Usputne bilješke

Prije otprilike šest godina tamo negdje početkom ljeta 2016. (kad je Leicester iznenađujuće postao prvak Engleske) u bespućima interneta naišao sam na ime Nikola Horvat odnosno Tesla thru hiker. Otkriće je bio zapravo blog na kojem je Tesla kronološki bilježio iskustva hodanja Pacific Crest Trailom. PCT je obilježeni planinarski put koji se proteže od meksičke od kanadske granice ili obratno. Prolazi američkim saveznim državama Carifonia, Oregon i Washington. Nevjerojatnih 2653 milje ili 4270 kilometara američke divljine koje mnogi u cijelosti ili djelomično prehodaju. Horvatovo hodačko iskustvo koje se tada upravo odvijalo toliko me zainteresiralo da sam unazad pročitao i pogledao sve prethodne objave na blogu od samog početka da bi zatim nastavio pratiti aktualne kako su bile objavljivane. Nikola Horvat ili, kako je njegov hikerski nadimak Tesla, vrlo je pedantan u objavljivanju. Po nekoliko dana hoda i bilježi iskustva i dojmove boravka u prirodi da bi kad se dokopa takozvane civilizacije i interneta (on to naziva zero-day) malo odmorio, objavio ih i podijelio s nama koji takva iskustva posredno preko interneta želimo konzumirati. Nemalo sam se radovao kad je Tesla tamo negdje u listopadu 2016. nakon dobrih četiri-pet mjeseci hodanja američkim šumama i planinama doslovno zaurlao od sreće na kanadskoj granici. To njegovo epsko putovanje dobrano me inspiriralo i zainteresiralo za ono što radi i čime se bavi.

Proteklo je otad poprilično Save i Colorada. Pratio sam i dalje što Nikola radi. Njegov hodački crv nije mirovao. Dvije godine kasnije 2018. trasirao je put Croatia Long Distance Trailu. Jedinstven pothvat hodanja od krajnjeg istoka, sjevera, zapada do samog juga Hrvatske. Stupio sam tad u kontakt s njim. Čuli smo se telefonom dok je pomalo zadihan koračao dionicom kroz Prigorje. Planirao sam biciklom doći na Medvednicu i tamo ga sresti. Htio sam iz prve ruke čuti o njegovom bogatom hodačkom iskustvu. Međutim zbog obaveza primoran sam bio otkazati planiranu vožnju. Godinu kasnije vratio se Tesla u SAD i s kamerom u ruci hodao kroz Grand Canyon i Colorado Trailom. Nakon ovog potonjeg nastao je dokumentarac Why do I hike kojeg sam pogledao ovih dana. Prilično me se dojmio, pa mu ovdje želim posvetiti koji redak i na taj način produžiti i produbiti gledateljsko iskustvo.

Nagrađivani dokumentarni film Why do I hike Nikole Horvata dostupan je na Youtubeu. Dovoljno je nekoliko klikova i usred ste američke divljine nakon čega jednostavno ne možete odlijepiti pogled od monitora. Uložio je Tesla u ovaj projekt puno vlastite energije, kreacije, znanja, sredstava i, možda najvažnije, emocija. On sam u ulozi je producenta, redatelja, snimatelja, pisca i povremeno naratora. Odmah na početku naglašava da odgovor na pitanje iz naslova nije našao, ali da ne odustaje od daljnje potrage. Već uvodni prizori u kojima se izmjenjuju kadrovi hodanja kroz nevjerojatno raznolike predjele prirodnih ljepota i divljine učinit će da se osjećate bolje i poželite i sami zaprtiti ruksak i navući gojzerice. Prizori snimani dronom posebno plijene pažnju. Putujući oblaci bacaju sjene koje kao u nekom razigranom kaleidoskopu miluju krajolik. Krpe snijega razbacane po vrhovima planina kao da prkose ljetu. Bogatstvo oblika i linija pejzaža neponovljiv su doživljaj, nešto što samo prirodne sile uz protok vremena mogu izvajati i kreirati. U svega dvadesetak minuta ovog filma stalo je puno doživljenog. Autoru polazi za rukom dočarati čak i okuse i mirise što viđeno čini intenzivnim i pozitivno zbijenim. Muzika izvrsno nadopunjuje kadrove dok glavni narator na engleskom pridonosi utisku profesionalnosti. Epske scene prirodnih ljepota scenaristički vješto kombinirane su sa kratkim intervjuima u kojima razni hikeri govore o svom viđenju i iskustvima hodanja koja su mahom pozitivna. U prvom poglavlju naslovljenom Priroda Horvat i njegovi sugovornici progovaraju o današnjem načinu življenja koji je dobrano udaljen od prirode čiji smo neizostavni dio. Iskustva dugog hodanja pomažu im da se prirodi vrate, usto promišljaju, zgledaju se u sebe i generalno se osjećaju bolje. To intenzivno fizičko iskustvo psihološki ih oblikuje. Drugi dio Vrijeme počinje Teslinom konstatacijom da u prirodi dan traje dulje od dvadeset četiri sata, da vrijeme uspori. To je naravno subjektivan doživljaj koji ima za uzrok intenzivnost viđenog i doživljenog. Zaključuje kako baš sporost ima za rezultat usredotočenost, povremeno i transcendentalnost. Tesla i njegovi hodači ciljano se izmještaju iz svakodnevice kako bi bez ometanja razmišljali i dublje se zagledali u sebe. U trećem dijelu Zajednica autor gledatelja podsjeća kako čovjek nije čovjek bez drugih ljudi. Njegovi sugovornici navode kako u prirodi nalaze sebi slične. Poštuju ih i vole više nego u svakodnevici što proizlazi iz zajedničkog interesa i strasti. Poglavlje Mentalno zdravlje započinje snenom Teslinom konstatacijom kako su jutra u šumi čarobna. Nadovezuje se radostima malih velikih stvari koje više cijenimo kad ih se zaželimo a završava poantom o misaonim procesima koji su zapravo terapija. U završnom dijelu Nikola Horvat Tesla u maniri Nikole Tesle u nadahnutom filozofsko-metafizičkom rezimeu smješta vlastito bivanje u kozmičke proporcije. Prema njegovim riječima svemir stane u atom ljudskosti odnosno u molekulu što objedinjuje kaos velikog praska i uređenost života. Dodaje još da na ovaj način pokušava klesati najbolji mogući spomenik životu.

Teslin film dobrano me se dojmio. Ovaj tekst omage je tom gledateljskom iskustvu. Potaknuo me na promišljanje svakodnevice, učinio da vrijeme zakratko uspori. Ugnijezdio mi je želju za češćim odlascima u prirodu. Učinio da budem bar jedan korak bliži odgovoru na pitanje: Why?



P.S.

Nikola ovih dana ili bolje reći mjeseci opet pohodi američku divljinu. Ove godine hoda s kamerom u ruci i teškim ruksakom na leđima Continetal Divide Trail. Krenuo je u travnju od Meksika, a pogađate planira doći do Kanade. Po priličnoj vrućini prošao je pustinje New Mexica da bi potom došao u planinski Colorado. Ovih dana društvo mu je section hiker Bruno Šimleša koji je već dobio hikerski nadimak Sparrow. (Ako kliknete na Teslin blog znat ćete zašto).