Usputne bilješke

24.01.2022., ponedjeljak

Plavi Fićo


Godina je osamdeset osma, zima. Idem u četvrti razred. Školski su praznici. Kalendar bilježi zadnji dan. Sutra je Nova godina. Otac je prije nekoliko mjeseci u Zagrebu kupio tamnoplavog Fiću, naš prvi auto. Na gornjem rubu šoferšajbe nalijepljena mu je široka bijela traka s natpisom FILA. Zadatak joj je vozača i suvozača zaštiti od blještanja sunca. Usred bosanske zime služi samo kao ukras. Bijeli pokrivač nalegao je na okolna brda. S prozora naše dnevne sobe puca panoramski pogled na taj melankolični prizor. Na nepreglednu bjelinu stidljivo se hvata prvi sumrak. Majka je u poodmakloj trudnoći. Zapravo treba krenuti u rodilište, ali Fićo u ključnom trenutku otkazuje poslušnost. Kao da mu je iznenadna zima ušla duboko u kosti. Nakon lijenog verglanja bez rezultata majka i ja guramo ga po blagoj strmini našeg prilaza. Otac u ulozi vozača otpušta kvačilo i auto se uz brundanje naglo odvaja od naših ruku. Mi najednom gubimo oslonac i padamo u prhku bjelinu kao u starinsku perinu. Smijemo se dok otresamo snijeg sa sebe. Majka sjeda u Fiću i oni odlaze prema gradu ostavljajući za sobom dvije duge paralelne crte.

Otac se ubrzo vraća i kaže kako je majka ostala u bolnici. Brata i mene vozi u Fići nekoliko kilometara dalje kod tetke gdje ćemo čekati Novu godinu i vijesti iz rodilišta. On opet sjeda u auto i kroz vedru, bijelu noć utiskuje prtinu prema gradu. Brat i ja zajedno s rođacima iščekujemo da godina iscuri neumitnom kraju. Jednim uhom osluškujemo eventualnu zvonjavu telefona. Kad na starom Grundig televizoru otkuca ponoć grlimo se i ljubimo uz dobre želje. Nešto prije jedan zove otac i sav uzbuđen tetki u slušalicu viče: Curica!! Ona sva razdragana nama prenosi radosnu vijest. Opet se grlimo uz veliko olakšanje i radost. Nakon nekog vremena pridružuje nam se i otac još uvijek uzbuđen i pun adrenalina prenosi vlastite impresije iz bolnice.

Godinama kasnije u razgovorima ćemo se vraćati na tu večer. Majka će nam pričati kako su oko jedanaest doktori i sestre igrali kolo dok je ona zabrinuto očekivala da joj se posvete. Unatoč veselici porod je prošao dobro . Naša sestra došla je na svijet oko pola jedan.  Bila je službeno prva beba rođena te godine u Bosni i Hercegovini. Da se netko u Zagrebu nije požurio u dvanaest i pet bila bi prva u bivšoj državi. Brat i ja u više navrata u šali smo izrazili sumnju da je zagrebačko vrijeme namješteno. I ovako je ispalo sasvim dobro. Puno vremena kasnije čestitanje i prvo obiteljsko okupljanje na sestrin rođendan pretvorilo se u tradiciju. Fiću je otac pred sam rat za simboličnu cijenu prodao jednom našem rođaku. To je zadnje moje saznanje i sjećanje na taj auto.

- 19:14 - Komentari (11) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< siječanj, 2022 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Lipanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (2)
Siječanj 2022 (4)
Svibanj 2021 (1)
Ožujak 2021 (1)
Veljača 2021 (4)
Siječanj 2021 (8)
Prosinac 2020 (6)
Studeni 2020 (3)
Listopad 2020 (2)
Rujan 2020 (3)
Kolovoz 2020 (5)
Srpanj 2020 (4)
Lipanj 2020 (1)
Svibanj 2020 (1)
Travanj 2020 (5)
Ožujak 2020 (5)
Siječanj 2020 (1)
Prosinac 2019 (1)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (2)
Rujan 2019 (2)
Siječanj 2019 (1)
Prosinac 2018 (6)
Studeni 2018 (6)
Listopad 2018 (4)
Rujan 2018 (1)
Srpanj 2018 (5)
Lipanj 2018 (13)
Svibanj 2018 (18)
Travanj 2018 (13)
Ožujak 2018 (22)
Veljača 2018 (15)
Siječanj 2018 (13)
Prosinac 2017 (23)
Studeni 2017 (16)
Listopad 2017 (3)
Rujan 2017 (2)
Srpanj 2017 (5)
Lipanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (2)
Siječanj 2017 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Ovo su bilješke o koječemu i razmišljanja potaknuta istim.