Usputne bilješke

Utorak je početak ožujka oko podneva. Sjedam u Ivaniću na brzi vlak koji učas klizne do zagrebačkog glavnog kolodvora. Vrijeme u vožnji prikratim čitajući novu Jergovićevu zbirku kratkih priča "Trojica za Kartal" podnaslovljenu "Sarajevski Marlboro remastered". Onako na prvu rekao bih: Zanimljiva knjižica. Na Tomislavcu me dočekuje uporni, hladni sjeverac što me tjera da navučem kapu na glavu i dublje gurnem ruke u džepove. Brzim korakom prkosim vjetru i preko Zrinjevca, Jelačić placa, Vlaške, Kvatrića i Zajčeve za oko pola sata stižem na prijem u KB Merkur radi zakazane operacije sinusa. Nakon formalnosti oko upisa u bolnicu liftom se dolazim na treći kat gdje me na odjelu ORL dočekuje ljubazna sestra i vodi me do sobe u kojoj ću provesti narednih nekoliko dana. U nevelikoj, dobro opremljenoj, dvokrevetnoj sobi dočekuje me cimer, srdačni gospodin u ranim šezdesetim s kojim se upoznajem i odmah otpočinjem razgovor koji će uz kraće pauze potrajati sve do narednog jutra odnosno njegovog odlaska iz bolnice. Zapravo govori uglavnom on naširoko odgovarajući na moja pitanja. Dojma sam da ima bogato osobno i životno iskustvo koje nenametljivo rasipa po bjelini bolničke sobe i tako i meni i sebi skraćuje vrijeme u iščekivanju onog zbog čega smo došli.

Kako na zidu imamo na raspolaganju televizor pada dogovor da ćemo gledati kviz Potjera, pa navečer dokumentarac o Putinu. On je ispratio i dnevnike, dok sam ja za to vrijeme uronio u Jergovićeve predratne, odnosno ratne priče osebujnih, ali istovremeno i običnih protagonista. Obojicu nas donekle zanimaju globalna politička zbivanja osobito u trenutnim okolnostima napada na Ukrajinu u kojem je Putin ključna figura. Uspon i vladavina aktualnog ruskog vožda nije mi nepoznata pojava. Još tamo početkom dvijetisućitih, kad sam vidio da novi ruski predsjednik dolazi iz takozvanog obaviještajnog miljea pomislio sam: Ovaj će vladati čvrstom rukom. Pratio sam otad njegov uspon i stvaranje struktura vlasti i moći čitajući povremeno knjige ili novinske članke koji su se njime bavili. Dokumentarni film kojeg te večeri gledam u društvu privremenog cimera u bolnici donosi puno novih meni nepoznatih detalja iz života vladara čije poteze dobar dio svijeta ovih dana s pravom osuđuje. Od samih početaka i odrastanja u siromaštvu tadašnjeg sovjetskog Lenjingrada do otkrivanja džuda i priključivanja KGB-u sedamdesetih i boravka u DDR-u osamdesetih. Najupečatljiviji mi je dio o službovanju u sviti korumpiranog Peterburškog gradonačelnika Sobkina u čijoj sjeni zapravo počinje Putinova politička karijera. Ispratio sam taj prvi nastavak do kraja sam za razliku od operacije icrpljenog i umornog cimera koji je prije zaspao što je potvrdio glasnim hrkanjem. Nakon gašenja televizora do dugo u noć vrtim se po bolničkom krevetu razmišljajući o Putinu, Ukrajini i operaciji koja me očekuje sve pogledavajući kroz prozor kako se jedno po jedno gase svijetla na susjednoj Šalati.

Naredno jutro od rane zore kreće defile kroz našu privremenu sobu kao na nekom prometnom kolodvoru. U više navrata posjećuju nas doktori, sestre, servirka, čistačica svaki po svojem poslu i potrebi. Meni nakon jutarnje vizite oprezni anesteziolozi prolongiraju operaciju za jedan dan jer su nalazi koje imam sa sobom starijeg datuma. Nakon što mi u sobi izvade krv u piđami i šlapama hodam dugim bolničkim hodnicima kako bi još jednom friško pribavio EKG i rengen pluća. Za to vrijeme moj cimer je već došao u posjed otpusnog pisma spreman napustiti bolnicu. Po povratku u sobu srdačno ga pozdravljam uz dobre želje za oporavak što i on meni također želi. Njegov odlazak mijenja atmosferu u sobi koju smo nakratko dijelili. Tišinu i mir koristim za čitanje i opuštanje, ali nakon nekog vremena uviđam da mi nedostaje društvo i mogućnost razgovora. Očekujem mogući dolazak nekog drugog cimera, ali to se ne događa, pa dobar dio dana i narednu večer u sobi provodim uglavnom sam.

Pregledavajući televizijski program uviđam da priča o Putinu ima tri nastavka i da uvečer slijedi drugi. Odlučujem opet gledati iako konkurenciju čini vrlo zanimljiva utakmica Lige prvaka na koju povremeno prebacujem. Nastavak dokumenarca prati Putina u prva dva predsjednička mandata početkom dvijetisućitih. Fascinantno je kojom brzinom se dogodio uzlet u njegovoj političkoj karijeri. Nakon što se doselio u Moskvu i počeo ponovno raditi u ruskoj tajnoj službi FSB trebalo je samo godinu dana da dođe na njezino čelo. A onda ga je Jelcin izabrao za svojeg nasljednika, pa su za kratko vrijeme vladajuće strukture od njega izvajale predsjednika odnosno državnika. Brzo se nametnuo kao odlučan i pragmatičan lider koji ne preza od obračuna sa suparnicima i neprijateljima. Iza rešetaka spremio je najbogatijeg oligarha Hodorovskog za primjer ostalima kojima je ostavio bogatstvo, ali zabranio ulazak u politku. U prva dva mandata stabilizirao je kaotičnu Jelcinovu Rusiju iz devedesetih, ali uz ograničavanje ljudskih i građanskih sloboda istovremeno gradeći vlastiti kult nedodirljivog imperatora. Nakon odjavne špice vraćam ipak na nogomet kako bi misli zaokupio nekom vedrijom materijom. U tome mi dobrano pomažu Luka Modrić i društvo kreirajući uzbudljiv i zanimljiv preokret u Madridu.

Jutro opet donosi događanja i užurbanost. Zapravo prolazi u znaku priprema za operaciju. Ovog puta nema odgode i medicinsko osoblje uvelike radi na tome da se ona dogodi kako je planirano. Već u sobi dobivam tabletu koja je zapravo uvod u anesteziju. Od nje vrlo brzo utonem u dubok san što ima za posljedicu da se operacijske sale, puta do iste i svega što se tamo događalo uopće ne sjećam. Prvo što čujem nakon toga je glas sestre koji mi kroz polu-san govori: U sobi ste. Sve je uredu. Iako pod sedativima osjećam veliki pritisak u priličnu bol u nosu zato što je u njemu svježi rez i tamponi koji prijeće krvarenje. Bio sam pripremljen na takav slijed događaja. Ipak trebalo je proći nekoliko sati kako bi se naviknuo na novu realnost. Da mogu disati samo na usta koja se ubrzano suše što stvara neugodnu iritaciju nepca, dok posred lica strši bolna, natečena kruška.

U popodnevnim satima dobivam novog cimera pedestogodišnjaka iz zapadne Slavonije. Brzo uviđam da nije pretjerano raspoložen za razgovor ili bolje reći za razgovor sa mnom. Na pitanja odgovara kratko bez potrebe da postavlja ista. Možda se uplašio kvrge u koju se pretvorio moj nos znajući da sutradan i njega čeka slična sudbina. Nisam ga htio opterećivati detaljima. Uostalom sam će uvidjeti što donosi operativni zahvat u nosu. On vrijeme krati dugim telefonskim čavrljanjima sa članovima obitelji, kolegama i poznaninicima. Iz tih maratonskih govorancija, htio ne htio, zaznajem priličnu količinu detalja iz njegove svakodnevice. Pozitivna okolnost je što ih je obavio relativno tiho. Primjećujem da se teže navikava na bolničke uvjete.
Savjetujem mu da zaboravi pokvareno svijetlo u wc-u i dugo iščekivanje tople vode. Govorim mu da će brzo zaoboraviti kako neko vrijeme neće moći jesti i pito ako zahvat zbog kojeg je došao prođe dobro.

U večernjim satima molim sestru nešto protiv bolova što mi omogućuje da koliko toliko podnesem nove okolnosti na relaciji uho-grlo-nos. Nakon što je cimer mobitel zamijenio daljinskim i odabrao neku razbibrigu na RTL-u govorim mu kako sam prethodne dvije večeri studiozno analizirao Putinov uspon, pa bi rado pogledao i treči čin predstave. On nema ništa protiv, pa bez komentara prebacuje na HTV gdje novi ruski car zakratko postaje premijer da bi se nakon ping-ponga s Medvedevom opet vratio na mjesto predsjednika ovaj put odlučniji i perfidniji. Pri tom se brutalno obračunava s disidentima, opozicionarima ili novinarima. U vrijeme olimpijade u Sočiju priželjkivanu pažnju svjetske javnosti krade mu narandžasta revolucija što je samo uvod u kasniju pobunu na istoku Ukrajine i brutalnu agresiju kojoj svjedočimo ovih dana.

Zadnju večer boravka na Merkuru san nikako nije htio na oči. Teško je bilo naći dobar položaj na škripavom, bolničkom krevetu. Pulsirajući nos uporno me podsjećao na svoje upaljeno stanje. Usta kao da mi je netko obložio brusnim papirom. Iz očiju su neprestano navirale suze. U nekoliko navrata uz pomoć medikamenata uspijevam utonuti u polusan. U jednom trenutku izvana se začuje eksplozija. Pomislim pri tom: Mora da umišljam. Eksplozije su samo na televiziji.