Usputne bilješke

Na spomen imena slovenskog kantautora Zorana Predina mnogima će prva asocijacija s pravom biti muzika, dobra muzika. Priznajem da i sam spadam među te mnoge. Imao sam priliku slušati ga uživo prije tri godine u Sisku. Impresije s tog posebnog koncerta zabilježio sam ovdje na blogu. Posebno mi je dojmljiva njegova suradnja s pokojnim Damirom Kukuruzovićem. Album Zoran pjeva Arsena u gipsy swing aranžmanu uradak je kojem se zahvaljujući sveprisutnom youtubeu često vraćam. Kad je muzika u pitanju Zoran naglašava kako već dugo piše tekstove koji podliježu određenim zakonitostima žanra za razliku od pjesama čija je forma slobodna. Međutim, na jednoj književnoj tribini kazuje da tek proza omogućava korištenje ogromnog bogatstva riječi koje svaki jezik nudi. Čitatelji koji prate književna zbivanja u regiji znaju da se okušao i u takvoj formi. Prije nekoliko godina objavljena mu je zbirka anegdota "Druga žena u haremu", a nešto kasnije i vrlo dobra zbirka kratkih priča "Glavom kroz zid" koju sam imao priliku čitati. Donekle očekivan i logičan spisateljski put dao mu je potrebno samopouzdanje da se okuša u romanesknoj formi. Nastao je tako i pred čitateljima u Hrvatskoj zahvaljujući zaprešićkoj Frakturi, u prijevodu Jagne Pogačnik, osvanuo njegov prvi roman "Mongolske pjege".

Predin u njemu od početka do kraja naizmjence niže poglavlja koja sadržavaju dva narativna toka s različitim protagonistima. Čitatelj sluti da to nisu tek nevezani, pripovjedni pravci već živopisni i nepredvidivi meandri koji se u nekom trenutku trebaju spojiti u jednu maticu. Dvije priče u startu su kronološki, prostorno i sadržajno prilično dislocirane, te se čini kako je takvo što teško moguće. Na samom početku autor čitatelja vraća čak u šesnaesto stoljeće u vrijeme kad je na prostor današnjih slovenskih pokrajina povremeno prodirala turska, osvajačka vojska. Nakon neuspješnog pohoda na Beč jedinice Ibrahim paše zadržavaju se na području spomenutih pokrajina sijući strah među domaćim stanovništvom. Nasilje kojem pribjegavaju turski vojnici ogleda se u pljački, paležu, ubijanju i silovanju. Žrtva jednog takvog brutalnog pohoda mlada je djevojka Duša čije dvije sestre bivaju ubijene, a bolesni otac živ spaljen u skromnoj kućici. Jutro prije tragičnih događanja ona sreće Bilala turskog vojnika prema kojem iskazuje naklonost nudeći mu koricu kruha kad se došao oprati na zdenac u dvorištu. Taj susret njezina je karta spasa jer joj Bilal kasnije omogući da pobjegne iz zarobljeničkog harema nemilosrdnog paše. Tim činom i priznanjem vlastite homoseksualnosti neobični vojnik priskrbljuje sebi smrtnu osudu kod suboraca. Promrzlu i iscrpljenu Dušu u šumi pronalazi i spašava redovnica Klara koja joj u ptujskom samostanu pruža prijeko potrebno utočište. Nasilni seksualni čin turskih vojnika priskrbljuje Duši trudnički trbuh i nešto kasnije rođenje kćeri Jelke. Obzirom da joj majka umire dva dana nakon poroda Jelka odrasta s redovnicama. U djevojačkoj dobi prelazi u službu kod protestantskog baruna Herbalda s kojim stupa u ljubavnu vezu iz koje se rađa sin koji će kad odraste biti poznat kao Dimljeni Marjan.   

Druga pripovjedna krivulja Predinovog romanesknog prvijenca započinje šezdesetih godina prošlog stoljeća u vrijeme još uvijek živućeg i žilavog socijalizma u Sloveniji. U skromnim životnim uvjetima s roditeljima željezničarom Zmagom i domaćicom Karolinom u Mariboru odrasta ambiciozni mladić Vinko čija je glavna težnja umaći siromaštvu i doseći viši društveni status. Linijom manjeg otpora taj put krči članstvom i aktivizmom u partiji čije su zakonitosti sve samo ne jednostavne. U tom nastojanju suputnik, ali i konkurent mu je prijatelj iz djetinjstva Karl. Vine, između ostalog uz Karlovu pomoć, uspijeva donekle realizirati građanske ambicije. Postaje partijski funkcioner i profesor na veterinarskom fakultetu u Ljubljani. Upušta se u ljubavnu vezu s Karlovom suprugom, zubarkom Martom koja kasnije nesretno pogiba u avionskoj nesreći na Korzici nakon koje Vini kola kreću nizbrdo. Zbog ekscesa u pijanom stanju gubi posao, a dobrano narušen brak sa suprugom Gabrijelom praktički prestaje postojati. Vine ne uspijeva izgraditi dobar odnos niti sa sinom Gorazdom koji u odrasloj dobi postaje profesionalni vojnik i ambiciozni član stranke Slovenija Slovencima. Gorazdu se iz braka s Bertom rađa kćer Brina čija životna i ljubavna priča, garnirana dvama izvrsnim simboličnim detaljema, u današnje vrijeme zatvara sagu rastegnutu na vremenski period od nekoliko stotina godina.

Predin u „Mongolskim pjegama“ niže mnoštvo događaja koje oblikuju brojni likovi. Razne životne priče obuhvaćaju niz epoha i generacija. Netko drugi bi ovakav roman rastegnuo na tisuću stranica ili nekoliko tomova. Autor ovog odlučio se na kraće, ali vrlo upečatljive opise. Okosnica su dobro prezentirane emocije protagonista, njihovi ljubavni, obiteljski i općenito međuljudski odnosi i postupanja često pogonjena strašću. Nekoliko je ljubavnih veza koje započinju strastveno, ali zbog okoline gasnu ili završavaju tragično. Partnerske i roditeljske uloge uglavnom se mogu svesti pod danas često korištenu frazu disfunkcionalna obitelj. Mladenački snovi i ideali gotovo svake opisane generacije u zrelijoj dobi prerastaju u ideološka, nacionalistička, vjerska i svaka druga zastranjenja koja se ponekad manifestiraju kroz tragičnu grotesku kao u slučaju Vinka koji cijelog života zapravo želi biti Indijanac. Djeca najčešće ne žive u simbiozi s roditeljima, već im oponiraju tražeći svoj, drugačiji put koji opet u nekoj fazi poprimi oblik spirale ili bumeranga. Uloge stečene rođenjem i poduzeti kompromisi s vremenom postaju preteško breme, pa se želja za slobodom upražnjava iza paravana takozvanih građanskih ličnosti i obično se ogleda u sitnim hobijima ili preljubima. Prepisujem jednu rečenicu iz samog teksta koja možda dobro oslikava uzaludna nastojanja likova da ostave dublji trag u odvijanju svijeta: „Gore se dosađivala vječnost, a dolje su životi gubili svoj smisao i značenje“.

Zoran Predin napisao je, po skromnom mišljenju ovog čitatelja, vrlo dobar prvijenac. Ambiciozno zamišljenim i solidno izvedenim premošćivanjem provalija u vidu cijelih epoha profilirao se i dokazao kao pisac spreman okušati se u zahtjevnijim formama. Iako pripovjedna strategija u vidu dva narativna toka nije novost njegovo pisanje izdvaja se prepoznatljivim stilom i tematskim odabirom. Strast, ljubav, emocije, motivi često prisutni u njegovoj muzici našli su načina nastaniti se i u proznom tekstu. Na radost čitatelja spremnog zaploviti kroz stranice ove knjige spomenuti meandri, ne samo da sporo vrludaju i spajaju se u moćnu maticu, već u konačnici čine raskošnu deltu koja u razlijevanju stremi poljubiti more.