s korupcijom što je kao korov zahvatila gotovo sve sfere u kojima se okreće konkretniji novac. Famozni EU fondovi postali su eldorado u kojem takozvani kontroverzni poduzetnici traže svoj dio kolača. Pojedini državni službenici pritom nisu imuni na mito i sprega javnog i privatnog često rezultira tako da samo nekolicina onih najbliže kotlu omasti brk. Prosječan građanin koji gleda svoja posla na kraju na vlastitoj grbači osjeti kako srednji sloj postaje sve tanji, a jaz između onih snalažljivih i onih koji nemaju za režije pretvara se u provaliju.

-Ne mogu ništa nikom prebaciti. Neće niko vrući krumpir u ruke ako nije baš primoran u njega puhati. Onaj Antić bi u pravilu trebao rješavati takve stvari. On je zamjenik gradonačelnika. Ali mustra ima direktan link u županiji. Izgleda da je išao u osnovnu školu u nekoj zabiti sa Čovićem predsjednikom skupštine. On bira posao kao na pijaci. Samo ono što dobro zvoni u medijima. Skuplja poene za novu kampanju. Kraj mene prođe uzdignutog nosa kao kraj turskog groblja. Nisam u talu s velikim igračima, a moj potpis je na svim dokumentima. Ako krene neko češljanje bit ću prvi kandidat za saslušanje.

Referirao je pročelnik svoju situaciju po tko zna koji put pomalo očajno. Znao je dobro kad se prihvatio tog posla da će nadređeni od njega očekivati određene kompromise. Nije bio ničiji igrač, ali uvažavali su ga i prihvaćali zbog poštenja i stručnosti. Jedno je pogodovati određenoj strani. Onoj koja bolje lobira. Međutim nešto sasvim drugo je sudjelovati u kriminalu. Taj put uvijek završi na stranputici. Pročelnik Stupar dobro je to znao i sve će poduzeti da ga izbjegne.

-Sjećaš se kad su mene postavili za ravnateljicu zavoda. Znali su dobro s kim imaju posla. Da neću pristajati na trule kompromise, da ću dodatno povući za kolege i pacijente ako zatreba. Ipak su mi kasnije suptilno sugerirali koju veledrogeriju odabrati, čijeg nećaka na posao primiti. Onda dođeš u situaciju da moraš uzeti skuplji, a lošiji lijek. Da čovjek kojeg primiš na posao nema pojma i tvoji ljudi moraju potegnuti umjesto njega. Kad sam vidjela da ne ide protiv vjetrenjača odstupila sam i vratila se na odjel bez velike bure. Nisam porušila sve mostove. Možda će mi opet zatrebati. I ti ćeš morati prelomiti. Ako muljanje preraste tvoju razinu tolerancije morat ćeš odlučiti i maknuti se. Možeš uvijek nazad kod Zdenka u firmu. Ionako mu bez tebe ne ide najbolje. Znam da nemaš želudac za takve igre. Nećeš moći protiv sistema. Koliko god da si stručan i pošten. Uostalom pusti da prođe neko vrijeme. Probaj se malo opustiti. Nekad stvari same sjednu na svoje mjesto.

Iskustveno je sumirala situaciju doktorica Belc Stupar. Uzdahnula je pomalo ravnodušno i bez volje za daljnjom analizom muževih poslovnih dvojbi posegnula za mobitelom. Povukla je prstom po glatkoj površini zaslona i pokrenula internet preglednik u namjeri da vrijeme prikrati pregledavajući vijesti na portalima. Gotovo da i nije više slušala paćenika koji se uporno vraćao na problematiku što ga je mučila.

-Ne ždere mene toliko ta parcela uz prugu. To uopće nije bitno u cijeloj priči. Pokušao sam jutros objasniti gradonačelniku da trebamo odgoditi promjenu gupa bar do proljeća. Da moramo to dati na neku javnu raspravu, malo zamotati, inače slijedi rešetanje na skupštini, možda i do medija dospije. I bit će opravdano jer mi zapravo pogodujemo jednom ulagaču. I to liku koji iza sebe ima repove koji nas mogu sve odnijeti k vragu. Znaš šta mi je rekao? Stupar nisi ti istražitelj. Drži se svoga posla, a moje je da procijenim koji investitori su dobri za grad. I šta reći na to. Briga njega. On je politička figura. Danas je tu, a sutra će možda biti ministar ako njegova stranačka struja prevlada i za takvu karijeru će trebati sponzore. Zato otvara vrata kojekakvim burićima. Ja moram biti izvan toga, napraviti nešto dugoročno za grad. Da mogu svakog pogledati u oči. Hoću raditi ovaj posao najbolje što znam.

Lamentirao je svoju pravedničku filozofiju gradski službenik odsutno zagledan ispred u lišće obližnjeg drveća što je razigrano treperilo na povjetarcu. Kad je zamijetio da ga je zakonita prestala slušati, da je pažnju usmjerila ka pametnom telefonu shvatio je da govori u prazno. Tad je uvukao glavu dublje među ramena i potonuo u zamršene čvorove vlastitih misli. Proveli su tako nekoliko minuta da bi šutnju opet prekinula ona.

-Eto vidiš trebaš malo pričekati, biti strpljiv samo par minuta i stvari će sjesti na svoje mjesto. Rekla sam ti.

Izjavila je Stefani smješkajući se.

-O čemu ti to?

Uzvratio je zbunjeni Damir.

-Nećeš morati nikom pogodovati. Danas je policija privela tog vašeg Burića. Evo tu piše.

Okrenula je ka mužu telefon na čijem se zaslonu isticala slika poduzetnika Miljenka Burića zvanog Bubaš kako između dva policijska službenika prkosno gleda u smjeru objektiva.

-Daj da vidim!

Gotovo je istrgnuo pametnu napravu doktorici iz ruke preneraženi Stupar.

-Jebo te! Vele da je osumnjičen da davanje mita, utaju poreza i iznudu. Pa neće valjda sad i nas povezati s njim.

Pomalo panično skrolao je površinom zaslona pročelnik i zabrinuto komentirao novu vijest pokušavajući predvidjeti njene posljedice po vlastiti položaj.

-Ma daj prestani više! Nek se brine onaj ko je primio mito. Ima sreće tvoj gradonačelnik i ti skupa s njim da su tu lopinu uhapsili na vrijeme prije nego ste mu prostrli crveni tepih. Sad te više niko neće tjerati da krojiš gup za njega, budi siguran. Ajd dovrši tu kavu, već se ohladila, pa idemo prošetati, godit će nam.

Na spomen šetnje do tad samozatajna Lori munjevito se pridigla iz drijemeža i počela veselo mahati repom.